Sveuilite u Zagrebu Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Zavod za geologiju i geoloko inenjerstvo

GEOLOGIJA LEITA FLUIDA

Autori: Dr. sc. Tomislav Malvi, dipl. ing. geologije (predava) Prof. dr. sc. Josipa Veli, dipl. ing. geologije (nositelj kolegija)

Fakultetska skripta

Zagreb, 2008.
2

Izdano na: Rudarsko-geoloko-naftnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu

Za kolegij: Geologija leita fluida na dodiplomskom studiju Naftnoga rudarstva

(odlukom donesenoj na 2. redovitoj sjednici Fakultetskog vijea Rudarsko-geoloko-naftnog fakulteta od 13. studenoga 2007. godine kao nastavnik iz kolegija Geologija leita fluida u akademskoj godini 2007./2008. imenovan je dr. sc. Tomislav Malvi, a nositelj kolegija je prof. dr. sc. Josipa Veli)

Naslovnica: Autorica fotografija: prof. dr. sc. Josipa Veli

(dolje desno - izdanak permskih siltita u Bruanima; dolje lijevo - izdanci gornjojurskih matinih stijena na Potaku i probni kop; gore desno - rudnik asfalta Paklina kod Vrgorca; gore lijevo - izdanak nafte u Peklenici)

PREDGOVOR
Potovane studentice i studenti! Skripta koja je pred vama napisana je za studente naftnoga rudarstva na Rudarsko-geolokonaftnom fakultetu. Predstavlja skup tekstova koji sadravaju temeljna znanja koji su studentima potrebna za uspjeno svladavanje gradiva iz kolegija Geologija leita fluida, to jest osnovne sadraje koje smatram da bi studenti naftnoga rudarstva trebali svladati u sklopu upoznavanja naftne geologije tijekom svojega dodiplomskog studija. Nadamo se kako je svojim sadrajem i jasnoom skripta ispunila svoju ulogu, a najbolji pokazatelj bit e ocjene i znanje koje ete iskazati na kraju svake akademske godine. Upravo vae pokazano znanje predstavljat e vodilju u poboljavanju i proirivanju nastavnih materijala. elimo vam uspjeno uenje sa zanimanjem te usvajanje gradiva! Autori

SADRAJ

1. UVOD............................................................................................................................................ 9 1.1. SVJETSKE REZERVE NAFTE............................................................................................... 9 1.2. PROIZVODNJA UGLJIKOVODIKA U HRVATSKOJ ............................................................ 17 2. OSNOVNA FIZIKALNA SVOJSTVA NAFTE .............................................................................. 19 2.1. POVRINSKA NAPETOST .................................................................................................. 19 2.2. MOIVOST........................................................................................................................... 20 2.3. KAPILARNI TLAK ................................................................................................................. 21 2.4. GUSTOA ............................................................................................................................ 22 2.5. TEMPERATURA STINJAVANJA (STINITE, GRANICA TEENJA) .................................. 23 2.6. ETALONSKA, BAZNA ILI REFERENTNA SIROVA NAFTA................................................. 23 2.7. BOJA I MIRIS NAFTE........................................................................................................... 24 2.8. TRGOVAKE IME NAFTE ................................................................................................... 24 3. OPTIKA I BIOLOKA OPAANJA UGLJIKOVODIKA U UZORCIMA...................................... 25 3.1. ODREIVANJE NAZONOSTI UGLJIKOVODIKA NA TERENU ........................................ 28 3.1.1. Postupak s vruom vodom .28 3.1.2. Test s tetraklorugljikom (CCl4) 29 3.1.3. Testovi s drugim otapalima .29 3.2. ODREIVANJE POJAVA PLINA.......................................................................................... 29 3.2.1. Odreivanje plina na terenu 29 3.2.2. Odreivanje plina pri buenju ..30 3.3. ULOGA MIKROBIOLOGIJA U NAFTNOGEOLOKIM ISTRAIVANJIMA .......................... 30 3.3.1. Djelovanje ugljikovodika na mikroorganizme .32 3.3.2. Djelovanje bakterija na ugljikovodike ..32 4. PODRIJETLO I NAKUPLJANJE UGLJIKOVODIKA ................................................................... 34 4.1. TERMIJSKA I OPTIKA ZRELOST ORGANSKE TVARI .................................................... 42 4.2. GENETSKA I MORFOLOKA PODJELA LEITA UGLJIKOVODIKA ILI KLASIFIKACIJA ZAMKI.......................................................................................................................................... 44 4.2.1. Podjela po I. O. Brodu ..44 4.2.1.1. Slojna leita .........................................................................................................45 4.2.1.2. Masivna leita......................................................................................................49 4.2.1.3. Leita litoloki ograniena sa svih strana ili leita nepravilnih oblika ................51 4.2.2. Podjela prema A. I. Levorsenu 52 4.2.2.1. Strukturne zamke ..................................................................................................52 4.2.2.2. Stratigrafske zamke ..............................................................................................56 4.2.2.3. Kombinirane (strukturno-stratigrafske) zamke ......................................................58 5

4.3. Reperni slojevi ...................................................................................................................... 60 5. GEOLOGIJA NAFTE HRVATSKE .............................................................................................. 62 5.1. HRVATSKI DIO PANONSKOGA BAZENA........................................................................... 62 5.1.1. Makrojedinice unutar hrvatskog dijela Panonskoga bazena 63 5.1.2. Kratki stratigrafski pregled tercijarnih i kvartarnih naslaga hrvatskog dijela Panonskog bazena .66 5.1.3. Litostratigrafska nomenklatura hrvatskog dijela Panonskog bazena .67 5.2. PODRUJE HRVATSKOGA DIJELA PODMORJA JADRANA............................................ 68 5.2.1. Vrste zamki u Jadranskom podmorju 69 6. PETROFIZIKALNA SVOJSTVA LEINIH STIJENA................................................................. 70 6.1. POROZNOST (UPLJIKAVOST) ......................................................................................... 70 6.2. PROPUSNOST..................................................................................................................... 73 7. GEOFIZIKA MJERENJA U BUOTINAMA (Karotaa)............................................................ 75 7.1. ELEKTRINA KAROTAA................................................................................................... 77 7.1.1. Spontani potencijal ...79 7.1.2. Otpornost ..82 7.1.2.1. Kvantitativni odnosi izmeu otpornosti i poroznosti ..............................................82 7.1.2.2. Veza izmeu otpornosti i poroznosti .....................................................................83 7.1.2.3. Otpornost stijena zasienih ugljikovodicima .........................................................84 7.1.2.4. Mjerenje otpornosti karotanim ureajima ............................................................85 7.1.2.5. Konvencionalni elektrodni ureaji .........................................................................85 7.1.2.6. Induktivne jedinice ................................................................................................89 7.2. MJERENJA RADIOAKTIVNOSTI ......................................................................................... 90 7.2.1.1. Primjena mjerenja prirodne radioaktivnosti kod procjene sadraja lapora............91 7.2.2. Karotaa gustoe .92 7.2.3. Karotaa neutrona 93 7.3. ZVUNA KAROTAA........................................................................................................... 95 7.3.1. Zajedniko promatranje dijagrama zvune karotae, te karotae neutrona i gustoe .96 7.4. MODIFICIRANE ILI SPECIJALNE METODE UPORABE GEOFIZIKIH MJERENJA U BUOTINAMA ............................................................................................................................. 98 7.4.1. Mjerenje nagiba slojeva .98 7.4.2. Mjerenje temperature u buotini 101 7.4.3. Mjerenje promjera buotine ...105 8. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA ................................................................................... 108 8.1. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA (PREMA PRAVILNIKU VAEEM U RH) .......... 108 8.2. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA PREMA SPE I WPC............................................ 119 8.2.1. Definicija rezervi .120 8.2.2. Dokazane rezerve ..120 6

8.2.3. Nedokazane rezerve ..122 8.2.3.1. Vjerojatne rezerve ...............................................................................................122 8.2.3.2. Mogue rezerve ..................................................................................................123 8.2.4. Kategorizacija rezervi 123 8.2.4.1. Razraene (razradne) rezerve ............................................................................123 8.2.4.2. Nerazraene rezerve ..........................................................................................124 9. METODE PRORAUNA REZERVI UGLJIKOVODIKA ............................................................ 125 10. SADRAJ ELABORATA O REZERVAMA .............................................................................. 131 11. LITERATURA.......................................................................................................................... 137 11.1. OBJAVLJENI RADOVI ..................................................................................................... 137 11.2. STRUNA DOKUMENTACIJA......................................................................................... 139

POPIS UPOTRIJEBLJENIH OZNAKA I MJERNIH JEDINICA

A AT Boi Bsi - ukupna povrina leita [m2] - adhezijska napetost [dyncm ] obujamni faktor za naftu pri
3 3 -1

Rw Ro Rt R20oC r Swi T V Q

- specifina otpornost slojne vode [m] - specifina otpornost stijene potpuno zasiene slojnom vodom [m] - specifina otpornost stijene zasiene ugljikovodicima[m] - otpor fluida ili stijene na 20 oC - radijus - prosjeno po. zasienje kolektora vodom [dij. jedinica] - temperatura - ukupni obujam kolektora [m3] - toplinski tok - putno vrijeme (kod zvune karotae) - razlika temperature sloja - poroznost - viskoznost - mikrosekunde - mikrometri - kut dodira (moenja) voda-nafta izraunat sa strane tee kapljevine - povrinska napetost - meupovrinska napetost izmeu krutog tijela i nafte [dyncm-1] - meupovrinska napetost izmeu krutog tijela i vode [dyncm-1] - meupovrinska napetost izmeu krutog tijela i nafte [dyncm-1] - ini, engl. inch (1 in=2,54 cm)

poetnim leinim uvjetima [m /m ] - faktor otopljenog prirodnog plina u naftipri poetnim leinim uvjetima [m3/m3] CL - poetni sadraj stabilnog kondenzata u prirodnom
3

plinu
3

pri

standardnim uvjetima [cm /m ].[ cm d e F ft gG h km kPa m mD mm mg m k kh L l pc ppm R - centimetar - dijametar, promjer - ekvidistancija - faktor formacije - stope, engl. feets (1 ft=30,48 cm) - geotermalni gradijent - srednja efekt. deblj. Kolektora [m] - kilometar - kilopaskal - metar - milidarsi [1 mD=10-3 m2] - milimetar - miligram - faktor cementiranosti stijene - propusnost - toplinska vodljivost - kondenzat - litra - kapilarni tlak - milijunti dijelovi jedinica - specifina otpornost [m]

t s m wo so sw wo
toC

1. UVOD
Svjetske rezerve nafte i plina jedan su od najdragocjenijih izvora energije kojima dananje ovjeanstvo raspolae. One su smjetene u razliitim leitima na cijeloj Zemlji, no njihova raspodjela nije ravnomjerna.

1.1. SVJETSKE REZERVE NAFTE Izraz rezerve nafte odnose se na koliinu nafte u leitu (engl. Original Oil In Place) koje se mogu u danom trenutku pridobiti uz pozitivnu ekonomsku raunicu. U skladu s time, nafta se ne smatra rezervom ako ju nije mogue ekonomski pridobiti, tj. ako su trokovi pridobivanja vei od iznosa koji je mogue zaraditi s dobivenim koliinama. Procjena rezervi nafte temelji se na izraunu geolokog i ekonomskog rizika. Oba zajedniki pokazuju vjerojatnost da e promatrane koliine nafte biti mogue otkriti te ekonomski pridobiti na povrinu. U skladu s time rezerve nafte se klasificiraju kroz nekoliko sustava, ovisno o dravi u kojima se klasifikacija provodi. Promatrajui prema zemljama koje su najvei proizvoai nafte u svijetu moe ih se izdvojiti 8 koje danas raspolau s najveim dokazanim rezervama nafte.

Slika 1.1: Zemlje s najveim svjetskim rezervama nafte Saudijska Arabija najpoznatiji je svjetski proizvoa nafte s priblino etvrtinom svjetskih rezervi te jednim od najniih trokova proizvodnje po barelu. Proizvodi vie od 4 gigabarela ili 4x109 barela (oko 600 milijuna tona) svake godine (oko 17 tona svake sekunde) i jo dugo vremena predstavljat e najveeg svjetskog izvoznika nafte. U podzemlju se nalazi jo

262 gigabarela dokazanih rezervi nafte, to bi trebalo dostajati za oko 65 godina proizvodnje. Saudijska Arabija ima oko 80 naftnih i plinskih polja, ali vie od polovice rezervi sadrano je na 8 divovskih polja. Najvee takvo polje je Ghawar, koje daje vie od etvrtine proizvodnje cijele zemlje. Problem kod poveavanja ili ak odravanja proizvodnje u Saudijskoj Arabiji jest da se trenutna proizvodnja iz postojeih svake godine smanjuje za 5-12 posto, to upuuje na potrebu otkrivanja novih rezervi i poboljanja proizvodnih kapaciteta. Takoer i najvee divovsko polje Ghawar, iz kojeg je od 1948. godine do danas proizvedeno vie od polovice koliina nafte, poelo je iskazivati probleme kod iscrpka, to jest koliina proizvedene vode prema nekim informacijama vea je od koliine pridobivene nafte. Slina pojava zabiljeena je i na drugim poljima, koja sadravaju manje rezerve, a i sloeniju geoloku grau. Dosada je taj problem rjeavan na nain da je podizana proizvodnja na najveem polju, no u budunosti to vjerojatno nee biti mogue. Saudijska Arabija, kao najvei proizvoa na svijetu, dominantno utjee na procjenu svjetskih pridobih rezervi nafte (i plina). Prema nekim predvianjima Proizvodnja te zemlje udvostruit e se u sljedeih 20 godina na priblino 7 gigabarela u 2020., no s obzirom na prijanje tvrdnje o padu proizvodnje s postojeim kapacitetima, vjerojatno e takvo poveanje ovisiti u prvome redu o politikim potrebama, a ne o najracionalnijim naftnogeolokim mogunostima leita. Upravo zato, neki drugi analitiari uope ne otvaraju mogunost poveanja sadanje proizvodnje koja iznosi oko 4 gigabarela po godini, ponajprije zbog ispranosti leita koje je postignuto nametnutom previsokom proizvodnjom koja je podravana utiskivanjem prevelikim koliina slane vode u leita. Nadalje, broj buotina na saudijskim poljima je utrostruen, no znatnije poveanje iscrpka nije se dogodilo, to otprilike odgovara dogaaju koji se zbio u Teksasu 1970-ih godina kada je poela opadati proizvodnja u SAD-u. S druge strane, to je i oekivano, slubeni izvori u Saudijskoj Arabiji tvrde da je smanjenje proizvodnje samo odgovor na smanjenju potranju nafte na svjetskom tritu (to, naalost, ni jedan drugi proizvoa nije iskusio). Naravno, za tone podatke o proizvodnji i njezinu predvianju trebalo bi raspolagati s veim brojem mjerenih podataka koje dravne agencije najee smatraju poslovnom tajnom. Kanada je jedan od najveih proizvoaa crnog zlata, ija je konvencionalna proizvodnja nafte imala maksimum davne 1973. No, proizvodnja nafte iz specifinih pjeenjaka jo raste, i oekuje se porast najmanje do 2020. godine. Prema dokazanim naftnim rezervama, koje su procijenjene na 179,2 gigabarela (milijardi barela) u sijenju 2007., nalazi se na drugome mjestu u svijetu, odmah nakon Saudijske Arabije. Vie od 95 % tih rezervi nalazi se u naftnim pjeenjacima otkrivenim u pokrajini Alberti. Izraz naftni pjeenjaci (engl. oil sands) ispravno je prevesti i kao bitumenski pjeenjaci, jer je rije o iznimno velikim leitima teke nafte i bitumena, koje je posebnim postupcima mogue privesti proizvodnji uobiajene sirove

10

nafte. Vee koliine nafte otkrivene su i proizvode se jo u pokrajini Saskatchewan te u priobalju (engl. offshore) Newfoundlanda. Ukupna proizvodnja nafte u Kanadi iznosila je 1,2 gigabarela (zabiljeeno u 2006.) to osigurava jo oko 150 godina iskoritavanja takvih koliina. Vie od 99 % izvezene nafte iz Kanada odlazi u SAD, i time ta zemlja postaje najvei opskrbljiva Amerike tim energentom. S druge strane Kanada i uvozi naftu. Na primjer u 2006. godini proizvedeno je 1,2 gigabarela, uvezeno jo 0,44 gigabarela, potroeno 0,8, a izvezeno 0,84 gigabarela. Postoje jo dodatne velike koliine od 174 gigabarela otkrivene u pokrajini Alberti, uglavnom u litostratigrafskoj formaciji koja sadrava naftne pijeske Athabasca, koje je potvrdila i dravna agencija. No, te se rezerve jo uzimaju s oprezom jer je nafta uglavnom sadrana unutar bitumena (vrsti oblik), a manjim dijelom u slobodnom tekuem stanju kao sirova nafta. Ta, u biti, bitumenska leita su prije, upravo zbog svojih svojstava, nazvana i katranskim pjeenjacima (engl. tar sands), a otkrivena su jo davno unutar rijenih korita koja su erodirala naslage sve do dijelova bogatih bitumenom, izloivi ga na povrinu. Iskoritavanja takvih leita, relativno loih rezervoarskih svojstava, postaje isplativo tek uz primjenu novih tehnologija i visokih cijena nafte na svjetskom tritu. Zahvaljujui novim metodama razrade leita, u Alberti proizvodnja nafte iz tih nekonvencionalnih izvora sirova bitumena prela je koliine nafte pridobive iz konvencionalnih naftnih leita sirove nafte. Prema procjenama dravnih agencija do 2016. godine proizvodnja iz naftnih pjeenjaka dosegnut e 86 % ukupne proizvodnje, a Alberta e postati jednim od najveih svjetskih proizvoaa crnoga zlata. Granica izmeu sirova bitumena i sirove nafte svakako nije vrsta i svakako se pomie razvojem tehnologije. No, postupak se svodi na zagrijavanje i otapanje bitumena koji tada otputa tekue ugljikovodike. U dananje vrijeme, cijena nafte priblino 100 USD po barelu ini razradu bitumenskih pjeenjaka i proizvodnju iz istih isplativom. Uz dananje cijene, vrijednost takvih leita svakako je velika, te je Royal Dutch Shell u godinjem izvjeu 2006. ustvrdio da dobit nakon oporezivanja gotovo dvostruko prelazi dobit od prodaje sirove nafte i konvencionalnih leita. Takoer, od 2006. godine Kanada postaje jedina velika lanica OECDa (engl. Organisation for Economic Co-operation and Development) ija je proizvodnja poveana (i to za 5-10 %, a slian rast se oekuje do 2011. godine). Iran je druga zemlja po redu s obzirom na potvrene konvencionalne rezerve sirove nafte od 133 gigabarela (oko 10 % svjetskih rezervi). Ako se tu ukljue i nekonvencionalne rezerve, poput bitumena, tada i Kanada te Venezuela prelaze Iran. Prosjena proizvodnja iznosi oko 1,5 gigabarela na godinu i takvom bi se mogla odrati sljedeih 88 godina. To predstavlja znatno smanjenje proizvodnje koja je odravana u vrijeme dok je Iranom vladao ah. Takoer, SAD odrava embargo na uvoz nafte iz Irana, titei se time od promjena na tritu koje moe uzrokovati dravna regulacija Iranske proizvodnje. S druge strane manjak te nafte na svjetskom tritu svakako uzrokuje poveanje njezine cijene. SAD odrava i politiki pritisak na iranski nuklearni program, to budunost Irana kao svjetskog opskrbljivaa nafte ini vrlo nesigurnom. 11

Irak je zemlja s treim po redu konvencionalnim rezervama nafte, koje su procijenjene na 112 gigabarela. Unato iznimnim rezervama i niskim trokovima proizvodnja je vrlo mala, zahvaljujui problemima nastalim zbog saveznike invazije te zemlje provedene 2003. godine. U stvari proizvodnja je ograniena u najboljem sluaju na 0,5 gigabarela na godinu. Budui da je politika nestabilnost zemlje iznimna, u bliskoj se budunosti ne oekuju znatnije promjene te koliine. Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt etvrto su svjetsko podruje najveih konvencionalnih rezervi nafte s 98 (UAE) te 97 (Kuvajt) gigabarela. Zajednika proizvodnja iznosi oko 1,8 gigabarela na godinu. Tim tempom proizvodnja se moe odrati sljedeih 100 godina. Podruje Abu Dhabija sadrava oko 94 posto rezervi u UAE. S druge strane u Kuvajtu je veina rezervi smjetena u polju Burganu (drugo najvee polje na svijetu, nakon saudijskog polja Ghawar). Kuvajt tei postii proizvodnju od 4 milijuna barela na dan do 2020. godine, no polje Burgan otkriveno je jo 1938. i svrstava se u vrlo zrela polja to e svakako biti oteavajua okolnost u tom cilju. Takoer, prema nekim podatcima koji su neslubeno dostupni iz kuvajtske naftne kompanije, dokazane i nedokazane rezerve u stvari predstavljaju samo polovicu prikazanih te iznose 48 gigabarela, to je dovoljno za jo 60 godina proizvodnje sadanjih koliina. Venezuela raspolae s 77,2 gigabarela dokazanih naftnih rezervi, to su najvee rezerve neke zemlju na Zapadnoj polutki. Prema sadanjim proizvodnim koliinama, te rezerve e dostajati za jo 80 godina. No, Venezuela takoer raspolae s nekonvencionalnim rezervama nalik leitima bitumena opisanim u Kanadi. U takvim leitima dokazane su koliine od ak 1200 bilijuna barela to bi odgovaralo ukupnim svjetskim konvencionalnim rezervama. Oko 267 bilijuna barela moe biti isplativo proizvedeno uz sadanje cijene i tehnologiju kojom raspolaemo. Takve rezerve sadrane su u litostratigrafskoj formaciji koja sadrava katranske pjeenjake Orinoco (engl. Orinoco tar sands) koji su ak manje viskozni od kanadskih bitumenskih pjeenjaka Athabasca. Time su dostupniji konvencionalnim metodama proizvodnje, no takoer se nalaze na veim dubinama pa se ne mogu dosegnuti povrinskim kopovima poput velikih koliina bitumena u Kanadi. Zahvaljujui velikim dokazanim rezervama, posebno teke nafte, neke meunarodne organizacije uveale su venezuelske rezerve za gotovo 350 bilijuna barela, ime ta zemlja pretjee i Saudijsku Arabiju. S druge strane venezuelski parlament prihvatio je poveanje od 100 bilijuna barela, a mjerodavno je ministarstvo potvrdilo poveanje od 12,4 bilijuna barela u podruju Faja del Orinoco. Koliina venezuelske proizvodnje znatno ovisi o politikim imbenicima u toj junoamerikoj zemlji. Drava propagira proizvodnju od 3 milijuna barela na dan, no neki drugi strani analitiari smatraju tu proizvodnju znatno niom. Takoer, veliki dio proizvodnje otpada na ekstra teku 12

naftu, koja se moe i ne mora pribrojiti konvencionalnim pridobivim koliinama, to ponovno ovisi o vrsti klasifikacije. Prema amerikoj Agenciji za energentske informacije (engl. Energy Information Agency) venezuelska proizvodnja nafte u prosincu 2006. godine iznosila je 2,5 milijuna barela na dan (oko 0,9 gigabarela na godinu), to je pad od 24 % s obzirom na maksimum postignut 1997 (3,3 milijuna barela na dan). Venezuela dijeli 2. i 3. mjesto najveeg opskrbljivaa SAD-a isporuujui oko 1,5 milijuna barela na dan u tu zemlju. Sjedinjenje Amerike Drave maksimum proizvodnje dostigle su 1970. godine. Od 2005. godine uvoz je dvostruko vei od domae proizvodnje. Dokazane rezerve iznose neto vie od 21 gigabarela na kraju 2004. godine, to je pad od 46 % u odnosu prema 1970. godini kada je knjieno 39 gigabarela zahvaljujui istraivanju Sjeverne padine Aljaske (engl. Alaska North Slope) te otkriu nekoliko novih naftnih polja. Smatra se kako su najvanije rezerve nafte u SAD-u otkrivene, te kako proizvodnja na brojnim poljima ide prema kraju procjena preostalih koliina sve je tonija. U skladu s time proizvodnja nafte iznosila je 4 gigabarela na godinu, no smanjila se na 1,6 gigabarela poetkom 2006. S druge strane potrebe SAD-a iznose 7,3 gigabarela na godinu. Razlika se pokriva uvozom ponajprije iz Kanade te drugih velikih proizvoaa. SAD ima najveu koncentraciju naftnih ejlova u svijetu, ije rezerve su procijenjene na 800 gigabarela pridobive nafte (prema sadanjoj potronji zadovoljava potrebe u sljedeih 110 godina). Naalost, proizvodnja iz takvih stijena znatno je tea i drugaija nego li nafte iz konvencionalnih leita. esto se podrazumijeva rudarenje, a takva teka nafta bogata je kerogenom. Ipak, porastom cijene nafte i takva proizvodnja postaje isplativa, a tehnologija prerade naftnih ejlova u naftu poznata je jo i srednjega vijeka. Ipak, proizvodnja iz naftnih ejlova u prvome e se redu dogaati u podrujima Venezuele i Kanade. Proizvodnja u Kanadi posebno je atraktivna za SAD, jer postoji ugovor o slobodnoj trgovini NAFTA (engl. North American Free Trade Agreement). U daljnjem tekstu esto se spominjati izrazi ejl i lapor kao nazivi za pojedinane vrste stijena. Iako se ponekad navode kao istoznanice, te se posebno engleski izraz shale kod nas esto prevodi s rijeju lapor ti izrazi opisuju dvije razliite vrste stijena. Lapor je sedimentna stijena sastavljena od estica gline i kalcita u omjeru 25-75 % do 75-25 %. ejl je sitnozrnasta stijena s tankom laminacijom i lisnatom teksturom, sastavljena od siliciklastinog materijala dimenzija zrna gline i praha. Meksiko obuhvaa koliinu od oko 14 gigabarela rezervi nafte. Naravno, procjene se razlikuju od zainteresirane strane, tako da je meksika vlada u sijenju 2006. objavila podatak od ak 100 gigabarela, dok je u poznatom asopisu Oil and gas jounal taj podatak smanjen na samo 12,9 gigabarela. Razlike proistjeu iz geolokih podataka, no i politikih razloga. Ustavom je kao iskljuivi proizvoa nafte odabrana nacionalna tvrtka Pemex, iz ijih se prihoda financira dravni proraun (sa 60 % poreza na prihod iz nafte). Kao rezultat tako velikih davanja iz 13

prihoda, tvrtka Pemex nema dovoljno kapitala za istraivanje i razradu novih zaliha, a nema ni ustavno pravo sklapati ugovore sa stranim kompanijama. Od 1979. godine najvei dio meksike proizvodnje dolazi iz divovskog polja Cantarell, koje je ujedno drugo najvee svjetsko polje po proizvodnji. Naalost, primijenjene su neke tehnike kratkotrajnog poveanja proizvodnje (poput utiskivanja fluida koji se ne mijea s naftom kao to je duika), no na tetu dugotrajnog poveanja ukupnog iscrpka. Kao rezultat utiskivanja duika, proizvodnja je poveana s 1,1 milijuna barela na dan u 1996. godini na 2,1 milijuna brela na dan u 2004. godini. Ali, u 2006. proizvodnja je pala za 25 % s 2,0 (u sijenju) na 1,5 milijuna barela po danu (u prosincu), a pad proizvodnje oekuje se i u 2007. Drugo divovsko polje je Chicontepec, otkriveno 1926. godine, a smatra se da se danas jo u tom polju nalazi oko 40 % svih preostalih rezervi. Naalost, ta nafta zarobljena je u nepropusnim (matinim) stijenama i bilo bi ju vrlo teko ekonomski pridobiti. Prema dananjim podatcima dokazane rezerve u Meksiku smanjuju se u posljednjemu desetljeu te se predvia da se trenutna proizvodnja moe odrati jo manje od 10 godina. Posljednji veliki projekt PEMEX je poeo 2002. godine pod imenom Proyecto Ku-Maloob-Zaap koji se nalazi 105 km udaljen od mjesta Ciudada del Carmena. Previa se da e do 2011. to polje davati oko 800.000 barela na dan, no ponovno uz upotrebu duika (poput polja Cantarell) to e nakon toga razdoblja uzrokovati pad proizvodnje. Arktike rezerve predstavljaju dosada najmanje istraene zalihe nafte i plina, no s velikim potencijalom. Pretpostavlja se kako arktiki bazen sadrava znatne rezerve ugljikovodika, no takoer se posebno kod plina smatra da e njihovo iskoritavanje zahtijevati znatna ulaganja u sustav dopremanja. Takoer, smatra se da zbog dubine i temperature te zalihe mogu biti smjetene blizu toke smrzavanja, te istaloene na morskom dnu u obliku hidrata (slinih primjera ima u Meksikom zaljevu). Nadalje, tehnologija pridobivanja nafte s arktikog dna moe biti slina onoj koja se danas ve primjenjuje u norvekome priobalju. Neke velike naftne kompanije vjeruju da podruje Arktika sadrava iznimno velike rezerve prirodnog plina, no mnoge geoloke provincije jo su uvijek neistraene. Takoer, proizvodnja u tim podrujima zahtijevat e veliku pozornost budui da je rije o podruju koje zahtijeva posebnu ekoloku pozornost. Znaajne rezerve zasada su potvrene u podruju Sjeverne Aljaske, te u Kanadskom Arktiku. No, kanadske rezerve nisu toliko velike da bi se isplatilo izgraditi naftovod iz podruja Sjeverne Kanade do SAD-a. Takoer plovni putovi traju previe kratko da bi se isplatilo naftu otpremati tankerima, no ako se topljenje leda nastavi sadanjom brzinom takvi putovi mogli bi postati trajni te ekonomski isplativi. Na kraju, zanimljivo je pogledati tablicu 1.1 u kojoj su prikazane rezerve slubeno deklarirale drave OPEC-a. Posebnom su bojom istaknute rezerve za koje se sumnja da su ih umjetno poveale relevantne dravne agencije. Ukupne svjetske zalihe u sijenju 2007. procijenjene su na 1,32 trilijuna barela.

14

Objavljene rezerve u milijardama barela (uz naznaku upitnih naglih poveanja**) Prema: Colin Campbell, SunWorld, 80-95 Godina 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 2004. 2007. Saudijska Arabija 163,35 165,00 164,60 162,40 166,00 169,00 168,80 166,57 166,98 169,97 258,00** 258,00 258,00 259,00 262,30 Iran 58,00 57,50 57,00 55,31 51,00 48,50 47,88 48,80 92,85** 92,85 93,00 93,00 93,00 132,00 136,30 Irak 31,00 30,00 29,70 41,00** 43,00 44,50 44,11 47,10 100,00** 100,00 100,00 100,00 100,00 115,00 115,00 Kuvajt 65,40 65,90 64,48 64,23 63,90 90,00** 89,77 91,92 91,92 91,92 95,00 94,00 94,00 99,00 101,50 Abu Dhabi Venezuela 28,00 29,00 30,60 30,51 30,40 30,50 31,00 31,00 92,21** 92,20 92,20 92,20 92,20 92,20 ? 17,87 17,95 20,30 21,50 24,85 25,85 25,59 25,00 56,30** 58,08 59,00 59,00 62,70 78,00 80,00 Dubaj 1,40 1,40 1,27 1,44 1,44 1,44 1,40 1,35 4,00** 4,00 4,00 4,00 4,00 4,00 ?

Tablica 1.1: Proglaene rezerve nafte zemalja s najveim zalihama Ako se rezerve nafte iz tablice 1.1. prikau histogramom (prema stanju iz 2004. godine) vrlo se lako uoava na slici 1.2 kako koliine nafte koje se nalaze u podzemlju Saudijske Arabije iznose gotovo 30 % ukupnih rezervi proglaenih u svih 8 zemalja.

15

300 250
Milijarde barela nafte

200 150 100 50 0

Saudijska Arabija Iran Irak Kuvajt Abu Dhabi Venezuela Dubaj

Slika 1.2: Rezerve nafte raspodijeljene prema koliinama u zemljama iz tablice 1.1 Zanimljivo je uoiti odnos broja zamki (u postotcima) kartiranih u najveim svjetskim poljima (engl. giant fields). Prema oekivanju, najvei broj leita, to jest njih 2/3, smjeten je u strukturnim zamkama. Neto vie od petine leite ugljikovodika nalazi se u stratigrafskim tipovima zamki, a preostala pripadaju kombiniranim tipovima leita.

Raspodjela broja zamki (u postotcima)

22%
Strukturna leita
Kombinirana leita
Stratigrafska leita

12%

66%

Slika 1.3: Raspodjela vrsti zamki kartiranih u najveim svjetskim poljima (STOKER, GRAY, HAILE, ANDREWS i CAMERON, 2004.) Zbirni prikaz prvih 15 zemalja po dnevnoj proizvodnji nafte u lipnju 2008. godine obuhvaa sljedee zemlje: S. Arabija (8,68 milijuna barena dnevno), Rusija (7,69), SAD (7,69), Meksiko (3,58), Kina (3,38), Iran (3,36), Norveka (3,33), Venezuela (2,94), Kanada (2,88), V. Britanija (2,46), UAE (2,27), Irak (2,03), Nigerija (2,01), Kuvajt (1,87) te Alir (1,66 milijuna barela dnevno).

16

Prvih 15 potroaa nafte prema (takoer prema stanju u lipnju 2008.) su: SAD (19,70 milijuna barela dnevno), Japan (5,40), Kina (4,90), Njemaka (2,71), Brazil (2,38), Rusija (2,20), Kanada (2,00), Indija (2,00), Francuska (1,96), Meksiko (1,93), Italija (1,87), V. Britanija (1,70), panjolska (1,50), S. Arabija (1,36) te Indonezija (1,02 milijuna barela nafta na dan).

1.2. PROIZVODNJA UGLJIKOVODIKA U HRVATSKOJ

Tijekom proteklih neto vie od 60 godina, od 1941. do 2003. godine, iz etrdesetak hrvatskih naftnih i naftno-plinskih polja ukupno je iscrpljeno oko 110 milijuna m3 nafte ili blizu 100 milijuna tona (VELI, 2007.). Najstarija polja su: Gojlo, umeani, Bunjani, Klotar te Dugo Selo, na kojima je proizvodnja poela izmeu 1941. i 1957. Najmlaa polja putena u proizvodnju su Bizovac i Letiani (1989.) te Galovac-Pavljani (1991. godine). Ipak, kako ve vie od dva desetljea nema veih otkria ugljikovodika u podzemlju Hrvatske proizvodnja neprekidno opada. Istraivanje i proizvodnju ugljikovodika u Republici Hrvatskoj izvodi INA-Industrija nafte d.d. Zagreb (skr. INA). U 2002. godini proizvedeno je 1,34 milijuna tona nafte i kondenzata, a od toga: u Hrvatskoj je dobiveno 770.215 tona nafte te 338.235 tona kondenzata, u Angoli 167.808 tona nafte te u Egiptu 65.372 tona nafte. Zanimljivo je usporediti koliine preraene nafte u Hrvatskoj. U 2002. godini proizvedeno je u rafinerijama 5.248.481 tona naftnih derivata. Od toga je u Hrvatskoj prodano 2.966.000 tona, dok je u Bosnu i Hercegovinu izvezeno 596.000 tona, Sloveniju 184.000 tona, Crnu Goru 163.000 tona, Srbiju 86.000 tona te na ostala trita 644.342 tona. Vlastita potronja i gubitak iznosili su 609.139 tona. Znatne koliine plina otkrivene su u Hrvatskom podmorju, na sjevernom Jadranu. Otkrie plinskih polja u sjevernom Jadranu potjee iz sedamdesetih godina prologa stoljea. Njihova iscrpnija razradba poela je dvadesetak godina poslije (1996.) kada su sporazum o zajednikom ulaganju potpisali INA i ENI (tada Agip). Proizvodnja u tom podruju poinje 1999. godine na plinskom polju Ivani, a zatim njega slijedi polje Marica. Godine 2006. proizvodnja poinje i na dvama manjim poljima: Idi i Iki. Proizvodne platforme meusobno su povezane podmorskim cjevovodima, a postoji i otpremni cjevovod koji platforme povezuje s kopnom. Proizvodnja plina iz podmorja u 2006. godini dosee 4,3 milijuna kubinih metara plina na dan. Ukupne rezerve procijenjene su na 20 milijardi kubinih metara, a oekivani proizvodni vijek predvien je na daljnjih dvadesetak godina. Hrvatska ovisi o uvozu energenata. Iako domaa proizvodnja nafte i plina iznosi oko 4 milijuna ekvivalentnih tona (to jest ukupnih koliina ugljikovodika energetskih izraenih kao koliina nafte), to nije dostatno za podmirenje svih potreba. Takoer, u zemlji vie nema aktivnih ugljenokopa te se ugljen za termoelektrane takoer mora uvoziti morskim putem. Naravno, uvoz 17

energenata, osobito nafte i plina, ini nas iznimno osjetljivim na promjene njihovih cijena na svjetskom tritu, ali i na koliine koje pojedine zemlje izvoze (na primjer koliine plina koje Rusija izvozi prema Europi). Zbog velikog stupnja istraenosti hrvatskoga podzemlja oekuje se da e nove koliine ugljikovodika moi biti pronaene tek znatno naprednijim metodama. Naravno, takve koliine vjerojatno nee moi zadovoljiti sve potrebe zemlje. No, to naravno ne ponitava potrebu ulaganja u nova naftnogeoloka istraivanja, naftna i plinska polja (takoer u inozemstvu), naftovode, plinovode i terminal za ukapljeni prirodni plin, tj. LNG (engl. skr. od Liquidfied Natural Gas) ime se smanjuje cijena transporta, ali i elektrane. Ipak, danas Hrvatska uvozi oko 50 % potrebne primarne energije (nafte, plina, struje i ugljena), a ako se sadanji porast potronje nastavi priblino sadanjim trendom oko 2025. godine Hrvatska e uvoziti ak 80 % primarne energije. Zasada se u Hrvatskoj proizvodi najvie potrebne struje, oko 85 % primarnih potreba. Ako se to iskae kroz brojke potronja u 2006. godini iznosila je 17,2 teravatsati (tera je 1012, skr. T), a proizvodnja 14,2 teravatsata. Ukupna bilanca vrlo je ovisna o godinjoj hidrolokoj slici, jer polovica HEP-ove proizvodnje dolazi iz hidroelektrana. U planu je izgradnja novih termoelektrana zbog godinjega porasta potronje 3-4 % te zatvaranja starih pogona. Glede ugljikovodika, znatno je bolja situacija s prirodnim plinom. INA proizvodi 60-65 % godinjih potreba (ukupno je to 2,9 milijardi prostornih metara), a ostatak se uvozi iz Rusije. Takoer znatno poveanje proizvodnje postignuto je na podruju plinskih polja sjevernog Jadrana, a moda se u budunosti ostvari nova proizvodnja na podruju Meimurja (gdje su potvrene rezerve na nekoliko manjih plinskih polja). Zbog poveanja sigurnosti opskrbe, te zadravanja stabilnosti cijena, najvjerojatnije e se u skoroj budunosti izgraditi jo jedno podzemno skladite plina (uz postojee u polju Okoli). Naalost, domaa proizvodnja nafte pokriva tek 20-25 % potrebnih koliina za zadovoljavanje godinje potronje (koja iznosi oko 4 milijuna tona). Ostatak se mora uvoziti. U olakavanju toga cilja Hrvatska je pokrenula projekt Druba Adria (trenutno zaustavljen) za izgradnju novih terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku. Uz to, eli se ukljuiti u gradnju Paneuropskog naftovoda kojim bi se nafta prevozila iz podruja Kaspijskog jezera, preko Rumunjske, Srbije i Hrvatske dalje na zapad. Uz to, INA planira poveati proizvodnju ugljikovodika, sve do 5 milijuna ekvivalentnih tona nafte u 2010. zahvaljujui ulaganjima i postignuima te proizvodnji u inozemstvu. Ipak, novac potreban za velike energetske investicije u Hrvatskoj mogao bi se namaknuti iz postojee prodaje, ali e najvjerojatnije zahtijevati poveanje cijene energenata, poglavito cijena plina i struje.

18

2. OSNOVNA FIZIKALNA SVOJSTVA NAFTE

Osnovna fizikalna svojstva nafte ujedno su fizikalna svojstva karakteristina za sve kapljevine. Prema AKSINU (1967.) fizikalna svojstva nafte mogu se svrstati u pet skupina i to mehanika, optika, termika, elektrika i mirisna. 2.1. POVRINSKA NAPETOST

To je svojstvo vrlo vano pri migraciji nafte zbog razlike u povrinskoj napetosti vode i nafte. Posljedica je meusobnog privlaenja molekula silom koja je proporcionalna umnoku njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihovih udaljenosti (2.1):

F=

M1 M 2 d2

(2.1)

Molekula udaljena od povrine kapljevine ili dodira dviju kapljevina nalazi se u stanju ravnotee, jer je okruena istovrsnim molekulama, pa je rezultanta privlanih sila uravnoteena. No, molekule na povrini nisu okruene istovrsnim molekulama jednakih masa, pa e rezultirajua sila imati neku veliinu, te e se stvarati napetost povrine oblikujui je poput opne (membrane). Da bi molekule prele preko te povrine trebaju odreenu koliinu rada nazvanog povrinska energija [erg/cm2] ili povrinska napetost [dyn/cm]. Odnosi izmeu jedinica su sljedei: 1 erg=1 dyncm, 1 dyn=10-5 N, a 1 dyncm-1=10-3 Nm-1. Povrinska napetost moe se definirati i kao sila na jedinicu duine koja se opire stvaranju nove povrine. To je napetost izmeu povrine kapljevine kad je ona u dodiru s vlastitim parama ili zrakom. Meupovrinska napetost je napetost povrine kad se dodiruju dvije kapljevine ili kapljevina i kruto tijelo. Vrijednosti meudjelovanja izmeu nekih fluida su sljedee: iva - zrak voda - zrak mineralizirana slojna voda - zrak nafta - zrak nafta - voda 465,0 dyncm-1, 73,5 dyncm-1, 79,0 dyncm-1, 25,0 - 30,0 dyncm-1, 72,0 - 76,0 dyncm-1.

19

2.2. MOIVOST

Predstavlja svojstvo kapljevine da se rairi (razlije) po povrini krutog tijela. Adhezijska napetost (AT) pokazuje koja kapljevina bolje moi kruto tijelo te predstavlja razliku meupovrinskih napetosti krutine i fluida (2.2):

AT = so sw cos wo =

so sw wo

(2.2)

AT = wo coswo
Gdje su: AT so sw wo wo - adhezijska napetost [dyncm-1] - meupovrinska napetost izmeu krutog tijela i nafte [dyncm-1] - kruto tijelo-voda [dyncm-1] - voda-nafta [dyncm-1] - kut dodira (moenja) voda-nafta (rauna se sa strane tee kapljevine) Postoje tri sluaja vrijednosti adhezijske napetosti: AT>0 [wo<90o] tea kapljevina (voda) e bolje moiti, AT<0 [wo>90o] laka kapljevina (nafta) e bolje moiti i AT=0 [wo=90o] obje kapljevine su jednako moive. Moivost vode vea je od one nafte, tj. u sustavu nafta-voda-porozna stijena voda je moiva, a nafta nemoiva faza (slika 2.1). To je povoljno, jer pri jednakim zasienjima imamo veu relativnu propusnost za naftu nego za vodu. Ima sluajeva da nafta jae moi stijenu kad ona sadrava asfaltene, a kolektor je karbonatni.

Slika 2.1: Tekuine koje moe (lijevo) i koje ne moe (desno) podlogu (meupovrinske napetosti izmeu zraka i podloge - zp, zraka i tekuine zt, podloge i tekuine pt te kut dodira nafte i vode - ) 20

2.3. KAPILARNI TLAK

Primjer takva tlaka zamijeuje se u kapilarnoj cjevici gdje se moiva kapljevina spontano podie, a nemoiva sputa (slika 2.2). To je kapilarni tlak.

Slika 2.2: Kapilarna elevacija (lijevo) i kapilarna depresija (desno) Kapilarni tlak obrnuto proporcionalan promjeru pora, a proporcionalan povrinskoj napetosti. Stijena s veim promjerom ima i veu propusnost i manji kapilarni tlak. to je vei kapilarni tlak bit e vee zasienje moivom fazom, tj. vodom. Zato npr. u laporu nema nafte jer je visok kapilarni tlak, a propusnost je mala. Skoro svako leite ugljikovodika prvotno je bilo posve zasieno vodom. Kad ne bi postojao kapilarni tlak dogodila bi se potpuna gravitacijska zamjena. U gornjem dijelu leita bili bi ugljikovodici, u donjem voda, a razdjelnica meu njima bila bi ravna ploha. No kapilarni tlak je razlog da i u gornjem dijelu leita ostane odreeno zasienje vodom, to jest odreena koliina vode. Zasienje fluidima u leitu posljedica kapilarno-gravitacijske ravnotee (2.3):

p c = h ( m nm ) g
Gdje su: pc h m nm - kapilarni tlak - visina iznad plohe na kojoj je zasienje vodom 100 % - gustoa moive faze - gustoa nemoive faze

(2.3)

21

- sila gravitacije

Prijelazna zona je to vea to je manja apsolutna propusnost. 2.4. GUSTOA

Slui za klasifikaciju nafte kao sirovine, a predstavljena je odnosom (2.4):

m V

(2.4)

Gdje su: m V - gustoa [kg/m3] - masa tijela volumena V [kg] - volumen tijela [m3] Gustoa se obino odreuje na temperaturi od 20 oC i usporeuje s masom istog volumena vode na 4 oC. Gustoa nafte oznaava masu odreenog volumena nafte na 20 oC u odnosu prema istom volumenu vode na temperaturi od 4 oC. U Europi se gustoa nafte obino rauna na 20 oC pod atmosferskim tlakom. U svijetu se gustoa nafte takoer prikazuje oAPI jedinicama prema jednadbi (2.5). Voda ima 10 oAPI.

API =

141,5 131,5 na 60 F ili 15,4 C

(2.5)

Nafte s veim postotkom smolnih tvari imaju veu gustou. U teke nafte ubrajaju se i one s veim postotkom ugljikovodika s visokim vrelitem. Openito parafinski (metanski) ugljikovodici su laki od naftenskih, a oni od aromatskih. Teke nafte obino imaju zagasitiju, smeu ili crnu boju zbog nazonosti smola ili asfaltena. Nafte se dijele na:

lagane nafte srednje teke teke nafte

700 - 800 kg/m3 800 - 900 kg/m3 900 - 1000 kg/m3.

Kapljicu nafte mogue je kapnuti na filtar papir gdje se rairi priblino u obliku kruga. Kod lakih nafti njegova povrina bit e vea, a kod teih manja. Uzorci nafti iz razliitih leita u Hrvatskoj dijele se na lagane, srednje teke i teke nafte. Tako su razliite vrste nafte izdvojene u sljedeim poljima:

22

Lagane nafte podruje Ludbrega Srednje teke nafte Struec utica Dugo Selo, Klotar Ivani Ivani Mramor Brdo Gojlo, Bunjani Teke nafte Peklenica umeani 930 kg/m3 950 kg/m3 820 - 830 kg/m3 844 kg/m3 850 kg/m3 860 kg/m3 865 kg/m3 880 kg/m3 790 kg/m3

2.5. TEMPERATURA STINJAVANJA (STINITE, GRANICA TEENJA) Stinite ili temperatura stinjavanja (engl. "pour point") je najnia temperatura pri kojoj e nafta ili naftni produkti jo slobodno strujati, to jest temperatura pri kojoj prestaju strujati i poinju se stinjavati (skruivati). Stinite sirove nafte, jedna od njezinih znaajki koja se navodi u izvjetajima o analizama nafte, indikacija je sadraja parafina u nafti to je temperatura stinita via nafta sadrava vie parafina. Pri niskim temperaturama parafin se u sirovim naftama poinje skruivati tako da pumpanje i transport nafte cjevovodima mogu postati nemogui. Zbog toga je potrebno znati tonu temperaturu stinjavanja svake nafte. Stinite se moe sniziti zagrijavanjem nafte, a nafte s vrlo visokim stinitem moraju se skladititi u grijanim rezervoarima i tankerima da bi ostale u tekuem stanju u podrujima s niom temperaturom. Temperature stinjavanja sirovih nafti kreu se od -60 oC do +40 oC. Nafte s izrazito puno parafina obino su ute boje, za razliku od nafti s manje parafina koje su zelenkaste. Nafte s vrlo malo ili ak bez parafina su crne. Nafta iz leita polja Ekofisk (Sjeverno more) ima stinite na -12 oC, a nafte tipa brent na -3 oC. Ekstreman je primjer nafte iz podruja Altamona u Utahu koja ima vrlo visoko stinite (+18 do +52 oC) i s rasponom gustoe od 19 oAPI (teka nafta) do 54 oAPI (lagana nafta).

2.6. ETALONSKA, BAZNA ILI REFERENTNA SIROVA NAFTA Etalonska sirova nafta (engl. "Benchmark Crude Oils") je standard prema kojemu se usporeuju sve druge nafte i prema kojem se oblikuju njihove cijene. U SAD-u to je West Texas Intermediate (WTI) koja ima 38 do 40 oAPI i 0,3 % sumpora te West Texas Sour s 33
o

API i 1,6 % sumpora. U Sjevernom moru etalonska se nafta zove brent koja je vrlo slina WTI

jer ima 38 oAPI i 0,3 % sumpora. Na srednjem istoku etalonska nafta se zove dubai a znaajke su joj 31 oAPI i 2 % sumpora. 23

2.7. BOJA I MIRIS NAFTE Boja nafte (engl. "Color of Crude Oil") moe biti od bezbojne (prozirne) preko zelenkasto-ute, crvene i smee do crne. Openito, to je sirova nafta tamnija to ima niu gustou oAPI. Miris nafti (engl. "Smell") moe biti na motorni benzin (tzv. slatke nafte ili nafte s malo ili bez sumpora), na smrad (tzv. kisele nafte) ili na voe (aromatne nafte).

2.8. TRGOVAKE IME NAFTE Trgovako ime nafte (engl. "Crude Stream") je ono ime pod kojim se moe kupiti iz odreene zemlje-izvoznice. Moe potjecati iz jednoga polja a moe biti i mijeana iz vie polja. Neki nazivi nafti iz poznatih zemalja-izvoznica te izabrane znaajke dani su u tablici 2.1. trgovako ime Arabian light Bacheguero Bonny light Brass River Dubai Ekofisk Iranian light Kuwait North Slope zemljaizvoznica Saudijska Arabija Venezuela Nigeria Nigeria Dubai Norveka Iran Kuvajt SAD 16,8 37,6 43,0 32,4 35,8 33,5 31,2 26,8 2,40 0,13 0,08 1,68 0,18 1,40 2,50 1,04 -23,3 2,2 -20,5 -20,5 -9,4 -28,9 -17,8 20,5 gustoa ( API) 33,4
o

koliina sumpora (%) 1,80

stinite (oC) -34,4

Tablica 2.1: Trgovako ime razliitih nafti

24

3. OPTIKA I BIOLOKA OPAANJA UGLJIKOVODIKA U UZORCIMA

Optike analize pojava organske tvari i ugljikovodika u razliitim uzorcima u prvome redu podrazumijevaju luminiscentne analize, kojima se opaa promjena boja izvornog uzorka (ili obraenog razliitim otapalima) zbog nazonosti organskih molekula ili razliitih mikroorganizama. Luminiscentne analize posebno su korisne kada se nafta ili bitumen nalaze u uzorcima u malim koliinama. Tada luminiscentna analiza moe upozoriti na njihovu nazonost, ak kada se radi o ugljikovodicima u koliinama 0,001-0,0001 jedinine mase. U sluajevima veih koliina nafte (koje se mjere u postotcima) uzorak se moe uroniti u vruu vodu te jednostavno promatrati koliku povrinu tekuine je prekrila ekstrahirana nafta. Luminiscencija je zajedniki naziv za pojave svijetljenja bez zraenja topline. Moe biti izazvana kemijskim procesom (kemoluminiscencija), djelovanjem

-zraka

(radioluminiscencija), obasjavanjem (fotoluminiscencija) svjetlou (GRLI, 1992). Uz taj pojam veu se jo fluorescencija i fosforescencija. Tako je fluorescencija pojava da neke tvari svijetle obasjane zraenjem nie energije (npr. UV zraenjem). Za razliku od fosforescencije, prestaje prestankom zraenja. Fluorescencija se promatra pod svjetlou ivinih svjetiljki. Fosforescencija je pojava da neke tvari zrae svjetlost i onda kad prestane njihovo osvjetljivanje. Pojava svijetljenja nekih tvari u tami, ali pod utjecajem vanjskog izvora svjetlosti prvi je put zamijeena na mineralu fluoritu pa je 1882. godine nazvana fluorescencijom, a 1889. godine luminiscencijom (lat. lumen znai svjetlo). Fosforescencije (gr. fos - svijetlo, te foros - nosa) prvo je zamijeena kod istrunulih ostataka drveta i nekih riba, pa je i nazvana hladno svjetlo (za razliku od vatre). Poslije je primijeena na fosforu i jo nekim mineralima. Kod luminiscencije fizikalno se radi o apsorpciji dijela upadne svjetlosti, a dio je reflektiran kao svjetlo iste ili vee valne duljine. Dakle estice strukture tvari (ioni, atomi, molekule) pobuene apsorbiranom energijom emitiraju svjetlo. Sve nafte luminisciraju, no razliitim intenzitetom, to omoguuje jednostavno utvrivanje njihove nazonosti. Koriteno svjetlo valne je duljine [] 3300-3800 [1angstrem=10-8 cm], a njegov izvor je kvarc svjetiljka (kvarc lampa). Ona sadrava izvor elektrine energije (bateriju ili strujnu gradsku mreu) i izvor UV svjetla. U izvoru UV svjetla nalaze se ivine cijevi kojima je dodan ljubiasti filtar. Ispitivanje se radi u zamraenoj prostoriji. Ovisno o sastavu nafte luminisciraju u razliitim nijansama bijelih, plavkastih, utih, a ponekad tamnosmeih i crvenkastosmeih boja. Tako nafte iz Murske depresije luminisciraju plavkasto do mlijenobijelo, a one iz Savske, Dravske i Slavonsko-srijemske depresije uglavnom uto. Neke druge bituminozne tvari luminisciraju takoer od sebe nakon to ih se natopi kloroformom (CHCl3). 25

Anorganske tvari i stijene bez ugljikovodika ak i u tragovima, ne luminisciraju. One pod UV svjetlom iz kvarc svjetiljke imaju karakteristian ljubiasti odsjaj. Luminiscentnom analizom (tablica 3.1) mogue je obaviti detaljno kvalitativno i kvantitativno odreivanje bitumenskih tvari (ugljikovodika). Njime se mogu razlikovati zasieni ugljikovodici alkani i nafteni te nezasieni aromatski ugljikovodici. Openito se za luminiscentne analize moe rei da su jednostavne i lako primjenjive. Koriste se luminiscentni mikroskopi (sitnozori) ili razliite vrste otapala (kloroform CHCl3, tetraklorugljik CCl4, benzol C6H6 i drugim). Neke jednostavnije analize mogu se primijeniti na terenu, a druge, sloenije, zahtijevaju rad u laboratoriju. Ispitivanja se provode na uzorcima stijena uzetih kod povrinskog geolokog kartiranja, na uzorcima jezgara iz buotine ili na materijalu iznesenom isplakom. Tvar Plinski ugljikovodici naftnih leita Plinski kondenzati na tvrdoj podlozi Lagane nafte Teke nafte Ozokeriti Asfalti ungit, grafit Ugljeni Bijelo, plavkasto, uto uto do smee uto do svijetlosmee Slabo tamnosmee Ne Natopljeni duinom kiselinom te smjesom alkohola i benzina kameni: slabo plavkasto do smei: zeleno do uto treset: zelenkastouto Soli organskih kiselina Smole i produkti njihove metamorfoze (jantar, ambrit...) Tablica 3.1: Luminiscentne boje razliitih tvari (FLOROVSKA, 1957.) Luminiscentne metode takoer omoguavaju brzo, jednostavno i sigurno odreivanje nazonosti bitumenskih tvari u stijeni (tablica 2.2). Takve metode lako su primjenjive u terenskim uvjetima, a njima se kvalitativno i kvalitativno odreuje bitumenska masa (ak i u 26 Ne Zeleno do uto Ne Zeleno do uto do zelenouto Svijetloplavo uto do smee Plavo, svijetlouto uto Vrlo slabo uto Plavo Plavkasto Svijetloplavo Luminiscencija uzorka Ne Luminiscencija nakon tretiranja kloroformom Ne

tragovima). Dobiveni podaci mogu se prikazati tablicama, dijagramima, profilima, kartama i dr. U buotini se moe izraditi dijagram luminiscentno-bituminoloke karotae. Zato se biljei stratigrafska pripadnost, dubina, litologija i sadraj bitumenske mase (u postotcima) kod uzorka, te vrsta bitumena ili nafte. Vrsta ispitivanja Miris svjeeg uzorka Kloroform (CHCl3) Nain ispitivanja Mirisom u epruvetu. Dolije se CHCl3 u visini 1-2 cm. Filtar papirom Kapljice papir Benzinska ekstrakcija 1-2 g usitnjenog uzorka stavi Otopina se oboji smee se u epruvetu i prelije istim benzinom u visini 1-2 cm. Nakon toga se protrese. Aceton Mali dio uzorka se usitni i Otopina se oboji mlijeno bijelo. stavi u epruvetu. Doda se 1-2 cm acetona i iste vode (1:1) Ultraljubiasto svjetlo (UV) Kloroform (CHCl3) i UV Promatranje svjeeg uzorka Nijanse utih do smeih boja. Ponekad plaviasta do bijela. Uzorak se natopi s CHCl3 i Intenzivne ute do smee boje promatra pod UV svjetlom dok CHCl3 isparava Vrua voda o 1/2 l vode na 70-80 C u koju Mogui CH sakupe se na otopine nainjene Oko sredita nastaje ukasti CHCl3 kapnu se na filtar do smei prsten Znaci prisutnosti ugljikovodika Miris nafte 1-2 g uzorka se usitni i stavi Otopina se oboji smee

se stavi 1/2 kg uzorka, uz povrini i luminisciraju u utim mijeanje. Promatra se UV do smeim bojama, ponekad svjetlom u tami. Tetraklorugljik (CCl4) plaviastim do bijelim. nakon kapanja CH ne otopljeni Na probu s vruom vodom Neposredno kapne se CCl4 i odmah zatim CCl4 tami

promatra pod UV svjetlom u luminisciraju, no to ine lumin. mineralni sastojci Tablica 3.2: Pregled jednostavnih mogunosti utvrivanja prisutnosti ugljikovodika

27

3.1. ODREIVANJE NAZONOSTI UGLJIKOVODIKA NA TERENU 3.1.1. Postupak s vruom vodom Postupak s vruom vodom predstavlja jednu od najjednostavnijih metoda, a prednost je to se moe izvesti na terenu u bilo kojim uvjetima. Njome se odreuje relativna koliina nafte u uzorcima koji su obino uzeti iz buotinske jezgre ili isplake. Pripremi se 1/2 l vode zagrijane do 70-80 oC i 1/2 kg uzorka za koji je poeljno da je zagrijan na temperaturu isplake. Ako se uzorak sastoji od veih komada potrebno ga je izmrviti. Zatim se uzorak potapa u zagrijanu vodu koja se nalazi u plitkoj, irokoj posudi i dobro promijea. Mogue prisutna nafta uskoro prekriva dio vodene povrine, pri emu se odreuje stupanj prekrivanja (slika 3.1): kapljice nafte (do 25 % povrine je prekriveno), oka nafte (25-33 %), trake ili pruge nafte (33-50 %) i potpuno prekrivanje (100 %).
Kapljice nafte Oka nafte

Prekriveno je do 25 % povrine

Prekriveno je izmeu 25 i 33 % povrine

Trake nafte

Potpuno prekrivanje

Prekriveno je izmeu 33 i 50 % povrine

Prekriveno je gotovo ili 100 % povrine

Slika 3.1: Vrste prekrivanja vodene povrine naftom

28

Uzorak se zatim promatra i u tami pod UV svjetlom kako bi se uoile i najsitnije kapljice nafte, no pri tomu treba biti oprezan da se ne bi zamijenile kapljicama maziva i ulja, koritenih kod buenja. 3.1.2. Test s tetraklorugljikom (CCl4) Test je vrlo prikladan za razlikovanje luminiscencije nafte od one koja potjee od minerala. Kapljice nafte (mogu i one dobivene prethodnom probom) natope se i otope tetraklorugljikom. Pod UV svjetlom razrijeena i otopljena nafta luminiscirat e slabo ili uope ne (onda ima ljubiasti odsjaj UV svjetlosti). Naprotiv, luminiscencija e se i dalje zadrati ako su nazoni luminiscirajui minerali. 3.1.3. Testovi s drugim otapalima Uz tetraklorugljik koriste se i druga otapala kao to su aceton, eter i druga. To su takoer jednostavni i brzi postupci kojima je mogue odrediti prisutnost ugljikovodika u uzorku. Na uzorak stijene kapne se otapalo i promatra reakcija pod UV svjetlom. Otapalo e rastvoriti eventualnu naftu i na tome mjestu vidjet e se ljubiasta boja, a okolina e luminiscirati u utoj do smeoj boji, karakteristinoj za odreene ugljikovodike. Ako u stijeni nema ugljikovodika cijela povrina uzorka imat e karakteristian ljubiasti odsjaj UV svjetla. 3.2. ODREIVANJE POJAVA PLINA

Pojave plina, u raznim koliinama, mogu se odreivati pri buenju te terenskom kartiranju. 3.2.1. Odreivanje plina na terenu

Pri geolokom kartiranju ili tijekom specijalnih istraivakih radova na terenu se mogu prikupljati uzorci tla radi odreivanja eventualne prisutnosti metana ili drugih plinova. Postupci koji se pri tomu provode ubrajaju se u geokemijske metode ispitivanja plina. Smatra se da e se najpovoljniji rezultati dobiti skupljanjem uzoraka uz rasjede po kojima je moglo doi do migracije plina. Uzorci se uzimaju s dubine od nekoliko metara kako se ne bi dogodila kontaminacija s povrine. Tako odreeni plinovi mogu biti singenetski ili migracijski. Takoer, u toj poetnoj fazi treba veliku pozornost posvetiti razlikovanju barskog ili movarnog plina (nastalog u barama, movarama ili jezerima), od plina nastalog zajedno s naftom ili samostalno u procesima katageneze i metageneze organske stvari. Uzorci se uzimaju na tokama koje u cjelini daju pravilnu geometrijsku mreu, a spremaju se u hermetike boce. Ureaj za uzimanje uzoraka sastoji se od builice s dlijetom, a moe biti stavljen i na automobil. Priprema uzorka za analizu radi se u laboratoriju. Prvo se odredi komponentni sastav stijene u odnosu na kalcit, lapor i pijesak. Nakon toga uzorak se 29

usitni mljevenjem kako bi se oslobodili ugljikovodici, stvaranjem vakuuma, djelovanjem kiselina ili zagrijavanjem. Zatim se provodi kroz potau (kalijev karbonat, K2CO3) zbog uklanjanja CO2 i para kiselina. Dobiveni plin se nakon toga uvodi u kromatograf, gdje se ispituju plinski ugljikovodici. Statistiki se rauna raspodjela ugljikovodika u uzorcima s pojedinih lokaliteta i time se dobiva (u poeljnom sluaju) Gausova krivulja uestalosti. povoljnim sluajevima mogue je nainiti i korelaciju nekoliko lokaliteta. Rezultati se mogu usporediti i s drugim geofizikim metodama, osobito s podatcima gravimetrijskih i seizmikih istraivanja. Geofizike metode mogu potvrditi strukture leita, a geokemijske metode nazonost ugljikovodika kada plinske anomalije okruuju leite. Opisana metoda daje dobre rezultate kod odreivanja perspektivnosti nekog podruja, a anomalije su bile zamijeene ak i za leita na dubini od 3000 metara. 3.2.2. Odreivanje plina pri buenju Nanoenjem rezultata analiza na topografsku kartu mogu se izraditi karte jednakih sadraja ugljikovodika, a u

Plin je mogue ispitivati u isplaci ili u uzorcima izdvojenim iz isplake. Plin u isplaci smanjuje njezinu gustou. Automatskim registratorima gustoe isplake odreuje se i nazonost tzv. slobodnog ili isplanog plin. Skuplja se u stakleno zvono postavljeno iznad vibracijskog sita, a njegovo izdvajanje potie se mijeanjem isplake. Rezultati su relativnog znaenja. Ispitivanje uzoraka iz isplake radi se tako da se izdvojeni materijal izloi vakuumu i promatra pojava mjehuria. Koristi se i tehnika mjerenja koliine plina arnom niti, gdje se zatim usporeuju elektrini otpori promatrane smjese plinova uzete iz isplake i istog zraka. Rezultati prikazuju stvarne vrijednosti koliina plina, a moe se razlikovati metan od drugih plinova. Mjerni ureaj naziva se plinski kromatograf i visoke je osjetljivosti. 3.3. ULOGA MIKROBIOLOGIJE U NAFTNOGEOLOKIM ISTRAIVANJIMA

Brzi razvoj naftne industrije u drugoj polovici 19. stoljea bio je razlogom stvaranja novih usmjerenih grana u znanosti vezanih za istraivanje i pridobivanje nafte i plina. Tako su biokemija, mikrobiologija i mikrobiogeneza stvorili novu mikrobiologiju nafte. Nastale su i teorije kojima se tumai postanak nafte djelovanjem bakterija u posebnim uvjetima. Mikrobioloke metode mogu se vrlo dobro upotrijebiti u naftnogeolokim istraivanjima, to jest u lociranju moebitnih leita. Pri tomu se mogu promatrati dvije, meusobno povezane, stvari: a) pojava plinovitih ugljikovodika na povrini koja moe upuivati na nazonost nafte u dubini i b) postojanje mikroorganizama koji upuuju na plinovite ugljikovodike, ak i kada su ugljikovodici u vrlo malim koliinama. Kod sluaja a) problem se moe pojaviti ako je leite na veoj dubini te plin niti ne mora prodrijeti do povrine. U najpovoljnijem sluaju izdanak plina bit e priblino okomit na 30

projekciju leita na povrini (slika 3.2). No, ako se migracija dogaala po blago poloenom rasjedu pojava najvee koncentracije plina nee odgovarati vertikalnoj projekciji leita na povrinu. Slina pojava moe se dogoditi ako se nepropusne naslage u krovini pruaju lateralno na velikoj povrini.
izdanak plina na povrini

200 - 500 metara (relativno plitko leite)

leite plina

Slika 3.2: Prikaz projekcije izdanka plina na povrini, kao posljedice migracije iz relativno plitko smjetenog leita Kod sluaja b) se koristi injenica da su utvrene mikrobioloke reakcije s ugljikovodicima, ak i u vrlo malim koncentracijama (1-10 ppm) u zraku. Tako se kultura Methonomonas methanica razmnoava i pri koncentraciji metana manjoj od 0,01 %, a koristi jo za svoje ivotne procese pentan, heksan i heptan (ali ne etan i propan). Bacterium aliphaticum koristi tee ugljikovodike pentan, heksan i heptan. Postojanje mikroorganizama nam nadalje omoguava razvijanje dviju osnovnih skupina tehnika ispitivanja: a) b) djelovanje ugljikovodika na mikroorganizme i djelovanje mikroorganizama na ugljikovodike Uzimaju se uzorci tla zbog nalaenja bakterija indikatora, to jest uzoraka koji sadravaju odgovarajue koncentracije plina iz dubine. Dubine uzimanja uzoraka obino su izmeu 60 i 150 cm. No, i na veoj dubini nalaze se velike koliine organizama. Utvreno je da i na 17 metara broj mikroorganizama moe iznositi 3 milijuna na 1 gram tla (to je slino koncentraciji na dubini od 60 cm). Na samoj povrini plinoviti ugljikovodici su ve oksidirali, iz ega proizlazi kako su sve bakterije koje se koriste ugljikovodicima koji postoje na tako malim dubinama aerobne. Takve bakterije mogu se pronai i do dubine od vie desetaka centimetara. 31

priblina projekcija leita u dubinu

povrina terena

3.3.1. Djelovanje ugljikovodika na mikroorganizme

Na rast i razvoj bakterija koje oksidiraju ugljikovodike pogoduje tlo koje sadrava ugljikovodike. Neke bakterije razmnoavaju se ve i pri koncentraciji ugljikovodika od 0,001 %. Zato se mjeri koliina bakterija koje oksidiraju ugljikovodike. Uzorak tla stavi se u odreenu sredinu koja je povoljna za razvoj nekih vrsta naftnih bakterija. Ako su postojale i prije, u povoljnim uvjetima one e se dobro razvijati, tj. razmnoavati. Nakon razdoblja inkubacije uzorak se ispituje mikroskopom kako bi se utvrdile vrste i koliine bakterija. 3.3.2. Djelovanje bakterija na ugljikovodike

Djelovanje bakterija na ugljikovodike opaa se kroz razgradnju ili troenje ugljikovodika. Uzorci tla stave se u hermetiku, prozirnu posudu, u koju se uvodi smjesa ugljikovodika (najee etan, propan ili butan u koncentraciji 5-50 %, nekad i vie) te zraka. Zrak treba omoguiti razvoj aerobnih bakterija. Posuda je opremljena manometrom, a poetni tlak je atmosferski ili neto vei, no treba ga svakako izmjeriti. Tako pripremljen uzorak ostavlja se 5 do 15 sati te se u nekim vremenskim razmacima oitava tlak na manometru. Pad tlaka odgovarat e koliini prisutnih bakterija koje se za svoje ivotne procese koriste ugljikovodicima. Takoer e veliina pada tlaka ovisiti o sadraju ugljikovodika u smjesi. Utjecaj mikroorganizama na ugljikovodike moe se odrediti i spektralnom analizom. Naftne bakterije ili produkti njihova djelovanja na ugljikovodike apsorbiraju svjetlost odreenih valnih duljina. Svjetlo se proputa kroz tekuinu s promatranim bakterijama u ugljikovodinoj atmosferi. Postoje li naftne bakterije doi e do apsorpcije svjetlosti valne duljine 5050-5200 i 5250-5450 . Prisutnost naftnih bakterija u tlu moe se prouavati i luminiscencijom. Ponekad tlo ispod kojeg je leite ugljikovodika luminiscira. Vrlo mali dio plinskih ugljikovodika dopire do povrine, a djelovanjem bakterija oni se pretvaraju u ugljikovodike s visokom molekularnom teinom, koji luminisciraju. Tako Bacterium aliphaticum liquefaciens uvjetuje najintenzivniju luminiscenciju u okoliu s pH=6,7 gdje se najbolje razvija (tablica 3.3). Za kartografsko prikazivanje rezultata mikrobiolokih istraivanja potrebno je prirediti topografsku podlogu s oznaenim mjestima uzimanja uzoraka, a sve toke istih apsolutnih koliina bakterija povezuju se linijama jednakih vrijednosti. Kod metoda izuavanja apsorpcije ugljikovodika od bakterija, povezuju se sve toke istih vrijednosti pada tlaka. Na isti nain mogue je prikazati gustou bakterija s vrijednostima pada tlaka. Iz tih karata moe se zakljuiti o rasporedu podruja s intenzivnim ili manje intenzivnim razvojem bakterija osjetljivih na ugljikovodike. 32

Bakterija Bacillus subtilis B. mesentericus B. mycoides Bacterium aliphaticum liquefaciens Methanomonas methanica Proteus vulgaris Pseudomonas fluorescens Sarcina flava Serattia marcescens

Luminiscencija Plavkastobijelo Tamnoplavo Plavo Bljetavozeleno Ne luminiscira Svijetloplavo Plavkasto (pigmentirano) uto (pigmentirano) Crveno (pigmentirano)

Tablica 3.3: Znaajke luminiscencije za neke bakterije (SLAVINA, 1948) Takoer, zamijeen je utjecaj bakterija na buenje. One mogu fermentirati razne organske tvari u isplaci. Time se mijenja viskoznost isplake zbog unitenja koloidnih veza. Pojedine vrste bakterija utjeu na pridobivanje nafte jer svojim ivotnim procesima smanjuju poroznost i propusnost leinih stijena. To se moe sprijeiti fizikalnom obradbom vode, isplake, primjenom baktericidnih sredstava i na druge naine. Opadanje poroznosti moe biti vezano za nakupljanje mikroorganizama i znaajke pora. Bakterije mogu stvoriti etiri skupine spojeva: 1. hidrokside eljeza, 2. sulfide metala, 3. netopljive karbonate, 4. biomasu (organsku tvar). Mikrobioloka redukcija eljeza vaan je imbenik dijagenetskih procesa. Dovodi do npr. spomenutog taloenja sulfida bogatih eljezom (poput pirita) te karbonatnog cementa (poput siderita). Svi takvi procesi predstavljaju vrstu cementacije kojom se sniava poroznost i propusnost stijene.

33

4. PODRIJETLO I NAKUPLJANJE UGLJIKOVODIKA

Teorije o nastanku nafte i plina ukljuuju razmatranja u sklopu organskih i anorganskih postavki. Opirne dugogodinje rasprave o podrijetlu ugljikovodika sve do nedavno nisu dale konano miljenje. Do danas prikupljeni dokazi preteu u prilog organskog podrijetla nafte jer se ugljikovodini spojevi nalaze u tvarima dobivenim iz biljnih i ivotinjskih organizama. Prvi korak u tom smislu uinio je Treil 1934. godine kada je otkrio porfirin kao bioloki marker sadran u sedimentnim stijenama. Da bi se razumjela distribucija matinih stijena u prostoru i vremenu, potrebno je razmotriti znaajke prvotne biomase iz koje organska tvar potjee. Na samome poetku valja podsjetiti na element ugljik koji u kombinacijama s vodikom tvori veliku skupinu spojeva ugljikovodike. Kruenja ugljika u prirodi poinju fotosintezom u kopnenim i vodenim biljkama koje pretvaraju ugljini dioksid iz zraka i vode u ugljik i kisik koristei se pri tome energijom svjetlosti Sunca. Ugljini dioksid se djelomice vraa u atmosferu, to jest u hidrosferu, na vie naina od kojih su najvaniji: vulkanske erupcije; disanje ivotinja i biljaka; bakterijska razgradnja i oksidacija uginulih organizama i izgaranje fosilnih goriva u prirodi i izgaranje potaknuto ljudskom rukom. Vanost kruenja ugljika za naftne geologe jest u injenici da odreene manje koliine ugljika ispadaju iz kruenja kao posljedica odlaganja u okoliima u kojima je oksidacija u ugljini dioksid oteana ili nemogua. To su okolii siromani kisikom (npr. zatvoreni ili izdvojeni dijelovi mora, duboka jezera). Udjel organskih tvari ouvanih u sedimentima na takav nain je u odnosu na cjelokupnu produkciju vrlo mali (manji od 1 %), ali ako se u obzir uzme geoloko vrijeme, dolazi se do znatnih koliina. Prema tome, nafta ima podrijetlo iz ugljika iz organskih spojeva koji je ispao iz kruenja, no dio se tijekom uporabe (izgaranja derivata nafte) nafte ipak vraa. Unutar morskih ekosustava daleko je najvaniji fitoplankton. Jednostavna fotosinteza u algama mora cijeloga svijeta predstavlja primarnu proizvodnju organskih spojeva s ugljikom i ujedno poetak sloenog hranidbenog lanca. Fitoplankton daje vie od 90 % nastale organske tvari, pri emu se istiu dijatomeje, dinoflagelate, modrozelene alge i nanoplankton. Osim fitoplanktona nisu zanemarive jo neke skupine organizama vane za nastanak biomase. To su primjerice zooplankton, bentos, bakterije i ribe. Prigoda je istaknuti da je u Crnome moru godinja produkcija od bakterija vea nego ona od fitoplanktona. to se tie prostornog rasporeda, openito je poznato da izvorna proizvodnja biomase opada idui od obale preko morskog elfa do otvorenog mora; u humidnim predjelima umjerene zemljopisne

34

irine produkcija je vea nego li je to u tropima; najmanja je u polarnim i u suhim ekvatorijalnim krajevima. Kemijske sastavnice koje ine ive organizme daju se svrstati u etiri osnovne skupine. To su (1.) ugljikohidrati, (2.) bjelanevine, (3.) lipidi i (4.) lignin. Njihova je zastupljenost vrlo razliita, ovisno pripada li promatrani organizam biljkama ili ivotinjama, jednostavnijim jednostaninim, ili sloenijim - pri vrhu evolucijskog niza. Ugljikohidrati su spojevi koji funkcioniraju kao izvori energije i kao uvrujua tkiva u biljaka i nekih ivotinja. Radi se, primjerice o eeru (glukoza, fruktoza), krobu, celulozi i hitinu. Celuloza se nalazi u veim biljkama, poglavito stablaicama, omoguavajui im uspravnost, dok je hitin tvar koju proizvode npr. rakovi, a slui im kao vrsti, zatiujui vanjski kostur. Bjelanevine su organski spojevi sloeni od aminokiselina koje odravaju itav niz biokemijskih funkcija iznimno vanih za ivotne procese. Primjeri su enzimi, hemoglobini i antitijela. Bjelanevine takoer izgrauju organsku tvar u mekucima te su u tvarima kao to su dlake ili nokti. Lipidi predstavljaju skupinu organskih spojeva netopljivih u vodi, a ukljuuju ivotinjske masti, biljna ulja i voskove. Na neki su nain slini kemizmu nafte. Lipidi su obilno prisutni u morskim planktonima te u sjemenkama, vou, sporama, prevlakama - koi listova i kori kopnenih biljaka. Njima su slini spojevi skupine sterola - vanim biomarkerima u sirovim naftama. Lignin i tanini su spojevi esti u stablaicama. Lignin daje vrstou biljnim tkivima, najveu drveu, omoguavajui vii uspravni rast nego li to daje celuloza. Tanin se nalazi u korama veine drvea, u prevlakama sjemenki, ljuskama oraha i ljenjaka, u algama i u gljivama, a ima ulogu zatitnika od kemijskih utjecaja i od mikroorganizama. Daljnje znaajne sastavnice su rezini i esencijalna ulja. Rezini su sadrani u drvetu i u koi lia. Otporni su na kemijske i bioloke utjecaje. Od opisanih etiriju skupina organskih spojeva bjelanevine i ugljikohidrati jako su podloni razgradnji, tj. otapanju, oksidaciji ili unitenju bakterijama, te ih se uglavnom ne nalazi u taloinama ispod zone povrinskih naslaga. Suprotno tomu, lipidi i lignin su mnogo otporniji na mehanike, kemijske i/ili bioloke utjecaje te se u skladu s time mogu nai zakopani u potpovrinskim sedimentima. Uz manje kemijske promjene lipidi postupno prelaze u naftu te je mnogo nafte proizvedeno upravo od lipida; mnogo vie nego li od drugih skupina spojeva. ak to vie, koliina lipida odloena u sedimentima tijekom geoloke prolosti vjerojatno je dovoljna da predstavlja ishodinu tvar svih do sada otkrivenih nafti na svijetu. Uinkovitost ouvanja organskih tvari u okoliu taloenja povezana je s tri imbenika. To su: koncentracija i priroda oksidacijskih agensa, vrsta istaloene organske tvari, i odnos brzine sedimentacije i koliine sedimenata.

35

Budui da je oksidacija koja se dogaa u vodi, u tlu ili u sedimentu bioloke prirode, i budui da bioloka oksidacija zahtijeva prisutnost molekula kisika (O2), najjednostavniji nain sprjeavanja oksidacije je u ogranienoj opskrbi kisikom. Zone u kojima je sadraj kisika velik nazivaju se oksine zone, za razliku od anoksinih zona u kojima je koliina kisika manja od 0,2 ml/l. U skladu s time, procesi koji se mogu dogaati u tim zonama zovu se aerobni ili anaerobni. U naelu, postoje tri modela sedimentnoga prostora/bazena unutar koji se ostvaruju anoksini uvjeti.To su ustajali bazeni (1.), slojevi vode s vrlo malo kisika (2.) i okolii s ogranienim strujanjem (3.). (1.) Stvarno ustajali bazeni su u naelu vrlo rijetki. Spora cirkulacija i premjetanje te turbulencija vode pojavljuju se gotovo posvuda. Ipak je instruktivno razmotriti potpuno ustajale bazene, naroito zbog to boljeg razumijevanja jezerskih naslaga. Ako je izolirana vodena masa dovoljno duboka i ako je klima subtropska ili tropska, zbog razlika u toplini nastat e dvije zone ili sloja razliite gustoe (Slika 4.1). Potrebna je debljina vodenog stupa vea od 200 m kako bi se sprijeilo mijeanje tijekom oluja. Topla klima potrebna je da ne nastane turbulencija i mijeanje vode zbog izmjena ciklusa zamrzavanjekopnjenje leda. Hladnija, gua voda ostaje pri dnu, nastojei eventualno razviti meusloj u kojem se naglo mijenja temperatura i gustoa. Taj meusloj sprjeava mijeanje dviju zona ili slojeva vode. Nedostatak komunikacije izmeu spomenuta dva sloja onemoguava opskrbu kisikom pridnenog sloja vode, posljedica ega je nastanak anoksinog okolia u dubini bazena, a time i taloenje anoksinih sedimenata.

uslojavanje vode prema gustoi

voda s kisikom

pridnena voda siromana kisikom

Slika 4.1: Shema zoniranja vode prema gustoi u ustajalim bazenima (2.) Slojevi vode s vrlo malo kisika sadravaju nisku koncentraciju otopljenog kisika u usporedbi sa slojevima vode iznad i ispod (slika 4.2). Takvo stanje nastaje kad je mjera troenja kisika unutar pojedinog sloja vea od mjere dotoka kisika u njega. Troenje kisika rezultat je truljenja uginulih organizama koji polako tonu iz gornje fotine (eufotine) zone (dio oceana u koji prodire dovoljno svijetla za nastanak fotosinteze). Zone vode s vrlo malo kisika, ili s minimumom kisika, obino lee odmah ispod fotine zone gdje se fotosintezom i turbulencijama ne mogu due odravati unosi kisika. Opskrba svjeim kisikom ograniena je prema tome samo na horizontalno kretanje vode koja sadrava kisik. Ispod sloja vode s vrlo malo ili minimumom kisika njegova koliina ponovno raste kao rezultat smanjenih potreba za kisikom, jer je vei dio organske tvari ve razgraen u gornjem sloju s vrlo malo kisika. Osobito 36

razvijeni slojevi s vrlo malo kisika nalaze se u podrujima velike bioprodukcije i/ili slabe cirkulacije. Gdje god dobro razvijeni sloj s vrlo malo kisika presijeca ravninu kontakta sediment voda, sediment e biti taloen pod uvjetima s vrlo malo kisika (slika 4.2). Svaka organska tvar koja e stii u te sedimente ima velike izglede da izbjegne oksidaciji.
kontinentalna kontinentalni padina elf

[m] 0
400 800 1200 1600 2000

kontinentalni prag

sloj vode s vrlo malo kisika ( < 0,2 ml O 2/l)

crne taloine anoksinog okolia (OML)

taloine slabo anoksi nog do oksi nog okolia

svijetle taloine oksinog okolia

2400 2800

Slika 4.2: Shema prikazuje sloj s minimumom kisika (engl. Oxygen Minimum Layer, skr. OML) u odnosu prema vodenoj (morskoj) povrini i povrini dodira vode i sedimenta (3.) Za razliku od ustajalih bazena, mnogo su ei okolii u kojima je strujanje (cirkulacija) ogranieno. Obino su povezani s otvorenim morima, to znai da ukljuuju i pojavu zona vode s vrlo malo kisika. Ogranieno strujanje dogaa se iznad plitkih morskih pragova, gdje je zona dodira zatvorenog i otvorenog mora. Pliina praga uvjetuje da se samo povrinske vode ulijevaju ili izlijevaju (primjer Crnog mora; slika 4.3). Ako je bazen dovoljno dubok razvit e se stalna razdioba voda zbog gustoe, pri emu je pridneni sloj gotovo izoliran od voda otvorenog mora. Brojni su primjeri znaajnih matinih stijena nastalih iznad plitkih pragova. U okoliima plitkih pragova esto nastaju evaporiti koji mogu biti izvrsne matine stijene. Naime, u takvim se okoliima esto poklapaju mogunosti obilnog rasta alga s mogunou idealnih uvjeta ouvanja organskih tvari. Ako je prag smjeten tako duboko da presijeca sloj vode s vrlo malo kisika, anoksinost se moe razviti po modelu drugog mehanizma sloja s vrlo malo ili s minimumom kisika (slika 4.4). Voda koja horizontalno ulazi u bazen odmah iznad praga imat e malu koliinu kisika, a ne postoji nain koji bi doveo oksidiranu vodu na dno takvog okolia. Zato su sedimenti takvih okolia anoksini, a organske tvari unutar njih bit e dobro ouvane.

37

strujanje pripovrinskih voda u oba smjera otvoreno zatvoreno more more

plitki morski prag

uslojavanje vode prema gustoi

voda siromana kisikom

Slika 4.3: Shema bazena s plitkim pragom. Zoniranje vode prema gustoi javlja se u dubinama veim od 200 m.

oksini okoli anoksini okoli prag taloine bogate organskim tvarima oksini okoli

Slika 4.4: Shema bazena s duboko smjetenim pragom, koji presijeca sloj vode s minimumom kisika Anoksinost je, kako je ve istaknuto, iznimno vana za ouvanje organske tvari u sedimentu, u prvome redu zato to ogranieni dotok kisika pretvara dijagenezu u anaerobne procese. Anoksine taloine nije uvijek mogue jednostavno prepoznati, jer uobiajeno rabljeni indikatori mogu zavarati. Anoksini sedimenti uvijek pokazuju poveani TOC (ukupna koliina ugljika iz organskih spojeva), openito vei od 2 %, ali uvijek iznad 1 %. No, i mnogi oksini sedimenti takoer mogu sadravati veliku koliinu organske tvari, osobito drvenog podrijetla. To nas upozorava da TOC vrijednosti moramo uzimati s oprezom. Prisutnost nedegradirane marinske organske tvari jaka je indikacija anoksije, jer marinsku organsku tvar organizmi rado troe hranei se njome. Njezina prisutnost u stijenama zato upuuje na to da je dijageneza bila rano zaustavljena uglavnom odsutnou kisika. Boja nije uvijek pouzdani znak anoksinih uvjeta. Veina anoksinih sedimenata bit e taloena kao vrlo tamna, siva ili crna. No, mnoge crne stijene nisu bogate ugljikom iz organskih spojeva crna je boja mogue posljedica i vrlo sitno rasprenog pirita ili sitnih estica ronjaka. Boja bi trebala biti koritena uglavnom kao negativni indikator: ako stijena nije vrlo tamna, vjerojatno ne predstavlja produkt iz anoksinog 38

facijesa. I prisutnost pirita moe zavarati iako pirit zaista nastaje u anoksinim uvjetima, te iako njegova prisutnost upuuje na anaerobnu redukciju iona sulfata, on sam po sebi ne jami da je anoksinost bila prisutna na dnu mora ili jezera pirit moe nastati i tijekom dijageneze na veim dubinama zalijeganja. Konano, anoksine taloine sadravaju ouvane lamine milimetarskih i manjih dimenzija. Ouvane, pravilne lamine dokaz su odsutnosti faune koja ruje i kopa po taloinama, a to nadalje znai da je koliina otopljenog kisika u vodi bila manja od 0,2 ml/l. Radi se o pragu koliine kisika ispod kojeg ive samo anaerobni mikroorganizmi koji za metabolizam koriste ione sulfata ili nitrata. No, lamine mogu biti ouvane i u nekim sitnozrnastim taloinama siromanim organskim tvarima, kao to su primjerice pliocenski dijatomiti iz Kalifornije, u kojima je organska tvar oksidirana naknadno, procjeivanjem podzemne vode. Prema suvremenim spoznajama o organskom podrijetlu nafte, ugljikovodici su proizvod izmjene organskih tvari iz biljnog i ivotinjskog (mikro)svijeta. Potoci i rijeke prenosile su veliku masu estica biljaka i ivotinja u jezera ili mora. Morski i jezerski okolii proizvodili su i vlastite mikroskopske biljke i ivotinje ija su uginula tjeleca taloena zajedno s dopremljenim organskim tvarima. Do sada je stvorena naelna slika kako od uginulih organizama postupno nastaje nafta (slika 4.5). Radi se o vrlo kompleksnom procesu pri emu je najvanija spoznaja da se organski materijal (fragmenti, krje biljaka i ivotinja) najbolje ouva u sitnozrnastim sedimentima nastalima bez prisutnosti kisika. Odnosne se organske tvari ve tijekom prijevoza i taloenja postupno mijenjaju. Taj prvotni proces naziva se dijageneza (slika 4.5). Ona se dogaa pri niskim temperaturama, na malim dubinama i uz odreene kemijske i bioloke reakcije. Mnogi kemijski spojevi u sedimentima su tada u stvari posljedica izmjena pod utjecajem bakterija. O tome govori i injenica da je jedini ugljikovodik koji se javlja u toj fazi metan nastao mikrobiolokom aktivnou. Tijekom dijageneze, najvea masa organske tvari pretvara se u razliite vrlo velike i duge molekule, od kojih se najvee i najkompleksnije nazivaju kerogenom. Njegova je uloga kljuna jer upravo iz kerogena nastaju nafte i veina prirodnog plina. Vie o kerogenu nalazi se u nastavku teksta.

39

STANJE

PRIMARNI PROIZVOD

STVARANJE UGLJIKOVODIKA

NEZRELO (dijageneza)

SUHI PLIN

VRIJEME I TEMPERATURA

NAFTA ZRELO (katageneza) VLANI PLIN KONDENZATI

PREZRELO (metageneza)

SUHI PLIN

Slika 4.5: Opa shema nastajanja nafte i plina u odnosu prema termalnoj zrelosti matinih stijena (VELI, 2007.) Porastom debljine sedimenata, dubine zalijeganja - od 2000 do 3000 m - i temperature nastupa druga faza geneze ugljikovodika - katageneza (slika 4.5). Taj proces pospjeuju: porast tlakova zbog porasta dubine zalijeganja i porast temperature, odnosno termalna izmjena i degradacija organske tvari. Spomenuti su imbenici rezultat dubine, bakterijskog djelovanja u reduktivnoj sredini, radioaktivnosti i razliitih katalitikih utjecaja. Najvaniji je utjecaj topline. Normalni toplinski tok u Zemljinoj kori proizvodi prosjeni geotermalni gradijent od priblino 2,7 C/100 m. Prouavanja zrenja (maturacije) razliitih vrsta nafti pokazala su da se, u uvjetima prosjenoga geotermalnoga gradijenta, temperature potrebne za stvaranje nafte nalaze na dubinama izmeu 1250 i 9000 m. Na veim temperaturama u dubini obino nastaje plin, a na dubinama manjim od 1250 m temperature su preniske da bi uope nastali nafta ili plin. Dubine na kojima se generira nafta variraju od mjesta do mjesta utoliko koliko je toplinski tok na raznim lokalitetima iznad ili ispod prosjenoga. U nekim sluajevima je geotermalni gradijent promijenjen zbog geolokih uvjeta. Vii toplinski tok uvjetuje stvaranje nafte i na manjim dubinama, to jest dubine mogu biti i poveane u uvjetima niskog toplinskog toka. Poput temperature i tlak je funkcija dubine, a poveava se prosjeno oko 22.500 Pa za svaki metar. Tu pojavu uzrokuje pritisak krovinskih naslaga koji moe biti neobino velik. Na poetku katageneze kerogen se raspada na neto manje molekule, pri emu nastaje bitumen, tj. neposredna izvorna tvar za naftu. Ta faza rezultira glavninom mase nastalih ugljikovodika, osobito nafte ali i plina. Napredovanjem katageneze prema zavrnoj fazi nazvanoj metageneza (slika 4.5) na velikom dubinama i pri visokim temperaturama nastaju uvjeti kada kerogen dobiva ureeniju strukturu te se stvaraju produkti koji se sastoje od malih molekula 40

plina. Stvorene molekule nafte (bitumena) i plina mogu biti istjerane, istisnute iz matinih stijena u mnogo propusnije, u tzv. rezervoarske stijene ili kolektorske stijene ili leine stijene. Taj proces naziva se migracija. Ako ugljikovodici dospiju u zamku, nastaje leite ili akumulacija. Razlike u sastavu nafti najvjerojatnije potjeu od razliitog kemijskog sastava ishodine organske tvari. Asfaltom bogate nafte vuku podrijetlo iz organskog materijala obogaenog bjelanevinama, a parafinske nafte iz masne organske tvari. Od organske tvari u laporima ili ejlovima 90 % ini kerogen, netopljivi polimer velike molekularne mase. Ostalih 10 % ine bitumeni razliitog sastava koji prema miljenju nekih istraivaa predstavljaju termiki izmijenjeni kerogen. Kerogen je kao glavni organski sastojak u stijenama, osnovni imbenik u stvaranju bitumena. Termika izmjena kerogena u bitumen je vaan proces kojim se poveava sadraj ugljika u pokretnim ugljikovodicima koji za sobom ostavljaju nepokretni rezidualni kerogen. Dozrijevanje kerogena je funkcija poveanja dubine i temperature i praeno je kemijskim promjenama (npr. BARI, 2006; stru. dok. BARI, 1990.). U tijeku dozrijevanja boja kerogena se u mikroskopskim preparatima postupno mijenja od nezrele svijetlo zeleno-ute do prezrele crne koja odraava vii stupanj karbonizacije. Opis kerogena danas je standardiziran prema shemi koja je nastala u Francuskom naftnom institutu, dopunjena nekim naknadnim istraivanjima. Prema spomenutoj shemi mogu se razluiti etiri tipa kerogena. Kerogen tipa I je vrlo rijedak, jer, u naelu, potjee od jezerskih alga. Njegova je pojava ograniena na anoksina jezera i na nekoliko neuobiajenih morskih okolia. Ima veliku sposobnost generiranja tekuih ugljikovodika. Kerogen tipa II nastao je iz vie vrlo razliitih izvora, ukljuujui morske alge, polen i spore, vosak s lia i fosilnu smolu, te lipide iz bakterijskih stanica. Iako je taj tip prema podrijetlu vrlo arolik, utemeljena je samo jedna skupina (ili tip). Inae, kerogeni toga tipa imaju veliki potencijal proizvodnje tekuih ugljikovodika. Glavnina kerogena tipa II nalazi se u morskim taloinama nastalim u reduktivnim uvjetima. Kerogen tipa III izgrauju terestrine organske tvari kojima nedostaju masne i/ili votane komponente, a glavni su mu sastojci celuloza i lignin. Taj tip ima mnogo nii generativni kapacitet ugljikovodika nego li tip II i obino se smatra da se iz njega izdvajaju plinovi. Kerogen tipa IV uglavnom sadrava preraeni organski detritus i jako oksidirane tvari razliitog podrijetla. Prema opeprihvaenom shvaanju nema mogunosti da se iz njega izdvoje ugljikovodici. U tablici 4.1 prikazan je sastav kerogena u odnosu na macerale-osnovne gradbene elemente ugljena i kerogena slino znaenju minerala za sastav stijene. Sastav macerala vidljiv je prema izvornoj organskoj tvari. maceral alginit tip kerogena I izvorne organske tvari slatkovodne alge 41

egzinit kutinit rezinit liptinit vitrinit inertinit

II II II II III IV

poleni i spore kutikule kopnenog bilja rezini kopnenog bilja lipidi kopnenog bilja, morske alge drvovina i celuloze kopnenog bilja pougljenjeno bilje i jako oksidirane i preraene organske tvari

Tablica 4.1: Macerali prema pojedinim vrstama kerogena

4.1. TERMIJSKA I OPTIKA ZRELOST ORGANSKE TVARI Proraun indeksa termijske zrelosti desetljeima predstavlja jednu vrlo pristupanu i iroko koritenu geokemijsku metodu. Prvi put metodu je opisao LOPATIN (1971.) i uveo u upotrebu veinu danas koritenih pojmova. Najvaniji je vremensko-temperaturni indeks (engl. "Time-Temperature Index - TTI"). Za proraun vremensko-temperaturnog indeksa potrebno je poznavati geotermijski gradijent (GT). Njegova vrijednost ovisi o vrsti sedimenata i toplinskom toku, a izraava se u oC/100 m (ponekad zbog jednostavnosti samo u oC). U Hrvatskoj vrijednosti gradijenta najee su u intervalu izmeu 2,5 i 7,5 oC (JELI i PAVII, 1999.). Prema istoj slici, unutar Bjelovarske uleknine te vrijednosti kreu se od 3,8 do 6,9 oC, a cijelo podruje se nalazi priblino izmeu maksimuma zapadnog dijela Dravske depresije i minimuma uz Papuk i Psunj. Takoer, autori istiu kako u hrvatskom dijelu Panonskog bazena pozitivne anomalije gradijenata (a time i toplinskog toka) priblino odgovaraju poloaju mjesta na kojima je otkriveno jedno ili vie naftnih i/ili plinskih polja. Metodu nazvanu EASY%Ro razvili su SWEENEY i BURNHAM (1990.) i objavili nekoliko nomograma za praktinu upotrebu odreivanja zrelosti. Na slici 4.6 prikazan je nomogram kojim se odreuje nepoznata varijabla iz para Ro-TTI. Pri tomu oznaka Ro oznaava vrijednost vitrinitne refleksije, to jest to je optika vrijednost zrelosti organske tvari. to je ta vrijednost vea, organska tvar je zrelija. Druga kratica, TTI, objanjena je u prethodnom pasusu, te predstavlja vrijednost zrelosti koju je organska tvar postigla u promatranom temperaturnom intervalu. Zbroj svih intervalnih vrijednosti daju ukupnu zbirnu vrijednost vremenskotemperaturnog indeksa (TTI). Interpretator treba odabrati odgovarajui pravac termijskog zagrijavanja (oC/m.g.) ili u zadanim granicama postaviti vlastiti. Pravac se konstruira tako da se oita dananja temperatura (umanjena za prosjenu povrinsku godinju) u sedimentima poznate starosti. Vrijednost se podijeli sa starou sedimenta (izraenoj u milijunima godina), a rezultat je odnos oC/1 m.g. nazvan termijskim zagrijavanjem. Vrijednosti TTI i Ro na kojima se stvaraju odreene vrste ugljikovodika, ili granice izmeu pojedinih generirajuih faza, prikazane su u tablici 4.2.

42

Slika 4.6: Odreivanje vrijednosti Ro i TTI uz razliite iznose termijskog zagrijavanja. "Naftni prozor" je osjenan (SWEENEY i BURNHAM, 1990.) TTI 1 3 10 15 20 50 75 180 500 900 R0 0,40 0,50 0,60 0,65 0,70 0,90 1,00 1,35 1,75 2,00 Maksimum generiranja, normalna nafta Normalna ili lagana nafta Kondenzat i mokri plin Mokri plin Suhi plin Vrsta ugljikovodika Kondenzat iz rezinita Eventualno nafta iz kerogena bogatog sumporom Poetak naftnog prozora

Tablica 4.2: Usporedba vrijednosti TTI, Ro i vrste nastalih ugljikovodika (WAPLES, 1988.)

43

4.2.

GENETSKA

MORFOLOKA

PODJELA

LEITA

UGLJIKOVODIKA

ILI

KLASIFIKACIJA ZAMKI

Za postanak naftnoga

leita vana su tri imbenika:

kolektorska stijena, sustav

povezanih pora i pogodno mjesto nakupljanja. Akumulacija nafte i plina dogaa se samo u jednom dijelu kolektora, to je uvjetovano petrolokim (litolokim) sastavom, geolokim oblikom i poloajem kolektorske stijene. Osim stijena kolektorskih ili leinih znaajki, vana je prisutnost i laporovitih, glinovitih i drugih slabo propusnih ili nepropusnih stijena. One ine pokrov ili oblogu kolektora. Njihova prisutnost omoguuje zatvaranje i nakupljanje nafte i plina u odreenom prostoru, tj. one sprjeavaju daljnju migraciju i/ili disperziju nafte i plina. Oblik i prostor kolektora u kojem se nafta i plin nakupljaju, a iz kojih ne mogu izai, nazivaju se zamkom ili lovkom ili trapom. Taj oblik i prostor predstavljaju ustvari samo leite (engl. oil pool, oil-gas-reservoir, trap; rus. zale, mestorodenie, lovuka). Vie leita u jednom podruju projicirana na povrinu terena nazivaju se naftnim poljem (engl. oil-gas-field, oil bearing area, productive area; rus. nefte-gasonosnaja ploa). Geoloki oblik leita uvjetovan je odnosom kolektora prema okolnim slabopropusnim ili nepropusnim stijenama. Poznate su razliite vrste ili tipovi leita. U stranoj literaturi, nalaze se iscrpno razraene podjele na pojedine skupine, podskupine i vrste. Ovdje se iznose samo dvije podjele ili klasifikacije s njihovim najvanijim elementima. 4.2.1. Podjela po I. O. Brodu Jednu od najpotpunijih podjela leita nainio je I. O. BROD (BROD, 1945.; BROD i JEREMENKO, 1957.) i to prema vrstama rezervoara i tipovima zamki. Prema toj podjeli sva leita nafte i plina razvrstana su prvo prema tipu rezervoara na tri osnovne skupine, one u podskupine te dalje u vrste: I. II. III. slojna leita masivna leita leita litoloki ograniena sa svih strana ili leita nepravilnih oblika

Svaka se skupina dalje dijeli na podskupine koje ukljuuje vie vrsta zamki. Sama podjela izgleda ovako: I. slojna leita 1. zasvoena (s vodom) a) nedislocirana (bez rasjeda) b) slabo dislocirana (prisutan manji broj rasjeda) c) jako dislocirana (prisutni brojni rasjedi) 44

2. ekranizirana (ili s ekranom) a) tektonski b) stratigrafski c) litoloki II. masivna leita 1. u strukturnim izdignuima (tektonskoga podrijetla) a) nedislocirana (bez rasjeda) b) dislocirana (prisutni rasjedi) 2. u erozijskim izdignuima (unutar paleoreljefa) 3. u biogenim izdignuima a) pojedinano biogeno izdignue b) skupina izdignua sa zajednikim dodirom nafta-voda III. leita litoloki ograniena sa svih strana ili leita nepravilnih oblika 1. ograniena nepropusnim stijenama a) u pjeenjakim leama unutar glina b) u zonama poveane poroznosti okruenima nepropusnim stijenama 2. ograniena vodom zasienim stijenama a) u pjeenjakim leama b) u karbonatnim stijenama 3. ograniena litoloki i vodom 4.2.1.1. Slojna leita U skupinu slojnih leita spadaju leita nafte i plina koja se nalaze u zamkama unutar slojnih rezervoara (slika 4.7) (rezervoari izgraeni od sedimentnih stijena s dobro izraenom slojevitou). Takvi rezervoari mogu biti slojevi pijeska, pjeenjaka, pjeskovitih glina, okrenih i raspucanih vapnenaca, raspucanih marlita i dr. Vana znaajka slojnih rezervoara je stalna debljina i litoloki sastav te su uvijek ogranieni u krovini i u podini nepropusnim stijenama koje onemoguavaju filtraciju fluida, to jest daljnju migraciju. Unutar bazena, depresija i uleknina gotovo uvijek se nalazi vie slojnih rezervoara meusobno odvojenih nepropusnim naslagama pri emu kretanje vode tee samo bono, a diferencijacija plina, nafte i vode u svakome od njih, samostalno.

45

Slika 4.7: Shema zasvoenog slojnog leita (BROD i JEREMENKO, 1957.) Zamke za naftu i plin u slojnim rezervoarima nastaju povijanjem (boranjem) u obliku svoda (antiklinala) ili stvaranjem odreenoga ekrana u smjeru pruanja sloja navie. Nafta i plin mogu stvoriti leite u okviru zamki samo ako voda koja lei ispod njih zatvara zamku i sprjeava njihovo daljnje kretanje po sloju, ili migraciju i rasprivanje. Prema karakteru zamke, sva slojna leita dijele se na dvije podskupine: (1.) na zasvoena leita i na (2.) ekranizirana leita. (1.) Zasvoena slojna leita ukljuuju sva slojna leita koja imaju zamku oblikovanu u obliku svoda, dakle u obliku antiklinale. Leini dio je u donjem dijelu ogranien sa svih strana vodom. Ploha dodira nafte i vode ili plina i vode (ako u leitu nema nafte) obino je vodoravna. Prema sloenosti strukture leita te podskupine mogu biti nedislocirana kada nema rasjedanja, tj. kada nema rasjeda. Nadalje, mogu biti slabo ili jako dislocirana kada se opaaju rasjedi razliitoga tipa i utjecaja na oblik strukture (slika 4.8). Rasjedima iji su skokovi vei od debljine rezervoara, strukture mogu biti razbijene u blokove do te mjere da se stvaraju zasebna leita.

46

Slika 4.8: Utjecaj rasjeda na izgled strukture - prikaz naftnog polja Kola (BROD i JEREMENKO, 1957.) (2.) Ekranizirana slojna leita su ona kod kojih su zamke oblikovane stvaranjem neke zapreke (ekrana) u sloju rezervoarske stijene koja onemoguava daljnju migraciju i/ili disperziju. Zapreka je najee nastala prije procesa nakupljanja ugljikovodika. No, moe nastati i naknadno ali tada se stvaraju nova leita na raun staroga i prerspodjele plina, nafte i vode. Ekranizirana leita osim to su zatvorena u podini i krovini sloja, zatvorena su i ekranom na jednom dijelu sloja koji se obvezno nalazi u smjeru nagiba sloja navie. Prema podrijetlu ekran moe biti (a) tektonski, (b) stratigrafski i (c) litoloki. Tektonski ekran najee predstavljaju rasjedi kojima je kolektor u smjeru nagiba navie doveden u dodir s nepropusnom stijenom (slika 4.9) U tu vrstu ukljuena su i leita ekranizirana pod utjecajem intruzija soli-dijapirizma (slika 4.10). Stratigrafski ekrani nastaju zbog diskordantnoga nalijeganja nepropusnih stijena preko kolektorskih stijena (slika 4.11). Prije prekrivanja obino je leina stijena bila odreeno geoloko vrijeme izloena troenjueroziji i denudaciji (hijatus). Tu spadaju i ekrani nastali nakupljanjem asfalta koji zatvaraju leite. Litoloki ekrani nastaju zbog promjene litolokoga sastava unutar sloja, tj. u sloju se prema navie gube leine znaajke (slika 4.12). To je primjerice sluaj kada pjeenjak u sastavu sve vie sadrava prainaste i/ili glinovite komponente (bona promjena facijesa) ili se stvorio cement zapunivi porni prostor. Slian uinak je kada propusni sloj uklinjava unutar nepropusnih stijena.

47

Slika 4.9: Prikaz slojnog, tektonski ekraniziranog leita

Slika 4.10: Primjeri tektonski ekraniziranih leita stvorenih intruzijom soli

Slika 4.11: Prikaz slojnog, stratigrafski ekraniziranog leita

48

Slika 4.12: Prikaz slojnih, litoloki ekranitiranih leita (1-lapor, 2-naknadno cementiran pjeenjak, 3-dio kolektora zasien naftom,4-dio kolektora zasien slojnom vodom) 4.2.1.2. Masivna leita Masivna leita odnose se na akumulacije nafte i plina u masivnim stijenama rezervoarskih znaajki. I tu je voda osnovni imbenik postanka leita. U masivnim rezervoarima prevladava vertikalna cirkulacija fluida prema krovini masiva. masiva. U masivnim leitima granice izmeu plina i vode te nafte i vode sijeku tijelo masivnoga rezervoara neovisno od struktura i tekstura stijene koja ga izgrauje. Prema toj znaajki vrlo se lako razlikuju masivna leita od slojnih. Zamke za naftu i plin u masivnim rezervoarima nastaju u naistaknutijim dijelovima ona ne utjee na masiva. Masivi mogu biti razliitoga sastava i podrijetla. Prema sastavu mogu biti homogeni i heterogeni, s izraenom slojevitou ili bez nje. Ako postoji slojevitost, stvaranje i oblik leita. Prema sastavu, ta su leita najee vapnenaka i dolomitna, a u hrvatskome dijelu Panonskoga bazena vrlo su karakteristina ona izgraena od magmatskih i metamorfnih stijena (buried hill). Ovisno o podrijetlu masiva, daljna podjela na podskupine obuhvaa (1.) masivna leita u strukturnim izdignuima tektonskoga podrijetla, (2.) masivna leita koja se nalaze u izdignuima nastalima pod utjecajem erozije i denudacije i (3.) masivna leita u izdignuima biogenoga podrijetla. (1.) Masivna leita u strukturnim izdignuima tektonskoga podrijetla nastala su boranjem ili rasjedanjem velikih masa stijena u okviru veih tektonskih jedinica (slika 4.13), poglavito u terenima s debelim slijedom vapnenaca i dolomita (hrvatski Dinaridi sa 7 do 8 km debelim naslagama karbonata). 49 Prigodom diferencijacije plina i nafte iz vode oni se nakupljaju iznad vode u vrnom dijelu izdignutih

Slika 4.13: Prikaz masivnog leita u strukturnom uzdignuu tektonskog podrijetla (2.) Masivna leita u izdignuima erozijskoga-denudacijskoga podrijetla nastala su u istaknutim dijelovima paleoreljefa (slika 4.14). To su izdignuti ostatci negdanjeg reljefa-kopna (paleoreljefa) izloenoga dugom hijatusu, tj. troenju dok je bilo kopno te nakon toga prekriveno zahvaljujui transgresiji, mlaim nepropusnim stijenama (stijene u podlozi tercijarnih naslaga u Panonskom bazenu). U njima je poroznost obino drugotna-pukotinska.

Slika 4.14: Prikaz masivnog leita u erozijskom uzdignuu (3.) Masivna leita u biogenim izdignuima predstavljaju leita unutar istaknutih dijelova organogenih vapnenaca. Ako vapnenac sadrava dobro ouvane skelete ili ljuture organizama litificiranih u poloaju i na mjestu rasta, tada su to organogeni grebeni ili je to biolititni vapnenac. Glede morfolokih znaajki takva tijela i njegova odnosa prema vapnencima u podini i krovini postoje biostrome koje imaju oblik sloja ili velike lee s uglavnom konkordantnim odnosom prema stijenama u podini i krovini i bioherme kao kupolasto ispupena tijela gromadastoga oblika nastali litifikacijom grebenotvornih organizama u poloaju i na mjestu rasta (slika 4.15) (kolonije koralja, briozoji, hidrozoji, stromatoporoidi, serpuliti, gastropodi).

50

Slika 4.15: Primjeri okolia u kojima se mogu otkriti masivna leita u biogenim izdignuima 4.2.1.3. Leita litoloki ograniena sa svih strana ili leita nepravilnih oblika Leita litoloki ograniena sa svih strana ili leita nepravilnih oblika je skupina litoloki ogranienih leita nafte i plina nepravilnoga, najee leastoga ili gnijezdastoga oblika, koja su sa svih strana ograniena praktiki nepropusnim stijenama (slika 4.16). Za razliku od prvih dviju skupina, u litoloki ogranienim leitima voda nije imbenik postanka leita jer su ona nastala tijekom procesa prvotne migracije ugljikovodika, dakle migracije unutar matine stijene. Openito, rije je o manjim leitima bez vee gospodarske vrijednosti.

Slika 4.16: Prikaz leita ogranienih sa svih strana nepropusnim stijenama I na kraju, I.O. Brod istie da ne iskljuuje postojanje prijelaznih tipova leita izmeu opisanih triju skupina, tovie, to smatra vrlo vjerojatnim.

51

4.2.2. Podjela prema A. I. Levorsenu A. I. Levorsen (LEVORSEN, 1956.) sve je zamke, to jest leita nafte i plina vezane za njih podijelio na: Strukturne zamke Stratigrafske zamke Kombinirane (strukturno-stratigrafske) zamke

4.2.2.1. Strukturne zamke Strukturna zamka prema miljenju A. I. Levorsena je takva zamka koja ima konveksan oblik, nastao pri lokalnoj deformaciji boranjem i/ili rasjedanjem (slike 4.17 i 4.18). Donja granica leita nafte i plina u okviru konveksne strukturne zamke, predstavljena je podinskom ili rubnom vodom.

Slika 4.17: Idealizirani primjeri strukturnih zamki nastalih boranjem

52

Slika 4.18: Strukturna karta po krovini leita sa strukturnom zamkom, naftno polje Santa Fe Springs Zamke koje su prevladavajue strukturnog tipa, mogu nastati tektonskom deformacijom stijena izazvanom na 5 glavnih naina: boranjem, rasjedanjem (normalnim ili reverznim), tektonskim fragmentiranjem stijena, intruzijom evaporita ili eruptiva, kombinacijom navedenih naina.

Zamke nastale boranjem Strukturne zamke koje su nastale uglavnom ili jedino boranjem sedimentnih stijena obuhvaaju sve strukture od plitkih i okruglastih doma do izduenih i uskih antiklinala, koje mogu biti simetrine i asimetrine, pa ak i prebaene. Vertikalna udaljenost od najvie toke zamke do najnie zatvorene konture (visina zatvaranja) moe iznositi od nekoliko centimetara pa do nekoliko stotina metara. Uzroci boranja mogu biti razliiti poevi od mehanizma horizontalne kompresije, tangencijalnih ili kombiniranih tlakova, boranja zbog slijeganja, pa do nasljednih struktura preko paleoreljefa, kompakcije sedimenata i dijapirizma. Samo boranje u odreenim podrujima moe biti rezultat jedne ili vie faza boranja. Strukturna zamka nastala boranjem moe biti s i bez rasjeda. 53

Strukturne zamke nastale rasjedanjem U tu skupinu zamke spadaju one koje su u uglavnom ili potpuno nastale pri normalnom ili reverznom rasjedanju. Rasjedanje esto moe biti jedini uzrok stvaranja strukturne zamke, ali se ee javlja u kombinaciji s ostalim strukturnim imbenicima, kao to su boranje, nagib i zasvoenost sedimenata ili sa stratigrafskim i litolokim varijacijama. Normalno rasjedanje Na slici 4.19 prikazano je nastajanje strukturnih zamki nastalih utjecajem normalnog rasjedanja u kombinaciji s regionalnim monoklinalnim nagibom sedimenata.

Slika 4.19: Dijagram karakteristinih strukturnih zamki nastalih utjecajem normalnog rasjedanja u kombinaciji s regionalnim monoklinalnim nagibom Rasjedi vrlo esto uvjetuju tzv. blokovitu grau pa tada polje sadrava vie zasebnih leita. U takvim sluajevima rasjed postaje granica leita. Veina leita u okviru zamki nastalih normalnim rasjedanjem nalaze se u krovinskom krilu rasjeda. Leita u zamci u podinskom krilu rasjeda su rijetka i njihov postanak moe se objasniti kombinacijom slabe tektonske djelatnosti, boranjem podinskoga krila rasjeda i ekranizacijom kolektorske stijene rasjedom. Primjeri su otkriveni u Galf Costu u Teksasu i Lousiani (slika 4.20).

54

Slika 4.20: Prikaz strukturne zamke nastale u krovinskom krilu rasjeda pri normalnom rasjedanju (LEVORSEN, 1956.) Reversno i navlano rasjedanje Zamke vezane za reversno i navlano rasjedanje mogu se stvoriti ispod i iznad ravnine rasjeda (slika 4.21). Zamka moe biti ograniena rasjedom s jedne strane, ali mnogo ee se nalazi u borama koje su nastale u svezi rasjedanja.

Slika 4.21: Prikaz karakteristinih mjesta strukturnih zamki nastalih navlanim i reverznim rasjedanjem

Strukturne zamke nastale fragmentiranjem stijena U sluaju niza povoljnih okolnosti zamka moe nastati tektonskim fragmentiranjem stijena, pri emu se stvara upljikava i propusna sredina. Primjer je na slikama 4.22 i 4.23.

55

Slika 4.22: Primjer nastanka zamke tektonskim fragmentiranjem leine stijene (LEVORSEN, 1956.)

Slika 4.23: Jo jedan primjer fragmentiranja (kataklaziranja) stijene u podruju rasjedne zone (LEVORSEN, 1956.) Najvei broj do sada pronaenih leita nafte i plina mogu biti klasificirani u leita sa strukturnom zamkom. Najvanija osobina strukturnih zamki su velika varijabilnost tektonskih procesa tijekom kojih mogu nastati zamke i velika vertikalna rairenost strukturne zamke kroz mogue proizvodne stijene. Leita koja se nalaze u strukturnim zamkama obino sadravaju naftu manje gustoe, ee imaju plinsku kapu i aktivnu vodu kao energiju leita u odnosu prema leitima s drugom vrstom zamke. Strukturne zamke, to jest leita u njima, lake je istraivati jer su strukturne deformacije u kojima se nalaze te zamke rairene, karakteristine i razmjerno ih se lako moe prepoznati na osnovi geofizikih mjerenja. 4.2.2.2. Stratigrafske zamke Termin stratigrafske zamke u literaturu i uporabu uveo je A. I. Levorsen (LEVORSEN, 1956.). Tim su pojmom obuhvaene sve zamke kod kojih je glavni element stvaranja zamke stratigrafske, litoloke ili stratigrafsko-litoloke naravi, tj. procesa. U procesu tih promjena, u kolektorskoj stijeni u smjeru uzgona stvara se zapreka koja sprjeava daljnje kretanje fluida prema povrini. Takvu zapreku mogu predstavljati pojedine zone samog kolektora sa 56

smanjenim, ili unitenim kolektorskim svojstvima. Tu takoer pripadaju promjene facijesa, lokalne varijacije upljikavosti, propusnosti ili bilo koje promjene kolektorske stijene pod uvjetom da nisu tektonskog podrijetla. Prema Levorsenovu miljenju, stratigrafske zamke dijele se na primarno-stratigrafske i sekundarno-stratigrafske. Zamke prve vrste stvaraju se u procesu sedimentacije i dijageneze kolektorske stijene. Sekundarno-stratigrafske zamke stvaraju se pod djelovanjem raznih imbenika na kolektorsku stijenu, nakon stvaranja same stijene. U tu skupinu spadaju zamke nastale naknadnom cementacijom pojedinih dijelova kolektora, stvaranjem zapreka oksidacijom nafte u gornjim dijelovima kolektora te kada preko nagnute kolektorske stijene, diskordantno nalijeu mlae stijene izolatorskih svojstava. Primarno-stratigrafske zamke Dijele se na dvije skupine: lee, razliiti facijesi klastinih stijena te magmatske stijene lee i facijesi kemijskih i biokemijskih stijena, ukljuujui biostrome, organogene

sprudove i bioherme Na slici 4.24 prikazana je shema primarno-stratigrafskih zamki. U sluaju A zamka je samo rezultat sedimentacije, dok se u sluaju B moe vidjeti utjecaj regionalnoga nagiba naslaga predstavljenoga monoklinom (primjeri se odnose samo na zamke sastavljene od klastinih stijena).

Slika 4.24: Prikaz primarno-stratigrafskih zamki (LEVORSEN, 1956.) A-tipina leasta zamka potpuno okruena nepropusnim stijenama B-Isklinjavanje propusnih stijena u smjeru uzgona

57

U drugoj skupini primarno-stratigrafskih zamki leita ugljikovodika ekonomske vanosti karakterizira: upljikavi facijesi, litofacijesi ili biofacijesi zatvoreni nepropusnim naslagama; biofacijesi su obino sastavljeni od fosilnih ostataka organizama (biostrome), upljikavi karbonatni masivi u obliku uzdignua ili lea, koji se uglavnom sastoje od fosilnih ostataka organizama i koji su prekriveni nepropusnim stijenama. Takav sustav sedimenata naziva se organogenim sprudovima ili biohermama (npr. slike 4.14 i 4.15). Sekundarno-stratigrafske zamke Sekundarno-stratigrafske zamke nastaju kao rezultat stratigrafskih okolnosti i izmjena koje se dogaaju nakon sedimentacije i dijageneze sedimenta. To su najee zamke koje su u vezi sa stratigrafskim diskordancijama. Na slici 4.25 prikazana je osnovna shema tih zamki koja dobro prikazuje njihov karakter.

Slika 4.25: Prikaz sekundarno-stratigrafskih zamki vezanih za diskordancije (LEVORSEN, 1956.) 4.2.2.3. Kombinirane (strukturno-stratigrafske) zamke U nekim zamkama uloga strukturnog i stratigrafskog imbenika, pri stvaranju, podjednako je zastupljena. Takve zamke predstavljaju strukturno-stratigrafske, ili kombinirane zamke (slika 4.26). Stvaranje strukturno-stratigrafske zamke dogaa se u dvije faze: stratigrafskoj i strukturnoj (tektonskoj). U stratigrafskoj fazi, pod djelovanjem stratigrafskih imbenika, dolazi do stvaranja stijene-kolektora. U tektonskoj fazi dogaa se strukturna deformacija i konano stvaranje zamke. Najee, djelovanje stratigrafskog imbenika prethodi strukturnom. Iznimke 58

su kada naknadno nastaje cementacija, ili pri naknadnom stvaranju zapreke unutar kolektorske stijene. Skupina naftnih i plinskih leita koja je vezana za kombinirane zamke u prirodi je vrlo esta, ali su leita prema svojoj gospodarskoj vrijednosti vrlo raznolika. U tu skupinu zamki spadaju leita antiklinalne grae, ali s kolektorima koji ne zauzimaju njezinu cijelu strukturu nego samo jedan njezin dio. Odsutnost kolektorskih znaajki posljedica je facijesne izmjene u pojedinim dijelovima antiklinalne, isklinjavanja po osi antiklinale ili unitavanja kolektora na vrhu antiklinale u procesu erozije uz naknadno prekrivanje strukture mlaim sedimentima koji su zasvoeni u procesu naknadnog boranja.

Slika 4.26: Prikaz karakteristinih kombiniranih (strukturno-stratigrafskih) zamki U tu skupinu ubrajaju se i zamke nastale u svezi intruzija soli u mlae stijene ime se oblikuju brojne inaice zamki-strukturne, stratigrafske i kombinirane (slika 4.27).

59

Slika 4.27:Stvaranje kombiniranih zamki uzrokovanih djelovanjem solnog dijapira (LEVORSEN, 1956.) A. I. Levorsen istie da se u kategoriju kombiniranih zamki mogu uvrstiti neke od onih koje su bile odreene kao strukturne ili kao stratigrafske zamke budui da se ne moe u svakom sluaju tono odrediti prevladavajui imbenik oblikovanja zamke. Takoer, odreivanje tipa zamke moe biti subjektivna ocjena geologa jer su u stvarnim uvjetima iste vrste (strukturne ili stratigrafske) zamki vrlo rijetki, a mnogo su ee vrste sa znaajkama i strukturnih i stratigrafskih zamki, tzv. prijelazni sluajevi.

4.3. REPERNI SLOJEVI

Reperni slojevi (jo se nazivaju markerima ili kljunim slojevima) imaju jasno i lako prepoznatljiva svojstva u nekome podruju, a koja ih odvajaju od stijena u krovini i podini. Reperni slojevi obiljeeni su malom debljinom, no velikim bonim rasprostiranjem. Njihov ocrt je jednak i lako prepoznatljiv na karotanim dijagramima, a posebno na krivuljama otpornosti. Kod nas su kao markeri izdvojeni laporoviti slojevi unutar neogenskih taloina. Kod korelacije je preporuljivo praenje dvaju repernih slojeva, jednog u krovini, a drugog u podini korelirane jedinice. U hrvatskom dijelu Panonskog bazena najstariji uvjetni reperni horizont predstavlja diskordancije izmeu tercijarnih (neogensko-kvartarnih) sedimenata i starijih stijena u njihovoj podlozi. Ako su u podlozi tercijarnog sustava magmatske i metamorfne stijene paleozoika taj 60

uvjetni reperni horizont oznaava se Tg. Ako su u podlozi sedimenti paleozoika i mezozoika taj horizont oznaava se Pt. Upotrebljava se naziv uvjetni reperni horizont jer se ne radi o pravom sloju nego o kontaktu dviju litoloki i po starosti bitno razliitih stijenskih masa, s vrlo razliitim elektrofizikalnim svojstvima. Ostali vaniji reperni slojevi izdvojeni u Hrvatskoj odjeljuju pojedine litostratigrafske formacije unutar depresija, a ponekad i lanove. Tako su u Savskoj depresiji izdvojeni sljedei reperni slojevi najveeg ranga: Rs7 : koji dijeli formacije Preec i Prkos, tj. naslage od egera do sarmata od sedimenata donjeg panona. Rs5 : dijeli formacije Prkos i Ivani-grad (donji i gornji panon). Interval Rs5-Rs7 obuhvaa Croatica-naslage (bijeli lapori). Z : dijeli formacije Ivani-grad i Klotar-Ivani (gornji panon i donji pont). Interval Rs5 Z obuhvaa Banatica-naslage. R : dijeli formacije Klotar-Ivani i iroko Polje (donji i gornji pont). Interval Z-R obuhvaa Abichi-naslage. : dijeli formacije iroko Polje i Lonja (gornji pont od dacija, romanija i kvartara). Interval R- obuhvaa Rhomboidea-naslage. Interval -povrina obuhvaa paludinske naslage. U Dravskoj depresiji slina nomenklatura glasi (starosti i biostratigrafske jedinice su iste): Rs7 : dijeli lanove Mosti i Krievci unutar formacije Moslavaka gora. Rs5 : dijeli formacije Moslavaka gora i Ivani-grad. Z : dijeli formacije Ivani-grad i Klotar-Ivani. : priblino dijeli formacije Klotar-Ivani i Bilogora.

: dijeli formacije Bilogora i Lonja.

Vanost markera u opisivanju leita ugljikovodika je iznimna. Upravo pomou tih

prepoznatljivih slojeva mogue je pratiti granice pojedinih litostratigrafskih jedinica reda formacija i lana u velikom prostoru. Kartiranje takvih granica omoguava nam izradu razliite dubinskogeoloke dokumentacije prvenstveno karata (strukturnih, paleostrukturnih, debljina, tektonskih, litofacijesnih), ali i korelacijskih profila te litostratigrafskih stupova.

61

5. GEOLOGIJA NAFTE HRVATSKE

5.1. HRVATSKI DIO PANONSKOGA BAZENA

Hrvatski dio Panonskoga bazena smjeten je na jugozapadu geoloke makrojedinice najveega reda nazvane Panonski bazenski sustav (skr. PBS). Taj prostor smjeten je izmeu stare Europske ploe na sjeveru, Alpi na zapadu, Jadranske karbonatne platforme na jugu te Mezijske ploe na istoku (slika 5.1).

Slika 5.1: Regionalne geoloke makrojedinice unutar Panonskog bazenskog sustava (modificirano prema: ROYDEN, 1988.) Panonski bazenski sustav pripada skupini pozadinskih bazena (engl. back-arc basins). Njegovo stvaranje poelo je u otnangu subdukcijom i konvergencijom Apulijske ploe pod Dinaride. Tada je poelo i stvaranje njegove june (perijadransko-vardarskog lineamenta) i sjeverne granice (Vanjski Karpati). U prostoru izmeu njih otvorene su brojne ekstenzije uz desne i lijeve transkurentne rasjedne sustave (engl. dextral and sinistral strike-slips), a posljedica je nastanak bazena, potolina i uleknina (slika 5.1). Danas prostor PBS-a najveim dijelom prekriva juni rub europske ploe, a manjim dijelom dio Unutranjih Dinarida. Tektonska aktivnost toga podruja (ROYDEN, 1988.), to jest prva ekstenzija poela je u otnangu (18,3-17,2 m.g.; RGL, 1996., 1998.), a bila je praena poetkom marinske transgresije. No ta prva transgresija nije prekrila cijelo podruje, a posebno ne u isto vrijeme. Tako su sedimenti otnanga na podruju cijeloga PBS-a tek mjestimino istaloeni, a prvi 62

miocenski sedimenti na razliitim podrujima su razliite starosti. Ekstenzija je osnaila u karpatu (17,2-16,4 m.g.; RGL, 1996., 1998.) kada su se na podruju izmeu Apusena, Mezijske ploe, Karpata i Podolojskog masiva te na rubu Alpi i ekog masiva taloili uglavnom jezersko-rijeni sedimenti (STEININGER et al., 1978.). Na sjeveroistoku Maarske na rubu tadanjeg Paratetisa istaloeni su evaporiti, a morski prostor normalnog saliniteta obuhvaao je zapadni dio sredinjeg Paratetisa (dijelovi Poljske, Maarske, Slovenije, Hrvatske). Veza sa susjednim velikim morskim prostorima je postojala, s Mediteranom sigurna, a Indopacifikom vjerojatna. U sjevernoj Hrvatskoj marinska sedimentacija je egzistirala u najveem dijelu prostora; u sjeverozapadnom dijelu oko Medvednice, u dijelovima Savske depresije i Slavonije (VRBANAC, 1996.). Ekstenzija se nastavila u badenu (16,4-13,0 m.g.; RGL, 1996, 1998) i sarmatu (13,0-11,5 m.g.; RGL, 1996., 1998.). Do srednjeg badena velika transgresija prekrila je prostore od Austrije do Rumunjske (Transilvanije) te okolicu Karpata (STEININGER et al., 1978.), a Karpati i Apuseni su bili veliki otoci. U to vrijeme sva tri velika prostora, Mediteran, Sredinji Paratetis (Panonski bazen) i Indopacifik, bila su povezana to je dokazano postojanjem brojnih zajednikih fosilnih vrsta. U gornjem dijelu srednjeg badena dolazi do promjene facijesa (STEININGER et al., 1978), veza s Mediteranom je prekinuta, a tijekom sarmata i s Indopacifikom. Posljedica je da se na sve veem podruju, od Slovake do Transilvanije, i u podruju Karpata, od Poljske do Rumunjske i Bugarske, taloe evaporiti. PAVELI (2001) vrijeme gornjega badena oznaava kao granino vrijeme izmeu ekstenzijske i poslijeekstenzijske faze, barem u podruju sjeverne Hrvatske. Nadalje VRBANAC (1996.) smatra da je taj prostor i dalje marinski, iz kojega su tek mjestimice dananja gorja izdizala kao otoci. ROYDEN (1988.) kao vrijeme zavretka glavne ekstenzijske faze u najveem dijelu Panonskoga bazenskog sustava odreuje donji panon (11,5-9,3 m.g.; RGL, 1996., 1998.). Nastupa poslijeekstenzijsko razdoblje u kojem termijska subsidencija, odnosno hlaenje litosfere, postaje glavni uzronik dinamike prostora. Tektonska aktivnost je slabija, a subsidencija snanija u sredinjem dijelu prostora (oko 2 km u 10 m.g.). Mjestimice ima veega vulkanizma alkalnoga tipa (andeziti, andezitbazalti, daciti i dr.). Taloni prostor i posebno izvorita materijala pomiu se na rubove bazenskoga sustava, pa tako u prostoru Hrvatske glavni izvor materijala postaju Istone Alpe (ROYDEN, 1988.). U gornjem panonu (9,3-7,1 m.g.; RGL, 1996., 1998.) i pontu (7,1-5,6 m.g.; RGL, 1996., 1998.) taloenje je uglavnom u brakinom i slatkovodnom jezerskom prostoru, a mehanizam prijenosa je deltni ili turbiditni u smjeru jugoistoka na udaljenosti do nekoliko stotina kilometara. Najmlae razdoblje pliocena (5,6-1,8 m.g.; RGL, 1996., 1998.) i kvartara (1,8-0,0 m.g.; RGL, 1996., 1998.) obiljeeno je rijenom i jezerskom sedimentacijom. U tektonskom pogledu jaaju kompresijske sile stvarajui reverzne i navlane odnose, esto reaktivirajui starije rasjedne plohe, pa i uz inverziju pomaka na istom rasjedu. 5.1.1. Makrojedinice unutar hrvatskog dijela Panonskoga bazena 63

Hrvatski dio Panonskog bazena, zahvaljujui svojem rubnom poloaju odlikuje se neto manjim ukupnim debljinama neogenskih taloina. Ipak, maksimalne debljine u Dravskoj depresiji ponegdje prelaze 7 km. Cijeli taj prostor, smjeten u sjevernoj Hrvatskoj, obuhvaa etiri depresije i to od sjeverozapada prema jugoistoku Mursku, Dravsku, Savsku te Slavonskosrijemsku (slika 5.2).

Slika 5.2: Depresije smjetene unutar hrvatskog dijela Panonskog bazena Unutar tih depresija smjeteno je oko etrdesetak naftnih, naftno-plinskih te plinskih polja (slika 5.3, tablica 5.1; iz: VELI, 2007., str. 213.). Iskoritavanje nafte najprije je poelo u podruju Ludbrega i Selnice u Murskoj depresiji, nastavilo se u Savskoj depresiji (polje Gojlo), a do danas je proizvodnja zabiljeena na brojnim lokacijama u svim depresijama.

64

Slika 5.3: Naftna i/ili plinska polja u Hrvatskoj te graninim podrujima Slovenije i Vojvodine (VELI, 2007.)
NAFTNA I PLINSKA POLJA SLOVENIJA HRVATSKA 1. Filovci 2. Selnica 3. Peklenica 6. Legrad 7. Jagnjedovac 8. Mosti 9. epelovac 10. androvac 11. Molve 12. Kalinovac 13. Stari Gradac VOJVODINA BOSNA I HERCEGOVINA 43. Kelebija 44. Pali 50. Poarnica 4. Petiovci 14. Ferdinandovac 15. Pepelana 16. Cabuna 17. Crnac 18. Boki 19. Benianci 20. Obod 21. tevkovica 22. Dugo Selo 23. Ivani Klotar 45. Velebit 46. Ada 5. Dolina 24. umeani 25. Bunjani 26. Hrastilnica 27. Veie 28. Jeevo 29. Ivani Grad 30. utica 31. Okoli 32. Struec 33. Voloder 47. Beej 48. Srbobran 49. Gospoinci 34. Mramor Brdo 35. Gojlo 36. Lipovljani 37. Jamarica 38. Janja Lipa 39. Bujavica 40. Privlaka 41. Ilaa 42. eletovci

Tablica 5.1: Popis polja na slici 5.3

65

5.1.2. Kratki stratigrafski pregled tercijarnih i kvartarnih naslaga hrvatskog dijela Panonskog bazena Stijene u podini tercijarnog sustava (Mz i Pz) su sve stijene starije od tercijara i predstavljaju temeljno gorje u irem smislu. Ako su te stijene bile izloene troenju na povrini kroz due geoloko razdoblje i/ili kataklazirane (to jest razdrobljene tektonskim pokretima) mogle su razviti znaajanu sekundarnu poroznost. Zato se u njima mogu biti leita ugljikovodika. Na krivulji otpornosti esto se pri ulasku u te stijene opaa naglo povienje izmjerene otpornosti. Suprotno, na krivulji SP vrijednosti su esto manje od osnovne linije spontanog potencijala, tj. pomaknu se na pozitivnu stranu. Donji i srednji miocen (M1-M4) Krupnoklastini sedimenti nalijeu na mezozojske ili paleozojske sedimentne, magmatske i metamorfne stijene u podlozi tercijarnog sustava. Najee su to u starijem dijelu bree, konglomerati, breokonglomerati, a u mlaem dijelu lapori i laporoviti vapnenci. Najee je starost tih transgresivnih sedimenata badenska. Sarmatske naslage (M5) uglavnom su predstavljene tankim, listiavim kalcitnim laporima. Sedimenti donjeg sarmata nazivaju se jo i "Tripoli-naslagama". esti su proslojci (<1 mm) istog vapnenca i primarnog bitumena (primarno bituminozne stijene). Sarmatske taloine smatrale su se matinim stijenama za postanak veine nafte u hrvatskom dijelu Panonskog bazena. No, te naslage imaju prosjenu debljinu tek 30-50 m pa se postavlja pitanje koliku su koliinu ugljikovodika one mogle proizvesti. Donjopanonski sedimenti (M61 jo nazvani i "Croatica-naslage") su tvrdi, vrsti, bijeli lapori. U staroj literaturi spominju se pod imenom prevalencijenezijske naslage. Gornjopanonski sedimenti (M62 jo nazvani i "Banatica-naslage") su ukasti lapori u izmjeni s pjeenjacima koji mogu biti kolektori za ugljikovodike. Donji pont (M71 sedimenti te starosti imenovani su i kao "Abichi-naslage") je predstavljen laporima, u starijim dijelovima u izmjeni sa slojevima pjeenjaka koji mogu biti leine stijene za ugljikovodike. Gornji pont (M72 taloine te starosti jo su imenovani i kao "Rhomboidea-naslage") obuhvaa pijeske, laporovite pijeske, pjeskovite te glinovite lapore. Pliocen (Pl1,2 - romanij, dacij jo nazvani i paludinskim naslagama) sadrava niz pjeskovitih i glinovitih sedimenata. Kvartar (Q1,2 - pleistocen, holocen) obuhvaa sedimente rijenih nanosa i terasa (ljunci, gline i dr.), les ili prapor te obronane nanose gline, pijeska i ljunka. Debljina kvartara dostie i 200 m.

66

5.1.3. Litostratigrafska nomenklatura hrvatskog dijela Panonskog bazena Litostratigrafska nomenklatura u hrvatskom dijelu Panonskoga bazena obuhvaa dvije razliite skupine stijena. Prva, mlaa obuhvaa neogensko-kvartarne sedimentne stijene (ponegdje i magmatske, osobito u donjem badenu) koje su opisane i litostratigrafski, a drugoj skupini pripadaju stijene u podini tercijarnog sistema. Osim po starosti te skupine su litoloki vrlo razliite. Neogensko-kvartarne naslage su uglavnom klastine (no ima i biokemijskih sedimenata poput litotamnijskih vapnenaca), dok stijene njihove podine izgrauju mezozojski karbonati ili paleozojski magmatiti i metamorfiti. Litostratigrafska podjela obuhvaa formalne i neformalne jedinice. Kao primjer litostratigrafske nomenklature koja vrijedi u podruju Dravske depresije prikazan je shematski stup na slici 5.4.

Slika 5.4: Litostratigrafska nomenklatura u Dravskoj depresiji Formalne jedinice su one koje su prepoznate kao slubeni nazivi geolokih jedinica u nekoj dravi, a i meunarodno. Mogu se koristiti u znanstvenom i strunom publiciranju bilo gdje u svijetu. Neformalne litostratigrafske jedinice su one koje su prepoznate samo na jednom 67

manjem lokalitetu unutar jedne drave te se vode u geolokim opisima vezanim za to podruje. Na primjer, kod nas su najee neformalne jedinice imena proizvodnih slojeva u leitima nafte i plina. Ta leita se pod tim imenom vode samo na jednome polju, a njihovi nazivi su jasni iskljuivo naftnim geolozima koji su radili ili rade na tome lokalitetu. Takva imena ne mogu se koristiti izvan strunih studija ili internih biljeki, jer nisu prepoznata unutar cijele geoloke zajednice. Formalna litostratigrafska nomenklatura obuhvaa razradbu na (od najvee prema najmanjoj jedinici): supergrupe, grupe, formacije, lanove i slojeve.

5.2. PODRUJE HRVATSKOGA DIJELA PODMORJA JADRANA Republici Hrvatskoj pripada vie od 54.000 km2 povrine Jadranskog mora. Na njegovu naftno-plinsku izglednost upuivali su podatci iz Italije, osobito u Lombardiji te mnoga polja u podmorju Ravenne, to je bio dovoljan poticaj za poetak opsenih i sveobuhvatnih naftnogeolokih istraivanja. Ona je rezultirala podjelom Jadranskog bazena u vie depresija i otkrivanjem vie plinskih polja. Prema batimetrijskoj situaciji u podmorju se lue tri podruja (VELI, 2007.). Od sjevera prema jugu to su: Podruje izmeu Istre i ua rijeke Po, gdje je dno blago razvedeno i maksimalne dubine do 39 m, pa se moe buiti pomou jednostavnijih platformi, Od poteza Ravenna-Pula do crte Ancona-Zadar dubne su preteito do 70 m, a dno je neto jae razvedeno, Od spojnice Monte Gargano-Peljeac i Mljet prema jugu dno je uglavnom na 200 m do 1000 m dubine s izraenijom razvedenou. Nadalje, VELI (2007.) je odredila tri jadranska regionalna podruja koja sadravaju matine i kolektorske stijene. Tako, u podmorju sjevernog Jadrana postoje tri zone s matinim stijenama i to (a) na granici miocenskih i kvartarnih taloina, (b) unutar karbonata i anhidrita donje krede i (c) unutar stijena donjeg trijasa. U mezozojskim matinim stijenama uvijek su prisutni i anhidriti. Kolektorska svojstva praktino su razvijena u svim stijenama (jurski i kredni karbonati te tercijarni klastiti), osim dio naslaga koji pripada donjem trijasu i cijelom srednjem trijasu koje su izdvojene kao izolatorske stijene. U srednjem Jadranu matine stijene su kredne i trijaske starosti, a nalaze se uz dolomite, vapnence i anhidrite, a u trijasu i uz gips i halit. Kolektorske znaajke bolje su u JI 68

dijelu bloka, budui da su utvrene unutar sedimenata gornjeg trijasa, preko jure do zakljuno gornje krede. Ostali sedimenti (tercijar i srednji trijas) su u funkciji izolatorskih stijena. U podmorju junog Jadrana situacija je neto jednostavnija, jer matinih stijena ima u gornjokrednim i eocenskim karbonatima. Od dolomita i anhidrita gornjeg trijasa i sve u kontinuitetu do eocenskih vapnenaca nalaze se kolektorske stijene, a izolatorske od krovine eocenskih pa do u kvartarne taloine. 5.2.1. Vrste zamki u Jadranskom podmorju U Jadranskom podmorju, ispod kvartarnih taloina slijede razliite naslage tercijara i mezozoika. Ti sedimenti esto su u razliitim erozijskim kontaktima to stvara vrlo heterogene uvjete za nastanak zamki, ali i migraciju ugljikovodika (u prvome redu plina, jer leita nafte dosada nisu otkrivena). Regionalnu sliku vrste i starosti razliitih zamki u podmorju Jadrana prikazala je VELI (2007.), dopunjujui podjelu koju je uinio KRANJEC (1972., 1987., 1990., 1994.). U neto skraenom obliku taj prikaz je prenesen u sljedeih pet toaka: 1. U podlozi gornjoneogenskih i kvartarnih taloina, ispod izrazite, seizmiki vrlo markantne, tektonsko-erozijske diskordancije, nalaze se klastiti i vapnenci starijeg tercijara, karbonati gornje krede te karbonati i karbonatno-evaporitne naslage donje krede, jure i trijasa... izgrauju uspravne, kose i polegle... normalno i reverzno rasjednute bore, ali i ljuske. 2. Unutar starijih tercijarnih i mezozojskih naslaga takoer su mogue tektonsko-erozijske diskordancije... zamjeuje se jo jedan diskontinuitet i to na granici prema starijim stijenama klastitima starijeg trijasa i karbonatima, pjeenjacima i glinenim kriljavcima (?) mlaeg paleozoika... 3. Sedimentacija tijekom mlaeg neogena i kvartara bila je povremeno prekinuta kopnenim razdobljima i tektonskom aktivnou, to se odrazilo pojavama nekoliko tektonskoerozijskih diskordancija unutar odnosnih preteito klastinih naslaga. 4. Sve spomenute diskordancije smatraju se trasama negdanje migracije ugljikovodika koja je mogla zavriti... nakupljanjem... ili njihovom disperzijom i gubitkom... 5. Diskordancije, transgresivan slijed naslaga te okomito i vodoravno izraene promjene litolokog sastava od krupnoklastinog do glinovitog uvjetuju da su plinonosne taloine unutar veih struktura ogranienih rasprostiranja...

69

6. PETROFIZIKALNA SVOJSTVA LEINIH STIJENA

Petrofizika (engl. "petrophysics") obuhvaa izuavanje fizikih svojstava stijena i njihova uzajamnog djelovanja s fluidima (plinovima, tekuim ugljikovodicima i vodenim otopinama). Temeljna fizika svojstva leinih stijena su poroznost (engl. "porosity") i propusnost, permeabilnost (engl. "permeability"), jer one odreuju volumen leita i strujanje fluida u njemu. Petrofizika je prirodno povezana s mineralogijom i geologijom. Petrofizikalna svojstva stijena u velikoj mjeri ovise o uvjetima sredine sedimentacije koji su utjecali na mineralni sastav, veliinu i pakiranje zrna, cementaciju i kompakciju stijena (PERI, 2007.).

6.1. POROZNOST (UPLJIKAVOST) Poroznost obuhvaa porni ili slobodni prostor unutar stijene. Oznaka za poroznost je grko slovo (phi). Taj prostor je uvijek zasien nekim fluidom. Najee je to slojna voda (slatka ili slana), no njezino mjesto mogu zauzeti nafta, plin ili zrak. Poroznost u stijeni odraz je talonih uvjeta u kojima je ona nastala i to je takozvana primarna ili meuzrnska poroznost. Kasniji procesi kojima je stijena podloena, poput otapanja ili rasjedanja, mogu stvoriti dodatne upljine i/ili razlomiti stijenu. Tako nastala poroznost naziva se sekundarnom poroznou. Ti naknadni procesi mogui su u svim vrstama stijena: sedimentnim, magmatskim i metamorfnim. Kod promatranja leita ugljikovodika vano je izmjeriti efektivnu poroznost. To je onaj iznos ukupne poroznosti koji obuhvaa sve pore koje su meusobno povezane te je kroz njih mogue ostvariti protok fluida. Nekoliko je razloga zato se poroznost promatra kao najvaniji leini parametar. Porni prostor odreuje koliinu fluida u stijeni, a time i rezerve, te vrlo esto predstavlja nezavisnu regresijsku varijablu kod izrauna zasienja ili propusnosti. Ponekad se kod izrauna poroznosti primjenjuju razliite korekcijske tehnike. Na primjer, izraun tone poroznosti u sedimentima koji ukljuuju hidratne minerale poput smektita, ukljuuje korekciju za koliinu H2O koja preostaje u meuslojevima izmeu smektita (BROWN i RANSOM, 1996.). Nadalje, poroznost je esto izraunata iz razliitih dijagrama geofizikih mjerenja u buotinama. esto takva mjerenja treba prilagoditi za neki faktor. Na primjer, THOMAS i SMITH (1970.) opisali su kako sekundarna poroznost moe biti korigirajui faktor kod izrauna rezervi te openito nafte nakupljene u matinim stijenama poput lapora. Takoer, efekt kombinacije pritiska i isplake na bazi nafte moe zahtijevati vrlo velike korekcije (od 5 do 10 dijelova jedinica) poroznosti izraunate kompenziranom neutronskom karotaom (PEETERS et al., 1999.). Poroznost je izravno posljedica naina pakiranja ili slaganja mineralnih zrna u stijeni. Postoje dva teoretska modela na koji se mineralna zrna mogu sloiti unutar stijene, a obuhvaaju kubino i romboedarsko slaganje zrna. 70

Kubino slaganje mineralnih zrna omoguava postizanje najveeg mogueg teorijskog pornog volumena u stijeni. Naravno, taj maksimalni prostor nikada nije dostignut jer je u stvarnosti jedan dio toga prostora zapunjen pelitnim esticama, smanjujui tako ukupni porni volumen, ali jo vie efektivni volumen pornog prostora. Kubino slaganje mineralnih zrna mehaniki nije stabilno, no to je najei nain kako se na poetku sedimentacije primarno slau u prirodi. U savrenom sluaju poroznost takvoga slaganja iznosi 47 %. Ipak, veina sedimenata nije izgraena od jednolinih kugli jednakih promjera, pa je to jedan od razloga zato takvu slagalicu nije mogue stvoriti. Time je ukupni porni prostor naravno manji od 47 %.

Slika 6.1: Kubino slaganje idealnih kugli mineralnih zrna (preuzeto s: http://www.glossary.oilfield.slb.com/DisplayImage.cfm?ID=52)

Romboedarsko slaganje predstavlja neto kompaktnije (zbijenije) slaganje zrna nego li je to prikazano kod kubinog modela. Zato je maksimalna ukupna poroznost koja se moe postii takvim slaganjem 26 %. S druge strane takvo pakiranje je mehaniki stabilnije, a bolje se prilagoava injenici da je veina zrna od kojih su izgraeni sedimenti poneto drukijih dimenzija. Naravno, i u romboeadarskoj slagalici efektivna poroznost je manja od 26 %, najee zbog utjecaja minerala glina i silta ili cementacije.

Slika 6.2: Romboedarsko slaganje idealnih kugli mineralnih zrna (preuzeto s: http://www.glossary.oilfield.slb.com/DisplayImage.cfm?ID=167)

71

Kompakcija je drugi vaan imbenik koji utjee na promjenu vrijednosti poroznosti. Predstavlja proces koji se dogaa pri konsolidaciji sedimenata uzrokujui redukciju pornog prostora na nain da se zrna pribliavaju jedna drugima. Kompakcija je rezultat poveanja litostatskog tlaka zbog poveanja dubine i teine mlaih sedimenata u odnosu na promatrane taloine. No, teko je matematiki izraziti odnos poveanja dubine i poetka djelovanja kompakcije, na primjer u pjeenjacima kao najeim kolektorskih stijenama. Jednu takvu analizu objavili su MALVI et al. (2005.) u kojoj je prikazan odnos poveanja dubine i smanjenja poroznosti u pjeenjacima istovrsne starosti, no danas na razliitim dubinama u prostoru Bjelovarske subdepresije. Tako je zakljueno kako dananja razlika u dubinama mora biti vea od 500 metara, ako se eli opaziti utjecaj kompakcije na smanjenje poroznosti u naslagama iste starosti na razliitim lokalitetima. To je i opaeno usporedbom vrijednosti poroznosti izmjerene u donjopontskim pjeenjacima Pepelana i Poljana na podruju Galovac-Pavljana te zatim kod Velike Ciglene. Kod nepropusnih stijena, poput glina, lapora i ejlova, utjecaj kompakcije je neto drugaiji. U normalnim sluajevima veina takvih sedimenata gubit e fluide kontinuirano, poput pjeenjaka. No, ako je brzina taloenja novih sedimenata velika stvaraju se nadtlakovi. Pelitni sedimenti imaju vrlo malu efektivnu poroznost te posljedino i propusnost pa fluid u porama ne mogu pravovremenim bijegom i kompakcijom odgovoriti na poveanje pritiska (slika 6.3). To rezultira poveanjem napetosti (stresa) u stijenama to moe poslije uzrokovati rasjedanje i pomicanja ili pak iznenadna oslobaanja sila zarobljenih u podzemlju, osobito ako se takvi slojevi probue ili nabue. Postoje ak primjeri kada velike koliine fluida i stijena (blata) mogu erupirati pa i dugo vremena izlaziti na povrinu, oslobaajui time nakupljeni stres u podzemlju. Poroznost se mjeri na dva glavna naina. Prvi obuhvaa mjerenje poroznosti na jezgrama izvaenim iz buotina u laboratoriju. Pri tomu se mogu simulirati leini uvjeti temperature i posebno tlaka, ili se takva mjerenja mogu obaviti na jezgrama koje su vaenjem na povrinu ekspandirale te dobivene podatke korigirati za priblian iznos kompakcije. Drugi nain mjerenja poroznosti obuhvaa niz mjerenja obavljenih "in situ" u samome kanalu buotine upotrebom razliitih geofizikih mjerenja u samoj buotini (odnosno karotae). Vrijednost poroznosti moe se procijeniti iz mjerenja otpornosti, no puno ee iz krivulja karotae gustoe, neutronske karotae te karotae zvuka (engl. "density, neutron and sonic logs"). Svako od tih geofizikih mjerenja daje vrijednosti poroznosti stijene iz razliitih ulaznih parametara, no ako se promatraju zajedniki moe se vrlo tono odrediti ukupna poroznost, ali i razlikovati primarna od sekundarne poroznosti. Sve karotane metode predstavljaju neizravne, iako uglavnom vrlo precizne, metode odreivanje poroznosti. Drugi skup neizravnih metoda mjerenja poroznosti su podatci izvedeni biljeenjem refleksijskih seizmikih valova te njihovom obradbom u razliite seizmike atribute. Takvi atributi daju niz podataka o obiljejima stijena u podzemlju kroz koje su proli, poput poroznosti, vrste zasienja u njima ili poloaja dodira izmeu razliitih fluida. Na taj nain ponovno se neizravno

72

mogu odrediti petrofizikalne vrijednosti promatranih stijena, no pouzdanost je znatno manja nego li kod rezultata dobivenih geofizikim metodama obavljenim u buotinama.

Slika 6.3: Primjer iznimnog (u nadpritisnutim) te normalnog porasta tlaka (uz normalnu kompakciju) na razliitim dubinama (preuzeto s: http://www.glossary.oilfield.slb.com/Display.cfm?Term=compaction)

6.2. PROPUSNOST Propusnost je sposobnost stijene da provodi (ili dopusti slobodan protok) fluidima koji se nalaze unutar nje. Mjera za propusnost prema SI sustavu su mikrometri po kvadratu povrine, dok je starija jedinica koja je jo esto u neslubenoj upotrebi miliDarcy ili samo Darcy. Njihov meusobni odnos je 1 mD=10-3 m2. Oznaka za propusnost je k. Stijene koje doputaju relativno dobar protok fluida kroz svoju strukturu nazivaju se propusnima. To su najee sedimentne stijene sa znaajnim efektivnim pornim prostorom poput pjeenjaka, brea ili konglomerata. S druge strane nepropusne stijene obiljeene su malim efektivnim pornim prostorom te znatno sitnijim esticama svoga detritusa. To su razliite gline, siltovi, lapori i ejlovi. Takoer i magmatske te metamorfne stijene koje nisu prole znaajnije faze kataklaziranja, troenja ili otapanja (znai procese koji mogu znatno uveati sekundarnu poroznost) odlikuju se iznimno malom propusnou ili ona nije uope mjerljiva. 73

Apsolutna propusnost je iznos propusnosti izmjerene za pojedinani fluid unutar stijene, ako fluid i stijena ne stupaju u nikakvu reakciju. Efektivna propusnost je sposobnost teenja pojedinog fluida, ali u sluaju kada je stijena zasiena s vie faza koje se meusobno ne mijeaju. Tipian primjer je protok fluida s obzirom na efektivnu propusnost u leitu koje sadrava plin i slojnu vodu. Iznos efektivne propusnosti ovisi o relativnim odnosima zasienja pojedinanih fluida te vrste leita (s obzirom na litologiju i efektivnu poroznost). Iz tih vrijednosti mogue je izraunati relativnu propusnost koja predstavlja odnos efektivne propusnosti za pojedinani fluid uz njegovo zasienje te apsolutne propusnoti za isti fluid u sluaju kada bi stijena bila zasiena iskljuivo tim jednim fluidom. U sluaju zasienja samo jednim fluidom, relativna propusnost stijene za njega je 1,0. Izraun relativne propusnosti doputa usporedbu sposobnosti protoka za razliite fluide, a s obzirom na njihove odnose (zasienja) u leitu. Postojanje dvaju ili vie fluida u stijeni openito smanjuje sposobnost protoka kroz rezervoar svakoga od njih pojedinano, to jest njihove relativne propusnosti su uvijek manje nego li apsolutne (sluaj kada je stijena zasiena samo jednim fluidom). Ureaj za mjerenje propusnosti (permeabilnosti) naziva se permeametar. Njime se mjeri propusnost na uzorku jezgre. Takav uzorak postavlja se u komoru (takoer poznatom i kao dra jezgre ili engl. core holder) ili se mjerenje obavi na povrini uzorka. Pokus koji se izvodi u komori obuhvaa uzorak jezgre zasien plinom ili tekuinom u sluajevima kada su ti fluidi u stacionarnom ili ne-stacionarnom stanju (engl. steady state ili engl. unsteady state conditions). Stacionarno stanje podrazumijeva sustav koji je postigao ekvilibrijum za mjerenje ili varijablu koja se promatra. U sluaju mjerenja propusnosti na uzorcima jezgri stacionarno stanje je postignuto kad se brzina protoka u smjeru ili okomito na tlak ne mijenja kroz vrijeme. U tom sluaju propusnost se moe izraunati iz brzine protoka i tlaka uz primjenu Darcyjeve jednadbe. Suprotno stacionarnom stanu, nestacionarno stanje podrazumijeva da se spomenuti parametri mijenjaju tijekom vremena kroz koje se izvodi mjerenje, Takoer treba poznavati vrijednosti tlaka i smjera mjerenja koji moe biti aksijalni (du osi cilindrinog uzorka), transverzalni (okomit na os uzorka) ili radijalni (du sredita cilindra). Kod mjerenja na povrini uzorka (engl. probe measurement) utiskuje se plin u uzorak pod stacionarnim ili ne-stacionarnim uvjetima. Takva vrsta permeametra takoer je poznata i kao minipermeatometri. Veliina uzoraka, ili jezgri, na kojima se rade takve analize kree se izmeu 2,5-3,8 cm u promjeru (1-1,5 ina) te oko 5 cm po duini (1 do 2 ina). Jezgre su obino prireene tako da su odrezane okomito na os jezgre ili usporedno s njome, te nazvane horizontalnim ili vertikalnim uzorcima.

74

7. GEOFIZIKA MJERENJA U BUOTINAMA (KAROTAA)

Karotaa obuhvaa niz geofizikih mjerenja u buotinama kojima se utvruju svojstva i stanje probuenih stijena i rjeavaju odreena geoloka i geotehnika pitanja. Te su metode razvijene u prvome redu kako bi zamijenile skupo vaenje jezgre pri buenju. Naziv karotaa potjee od francuskog izraza carottage to znai izvlaenje, izmamljivanje. esto se koristi i engleski izraz logging koji takoer znai izvlaenje. Najvanija geofizika mjerenja u buotinama temelje se na mjerenjima elektrine otpornosti ili vodljivosti stijena, elektrinog potencijala, uinaka prirodne i pobuene radioaktivnosti te brzine irenja elastinih valova u probuenim stijenama. Postoji nekoliko vrsta karotaa poput elektrine karotae, radioaktivne, plinske, zvune, luminiscentne, sinkrone i nekih drugih (npr. BASSIOUNI, 1994.; DOVETON, 1986.). Rezultati mjerenja prikazuju se razliitim krivuljama, a interpretacija podataka omoguuje konstrukciju profila buotine (JELI, 1979.; ZAGORAC, 1979.). Prema vrsti kanala geofizika mjerenja u buotinama mogu se dijeliti na mjerenja u nezacijevljenim i mjerenja u zacijevljenim buotinama. I. MJERENJA U NEZACIJEVLJENIM BUOTINAMA MOGU OBUHVATITI a) neposredne prirodne pojave 1 - spontani potencijal SP 2 - prirodna radioaktivnost: ukupna (GR), radioaktivnost, selektivna (NGT) 3 - temperatura T b) izazvani fenomeni ili pojave 1. - specifini otpor, to jest vodljivost netaknute zone Rt ureajima - EL (konvencionalna elektrokarotaa) - LL (laterolog) - IEL (induktivna karotaa) 2. - specifini otpor Rxo isprane zone ureajima - ML (mikrolog) - PL (proximity log) - MSFL (derivirani mikrolog) - HRDT (pandametar - specifino mjerenje etiriju ili est krivulja otpora za odreivanje nagiba slojeva).

75

Nadalje metode za mjerenje otpora se prema konstrukciji mogu dijeliti na: Nekontaktne metode: EL konvencionalna elektrokarotaa, IEL induktivna elektrokarotaa, LL laterolog, DLL dvojni laterolog, DIFL dvojna induktivna karotaa te Kontaktne metode: ML mikrolog (minilog), MLL mikrolaterolog i PL proximity log. 3. - prisutnost vodika (indeks vodika Hn) ureajima: - GNT apsorpcija gama-zraka - GRN karotaa gama-zraka i neutrona - SNP intenzitet sporih neutrona - CNL kompenzirana karotaa neutrona 4. - gustoa naslaga b ureajima: - CD kompenzirana karotaa gustoe - FDC gustoa stijene (engl. Formation density) - LDt gustoa (engl. Lithodensity) 5. - Brzina irenja zvuka V, tj. jedinino prolazno vrijeme t ureajima BHC II. MJERENJA U ZACIJEVLJENIM BUOTINAMA a) neposredne prirodne pojave 1. - prirodna gama-radioaktivnost GR ureajem GRN 2 .- temperatura T b) izazvani fenomeni ili pojave 1 .- presjek neutronskog obuhvata () ureajima - NLL Neutron Lifetime Log - TDL - C/O, odnos ugljik/kisik - GST 2 .- brzina i amplituda irenja zvuka (t i A) ureajem CBL 3 .- prisutnost vodika ureajima: - GNT apsorpcija gama-zraka - N neutronska karotaa III. MJERENJA TIJEKOM PROIZVODNJE (... proizvodnih osobitosti naslaga) Odreuje se tip i koliina fluida koji se dobivaju tijekom proizvodnje u odnosu prema dubini. PL - Production Log ukljuuje 6 raznih sondi za mjerenje: 1 - obujamne mase fluida 2 - sadraja vode 3 - protoka 76

4 - temperature 5 - uma u kanalu buotine 6 - protoka nuklearnom metodom Primjenom programa za elektroniku obradbu podataka EPILOG (kontinuiranom

kvantitativnom analizom karotanih dijagrama) izrauje se sintetski dijagram gdje su u odnosu prema dubini prikazani: litoloki sastav, poroznost, zasienje, volumna analiza poroznosti i fluida, volumna analiza stijene (% lapora, % kvarca, poroznost, odnos vapnenac/dolomit), kaliper (promjer buotine).

7.1. ELEKTRINA KAROTAA

Tom karotanom metodom mjere se vrijednosti spontanog potencijala koji se javlja u buotini, vrijednosti otpornosti naslaga i druga fizikalna svojstva probuenih stijena (engl. formation). No, kod svih geofizikih mjerenja treba znati kako se buenjem izmijenilo prirodno stanje stijena u neposrednoj okolici buotine (slike 7.1 i 7.2). Najvee promjene nastaju u poroznim i propusnim stijenama. Isplaka je mjeavina glinovitog materijala s vodom, pa u buotini od stupca isplake nastaje povieni hidrostatski tlak. Kod porozne i propusne stijene s niim hidrostatskim tlakom dolazi do infiltracije tekuine iz isplake u sloj, a na zidovima stijenki buotine zadrat e se vrste estice stvarajui isplanu oblogu (ili ei naziv isplani kola).

Slika 7.1: Raspodjela otpornosti pojedinih zona u stijenama zasienim vodom i naftom

77

buotinski prsten (annulus) Ran

horizontalni presjek kroz propusni naftnonosni sloj (Sw << 60 %)

isprana zona Rmf invazijska zona nekontaminirana zona Rxo isplaka Rt Rm mud cake Rmc

os buotine Radijalna raspodjela fluida u blizini kanala buotine (kvalitativna) stijenka buotine
stijenka buotine

100

zasienje vodom

filtrat Rmf

nafta Rw

slojna voda udaljenost

Rxo Rmf Radijalna raspodjela otpornosti

otp ornost

Rt Ran
udaljenost invazijska zona
isplani kola

Rmc Rm
os buotine

nekontaminirana zona annulus

isprana zona

Slika 7.2: Opiran prikaz zona pod utjecajem prodora isplake (prema shemi koju je ustupio Schlumberger)

Pored spomenute isplane obloge u neposrednoj blizina zida buotine je isprana zona u kojoj je filtrat isplake gotovo potpuno potisnuo tekuinu iz sloja. Dalje je infiltrirana zona gdje se koliina filtrata postupno smanjuje, a poveava postotak tekuina iz sloja. Izvan infiltrirane zone je neporemeena zona. Otpornost filtrata isplake vea je od otpornosti vode u vodonosnom sloju u sluaju kada je nabuen sloj sa slanom vodom. Buotina moe proi kroz porozni i propusni sloj zasien naftom i vodom. Takvi slojevi mogu biti karakterizirani razliitim vodonapornim reimima, te odnosima kontakata ugljikovodika i vode u podruju leita (npr. UBRI, 1971.). Otpornost slane slojne vode mnogo je nia od otpornosti filtrata isplake, no otpornost nafte je relativno visoka. Zbog razlike u pokretljivosti nafte i slojne vode zaostaje dio nafte, a slojna voda stvara prstenasti prostor u obliku brane.

78

Ukupna otpornost sloja u neporemeenoj zoni, u naemu sluaju, je vea zbog visoke otpornosti nafte. 7.1.1. Spontani potencijal To je registrirana razlika u potencijalima izmeu neke povrinske elektrode i u buotinu sputene elektrode (slika 7.3). Vrijednost ovisi o: vrsti nabuene ili probuene stijene, tekuini to zasiuje tu stijenu i isplaci.

-1 0 V 0m

LPR E A O / JL Osnovna linija cistog pijeska

S P

Osnovna linija ejla

P E JA JE C N K

LPR E A O / JL

Slika 7.3: Izgled krivulje SP-a s pripadajuim osnovnim linijama te probuena litologija (stru. dok. BALI, 1993.) Spontani potencijal (SP) je posljedica elektromotornih sila elektrokemijskog podrijetla i elektrofiltracije. Elektrofiltracija ima zanemariv potencijal, pa e biti opisano samo podrijetlo elektromotornih sila. Sloj pijeska zasien je slojnom vodom s otopljenim solima. Koncentracija soli u filtratu isplake manja je od one u sloju. Kontakt tih dviju tekuina daje lanak odreene elektromotorne sile (Ej). Ioni Na+ (natrija) i Cl- (klora) nastoje prijei iz tekuine vee u tekuinu manje koncentracije. No ioni Na+ imaju vei afinitet za vodu, pa e ioni Cl- putovati bre. Tako otopina s poetno manjom koncentracijom postaje negativnija. Isplaka u buotini ima slinu koncentraciju soli kao i filtrat isplake, tj. niu od koncentracije slojne vode. Zato se koncentracija otopina nastoje izjednaiti. No, izmeu njih nalazi se lapor kao membrana. Njegova kristalna reetka s atomima Si (silicija), Al (aluminija) i H (vodika) stvara listie s rubno postavljenim atomima H, to stvara negativnu mreu. Ioni Na+ prolaze tu membranu, a ioni Cl- se tu 79

zaustavljaju. Nastaje razlika u potencijalu i elektromotornoj sili (EMS). Taj potencijal membrane zbraja se s potencijalom spajanja tekuina. Potencijal spajanja tekuina nii je od potencijala membrane. Ako bi se nekim idealnim izolatorom na granici slojeva zaustavio tok struje pojavio bi se statiki spontani potencijal (SSP). Ako su slojevi pijeska/pjeenjaka unutar lapora debeli, isti i odreenih odnosa otpornosti prema otpornosti isplake, krivulja izmjerenog spontanog potencijala pribliava se statikom spontanom potencijalu. To je na negativnoj strani linija pijeska, a na pozitivnoj strani linija lapora. Te linije dodiruju vrhove snimljenih krivulja. Kada se probue naslage tzv. tvrdih stijena, kao to je sloj propusnog pjeenjaka unutar vapnenaca, onda su razlike potencijala mnogo manje, to je posljedica nedostatka potencijala membrane. Krivulje SP-a vane su kod determinacije propusnih i nepropusnih slojeva, posebno kod homogenih izmjena propusnih pjeenjaka i nepropusnih lapora to je vrlo esta pojava u hrvatskom dijelu Panonskoga bazena. Uz elektrokemijske sile postoji i elektrokinetiki potencijal, no njegova je vrijednost zanemariva. U idealnom sluaju, kad voda sadrava samo jednu sol, kemijska aktivnost otopine proporcionalna je koncentraciji te jedne soli. Zato se isplaka i njen filtrat vrlo esto aproksimiraju otopinom natrijevog-klorida (NaCl) pa vrijedi (7.1):

E = K log

R mf Rw

(7.1)

Gdje su: Rmf Rw - otpornost filtrata isplake - otpornost slojne vode Takva jednostavna jednadba odreuje opi oblik krivulje SP: 1. Ako je isplaka svjea voda (Rmf>Rw) krivulja SP pokazivat e otklon ulijevo u propusnim slojevima; 2. Suprotno, ako je isplaka slana (Rmf<Rw) krivulja SP imat e pomak udesno u propusnim slojevima; 3. Iznos pomaka funkcija je razlike u otporima filtrata isplake i slojne vode; 4. To omoguuje procjenu otpornosti slojne vode, budui da se temperatura sloja moe procijeniti (dajui vrijednost K), a otpornost filtrata isplake izmjerena je na uu buotine. Budui da elektrini potencijali pokazuju razliku u potencijalu, a ne apsolutnu vrijednost, oitanja nisu prikazana na skali s nulom (0), nego na skali razlike oitanja u mV. Krivulja SP-a jedan je od indikatora lapora, a razlika izmeu "linije lapora" (osnovne linije nepropusnih stijena) i "linije pijeska" (osnovne linije propusnih stijena) naziva se statiki spontani potencijal (SSP), 80

koji se moe koristiti u raunu otpornosti sloja ili udjela lapora. Pojam osnovne linije grafiki je opisan na slici 7.2, a predstavlja liniju koja spaja najvee otklone na stranu propusnih ili nepropusnih stijena. Na tonost mjerenja spontanog potencijala upotrebom formule (7.1) jako utjeu razlike u ionskom potencijalu slojne vode koje su bogate ionima Ca2+ i Mg2+. Time podatci odstupaju od idealiziranog modela otopine natrijevog-klorida (NaCl) te je nuna upotreba dijagrama za korekciju vrijednosti. Kako je prije spomenuto, idealan slijed naslaga za mjerenje spontanog potencijala je izmjena pjeenjaka i lapora. Naroito je povoljno ako takva izmjena obuhvaa relativno debele slojeve pojedinih litologija. Na mjestima tankih, propusnih slojeva krivulja spontanog potencijala bit e priguena (manjeg otklona), a kod vrlo tankih slojeva ak i otklonjena udesno. Takoer kod velikih razlika u vrijednostima otpornosti stijene Rt i isplake Rm krivulja postaje sve vie zaobljena, s naglaavanjem otklona. Posljedica je promjenjiv uspjeh kod odreivanja vapnenakih i dolomitnih slojeva u karbonatno-laporovitim serijama. Krivulja spontanog potencijala zabiljeit e karbonatne jedinice sa srednjom do visokom poroznou. U tankim ili nepropusnim karbonatima krivulja e pokazivati mali otklon od osnovne linije nepropusnih stijena. Tada se openito upotrebljava krivulja prirodne radioaktivnosti (nazvana i krivuljom gama-zraenja). Nafta i plin u pjeenjaku, te poveani sadraj gline, pomiu krivulju SP prema osnovnoj liniji nepropusnih stijena. Ipak, glavna upotreba mjerenja spontanog potencijala je u pjeenjacima. Oblik krivulje u tim stijenama daje openite naznake prirode gornjeg i donjeg kontakta tih slojeva, stupanj zaglinjenosti i grube varijacije u veliini zrna. Otar kontakt nastaje zbog iznenadne promjene potencijala na granici lapora i pjeenjaka, tj. veliine zrna. Postupni prijelaz s umetnutim slojevima lapora, zaglinjenih pjeenjaka i manjih pjeanih slojeva ocrtavat e se nazubljenou krivulje. Budui da je spontani potencijal osjetljiv na sadraj gline on posredno ovisi i o razlici u veliini zrna. Tako se moe interpretirati i u smislu positnjavanja ili okrupnjivanja nagore. Mogui oblici krivulje SP u debelim pjeanim tijelima su: zvonasti (engl. bell), cilindrini (engl. cylinder), ljevkasti (engl. funnel) i jajolik (engl. egg). Ti oblici mogu se interpretirati u smislu geometrije i strukture, s naknadnom klasifikacijom talonog okolia kao modela sedimentacije ili potencijalnih stratigrafskih zamki. Problemi u kvalitativnoj interpretaciji facijesa mogu se javiti: 1. Ako postoje velike promjene u salinitetu slojne vode u pjeenjacima, oni zasieni svjeom vodom pokazivat e prividnu zaglinjenost. Pojava je istaknutija u pjeenjacima koji nisu hidrauliki povezani, no moe se pojaviti i u istoj skupini pjeenjaka s bonom promjenom saliniteta slojne vode; 2. Kod koritenja razliitih vrsta isplake u raznim buotinama i oblik SP krivulje bit e razliit; 3. Utjecaj promjene temperature s dubinom moe biti znatniji, to e promijeniti vrijednost varijable K; 81

4. Pjeenjaci s naftom ili plinom pokazivat e pomak krivulje SP prema osnovnoj liniji lapora; 5. "Zrcalna slika" promjene krivulja SP i otpornosti openito vrijedi u seriji pjeenjaka i lapora. No, pravilo ne vrijedi (ak postoji i inverzija) u zonama nekonsolidiranih i visoko poroznih pijesaka/pjeenjaka sa slanom slojnom vodom. 7.1.2. Otpornost Mjerenje otpornosti u buotini daje zbirnu vrijednost otpornosti minerala i fluida (tekuih i plinskih) u pornom prostoru. Pjeenjaci, vapnenci, dolomiti i ertovi, evaporiti i ugljeni slojevi odlikuju se visokom otpornou mineralnog matriksa (vie od 106 m). Sline, visoke, otpornosti obiljeavaju plinske i tekue ugljikovodike. Svi oni smatraju se izolatorima. Lapori imaju nisku otpornost uzrokovanu sadrajem minerala glina. Suhi minerali glina imaju veliku otpornost, no namoeni su podloni elektrinom polju, jer ioni u mineralima glina prenose elektrinu energiju. ista voda je izolator, no podzemna voda sadrava ione otopljenih mineralnih soli, pa postaje elektrini vodi. Otpornost slojne vode opada s dubinom zbog poveanja koncentracije iona i temperature (topljivosti). 7.1.2.1. Kvantitativni odnosi izmeu otpornosti i poroznosti Taj odnos izraen je jednadbom (7.2) kao:

Ro 1 = Rw
Gdje su: Rw - specifini otpor slojne vode (teoretski pjeenjak s poroznou 100 %) Ro - specifini otpor stijene potpuno zasiene slojnom vodom

(7.2)

Otpornost pjeenjaka i slojne vode je konstantna i kontrolirana poroznou preko izraza (7.3):

Ro = F Rw

(7.3)

Taj odnos nazvan je faktor formacije. Nadalje, ARCHIE (1942.) daje prilagoenu jednadbu (7.4):

82

F =

1 m

(7.4)

Gdje su: m 1,3 1,4-1,5 1,6-1,7 1,8-1,9 2,0-2,2 faktor cementacije ije su vrijednosti: u nekonsolidiranim pijescima vrlo slabo cementiranim pjeenjacima slabo cementiranim pjeenjacima srednje cementiranim pjeenjacima jako cementiranim pjeenjacima

7.1.2.2. Veza izmeu otpornosti i poroznosti Praktina upotreba Archieve jednadbe ograniena je potrebom definiranja iznosa cementacijskog faktora m, to opet zahtijeva poznavanje strukture pjeenjaka. WINSAUER (1952.) predlae jednadbu (7.5):

F =

a m

(7.5)

Gdje su: a m - korigirajui izraz dok je pri tomu - konstanta.

Nadalje, na temelju empirijskih podataka dobivena je Humbleova jednadba (7.6):

F =

0 . 62 2 . 15

(7.6)

U vodom zasienoj stijeni otpornost je procijenjena veliinom Ro. Iz izraza za faktor formacije moe se izraunati faktor cementacije 'm'. Archieva jednadba pretpostavlja da je pjeenjak zasien vodom i bez udjela lapora. Znatnije zasienje naftom ili plinom, to jest povien sadraj lapora prouzroit e anomalne vrijednosti cementacijskog faktora. Taj faktor 'm' je u izravnoj vezi s mreom pora, tj. geometriji matriksa. Teoretski i laboratorijski modeli sastoje se od pakiranih zrna. Ti su modeli adekvatni kod opisivanja pjeenjaka, no ograniena su dosega u modelima karbonatnih stijena, koji su sloeniji. ARCHIE (1952.) je zakljuio kako su vrijednost faktora formacije i poroznosti u veini vapnenaca u skladu s linearnom funkcijom na logaritamskoj skali. U vapnencima je puno vea promjenjivost pornih struktura. Tako je predloio formulu (7.7): 83

F =

1 2
Ona predstavlja aproksimaciju za najuobiajenije karbonate

(7.7)

meuzrnaste

meukristalne poroznosti. Karbonati u vrijeme taloenja obino imaju poroznost veu od 40 %, no nakon viestrukih dijageneza on pada na samo nekoliko %-taka. Nadalje je Chambert 1960. godine predloio nekoliko vrijednosti faktora cementacije za razliite karbonate: 1,8-20 1,7-1,9 2,1-2,6 - za kristalinske i zrnate karbonate - za kredne vapnence - za karbonate s naknadnim upljinama

7.1.2.3. Otpornost stijena zasienih ugljikovodicima Otpornost stijene potpuno zasiene slojnom vodom oznaena je s Ro. Simbol Rt upotrebljava se kod oznaavanja otpornosti stijene u kojoj je vrsta fluida nepoznata ili je on mjeavina vode i ugljikovodika. U rezervoarskim stijenama s otopinom morske (slane) vode (oko 35 ) u pornom prostoru Rt je jednak Ro. Ako je voda zamijenjena naftom ili plinom cijela stijena bit e izolator, iznimno visoke otpornosti. No, u stvarnosti sve su naftonosne stijene ipak obiljeene "neogranienom saturacijom vodom", zbog tankog filma vode preko povrine matriksa. Zato e u praksi vrijednost Rt biti vea od vrijednosti Ro, jer nafta i plin ograniavaju volumen vodljive otopine slojne vode u pornom prostoru. Indeks otpornosti odreen je jednadbom (7.8):

I =

Rt Ro

(7.8)

ARCHIE (1942.) je dao odnos izmeu indeksa otpornosti i zasienja (saturacije) vodom preko (7.9):

I =

1 n Sw

(7.9)

Gdje je: n - saturacijski eksponent, a on je kontroliran geometrijom pora i strukturom stijene. Laboratorijskim mjerenjima odreena je vrijednost n izmeu 1.8 i 2.5, a u primjeni se najee uzima vrijednost 2. Tako se moe predvidjeti saturacija vodom u potpovrinskoj zoni, temeljena na poroznosti, otpornosti mineralnog matriksa i otopine u pornom prostoru kao (7.10): 84

1 I = n Sw = Sw
Gdje su: F Rt Ro

1 = I

Ro = Rt

F Rw Rt

(7.10)

- procijenjen iz poroznosti, a preko Archieve jednadbe, s pravilno izabranim faktorom cementacije, - dobiven iz oitanja krivulje otpornosti, - izraunat s krivulje SP ili dijagram 'otpornost-poroznost'

7.1.2.4. Mjerenje otpornosti karotanim ureajima Prvi mjerni ureaji mjerili su trenutnu otpornost stijene u buotini. No, za procjenu prave vrijednosti Rt bili su potrebni ispravci. Svi ureaji biljee otpornost zone, a ne pojedine toke. Zato je otpornost tankih slojeva vrlo teko procijeniti veinom ureaja, budui da su mjerenja takvih slojeva i pod utjecajem susjednih slojeva. 7.1.2.5. Konvencionalni elektrodni ureaji Konvencionalni ureaji koriste niz od etiriju elektroda koje su prikazane na slici 7.4. Teoretski dvije elektrode se sputaju u buotinu, a dvije ukopavaju na povrini (slika 7.4a). Ipak u praksi i druga mjerna elektroda se moe spustiti u buotinu na dovoljnoj udaljenosti od prve mjerne elektrode (slika 7.4b). Danas se takav tip ureaja koristi iznimno rijetko, jer su razvijeniji bolji i precizniji ureaji. No, njihova izvedba je najjednostavnija i predstavlja kolski primjer ureaja za mjerenje otpornosti stijena te jednostavno omoguava razumijevanje rada naprednijih jedinica. Kod normalne sonde za mjerenje otpornosti (slika 7.4) najee koriteni razmaci izmeu strujne i mjerne elektrode (par A-M) su a) b) oko 41 cm (16) koji se naziva i kratka normala, a upotrebljava za odreivanje granice slojeva i procjenu tankih slojeva i oko 163 cm (64) koji se naziva i duga normala, a iji je radijus zahvata snimanja otpornosti stijene vei od 3 m (10 ft). Zato je mogue oitati otpornost koja uglavnom odgovara otpornosti netaknute zone (Rt).

85

Slika 7.4: Shematski prikaz normalne sonde Slian ureaj, s poneto drugaijim razmjetajem elektroda, naziva se inverzna sonda (slika 7.5). Kod te su sonde na njoj smjetene jedna strujna te dvije mjerne elektrode. U tom sluaju razmak izmeu strujne elektrode i sredita izmeu mjernih elektroda (slika 7.5a, razmak A0) iznosi 567 cm (18 ft 8), a izmeu mjernih elektroda (slika 7.5a, razmak MN) 81 cm (32). U stvarnome strujnom krugu, kakav je zbog pojednostavljenja ostvaren u buotini, raspored elektroda je prikazan na slici 7.5b. Radijus zahvata mjerenja otpornosti kod inverzne sonde otprilike je dvostruko vei nego li kod normalne sonde s dugom normalom.

Slika 7.5: Shematski prikaz inverzne sonde 86

Opisani konvencionalni elektrodni ureaji imaju dva glavna ogranienja: 1. U relativno tankim slojevima signal s ureaja je manje-vie izoblien, pa je i krivulja prividne otpornosti znatno razliita od stvarne otpornosti, to oteava kvalitativnu i kvantitativnu interpretaciju; 2. Kod mjerenja mikrologom u isplakama na bazi slane vode, odaslana struja zadrana je unutar isplake u buotini ili unutar isplanog kolaa. Tada se izmjerena prividna otpornost odnosi na otpornost isplake ili isplanog kolaa to ima malu ili nikakvu praktinu vrijednost. Zato su razvijeni ureaji s jakim, usmjerenim strujama, nazvani laterolozi.

Upotrebljavaju se kod mjerenja otpornosti stijena s vrlo razliitim vrijednostima, a rezultati se esto prikazuju na logaritamskoj skali. Takav ureaj, preko strujnih elektroda, u stijenu alje usmjerenu struju ime znatno poveava tonost mjerenja i dubinski zahvat. Zato se vrlo tono moe procijeniti prava otpornost sloja, ili otpornost nekontaminrane zone (Rt.). Upotrebljavaju se ureaji s tri (slike 7.6 i 7.7) i sedam strujnih elektroda. Kod takvih vrsta sondi prividna otpornost izmjerena u sloju je najvea kada se elektrode oznae s 0 na slikama 7.6 i 7.7 nalaze su blizini sredita sloja. Ureaj s tri elektrode naziva se Laterolog-3 (ili skraeno LL3). Sonda se sastoji od dugakog cilindra koji je podijeljen u tri izolirane elektrode. Srednja elektroda A0 (obino duga oko 30 cm) je mjerna. Rubne elektrode A1 i A2 obino su duge oko 1,5 metra (slika 7.6). Inducirana struja istog polariteta dovodi se na sve elektrode i automatski se regulira na jednaku snagu. Struja odailjana iz elektrode A0 zadrana je konstantnom, a njezin se potencijal u odnosu na udaljenu elektrodu, mijenja ovisno o vrsti naslage kroz koju tee struja. Nepovoljno je to laterolog s tri elektrode ima znaajnu masu metala u sondi, a ta koliina poremetit e tok prirodno odaslanih struja u buotinu. Takav poremeaj utjee na kvalitetu izmjerenog spontanog potencijala pa se elektrode za njegovo mjerenje spontanog obino udaljuju oko 60 cm (25) od laterologa. Napredniji ureaj ima na sebi ugraeno sedam elektroda i naziva se laterolog-7 (LL7). Zbog manje metala koji ureaj sadrava na istome dubinskome intervalu moe biti snimljena i krivulja spontanog potencijala. Sonda izvrsno mjeri otpornost nekontaminirane zone (Rt), osobito kada se velike razlike u vrijednostima otpornosti te zone i isplake (Rt i Rm, ili kombinacija stijene velike otpornosti i slane isplake) te pri velikim razlikama u otpornosti kolektorskih (Rt) i susjednih stijena (Rs). Najnovija izvedenica takvoga ureaja naziva se dual laterolog. Takav ureaj omoguava istodobno mjerenje dubljeg i plieg zahvata. Koriste se dva razliita strujna toka u dvjema razliitim izvedbama i frekvencijama, a vertikalna rezolucija je jednaka.

87

Slika 7.6: Prikaz laterologa s tri strujne elektrode (A0, A1, A2)

Slika 7.7: Prikaz strujnica i zona s razliitim otpornostima

Sljedea vrsta ureaja naziva se mikrologom. Postoje izvedenice toga ureaja kako iz normalne tako i inverzne sonde. Sufiks mikro upuuje na male dimenzije ureaja, to jest na vrlo male razmake do desetak centimetara izmeu pojedinih elektroda. Zato mikrolog slui za izvrsno odvajanje granica propusnih i nepropusnih slojeva. Ipak zbog maloga dubinskoga zahvata ureaja elektrode na sondi moraju biti pritisnute uz stijenke buotine, to moe biti problem kod nepravilnih buotinskih kanala. Ovisno o izvedbi ureaji se nazivaju mikro-normalnom (s razmakom oko 4 cm izmeu strujne i mjerne elektrode) ili mikro-inverznom sondom (s razmakom oko 5 cm).

88

7.1.2.6. Induktivne jedinice Ureaji s elektrodama, konvencionalni ili s usmjerenim strujama, zahtijevaju da u buotini postoji vodljivi fluid (isplaka), koji slui za kontakt izmeu elektroda i stijene. Takav kontakt nemogu je u "suhim" buotinama ili u buotinama s isplakom na bazi nafte (koja nije vodljiva). Induktivne sonde svode na najmanju mjeru utjecaj buotinskog kanala, invazijske zone i okolnih stijena. Predstavljaju sustav nekoliko odailjakih i prijamnih zavojnica. Za razliku od drugih ureaja indukcijske sonde ne zahtijevaju elektrini kontakt s isplakom ili stijenom. Razlog je to ti ureaji mjere u stvari izravnu vodljivost, a ne otpornost. Zato su oitanja vrlo dobra u niskootpornim serijama. To omoguuje upotrebu u niskootpornim i visokoporoznim pjeenjacima, no ne i u visokotpornim i niskoporoznim karbonatima. Mjerenja tim sondama nisu dobra kod slanih isplaka.

89

7.2. MJERENJA RADIOAKTIVNOSTI Mjerenja radioaktivnosti u buotinama moe se odnositi na mjerenja prirodne radioaktivnosti stijena te radioaktivnosti potaknute djelovanjem ovjeka, ili iz ureaja koji su sputeni u kanal buotine. Obje vrste mjerenja imaju svoje prednosti, to jest svaka vrsta mjerenja ima drugaiji cilj glede oitavanja vrste stijene ili fluida koji se u njoj nalazi. Oznaka za prirodnu radioaktivnost na karotanim dijagramima je simbol GR (engl. gamma ray). Veina kemijskih elemenata postoji i u obliku izotopa, koji su nestabilni i raspadaju se u stabilnije oblike. Pri tomu emitiraju nekoliko vrsta zraenja: alfa (jezgre helija, naboj +), beta (elektroni, naboj -) i gama-zraenje (elektromagnetsko zraenje visoke energije, naboj 0; ne mijenja se niti maseni niti atomski broj elementa). Jedino gama zrake imaju veliku energiju i mo prodora, te se one biljee raznim ureajima-brojaima. Tri vrste izotopa pojavljuju se u znaajnijim koliinama. To su izotopi kalija (K-40) i urana (U) te torija (Th). Minerali glina u laporu sadravaju male koliine kalija (tek 0,02 % otpada na radioaktivni izotop K-40 koji moe davati i do 20 % ukupnog zraenja). Mnogo je vanija koncentracija torija koji je nakupljen u mineralima glina procesima apsorpcije i izmjene kationa. Uran se takoer pojavljuje u gotovo svim laporima i predstavlja po jaini drugi izvor zraenja. Unutar lapora moe biti koncentriran u velikim koliinama (50-60 ppm) to je obino odraz izrazito reduktivnih talonih uvjeta u kojima se uran vezao na organsku tvar. Takvi lapori imaju iznimno visoke vrijednosti zraenja i mogu posluiti kao stratigrafski korelacijski markeri. Glavno ogranienje kod konvencionalnog mjerenja jakosti gama-zraenja je nemogunost razlikovanja zraenja pojedinih izvora (K-40, U i Th) u ukupno oitanom zraenju. No, ipak svaki od tih triju izvora odlikuje se vlastitom energetskom razinom. Zato se, kod malo naprednijih analiza prirodne radioaktivnosti, cjelokupni energetski interval podijeli u "prozore" razliitih energetskih razina, prema kojima se uini raspodjela zasebnih zraenja kalija, urana i torija. Rezultat je prikazan spektralno po elementima (engl. "spectral gamma-ray log") na trima odvojenim krivuljama radioaktivnih izvora. Tada se moe obaviti i naprednija interpretacija s obzirom na dominantne okolie i stijene u kojima se taloe pojedini od triju nabrojenih radioaktivnih elemenata. Tako su: Minerali glina povezani najvie sa sadrajem torija, a sekundarno kalija; Koncentracija silicija (najvie u pijesku) nema znatnijeg utjecaja na radioaktivnost; Uran pokazuje veliku korelaciju s udjelom organskog ugljika (to jest ugljika iz organskih spojeva) te nije vezan za minerale glina; Kalcij openito ne dolazi zajedno s radioaktivnim elementima to je razlog niske radioaktivnosti veine vapnenaca. Gama-zraenje (ili prirodna radioaktivnost) prije se biljeilo Geigerovim brojaem, a danas se za to koristi scintilacijski broja. Utvreno je da 90 % zabiljeene radijacije dolazi iz 90

prvih 6" sloja oko kolone buotine, to odreuje i radijus istraivanja. Mjerenje je statistika veliina s koritenjem srednjeg (vremenski konstantnog) kruga. Takoer izmjerene vrijednosti ovise i o brzini sputanja mjernog ureaja. Odreivanje brzine sputanja i vremenske konstante predstavlja kompromis kojim se tei postii najmanja statistika buka, tj. najmanje razlike zraenja prema nekoj srednjoj vrijednosti. Izmjerene vrijednosti izraavaju se u API jedinicama, pa npr. prosjeni lapor ima vrijednost oko 100 API. esto se krivulja gama-zraenja upotrebljava kao osnovna linija nepropusnih stijena ili "krivulja lapora" kako bi se odvojile nepropusne i propusne stijene, te izraunao stupanj udjela estica gline u stijeni. Prosjeni pjeenjaci, vapnenci i dolomiti imaju relativno nisku koncentraciju radioaktivnih izotopa, za razliku od glina, lapora, ejlova te leita kalija i urana. Zato krivulja gama-zraenja pokazuje veliku slinost s krivuljom SP na istom dubinskom intervalu, s laporima na desnoj i istim pjeenjacima na lijevoj strani krivulje. Iz toga razloga, ako nije mogue snimiti spontani potencijal, krivulja prirodne radioaktivnosti koristi se kao njezina zamjena za razlikovanje pjeenjaka od lapora. 7.2.1.1. Primjena mjerenja prirodne radioaktivnosti kod procjene sadraja lapora Ta krivulja obino se koristi kod odreivanja granica izmeu lapora i pjeenjaka, ili karbonata, te za odreivanje zaglinjenosti propusnih stijena. "Osnovna linija nepropusnih stijena" povuena je na mjestima gdje se najjasnije vide "normalni lapori. Njima su suprotni "vrui lapori, gdje se rije vrui upotrebljava u kontekstu da su snano radioaktivni zbog obilja urana u njima. "Osnovna linija propusnih stijena" povezuje mjesta minimalnih vrijednosti prirodne radioaktivnosti izmjerene u istim pjeenjacima. Problemi se mogu pojaviti ako u okolne upljine pri buenju uu estice gline iz isplake. Uz to, mogu se pojaviti i neki drugi minerali kao izvori zraenja u veim koliinama, kao to su feldspati, tinjci ili teki minerali. Problem se rjeava usporedbom vie mjerenja na istom intervalu, na primjer krivulja prirodne radioaktivnosti, spontanog potencijala, broja brzih neutrona i gustoe stijene Ako propusna stijena ima vrijednost radioaktivnosti C (u API), a lapor vrijednost S (u API), indeks prirodne radioaktivnosti u zoni izraava se kao (7.11):

GRI =

G C S C

(7.11)

Gdje su: C S G - vrijednost zraenja istog pjeenjaka - vrijednost zraenja istog lapora - oitana vrijednost na nekoj dubini. Prvenstveno se kod analize prirodne radioaktivnosti procjenjuje udjel lapora, tj. zaglinjenost, u rezervoaru, s obzirom na njegovu poroznost i zasienje ugljikovodicima. Prividna 91

poroznost oitana iz zvune karotae, karotae gustoe i neutronske karotae treba biti korigirana za iznos zaglinjenosti kako bi se odredila efektivna poroznost.

7.2.2. Karotaa gustoe Tom metodom (engl. density log) mjeri se apsorpcija gama-zraenja, a jo se naziva i - karotaa. Ureaj za karotau gustoe obino se sastoji od izvora gama-zraenja (npr. Cs137), smjetenim na papuu koja je pritisnuta uz stjenku buotine. Energija se u obliku gamazraenja alje u stijene, a ona zatim djeluje s elektronskim oblacima u atomima na tri naina: Comptonovim rasprenjem (na njemu se zasniva mjerenje gustoe), fotoelektrinim efektom, te stvaranjem parova elektron-pozitron. Posljedica je smanjenje gama-zraenja koje se biljei na detektorima dugog i kratkog razmaka. Takvo smanjenje proporcionalno je elektronskoj gustoi stijene, a ona se moe izraziti i kao obujamna gustoa. Napredniji ureaj je imenovan kao dvostruki detektor gustoe (engl. Dual-Detector Density Log). Pomou dvaju detektora smanjuje se utjecaj isplanog kolaa i male nepravilnosti u stjenci buotine. Vrijednost nekompenzirane gustoe dobiva se iz prijamnika velikog razmaka, a korekcija gustoe () iz obaju prijamnika i korekcijskog dijagrama. Korekcija je dodana nekompenziranoj vrijednosti kako bi se izraunala kompenzirana obujamna

= (engl. "bulk") gustoa .

Vertikalna rezolucija je 61 cm (2 ft, 2 stope), a bono prodiranje 5-10 cm (nekoliko ina), to je zadovoljavajue jer 50 % signala dolazi iz prvih 5 cm (2"), a 90 % iz prvih 13 cm (5"). Zato se tim ureajima istrauje invazijska zona propusnih stijena. Comptonovo rasprenje proporcionalno je broju elektrona po jedinici volumena (Ne), a taj broj proporcionalan je indeksu elektronske gustoe (e) te vrijedi (7.12):

e = C b
Z C = 2 A
Obujamna gustoa moe se izraziti kao (7.13): (7.12)

b = f + (1 ) ma = ( ma b ) / ma f
Gdje su: f ma

(7.13)

- prosjena gustoa fluida u pornom prostoru - prosjena gustoa stijena sa sljedeim vrijednostima: 92

pijesak ili pjeenjak 2,65 kg/m3 vapnenac dolomit anhidrit 2,71 2,87 2,98

U vodom zasienoj zoni, gdje je zasienje filtratom isplake (Sxo=1), vrijedi da je gustoa fluida u pornom prostoru jednaka gustoi filtrata isplake (f=mf). Nadalje, vrijednost gustoe filtrata isplake moe se aproksimirati sljedeim vrijednostima dominantnog fluida u pronom prostoru: nafta svjea voda slana voda 900 kg/m3 1000 kg/m3 1100 kg/m3

Aproksimacija je prihvatljiva kod niskih vrijednosti zasienja rezidualnom naftom i kod male razlike gustoe ugljikovodika i filtrata isplake.

7.2.3. Karotaa neutrona Ureaj za neutronsku karotau (engl. neutron log) sadrava visokoenergetski izvor neutrona s kemijskim elementima americijem (Am) i berilijem (Be), koji se odailju u okolne stijene. Ti neutroni gube energiju u sudarima s jezgrama atoma na koje nailaze. Glavni gubici energije dogaaju se kod susreta s jezgrama priblino istih masa, a to su jezgra atoma vodika unutar stijene. Konano, svaki neutron biva usporen do termalnog stanja, kada biva uhvaen od jezgre atoma. Slabljenje toka neutrona uglavnom je funkcija koncentracije vodika u stijeni, koja se u uobiajenim rezervoarskim stijenama moe aproksimirati s koncentracijom fluida u porama. Visoka poroznost odraava se u niskom iznosu na brojau, jer e veina neutrona doi u termalno stanje i biti uhvaena u jezgre atoma smjetene u blizini izvora. Suprotno, mala poroznost oitava se u visokoj vrijednosti broja neutrona zabiljeenoj u blizini detektora. Zato boni radijus istraivanja iznosi izmeu nekoliko centimetara do neto vie od 1 metra, to ovisi o veliini poroznosti. Vertikalna rezolucija je oko 60 cm. Suvremeni ureaji podeeni su na skalu u jedinicama API-ja ili na izravno mjerenje poroznosti prema referentnom vapnencu s pornim fluidom ili vodom. Opa veza oitanja neutrona i poroznosti izraava se jednadbom (7.14):

K = C N =

C N K

(7.14)

93

Gdje su:

N K, C

- poroznost - izbrojeni neutroni - konstante vezane za ureaj, promjer buotine i litologiju Mjerenjem broja neutrona relativno je lako odrediti poroznost lapora, koja moe iznositi

35-40 %. U tim stijenama velik broj neutrona je usporen i uhvaen od atomskih jezgri vodika, koji potjeu iz velikog zasienja vodom u tim stijenama te od minerala glina. Suprotno, u relativno nepropusnim karbonatima broj brzih neutrona ostaje velik, a mjerenja poroznosti najee ne prelaze 1-2 %. Ostale vrste stijena, prema broju preostalih brzih neutrona, smjetene su izmeu tih dviju litologija te se putem logaritamskih jednadbi izravno prevode u vrijednosti poroznosti. Dananji ureaji za neutronsku karotau to rade automatski. Poznata tvrtka Schlumberger danas se koristi trima vrstama ureaja s oznakama: GNT - stariji instrument koji je uglavnom naputen; SNP (engl. skr. od "sidewall nutron porosity") je ureaj na noici s jednim prijamnikom; CNL (engl. skr. od "compensated neutron log") je ureaj na noici s dva prijamnika. Ureaji su namjeteni prema vapnencu, a kod mjerenja u drugaijim litologijama koriste se korekcijski faktori i dijagrami. Neutronsko mjerenje u prvome redu biljei koncentraciju vodika, a tek sekundarno poroznost. Takvo je mjerenje osjetljivo na sadraj vodika u kristalnoj vodi, pa je korisno za razlikovanje minerala gipsa u evaporitnim serijama. Takoer biljei i visoku poroznost u ugljenima, to jest visok sadraj vlage u njima (i veliki sadraj ugljika). Ako je u pornom prostoru plin mjerenje e dati malu poroznost zbog male koliine vodika u pornom prostoru. Tako se mjerena anomalija moe koristiti kao "detektor plina", ako su nekim drugim metodama u tim zonama zabiljeene visoke vrijednosti poroznosti.

94

7.3. ZVUNA KAROTAA

Krivulja zvune karotae predstavlja vrijedan izvor podataka o brzini irenja zvunog vala kroz stijenu koja okruuje kanal buotine. Nadalje, vrlo esto taj podatak se dodatno oplemenjuje podatcima dobivenim iz neutronske te karotae gustoe. Tada se takav ukupni postupak naziva karotaom poroznosti, ili izlazna krivulja krivuljom poroznosti. Krivulja poroznosti zajedniki je naziv za mjerene krivulje snimljene sondama za zvunu karotau, te karotau gustoe i neutrona. Glavna namjena tih krivulja je kvantitativna procjena poroznosti. Svakom od tih metoda mjere se bitno drugaije fizikalne osobine, no svaka od njih jasno razluuje fluid u pornom prostoru od stijenskih minerala. Postoje ipak male, ali sustavne razlike izmeu tih triju mjerenja koje se oituju kod razliitih vrijednosti nulte poroznosti, to odreuje razliitu kalibracijsku skalu poroznosti za svaku vrstu rezervoarskih stijena. Zvuna (engl. sonic, acoustic) sonda daje podatke o brzinama irenja zvunog vala unutar stijena. Te brzine mogu biti uzete kao referentne vrijednosti za usporedbu s brzinama valova na seizmikim profilima. Tada je mogue napraviti i sintetiki seizmogram (engl. "synthetic seismogram"). Valna energija iri se iz odailjaa (engl. "transmitter") u obliku kompresijskih valova, koji prvo prolaze kroz buotinski fluid male brzine irenja valova. Dolaskom do stijenki buotine valovi se refraktiraju (lome) i poinju se iriti veom brzinom kroz stijenu, zbog vee gustoe i vrstoe stijene. Kompresijski valovi su oko dva puta bri od drugih vrsta valova, pa prvi dospijevaju do prijamnika (engl. "receiver"). Pretvorba zabiljeenih podataka u vrijednosti brzine irenja valova kroz stijenu oteana je potrebom uklanjanja malog putnog vremena kroz buotinski fluid, te zbog promjenjiva kuta refrakcije. Zato je razvijen napredniji ureaj imenovan kao buotinski kompenzirajui ureaj (engl. "borehole compensated tool"), koji se sastoji od dvaju odailjaa i prijamnika. Debljina zone ispitivane stijene odgovara razmaku izmeu dvaju prijamnika. Rezultati se prikazuju kao putno vrijeme (engl. "travel time"). To je vrijeme potrebno kompresijskom valu da proe put od 31 cm kroz stijenu, a izraava se u mikrosekundama (s). To vrijeme reciprono je brzini vala. Neke vrijednosti putnog vremena za razliite stijenske minerale i fluide su: kvarc kalcit dolomit 1,82 s/cm 1,56 s/cm 1,43 s/cm 6,20 s/cm 7,81 s/cm 20,54 s/cm

slojna voda (20 % NaCl) nafta metan

95

Poroznost se moe procijeniti iz putnog vremena u mineralnom matriksu s 0 % poroznosti (tma) te putnog vremena u fluidu u porama uz teoretski 100 % poroznosti (tf). Za litoloki lan bez lapora vrijedi (7.15):

t = t f + (1 ) t ma

(7.15)

Zbog vrlo plitkog zahvata ureaja vrijednosti tf odgovaraju fluidu u ispranoj zoni. Razlog je to se biljei najkrai put vala od odailjaa do prijamnika. Za svjeu isplaku tf e odgovarati putnom vremenu kroz filtrat isplake (6,20 s/cm). Procjena poroznosti u istim pjeenjacima i karbonatima podlona je i nekim ogranienjima. Prvi val koji dolazi na prijamnik openito nee zabiljeiti vee upljine, kao one u mineralnim ilama ili frakture. Tako poroznost procijenjena putnim vremenom odraava meuzrnastu i meukristalnu poroznost, no bez upljina i fraktura. Taj je problem zanemariv u pjeenjacima, no vrlo je vaan u karbonatima. Rjeenje je u istodobnoj upotrebi zvune karotae, te karotae neutrona i gustoe koje su osjetljive na sve vrste poroznosti. Tada zvuna karotaa procjenjuje primarnu poroznost, a drugi ureaji procjenjuju ukupnu poroznost stijene. 7.3.1. Zajedniko promatranje dijagrama zvune karotae, te karotae neutrona i gustoe Geofizika mjerenja neutrona, gustoe te brzine irenja zvuka (ili karotae neutrona, gustoe i zvuna karotaa) esto se mogu zajedniki promatrati u razliitim kombinacijama, otkrivajui na taj nain neka svojstva stijena i leita koja se prije, na pojedinanim dijagramima, nisu uoila. Tako je na primjer mogua kombinacija vrijednosti dobivenih zvunom karotaom i karotaom gustoe, te nanoenje tih mjerenja na krini dijagram. Primjer takvog dijagrama dan je na slici 7.8. Poroznost, ili leina svojstva gotovo svih stijena (pjeenjaka, vapnenaca, dolomita) ne mogu se odrediti s velikom pouzdanou, no zato se na takvim dijagramima mogu prepoznati i razlikovati veina evaporitnih minerala. Krini dijagrama za usporednu vrijednosti zvune karotae i karotane neutrona dan je slici 7.8. Takav dijagram esto se promatra u kombinaciji s krinim dijagramom na kojemu su vrijednosti karotae gustoe i neutrona (slika 7.9). Postie se vrlo dobro razlikovanje pjeenjaka, vapnenaca i dolomita, a ak ako se unutar promatranog litolokog para ne odrede potpuno tone litologije mogue je dobiti vrlo precizno oitanje poroznosti. No, u sluaju da se meu karotiranim stijenama nalaze i evaporiti pogrjeke u izraunu poroznosti mogu postati vrlo velike.

96

Slika 7.8: Krini dijagram zvune karotae (putno vrijeme u mikrosekundama po stopi na osi Y) i karotae neutrona (neutronski indeks poroznosti na osi X). Na linijama su oznaene poroznosti pojedinanih litologija.

Slika 7.9: Krini dijagram karotae gustoe (obujamne gustoe u kg/m3 na osi Y) i karotae neutrona (neutronski indeks poroznosti na osi X). Na linijama su oznaene poroznosti pojedinanih litologija.

97

7.4.

MODIFICIRANE

ILI

SPECIJALNE

METODE

UPORABE

GEOFIZIKIH

MJERENJA U BUOTINAMA
Specijalne geofizike metode koje se koriste u buotinama obuhvaaju nekoliko metoda koje su izvedene iz prethodno opisanih metoda ili mjere neke dodatne fizikalne ili mehanike veliine. Najee od takvih metoda su mjerenje poloaja slojeva, temperature u buotini te promjera buotine (engl. caliper). Spomenute metode, tj. specijalne primjene karotae, opisane su u ovome poglavlju. 7.4.1. Mjerenje nagiba slojeva Ureaj za mjerenje nagiba slojeva naziva se dipmetrom ili pandametrom. Biljeenjem niza podataka u jednoj buotini omoguuje izraunavanje pravca pruanja, te smjera i veliine nagiba slojne, rasjedne (slika 7.10) ili pukotinske ravnine. Za to su potrebne tri vrste podataka: Podatci o poloaju najmanje triju tokaka jedne ravnine u odnosu prema osi buotine i geografski sjever; Podatci o poloaju buotine u prostoru i Podatci o iznosu promjera buotine. Prvi ureaji za mjerenje bili su trokraki, dok se danas koriste ve estorokraki. Sama engleska rije diplog (kao hrvatski izraz ponekad se koristi pandametar) oznaava grafiki oblik prikaza rezultata dobivenih mjerenjem dipmetrom. Sadrava podatke o dubini, veliini kuta nagiba, o azimutu smjera nagiba sloja i kutu devijacije buotine, te ocjenu pouzdanosti korelacije krivulja. Dananji instrument se sastoji od ureaja za mjerenje krivulja vodljivosti (ili specifine otpornosti), orijentacijskog sklopa i kalipera (kojim se mjeri promjer buotine). Na krakove su privrene hidrauline papue koje nalijeu uz stijenku buotine, a u njih su ugraene elektrode. Snimanjem tim elektrodama plitko se bono prodire u sloj, ali se, po vertikali, snimanje obavlja na vrlo velikim intervalima, ime se biljei promjena vodljivosti naslaga, to jest promjena vodljivosti isprane zone propusnih slojeva po dubini. U najboljem sluaju krivulje dobivene biljeenjem tih veliina trebale bi biti identine na svakoj elektrodi. Njihovom korelacijom odreuje se dubinska razlika nailaska pojedinih elektroda na naslage istih elektrinih osobina, tj. na isti sloj. Za vrijeme mjerenja trokrakim dipmetrom kod velikih nagiba buotine te velikih i nepravilnih horizontalnih presjeka buotine (posebno elipsoidnih) gubi se kontakt jedne elektrode sa stijenkom buotine. Razlog tomu je to su krakovi kruto spojeni pa se postavljaju u poloaj najvee krunice koja se moe upisati u takav oblik kanala buotine. Tada nastaje kratko spajanje strujnog kruga kroz isplaku, pa plovea elektroda mjeri uglavnom vodljivost isplake. Ta pojava naziva se efekt plivanja 98

papue, a uzrok je mjerenja krivulja koje se ne mogu korelirati i potpuno onemoguuje dobivanje rezultata.

Slika 7.10: Primjer biljeenja rasjednih ploha na dijagrama mjerenja nagiba slojeva (uoljivi su nagle i velike promjene u nagibu sloja na razliitim dubinama) To se uspjeno rijeilo upotrebom etverokrakog dipmetra, koji ima dva para nezavisno vezanih krakova. Time je omoguen bolji kontakt, jer ako jedna elektroda ne ostvari kontakt preostaju jo tri krivulje za meusobnu korelaciju. U gornjem dijelu ureaja nalazi se sklop za odreivanje orijentacije buotine u prostoru, a u donjem su dva meusobno okomita kalipera kojim se mjeri oblik kanala buotine i njezin promjer. Svi podaci biljee se analogno na film ili digitalno na vrpcu. Dobiveni podaci mogu se obraditi runo i pomou raunala. Kod nekadanje rune obradbe upotrebljavao se film i njegova kopija. Kod etverokrakog ureaja dobiju se etiri krivulje, a svaka od njih zabiljeena je na zasebnom filmu. Filmovi se postavljaju jedan preko drugog, te vertikalno i horizontalno pomiu dok se krivulje elektroda najbolje ne preklope. Tada se oita razlika u dubini, u odgovarajuem mjerilu, jednog filma prema drugom, tj razlika nailaska tih dvaju parova elektroda na iste elektrine osobine naslaga (to gotovo uvijek podrazumijeva istu slojnu ravninu). Danas se korelacije krivulja rade iskljuivo raunalom te postoji mogunost obradbe velikog broja podataka u relativno kratkom vremenu. No potrebno je da interpretator dobro poznaje postupak, zbog provjere rezultata, a i odabira tonih ulaznih parametara. U raunu se koriste tri veliine: irina prozora ili korelacijski interval (engl. correlation interval); Duina koraka (engl. step distance) i 99

Kut traenja (engl. search angle). Temelj svih prikaza mjerenja dipmetrom jesu tablice numerikih rezultata koje

sadravaju podatke o dubini, veliini kuta nagiba, azimutu smjera nagiba sloja i kutu devijacije buotine, i na kraju ocjenu pouzdanosti krivulja. No, zbog preglednosti, podatci se prikazuju i grafiki pomou vektorskih (streliastih) dijagrama. Na njima je tokom i smjerom strelice prikazana dubina, veliina nagiba i azimut smjera nagiba sloja. Skala nije linearna kako bi se istaknule razlike pri malim vrijednostima kutova. Rezultati sadravaju nekoliko podataka: Strukturni nagib, tj. generalni trend (slika 7.11); Anomalije strukturnog nagiba koje odgovaraju nekim strukturnim i sedimentacijskim pojavama (slika 7.11); Sedimentacijski nagib, koji je odraz naina sedimentacije i Druge tipove nagiba, koji su posljedica dijagenetskih promjena.

Slika 7.11: Biljeenje strukturnog nagiba na dijagramima nagiba slojeva (vidljiva je promjena nagiba sloja, uz konstantni azimut) Kako je osnovna namjena mjerenja nagiba slojeva odreivanje strukturnog nagiba, razvijene se neke metode obrade uzoraka. Najea metoda temelji se na obiljeavanju ili bojenju uzoraka, grupirajui vektore u tri osnovne skupine: Intervali s konstantnim azimutom i veliinom nagiba, koji predstavljaju strukturni nagib i oznaavaju se zelenom bojom (zeleni uzorak); Intervali s priblino stalnim azimutom ili azimutom koji se postupno mijenja i to tako da se veliina nagiba s dubinom poveava, a oznaeni su s crvenom bojom (crveni uzorak) - u krovinskim krilima rasjeda, kod zapunjenja korita negdanjih tokova, vapnenih grebena i jo nekih sedimentnih oblika;

100

Intervali s priblino konstantnim azimutom, kod kojih se nagib s dubinom smanjuje, a oznaavaju se plavom bojom (plavi uzorak), i esto se javljaju neposredno ispod granice diskordancije, u podinskim krilima rasjeda i kod nekih sedimentnih oblika.

7.4.2. Mjerenje temperature u buotini Vrijednost temperature u buotini vrlo je vaan podatak. Ona odreuje vrijednost otpornosti isplake ili otpornost slojne vode. Zato, kako bi se tono interpretirala mjerenja, treba biti poznata raspodjela temperature u buotini. Slojevi oko kanala buotine mogu se aproksimirati zonom beskonane i stalne toplinske vodljivosti (kh). Fourierov zakon glasi (7.16):
dT Q = kh S dz

(7.16)

Gdje su: Q - iznos toplinskog toka kh - toplinska vodljivost dT/dz - vertikalni temperaturni gradijent S - povrina pod pravim kutom na smjer toka Vrijednost A je neovisna od vremena, tj. vrijednost Q je stalna. Onda je omjer dT/dz konstanta i vrijedi (7.17):

dT = gG dz
gdje je gG geotermalni gradijent.

(7.17)

Geotermalni gradijent je porast temperature na stalnoj dubinskoj razlici, a ovisi o litologiji. Najee se kao dubinski interval uzima 100 m. Suprotno, geotermalni stupanj predstavlja dubinski pomak na kojem se temperatura povisi za 1 oC. Srednji geotermijski stupanj za cijelu litosferu je 33 m, a lokalno opet ovisi o sastavu stijena. Integriranjem izmeu povrine tla (S) i neke dubine (D) dobiva se (7.18):
Tf

dT = gG dz Tf Ts = g G D Tf = Ts + g G D
0

(7.18)

Ts

Vidi se da je temperatura stijene (Tf) dobivena iz temperature povrine kojoj je pribrojen geotermalni gradijent, umnoen za dubinu mjerena. Te jednadbe ne vrijede u zoni blizu 101

povrine, jer su na manje od 30 m toplinski tok i temperatura podloni dnevnim i godinjim promjenama temperature zraka. Nadalje, toplinska vodljivost probuenih slojeva nije stalna i ovisi prvenstveno o vrsti stijene. To je razlog zato krivulja promjene temperature s dubinom nikad nije linearan. Temperatura u buotinama panonskog bazena raste bre nego u Dinaridima, jer su Dinaridi izgraeni u prvome redu od karbonatnih stijena vee toplinske vodljivosti, pa u njima toplina cirkulira bre, a rezultat je nia temperatura (tablica 7.1). Zato se karbonati nazivaju i hladnom sredinom. Na mjestima solnih doma javlja se temperatura poviena za 1 do 2 oC u odnosu prema okolnim stijenama. To prema gornjim vrijednosti izgleda paradoksalno, jer se soli odlikuju veom toplinskom vodljivou (kh) pa bi trebale lake provoditi toplinu te postati hladnija sredina. No solne dome i intruzije najee imaju vrlo duboki korijen koji je smjeten na mnogo veoj dubini od same dome. On se nalazi na dubini gdje vladaju mnogo vie temperature i predstavlja vezu vrha solne strukture s mnogo veim toplinskim tokom. Budui da je sol jedna stijenska sredina, na njezinu temperaturu puno vie e utjecati njezin korijen od stijena u okolici vrha strukture. Stijena Toplinska vodljivost (10-3 cal/seccmoC) Lapor Pijesak Porozni vapnenac Gusti vapnenac Dolomit Kvarcit Gips Anhidrit 2,8 - 5,6 3,5 - 7,7 4,0 - 7,0 6,0 - 8,0 9,0 -13,0 13,0 3,1 13,0 Sol Sumpor elik Cement Voda Zrak Plin Nafta Stijena / Fluid Toplinska vodljivost (10-3 cal/seccmoC) 12,75 0,6 110,0 0,7 1,2 - 1,4 0,06 0,065 0,35

Tablica 7.1: Vrijednosti toplinske vodljivosti u razliitim stijenama Nadalje, zanimljiv primjer predstavlja mjerenje temperature u buotini Rovinj-1 (Ro-1), smjetenoj na podruju Jadranske karbonatne platforme. U razliitim vrstama stijena zabiljeen je razliiti geotermalni gradijent (tablica 7.2). Starost J3 J2 J1 Geotermalni gradijent (oC / 100 m) 0,75 1,37 1,00 Geot. stupanj (m / oC) 132,14 72,72 100,00 102

T2 T1 P

0,77 1,81 2,34

130,00 55,16 42,45

(karbonati) (klastiti)

-----------------D I S K O R D A N C I J A -------------------

Tablica 7.2: Mjerenje geotermalnoga gradijenta u buotini Rovinj-1 Razliite stijene izgraene su od razliitih vrsta litologija. Tako su: J1,3 i T2 zastupljeni karbonatnim stijenama (vapnencima, dolomitima). J2 i T1 karbonatnim stijenama s dolomitnim vezivom. T1 i P klastinim sedimentima. Mjerenjem temperature moe se utvrditi visina cementne smjese, jer kod nailaska na cement u kanalu buotine temperatura raste. Ureajima se inae mjeri temperatura isplake, koja poprima temperaturu okolnih stijena. No, to se ne dogaa odmah. Za vrijeme buenja isplaka se utiskuje iz isplanog bazena nadolje kroz cijevi do dlijeta. Zatim se ona vraa prema povrini, putujui uz stijenke. Na poetku toplinski tok je iz relativno tople stijene u isplaku. No, isplaka se nastavlja zagrijavati sve vie kako se giba uz stijenku. Na nekoj dubini temperatura isplake postaje vea od temperature stijene. Toplinski tok se mijenja i ide iz isplake u stijenu. Razdoblja zagrijavanja i hlaenja buae isplake nastavljaju se za vrijeme buenja i ienja. Razdoblje ienja poinje kad je buenjem dostignuta krajnja dubina, a buenje je zaustavljeno. Isplaka cirkulira jo nekoliko sati, kako bi se izvukle sve krhotine i estice iz kanala buotine. Tek kad je buotina oiena, cirkulacija je zaustavljena, oprema za buenje izvuena, a mjerne sonde ubaene u buotinu. Kad je cirkulacija zaustavljena temperatura isplake Tm na konanoj dubini je nia od temperature okolnih slojeva. Koliko je ta temperatura razliita od temperature stijene ovisi o nekoliko initelja: Vremenu koje je proteklo od trenutka prestanka cirkulacije do postavljanja termometara na dno buotine, Temperaturi isplake u trenutku zaustavljanja cirkulacije i Volumenu zagrijane isplake (proporcionalan promjeru buotine). Nakon razdoblja od 6 do12 sati mirovanja isplaka poprima temperaturu okolnih stijena. Zatim se sputa instrument brzinom oko 1600 metara po satu. Postoji nekoliko vrsta ureaja za mjerenje temperature: Temperaturna sonda u sebi sadrava platinastu icu, koja je izloena buotinskom fluidu. Otpornost ice mjeri se Wheatstoneovim mostom. Ona se mijenja u skladu s temperaturom i to to je vea temperatura vei je otpor. Rezolucija toga tipa termometra je oko 0,5 oF; 103

Novija generacija poluvodikih termometara, nazvanih termistorima. Elektrine osobine termistora mijenjaju se i kalibriraju u skladu s temperaturom. Rezolucija je 0,005oF, a brzina mjerenja mnogo je vea od termometra na bazi otpornosti;

Termometri najveeg biljeenja (engl. Maximum-Indicating Thermometer) slini su medicinskom termometru. U kapilarnoj cjevici je stakleni spremnik ispunjen ivom. Kako temperatura raste iva se u kapilarnoj cjevici iri. Na cjevici se nalazi skala za oitanje. Zapreka sprjeava ivu da se vrati u cjevicu, pa termometar pokazuje najveu temperaturu kojoj je bio izloen. Termometar je potrebno snano protresti kako bi se iva vratila natrag. Taj se ureaj upotrebljava u otvorenim buotinama. Ve dugi niz godina u svijetu se sve ee izrauju vrlo duboke buotine (dublje od

3000 m). U njima se temperatura ne mijenja linearno pa je nuno rei neto i o tom problemu. Duboke se buotine izrauju u vie dionica. Nakon to je odreena dionica izbuena, ona se karotira i zacjevljuje te se nakon toga nastavlja buiti idua dionica naravno, s manjim promjerima svrdla. Crtajui krivulju izmjerenih temperatura na dnima svake od dionica, nastat e krivulja koja ima dva linearna dijela s razliitim nagibima, a to znai i dva razliita geotermalna gradijenta. Postoji nekoliko objanjenja za odnosne promjene nagiba. Drastina promjena tipa stijena s razliitim toplinskim vodljivostima od male do velikemoe izazvati takvu pojavu. Ponekad su krivulje pod utjecajem svojstava stijena na malim dubinama. Tu stijene imaju niu toplinsku provodljivost jer su slabo konsolidirane i velike poroznosti. Isto tako i prijelaz iz normalnih tlakova u nadtlakove moe biti objanjenje izgleda krivulje. Moebitno je objanjenje i u tome to na poetku buenja buotina ima vei promjer, a pri dnu manji, pa se u gornjem dijelu vei volumen isplake mora zagrijati, tj. preuzeti toplinu okolnih stijena, jasno, nakon prestanka cirkulacije i stajanja odreeno vrijeme (i do 12 sati, to je prije spomenuto). Sve u svemu, u dubokim buotinama temperatura ne raste linearno nego prema krivulji koja ima dva linearna dijela. Oni se sijeku stvarajui luk. Pretpostavljajui linearnu raspodjelu temperature u dubokoj buotini samo prema jednome mjerenju mogu se daljnjom uporabom dijagrama (interpolacijom) dobiti jako krivi podatci. Uporaba geotermalnoga gradijenta baziranog samo na temperaturi s manje dubine za izraun temperature na veoj dubini rezultirat e daleko premalom vrijednou. Ako pak za postavljanje pravca geotermalnog gradijenta rabimo samo podatak temperature s mnogo vee dubine dobit emo za plie dijelove buotine neprihvatljivo prevelike vrijednosti izraunatih temperatura. Upravo je zato prikaz geotermalnoga gradijenta s dva linearna dijela i jednim lukom izmeu jedino ispravan nain. Da bismo dobili ispravan dijagram, moramo imati barem dva podatka: jedan izmjeren iznad, i drugi izmjeren ispod luka. Ako se vrijednosti o temperaturama prikau na semi-logaritamskom dijagramu, dobit emo (prividno) linearni trend. Pri tome su na ordinati dubine u linearnome mjerilu, a na apscisi temperature u logaritamskom mjerilu.

104

7.4.3. Mjerenje promjera buotine U ovom potpoglavlju bit e rijei o mjerenju promjera i oblika presjeka buotine, tj. buotinskog kanala. Mjerenja promjera buotina ureajem koji se zove KALIPER jasno pokazuje da je stvarni promjer buotine esto drugaiji od nominalnog promjera svrdla (dlijeta ili krune) kojim se builo. U nekim je sluajevima ta razlika znatna pa buotina ima oblik koji znatno odudara od pravilnog cilindra s jednolinim promjerom. Stvarni buotinski promjer i oblik ovisan je o stijenama kroz koje se builo. Gornji dio buotine moe imati kanal koji se iskazuje kao gladak, a promjer isti kao promjer dlijeta. U stvari, dionica A izbuena je tono po mjeri (promjeru) buaeg alata, to je obino sluaj u tvrdim, zbijenim i nepropusnim stijenama. Promjer dionice B je stvarno manji od promjera dlijeta. To je obino sluaj u propusnim stijenama koje su buene uz isplaku koja sadrava vrste estice stijena. Sigurnost buenja obino zahtijeva takav hidrostatski tlak u stupcu isplake koji e uspjeno kompenzirati tlak u stijenama. Taj poveani tlak isplake potie prodiranje ili utiskivanje isplake u propusne stijene. estice gline ili stijena koje su vee od promjera pora u stijenama zadravaju se na stjenkama buotine, to jest na povrini propusnih stijena tvorei sloj slian gipsu. Taj je sloj nisko propustan, a zove se isplani kola. Debljina isplanog kolaa ovisi o znaajkama isplake, a kree se od tankog filma pa do 2,5 cm u najveem broju sluajeva. U propusnim stijenama, promjer buotine se smanjuje za dvije debljine isplanog kolaa. Svojstva isplanog kolaa, kao to su otpornost i gustoa, jako se razlikuju od istih svojstava okolnih stijena. Velika poveanja javljaju se u mekanim, slabo zbijenim stijenama kao posljedica ispirajueg uinka isplake, zatim u stijenama koje otapa voda kao to je sol te u prirodno raspucanim stijenama kad se olabavljuju, tj. slabe mehanike veze izmeu fragmenata. Poveanje promjera najee je u ejlovima, laporima i glinama. Naime, zbog njihovih elektrokemijskih znaajki, minerali glina adsorbiraju vodu pri emu spomenute taloine bubre. Bubrenjem stijene slabe, postaju mekane te dolazi do ljutenja i odjeljivanja. Intenzitet ljutenja i odjeljivanja ovisan je o fizikim svojstvima glina, lapora i ejla, a rezultat je uvijek poveavanje promjera buotine. Razne gline razliito privlae i upijaju vodu. Isplaka na bazi slatke vode potie jae odjeljivanje za razliku od isplake na bazi slane vode. Ljutenja i odjeljivanja obino nema onda kada se upotrebljavaju isplake na bazi ulja. Znaajke stijena odgovorne za poveanje promjera variraju uzrokujui nepravilne poraste promjera, to konano pridonosi hrapavosti i neravnosti stijenki buotina. Poveani promjer buotine utjee da se mehaniki centrirane sonde nalaze udaljene od istraivanih stijena. Prostor izmeu centrirane sonde i stijene ispunjava se isplakom ije su fizike znaajke znatno drugaije od znaajki stijena. Sonde za kaliper oblikovane su tako da istrauju samo odreeni opseg (odreeni dubinski zahvat), tj. one se mogu prilagoditi da ne uzmu u obzir samo manji dio volumena okupiranog isplakom. Ako je taj volumen velik (tj. ako je promjer buotine jako povean) izmjerena vrijednost (zapis sonde) ne moe se smatrati da 105

potjee od stijena. U ekstremnim okolnostima poveanja promjera, sonda mjeri iskljuivo samo svojstva isplake. Kad papue, koje su dijelovi nekih sondi, prianjaju uz stijenku buotine, senzori su odvojeni od stijena isplanim kolaem ili depovima ispunjenim isplakom. Sonde s papuama (mjerenja mikrootpornosti i gustoe) imaju relativno mali radijus istraivanja. U skladu s tim, zona isplanog kolaa i isplani depovi mogu znatno utjecati na zapis takve sonde. Odgovarajua analiza svakog odreenog karotanog mjerenja zahtijeva tono poznavanje veliine promjera buotine i njezina oblika. Da bi se definirala geometrija promjera, kaliper se obino snima zajedno s ureajima koji mjere mikrootpornost, gustou stijene, broj neutrona, zvunu karotau i nagib slojeva. Kod mikrootpornih krivulja kalipera dvije se papue odupiru o stijenke buotine preko dva nasuprotna kraka zajedno, odravajui glavno tijelo sonde centriranim u buotini. Opruzi slian mehanizam ispruuje krakove tako da su papue u stalnom dodiru sa stijenkom buotine. Izvanjsko rastezanja krakova koje prati promjer buotine pretvara se u elektrini signal koji kalibriran odgovara promjeru buotine. Sonda se kalibrira na povrini tako da se polae u metalne obrue standardnih promjera, obino 8 i 12 ina. Kontaktne papue mikrootpornih sondi duge su najmanje 6 ina. Zato se male neravnine i nepravilnosti ne mogu utvrditi. Maksimalna ispruenost sondi je obino ograniena na 16 ili 18 ina. Razmak izmeu povrine papua kad su skupljene obino je 6 ina. Prema tome, raspon mjerenja kaliperom je od 6 do 16 ili 18 ina. Pritisak na papuu zbog prianjanja je malen, pa u intervalima propusnih stijena papua klizi iznad isplanog kolaa. Oitanje na krivulji je tada promjer buotine minus dvostruka debljina isplanog kolaa. Kaliperi s sondama mjerenja broja neutrona ili sondama za karotau gustoe sastoje se od jedne papue privrene na tijelo sonde. Krak se snano pritie na stijenku buotine kako bi odravao sondu u dobrom dodiru sa stijenom. Izmjereni kaliper je udaljenost izmeu metalnog podpornja privrenog na krak i povrine sonde (papue). Krute, relativno duge sonde ne mogu se micati u i van iz dijela poveanog promjera koji je manji od duine sonde. Hrapavost stijenki vidljiva na karotanom dijagramu odraava put sondina ispruenog kraka prema samo jednoj strani buotine. Druga je strana samo dotaknuta duom sondom. Zbog pritiska na izboeni dio sonde, krak nastoji rezati kroz isplani kola. Oitanje s karotanog dijagrama je jednako promjeru buotine minus jedna debljina isplanog kolaa. Sonda za zvunu karotau centrirana je u buotini s trima lunim oprugama na jednakim razmacima. Buotinski promjer se izvodi iz veliine rastezanja svih triju krakova, koji obino djeluju zajedno, tj. jednako se otvaraju i zatvaraju. Mehanike znaajke anizotropnih stijena rezultiraju ovalnim ili elipsnim presjekom. Poveani promjer buotine obino predstavlja nepravilan (neokrugli) presjek. Zbog pritiska na isturene papue, sonda se vrti, zauzimajui poloaj s najmanjom potencijalnom energijom. To je obino dua os elipsnog presjeka buotine. Sonde za karotau mikrootpornsti, gustoe ili broja neutrona najee mjere duu os ovalnog presjeka. Kod buotina eliptinog promjera, trokraki kaliper kao to je kaliper sa 106

zvunom karotaom (engl. sonic caliper) poprima jedan od moguih poloaja. Izmjereni promjer je manji od maksimalne duine osi. Uz to, oitanje je smanjeno za dvostruku debljinu isplanog kolaa. I tri povezane lune opruge loe centriraju sondu. Konstrukcija sonde, oblik buotine i hrapavost stijenke odreuju vertikalnu i horizontalnu mogunost razluivanja (rezoluciju) kalipera. Razliiti kaliperi koriteni u jednoj te istoj buotini dat e razliite rezultate. etverokraki kaliper mnogo bolje odreuje nepravilne presjeke. U konfiguraciji sonde nalazi se i pandametar (engl. dipmetar) za koji je odreivanje opsega presjeka profila buotine od iznimne vanosti. etverokraki ureaj ima po dva meusobno neovisna dvokraka kalipera, okomita meusobno. Sonda osigurava dvije kaliperske krivulje. U okruglim buotinama ta su dva kalipera jednaka. Do razlika u krivuljama dolazi u nepravilnim presjecima jer jedan kaliper snima duu os, a drugi krau. Iz zapisa kalipera mogue je izvui kvalitativne i kvantitativne podatke o probuenim stijenama i moguim fluidima u njima. Buotinski promjer ili debljina isplanog kolaa potrebni su kada je opravdana korelacija za uinke isplanih fluida na karotana mjerenja. Nazonost isplanog kolaa sama po sebi dokazuje i prisutnost propusnih stijena. Stvaranje isplanog kolaa, poveanje promjera buotine i hrapavost mogu se koristiti s ostalim podacima za utvrivanje promjena u litolokom sastavu. Prikladna procjena sondi s papuama, poput onih za mjerenje gustoe (engl. density) ili broja neutrona (engl. side-wall-neutron) poveava se spoznajama o razmjerima hrapavosti buotine. U sveukupnim buotinskim operacijama, kaliperska krivulja moe pomoi izraunavanju potrebnog volumena cementa. Ona takoer pomae u optimalnom pozicioniranju pakera (brtvi). Krivulja kalipera je prijeko potreba i pri interpretaciji nagiba slojeva (engl. diplog) jer osigurava poziciju oitanja o poloaju toaka mjerenja u prostoru.

107

8. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA

U Hrvatskoj je na snazi klasifikacijski sustav napisan prema uzoru na sustave koji se upotrebljavaju u domeni utjecaja dananje Ruske Federacije. Puni naziv dokumenta je Pravilnik o prikupljanju podataka, nainu evidentiranja i utvrivanja rezervi mineralnih sirovina te o izradi bilance tih rezervi, koji je objavljen u Narodnim novinama, br. 48, iz 1992. godine. Izabrani dijelovi tog Pravilnika, koji se odnose na podjelju rezervi ugljikovodika dan je u potpoglavlju 8.1. U svijetu postoji niz klasifikacijskih sustava, to jest naina kategorizacija rezervi ugljikovodika. No, preporuenim svjetskim standardima smatraju se podjele i klasifikacije koje su zajedniki prihvatili SPE (engl. Society of Petroleum Engineers), WPC (engl. World Petroleum Congress) te AAPG (engl. American Association of Petroleum Geologists). Jedan od tih standarda prikazan je i u ovome poglavlju, a veina nacionalnih i kompanijskih klasifikacija na neki nain se vezuje ili usporeuje s tim izdanjima.

8.1. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA (PREMA PRAVILNIKU VAEEM U RH)

I. UVODNE ODREDBE lanak 1. Ovim se pravilnikom propisuju jedinstveni kriteriji za utvrivanje, evidentiranje i prikupljanje podataka o rezervama mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj. lanak 2. Mineralne sirovine za koje se u smislu odredbi ovoga pravilnika utvruju, evidentiraju i prikupljaju podaci o rezervama i izrauje bilanca jesu: 1. energetske mineralne sirovine: nafta, kondenzat, prirodni plinovi, sve vrste fosilnog ugljena, bituminozne i uljne stijene te radioaktivne mineralne sirovine; 2. mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi; 3. nemetalne mineralne sirovine: grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat, gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, keramika i vatrostalna glina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne sirovine za industrijsku preradu; 4. arhitektonski graevni kamen; 108

5. sve vrste soli i solnih voda; 6. mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i termalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneoloke i rekreativne svrhe ili kao vode za pie (u daljnjem tekstu: mineralne i geotermalne vode); 7. tehniki graevni kamen, graevni pijesak i ljunak te opekarska glina.

II. KATEGORIZACIJA, KLASIFIKACIJA I EVIDENCIJA REZERVI NAFTE, KONDENZATA I PRIRODNOG PLINA

II-1 Osnovne odredbe

lanak 5. Ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina utvruju se i razvrstavaju prema stupnju istraenosti i stupnju poznavanja kakvoe na: utvrene rezerve kategorije A, B i C1, te potencijalne rezerve kategorija C2, D1 i D2. Utvrene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorija A, B i C1, svrstavaju se u klase: bilanne i izvanbilanne.

lanak 6. Utvrene i svrstane rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina iskazuju stupanj njihove istraenosti i pripremljenosti za eksploataciju i to: 1. bilanne rezerve kategorija A i B - kao osnova za projektiranje razrade leita i pripremu za eksploataciju; 2. rezerve kategorije C1 - kao podloga za izradu projekta istranih radova u svrhu prevoenja rezervi kategorije C1 u kategoriju A i B, kao podloga za pokusnu eksploataciju radi ispitivanja proizvodnih mogunosti leita; 3. potencijalne rezerve kategorije C2 - kao osnova za izradu projekata detaljnih istranih radova; 4. potencijalne rezerve kategorije D1 - kao osnova za izradu programa ili projekata detaljnih istraivanja u prognoznim zonama nakupljanja nafte i prirodnog plina i na novim lokalitetima u okviru eksploatacijskih regija; 5. potencijalne rezerve kategorije D2 - kao osnova za programiranje radova odnosno izradu projekata namjenskih regionalnih istraivanja i procjenu potencijalnosti istranog prostora. 109

lanak 7. Utvrene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorije A, B i C1, izraunavaju se za: 1. naftu; 2. kondenzat; 3. prirodni plin. Pod naftom, prema ovom pravilniku razumijeva se sirova nafta koja se dobiva iz leita. Pod kondenzatom, prema ovom pravilniku, razumijevaju se ugljikovodici u plinovitom stanju pod leinim uvjetima koji prelaze u tekue stanje zbog smanjena tlaka: Pod prirodnim plinom, prema ovom pravilniku, razumijeva se smjesa ugljikovodinih plinova, ugljikovodinih plinova s primjesama ostalih prirodnih plinova i smjesa ostalih prirodnih plinova.

lanak 8. Rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorija A, B i C1 izraunavaju se posebno za: 1. naftno leite; 2. plinsko leite; 3. plinsko-kondenzatno leite; 4. otopljeni plin u naftnom leitu; 5. plinsku kapu naftnog leita. Rezerve nafte i prirodnog plina kategorija C2, D1 i D2 izraunavaju se: 1. za kategoriju C2 - posebno za svako perspektivno naftno ili plinsko leite; 2. za kategoriju D1 - za prognoznu zonu nakupljanja (iskazano u uvjetnoj nafti); 3. za kategoriju D2 - za istrani prostor, sedimentni bazen ili za regionalno rasprostiranje prirodnog rezervoara (iskazano u uvjetnoj nafti).

lanak 9. Prvom izraunavanju rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina pristupa se u fazi istraivanja kad se na osnovi istraivanja odrede parametri predvieni ovim pravilnikom. Ponovnom izraunavanju rezervi pristupa se: a) u fazi istraivanja:

110

1. nakon realiziranja projekata istraivanja predvienih lankom 6. toke 2. do 5. ovoga pravilnika; 2. u fazi istraivanja ili u fazi pripreme leita za eksploataciju kada izvedeni istrani radovi ukau na bitne promjene koliina rezevi, odnosno na potrebu za novom kategorizacijom rezervi; b) u fazi eksploatacije leita: 1. kada se, nakon analize dinamike iskoritenja leita ili preispitivanjem utvrenih parametara, zakljui da njihove vrijednosti treba mijenjati; 2. kada se bitno promijene raspoloivi podaci dobiveni izradom novih buotina; 3. kada se, primjenom metoda razrade leita radi poveanja iskoritenja, bitno promijene leini uvjeti.

II-2. Kategorizacija rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina

lanak 10. Prema stupnju istraenosti leita, stupnju poznavanja kvalitete sirovine i poznavanja parametara za utvrivanje rezervi, ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina svrstavaju se u: a) utvrene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina: 1. kategorije A; 2. kategorije B; 3. kategorije C1; b) potencijalne rezerve nafte i prirodnog plina: 1. kategorije C2; 2. kategorije D1; 3. kategorije D2; Za svaku kategoriju iz stavka 1. ovoga lanka utvreni su, u lancima 11. do 17. ovoga pravilnika, kriteriji, karakteristike i uvjeti za razvrstavanje rezervi. Neudovoljenje bilo kojeg od utvrenih uvjeta uzrokuje svrstavanje rezervi u odgovarajuu niu kategoriju.

lanak 11. Rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina razvrstavaju se u kategorije prema osnovnim uvjetima: 111

1. u kategoriju A uvrtavaju se rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina u leitu ili dijelu leita koje su potpuno utvrene buotinama s pritokom fluida dobivenim osvajanjem buotina i kod kojih su potpuno utvreni: geoloka graa, oblik i veliine leita ili dijela leita, kolektorska svojstva, hidrodinamiki odnosi i fizikalno kemijske karakteristike fluida, te obavljena potpuna hidrodinamika ispitivanja na proizvodnim buotinama; 2. u kategoriju B uvrtavaju se rezerve nafte kondenzata i prirodnog plina u leitu ili dijelu leita koje su utvrene s nekoliko buotina iz kojih je pritok fluida dobiven osvajanjem i potvren hidrodinamikim mjerenjem ili pokusnom proizvodnjom. U ostalim buotinama prisutnost fluida odreena je na temelju podataka karotanih mjerenja, jezgrovanja ili testiranja u procesu izrade buotina. Za rezerve kategorije B odreeni su: geoloka graa, oblik i veliina leita ili dijela leita, kolektorska svojstva, leini uvjeti, fizikalne i kemijske karakteristike fluida; 3. u kategoriju C1 uvrtavaju se rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina u leitu ili dijelu leita koje su utvrene buotinama. Pritok fluida ostvaren je osvajanjem i hidrodinamikim ispitivanjima najmanje na jednoj buotini. Granice leita odreuju se na temelju podataka geoloko-geofizikih istraivanja i hidrodinamikih ispitivanja. Za rezerve kategorije C1 djelomino su poznati parametri leita, leini uvjeti i kvaliteta fluida; 4. u kategoriju C2 uvrtavaju se perspektivne rezerve nafte i prirodnog plina ija se prisutnost procjenjuje na temelju detaljnih geoloko-geofizikih podataka a parametri prirodnih rezervoara i fluida se pretpostavljaju analogijom s postojeim leitima i buotinama: - u odvojenim strukturno-tektonskim ili litofacijesnim cjelinama - u nastavku pruanja ili vertikalnog razvoja prije utvrenih naftnih i plinskih leita ili samo plinskih leita; - na novim lokalitetima koji se nalaze u granicama zona nakupljanja ugljikovodika u kojima su u istim prirodnim rezervoarima otkrivena naftna i plinska leita ili samo plinska leita; 5. u kategoriju D1 uvrtavaju se rezerve nafte i prirodnog plina koje se mogu prognozirati na osnovi regionalnih geolokih, geokemijskih i geofizikih istraivanja. Stupanj istraenosti podruja treba omoguiti dovoljno poznavanje: rasprostranjenosti i debljine zastupljenih sedimenata, vrste kolektora i pokrovnih stijena, strukturno-tektonske grae, postojanja naftogenih sredina i indikacija o prisutnosti nafte ili prirodnog plina. Parametri za izraunavanje rezervi kategorije D, prognoziraju se. Za rezerve kategorije D1: - priblino je razjanjeno: prisutnost prirodnog rezervoara na prognoziranom lokalitetu rezervi, njegov strukturni oblik i nain zatvaranja; - prisutnost nafte i plina mora biti indicirana na istranom podruju; 6. u kategoriju D2 uvrtavaju se rezerve nafte i prirodnog plina koje se mogu pretpostaviti na temelju osnovnih geolokih, geokemijskih i geofizikih istraivanja. 112

lanak 12. Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju A, osim osnovnim uvjetima iz lanka 11. toke 1. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima: 1. leite ili dio leita mora po cijeloj povrini biti dokazano buotinama iji broj i raspored osigurava pouzdanost utvrivanja rezervi kategorije A; 2. prostiranje rezervi kategorije A ogranieno je tektonskim, litolokim i stratigrafskim ekranima i faznim granicama fluida; 3. fazne granice fluida potpuno su odreene; 4. efektivna debljina kolektora mora biti odreena kvantitativnom interpretacijom karotanih mjerenja na svim buotinama na podruju rezervi kategorije A i usporeena s podacima jezgrovanja kolektora leita; 5. fizikalna svojstva kolektorskih stijena, kao to su upljikavost, propusnost i zasienje vodom, moraju biti odreene laboratorijskim analizama uzoraka jezgara i interpretacijom karotanih mjerenja. 6 leita ili skupine leita koja predstavljaju eksploatacijsku cjelinu moraju se: 1. odrediti fizikalna i kemijska svojstva fluida; 2. odrediti poetni leini uvjeti (statiki tlak i temperatura) utvreni dubinskim mjerenjima; 3. odrediti PVT odnosi fluida; 4. obaviti hidrodinamika ispitivanja proizvodnih buotina. Ako u leitu postoje i rezerve nie kategorije, osim rezervi kategorije A, granica izmeu rezervi kategorije A i rezervi nie kategorije odreuje se prema geolokim i proizvodnim karakteristikama leita.

113

lanak 13. Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju B, osim osnovnim uvjetima iz lanka t 1. toke 2. ovog pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima: 1. leite ili dio leita mora biti dokazano buotinama iji broj i raspored omoguavaju da se utvrdi geoloka graa, oblik, veliina i njegove granice; 2. da je prostiranje rezervi kategorije B ogranieno tektonskim, litolokim i stratigrafskim ekranima i faznim granicama fluida; 3. fazne granice fluida moraju biti odreene; 4. efektivna debljina kolektora mora biti odreena kvantitativnom interpretacijom karotanih mjerenja na svim izraenim buotinama na podruju rezervi kategorije B i usporeena s podacima uzetih jezgri iz kolektora leita najmanje na jednoj buotini; 5. fizikalna svojstva kolektorskih stijena, kao to su upljikavost, propusnost i zasienje vodom, moraju biti odreena laboratorijskim analizama raspoloivih uzoraka jezgara i interpretacijom karotanih mjerenja. Za leita ili skupinu leita koja predstavljaju eksploatacijski objekt moraju se: 1. odrediti i fizikalna i kemijska svojstva fluida; 2. odrediti i poetni leini uvjeti (statiki tlak i temperatura) utvreni dubinskim mjerenjima; 3. odrediti i PVT odnosi fluida; 4. obaviti i hidrodinamika ispitivanja nekoliko buotina. Ako, osim rezervi sirovina kategorije B, u leitu postoje i rezerve kategorije C1 granica izmeu njih odreuje se prema geolokim i proizvodnim karakteristikama leita

lanak 14. Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju C1 osim osnovnim uvjetima iz lanka 11. toka 3. ovoga pravilnika; mora biti udovoljeno i uvjetima za sljedee sluajeve izraunavanja rezervi: a) ako u leitu postoje i rezerve svrstane u vie kategorije od kategorije C1: 1. podruje koje obuhvaa rezerve kategorije C1, mora biti odreeno granicom prema vioj kategoriji rezervi i konturom leita; 2. kao fazne granice fluida usvajaju se fazne granice odreene pri izraunavanju rezervi viih kategorija;

114

3. za fizikalne karakteristike kolektora i fluida, a i leine uvjete, uzimaju se vrijednosti koje su odreene pri izraunavanju rezervi viih kategorija u istom leitu; b) ako u leitu postoje uvjeti za svrstavanje rezervi samo u kategoriju C1: 1: podruje koje obuhvaa rezerve kategorije C1 protee se po cijelom leitu do odreenih odnosno pretpostavljenih granica; 2. ako kontakt s vodom nije utvren, konturu leita predstavlja projekcija izolinije donje granice intervala s kojega je dobiven pritok nafte ili plina na strukturnu kartu krovine leita, koja je izraena na temelju podataka detaljnih geolokih i geofizikih istranih radova i buotina; 3. za fizikalne karakteristike kolektora i fluida, a i leine uvjete uzimaju se vrijednosti s najbliih slinih leita, ako vrijednosti tih parametara nisu odreene izravnim mjerenjima na buotini ili u buotinama na samom leitu. U oba sluaja izraunavanja rezervi iz stavka 1. odredbe pod a) i b) ovoga lanka: 1. prostiranje rezervi kategorije C1 ogranieno je i indiciranim tektonskim, litolokim i stratigrafskim ekranima i faznim granicama fluida, odnosno granicom viih kategorija; 2. efektivna debljina kolektora mora biti odreena kvantitativnom interpretacijom karotanih mjerenja svih buotina na podruju rezervi kategorije C1. Ako izmeu dva bloka s rezervama sirovina viih kategorija postoji blok na kojem nema buotina, a u okviru leita postoji meusobna hidrodinamika veza; rezerve u tom bloku mogu se uvrstiti u kategoriju C1.

lanak 15. Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju C2, osim osnovnim uvjetima navedenim u lanku 11. toka 4. ovoga pravilnika mora biti udovoljeno i ovim uvjetima: 1. strukturni oblik perspektivnog leita mora biti dovoljno razjanjen za mogunost postojanja zamki za akumulaciju nafte i plina; 2. da se rasprostiranje kolektorskih i zatitnih stijena pretpostavlja na temelju strukturno i facijesne analize istranog podruja ili na temelju podataka prethodnih buenja; 3. da se perspektivno leite nalazi u projekciji konture pretpostavljene zamke za akumulaciju nafte i plina. U naftnim i plinskim poljima u kojima postoje rezerve nafte i plina viih kategorija, u rezerve kategorije C2 uvrtavaju se rezerve u leitima koja se nalaze iznad ili ispod leita s rezervama viih kategorija ako u tim leitima postoje pozitivne indikacije nafte i plina.

115

Za fizikalne karakteristike kolektora perspektivnog leita uzimaju se vrijednosti dobivene na temelju analiza jezgara i kvantitativne interpretacije karotanih mjerenja iz istranih buotina na lokalitetu ili istranom podruju u kojem je izdvojeno perspektivno leite. Fizikalna i kemijska svojstva fluida, leini uvjeti i proizvodne karakteristike perspektivnog leita pretpostavljaju se na osnovi istih podataka iz poznatih leita u kolektorima istog tipa i stratigrafske pripadnosti u granicama istranog podruja, ovisno o dubini perspektivnog leita i njegovu poloaju u prostoru.

lanak 16. Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju D1 osim osnovnim uvjetima iz lanka 11. toke 5. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima: 1. da se postojanje zamke za akumulaciju nafte i plina u prognoznom leitu, tip i veliina zamke (konture prognoznog leita) te vrsta kolektorskih i pokrovnih stijena pretpostavljaju na osnovi interpretacije podataka regionalnih geolokih i geofizikih istranih radova i buotina na istranom podruju: 2. da se fizikalna svojstva kolektora, te fizikalna i kemijska svojstva kolektora, te fizikalna i kemijska svojstva fluida i leini uvjeti prognoznog leita, usvajaju na temelju podataka istoga prirodnog rezervoara iz istranog podruja ili da se fizikalna i kemijska svojstva fluida i leini uvjeti prognoziraju na osnovi interpretacije organsko-geokemijskih analiza i paleogeoloke rekonstrukcije razvoja istranog prostora.

lanak 17. Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju D2, osim osnovnim uvjetima iz lanka 11. toke 5. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima: 1. da su za istrano podruje orijentacijski poznati prostiranje i debljina naslaga u kojima je mogue postojanje prirodnog rezervoara; 2. da se prostiranje prirodnog rezervoara, njegove karakteristike i mogunosti formiranja i ouvanja leita samo pretpostavljaju; 3. da se parametri potrebni za izraunavanje rezervi pretpostavljaju. Mogunost postojanja nafte i plina pretpostavlja se na osnovi geoloke analogije sa slinim istranim podrujima u kojima su pronaena naftna i plinska leita ili na osnovi povoljnih rezultata organsko-geokemijskih analiza i povoljnih ambijentalnih uvjeta sedimentacije bazena u dijelu sedimentnog redoslijeda.

II-3. Klasifikacija rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova 116

lanak 18. U bilanne rezerve iz lanka 5. stavka 2. ovoga pravilnika uvrtavaju se utvrene koliine nafte, kondenzata i prirodnog plina u leitu koje se poznatom tehnikom i tehnologijom mogu rentabilno eksploatirati.

lanak 19. U izvanbilanne rezerve iz lanka 5. stavka 2. ovoga pravilnika uvrtavaju se utvrene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina: 1. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu eksploatirati (u daljem tekstu: nepridobive); 2. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu rentabilno eksploatirati (u daljem tekstu: nerentabilne).

lanak 20. Bilannost rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina utvruje se tehniko-ekonomskom ocjenom. Tehniko-ekonomska ocjena rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina temelji se na naturalnim i vrijednosnim pokazateljima. Naturalni pokazatelji jesu: koliina rezervi i mogunosti njihovog iscrpka, kakvoa sirovine i tehnoloke mogunosti njezine eksploatacije. Vrijednosni pokazatelji jesu: financijska sredstva potrebna za razradu eksploatacijskog polja, trokovi za investicijsku izgradnju (sistema za sabiranje, pripremu i otpremu sirovine, te prateih objekata), trokovi eksploatacije, trna vrijednost sirovine, te odgovarajui trokovi istraivanja.

117

lanak 21. Tehniko-ekonomska ocjena iz lanka 20. stavka 1. ovoga pravilnika za leita u istraivanju ima orijentacijski karakter, a naturalni i vrijednosni pokazatelji mogu se preuzeti iz najbliih slinih dovoljno poznatih leita nafte, kondenzata i prirodnog plina. Za leita nafte, kondenzata i prirodnog plina koja su u eksploataciji ili koja se pripremaju za eksploataciju izrauje se tehniko-ekonomska ocjena na osnovi utvrenih i izraunatih naturalnih i vrijednosnih pokazatelja.

118

8.2. PODJELA REZERVI UGLJIKOVODIKA PREMA SPE I WPC

Razliite definicije rezervi ugljikovodika u svijetu predmet su mnogih standardizacija. Na primjer, jedna od popularnih, a iroko dostupnih definicija rezervi dana je u Rjeniku istraivanja, buenja i pridobivanja ugljikovodika (engl. Dictionary of Petroleum Exploration, Drilling and Production; HYNE, 1991). Veina odredbi danih u toj knjizi danas se primjenjuje u SAD-u, a prema istima rezerve se odreuju kao koliina plina i/ili nafte koje su procijenjene da bi se mogle u budunosti pridobiti iz buotine, prospekta ili polja. Prema vrsti rezerve mogu biti: dokazane (engl. proven), vjerojatne (engl. probable) i mogue (engl. possible); primarne i sekundarne; razraene (engl. developed) i nerazraene (engl. undeveloped) te dokazane i potencijalne. Potencijalne se dijele u vjerojatne, mogue i spekulativne (engl. probable, possible, speculative). Dokazane rezerve su dobro odreene buenjem te potvrene geolokom i ekonomskom vjerojatnou. Dokazane razradne rezerve su ekonomski pridobive iz skupa postojeih buotina s postojeim tehnolokim metodama. Nasuprot njima, dokazane nerazraene rezerve su ekonomski pridobive, ali tek uz izradu novih ili produbljivanje, odnosno dodatno opremanje postojeih buotina. Vjerojatne (ili perspektivne) rezerve su procijenjene na temelju geolokog rjeenja, a predstavljaju produetak postojeeg leita. Vjerojatnost njihove proizvodnje je 50 %. Mogue rezerve mogu se pretpostaviti na temelju geolokog rjeenja uz vjerojatnost od 25 %. Takva podjela znatno je detaljnije prikazana i objanjena u dokumentu koji su zajedniki odobrili Vijee direktora SPE te Izvrni odbor Svjetskih naftnih kongresa u oujku 1997. (engl. The Board of Directors, Society of Petroleum Engineers (SPE) Inc., and the Executive Board, World Petroleum Council (WPC), March 1997.). U slobodnom hrvatskom prijevodu taj tekst ini dio ovoga poglavlja. Namjera SPE-a i WPC-a bila je donijeti preporuke kao klasificirati dokazane rezerve stvarajui standard koji bi razumjela veina profesionalaca. Glede nedokazanih rezervi predloeni standard je neformalna preporuka, a donoenje odredbi po kojima e se nedokazane rezerve objaviti javno ostavljeno je kao diskrecijsko pravo svake zemlje ili tvrtke pojedinano, a koje e to uskladiti s vlastitom zakonskom regulativom i pravilima. Takoer, odreivanje rezervi ovisi o slubenim odredbama, ali i o integritetu, vjetini i prosudbi procjenitelja, zatim o geolokoj sloenosti leita, stupnju razrade i iscrpljenosti leita te koliine dostupnih podataka. Predloene definicije mogu pomoi prilikom razlikovanja pojedinanih klasifikacijskih metoda i u konanici osigurati bolje izvjee o rezervama.

119

8.2.1. Definicija rezervi Pod rezervama se smatraju komercijalno pridobive koliine ugljikovodika u leitu, od promatranog datuma pa u budunost. Svaka procjena rezervi ukljuuje odreeni stupanj nesigurnosti. To je tzv. vjerojatnost otkria, koja se moe izraziti kao geoloka ili ekonomska. Stupanj nesigurnosti uglavnom ovisi o koliini pouzdanosti dostupnih geolokih ili inenjerskih podataka. U najopenitijem smislu, a prema stupnju nesigurnosti, rezerve mogu biti razvrstane u dokazane i nedokazane. Nedokazane rezerve su, naravno, manje sigurne glede njihove pridobivosti te se dodatno mogu razvrstati kao vjerojatne i mogue rezerve ponovno izraavajui sve vei stupanj nesigurnosti kod njihove eventualne pridobivosti. Svaka procjena rezervi obavljena je pod odreenim uvjetima nesigurnosti. Ako je na temelju poznatih geolokih, inenjerskih i ekonomskih podataka uinjena jedna (jedinstvena) procjena ista se naziva deterministikom. Nasuprot tomu, ako je na temelju dostupnih podataka pretpostavljeno niz procjena, svaka sa svojom vjerojatnou, iste se nazivaju probabilistikima. Rezerve se najee opisuju kao dokazane, vjerojatne i mogue. Na taj nain odreena je njihova vjerojatnost pridobivanja. Ipak, u sluajevima kada se usporeuje vrijednosti rezervi procijenjenih po drugaijim klasifikacijskim sustavima (npr. u drugim zemljama), posebnu panju treba posvetiti njihovoj usporedbi. Naravno, prikupljanje dodatnih podataka za postojea leita moe dovesti do promjene pojedinih koliina i vrsta rezervi. Takoer, u rezerve se ne uraunavaju koliine ugljikovodika ostavljene kao priuva ili one koliine koje e se upotrijebiti u samom procesu pridobivanja. Rezerve se mogu pridobiti prirodnim reimima ili unaprijeenim metodama poveanja iscrpka. Takve metode obuhvaaju podravanje pritiska utiskivanjem vode ili drugih fluida (koji se mijeaju ili ne mijeaju s naftom), termike i kemijske metode. 8.2.2. Dokazane rezerve Pod dokazanim rezervama smatraju se one koliine ugljikovodika koje, uz postojee geoloke i inenjerske podatke, mogu biti procijenjene uz razumnu vjerojatnost te komercijalno pridobive u budunosti iz poznatog leita, uz postojee ekonomske uvjete, tehnologiju i zakonske propise. Dokazane rezerve mogu se kategorizirati kao razraene (razradne) i nerazraene. Ako su pri njihovoj procjeni koritene deterministike metode, izraz razumna vjerojatnost upotrijebljen je s namjerom da se izrazi stupanj pouzdanosti kako e te koliine biti pridobivene. No, ako su upotrijebljene probabilistike (vjerojatnosne) metode tada se smatra da postoji najmanje 90 % vjerojatnosti kako e pridobivene koliine biti jednake ili vee od procijenjenih. Utvrivanje vrijedeih ekonomskih uvjeta ukljuuje upotrebu relevantnih povijesnih krivulja kretanja cijena nafte i pridruenih trokova, te moe sadravati jedno prosjeno 120

razdoblje u skladu sa svrhom procjene rezervi. Nadalje to ukljuuje prikladne ugovorne obrasce, korporacijske postupke te zakonske regule koje se primjenjuju u izvjeima o rezervama. Openito, rezerve se smatraju dokazanim ako je komercijalno budue pridobivanje iz leita podrano trenutnom proizvodnjom i buotinskim testiranjima. U tom kontekstu, izraz dokazane rezerve upuuje na trenutne koliine ugljikovodika, a ne samo na produktivnost buotine ili leita. U sigurnim sluajevima takve rezerve mogu se odrediti na temelju karotanih krivulja te analiza jezgara, a koji upuuju na to da je promatrano leite zasieno ugljikovodicima te analogno leitima iz kojih se proizvodi u istoj stijene (sloju, stratigrafskom intervalu) ili u leitima koja s dokazala proizvodnost pri testiranju. Podruja koja sadravaju dokazana leita ukljuuju: podruja okonturena buotinama te imaju poznati kontakt fluida te dijelove leita koji nisu probueni, a mogu razumno biti pretpostavljeni kao komercijalno proizvodni na temelju dostupnih geolokih i inenjerskih podataka. Ako ne postoje podatci kojima bi se potvrdio kontakt fluida, kao referentna toka uzima se najdublje potvreno zasienje, osim ako drugaiji odnosi nisu potvreni geolokim, inenjerskim ili drugim podatcima. Nadalje, rezerve mogu biti klasificirane kao dokazane ako postoji infrastruktura za obradbu i transport tih rezervi na trite. Alternativno, ako takva infrastruktura nije zateena, treba realno oekivati kako e ista biti postavljena u dogledno (planirano) vrijeme. Rezerve mogu biti klasificirane kao dokazane nerazraene ako su: rezerve izravno povezane sa susjednim buotinama koje su ukazale na komercijalnu proizvodnju u promatranim stijenama, ako smo razumno sigurni da su takve lokacije unutar poznatih proizvodnih ogranienja promatranih stijena, poloaj leita je u skladu s postojeom mreom buotina koja se inae primjenjuje te razumno je pretpostavljeno kako e te rezerve biti razraene. Rezerve koje se nalaze na drugim vrstama lokacija mogu se kategorizirati kao dokazane ali nerazraene samo tamo gdje interpretacija geolokih i inenjerskih podataka prikupljenih u buotinama ukazuje s razumnom sigurnou kako se promatrane stijene kontinuirano, sadravajui komercijalne zalihe ugljikovodika, nastavljaju i iza postojee buotinske mree. Rezerve koje su proizvedene upotrebom sekundarnih i tercijarnih metoda pridobivanja mogu se svrstati u dokazane ako je: provedeno uspjeno testiranje pilot projekta ili dobiven povoljan rezultat testiranja na istome ili analognom leitu sa slinim stijenama i fluidima, osiguravajui na taj nain analize na kojima je temeljen projekt, postignut razuman stupanj sigurnosti da e se projekt nastaviti.

121

Rezerve koje su iscrpljene dodatnim metodama pridobivanja, a koje jo trebaju biti potvrene uspjenom komercijalnom proizvodnjom svrstavaju se u dokazane samo ako: Nakon povoljnih proizvodnih koliina postignutim u promatranom leitu dobivenih (a) u reprezentativnom pilot-projektu ili (b) kroz program gdje dobivene koliine podravaju provedenu analizu te postoji razumna pretpostavka da e se projekt nastaviti. 8.2.3. Nedokazane rezerve Nedokazane rezerve temelje se na geolokim i inenjerskim podatcima kakvi se koriste u potvrivanju dokazanih rezervi, ali tehniki, ugovorni ili zakonski uvjeti sprjeavaju da se promatrane rezerve klasificiraju kao dokazane. Nedokazane rezerve mogu se nadalje klasificirati kao vjerojatne ili mogue rezerve. Nedokazane rezerve mogu se procijeniti podrazumijevajui budue ekonomske uvjete koji su razliiti od onih u trenutku procjene rezervi kao nedokazanih. Uinak moguih buduih poboljanja u ekonomskim uvjetima i tehnolokim mogunostima moe se izraziti na nain da se odgovarajua koliina rezervi dodjeli u kategorije vjerojatnih i moguih. 8.2.3.1. Vjerojatne rezerve Vjerojatne rezerve su one nedokazane koliine gdje analiza geolokih i inenjerskih podataka ukazuje da su te koliine na neki nain pridobive. Ako se koristi probabilistiki pristup treba postojati vjerojatnost od najmanje 50 % da bi se ukupne koliine iskazane kao dokazane i vjerojatne mogle pridobiti, a da bi se klasificirale kao vjerojatne rezerve. Openito, takve rezerve mogu ukljuiti: rezerve za koje se podrazumijeva kako se mogu dokazati normalnim poveanjem mree buotina, te zatim klasificirati kao dokazane, rezerve su ocjenjene kao proizvodne na temelju karotanih dijagrama, no uz nedostatak podataka iz jezgara, odnosno samo na temelju buotinskih testiranja obavljenih u slojevima analognim dokazanim leitima, poveanim rezervama koje su dobivene dodatnim buenjem te zatim klasificirane kao dokazane, jer je razmak izmeu dodatnih buotina uao u zakonske okvire za takvu klasifikaciju, rezerve dobivene naprednim (sekundarnim i tercijarnim) metodama pridobivanja (poveanja iscrpka), a koje su utvrene ponovljenom komercijalnom uspjenom primjenom u sluajevima kada je (a) planiran projekt ili pilot, koji nije operativan te (b) karakteristike leita i fluida povoljne su za komercijalnu primjenu, rezerve koje su vjerojatno rasjedom odvojene od leita ili su geoloki potvrene na podruju strukturno pliem od dokazanog leita, 122

rezerve koje su pridodane buduim zahvatima, planovima, dodatnim opremanjem ili drugim mehanikim zahvatima, a gdje takvi postupci nisu dokazani kao uspjeni u buotinama koje pokazuju slino ponaanje u analognim rezervoarima,

poveanje rezervi u dokazanim leitima gdje je obavljena nova interpolacija ili volumetrijski podatci pokazuju kako bi volumen dokazanih rezervi mogao biti vei.

8.2.3.2. Mogue rezerve Mogue rezerve su nedokazane rezerve koje se, na temelju geolokih i inenjerskih podataka, mogu smatrati kao pridobive uz vrlo malu vjerojatnost. Probabilistiki, te su rezerve opisane vjerojatnou od najmanje 10 %, odnosno to je vjerojatnost da e ukupne koliine dokazanih, vjerojatnih i moguih rezervi biti pridobivene. Mogue rezerve obuhvaaju: rezerve koje, na temelju geoloke interpretacije, mogu postojati izvan podruja vjerojatnih rezervi, rezerve u slojevima koji su izdvojeni kao leita na temelju karotanih krivulja i analiza jezgara, ali iz istih nisu dobivene komercijalne koliine ugljikovodika, rezerve poveane dodatnim buenjem, no ija je ocjena podlona tehnikim nesigurnostima, rezerve dodane procjenom koliina koje je mogue dobiti naprednim metodama poveana iscrpka kada (a) su projekt ili pilot planirani ali nisu aktivirani te (b) leine i karakteristike fluida su takve da postoji osnovana sumnja da bi projekt mogao biti komercijalni te rezerve koje su mogue, ali su od potvrenog leita odvojene rasjedom ili geoloki interpretirane u podruju strukturno pliem od dokazanog leita. 8.2.4. Kategorizacija rezervi Kategorije rezervi odreuju razradni i proizvodni status buotina i leita. 8.2.4.1. Razraene (razradne) rezerve Razraene ili razradne rezerve su ugljikovodici za koje se oekuje da mogu biti pridobiveni iz postojeih buotina. Pri tomu se podrazumijevaju sve rezerve koje se nalaze iza povrinskih instalacija (engl. reserves behind pipe). Nadalje, rezerve (pridobivene sekundarnim i tercijarnim metodama) smatraju se razraenima samo ako je postavljena nuna proizvodna oprema za njihovo pridobivanje ili kad su trokovi postavljanja takve opreme relativno mali. Razraene (razradne) rezerve mogu se dodatno razvrstati u potkategorije proizvodnih i neproizvodnih.

123

Proizvodne razraene rezerve su one koje se mogu pridobiti iz postojeih leinih intervala koji su otvoreni i proizvode u trenutku procjene rezervi. Rezerve koje se mogu pridobiti dodatnim metodama poveanja iscrpka klasificiraju se kao proizvodne samo ako se takva metoda trenutno primjenjuje. Neproizvodne razraene rezerve obuhvaaju koliine preostale nakon prekida proizvodnje (engl. shut in and behind-pipe reserves). Za rezerve nakon prekida proizvodnje (engl. shut in reserves) oekuje se kako se mogu pridobiti iz: postojeih intervala koji su otvoreni, ali nisu aktivni tijekom proizvodnje, privremeno (zbog trinih uvjeta) ugaenih buotina te buotina koje ne proizvode zbog mehanikih razloga (kvarova). Rezerve preostale iza proizvodne opreme (engl. behind-pipe reserves) mogu se pridobiti iz postojeih buotina uz uvjet da se u istima naine dodatni radovi djelominog ili potpunog opremanja prije ponovnog poetka proizvodnje. 8.2.4.2. Nerazraene rezerve To su rezerve koje mogu biti pridobivene iz: novih buotina na dotada nerazraenom podruju, produbljivanjem postojeih buotina u druga leita te ulaganjem relativno velikih dodatnih iznosa u (a) dodatno opremanje novih buotina ili (b) pridobivanje i transport ugljikovodika.

124

9. METODE PRORAUNA REZERVI UGLJIKOVODIKA

Metode prorauna rezervi ugljikovodika koje vrijede u Republici Hrvatskoj takoer su navedene Pravilniku o prikupljanju podataka, nainu evidentiranja i utvrivanja rezervi mineralnih sirovina te o izradi bilance tih rezervi, koji je objavljen u Narodnim novinama, br. 48, iz 1992. godine. Izabrani dijelovi tog Pravilnika, koji se odnose proraun rezervi izdvojeni su u sljedeim lancima:

II-4. Metode izraunavanja rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova

lanak 22. Za izraunavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorije A, B i C1, primjenjuju se ove metode: 1. volumetrijska metoda (gdje se volumen leita zasien naftnom ili plinom rauna kao umnoak ukupne debljine leita, odnosa debljine propusnih i nepropusnih stijena, poroznosti leita te zasienja ugljikovodicima); 2. metoda materijalnog balansa; 3. statistika metoda; 4. metoda matematikog modeliranja. Izbor metode uvjetovan je koliinom i pouzdanou raspoloivih podataka u vrijeme izraunavanja rezervi.

lanak 23. Potencijalne rezerve nafte, i prirodnog plina kategorija C2 i D1 izraunavaju se volumetrijskom metodom. Potencijalne rezerve nafte i prirodnog plina kategorije D2 izraunavaju se metodom geoloke analogije, geostatistikom metodom ili drugom metodom.

125

lanak 24. Rezerve nafte, kondenzata i prirodnih plinova iskazuju se, pri standardnim uvjetima 288,15 K (15 oC) i 101,325 kPa (1,01325 bar), na ovaj nain: 1. nafta (N) - u kubinim metrima (m3), a prikazuje se u tisuama kubinih metara (103 m3); 2. kondenzat (L) - u kubinim metrima (m3), a prikazuje se u tisuama kubinih metara (103 m3); 3. prirodni plinovi (G) - u kubinim metrima (m3), a prikazuju se u milijunima kubinih metara (106 m3); 4. rezerve kategorije D1 i D2 iskazuju se uvjetnom naftom u kubinim metrima (m3), a prikazuju se u tisuama kubinih metara (103 m3). Jedan kubini metar (m3) uvjetne nafte je ekvivalent tisuu kubinih metara (103 m3) ugljikovodinog plina.

lanak 25. Utvrene rezerve stabilnog kondenzata kategorije A B i C1 izraunavaju se mnoenjem prethodno izraunatih rezerve prirodnog plina srednjim poetnim sadrajem stabilnog kondenzata u plinu, iskazanog u cm3/m3 pri standardnim uvjetima. Izraunate rezerve prirodnog plina smanjuju se za ekvivalentnu koliinu plina iz rezervi stabilnog kondenzata.

lanak 26. Za svako leite s rezervama prirodnog plina kategorije A, B i C1, prikazuju se, osim rezervi ugljikovodinih plinova, i rezerve drugih prirodnih plinova iz lanka 7. stavka 4. ovoga pravilnika, a izraunavaju se prema njihovu postotnom udjelu u utvrenim rezervama prirodnog plina.

lanak 27. Utvrene rezerve kategorija A, B i C1 otopljenog prirodnog plina u nafti izraunavaju se mnoenjem prethodno izraunatih rezervi nafte, srednjim sadrajem otopljenog prirodnog plina u nafti pri poetnim leinim uvjetima, iskazanog u omjeru kubinih metara prirodnog plina (m3) prema kubinim metrima (m3) nafte pri standardnim uvjetima.

126

lanak 28. Pri izraunavanju rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova kategorija A, B i C1, moraju se poznavati ovi parametri: 1. za naftna leita: - ukupna povrina leita (A, m2); - srednja efektivna debljina kolektora (h, m); - ukupni obujam kolektora (V, m3); - prosjena upljikavost kolektora (u dijelovima jedinice); - prosjeno poetno zasienje kolektora vodom (Swi, u dijelovima jedinice); - obujamni faktor za naftu pri poetnim leinim uvjetima (Boi m3/m3); - faktor otopljenog prirodnog plina u nafti pri poetnim leinim uvjetima (Bsi m3/m3), 2. za leita prirodnog plina i plinske kape naftnih leita: - ukupna povrina leita (A, m2); - srednja efektivna debljina kolektora (h, m); - ukupni obujam kolektora (V, m3); - prosjena upljikavost kolektora ( u dijelovima jedinice); - prosjeno poetno zasienje kolektora vodom (Swi u dijelovima jedinice); - obujamni faktor za plin pri poetnim leinim uvjetima (Bgi m3/m3);

analiza sastava prirodnog plina (u molnim postocima),

3. za plinsko-kondenzatna leita, osim parametara navedenih za naftna i leita prirodnog plina treba poznavati i fazne odnose (plin-kondenzat), njihov komponentni sastav u molnim postocima, te poetni sadraj stabilnog kondenzata u prirodnom plinu pri standardnim uvjetima (CL, cm3/m3).

lanak 29. Pri izraunavanju upljikavosti kolektora razlikuju se tri sluaja; 1. kod intergranularne upljikavosti prosjena vrijednost upljikavosti kolektora dobiva se izraunavanjem srednje vrijednosti iz podataka kvantitativne interpretacije karotanih mjerenja i laboratorijskih analiza uzoraka jezgara, 2. kod kolektora s iskljuivo sekundarnim tipom upljikavosti vrijednost upljikavosti kolektora dobiva se iz podataka interpretacije karotanih mjerena (dijagrama). Ako su ti podaci 127

nepouzdani, za prosjenu vrijednost upljikavosti kolektora usvaja se iskustvena vrijednost 0,02 dijelova jedinice, 3. kod kolektora s kombiniranom upljikavou (intergranularna i sekundarna) ukupna upljikavost dobiva se interpretacijom karotanih mjerenja, dok se upljikavost matriksa dobiva iz karotanih mjerenja i laboratorijskih analiza na uzorcima jezgara. Odnos sekundarne prema intergranularnoj upljikavosti ocjenjuje se na temelju rezultata hidrodinamikih mjerenja.

lanak 30. Ako se izraunava upljikavost iz lanka 29. toke 1. i 3. ovoga pravilnika, efektivne debljine kolektora po buotinama, na temelju kojih se izrauju karte efektivnih debljina, dobivaju se iskljuivanjem intervala ija je propusnost nia od propusnosti koja jo osigurava dotok fluida u buotinu. Ako ne postoje podaci o vrijednosti sekundarne upljikavosti dobivene interpretacijom karotanih mjerenja (kad se vrijednost upljikavosti uzima 0,02 dijelova jedinice), efektivne debljine kolektora po buotinama jednake su ukupnim debljinama.

lanak 31. Prosjena vrijednost zasienja kolektora vodom s iskljuivo sekundarnim tipom upljikavosti odreuje se interpretacijom karotanih mjerenja. Ako je ta interpretacija nepouzdana, za prosjena zasienja kolektora vodom usvaja se iskustvena veliina od 0,1 dijelova jedinice.

lanak 32. Pridobive rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina izraunavaju se mnoenjem utvrenih rezervi s koeficijentom iskoritenja. Koeficijent iskoritenja naftnih, plinskih i plinsko-kondenzatna leita pri prvom izraunavanju, ako nisu poznati energetski uvjeti, izraunava se uzimanjem u obzir najnepovoljnijih reima metodom materijalnog balansa ili se usvaja na temelju korelacijskih ovisnosti. Za odreivanje koeficijenta iskoritenja naftnih leita kao najnepovoljniji uzima se reim otopljenog plina. Pretpostavlja se da je tlak naputanja proizvodnje 20 % od tlaka zasienja. Pridobive rezerve otopljenog plina iz nafte dobivaju se istovremeno s izraunavanjem koeficijenta iskoritenja i pridobivih rezervi nafte pri odreenom reimu. Koeficijent iskoritenja prirodnog plina iz plinske kape odreuje se prema tlaku naputanja leita, kao i za plinska leita.

128

Za plinska i plinsko-kondenzatna leita, pri prvom izraunavanju pridobivih rezervi, pretpostavlja se vodonaporni reim i usvaja se iskustveni koeficijent iskoritenja 0,6 od utvrenih rezervi. Za plinska leita s ekspanzijskim reimom, kao tlak naputanja leita uzima se tlak koji e vladati u leitu kad na uu buotine, u sluaju kompresorske eksploatacije, vrijednost tlaka bude jednaka 1000 kPa (10 bar). Pridobive rezerve kondenzata iz plinsko-kondenzatnih leita dobivaju se mnoenjem prethodno izraunatih pridobivih rezervi prirodnog plina prosjenim sadrajem kondenzata tijekom eksploatacije. Pritom moraju biti poznati fazni odnosi fluida (plin-tekuina) u funkciji tlaka i temperature, utvreni eksperimentalnim laboratorijskim ispitivanjem na uzorcima fluida ili, ako to nije mogue, analitiki. Rezerve kondenzata kategorije C1 u leitu, uz uvjet poznavanja leita, mogu se iskazivati kao plinovita faza ugljikovodika.

lanak 33. Koeficijenti iskoritenja, odnosno pridobive rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina korigiraju se, ako je potrebno, u kasnijoj fazi razrade leita, kad se utvrdi stvarni reim leita, ponovnim izraunavanjem metodom materijalnog balansa ili statistikom metodom (za leita koja su due u eksploataciji) ili metodom matematikog modeliranja. Koeficijent iskoritenja, odnosno pridobive rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina korigiraju se i u sluaju primjene neke od metoda razrade naftnog ili plinsko-kondenzatnog leita radi poveanja stupnja njegova iskoritenja.

lanak 34. Parametri za izraunavanje potencijalnih rezervi nafte i prirodnog plina kategorije C2, D1 i D2 analogni su parametrima navedenim u lanku 28. ovoga pravilnika. Parametri za izraunavanje rezervi nafte i prirodnog plina kategorije C2 procjenjuju se prema odredbama lanka 15. ovoga pravilnika. Parametri za izraunavanje nafte i prirodnog plina kategorije D1, pretpostavljaju se prema odredbama lanka 16. ovoga pravilnika. Parametri za izraunavanje rezervi nafte i prirodnog plina kategorije D2 pretpostavljaju se prema odredbama lanka 17. toke 3. ovoga pravilnika, uz obrazloenje za njihovu primjenu.

lanak 35. 129

Potencijalne rezerve nafte i prirodnog plina kategorije D2 pretpostavljaju se prema odredbama lanka 23. stavka 2. ovoga pravilnika, ovisno o geolokim karakteristikama podruja i raspoloivim podacima. Primijenjena metoda za izraunavanje rezervi nafte i prirodnog plina mora biti obrazloena u elaboratu, a parametri potvreni potrebnom dokumentacijom.

130

10. SADRAJ ELABORATA O REZERVAMA

Sadraj Elaborata o rezervama takoer je odreen spomenutim Pravilnikom. Prema njemu takav elaborat sadrava: II-5. Elaborat o rezervama nafte, kondenzata i prirodnog plina

lanak 36. Ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina te njihova kategorizacija i klasifikacija prikazuju se elaboratom o rezervama (u daljem tekstu: elaborat). lanak 37. Elaborat, bez obzira na kategorije i klase rezervi, sastoji se od: 1. tekstualnog dijela; 2. tablica; 3. grafikih priloga.

Rezerve kategorija A, B, C1

lanak 38. Tekstualni dio elaborata, iz lanka 37. toke 1. ovoga pravilnika za rezerve kategorije A, B i C1, sadri: 1. uvod; 2. zemljopisni poloaj istranog prostora ili eksploatacijskog polja (koordinate toaka, topografske znaajke, glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave); 3. kratak pregled izvedenih istranih radova na istranom prostoru ili eksploatacijskom polju (opseg i vrste); 4. prikaz geoloke grae istranog prostora ili eksploatacijskog polja (stratigrafski i strukturnotektonski odnosi); 5. geoloko-tehnoloke karakteristike leita i fluida (fizikalne karakteristike kolektorskih stijena, tip leita, veliinu leita, leine tlakove i temperature, komponentni sastav plina, fizikalna svojstva nafte, analize leine vode i PVT odnose fluida); 131

6. tehnoloko-tehnike mogunosti eksploatacije leita (proizvodne karakteristike leita); 7. prikaz izraunatih rezervi, njihovu kategorizaciju i klasifikaciju (metoda izraunavanja rezervi, stupanj iskoritenja leita); 8. tehniko-ekonomsku ocjenu rezervi (dinamika rudarskih radova, investicijskih ulaganja, proizvodnje i proizvodnih trokova); 9. zakljuak (opa ocjena leita i perspektive). lanak 39. Tablini prilozi elaborata iz lanka 37. toke 2. ovoga pravilnika, za rezerve kategorija A, B i C1 sadre: 1. tabline preglede svih buotina na istranom prostoru ili eksploatacijskom polju, s podacima o konanim dubinama, namjeni i proizvodnim sposobnostima; 2. tablini pregled analiza upljikavosti, propusnosti i zasienja kolektora vodom; 3. tablini pregled analiza prosjenoga granulometrijskog sastava kolektora; 4. tabline preglede laboratorijskih analiza nafte, kondenzata, plina i leine vode; 5. tablini pregled izmjerenoga statikog leinog tlaka i temperature; 6. tablini pregled podataka o godinjoj proizvodnji nafte, kondenzata, plina i leine vode ako su leita u proizvodnji; 7. tabline preglede utvrenih, bilannih i izvanbilannih rezervi po kategorijama; 8. ispunjene obrasce broj 1, 2, 3 i 4 prIdobivih, nepridobivih i nerentabilnih rezervi.

lanak 40. Grafiki prilozi elaborata, iz lanka 37. toke 3. ovoga pravilnika, za rezerve kategorija A, B i C1 sadre: 1. topografsku kartu s ucrtanim granicama odobrenog istranog prostora ili eksploatacijskog polja; 2. strukturne karte po krovini leita s unesenim buotinama, faznim granicama i granicama leita; 3. uzdune i poprene geoloke profile leita, s naznaenim faznim i stratigrafskim granicama; 4. karte efektivnih debljina svakog leita s naznaenim povrinama pojedinih kategorija rezervi; 5. reprezentativni karotani dijagram karakteristine buotine na leitu; 6. dijagramski prikaz PVT odnos nafte i plina pri leinim uvjetima.

132

Grafiki prilozi iz stavka 1. ovoga lanka izrauju se, ovisno o namjeni, u mjerilu pogodnom za prikazivanje njihovog sadraja.

Rezerve kategorija C2, D1, D2

lanak 41. Tekstualni dio elaborata iz lanka 37. toke 1. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1 i D2 sadri: a) za rezerve kategorije C2; 1. uvod; 2. zemljopisni poloaj istranog podruja (glavne komunikacije te pripadnost jedinici lokalne uprave); 3. kratki pregled obavljenih istranih radova na istranom podruju (opseg i vrste); 4. prikaz geoloke grade istranog podruja (stratigrafska osnova s opisom oekivanoga stratigrafskog stupa i strukturno-tektonska osnova); 5. geoloku interpretaciju perspektivnog leita (karakteristike kolektorskih i zatitnih stijena i oekivane karakteristike fluida i leinih uvjeta); 6. prikaz izraunavanja rezervi; 7. zakljuak; b) za rezerve kategorije D1: 1. uvod ; 2. zemljopisni poloaj istranog podruja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave); 3. prikaz istranih radova koji su osnova za izradu elaborata; 4. prikaz geoloke grade istranog podruja (stratigrafska i strukturno-tektonska osnova); 5. prikaz prognoza postojanja nafte i plina s opisom izdvojenih prognoznih zamki za svaki regionalni prirodni rezervoar; 6. prikaz izraunavanja rezervi; 7. zakljuak; c) za rezerve kategorije D2: 1. uvod; 133

2. zemljopisni poloaj istranog podruja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave); 3. prikaz obavljenih istranih radova koji su osnova za izradu elaborata; 4. osnovne stratigrafske i strukturno-tektonske karakteristike istranog podruja i usporedbu sa slinim podrujem veeg stupnja istraenosti; 5. prognoziranje parametara za procjenu rezervi; 6. procjenu prognoznih rezervi; 7. zakljuak: lanak 42. Tablini prilozi elaborata iz lanka 37. toke 2. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1, i D2, sadre: 1. tablini prikaz istranih radova (opseg i vrste); 2. tablini prikaz parametara za izraunavanje rezervi ; 3. tablini prikaz reprezentativnih organsko-geokemijskih analiza s oznakom stratigrafske pripadnosti uzoraka; 4. tablini prikaz rezervi. lanak 43. Grafiki prilozi elaborata iz lanka 37. toke 3. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1, i D2 sadre: a) za rezerve kategorije C2: 1. indeksnu kartu istranog podruja; 2. karakteristini stratigrafski stup; 3. strukturne karte po krovini perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili leita; 4. karakteristine geoloke profile; 5. karte debljina perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili leita; b) za rezerve kategorije D1: 1. indeksnu kartu istranog podruja; 2. karakteristini stratigrafski stup; 3. strukturne karte po krovini prognoziranih prirodnih rezervoara; 4. karte debljina i litofacijesnih karakteristika prirodnih rezervoara; 5. karakteristine geoloke profile; 134

6. pojednostavljeni prikaz paleogeoloke rekonstrukcije istranog prostora; 7. migracijske karte ugljikovodika za svaki regionalni rezervoar; 8. kartu prognoznih zamki; c) za rezerve kategorije D2: 1. indeksnu kartu istranog podruja; 2. karakteristini stratigrafski stup istranog podruja; 3. prognozne karte debljina sedimenata ili debljina objekata istraivanja; 4. prognozne karte debljina potencijalnih matinih stijena; 5. karte rajonizacije istranog podruja prema stupnju perspektivnosti.

lanak 44. Svaki elaborat, osim sadraja propisanog u lanku 37. ovoga pravilnika, sadri: 1. naslovnu stranicu na kojoj je dan puni naziv poduzea odnosno samostalnog poduzetnika koji je izradio elaborat o kategorizaciji i klasifikaciji rezervi nafte i prirodnog plina, naziv istranog prostora ili eksploatacijskog polja, naziv leita te vrijeme i mjesto izrade elaborata; 2. potpis odgovornih osoba poduzea odnosno samostalnog poduzetnika, ovjeren peatom; 3. ime i potpis ovlatene strune osobe za izradu elaborata i imena i potpise sudionika u izradi elaborata; 4. sadraj elaborata s popisom priloga; 5. popis koritene dokumentacije i literature. lanak 45. Tekstualni dio elaborata i njegovi grafiki i tablini prilozi moraju biti numerirani i uvezani. Ako je za neko leite, u istranom prostoru ili eksploatacijskom polju prethodno izraen elaborat, u slijedeim elaboratima treba obraditi samo izmijenjeni ili dopunjeni dokumentacijski materijal s tim da se posebno naznai koji su dijelovi isputeni.

135

II-6. Evidencija rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina lanak 46. Utvrene rezerve nafte kondenzata i prirodnog plina evidentiraju se posebno po kategorijama A, B i C1, te po klasama u bilanne i izvanbilanne za naftu, kondenzat, otopljeni plin u nafti, plin u plinskoj kapi naftnih leita, plin iz plinskih i plinsko-kondenzatnih leita. Rezerve neugljikovodinih plinova evidentiraju se posebno, po kategorijama i klasama. lanak 47. Potencijalne rezerve evidentiraju se samo po kategorijama C2, D1, i D2. Rezerve kategorije C2 evidentiraju se za naftu i prirodni plin, a rezerve kategorije D1 i D2 kao uvjetna nafta. lanak 48. Evidencija o rezervama nafte, kondenzata i prirodnog plina vodi se na obrascima br.1, 2, 3 i 4.

136

11. LITERATURA
11.1. OBJAVLJENI RADOVI 1. Aksin, V. (1967): Geologija nafte. Dnevnik, Novi Sad, 800 str. 2. Archie, G. E. (1942): The electrical resistivity log as an aid in determining some reservoir characteristics. Trans. Am. Inst. Min. Metall. Eng., 146, 54-62. 3. Archie, G. E. (1952): Classification of Carbonate Reservoir Rocks and Petrophysical Considerations. Bulletin of the American Association of Petroleum Geologists, 36, 278298. 4. Bari, G. (2006): Naftna geokemija. INA-Industrija nafte i Kigen d.o.o., Zagreb, 253 p. 5. Bassiouni, Z. (1994): Theory, Measurement and Interpretation of Well Logs. Society of Petroleum Engineers Inc., Richardson, USA, 372 p. 6. Brod, I.O. (1945): Geological terminology in classification of oil and gas accumulation. AAPG Bulletin, 29, 12, 1738-1755. 7. Brod, I.O. and Jeremenko, N.A. (1957): Osnovi geologii niefti i gasa. Izdanie tretie, Gostoptehizdat, Moskva. 8. Brown, K.M. and Ransom, B. (1996): Porosity corrections for smectite-rich sediments; impact on studies of compaction, fluid generation, and tectonic history. Geology, 24, 9, p. 843-846. 9. ubri, S. (1971): O mogunostima prognoziranja prisutnosti prirodnog vodonapornog reima u naftnim leitima prije poetka njihova iskoritavanja. Nafta, 10, 777-786, Zagreb. 10. Doveton, J. H. (1986): Log analysis of subsurface geology - Concept and Computer

Methods. John Wiley & Sons, Inc., USA, 273 p. 11. Florovska, V., (1957): Luminescento-bituminologicheskii metod v neftyannoi geologii.

MGU. 12. 13. Grli, Lj. (1992): Mali kemijski leksikon. Naprijed, Zagreb, 164 str. Hyne, N. J. (1991): Dictionary of Petroleum Exploration, Drilling and Production.

Pennwell Books, Tulsa,625 p. 14. Jeli, K (1979): Geofizika-geotermike metode-geofizika mjerenja u buotini. Tehnicka

enciklopedija br. 6, str 65-101, Zagreb. 15. Jeli, K. and Pavii, H. (1999): Heat flow and hydrocarbon reservoirs in Croatia. Nafta,

50/7-8, p. 257-260, Zagreb. 16. Kranjec, V. (1972): Subsurface structures in the Sava and Drava river depressions and

their classification. Bulletin scientifique, sec. A, 17/11-12, 362-364, Zagreb. 17. Kranjec, V. (1987): Odabrana poglavlja iz tektonike i strukturne geologije (skripta). 137

Rudarsko-geoloko-naftni fakultet, Zagreb.

18.

Kranjec, V. (1990): Neke promjene ocrta dubinskogeolokih struktura i njihovo

naftnogeoloko znaenje u Savsko-dravskom podruju i podmorju Jadrana. Rad JAZU, knj. 449, 195-225. 19. Kranjec, V. (1994): Atlas naftnih, naftnoplinskih i plinskih polja u junim predjelima

panonskog bazena. Rudarsko-geoloko-naftni fakultet, Zagreb. 20. 21. Levorsen, A.I. (1956): Geology of petroleum. Freeman, 703 p., San Francisco. Lopatin, N.V. (1971): Temperature and Geologic Time As a Factor in Coalification.

Akademiya Nauk SSSR Izvestiya, Seriya Geologicheskaya, 3, p. 95-106. 22. Malvi, T., Veli, J. and Peh, Z. (2005): Qualitative-quantitative analyses of depth and

lithological composition influence on Lower Pontian sandstones porosity in the central part of Bjelovar sag (Croatia). Geologia Croatica, 58, 1, 73-85. 23. Nakayama, K. i Van Siclen, D. C. (1981): Simulation model for petroleum exploration.

AAPG Bull., 65, p. 1230-1255, Tulsa. 24. Paveli, D. (2001): Tectonostratigraphic Model for the North Croatian and North Bosnian

sector of the Miocene Pannonian Basin System. Blackwell Science, Basin Research, 13, p. 359-376. 25. Peeters, M., Allen, D., Gomes, R. and Kristiansen, J.I. (1999): Invasion in space and time, SPWLA 40th Annual Logging Symposium, 31st May-3rd June 26. Royden, L., H. (1988): Late Cenozoic Tectonics of the Pannonian Basin System. AAPG

Memoir 45 (Chap. 3) - The Pannonian Basin (eds. Royden, L., H. and Horvth, F.), p. 27-48, AAPG, Tulsa. 27. Rgl, F. (1996): Stratigraphic Correlation of the Paratethys Oligocene and Miocene.

Mitteilungen Ges. Geol. Bergbaustudenten sterreich, 41, p. 65-73, 1 tab., Wien. 28. Rgl, F. (1998): Palaeographic Consideration for Mediterranean and Paratethys

Seaways (Oligocene to Miocene). Ann. Naturhist. Mus. Wien, 99A, p. 279-310, Wien. 29. Schowalter, T.,T. i Hess, P.,D. (1999): Interpretation of Subsurface Hydrocarbon Shows.

Search and Discovery Article #40001. 30. Slavina, G.P. (1948): Fluorescence method applied to the study of some

hydrocarbonoxidizing bacteria. Mikrobiologiya, 17, 76-81. Chem. Abst. 7834. 31. Steininger, F., Rgl, F. i Mller, C. (1978): Geodynamik und palogeographische

Entwicklung des Badenien. Chronostratigraphie und Neostratotypen Miozn der Zentralen. Bd. VI, Verlag der Slowak. Akad. der Wissenschaften, p. 110-127, Bratislava. 32. Stoker, S., Gray, J., Haile, P., Andrews, I. i Cameron, D. (2004): The importance of

stratigraphic plays in the undiscovered resources of the UKCS. Presented at The deliberate search for the stratigraphic trap: where are we now, Geological Society, London, May 2004 & Petex 2004, London.

138

33.

Sweeney, J., J. & Burnham, A., K. (1990): Evaluation of a Simple Model of Vitrinite

Reflectance Based on Chemical Kinetics. AAPG Bulletin, 74/10, p. 1559-1570, Tulsa. 34. Thomas, H.E. and Smith, J.W. (1970): Caliper location of leached zones in Colorado oil

shale. Log Anal, 11, 4, p. 12-16. 35. Veli, J. (2007): Geologija leita nafte i plina. Sveuilite u Zagrebu, Rudarsko-

geoloko-naftni fakultet, 342 str., Zageb. 36. Vrbanac, B. (1996): Paleostrukturne i sedimentoloke analize gornjopanonskih naslaga

formacije Ivani grad u savskoj depresiji. Disertacija, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Geoloki odsjek, Sveuilite u Zagrebu, p. 303, Zagreb. 37. 38. Zagorac, ., (1979): Geofizika. Tehnika enciklopedija, 96-101, Tehnika knjiga, Zagreb. Waples, D.W. (1988): Geochemistry in Petroleum Exploration., Kluwer Academic

Publisher Group, p. 121-153, Dordrecht. 39. Winsauer, W. O. (1952): Resistivity of Brine Saturated Sands in Relation to Pore

Geometry. Bulletin of the American Association of Petroleum Geologists, 36, 253277

11.2. STRUNA DOKUMENTACIJA 1. Bali, D. (1993): Odabrana poglavlja iz interpretacije karotanih dijagrama. INANaftaplin, Zagreb. 2. Bari, G. (1990): Uvod u naftnu geokemiju, INA-Naftaplin, Zagreb.

139