Razumijevanje Emocija1

Pristupi shvaanju emocija 1
Poeci psihologije emocija

U podruju gdje nije sve oito, spoznaje ljudi koje ovdje predstavljamo i dalje su
svjee, a njihova otkria jo uvijek su osnova za daljnja istraivanja. Neki od tih ljudi -
Darwin, James i Freud - postavili su osnove psihologije, psihijatrije i biologije u cjelini,
kao i osnove razumijevanja emocija. Ovi ljudi mogu se smatrati zaetnicima shvaanja
emocija u tradiciji biolokih i drutvenih znanosti.
Charles Darwin: bioloki pristup

Nae je porijeklo, dakle, izvor naih demonskih strasti!! -
avo u obliju babuna na je predak
Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123
Charles Darwin, sredinja figura moderne biologije, bio je i jedan od osni- vaa
psihologije. Godine 1872. objavio je najvaniju do tada napisanu knjigu
o emocijama,IZRAAVANJE EMOCIJA U OVJEKA IIVOTINJA (1872). U ranijem djelu,
PORIJEKLO VRSTA (1859), Darwin je opisao kako su iva bia prilagoena svojoj okolini.
Znate li to, moete zamisliti da je Darwin emocijama dodijelio ulogu u naem
preivljavanju. Doista, mnogi psiholozi i biolozi, bilo da su proitali knjigu ili ne,
smatraju da je upravo to u njoj rekao. Ali, nije. Njegovo je stajalite bilo blie
zdravom razumu, a ujedno i domiljatije od bilo ega to zdravorazumski vjerujemo.
U PORIJEKLU VRSTA Darwin je ljude spomenuo samo usput i nejasno, premda je u posljednjem
dijelu kratak odlomak koji kae: U dalekoj budunosti vidim otvoren put za vanija istraivanja.
Psihologija e se temeljiti na novoj osnovi, onoj koja kae da je nuno svaku mentalnu sposobnost
stjecati postupno. Osvijetlit e se porijeklo ovjeka i njegova prolost (Darwin, 1859, str. 458).
Darvvin je vlastita opaanja emocija zapoeo 1838. godine. Njega nisu zanimale emocije kao takve,
to je danas sluaj; izraavanje emocija zanimalo ga je kao mogu dokaz evolucije ljudske vrste,
povezanosti ljudskog ponaanja s onim drugih ivotinja te fizike osnove uma. Njegova su opaanja
bila vrlo iroka: od opaanja izraavanja emocija u ivotinja do onog u Ijudi, i djece i odraslih.
Zanimalo ga je i normalno i patoloko, pa je osigurao pomo ravnatelja velike duevne bolnice na
sjeveru Engleske kako bi opaao pacijente. Razvio je i nove metode, shvaajui vanost
meukulturalnih prouavanja, pa je tako bio jedan od prvih koji su primjenjivali upitnike. Poslao je
niz tiskanih pitanja misionarima i drugima koji su mogli opaati ljude u drugim kulturama, i od njih
zatraio da opaaju pojedine emocionalne izraze. Primio je 36 odgovora.
Darwin je prouavao i slike, a zanimao se i za fotografiju: IZRAAVANJE EMO- CIJA bila je jedna od
prvih knjiga u kojoj su koritene fotografije (poput onih na poetku ovog poglavlja) da bi se itatelju
predoili znanstveni uvidi. Dar- win je radio s fotografom i prikupio je slike djece i odraslih u
prirodnom izraavanju emocija, kao i u glumljenim pozama. Inovativni aspekt Darwi- nova rada u
ovom podruju bila je upotreba fotografija kako bi se Ijudskim licima prikazalo izraavanje
emocija, a ne fiziognomija -popularna, no upitna ideja da na licima ljudi moemo oitati njihovu
linost.
Knjiga je imala dva dijela. Prvi dio je inio zbir Danvinovih opaanja i nalaza zasnovanih na
mnogim metodama koje je usvojio ili razvio. Iz toga je stvorio taksonomiju dajui nazive glavnim
emocionalnim izrazima (vidi tablicu 1.1).
2 Razumijevanje emocija
Drugi dio Danvinove knjige o izraavanju emocija bio je njegov zbir teo- retskih zakljuaka. On
je zakljuio da su emocionalni izrazi obrasci pokreta koje se zbivaju ak i kad nemaju... nikakvu
svrhu (str. 28). Danvinova najvanija ideja o emocionalnim izrazima je to da oni izviru iz navika
koje su tijekom nae evolucijske ili individualne prolosti jednom bile korisne. Te se navike temelje
na mehanizmima nalik refleksima. Neki se pokreti zbivaju bez obzira na to jesu li korisni, a pokreu
se automatski u okolnostima sukladnim onima koje su pokretale izvorne navike. Njegova knjiga
obiluje primjerima takvih kretnji: suze koje ne slue vlaenju oiju, smijeh koji, ini se, ne pri-
donosi izvoenju neke radnje, i slino. Da pie danas, Darwin bi zasigurno opisao ljude koji se smiju
i gestikuliraju dok razgovaraju telefonom.
Za Darwina, emocionalni izrazi pokazuju povezanost ponaajnih mehanizama odraslih ljudi s
onima djece i niih ivotinja. Budui da se ti izrazi javljaju u odraslih premda nemaju .. .nikakvu
svrhu, u razmiljanju u evoluciji oni su za Danvina imali znaenje prilino slino znaenju fosilnih
osta- taka, koji nam nude trag evolucijskih predaka pojedinih vrsta.
Tablica 1.1 Emocionalni izrazi koje opisuje Darwin (1872)
LZRAZ MOTORIKI APARAT PRIMJER EMOCIJA
Crvenjenje Krvne ile Sram, skromnost
Tjelesni kontakt Tjelesni miii Naklonost
Stiskanje aka Tjelesni miii Ljutnja
Plakanje Suzni kanali Tuga
Mrtenje Miii lica Ljutnja, frustracija
Smijanje Dini sustav Zadovoljstvo
Znojenje lijezde znojnice Bol
Nakostrijeenost Koa Strah, ljutnja
Vritanje Glasovni aparat Bol
Slijeganje ramenima Tjelesni miii Ravnodunost
Prezrivo osmjehivanje Miii lica Prezir
Drhtanje Tjelesni miii Strah, tjeskoba
Izvor: Oatley (1992)
Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova naeg tijela.

Primjerice, u naem probavnom sustavu postoji mali organ bez funkcije, slijepo crijevo. Kako
Darwin istie, to je dokaz da porijeklo vuemo od prethumanih predaka kod kojih je taj organ imao
svrhu. Emo- cionalni izrazi imaju istu kvalitetu: Darwin je tvrdio da prezrivo osmjehivanje, izraz
lica kojim djelomice otkrivamo zube na jednoj strani, jest ponaanje zaostalo od reanja i pripreme
na ugriz. Ova je priprema bila funkcionalna kod nekog naeg dalekog pretka, no vie nije. Premda
katkad dajemo zajedljive primjedbe, odrasli ljudi ne koriste zube za napad.
SLIKA 1.1
Dvije
fotografije Charlesa Danvina, prezrivo osmjehivanje i plakanje: a) Prilog IV br. 1; b) Prilog I br.
1.
Darwin je porijeklo drugih emocionalnih izraza potraio u djetinjstvu: plakanje je, kako je
ustvrdio, zaostatak vritanja u djetinjstvu, premda je u odrasloj dobi djelomice inhibirano. On je
paljivo opisao plakanje male djece
i objasnio funkciju zatvaranja oiju i izluivanja suza koje tite oi kad se to dogodi. Kad odrasli plau,
oni jo uvijek izluuju suze, no te suze vie nemaju nikakvu zatitnu ulogu. Jedna od Danvinovih
najzanimljivijih ideja je da su naini izraavanja naklonosti odraslih, kad zagrlimo one koje volimo,
zasnovani na ponaanju roditelja koji u naruju dre svoju djecu.
Danvinova je ideja, dakle, da nae emocije imaju primitivno obiljeje. One su veze s naom
prolou, i to s prolou nae vrste i naom vlastitom prolou. Emocije nisu u potpunosti pod
voljnom kontrolom. Premda se ini da pomau komunikaciji meu ljudima, upuuju i na nae
ivotinjsko porijeklo i prolost naeg djetinjstva.
Premda je Danvinov cilj bio pokazati kontinuitet izmeu ljudi i drugih i- votinja, njegova se
poruka moe iitati i na drugi nain: moda bismo se kao odrasli ljudi trebali izdii iznad naeg
ivotinjskog i djetinjeg porijekla! To je poruka Danvinova citata s poetka ovog dijela, u kojem je
ustvrdio da zlo dolazi od ivotinjskih strasti. Takvo je gledite naa kultura snano podupirala.
Emocije se esto smatraju djetinjastima, destruktivnima, neprijateljima racionalnosti. Dajui
takvom stajalitu vru znanstvenu osnovu, Berkowitz (1993) je proveo puno eksperimenata kojima
dokazuje da se ljutnja temelji na mehanizmu iji su pojedini aspekti u suvremenom drutvu
iracionalni i de- struktivni. Ovakav nain razmiljanja nije bio stran viktorijanskom dobu. Stoici, o
kojima e biti rijei, stoljeima nisu vjerovali emocijama zbog njihova ometajueg utjecaja na ivot
i razboritost. Danvin je tom nepovjerenju dodao opaanja biologijske znanosti. No s idejom o
evoluciji ljudi iz prethodnih oblika ivota, takoer nam je pruio i jedan od najvanijih temelja za
razumijevanje emocija. Tu ideju slijedimo u 3. poglavlju.
William James: tjelesni pristup

... tjelesne promjene neposredno slijede nakon opaanja zanimljive injenice ... a osjeajpromjena
koje se zbivaju JESTemocija.
James, 1890, str. 449
Citat na poetku ovog dijela je iz uvenog udbenika Williama Jamesa NAELA PSIHOLOGIJE
(1890). U njemu je ponovno iznesena Jamesova teorija emocija, prvi put objavljena 1884. godine. On
je tvrdio da je potpuno pogreno laiko shvaanje kako smo svaki put kad osjetimo neku emociju
potaknuti na odreenu aktivnost - prema tom shvaanju, primjerice, kad bismo u umi sreli
medvjeda, uplaili bismo se i pobjegli. Prema Jamesu, mi opa- zimo objekt straha, uzbuujuu
injenicu, kako on kae, a emocija je potom opaanje promjena u naem tijelu, nastalih kao
reakcija na tu injenicu. Emocija straha je osjeaj drhtanja, bjeanja i slino, osjeaj naih tjelesnih
odgovora na ono to opaamo.
Neko su vrijeme Jamesova teorija, reakcije na nju i njezine nadopune bile jedini sadraj
psihologije emocija u Americi. U toj je tradiciji svaki udbenik psihologije uredno iznosio kako je
danski psiholog Carl Lange (1885) nezavisno predloio ideju slinu Jamesovoj, a teorija je postala
poznata kao James-Langeova teorija emocija.
James je naglaavao nain na koji nas emocije pokreu i kako nas neke od njih - krupne emocije,
kako ih je nazivao - tjelesno pokreu. Moemo drhtati ili se znojiti, srce nam moe jako udarati, nae
disanje moe pokretati sila izvan nae svjesne kontrole dok bespomono plaemo ili se smijemo.
Emocije nisu blijede ili nestvarne. Dio naeg osjetilnog sustava usmjeren je na nau unutranjost.
Kljuna misao Jamesove teorije sadrana je u ovoj izreci, koju je zapisao kurzivom: ZAMISLIMO LI
NEKU JAKU EMOCIJU I ZATIM IZ NAE S\IJESTI POKUAMO ODSTRANITI SVE OSJETE NJEZINIH TJELESNIH
SIMPTOMA, ZAMIJETIT EMO DA NAM NITA NIJE OSTALO (JAMES, 1890, STR. 451). Oduevljenje kojim je
Jamesova teorija primljena, pokazuje da su je generacije psihologa smatrale vanim dostignuem.
Njezino je znaenje dvostruko.
Prvo, James je naglasio tjelesni aspekt emocija, ukljuujui i ideju da tjelesni simptomi mogu
pridonijeti intenzitetu kojim se emocije osjeaju. Danas u filmskim trilerima nije neuobiajeno uti
zvuk otkucavanja srca, koji bi nam, s ruba svijesti, trebao dati osjeaj da to moe biti i nae srce.
Pojaavanje emocija na taj nain eksperimentalno je dokazano (Valins, 1966). Prema toj teoriji,
glavno arite tjelesnih osjeta je niz promjena koje izaziva autonomni
Slika 1.2 Ova ilustracija pokazuje ispitanika kojem se biljee fizioloke mjere emocija, kao to su
disanje, srani ritam i elektrodermalna reakcija (EDR, ili provodljivost koe, mjera je vrlo malih
promjena u znojenju).
ivani sustav, a to je onaj dio ivanog sustava koji upravlja unutarnjim organima ukljuujui srce,
krvne ile, eludac i lijezde znojnice. James je smatrao i da promjene izazvane pokretima miia i
zglobova pridonose naem osjetu tjelesnih promjena.
Briga o tjelesnim osjetima za mnoge je ljude vaan korak u procesu redu- ciranja stresa i
smanjivanja anksioznosti. Darwin je patio od tekih napadaja anksioznosti: u njegovu su sluaju oni
uzrokovali muninu i povraanje. Pripisao ih je, vjerojatno pogreno, nasljedno slaboj konstituciji i
bio je jako zabrinut da e umrijeti i ostaviti svoju djecu u siromatvu (Bowlby, 1991). Mnogi ljudi
vjerojatno su u odreenim situacijama iskusili tjelesne simptome anksioznosti. Oni nisu rijetki:
moete se zapitati koji je va vlastiti oblik.
James je bio u pravu: ono to je nazivao krupnim emocijama povezano je s tjelesnim

promjenama, a te promjene esto mogu biti tako jake (kao kod Darwinovih napadaja munine) da
izazivaju strah. Jamesovu teoriju moemo uzeti kao podsjetnik da nismo bestjelesna bia. Potresajui
nae tijelo, emocije nam pokazuju da se zbiva neto vano.
Drugo, James je pretpostavio da emocije daju obojenost i toplinu iskustvu. Bez ovog doprinosa
emocija, rekao je, sve bi bilo blijedo. Misao da emocije daju obojenost iskustvu provlaila se
psiholokim objanjenjima emocija. Primjerice, sadrana je u ideji da ta obojenost moe biti ugodna i
neugodna te da su pojedine emocije, s osjetima koji ih prate, stanja kojima teimo ili ih izbjegavamo.
Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

Odjednom sam se udaljila od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doi do daha... (opis koji
je dala Katarina, jedan od ranih Freudovih opisanih sluajeva ).
Freud i Breuer, 1895
Sigmund Freud nije predloio samostalnu teoriju emocija. Zapravo, predloio je tri teorije o
posljedicama emocionalno znaajnih dogaaja: teoriju emocionalnih trauma, koju emo ovdje
opisati; teoriju unutarnjih kon- flikata (Freud, 1915-16), i teoriju repetitivne kompulzije (Freud,
1920). Svaki put je mijenjao svoju prethodnu teoriju jer nije funkcionirala tako dobro kako je mislio.
Freudova prva teorija emocionalnih posljedica tvrdila je da neki dogaaji, obino seksualne
prirode, mogu biti toliko tetni da ostavljaju psiholoke oiljke koji mogu obiljeiti ostatak naeg
ivota. Njegov glavni prikaz ove teorije nudio je niz ukratko opisanih sluajeva. Ovdje navodimo
jedan od njih, sluaj Katarine (Freud i Breuer, 1895, str. 190-201). Freud je ranih 1890-ih planinario
u istonim Alpama pokuavajui, kako je rekao, potpuno izbaciti iz svoje glave medicinu i neuroze.
Prema vlastitim rijeima, gotovo je u tome uspio kad je, u gostionici na jednom planinskom vrhu,
glas prekinuo njegovo promatranje pejzaa pitanjem: Gospodine, jeste li vi lijenik? Freud se,
naime, nehotice odao u knjizi gostiju. Glas je pripadao djevojci prilino prkosna izgleda od kojih
osamnaest godina, koja je [Freudu] posluivala jelo (str. 190). Zvala se Katarina i bila je neakinja
vlasnika. Rekla je da je loih ivaca, da je posjetila lijenika, no jo uvijek nije dobro.
Tako se Freud vratio neurozama - naziv koji je dao problemima ope- poznatim kao ivci.
Katarina je opisivala kako pati od napadaja za vrijeme kojih misli da e se uguiti. Cinilo joj se da e
joj zujanje i udaranje raznijeti glavu; od vrtoglavice se gotovo onesvijestila, a guenje u prsima bilo
je toliko da nije mogla doi do daha.
Freud ju je zapitao osjea li se uplaeno. Reklaje da ne; obino je bila hra- bra i ila svugdje, no
tijekom tih napadaja osjeala se kao da e umrijeti i tih se dana nije usuivala izlaziti van.
Danas bismo to opisali kao napadaj panike (Amerika psihijatrijska udruga, 1994). Takvi
napadaji esto se javljaju kod anksioznih poremeaja, koji su obino kronina stanja u kojima osoba
moe potpuno izgubiti samopouzdanje i osjeati da je nesposobna sudjelovati u drutvenom ivotu.
U terminima emocija, ovi su napadaji epizode straha praene burnim tjelesnim promjenama, onakvim
kakve je opisao William James. Napadaji panike obino se dogode bez ikakve spoznaje o tome ega
se zapravo osoba boji, a katkad, kao to je sluaj s Katarinom, osoba misli da e te burne promjene
izazvati smrt. U tim napadajima, rekla je Katarina, uvijek vidim odvratno lice koje me gleda
zastraujuim izrazom, pa se uplaim (str. 192). Katarina nije mogla rei ije je to lice.
Freud je bio siguran da je to napadaj straha koji se naziva anksioznost. Njegova je namjera u
terapiji bila otkriti kako su napadaji zapoeli i to je - ili tko - bio objekt straha. Rekao je da se vrh
planine ne ini najpogodnijim mjestom za primjenu hipnoze pa je Katarini postavljao pitanja.

Napadaji su, rekla je, zapoeli prije dvije godine. Freud je pomislio da bi mogao pokuati pogaati jer
je njegovo dotadanje iskustvo govorilo da su mlade ene esto uasnute kad se po prvi put sretnu sa
svijetom seksualnosti. Ne zna li ti, rekao je, ja u ti rei to ja mislim o tome kako si dobila
napadaje panike ... vjerojatno si vidjela ili ula neto to te jako posramilo (str. 192). Zaboga, da!,
odgovorila je. To je bilo kad sam zatekla svog ujaka s djevojkom, s Franciskom, mojom
roakinjom (str. 193).
Freud ju je dalje ispitivao. U prolazu se kroz prozor navirala u sobu u kojoj je vidjela svog ujaka
kako lei na Franciski. Rekla je:Naglo sam se od- maknula od prozora, naslonila se na zid i nisam
mogla doi do daha - upravo ono to mi se od tada dogaa. Sve mi se zamaglilo, kapci su mi se sami
sklopili, a u glavi mi je tuklo i zujalo ( str. 193).
Katarina je ustrajala na tome da ne razumije znaenje tog prizora. Lice koje je vidjela tijekom
napadaja nije bilo Franciskino. Bilo je to lice mukarca. Njezina ujaka? Nije znala. Nije ga mogla
vidjeti toliko jasno, a zato bi, zapitala je, pravio tako zastraujue lice? (str. 194). Freud se sloio,
no nastavio ju je ispitivati. Tri dana kasnije Katarina je rekla da ponovno osjea vrtoglavicu, a potom
je tri dana imala muninu i povraala. Freud je smatrao da ta bolest znai da je osjeala odvratnost
prema onome to je vidjela u sobi. Da, sigurna sam da sam osjetila odvratnost, rekla je prisjeajui
se, no odvratnost prema emu? (str. 195).
Ni Freud niti Katarina nisu to mogli razabrati, no zamolio ju je da nastavi priu. Rekla je da je
opisala taj dogaaj svojoj ujni, koja je poela sumnjati da ona krije neku tajnu. Na kraju, ujna se
zajedno s Katarinom preselila da bi preuzela sadanju gostionicu, ostavljajui ujaka s Franciskom
koja je u to vrijeme bila trudna. No, iznosi Freud, umjesto da nastavi priu o tom uznemi- rujuem
odvajanju, Katarina ju je naglo prekinula da bi se osvrnula na inci- dent koji se dogodio dvije godine
prije. Ona je s ujakom otila na put, i u gostionici u kojoj su prenoili on se uvukao u njezin krevet.
Rekla je da se iznenada probudila, osjeajui njegovo tijelo u krevetu.
Ona je prosvjedovala:to to hoe, ujae? Zato nisi u svom krevetu? Pokuao ju je smiriti:
Ma hajde, blesavice, smiri se. Ne zna kako je to lijepo. - Ne sviaju mi se te tvoje lijepe stvari
(str. 195). Krenula je prema vratima, spremna da pobjegne u hodnik ako on ne odustane. Freud
navodi, na temelju njezina opisa i ispitivanja, da ona nije mogla prepoznati prirodu tog incidenta. 1
u drugim se prilikama morala braniti od ujaka kad bi se ovaj napio. Tada je poela osjeati pritisak u
oima i u grudima, no nita nalik silini njezinih kasnijih napadaja.
Tada je spomenula druga sjeanja. Jedno od njih bilo je na dogaaj kad je itava obitelj spavala na
sjeniku. Probudila se od buke i pomislila da je opazila ujaka, koji je leao izmeu nje i Franciske,
kako se okree na drugu stranu. No nije znala to se dogodilo. Bila je tu i no kad se inilo da njezin
ujak pokuava ui u Franciskinu sobu. Ona je zapazila oba incidenta, no o njima nije nita mislila.
Freud opisuje kako je, dovravajui svoj iskaz, postala druga osoba. Prkosno, nesretno lice oivjelo
je, njezine su oi ivo sjale, raz- vedrila se i djelovala ushieno (str. 197).
Freud navodi da je znaenje sluaja postalo jasno. Nosila je dvije vrste iskustava: pokuaje svog
ujaka da se s njom spetlja i nejasna zbivanja izmeu njega i Franciske. No te dogaaje nije razumjela.
Tada je vidjela svog ujaka na Franciski. U tom trenutku poela je shvaati - no, istodobno je, kae
Freud, njezin um odbijao prihvatiti znaenje tih dogaaja. Poslije tri dana inkubacije, simptomi su se
oitovali u povraanju, znaku njezina gaenja, koje nije dolazilo od onoga to je vidjela kroz prozor,
nego iz shvaanja onoga to se zbilo dvije godine ranije kad je osjetila ujakovo tijelo.
Freud je Katarini ponudio svoj zakljuak: Ti si pomislila, rekao je Freud, sad s njom radi ono
to je elio raditi sa mnom, one noi i u drugim
prilikama. Vrlo je mogue, odgovorila je, da mi je upravo to izazvalo gadenje i da je to bilo
ono to sam pomislila (str. 197).
Freud se tada dovoljno ohrabrio da upita kojim ju je dijelom tijela njezin ujak dodirivao. Ona
se stidljivo nasmijala, kao da je otkrivena, no nije odgovorila. Rekla je da je lice koje ju je
progonilo tijekom njezinih napadaja sada mogla raspoznati kao ujakovo. No to nije bilo lice ni
iz jedne od tih scena, nego iz vremena ujakove i ujnine rastave. On je znao biti izoblien od
bijesa, prijetei joj i govorei da je sve to njezina krivnja.
Freud nikad vie nije vidio Katarinu, no nadao se da je imala koristi od njihova razgovora.
U biljeci pridodanoj 1924, meutim, napisao je: Nakon to- likih godina, usuujem se podii
veo diskrecije i otkriti injenicu da Katarina nije bila neakinja vlasnice, ve njezina ki. Dakle,
djevojka se osjeala loe zbog pokuaja seksualnog napastovanja vlastitog oca (str. 210). Ovo
otkrie iznenada ini povijest sluaja jo okantnijom, ali istodobno i jo zanimljivi- jom.
Freud je pokazao da emocije nisu uvijek jednostavne. Cesto ih ne osjeamo sasvim jasno,
ili njihove posljedice ne razumijemo. Neke emocije i njihova znaenja postaju jasna samo kad
ih izrazimo, kad o njima govorimo drugoj osobi ili kad o njima razmiljamo.
Slika 1.3 Grupna fotografija s konferencije koja je pratila sveanost dodjele Freu- dova poasnog
doktorata na Sveuilitu Clark 1909. godine. To je bilo prvo znaajno javno priznanje Freudu.
Sudionici konferencije ne ine u potpunosti listu slavnih amerikih psihologa toga vremena, no
blizu su tome. U prednjem redu fotografije Freud je etvrti zdesna, Jung trei zdesna, William
James je trei slijeva, Edvvard Titchener je drugi slijeva, a Stanley Hall, zaetnik razvojne
psihologije i organizator dodjele poasnog doktorata i konferencije, peti zdesna. U drugom
redu, trei slijeva je James Cattell.
Ve se u sluaju Katarine, starom stotinu godina, naziru mnogi elementi
psihoanalitike terapije kakva se kasnije razvila: prianje ivotne prie koja sadri
praznine, ispunjavanje tih praznina interpretacijama ili sugestijama terapeuta i uvidi
osobe koja prolazi terapiju i shvati da je neto bilo nepoznato ili nesvjesno, kao kad je
Katarina uzviknula: Zaboga, da! To je bilo kad sam zatekla ujaka s tom djevojkom, s
Franciskom (str. 193).
Ostali elementi Katarinina sluaja zajedniki su svim oblicima psihoterapije. Oni
ukljuuju usmjerenost na emocije kao na jedan od glavnih problema kojima se treba
pozabaviti. Kad postanu duboko uznemirujue ili ometajue, takve emocije se nazivaju
simptomima. Simptomi zadravaju svoju emocionalnu osnovu, premda su esto
intenzivniji i trajniji od obinih emocija. Pa- toloki su dijelom zbog toga to ih osobe
doivljavaju kao neprikladne, ometajue, katkad neshvatljive. Psihoterapija je esto
usmjerena na to da oslabi njihov utjecaj tako to e ih osoba razumjeti, regulirati ili ih
lake podnositi.
Freudov doprinos razumijevanju emocija je njegova ideja da nas na um, svjesno ili
nesvjesno, uva od neugodnih emocija. Freud je te procese nazvao obrambenim
mehanizmima, a tu je ideju dalje razvijala njegova ki Anna Freud (1937). Openito,
istraivai koji su nastavili Freudov rad o noenju s emocionalno stresnim dogaajima,
govore o tome kao o suoavanju s dogaajem i suoavanju s emocijama koje on izaziva
(Lazarus, 1991).
ilozofski i knjievni korijeni

Darwin, James i Freud su, bez sumnje, bili prvi autori zapadne tradicije koji su
razmiljali o emocijama. Misli o emocijama mogu se nai u nekima od najstarijih
sauvanih pisanih dokumenata. Neki tekstovi su imali jak utjecaj na moderno miljenje. U
ovom dijelu govorit emo o pristupima etvorice pisaca koji predstavljaju vane struje u
razmiljanju o emocijama.
Aiistotel: konceptualnipiistup
... nita nije samo po sebi dobro ili loe, ve ga takvim ini razmiljanje.
Shakespeare, HAMLET, II, 2, 1. 249-250
Aristotel, koji je ivio od 384. do 322. pr. Kr. (prije nae ere), postavio je neke od
temelja europske i amerike psihologije emocija. Njegova je najvanija spoznaja da su
emocije povezane s djelovanjem i da proizlaze iz naih vjerovanja. Jedan od razloga zbog
kojih je Aristotelov pristup vaan je to da se u drugim pristupima ini kako se emocije
jednostavno dogaaju (to podrazumijevaju Darwin i James). Takva stajalita mogu
sugerirati da su emocije tek bioloka zbivanja bez znaenja poput kihanja, ili da su
suprotne raz-
miljanju. to je, dakle, Aristotel mislio kad je rekao da emocije ovise o onome to vjerujemo?
Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrana je u njegovoj knjizi GOVORNITVO, u kojoj se

bavio praktinim pitanjima: kako iznositi uvjerljive argumente, naroito kad se govori o praktinim
odlukama? U puno sluajeva nije sigurno to treba vjerovati i to treba uiniti. Dakle, moramo se
truditi dosegnuti istinu uvjerljivim argumentima. Prema Aristotelu, tu su primje- njiva tri opa naela.
Prvo, sluatelj e lake povjerovati dobroj nego looj osobi. Drugo, ljude emo uvjeriti ako ono to
kaemo uzburka njihove emocije. Tree, ljude emo uvjeriti argumentima koji su blizu istini, ili
oiglednoj istini u nekoj stvari.
Kad govori o emocijama, Aristotel jasno iznosi da ga ne zanimaju emocije kao nain na koji se
izazivaju predrasude, saaljenje ili ljutnja, emocije kao nain da ljude uinimo iracionalnima. On
retoriku zamilja kao potragu za istinom, do koje dolazimo govorenjem i raspravom. O govorenju u
sudnici on kae: Nije ispravno zavesti suca izazivajui u njega ljutnju, zavist ili saaljenje - isto
tako moemo iskriviti i pravilo stolarskog zanata prije no to ga primijenimo (1984,1354.a, 1.24).
Aristotel se bavi emocijama zato to misli da je govorenje osobna stvar. Kad govorite da biste
uvjerili, morate neto znati o ljudima kojima govorite, o njihovim vrijednostima i o dojmu koji go-
vorenje moe na njih ostaviti. Kad su ljudi prijateljski i pomirljivo raspoloeni, misle jedno; kad su
ljuti i neprijateljski raspoloeni, misle neto posve drugaije, ili isto, no razliitim intenzitetom
(1377.b, 1.29). Emocije su, nstavlja Aristotel, svi oni osjeaji koji toliko promijene [ljude] da
utjeu na njihove prosudbe, a praeni su patnjom ili zadovoljstvom. Takvi su osjeaji ljutnja,
saaljenje, strah i slino, sa svojim suprotnostima (1378.a, 1.20).
Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliitim emocijama, a zapoinje ljutnjom:

Ljutnja se moe definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko ponienje koje je
bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima (1378.b, 1.32).
Ljutnja se definira u kognitivnim terminima znanja koje osoba posjeduje i naina na koji se to
znanje upotrebljava. Aristotel govori o analizi - podjeli cjeline na sastavne dijelove. To je namjera
njegove kognitivne definicije. On pojanjava svojstva svakog dijela. Znaenje ponienja, na primjer,
jest da se netko prema tebi ponaa prezirno, da je osujetio tvoje namjere ili da ti je nanio sramotu.
U toj drevnoj raspravi naziremo elemente kojima se psiholozi i danas bave. Prvo, emocije imaju
kognitivni temelj: moemo ih ralaniti na sastavne dijelove na temelju onoga to znamo i vjerujemo.
Drugo, emocije su tipino ugodne ili neugodne - Ijutnja je obino neugodna. Ova razlika zadrala se
do dananjeg dana u podjeli emocija na primarno pozitivne ili negativne. Tree, emocije ukljuuju
poticaj na djelovanje. Kod ljutnje postoji poriv za osvetom, za izravnavanjem rauna. etvrto,
Aristotel istie da emocije imaju uinke koji su sami po sebi kognitivni - temelje se na naoj
evaluaciji dogaaja i mogu utjecati na nae daljnje prosudbe.
Aristotelova postavka, iji odraz nalazimo u citatu iz Shakespeareova HAMLETA na poetku ovog
poglavlja, jest da mi dogaaje osjeamo kao dobre ili loe sukladno vlastitim procjenama tih
dogaaja. Razmislimo o tome na sljedei nain: topla je ljetna veer i vi, lagano obueni, ekate u
redu za kazalite. Na ruci osjetite neiji dodir. Ako je to dodir osobe u koju ste zaljub- ljeni, moete
ga osjetiti kao neto vrlo ugodno, ak erotino. Ako je to dodir neke poznate osobe, koja vam moda
na taj nain daje do znanja da nekoga propustite da proe, moda neete osjetiti nikakve emocije,
nego ete samo zamijetiti to se dogodilo i pomaknuti se. Ako vas je dodirnuo netko ne- poznat,
moda ete osjetiti da vam je zasmetao, naljutit ete se ili osjetiti odbojnost. Potpuno isto
podraivanje koe moe znaiti vrlo razliite stvari, ovisno o tome kako ga procjenjujete.
Druga knjiga u kojoj je Aristotel raspravljao o emocijama je POETIKA, koja govori o narativnom
pisanju. Aristotela je oduevljavala drama, a knjiga se uglavnom bavi tragedijom u kazalitu. Smatra
se prvom polovicom vee knjige, a izgubljeni dio bavio se komedijom.
Drama se, rekao je Aristotel, bavi ljudskim djelovanjem. Povijest se bavi pojedinostima,
dogaajima koji su se zbili. No drama je univerzalna. Ona govori o tome to se moe dogoditi kad
ljudi neto ine. Uz postupno slabljenje ideje da sudbina upravlja ljudskim ivotima, veliko je otkrie
grkih dramatiara da ljudsko djelovanje moe biti promaeno, ak i kad je dobrona- mjerno.
Njegove se posljedice ne mogu sagledati unaprijed. Ljudi smo, a ne bogovi. Jednostavno ne znamo
dovoljno da bismo predvidjeli posljedice svega to inimo. Svejedno, a to je sr ljudske tragedije,
odgovorni smo za svoje postupke.
Aristotel je zabiljeio dvije vane posljedice tragine drame. Prvo, ljudi su emocionalno dirnuti.
Dok se glavni lik suoava s posljedicama koje su nepredvidive i nezvane, mi vidimo mraan prizor
dobre osobe muene okolnostima kojima je sama pridonijela. Ta se osoba poinje ponaati na nain
proturjean vlatitim vjerovanjima i standardima. Potaknuti smo na suosjeanje s tom osobom i na
bojazan za same sebe jer u univerzalnom znaenju ovih drama znamo da smo i mi sami glavni lik.
Drugo, moemo iskusiti ono to Aristotel naziva KATARZA naih emocija. Ovaj termin esto se
krivo prevodi, kao da ima medicinsko ili spiritualno znaenje ienja ili proienja. Javila se ideja
da je tim terminom Aristotel elio rei kako u emocijama ima neto neprikladno. Doista, Aristotelov
je uitelj Platon poduavao da su emocije poput droge, da pomuuju razum. Prema tom gleditu,
moemo otii u kazalite i osloboditi se uznemirujuih emocija, kao laksativom. Engleska rije
catharsis u velikoj mjeri znai
upravo to. Ili, prema duhovnijem gleditu, netko moe proistiti svoje osnovne emocije. U
svakom sluaju, iz kazalita moemo izai osloboeni emocija, pa smo nakon toga sposobni
racionalno razmiljati i djelovati. No kako tvrdi Nussbaum (1986), za Aristotela katarza nije
znaila ni ienje niti proienje. Ona je znaila razrjeenje, odnosno uklanjanje prepreka, i
ukljuivala je kognitivno znaenje jasnog razumijevanja, odnosno razumijevanja bez prepreka.
Aristotel pod katarzom podrazumijeva razrjeenje kad kae: Uloga je kazalita da kroz
saaljenje i strah postigne razrjeenje (ili rasvjet- Ijavanje) iskustava povezanih sa saaljenjem i
strahom (Nussbaum, 1986, str. 391). Dakle, gledajui u kazalitu univerzalne ljudske nevolje,
moemo osjetiti emocije saaljenja i straha, i svjesno razumjeti njihovu povezanost s
posljedicama ljudskih postupaka u svijetu koji moemo tek manjkavo spoznati.
Tako su ovdje, u zapadnoj povijesti ideja, poeci jasnog razmiljanja o emocijama i njihovim
posljedicama. To je kognitivni pristup. O njemu su u 3. st. pr. Kr. raspravljali stoici, koji su
eljeli nai filozofski lijek za duu u isprav- nom razmiljanju, zasnovanom na procjenama koje
bi kontrolirale ili ublaavale emocije. Njihov se utjecaj, koji povremeno spominjemo u ovoj
Slika 1.4 Kazalite je u klasino doba bilo vana institucija. Posjetite li ostatke gradova antike
Grke, zapazit ete da je u svakome najvea graevina bilo kazalite, s brojem sjedala ne
mnogo manjim od gradskog stanovnitva. Za razliku od dananjih medija kao to su kino i
televizija, koji su napravljeni da bi stvarali privatnu sliku, ta- danje je kazalite sagraeno da
bi prikazivalo zbivanja u okruju sugraana koje je pojedinac mogao u potpunosti vidjeti.
knjizi, nastavio sve do danas. Prema nmogim psiholozima, kognitivni pristup jo je uvijek najplodniji
pristup razumijevanju emocija. Ne samo da emocije proizlaze iz kognitivnih procjena, nego nam
postaje i jasnije kako su nae vlastite emocije uzburkane u univerzalnom poslu sluanja i gledanja
ljudskih pria. Razmiljajui o tome, napokon moemo shvatiti zbog ega su uzburkane.
Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Strasti due
naslov Descartesove knjige
O Ijudskom ropstvu
naslov poglavlja u Spinozinoj Etici
Descartes i Spinoza djelovali su u 17. stoljeu. Obojica su ivjela u Ni- zozemskoj, koja je iz
mrane panjolske kolonije na Sjevernom moru upravo procvala u sredite trgovakog i
intelektualnog ivota. U to vrijeme bila je jedno od rijetkih mjesta gdje su smioni mislioci mogli
djelovati i objavljivati bez progona. Oba su filozofa u svom radu eljela rasvijetliti prirodu ljudskih
bia i ponuditi klju za razumijevanje emocija.
Descartes
Rene Descartes openito se smatra osnivaem suvremene filozofije. Moemo ga u podjednakoj

mjeri promatrati i kao osobu koja je omoguila suvremeni znanstveni pogled na svijet. Mnoga svoja
djela zapoeo je na- pomenom da trebamo odbaciti sve to je o toj temi prethodno napisano i poeti
ispoetka. Zapravo, bio je iznimno obrazovan i naitan, pod oitim utjecajem pisaca koji su mu
prethodili. Moe nam se oprostiti miljenje da je svojim uvodnim odlomcima htio pridobiti panju
itatelja, jer on je to doista i inio.
Evo uvodnog odlomka STRASTI DUE (1649): Nigdje se manjkava priroda znanosti koju smo
naslijedili od prethodnika ne oituje jasnije no u onome to su napisali o strasti (str. 331). Svatko
koga tema zanima jedva e doekati da proita stvarni odgovor. Descartesova knjiga postavlja
temelje suvremene neurofiziologije. U njoj tijelo opisuje kao neku vrst stroja, ispravno razlikuje
senzorne i motorike ivce, daje naznake naina na koji radi pamenje i raspravlja o tome kako
funkcioniraju refleksi. No knjiga je zapravo o emocijama, a ima tri glavna dijela. U prvom
raspravlja o emocijama s obzirom na njihovu neurofizioloku osnovu. U drugom dijelu daje opis est
osnovnih emocija - uenja, elje, radosti, ljubavi, mrnje i tuge te raspravlja o njihovim tjelesnim
aspektima. U treem dijelu pokazuje kako se est osnovnih emocija spaja da bi stvorile mnoge
zasebne emocije koje osjeamo: prezir, ponos, nadu, strah, ljubomoru, kajanje, zavist i sl.
Descartesov opis prirode emocija navodi da se one zbivaju u misaonim aspektima nas
samih, koje je nazivao duom. One su istodobno usko povezane s naim tijelom, primjerice s
brzim otkucajima srca, crvenjenjem ili suzama. Strast ovdje znai neto to nam se dogaa;
njezina je suprotnost djelovanje, dakle, neto to mi sami izazivamo. U strasti spadaju opaaji
koji izviru iz aspekata vanjskog svijeta koji djeluju na nae osjetilne organe, a isto tako i
tjelesna zbivanja kao to je glad ili bol. No za razliku od strasti opaaja ili tijela, emocije se
dogaaju naim duama, naim misaonim dijelovima. Descartesova plodna ideja namee misao
da nam emocije govore o tome to je vano u naim duama, ili, kako bismo danas rekli, u naem
stvarnom ja, isto kao to nam opaaji govore o tome to je vano u vanjskom svijetu, ili kao to
nas glad ili bol upuuju na vana zbivanja u naem tijelu.
Descartes opisuje kako se emocije ne mogu u potpunosti kontrolirati razmiljanjem, no
mogu se regulirati mislima, posebice mislima koje su istinite. Tako kae:
...kako bismo potaknuli u sebi hrabrost i odagnali strah, nije dovoljno da to elimo uiniti,
ve moramo i razmotriti razloge, predmete ili primjere koji nas uvjeravaju da pogibelj nije
velika; da je sigurnije braniti se nego pobjei; da...ne moemo oekivati drugo do aljenja i
srama to smo pobjegli, itd. (Descartes, 1649, str. 352).
Premda ne priznaje Aristotela, iz ovog je prikaza jasno da Descartes prihvaa Aristotelovu
ideju da emocije, iako nam se dogaaju, ovise o tome kako mi procjenjujemo dogaaje.
Intenzitet emocija i njihov uinak pod utjecajem su naih razmiljanja o tim dogaajima i
njihovim posljedicama.
Descartesovje prikaz vjerojatno najznaajniji zato to ujedinjuje opis mehanizma emocija s
idejom o njihovoj funkciji. Evo to ovdje kae:
...upotrebljivost svih naih strasti sastoji se samo u tome to se one uvrste
i ponavljaju u mislima due, to je dobro i to treba ouvati, a bez ega bi te misli bile izbrisane. A
s druge strane, sva teta koju mogu nanijeti sastoji se u injenici da uvruju i uvaju te misli
vie nego to je potrebno, ili to uvruju i uvaju neke druge misli kojima se nije dobro baviti..
(ibid, str. 364)
Moemo razmiljati o tome kako, kad nekog volimo, naa ljubav obnavlja i iri nae
razmiljanje o toj osobi, a kad smo pretjerano anksiozni ili depresivni, zdvajamo nad pitanjima na
koja ne moemo utjecati. Dakle, Descarte- sova ideja je da smo po svojem biolokom ustroju
opremljeni funkcionalnim - emocijama, no one katkad mogu biti nefunkcionalne.
Spinoza
Poput Descartesa, roenog generaciju prije, i poput svog suvremenika Leibnitza, Baruch de
Spinoza smatra se jednim od velikih racionalistikih filozofa - filozofa koji su vjerovali da
nain na koji ljudi razmiljaju moe odraavati nain funkcioniranja univerzuma, dakle, pravo
razumijevanje moe doi iskljuivo iz racionalnog miljenja.
U svojem najvanijem djelu, ETIKA (1675), Spinoza iznosi viziju univerzuma kao velikog
povezanog sustava, a velik dio knjige odnosi se na emocije. Univerzum je odraz Bojeg uma. On je
sve to jest, a pokree se prema onome to fiziari danas nazivaju zakonima. Sve to se ziva, zbiva se
zahvaljujui uzronim svojstvima univerzuma: ljudi nisu odvojeni jedni od drugih ili od svijeta oko
njih. Svaki pojedinac vie je nalik tanahnoj niti u velikom ko- madu odjee. Ispravno funkcioniranje
naeg svjesnog uma, openito i u svakodnevnim stvarima, jest u tome da razumije nau povezanost s
univerzumom i njegovim zakonima.
Moemo prihvatiti ono to se dogaa, a to je ispravan stav zato to je sve, pa i ono to se nama
osobno dogaa, izraz Bojeg uma u tom velikom sustavu. Spinozin je argument da Bog u svome
savrenstvu ne moe biti nepotpun. Stoga su Bog i svijet, koji ukljuuje i ljudska bia, jedno. Kad to
shvatimo i prihvatimo, imamo ono to Spinoza naziva aktivnim emocijama, utemeljenim na ljubavi
za ono to jest. No moemo imati i pasivne emocije, strasti kao to su ogorenost, uvrijeenost i
zavist, koje se temelje na proturjenim idejama, odbacivanju i pobuni protiv onoga to jest, elji da
svijet bude drugaiji.
Poglavlje u Spinozinoj ETICI u kojem raspravlja o tim strastima i naoj ljudskoj slabosti da
ublaimo i obuzdamo te emocije zove se O ljudskom ropstvu, jer kako kae: Kad je ovjek plijen
vlastitih emocija, nije svoj vlastiti gospodar, nego je preputen milosti sree (str. 187). Ljudi su
svjesni svojih elja, no openito su nesvjesni uzroka tih elja. Stoga pogreno misle da su te elje
njihovi prvobitni pokretai, pa se naljute i razoaraju kad te elje nisu ispunjene. Ono to se u
stvarnosti zbiva je odraz sveobuhvatnog Bojeg uma, koji je savren. Mi moemo pokuati razumjeti
to savrenstvo, ili pak razmiljati o nesavrenstvu koje izvire iz naih nezadovoljenih elja.
Spinoza je izravan nasljednik Aristotela: njegova teorija emocija je u potpunosti kognitivna.
Emocije se temelje na procjenama, nainima miljenja. Kad svijet sagledamo onakvim kakav on jest,
imamo ispravna vjerovanja iz kojih izviru aktivne emocije ljubavi za druge i za svijet, koje se temelje
na prihvaanju. Nasuprot tome, strasti su, prema Spinozi, proturjene ideje utemeljene na
pogrenim vjerovanjima, na odbacivanju svijeta kakav jest.
Spinoza je bio na neki nain intelektualni mistik: njegov svjetonazor povezan je sa svjetonazorom
ljudi koji pripadaju idovskoj, kranskoj, islam- skoj i budistikoj mistinoj tradiciji. Ovo moe biti
i va svjetonazor, ali i ne mora. Jedan od zanimljivih aspekata Spinozina djela je, meutim, veliko
potovanje koje ono izaziva ak i meu onima koji nemaju mistinih sklonosti, ak i meu
ateistima.
Shvaanje emocija, ili strasti, kao znaajnog izvora tekoa za nas ljude nije rijetko, ni u zapadnoj
ni u istonoj tradiciji. Ono to je Spinoza predloio, oito prvi u Europi, jest to da nas razumijevanje
emocija i njihovih izvora oslobaa ropstva. Kako smo istaknuli u poglavlju o Freudu, prihoterapija na
zapadu usmjerena je na razumijevanje emocija. No revolucionarna ideja prihvaanja i razumijevanja
vlastitih emocija, kao korak k oslobaanju od njihovih prisilnih uinaka, bila je Spinozina.
Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliitih emocija i svaku od njih objanjava u
zasebnom odlomku. U njima ne nudi vie od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome
kako bismo trebali gledati na vlastite emocije:
Definicija 7 MRNJA je bol, praena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176)
Definicija 23 ZAVIST je mrnja, utoliko to u ovjeku uzrokuje bol zbog neije dobre sree, i
veselje zbog neije zle sree. (str. 178)
Kad Spinoza kae da mrnja ukljuuje ideju o vanjskom uzroku, on nas potie da preispitamo
tu ideju. On smatra da je razumijevanje naih emocija od najvee vanosti, premda aspekti tog
razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju ETIKE on priznaje tekoe, kad kae:
ak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrana u svijesti o nama samima,
o Bogu i o stvarima oko nas] ini iznimno tekim, svejedno se moe nai...kako bi bilo
mogue, ako je spas nadohvat ruke i moe se s lakoom otkriti, da je gotovo od svih
zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)
Trenutak saimanja u suvremenim

istraivanjima
Tijekom 20. stoljea prouavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -

biolokom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done- davna tijek istraivanja
bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meusobnim vezama razliitih
pravaca. U sljedeem poglavlju pred- stavit emo neke od utemeljitelja psihologije,
fiziologije i drutvenih znanosti dvadesetog stoljea. Sa svakim od njih zapoela je
posebna vrsta istraivanja
1 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.
John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo esto se maka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najblie osobe
koja sudjeluje u eksperimentu.
Hess i Biiigger, 1943, str. 184
Od Darwinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

psihologa koji e zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj
2 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaanja pojavila se ideja da su pojedini
dijelovi mozga na razliite naine povezani s emocijama.
Neka od opaanja koja su istaknula mozak kao sjedite emocija i uslijedila su nakon
sluajnih oteenja mozga: takav je, primjerice, sluaj Phineasa
Gagea, simpatinog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeu Rut- landa i Burlingtona u
Vermontu (SAD), a koji je zapisao seoski lijenik imenom John Harlovv. Trinaestoga rujna 1848.
godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbuena i rupa ispunjena barutom.
Gage je sam ugurao prah eljeznom ipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teine 6 kg. Ovo guranje
eljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. Zeljezo se zabilo u Gageovu lubanju
ba ispod lijeve obrve, izalo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario.
Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlovv pobrinuo za
njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio.
Harlow je napisao, u reenici koja je nagovijestila Daminovu teoriju emocija, da se inilo da je
unitena ravnotea, da tako kaem, izmeu njegovih intelektualnih sposobnosti i ivotinjskih
sklonosti. (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ovjek, za kojeg je njegov prijatelj
rekao da vie nije Gage. Umjesto da bude ljubazan i uinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi- ran i lako
je planuo. Bio je hirovit i kolebljiv, stvarajui mnoge planove za ono to kani uiniti, no od njih je
odustajao i prije no to bi ih razradio (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim
najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je
Sjedinjenim Dravama pokazujui se na sajmitima i nosei okolo eljeznu ipku koja ga je
ozlijedila.
Harlow u San Franciscu, gdje je doao ivjeti sa svojom majkom, pet godina nije doznao za
Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira
tijelo. Lubanja i eljezna ipka koja je smjetena u koveg zajedno s Gageom poslane su natrag na
istok. U svome izlaganju pred Medicinskim drutvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je
rekao da su Gageova majka i prijatelji odustajui od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom
predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti (str. 278).
Dvije su glavne metode fizioloke psihologije: jedna prouava posljedice lezija, ozljeda mozga
koje nastaju sluajno, kao u sluaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u
eksperimentima na ivotinjama. Drugom me- todom prouavamo posljedice podraivanja mozga,
elektrinim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkria nastala podraivanjem, a su-
kladna su onome to znamo iz prirodoslovnih opaanja iji je zaetnik Dar- win. Primjenom
elektrinog podraivanja na specifina mozgovna podruja moemo izazvati dobro usklaene
obrasce odgovora, sklonosti karakteristine za emocije. Zaetnik tih istraivanja bio je vicarski
fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu.
Tijekom dvadesetih godina 20.stoljea pokrenuo je inventivan, nov i teh- niki zahtjevan
istraivaki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hipotalamiko podruje mozga maaka.
Kad se maka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektrino podraivati kroz te
elektrode dok se ivo-
Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana eljeznom ipkom
u nesrei 1848. godine; (b) eljezna ipka, izloena u muzeju Harvard Medical School.
tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraivanja, Hess je

morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i privrstiti ih za lubanju, tako da ih
maka moe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode,
izolirane ice iji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oteuju mozak. Takoer je morao
razviti i nain elektrinog podraivanja koji e podraivati modano tkivo u tim
dubokim dijelovima jer podraivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje
nije bilo primjenjivo. Nakon zavretka eksperimenata trebalo je potvrditi toke
podraivanja. U tu su svrhu tanki odsjeci mozga oznaavani za ispitivanje pod
mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vrci elektroda. Trebalo je pripremiti
mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toke. Sve je to zahtijevalo
vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ivotinjama koje su se slobodno
kretale bili uvjerljivi.
Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ivanog sustava, iznenaujui

rezultat Hessovih istraivanja za razumijevanje emocija bio je sljedei: kad su
elektrode usaene u jedan dio hipotalamusa, podraivanje je dovelo do karakteristinog
odgovora: rad srca se ubrzao, maka je postala ustra i uzbuena, a ako se podraivanje
nastavilo, maka je postala ljuta, ak je i divlje napadala predmete u okolini. Najee
se maka u svojim reakcijama napada/obrane okretala protiv najblie osobe koja je
sudjelovala u eksperimentu (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju
nazvao afektivna reakcija obrane, i ponudio objanjenje da je jedno hipotalamiko
podruje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po- draivanje
drugog podruja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo
smirenost i pospanost.
Ono to zauuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poetku besmi- slen niz
elektrinih podraaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv
emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oito ovisi o mo-
torikom programu ugraenom u mozgu. Program nije stereotipan, no napad bijesa se
odvija na vjet i usmjeren nain.
Danas, nakon vie od stoljea analize posljedica nesrea na ljudski mozak i vie od 50
godina eksperimentiranja na mozgu ivotinja, postoji iroko slaganje o sljedeoj slici.
Neka mozgovna podruja kao to su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiki

sustav nazivaju se niim strukturama jer su bile istaknute kod ivotinja koje su se javile
ranije tijekom evolucije kraljenjaka. Ta su podruja povezana s emocijama. Obino se
smatra da su u kraljenjaka pod kontrolom viih dijelova mozga koji su se razvili kasnije
tijekom evolucije, kao to je to korteks (ili modana kora), koji se najvie razvio kod
ljudske vrste. Ako su oteeni vii centri, kao to se zbilo s eonim podrujem nesretnog
Phileasa Gagea, moe izostati kontrola niih centara. Njihova se aktivnost moe oito-
vati u emocionalnom ponaanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom.
To je saeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.
Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba

kao to vlast proizala iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok
evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo povlaenje
viih, nego istodobno i rasputanje niih. Ako se upravljako tijelo nacije
iznenada uniti, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga uglenih
ljudi, i 2) anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959)
Jackson je bio pronicav opaa, a njegova je shema bila izuzetno zanimljiva.
Primjerice, iznio je miljenje da je nepredvidivo emocionalno ponaanje u pijanstvu
rezultat upravo takvog rasputanja kakvo je naveo jer su vii centri iskljueni
alkoholom. Tako imamo objanjenje zbog ega pi- jana osoba u jednom trenutku moe
uroniti u ljubaznu sentimentalnost, a u drugom upasti u estoku tunjavu.
Sirila se i privlana ideja koju je predloio Darwinov mlai suvremenik Haeckel (Sulloway,
1979). Krilatica je glasila ontogeneza rekapitulira filo- genezu. To znai da razvoj svakog
pojedinca, poevi od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne stanice nadalje.
Premda biolozi vie ne misle da je to najtoniji nain promatranja embrionalnog razvoja, verzija
te ideje postala je pravovjernost u fiziolokim objanjenjima ponaanja. Najnii dijelovi ivanog
sustava, kao to su lena modina i produena modina, kontroliraju jednostavne reflekse -
refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim kraljenjacima. Isprva se smatralo da je i ponaanje
djece u mjeri skup refleksa. Tijekom evolucije sljedei su se razvili slojevi u, mozga, i oni
sljedei sazrijevaju u mozgu djeteta. Te strukture ukljuaMt^fiipo- talamus i limbiki sustav. Oni
su povezani s emocijama kao to je voenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao to su
napadi kojeVfti episao ^ Hess. Takvi su sklopovi svojstveni niim sisavcima i maloj djeci koja|
ib$9 û
socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvieg sloja. Kod odraslih ljudi ovo podruje,
za koje se smatra da upravlja viim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i
emocionalnim centrima smjetenim nie.
Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za otkrie funkcionalne
organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa. udnom igrom sudbine podijelio je
nagradu s Egasom Monizom, koji je razvio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi
ublaio odreene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sline onima to ih je
eljezna ipka sluajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave
suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukotomija bila je popularna kao nain smirivanja
nekih emocionalno uznemirenih psihijatrijskih bolesnika. Procjenjuje se da je izmeu 1936. i 1955.
godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moda e
vam se uiniti udnim da je uinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uinku koji
je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniki element bio emocionalna otupjelost,
distanciranje od emocionalnih posljedica. Do ezdesetih godina 20. stoljea prefrontalna leukotomija
se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje razaraju tkivo
danas se vie ne koriste, no izuzetak su manja, Iokalizirana odstranjivanja mozgovnog tkiva. Premda
ljudski mozak u znaajnoj mjeri podnosi oteenja, suvie je sloen da bi mu razaranje velikih
dijelova donijelo ikakve koristi.
Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske

teorije
...emocijepocLrazumijevaju dvos
truki odnos, iprema objektu i prema ja koje doivljava objekt.
Magda Arnold i J. Gasson, 1954.
Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u amerikoj
psihologiji.
Svlvan Tomkins, 1962.
U drugoj polovici 20. stoljea, isprva slabo, uli su se glasovi koji izraavaju zabrinutost zbog
toga to su emocije zanemarene u akademskom svijetu. Meu tim su glasovima bili oni Magde
Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaajna djela. Arnoldova je (zajedno s J.
Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaaja, a Tomkins je
predloio ideju koja je u prvi plan stavila istraivanja o emocionalnim izrazima lica.
Procjena u suvremenim istraivanjima emocija znai da se svaka emocija temelji na vrednovanju
dogaaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vrednovanja), moemo predvidjeti emocije; a znamo li
kakve su emocije, moemo opisati procjene. Frijda je napisao: Procjena je sredinje pitanje teorije
emocija (1993.b, str. 225). Mnogi e se s time sloiti.
Ideja je sljedea: Arnoldova i Gasson predloili su da emocija povezuje ja i objekt. Za razliku

od percepcije, koja govori o tome na koji nain znamo to je izvan nas, ili linosti, koja se odnosi na
to kakav je svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kau
na ovaj nain: Emocija ... je sklonost koju osjeamo prema objektu koji je procijenjen kao
prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao neprikladan, potkrijepljena specifinim
tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od
Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov nain
razmiljanja.
Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na privlanost ili odbojnost
nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se odnosi na to je li neki objekt prikladan ili
neprikladan za nas, pa je emocija sukladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja
razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li tekoe u djelovanju. Ne postoje li
tekoe u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jednostavno pribliava ili se udaljava od
njega, a takve se emocije oznauju kao impulzivne; postoje li tekoe, Arnoldova i Gasson te
emocije nazivaju emocije prijepora. Na temelju ovakve razlike oni predlau listu pozitivnih i
negativnih emocija, a svaka od njih odreena je karakteristinim procjenama. Ako je neki objekt
vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan
kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju jepreuzeo Lazarus (1966) u
formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala iroku teoretsku i praktinu
primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokuali odrediti koje
se tono procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraavaju na emocije.
Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao sredinjim dijelom ljudskog ivota.
Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informacije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i
svijesti po prvi put su pred- stavljene na Meunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija
pojavila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995).
Tomkinsovo je pisanje analitino, poticajno, otvara nova pitanja - i teko ga je saeti. No nekoliko
njegovih koncepata nailo je na irok odjek. Najvanija je njegova zamisao da je osjeaj glavni
motivacijski sustav, to je sredinji pojam ideje da su emocije pojaala. U psihologiji se smatralo da
je problem motivacije rijeen idejom nagona, kao to su glad, e i seksualni nagon. Tomkins
smatra da to nije tako: To je potpuno pogreno. Intenzitet, hitnost, neutaivost nagona je privid.
Privid je stvoren pogrenim prepoznavanjem signala nagona s njegovim pojaalo. Pojaalo je
afektivni odgovor na taj nagon (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuivala nekoliko
motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreenu funkciju fhranjenje, disanje, seks), svaki
se moe natjecati s drugima i obuzeti osobe Sto je to to daje prednost jednom nagonupred drugima?
To su emocije. OM pojaavaju signal jednog nagona, ba kao to se glasnoa zvuka na audiosu stavu
podeava okretanjem gumba za kontrolu jaine zvuka.
Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga iznenada zastane disanje,
primjerice kod utapanja ili davljenja, ono to vidimo nije nedostatak kisika, nego panian strah koji
pojaava nagonski poriv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su odbili nositi
maske s kisikom, takoer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio neugodan - naprotiv,
bio je ugodan. Signal nije bio pojaan, i neki od tih pilota umrli su sa smijekom na usnama. Drugo:
kad smo seksualno uzbueni, nisu spolni organi ti koji postaju emocionalno uzbueni, premda se u
njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuena, koja se pribliava drugoj osobi i
ispunjenju. Ono to ine tjelesne promjene jest to da pojaavaju spolni nagon, ine ga neodlonim i
daju mu prvenstvo pred drugim potrebama.
Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaala emocija kod ljudi.
Naglo se zbivaju fizioloke primjene u krvotoku i pokretima miia, koje privlae panju na
odreenu potrebu ili cilj. Tako se dogodilo da je lice postalo sredite istraivanja o emocijama:
dvojica istraivaa iji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is-
traivanja pripisuju Tomkinsu.
Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne informacije, na

perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meu
nagonima usmjerio na ishod, na motoriku stranu. Ono to im je zajedniko je pojam emocija kao
normalnog funkcioniranja, to je otvorilo put novoj eri istraivanja.
Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o uincima

emocija
Topli ar uspjeha
Iz naslova lanka Alice Isen, 1970.
Eksperimentalna psihologija bila je veim dijelom 20. stoljea dominantan pokret u
psihologijskim istraivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle panji. Meu najranijim
eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvjetovanja kod ivotinja. Premda su esto opisivane
na drugi nain, one se zapravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije
prikazat emo u 5. poglavlju. Postoje i razliiti pristupi eksperimentiranju na ivotinjama, a neki od
njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predvia
Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936).
U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraivanja, ne samo o emocijama, nego i o
njihovim utjecajima. U tome je jedan od pred-
vodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test
perceptivno-motorikih vjetina. Nasumce odabranim ljudima reeno je da su uspjeno
rijeili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraivala posljedice tog
osjeaja. U usporedbi s drugim ispitanicima koji su rjeavali isti perceptivno-motoriki
test, ali im nije reeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoi neznanki (suradnici
eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige.
Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o socijalnom
ponaanju kao to je pomaganje ljudima, nego o onome to moemo nazvati kognitivnim
posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno raspoloenje kod ljudi u
trgovakom centru dajui im poklon. U naizgled nevezanoj anketi kupaca ti su ljudi
izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade bolje i trebaju manje popravaka
nego kontrolni ispitanici koji nisu dobili poklon. Isenova je nastavila istraivanja
pokazujui da srea ima dalekosean utjecaj na kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978).
Ona moe ljude uiniti kreativnijima u rjeavanju problema, i potaknuti kod njih neobinije
asocijacije na rijei. Saetak rezultata Isenove i njezinih suradnika dan je u tablici 1.2.
LICA 1.2 Primjeri efekata koje sunali Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano no
raspoloenje. U svakoj od studija efekti su usporeivani s onima neutralnog i/ili negativ-
raspoloenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su odrasli,
obino studenti.
iivanje Metoda induciranja Efekti induciranja
l, 1970. Informacija o uspjehu na zadatku Vee donacije u dobrotvorne svrhe, pomo
neznancu
l i Levin, 1972 Nuenje kolaia Vea spremnost na pomo, manje ljutnje u
knjinici
l i sur., 1978. Poklon Bolje dosjeanje pozitivnih sjeanja Rjee
spominjanje jbroblema s kupljenom robom
l i sur., 1985. Pozitivno asociranje rijei i druge dvije Neobinije asocijacije na rijei
metode
nevale i Isen, 1986. Crtani filmovi i poklon Poteno cjenkanje, manje svadljivosti
l i Geva, 1987. Vreica bombona Vie opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik
velik, manje opreza zbog mogueg gubitka kad je
rizik mali
l i sur., 1987. Filmska komedija ili bombon Bolje kreativno rjeavanje problema
iger, Billings i Gledanje smijenih televizijskih Vie zadovoljstva u rjeavanju zadataka
i, 1989. omaki
l. 1990. Naljepnice za djecu Naprednije razvojne razine
l i sur., 1991. Informacija o uspjehu u rjeavanju Bra klinika dijagnoza, vei interes za
anagrama pacijente
Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljea i Gordon Bower je zapoeo prouavati efekte
raspoloenja na zapamivanje i druge vrste kognitivne uspjenosti. U lanku koji je postao vrlo
poznat (Bower, 1981) opisao je brojne eksperimente o uincima induciranja sretnog i tunog
raspoloenja. Bower je u nekim svojim istraivanjima koristio hipnozu, no esto se koriste i neke
druge metode induciranja raspoloenja i ini se da imaju slian uinak: neke su spomenute u tablici
1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da itaju 60 sretnih ili tunih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili
pak sluanje vesele i tune glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994).
U jednom je istraivanju Bower traio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaaja iz
svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadre u pamenju desetak minuta i kau reenicu ili
dvije o svakom dogaaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloenju, od ispitanika je traio da razmisle o
svakom dogaaju i oznae ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod svakog
ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloenjem
bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaaja koje su oznaili sretnima, no dosjetili su se svega
nekoliko dogaaja koje su oznaili kao tune. Ispitanici ije je raspoloenje bilo tuno bili su neto
skloniji dosjeati se tunih dogaaja u usporedbi sa sretnim ispitanicima, to pokazuje slika 1.7.
Uobiajeno objanjenje ovakvih rezultata je dosjeanje sukladno raspoloenju: u eksperimentu

Isenove i sur. (1978) s anketgm kupaca, ispitanicima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi
s automobilima, televi- zijskim prijemnicima i slino kad su bili sretnog raspoloenja, a i u
Bowerovu eksperimentu sretnim ispitanicima u sjeanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.
Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraivanja uspomena ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine. Slika
pokazuje broj estica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuno
raspoloenje. Kad su bili sretno raspoloeni. dosjeali su se puno vie uspomena koje su prethodno
oznaili kao ugodne. Kad su bili tuno raspoloeni, dosjeali su se neto vie neugodnih
uspomena.
Opisat emo utjecaj emocija iz jo dvije Bovverove studije. U jednoj od njih istraivao je utjecaj
raspoloenja na tumaenje slika iz Testa tematske apercepcije. U tom testu ljudima se prikazuju
slike neodreenog znaenja i od njih se trai da ih opiu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim
sretnim raspoloenjem rekao o eni koja gleda niz polja: Ova ena gleda prekrasan pejza. Ona je
ovdje dospjela iz oblinjeg kampa i uronila u ljepotu okolia. Nikad se nije tako dobro osjeala....
(Bovver, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobueno sretno ili nesretno raspoloenje, a
zatim su itali priu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuan, kako se sastaju i igraju
tenis. Idueg dana ispitanici su se dosjeali prie u neutralnom raspoloenju. Ljudi koji su itali
priu u sretnom raspoloenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se vie injenica o njemu
nego o drugom liku. Oni koji su itali priu u tunom raspoloenju poistovjetili su se s tunim likom i
zapamtili vie injenica o njemu.
Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na
pamenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i slino. Oni su takoer potaknuli psihologe koji se
bave klinikim pitanjima da istrae mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloenja kod
psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjeanje tunih dogaaja u tunom raspoloenju moe imati
vaan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu
utjecati na trajna raspoloenja (vidi 12. poglavlje).
Ervin Goffnian i Arlie Russell

Hochschild: dramaturska perspektiva
Diite uzbunu!
Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova
Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka itav svijet je po- zornica (u KAKO VAM
DRAGO, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski nain, i
drutvenu stvarnost u kojoj ivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava stvaraju
moralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje shvaanje o
tome tko smo mi.
Goffmanovo vjerojatno najvanije djelo za razumijevanje emocija je esej Uitak u igri,

objavljen u njegovoj knjizi SUSRETI (1961). To je jedna od najvanijih analiza prirode sree jo od
Aristotelovih vremena. To je i prerada, u socijalnom smislu, Freudove PSIHOPATOLOGIJE
SVAKODNEVNOG IVOTA (1901). Ona istrauje psihologiju uloge i pogreku koju inimo ako emocije
shvaamo samo kao individualne: one su esto, a vjerojatno i veim dijelom socijalne.
O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u duanu, na poslu i u obitelji, moemo razmiljati kao o igri,
kae Goffman. Razliite igre, kao to su ah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene verzije
tipova socijalne interakcije. U svakom tipu igre moemo eksperimentirati, inei pogreke i eksperi-
mentirajui iznova, bez posljedica koje te pogreke imaju u stvarnom ivotu. Kad udemo u bilo koju
vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ivotu, to je kao da prolazimo kroz membranu u maleni svijet s
vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom povijeu. Preuzimamo ulogu koja nam je u
takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moda emo prvi servirati, u obinom ivotu
moda je naa uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se ponaamo na odreen nain da
bismo odrali nau ulogu, slijedei naznaena pravila ili scenarije koji vrijede unutar te membrane. U
tenisu tako pokuavamo lopticu prebaciti preko mree, kao studenti pokuavamo uiti. I mi i drugi
promatramo ova ponaanja kao dobra ili loa, ispravna ili neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona
trae komentar drugih - ukljuujui prijedloge za promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeima,
posebna pravila unutar svake vrste membrane stvaraju moralne svjetove koji su predmet veeg dijela
nae konverzacije: Trebao bi vie raditi na tom bekhendu, ili: Nije li to sjajno? Ove godine prola
je s odlinim!
Ovdje dolazi Goffmanovo tumaenje emocija: uz to to igramo svoju ulogu, bolje ili loije,
moemo se zapitati koliko se jako uivljavamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne interakcije
u koje se lako moemo ukljuiti bez ostatka. Openito, vidimo da vie sree donosi potpuni anga-
man u onome to radimo. No u ivotu je vrlo esto prisutan unutarnji kon- flikt: moemo slijediti
pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uivimo u ulogu. Moda bismo zapravo eljeli raditi neto
drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naih ivota kojima smo nezadovoljni i zbog kojih patimo.
Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U

svojem radu ona istrauje napetost do koje moe doi kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju ima,
kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponaanja koje pokazujemo.
Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drava, i ona
opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija i
pitala se je li smjeak onih koji su prihvatili njezino nuenje iskren. Njezini su roditelji pokazivali
interes za geste i raspravljali su i tumaili nategnut smijeak bugarskog poslanika, skretanje pogleda
kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog ataea (Hochschild, 1983, str. ix). Ove
geste nisu samo prenosile znaenje od jedne k drugoj osobi - one su bile razmjena poruka izmeu
vlada. Je li dvanaestogodinjakinja nudila kikiriki samo glumcima koji su igrali propisane
diplomatske uloge? Gdje je zavravala osoba, a zapoinjao posao?
Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traiti odgovore na taj

problem: prodaju li prodavai proizvod ili vlastitu linost? Razvila je teoriju emocionalnih pravila.
Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas zahtijevaju
di aljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe.
Hochschildova je prouavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke Delta
Airlines, na kojoj su oni uili kako upravljati avionom, kako djelovati u izvanrednim
situacijama, posluivati hranu i tako dalje. No ono to je opisala je kako osoba mora
nauiti sasvim odreenu vrstu ponaanja da bi postala stjuardesom Delta Airlinesa.
Kandidatkinja je trebala nauiti igrati ulogu, slino kao to glumica ui ulogu. Glavni cilj
te uloge je da kod putnika pobudi poseban emocionalni ton: Kandidati su opominjani:
Doista se trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vae najjae oruje (Hochschild, 1983,
str. 105). Od njih se trailo da o putniku razmiljaju kao da je osobni gost u njihovu
dnevnom boravku. Emocionalne uspomene kandidata o osobnoj gostolju- bivosti bile su
koritene na nain koji bi Stanislavski preporuio (str. 105). Pristup je isti kao kod
glumake metode Stanislavskog: i tehnika vjebanja odreenih izraza i dozivanje
uspomena koje prate te izraze dio su zahtjevnog uvjebavanja uloge koje je Stanislavski
(1965) preporuivao profesionalnim glumcima. Lake je uvjerljivo odigrati ako se glumac
potpuno uivi u ulogu.
Rad koji ukljuuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izazvali u drugima,
prilino je est. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je izraunala da je 1970.
godine 38 % svih plaenih poslova u Sjedinjenim Dravama zahtijevalo znaajan
emocionalni napor. Unutar kategorija poslova koji zahtijevaju takav napor, ene su dva
puta zastupljenije od mukaraca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice trai
ljubaznost, vedrinu, spremnost na pomo: njegova je svrha davanje ugodne emocionalne
potpore efu. Mnogi poslovi koji trae emocionalni napor su na dodirnoj toki izmeu
tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je poboljati prodaju proizvoda
tvrtke.
Nisu svi poslovi koji trae emocionalni napor usmjereni na izazivanje ugodnih emocija.
Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrakoplovne stjuardese: Dignite uzbunu
bila je krilatica efa jedne agencije za naplatu dugova (Hochschild, 1983, str. 146).
Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moe uvjeriti da je tajna sree potpuna
ukljuenost u ono to inimo, Hochschildova to dovodi u pitanje. Sto ako je ponaanje za
koje smo na poslu plaeni u suprotnosti s bilo ime emu se moemo potpuno predati?
prihvaanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaanju od njihovih prisilnih
uinaka, bila je Spinozina.
Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliitih emocija i svaku od njih objanjava u
zasebnom odlomku. U njima ne nudi vie od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome
kako bismo trebali gledati na vlastite emocije:
Definicija 7 MRNJA je bol, praena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176)
Definicija 23 ZAVIST je mrnja, utoliko to u ovjeku uzrokuje bol zbog neije dobre sree, i
veselje zbog neije zle sree. (str. 178)
Kad Spinoza kae da mrnja ukljuuje ideju o vanjskom uzroku, on nas potie da preispitamo
tu ideju. On smatra da je razumijevanje naih emocija od najvee vanosti, premda aspekti tog
razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju ETIKE on priznaje tekoe, kad kae:
ak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrana u svijesti o nama samima,
o Bogu i o stvarima oko nas] ini iznimno tekim, svejedno se moe nai...kako bi bilo
mogue, ako je spas nadohvat ruke i moe se s lakoom otkriti, da je gotovo od svih
zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)
George Eliot: knjievni pristup

Zivot koji nije ispunjen emocijama za Dorotheu jednostavno ne bi bio mogu...
George Elliot, Middlemarch
George Eliot (to je knjievno ime Ann Evans) smatrala je da Darwi- novo PORIJEKLO VRSTA
ne impresionira, uzmemo li u obzir potrebu jasnog i sreenog prikaza (Burrow, 1968, str. 12). Ona
se usmjerila na drugu vrstu prirodopisa, razmiljajui o tome kako da stvori drutvenu znanost
uteme- ljenu, poput biologije, na tonim opaanjima, no koja bi ljude i emotivno dir- nula.
Godine 1856. napisala je esej za asopis kojem je bila urednica, a koji se zvao WESTMINSTER
REVIEW. Esej je nosio naslov Prirodopis ivota Nijemaca (Pinney, 1963). U njemu je dala prikaz
dviju knjiga von Riehla, pionira antropologije, koji opisuje ivot njemakih seljaka. Njezin esej bio
je neka vrst ma- nifesta njezinih vlastitih romana. On ukljuuje sljedee:
Najvei doprinos umjetnika, bio on slikar, pjesnik ili romanopisac, jest irenje naeg
suosjeanja. Apeli utemeljeni na generalizacijama i statistici zahtijevaju ve gotovu suut,
moralni osjeaj koji vepostoji; no slika ljudskog ivota koju moe dati veliki umjetnik
iznenauje ak i one beznaajne i sebine, i obraa im panju na ono to je izvan njih, to se
moe nazvati sirovom sadrinom moralnog osjeaja...Umjetnost je stvar najblia ivotu, to je
nain pojaavanja iskustva i irenja naeg kontakta s drugima izvan granica nae vlastite
sudbine. (George Eliot, 1856; pretisnuto u Pinney, 1963, str. 270)
George Eliot roena je 23. rujna 1856 i tada je zapoela pisati Tunu sud- binu sveenika
Amosa Bartona, koja je danas zajedno s druge dvije prie objedinjena u PRIZORIMA IZ
SVEENIKOG IVOTA. Kad je izmeu 1871. i 1872. objavila MIDDELMARCH, bilo je jasno da je
ostvarila cilj koji je naznaila u svom eseju o von Riehlu. Virginia Woolf nazvala je
MIDDLEMARCH velianstvenom knjigom koja je, uza sve svoje nesavrenosti, jedan od svega
nekoliko engleskih romana napisanih za odrasle ljude (Woolf, 1919).
MIDDLEMARCH je roman o emocijama, a njegova se radnja odvija oko dvoje mladih ljudi
Dorothee Brooke i Tertiusa Lydgatea. Gorljiva Dorothea ezne uiniti neto dobro u svome
ivotu i dobiti pristup mukom svijetu uenja. Dijelom zbog toga, udaje se za sredovjena
znanstvenika, Edvvarda Casaubona, koji radi na saetoj stuiji Klju za sve mitologije". Opis
te veze koji daje George Eliot, a u kojoj svaki od partnera prema drugome upuuje nade i
oekivanja koja taj drugi ne moe ispuniti, jedan je od najpotresnijih knjievnih prikaza
nesretnog braka. Tertius Lydgate je lijenik koji se bavi medicinskim istraivanjima, gradi svoju
vlastitu praksu i imenovan je rav- nateljem nove gradske bolnice koja se tek treba izgraditi. On
privlai panju Rosamund Vincy, gradske ljepotice, i njih se dvoje zaljubljuju i vjenaju.
Slika 1.5 Unajmljeni pastir Williama Holmana Hunta. George Eliot je o ovoj slici u eseju
Prirodopis ivota Nijemaca zapisala ovo: Kako su stvarna obiljeja radnih ljudi slabo
poznata onima koji su izvan njihove klase, kako se malo prouavao njihov ivot... Cak je i
jedan od naih najveih slikara iz najistaknutije realistike kole na svojoj slici Unajmljeni
pastir oslikao pejza iznimnom vjernou, no par seljaka u prvom planu nije nita realistiniji
od idilinih labudova s ukrasa na naim dimnja- cima.
Svaki lik u romanu MIDDLEMARCH ima svoje tenje. Svaki od njih ostvaruje planove, ali je pod
utjecajem ivotnih sluajnosti, onog nepredvidivog. Nema velikog plana, nema sile koja iza scene
povlai konce. Ovo je pitanje koje postavlja George Eliot: ako nai planovi samo dijelom uspijevaju,
ako nismo kadri predvidjeti posljedice svih naih postupaka, ako nema sudbine koji bi nas vodila
naem neizbjenom usudu, ako ivimo u vremenu u kojem bez sumnje svatko vjeruje u boansko
vodstvo, ili ako se to vodstvo tumai na vrlo razliite naine, kako bismo mogli nai svoj put u
ivotu?
Njezin je odgovor da nae emocije mogu djelovati kao neka vrsta busole, a ujedno su i glavno
sredstvo kojim svatko od nas utjee na druge. U svojoj knjizi ona ocrtava mnoge suprotnosti, npr. onu
izmeu Dorothee, koja je puna nezadovoljenih udnji, no podlona emocionalnim strujanjima svoga i
tuih ivota, i Casaubona, koji jedva raspoznaje vlastite emocije. Otprilike na treini knjige
Casaubon doivljava srani napad u potisnutoj ljutnji nakon svae s Dorotheom. Lydgate posjeuje
Dorotheu i savjetuje joj kako da izbjegne sve situacije koje mogu uzrujati njezina mua.
Nekoliko dana kasnije Lydgate ih ponovno posjeuje i Casaubon od njega zahtijeva da bude
iskren glede njegova stanja. Lydgate odgovara da je on u opasnosti, premda je teko predviati.
Casaubon uvia da bi mogao umrijeti i preplavljuje ga ogorenost. Kad ih Lydgate napusti, Dorothea
odlazi u vrt, elei odmah otii svome muu.
No oklijevala je, bojei se da e ga uvrijediti nametljivou; jer njezina joj je stalno susprezana
gorljivost nudila iva sjeanja koja su jaala njezin strah, kao to se potisnuta energija slegne u
drhtaj, i ona je polako lutala oko oblinjeg drvea dok ga nije vidjela kako se pribliava. Zatim
mu je pola ususret i mogla je predoiti anela s neba, koji dolazi s obeanjem da e kratko
vrijeme koje im je preostalo biti ispunjeno onom vjernom ljubavlju koja se privije uz tugu.
Pogled kojim je uzvratio njezin bio je tako hladan da se osjetila jo uplaeni- jom; ipak se
okrenula i rukom uhvatila njegovu nadlakticu.
Gospodin Casaubon drao je ruke iza lea i dopustio je njezinoj podatnoj ruci da se pripije uz
njegovu ukoenu.
Dorothea je osjetila neto zastraujue u dojmu kojlje ta neosjetljiva, ukoena tvrdoa ostavila
na nju. To su jake rijei, no nisu prejake; tim se beznaajnim postupcima zauvijek zatre sjeme
radosti (Eliot, 1871-1872, str. 462).
U ovom kratkom odlomku vidimo mnoge elemente svojstvene pisanju George Eliot. Ona
pokazuje kako se emocije razvijaju, kako ih jedna osoba prenosi drugoj, i daje komentar o tome
kakav utjecaj one imaju - komentar kojem su prigovarali neki knjievni kritiari. No ovdje je
vjerojatno najvanije to to, manje-vie po prvi put u engleskoj knjievnosti, portret neijeg iskustva
zapoinje iznutra, iz vlastite svijesti osobe ... oklijevala je, bojei se da e ga uvrijediti
nametljivou; jer njezina joj je stalno susprezana gorljivost nudila iva sjeanja koja su jaala njezin
strah. Kao to je H.D. Lavvrence kasnije rekao: Upravo je George Eliot to zapoela...ona je svu
radnju poela smjetati unutra (Purkis, 1985, str. 104).
George Eliot kasnije je napisala u pismu: moje pisanje jednostavno je skup ivotnih
eksperimenata - pokuaj da vidimo za to su sposobne nae misli i emocije - koje zalihe motiva,
stvarnih ili tek nagovijetenih, obeavaju boljitak kojemu moemo teiti (Haight, 1985, str. 466).
U romanu MIDDLEMARCH George Eliot istrauje neke temeljne injenice o emocijama, ukljuujui i
injenicu da razliito razumijemo vlastite i tue
.c/fra(/?a /)(<>(j/'ajf(Ja: f/eor(/e <!//>(
George Eliot bila je jedan od najveih Spencera. Kasnije je ivjela s Georgeom

engleskih romanopisaca. Roena je 1819. kao Lewesom, sve do njegove smrti 1878.
Ann Evans na imanju u blizini Coventrya. Lewes je bio knjievni kritiar i biolog, iji je
Njezin otac, Robert Evans, bio je stolar i rad cijenio i Charles Darwin. Lewes je bio
upravitelj imanja, a njezina majka, Christiana rastavljen: njegova ga je ena ostavila i otila s
Pearson, bila je iz obitelji maloposjednika. drugim ovjekom. Razvod nije mogao dobiti, pa
Ann nauila je francuski i njemaki od se on i Marian Evans nisu mogli vjenati. To je u
pobonih uitelja, i bila je pod utjecajem pristojnom drutvu bio skandal. Nji- hova veza
evange- likog kranstva. U esnaestoj godini jedna je od velikih emocionalnih i
napustila je kolu zbog majina slabog zdravlja, intelektualnih veza u povijesti knjievnosti.
no do svojih je tridesetih nauila i talijanski, Putovali su, itali zajedno, meusobno
latinski i grki, i prevo- dila teoloke i filozofske komentirali vlastiti rad, raspravljali o svemu,
knjige, uz brigu radili na zajednikim projektima. Na primjer,
o kuanstvu i ocu koji je umro kad joj je bilo Lewes je bio jedan od glavnih u
trideset. Preselila se u London, nazvala Marian populariziranju Spinoz- ina djela, a Marian se
Evans i postala pomonica urednika u asopisu prihvatila pre- voenja Spinozine ETIKE. Na
WESTMINSTER REVIEW. Bila je vjerojatno jedna od kraju ni jedan izdava nije htio objaviti knjigu.
rijetkih ena svoga vremena koja se sama Lewes ju je potaknuo da pone pisati umjetniku
izdravala na taj nain. Postala je bliska prozu. MLIN NA FLOSSI (Eliot, 1860) osigurao joj
prijateljica filozofa i psihologa Herberta je ugled i donio ma- terijalnu sigurnost. Lewes je
bio odu- evljen njezinim uspjehom, ak i kad je nadmaio njegov vlastiti. (Biografski podaci iz
Haight, 1968).
emocije. No to je najvanije, mi kao itatelji osjeamo emocije poistovjeu- jui se i suosjeajui s

likovima, kao to je to opisao Aristotel u POETICI. Ne samo da nam se nude prikazi obinog ivota,
kao to se moe oekivati od prirodopisa, ne samo da su to prikazi iznutra i izvana na nain na koji
ne moemo oekivati od biologije, nego smo i sami emocionalno dirnuti na
nain koji doista uspijeva proiriti nae suosjeanje, koji uspijeva pojaati iskustvo i
proiriti na kontakt s drugima izvan granica nae vlastite sudbine.
George Eliot je dobro znala to bi znailo pisati filozofiju, prirodopis, sociologiju
ili psihologiju na konvencionalan nain. Ona je takve sadraje itala s veim
oduevljenjem od bilo koga drugog u njezino vrijeme, i to na etiri iva i dva mrtva
jezika. Puno je putovala i ivjela u sreditu intelektualne de- bate u jednom od
najivljih svjetskih gradova u razdoblju koje je teko moglo biti misaono ivahnije, kad
su se zbivale revolucije u znanosti, u tehnologiji i u drutvenim institucijama. S
vodeim umovima raspravljala je o drutvenim znanostima. No smatrala je da je o
emocijama potrebno napisati vie od uobiajenih znanstvenih i filozofskih lanaka.
Pisala je tako da ljudi mogu osjetiti emocije i njihovu vezu s tenjama. U njezinim
rukama roman je omo- guavao vrstu istraivanja emocija i njihova djelovanja, to
jednostavno nije mogue generalizacijama, statistikom ili dijagramima.
Nain pisanja koji je uvela George Eliot doputa nam, kao to je predloio Aristotel
u svojoj teoriji KATARZE, da razumijemo emocije koje osjeamo pri i- tanju. Ova vrsta
razumijevanja ima vano mjesto uz analitike metode.
Trenutak saimanja u suvremenim istraivanjima

Tijekom 20. stoljea prouavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -
biolokom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done- davna tijek istraivanja
bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meusobnim vezama razliitih
pravaca. U sljedeem poglavlju pred- stavit emo neke od utemeljitelja psihologije,
fiziologije i drutvenih znanosti dvadesetog stoljea. Sa svakim od njih zapoela je
posebna vrsta istraivanja
1 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.
* *
John Harlow i Walter Hess: neuroznanost
Vrlo esto se maka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najblie osobe
koja sudjeluje u eksperimentu.
Hess i Briigger, 1943, str. 184
Od Danvinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

psihologa koji e zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj
2 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaanja pojavila se ideja da su pojedini

dijelovi mozga na razliite naine povezani s emocijama.
Neka od opaanja koja su istaknula mozak kao sjedite emocija i uslijedila su nakon
sluajnih oteenja mozga: takav je, primjerice, sluaj Phineasa
Gagea, simpatinog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeu Rut- landa i Burlingtona u
Vermontu ( SAD ), a koji je zapisao seoski lijenik imenom John Harlow. Trinaestoga rujna 1848.
godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbuena i rupa ispunjena barutom.
Gage je sam ugurao prah eljeznom ipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teine 6 kg. Ovo guranje
eljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. eljezo se zabilo u Gageovu lubanju
ba ispod lijeve obrve, izalo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario.
Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlow pobrinuo za
njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio.
Harlow je napisao, u reenici koja je nagovijestila Darwinovu teoriju emocija, da se inilo da je
unitena ravnotea, da tako kaem, izmeu njegovih intelektualnih sposobnosti i ivotinjskih
sklonosti. (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ovjek, za kojeg je njegov prijatelj
rekao da vie nije Gage. Umjesto da bude ljubazan i uinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi- ran i lako
je planuo. Bio je hirovit i kolebljiv, stvarajui mnoge planove za ono to kani uiniti, no od njih je
odustajao i prije no to bi ih razradio (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim
najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je
Sjedinjenim Dravama pokazujui se na sajmitima i nosei okolo eljeznu ipku koja ga je
ozlijedila.
Harlow u San Franciscu, gdje je doao ivjeti sa svojom majkom, pet godina nije doznao za
Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira
tijelo. Lubanja i eljezna ipka koja je smjetena u koveg zajedno s Gageom poslane su natrag na
istok. U svome izlaganju pred Medicinskim drutvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je
rekao da su Gageova majka i prijatelji odustajui od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom
predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti (str. 278).
Dvije su glavne metode fizioloke psihologije: jedna prouava posljedice lezija, ozljeda mozga
koje nastaju sluajno, kao u sluaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u
eksperimentima na ivotinjama. Drugom me- todom prouavamo posljedice podraivanja mozga,
elektrinim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkria nastala podraivanjem, a su-
kladna su onome to znamo iz prirodoslovnih opaanja iji je zaetnik Dar- win. Primjenom
elektrinog podraivanja na specifina mozgovna podruja moemo izazvati dobro usklaene
obrasce odgovora, sklonosti karakteristine za emocije. Zaetnik tih istraivanja bio je vicarski
fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu.
Tijekom dvadesetih godina 20.stoljea pokrenuo je inventivan, nov i teh- niki zahtjevan
istraivaki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hipotalamiko podruje mozga maaka.
Kad se maka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektrino podraivati kroz te elektrode
dok se ivo-
Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana eljeznom ipkom
u nesrei 1848. godine; (b) eljezna ipka, izloena u muzeju Harvard Medical School.
tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraivanja, Hess je

morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i privrstiti ih za lubanju, tako da ih
maka moe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode,
izolirane ice iji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oteuju mozak. Takoer je morao
razviti i nain elektrinog podraivanja koji e podraivati modano tkivo u tim
dubokim dijelovima jer podraivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje
nije bilo primjenjivo. Nakon zavretka eksperimenata trebalo je potvrditi toke
podraivanja. U tu su svrhu tanki odsjeci mozga oznaavani za ispitivanje pod
mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vrci elektroda. Trebalo je pripremiti
mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toke. Sve je to zahtijevalo
vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ivotinjama koje su se slobodno
kretale bili uvjerljivi.
Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ivanog sustava, iznenaujui
rezultat Hessovih istraivanja za razumijevanje emocija bio je sljedei: kad su
elektrode usaene u jedan dio hipotalamusa, podraivanje je dovelo do karakteristinog
odgovora: rad srca se ubrzao, maka je postala ustra i uzbuena, a ako se podraivanje
nastavilo, maka je postala ljuta, ak je i divlje napadala predmete u okolini. Najee
se maka u svojim reakcijama napada/obrane okretala protiv najblie osobe koja je
sudjelovala u eksperimentu (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju
nazvao afektivna reakcija obrane, i ponudio objanjenje da je jedno hipotalamiko
podruje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po- draivanje
drugog podruja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo
smirenost i pospanost.
Ono to zauuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poetku besmi- slen niz
elektrinih podraaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv
emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oito ovisi o mo-
torikom programu ugraenom u mozgu. Program nije stereotipan, no napad bijesa se
odvija na vjet i usmjeren nain.
Danas, nakon vie od stoljea analize posljedica nesrea na ljudski mozak i vie od 50
godina eksperimentiranja na mozgu ivotinja, postoji iroko slaganje o sljedeoj slici.
Neka mozgovna podruja kao to su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiki sustav
nazivaju se niim strukturama jer su bile istaknute kod ivotinja koje su se javile ranije
tijekom evolucije kraljenjaka. Ta su podruja povezana s emocijama. Obino se smatra da
su u kraljenjaka pod kontrolom viih dijelova mozga koji su se razvili kasnije tijekom
evolucije, kao to je to korteks (ili modana kora), koji se najvie razvio kod ljudske vrste.
Ako su oteeni vii centri, kao to se zbilo s eonim podrujem nesretnog Phileasa Gagea,
moe izostati kontrola niih centara. Njihova se aktivnost moe oito- vati u emocionalnom
ponaanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom.
To je saeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.
Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba

kao to vlast proizala iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok
evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo povlaenje
viih, nego istodobno i rasputanje niih. Ako se upravljako tijelo nacije iznenada
uniti, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga uglednih ljudi, i 2)
anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959)
Jackson je bio pronicav opaa, a njegova je shema bila izuzetno zanimljiva. Primjerice,
iznio je miljenje da je nepredvidivo emocionalno ponaanje u pijanstvu rezultat upravo
takvog rasputanja kakvo je naveo jer su vii centri iskljueni alkoholom. Tako imamo
objanjenje zbog ega pi- jana osoba u jednom trenutku moe uroniti u ljubaznu
sentimentalnost, a u drugom upasti u estoku tunjavu.
irila se i privlana ideja koju je predloio Darwinov mlai suvremenik Haeckel
(Sulloway, 1979). Krilatica je glasila ontogeneza rekapitulira filo- genezu. To znai da
razvoj svakog pojedinca, poevi od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne
stanice nadalje. Premda biolozi vie ne misle da je to najtoniji nain promatranja
embrionalnog razvoja, verzija te ideje postala je pravovjernost u fiziolokim objanjenjima
ponaanja. Najnii dijelovi ivanog sustava, kao to su lena modina i produena modina,
kontroliraju jednostavne reflekse - refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim
kraljenjacima. Isprva se smatralo da je i ponaanje djece u' mjeri skup refleksa. Tijekom
evolucije sljedei su se razvili slojevi l mozga, i oni sljedei sazrijevaju u mozgu djeteta. Te
strukture uklju talamus i limbiki sustav. Oni su povezani s emocijama kao to je 1^
voenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao to su napadi koje Hess. Takvi su sklopovi
svojstveni niim sisavcima i maloj djeci koj^|S 9û

it4
socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvieg sloja. Kod odraslih Ijudi ovo podruje,
za koje se smatra da upravlja viim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i
emocionalnim centrima smjetenim nie.
Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za otkrie funkcionalne
organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa. Cudnom igrom sudbine podijelio je
nagradu s Egasom Monizom, koji je razvio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi
ublaio odreene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sline onima to ih je
eljezna ipka sluajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave
suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukotomija bila je popularna kao nain smirivanja
nekih emocionalno uznemirenih p sihij atrij s ki h bolesnika. Procjenjuje se da je izmeu 1936. i
1955. godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moda
e vam se uiniti udnim da je uinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uinku
koji je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniki element bio emocionalna
otupjelost, distanciranje od emocionalnih posljedica. Do ezdesetih godina 20. stoljea prefrontalna
leukotomija se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje
razaraju tkivo danas se vie ne koriste, no izuzetak su manja, lokalizirana odstranjivanja mozgovnog
tkiva. Premda ljudski mozak u znaajnoj mjeri podnosi oteenja, suvie je sloen da bi mu razaranje
velikih dijelova donijelo ikakve koristi.
Magda Amold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

...emocijepodrazumijevaju dvostruki odnos, iprema objektu iprema ja koje doivljava objekt.
Magda Arnold iJ. Gasson, 1954.
Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u amerikoj
psihologiji.
Sylvan Tomkins, 1962.
U drugoj polovici 20. stoljea, isprva slabo, uli su se glasovi koji izraavaju zabrinutost zbog
toga to su emocije zanemarene u akademskom svijetu. Meu tim su glasovima bili oni Magde
Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaajna djela. Arnoldova je (zajedno s J.
Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaaja, a Tomkins je
predloio ideju koja je u prvi plan stavila istraivanja o emocionalnim izrazima lica.
Procjena u suvremenim istraivanjima emocija znai da se svaka emocija temelji na vrednovanju
dogaaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vrednovanja), moemo predvidjeti emocije; a znamo li
kakve su emocije, moemo opisati procjene. Frijda je napisao: Procjena je sredinje pitanje teorije
emocija (1993.b, str. 225). Mnogi e se s time sloiti.
Ideja je sljedea: Arnoldova i Gasson predloili su da emocija povezuje ja i objekt. Za razliku
od percepcije, koja govori o tome na koji nain znamo to je izvan nas, ili linosti, koja se odnosi na
to kakavje svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kau
na ovaj nain: Emocija ... je sklonost koju osjeamo prema objektu koji je procijenjen kao
prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao neprikladan, potkrijepljena specifinim
tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od
Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov nain
razmiljanja.
Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na privlanost ili odbojnost
nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se odnosi na to je li neki objekt prikladan ili
neprikladan za nas, pa je emocija sukladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja
razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li tekoe u djelovanju. Ne postoje li
tekoe u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jednostavno pribliava ili se udaljava od
njega, a takve se emocije oznauju kao impulzivne; postoje li tekoe, Arnoldova i Gasson te
emocije nazivaju emocije prijepora. Na temelju ovakve razlike oni predlau listu pozitivnih i
negativnih emocija, a svaka od njih odreena je karakteristinim procjenama. Ako je neki objekt
vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan
kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju je preuzeo Lazarus (1966) u
formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala iroku teoretsku i praktinu
primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokuali odrediti koje
se tono procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraavaju na emocije.
Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao sredinjim dijelom ljudskog ivota.
Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informacije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i
svijesti po prvi put su pred- stavljene na Meunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija
pojavila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995).
Tomkinsovo je pisanje analitino, poticajno, otvara nova pitanja - i teko ga je saeti. No nekoliko
njegovih koncepata nailo je na irok odjek. Najvanija je njegova zamisao da je osjeaj glavni
motivacijski sustav, to je sredinji pojam ideje da su emocije pojaala. U psihologiji se smatralo da
je problem motivacije rijeen idejom nagona, kao to su glad, e i seksualni nagon. Tomkins
smatra da to nije tako: To je potpuno pogreno. Intenzitet, hitnost, neutaivost nagona je privid.
Privid je stvoren pogrenim prepoznavanjem signala nagona s njegovim pojaalo. Pojaalo je
afektivni odgovor na taj nagon (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuivala nekoliko
motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreenu funkciju (, disanje, seks), svaki
se moe natjecati s drugima i obuzeti osobu. Sto je to to daje prednost jednom nagonu pred drugima?
To su emocije. One pojaavaju signal jednog nagona, ba kao to se glasnoa zvuka na audiosu- stavu
podeava okretanjem gumba za kontrolu jaine zvuka.
Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga, iznenada zastane
disanje, primjerice kod utapanja ili davljenja, ono to vidimo nije nedostatak kisika, nego panian
strah koji pojaava nagonski poriv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su
odbili nositi maske s kisikom, takoer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio
neugodan - naprotiv, bio je ugodan. Signal nije bio pojaan, i neki od tih pilota umrli su sa
smijekom na usnama. Drugo: kad smo seksualno uzbueni, nisu spolni organi ti koji postaju
emocionalno uzbueni, premda se u njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuena,
koja se pribliava drugoj osobi i ispunjenju. Ono to ine tjelesne promjene jest to da pojaavaju
spolni nagon, ine ga neodlonim i daju mu prvenstvo pred drugim potrebama.
Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaala emocija kod ljudi.
Naglo se zbivaju fizioloke primjene u krvotoku i pokretima miia, koje privlae panju na
odreenu potrebu ili cilj. Tako se dogodilo da je lice postalo sredite istraivanja o emocijama:
dvojica istraivaa iji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is-
traivanja pripisuju Tomkinsu.
Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne informacije, na
perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meu
nagonima usmjerio na ishod, na motoriku stranu. Ono to im je zajedniko je pojam emocija kao
normalnog funkcioniranja, to je otvorilo put novoj eri istraivanja.
Alice Isen i Gordon Bower: eksperiment o uincima emocija Topli ar
uspjeha
Iz naslova lanka Alice Isen, 1970.
Eksperimentalna psihologija bila je veim dijelom 20. stoljea dominantan pokret u
psihologijskim istraivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle panji. Meu najranijim
eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvjetovanja kod ivotinja. Premda su esto opisivane
na drugi nain, one se zapravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije
prikazat emo u 5. poglavlju. Postoje i razliiti pristupi eksperimentiranju na ivotinjama, a neki od
njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predvia
Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936).
U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraivanja, ne samo o emocijama, nego i o
njihovim utjecajima. U tome je jedan od pred-
vodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je
test perceptivno-motorikih vjetina. Nasumce odabranim ljudima reeno je da su
uspjeno rijeili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraivala
posljedice tog osjeaja. U usporedbi s drugim ispitanicima koji su rjeavali isti
perceptivno-motoriki test, ali im nije reeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoi
neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige.
Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o socijalnom
ponaanju kao to je pomaganje ljudima, nego o onome to moemo nazvati
kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno
raspoloenje kod ljudi u trgovakom centru dajui im poklon. U naizgled nevezanoj
anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade
bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispitanici koji nisu dobili poklon.
Isenova je nastavila istraivanja pokazujui da srea ima dalekosean utjecaj na
kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moe ljude uiniti kreativnijima u
rjeavanju problema, i potaknuti kod njih neobinije asocijacije na rijei. Saetak
rezultata Isenove i njezinih suradnika dan je u tablici 1.2.
7JBLICA 1.2 Primjeri efekata koje su nali Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano sretno
raspoloenje. U svakoj od studija efekti su usporeivani s onima neutralnog i/ili negativ- DQg
raspoloenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su bili
odrasli, obino studenti.
Iszraivanje Metoda induciranja Efekti induciranja
Isen, 1970. Informacija o uspjehu na zadatku Vee donacije u dobrotvorne svrhe, pomo
neznancu
Isen i Levin, 1972 Nuenje kolaia Vea spremnost na pomo, manje ljutnje u
knjinici
Isen i sur., 1978. Poklon Bolje dosjeanje pozitivnih sjeanja Rjee
spominjanje problema s kupljenom robom
Isen i sur., 1985. Pozitivno asociranje rijei i druge dvije Neobinije asocijacije na rijei
metode
Camevale i Isen, 1986. Crtani filmovi i poklon Poteno cjenkanje, manje svadljivosti
Isen i Geva, 1987. Vreica bombona Vie opreza zbog mogueg gubitka kad je rizik
velik, manje opreza zbog mogueg gubitka kad je
rizik mali
Isen i sur., 1987. Filmska komedija ili bombon Bolje kreativno rjeavanje problema
Craiger, Billings i Gledanje smijenih televizijskih Vie zadovoljstva u rjeavanju zadataka
Isen, 1989. omaki
Isen. 1990. Naljepnice za djecu Naprednije razvojne razine
Isen i sur., 1991. Informacija o uspjehu u rjeavanju Bra klinika dijagnoza, vei interes za
anagrama pacijente
Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljea i Gordon Bower je zapoeo prouavati efekte
raspoloenja na zapamivanje i druge vrste kognitivne uspjenosti. U lanku koji je postao vrlo
poznat (Bower, 1981) opisao je brojne eksperimente o uincima induciranja sretnog i tunog
raspoloenja. Bower je u nekim svojim istraivanjima koristio hipnozu, no esto se koriste i neke
druge metode induciranja raspoloenja i ini se da imaju slian uinak: neke su spomenute u tablici
1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da itaju 60 sretnih ili tunih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili
pak sluanje vesele i tune glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994).
U jednom je istraivanju Bower traio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaaja iz
svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadre u pamenju desetak minuta i kau reenicu ili
dvije o svakom dogaaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloenju, od ispitanika je traio da razmisle o
svakom dogaaju i oznae ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod svakog
ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloenjem
bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaaja koje su oznaili sretnima, no dosjetili su se svega
nekoliko dogaaja koje su oznaili kao tune. Ispitanici ije je raspoloenje bilo tuno bili su neto
skloniji dosjeati se tunih dogaaja u usporedbi sa sretnim ispitanicima, to pokazuje slika 1.7.
Uobiajeno objanjenje ovakvih rezultata je dosjeanje sukladno raspoloenju: u eksperimentu
Isenove i sur. (1978) s anketom kupaca, ispitanicima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi s
automobilima, televi- zijskim prijemnicima i slino kad su bili sretnog raspoloenja, a i u Bowerovu
eksperimentu sretnim ispitanicima u sjeanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.
Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraivanja uspomena ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine. Slika
pokazuje broj estica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuno
raspoloenje. Kad su bili sretno raspoloeni, dosjeali su se puno vie uspomena koje su prethodno
oznaili kao ugodne. Kad su bili tuno raspoloeni, dosjeali su se neto vie neugodnih
uspomena.
Opisat emo utjecaj emocija iz jo dvije Bowerove studije. U jednoj od njih istraivao je utjecaj
raspoloenja na tumaenje slika iz Testa tematske apercepcije. U tom testu ljudima se prikazuju
slike neodreenog znaenja i od njih se trai da ih opiu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim
sretnim raspoloenjem rekao o eni koja gleda niz polja: Ova ena gleda prekrasan pejza. Ona je
ovdje dospjela iz oblinjeg kampa i uronila u ljepotu okolia. Nikad se nije tako dobro osjeala....
(Bower, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobueno sretno ili nesretno raspoloenje, a
zatim su itali priu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuan, kako se sastaju i igraju
tenis. Idueg dana ispitanici su se dosjeali prie u neutralnom raspoloenju. Ljudi koji su itali
priu u sretnom raspoloenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se vie injenica o njemu
nego o drugom liku. Oni koji su itali priu u tunom raspoloenju poistovjetili su se s tunim likom i
zapamtili vie injenica o njemu.
Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na
pamenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i slino. Oni su takoer potaknuli psihologe koji se
bave klinikim pitanjima da istrae mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloenja kod
psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjeanje tunih dogaaja u tunom raspoloenju moe imati
vaan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu
utjecati na trajna raspoloenja (vidi 12. poglavlje).
Ervin Gojfnian i Arlie Russell Hochschild:

dramaturska perspektiva
Diite uzbunu!
Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova
Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka itav svijet je po- zornica (u KAKO VAM
DRAGO, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski nain, i
drutvenu stvarnost u kojoj ivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava stvaraju
inoralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje shvaanje o
tome tko smo mi.
Goffmanovo vjerojatno najvanije djelo za razumijevanje emocija je esej Uitak u igri,
objavljen u njegovoj knjizi SUSRETI (1961). To je jedna od najvanijih analiza prirode sree jo od
Aristotelovih vremena. To je i prerada, u socijalnom smislu, Freudove PSIHOPATOLOGIJE
SVAKODNEVNOG IVOTA (1901). Ona istrauje psihologiju uloge i pogreku koju inimo ako emocije
shvaamo samo kao individualne: one su esto, a vjerojatno i veim dijelom socijalne.
O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u duanu, na poslu i u obitelji, moemo razmiljati kao o
igri, kae Goffman. Razliite igre, kao to su ah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene verzije
tipova socijalne interakcije. U svakom tipu igre moemo eksperimentirati, inei pogreke i eksperi-
mentirajui iznova, bez posljedica koje te pogreke imaju u stvarnom ivotu. Kad udemo u bilo koju
vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ivotu, to je kao da prolazimo kroz membranu u maleni svijet s
vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom povijeu. Preuzimamo ulogu koja nam je u
takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moda emo prvi servirati, u obinom ivotu
moda je naa uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se ponaamo na odreen nain da
bismo odrali nau ulogu, slijedei naznaena pravila ili scenarije koji vrijede unutar te membrane. U
tenisu tako pokuavamo lopticu prebaciti preko mree, kao studenti pokuavamo uiti. I mi i drugi
promatramo ova ponaanja kao dobra ili loa, ispravna ili neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona
trae komentar drugih - ukljuujui prijedloge za promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeima,
posebna pravila unutar svake vrste membrane stvaraju moralne svjetove koji su predmet veeg dijela
nae konverzacije: Trebao bi vie raditi na tom bekhendu, ili: Nije li to sjajno? Ove godine prola
je s odlinim!
Ovdje dolazi Goffmanovo tumaenje emocija: uz to to igramo svoju ulogu, bolje ili loije,
moemo se zapitati koliko se jako uivljavamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne interakcije
u koje se lako moemo ukljuiti bez ostatka. Openito, vidimo da vie sree donosi potpuni anga-
man u onome to radimo. No u ivotu je vrlo esto prisutan unutarnji kon- flikt: moemo slijediti
pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uivimo u ulogu. Moda bismo zapravo eljeli raditi neto
drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naih ivota kojima smo nezadovoljni i zbog kojih patimo.
Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U

svojem radu ona istrauje napetost do koje moe doi kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju ima,
kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponaanja koje pokazujemo.
Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drava, i ona
opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija i
pitala se je li smjeak onih koji su prihvatili njezino nuenje iskren. Njezini su roditelji pokazivali
interes za geste i raspravljali su i tumaili nategnut smijeak bugarskog poslanika, skretanje pogleda
kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog ataea (Hochschild, 1983, str. ix). Ove
geste nisu samo prenosile znaenje od jedne k drugoj osobi - one su bile razmjena poruka izmeu
vlada. Je li dvanaestogodinjakinja nuila kikiriki samo glumcima koji su igrali propisane
diplomatske uloge? Gdjejezavravalaosoba, azapoinjao posao?
Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traiti odgovore na taj
problem: prodaju li prodavai proizvod ili vlastitu linost? Razvila je teoriju emocionalnih pravila.
Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas zahtijevaju
da aljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe.
Hochschildova je prouavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke Delta
Airlines, na kojoj su oni uili kako upravljati avionom, kako djelovati u izvanrednim
situacijama, posluivati hranu i tako dalje. No ono to je opisala je kako osoba mora
nauiti sasvim odreenu vrstu ponaanja da bi postala stjuardesom Delta Airlinesa.
Kandidatkinja je trebala nauiti igrati ulogu, slino kao to glumica ui ulogu. Glavni
cilj te uloge je da kod putnika pobudi poseban emocionalni ton: Kandidati su
opominjani: Doista se trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vae najjae oruje
(Hochschild, 1983, str. 105). Od njih se trailo da o putniku razmiljaju kao da je
osobni gost u njihovu dnevnom boravku. Emocionalne uspomene kandidata o osobnoj
gostolju- bivosti bile su koritene na nain koji bi Stanislavski preporuio (str. 105).
Pristup je isti kao kod glumake metode Stanislavskog: i tehnika vjebanja odreenih
izraza i dozivanje uspomena koje prate te izraze dio su zahtjevnog uvjebavanja uloge
koje je Stanislavski (1965) preporuivao profesionalnim glumcima. Lake je uvjerljivo
odigrati ako se glumac potpuno uivi u ulogu.
Rad koji ukljuuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izazvali u drugima,
prilino je est. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je izraunala da je
1970. godine 38 % svih plaenih poslova u Sjedinjenim Dravama zahtijevalo znaajan
emocionalni napor. Unutar kategorija poslova koji zahtijevaju takav napor, ene su
dva puta zastupljenije od mukaraca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice
trai ljubaznost, vedrinu, spremnost na pomo: njegova je svrha davanje ugodne
emocionalne potpore efu. Mnogi poslovi koji trae emocionalni napor su na dodirnoj
toki izmeu tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je poboljati
prodaju proizvoda tvrtke.
Nisu svi poslovi koji trae emocionalni napor usmjereni na izazivanje ugodnih
emocija. Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrakoplovne stjuardese:
Dignite uzbunu bila je krilatica efa jedne agencije za naplatu dugova (Hochschild,
1983, str. 146).
Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moe uvjeriti da je tajna sree potpuna
ukljuenost u ono to inimo, Hochschildova to dovodi u pitanje. Sto ako je ponaanje
za koje smo na poslu plaeni u suprotnosti s bilo ime emu se moemo potpuno
predati?
Povezivanje nekih niti

U prvom poglavlju naznaili smo neke pravce razmiljanja o emocijama. Ovo
poglavlje nije namjeravalo biti poput uvodne radnje u prii - to dolazi u sljedeem
poglavlju. Njegova je uloga da otkrije poneto od intelektualne opreme koja pripada
ovom podruju.
Mnogi itatelji literature o emocijama prigovaraju joj na pretjeranoj raznolikosti,
diu ruke i zakljuuju da je podruje suvie heterogeno da bi bilo smisleno. Mi (autori
ove knjige) imamo drugaije stajalite. Postoji razno- likost, no elimo pokazati da se ti
pristupi nadopunjuju i da se moe razabrati jedinstvenost.
Takoer vjerujemo da vama kao itateljima u poetku moe pomoi da se
poistovjetite samo s jednim ili s nekoliko zaetnika, iji interesi i spoznaje odgovaraju
vaoj vlastitoj intuiciji. Nadamo se da smo ovdje ponudili do- voljan broj takvih
zaetnika da biste to mogli uiniti. Tada spoznaje jednog od njih mogu posluiti kao
poetna toka. Prema tim spoznajama moete usva- jati nove informacije i zapoeti
stvarati na njima zasnovanu strukturu.
Ovdje se ne spominju svi zaetnici istraivanja emocija. Odabrali smo samo neke od
njih, koji su zapoeli itav pravac istraivanja ili razmiljanja, a ne nuno i one koji su
ga uinili vanim. Tako su, primjerice, John Bowlby i Ainsworth pridonijeli vie
od bilo koga u zadnjih 20 godina naem razumijevanju emocionalnog razvoja u
djetinjstvu. Rad ovih autora oslanja se na Freudov, pa se oni ne spominju u ovom
poglavlju, no njihova su istraivanja cjelovito predstavljena u 7. poglavlju. Neki koji su
najvie utjecali na autore knjige osobno, primjerice Herbert Simon, Michael Rutter i
George Brown, takoer se ne spominju sve do kasnijih poglavlja. Pria ove knjige
zapravo poinje sa sljedeim poglavljem: jesu li emocije razliite ili iste u razliitim
drutvima?
Saetak
U ovom poglavlju upoznali smo vas s nekim autorima koji su postavili temelje
razumijevanja emocija u zapadnoj intelektualnoj tradiciji, a svaki od njih predstavljen je
nekima od svojih najvanijih ideja. Postoji puno razliitih pristupa razumijevanju
emocija: utemeljitelji su u svoje metode ukljuili opaanje u prirodnim uvjetima
(Charles Darwin), postavljanje i provjeru teorija primjerima i protuprimjerima
(William James) i paljivim sluanjem ljudi koji govore o svojim emocionalnim
iskustvima (Sigmund Freud).
Mnoge spoznaje o emocijama opisali su i iznijeli ljudi koji nisu bili znanstvenici,
nego filozofi kao to su Aristotel, Rene Descartes i Baruch Spi- noza, ili knjievnici kao
to je bila George Eliot. Suvremena istraivanja o emocijama prisutna su u mnogim
disciplinama prirodnih i drutvenih znanosti: kao i psiholozi (Magda Arnold, Sylvan
Tomkins, Alice Isen, Gor- don Bower), i istraivai u okviru antropologije (Erving
Goffman), sociolo- gije (Arlie Hochschild), medicine (John Harlow) i neurofiziologije
(Walter Hess) utemeljili su vane nove pravce, kao to su to inili i autori u drugim
disciplinama. Ne bismo mogli razumjeti emocije ili njihovo znaenje bez obraanja
panje na multidisciplinarnu prirodu razumijevanja.
Prijedlozi za daljnje itanje
Najbolji opi i sveobuhvatan uvod u emocije, s poglavljima posveenim interdiscipli- narnim
temeljima istraivanja o emocijama, biolokoj osnovi, psiholokim procesima, drutvenim
procesima i pojedinim emocijama:
Michael Levvis i Jeanette M. Haviland (Ur.) (1993) HANDBOOK OF EMOTIONS. New York: Guilford.
Knjiga koja zahvaa razliite pristupe emocijama koje smo predstavili u ovom poglavlju -
ukljuujui sociologiju, psihologiju, filozofiju, knjievnu prozu - i integrira te razliite pristupe:
Thomas J. Scheff (1990). MICROSOCIOLOGY: DISCOURSE, EMOTION AND SOCIAL STRUCTURE. Chicago:
University of Chicago Press.
Za kratku povijest istraivanja emocija:
George Mandler (1984). MIND AND BODY: PSYCHOLOGY OFEMOTIONS AND STRESS. New York: Norton,
2. poglavlje The psychology of emotion: Past and present.
Za zanimljiv opi prikaz emocija i njihovih svojstava:
Nico Frijda (1988). The laws of emotion. AMERICAN PSYCHOLOGIST, 43, 349-358.
2. /)(Hj/aoJje
i C /u</fu/4l//t

O rs/oaca/tje Sadraj
c//tocija
Kulturalni kontekst
Romantizam
Usporedba izmeu nas i Ijudi iz
drugih kultura
Emocionalna klima
Ima li univerzalnih Ijudskih emocija?

Razlike u pojavi emocija i njihovu
tumaenju u razliitim kulturama
Pravila pokazivanja emocija
Kulturalno osmiljavanje i socijalna
uloga emocija
Strastvena ljubav
Zaljubljivanje
Srednjovjekovna dvorska Ijubav
Zaljubljenost kao prijelazna
drutvena uloga
Saetak
Prijedlozi za aljnje itanje

... postoji neka vrsta univerzalnogjezika, koji se sastoji od izraza lica i oiju, gesti i tona glasa, koji
mogu pokazati misli li osoba neto zatraiti i dobiti, ili odbiti i nemati nita s tim.
Augustin, Ispovijedi, 1-8
Kulturalni kontekst
U zapadnoj kulturi postoji sumnjiavost prema emocijama. Ta ideja potjee jo od Platona (375
g. pr. Kr.), koji je smatrao da se emocijama ne moe vjerovati, jer izviru iz niih dijelova uma i
izopaene pameti. U suvremeno doba tu je podozrivost unio Charles Darvvin (1872), koji je smatrao
da je, kod odraslih ljudi, izraavanje emocija zastarjeli trag nae evolucije od ivotinja i naeg
razvoja od djetinjstva.
Nije teko uoiti podcjenjivaki stavprema emocijama u zapadnoj kulturi: ako u raspravi elite
odbaciti ono to kae druga osoba, moete rei da je osoba tek emocionalna, mislei pod tim
iracionalna. Emocije se esto smatra nekontroliranima i destruktivnima, u usporedbi s
konstruktivnim pro- izvodima paljiva razmatranja. Emocije se katkad smatraju primitivnima i
djetinjastima, ee nego civiliziranima i odraslima. No nasuprot tome, a na kraju ak i dojmljivije,
emocije se smatraju vrstim jamcem autentinosti, najboljim putem do nae vlastite biti. Kao to je
to Solomon izrekao: Emo- cije su ivotna snaga due, izvor veine naih vrijednosti (str. 14).
I podozrivost prema emocijama i potvrda njihove vrijednosti proizvod su zapadne kulture. To

vidimo u injenici da ni podozrivost ni potvrda, a niti njihova paradoksalna mjeavina kojoj smo
svjedoci u zapadnoj kulturi, nisu univerzalne. Neka druga drutva emocije promatraju drugaije.
Tako emo prikazati neke prizore iz emocionalnog ivota u kojima postoji slinost s dananjim
zapadnim drutvima, ali i neke razlike. To emo uiniti na dva naina: povijesnim sadrajima koji
pokazuju izvor zapadnih vjerovanja i iskustava s emocijama te usporedbom sa suvremenim
nezapadnim kulturama.
Romantizam
Pogledajmo u nedavnu kulturnu povijest da bismo dobili sliku o tome kako su se pojavile
dananje zapadne ideje o emocijama i kako se one odravaju. Osamnaesto stoljee u Europibilo je
doba prosvjetiteljstva, kadje znanstveno razumijevanje svemira napredovalo s Newtonovim
zakonima, i kad je netolerancija postala sramotnom u javnom ivotu, to je dovelo do njezina
slabljenja. Civilizirani razum postao je ideal. Kant (1784) je to ovako izrazio: Usudite se misliti,
imajte hrabrosti koristiti se vlastitim umom (str.
Do vremena u kojem je Kant napisao ove retke zbila se jo jedna promjena, manje ili vie kao suzdran
odgovor na teme prosvjetiteljstva - zvala se romantizam. U Europi i Americi, usprkos moguim proturjejima
nekih od naih kulturalnih vjerovanja o emocijama, romantino je vjerojatno jo uvijek prikladan naziv za
zapadni kulturalni stil. Romantizam je afirmacija emocija i njihova znaenja u osobnom ivotu, politici,
knjievnosti, filozofiji. Do 19. stoljea romantizam se uvrstio kao dio zapadne kulture, manje ili vie neodvojiv
od ideja osobne slobode.
Oblikovanje romantinog duha openito se pripisuje Jean-Jacques Rou- sseauu (1775), siromanom graaninu
Zeneve. Spremno prihvaanje njegovih ideja znailo je da su ljudi spremni za promjenu vrijednosti koju je on
predloio. Prvi je predloio ideju, koja se danas ini oitom, da se religijska osjetljivost prije temelji na onome to
osjeamo nego na autoritetu, Svetom pismu ili na argumentima u prilog postojanju boga. Upravo je on poeo
napa- dati pokuaje kultiviranja kao umjetne i tetne: umjesto toga predlagao je da odgoj bude prirodan i da
prirodne emocije ljudi ukazuju na to to je ispravno - oni samo trebaju biti otvoreni osjeaju vlastite savjesti.
Njegova glasovita reenica s poetka DRUTVENOG UGOVORA (1762) ovjek je roen slobodan, a svugdje je u
lancima postala je poziv na okupljanje jakobincima u Fran- cuskoj revoluciji, a te su misli prele i Atlantski
ocean da bi potaknule ameriki rat za nezavisnost.
Romantizam je nadahnuo pisce, a oni su nastavili artikulirati kulturalne promjene koje su se tada zbivale.
Romantiari su bili oarani prirodnim. Poeli su se cijeniti divlji krajolici, prije smatrani zastraujuim i
barbarskim. Pisci su poeli istraivati obian ivot umjesto ivota plemia. Istraivali su djetinjstvo, snove, daleke
krajeve, egzotino. Samo pisanje postalo je nain otkrivanja unutarnjih emocionalnih istina. Umjesto razuma,
ideal su postale emocije, proivljene i prihvaene. Emocije su izraavali pjesnici, romanopisci i dramatiari, kao i
slikari i glazbenici. itatelji, publika, gledatelji, sluatelji takoer su bili dirnuti; i oni su osjeali emocije. Sjetite
se nove drutvene znanosti George Eliot (o njoj smo govorili u 1. poglavlju), u kojoj emocionalno iskustvo
postaje sredinje pitanje.
Umjesto opisivanja povijesti romantizma, razmotrit emo samo jedan romantiarski roman - onaj
Shelley, keri slavne feministice Woll- stonecraft i drutvenog reformatora Williama Godwina. Sa 16
godina pobje- gla je od kue s pjesnikom Bysshe Shelleyem. Kad joj je bilo 18 godina je s
, svojom polusestrom Claire, lordom i jo jednim prijateljem bila na praznicima tijekom
neugodnog ljeta u Alpama. Neprekidna kia danima ih je osudila na boravak u kui. Puno su itali i vodili duge
razgovore o knjievnosti, filozofiji i biologiji. Jedan dan je predloio da svatko od njih napie priu o
utvari. Legavi u krevet Shelley nije mogla zaspati. Potaknuta razgovorom o pokusima u kojima su
elektrinom strujom izazivani pokreti miia kod mrtvih, njoj se ukazala slika znanstvenika s monim strojem,
koji klei nad stravinom utvarom ovjeka
FRANKENSTEIN;
OR,
DW K tW, , fro
T* mmmii mt f Did t *oicit tfcec 4* tm * mr *
TllE MODEUN PROMETHEUS.
Piusitt Lorr.
VOL. I.
iMnit *
LACHmOtOK, HCOHU, HARDtKO, HAVOH, * JOHSS. **.
1818.
SLIKA 2.1 Naslovna stranica prvog dijela prvog izdanja FRANKENSTEINA, kojeg je napisala
Wollstonecraft Shelley, no koji je izvorno objavljen bez imena autora - bio je to
jedan od prvih romana perioda romantizma u Engleskoj, koji naglaava emocije i
njihove posljedice.
kojeg je sastavio. Njezina je pria postala FRANKENSTEIN (1818), jedan od najranijih
engleskih romantiarskih romana i jedna od prvih znanstvenofantas- tinih pria uope.
Romantiarski roman Frankenstein Shelley

Roman govori o Victoru Frankensteinu, idealistinom znanstveniku koji otkriva kako mrtvu
tvar proeti ivotom. Sakuplja dijelove tijela iz grobnica i stvara umjet- nog ovjeka, vieg od 2
m. Htio je da bude lijep no njegova je uta koa jedva pokri- vala rad miia i arterija (str.
105). Nakon godina napornog rada potaknutog istraivakim arom, on daje iskru ivota, a
zatim, kad se stvor poeo micati, zgroen bjei iz prostorije. Iscrpljen, pokuava spavati -
radosno sanja kako je na cesti susreo svoju voljenu, i oni se poljube. No tada njezine usne
postanu modrosive, boje smrti, inilo se da se mijenja i ja sam pomislio da u naruju drim
tijelo moje pokojne majke (str. 106).
Frankenstein se budi s tom iznenaujue suvremenom slikom incestuozne zloupotrebe
prirode. Ponovno se penje gore u svoj laboratorij. Stvorenje se die i prua ruku kao da eli
zadrati svog tvorca. Frankenstein nanovo bjei iz sobe. Kad je lice stvorenja mirovalo, bilo je
runo, ali onako oivjelo, postalo je prizor iz pakla.
Dvije godine poslije, nakon duge bolesti, Frankenstein se vraa obitelji u enevu i okriva da je
ubijeno dijete, njegov brat. On u umi opazi svoje stvorenje i nagaa da je ono uinilo nedjelo.
Slukinja biva osuena za zloin i zbog toga umire. U navali grizoduja Frankenstein pokuava
nai utjehu bijegom u Alpe, no stvor ga pronalazi usred velianstvenog pejzaa. Stvor iskazuje
odanost svome tvorcu. Pria o svom bijegu iz Frankensteinova laboratorija. U svojim prvim
susretima s ljudima biva otjeran sa strahom i gnuanjem. Utoite je naao u naputenoj kolibici
naslonjenoj uza zid seljake kue. Kroz kljuanicu promatra ukuane, mladu enu, mladia i
slijepog starca, sestru i brata s njihovim ocem. Kad se starac njeno i toplo nasmijeio mladoj eni,
stvorenje je osjetilo posebno i neodoljivo uzbuenje, kakvo nije nikad prije osjetio, ni od gladi
niti od studeni, ni od topline niti od hrane, i odmaknuo se od prozora, ne mogavi podnijeti te
emocije (str. 153-154).
Tijekom mjeseci, dok je bilo skriveno, stvorenje skuplja drva i obavlja druge poslove za
obitelj. Mukotrpno ui njihov jezik i drutvene obiaje. S nevinou koja odaje autoriino pomno
itanje Rousseaua, poinje osjeati prirodnu naklonost i ljubav prema seljacima i njihovu
jednostavnom ivotu. Poslije godinu dana posjeuje slijepog starca dok su ostali ukuani vani.
Poinje objanjavati da im eli samo dobro, premda zastraujue izgleda; on je njihov dobar duh
koji im je pomogao, on eli njihovo prijateljstvo. Starac slua, no ostali se vraaju i ostaju
uasnuti. Mladiistue stvorenje, i ono bjei s nemonim oajem. Sljedeeg dana obitelj naputa
kuu. Te noi, za vrijeme jakog vjetra, stvorenje u bijesu zapali svoju kolibicu i kuu.
Te zime stvorenje luta uokolo u oaju, no s proljeem mu se vraa dobrohotnost. Odluuje
pronai svog tvorca. U enevi nailazi na malog djeaka i prilazi mu mislei da je premalen za
predrasude. No djeak se uznemiri, nazove ga ljudoderom i za- prijeti da e ga njegov otac,
Monsieur Frankenstein, kazniti. Stvorenje zadavi djeaka, potaknuto bijesom i spominjanjem
prezimena ovjeka odgovornog za njegovu izoblienost.
Danima nakog toga stvorenje pronalazi Frankensteina u Alpama. Kae da e ga ljudi zauvijek
izbjegavati. Smatra da je postao izopaen, no to je zbog toga to je silno nesretan; ne moe
podnijeti toliki prezir. Njegov osjeaj dobrote pretvorio se u bijes zbog mrnje koju mu drugi
izraavaju. Stoga njegov tvorac mora napraviti jo jedno stvorenje, ensko, podjednako izoblieno,
s kojim moe ivjeti u razumijevanju. "Bude li ijedno bie osjealo dobrohotnost prema meni
kae stvorenje, uzvratit u stotinu puta toliko i stostruko vie...odvojenima od itava svijeta, ivot
nam nee biti sretan, no bit e nekodljiv... (str. 191).
Frankenstein je uasnut svojom dilemom: treba li riskirati stvarajui jo jednog monstruma,
tako da se njih dvoje moe odati pustoenju, ili pak udovoljiti elji stvorenja koje trai blagost
svoga tvorca?
FRANKENSTEIN je i danas uzbudljivo tivo, izazovno u dananje doba robota i umjetne
inteligencije, naeg iskoritavanja prirodnih bogatstava i razvoja sve pametnijih, no sve opasnijih
tehnolokih sustava (Perrovv, 1984). U romanu je puno motiva romantine misli: prizori u divljem
krajoliku, pozivanje na emocije kao na pokretae djelovanja, naglasak na prirodnom, nepovjerenje
u umjetno, i strepnja od ljudi koji bahato prelaze svoje granice.
Vrijednosti romantizma nisu bile svojstvene europskoj kulturi prije 18. stoljea. U romanu
Shelleyeve mnoge su od tih vrijednosti jasno iskazane: one su jo uvijek s nama. Emocije
doivljavamo kao razloge za mnoge svoje postupke.
Usporedba izmeu nas i Ijudi iz drugih kultura

Nekoliko je naina gledanja na kulturu. Jedan od njih je povijesni, itanje spisa iz prolosti i
usporedba tekstova kao to je onaj Shelley s onim to je bilo prije i to vjerujemo danas.
Drugi nain je onaj putnika kao to su antropolozi, koji donose vijesti o suvremenim kulturama
drugaijima od nae. Jo je jedan nain prouavanje socijalizacije, kako djeca stjeu vjerovanja i
vjetine drutva. U ovoj knjizi naim kulturnim naslijeem smatrat emo naslijee Sjeverne
Amerike i Europe jer to je tradicija u kojoj su odgojeni autori ove knjige (engleskog i amerikog
porijekla), i koju poznaju iz nepo- srednog iskustva. Da biste razumjeli emocije - vlastite, one
drugih ljudi koje dobro poznajete i one ljudi u razliitim drutvima - morate se smjestiti u okvire
vlastite kulturne tradicije. Budui da e veina itatelja ove knjige biti Sjevernoamerikanci i
Europljani, zapoet emo sa zapadnom kulturom. No to je samo polazite, i to vrlo grubo, jer
Europa i Amerika obuhvaaju brojne kulture. Ne smatramo da naa kultura ima prednost. Da smo
Japanci ili In- dijci, drugaije bismo napisali ovo poglavlje i neke druge dijelove knjige. Iz- van
kulturne tradicije ne postoji vrsto uporite na kojem bismo mogli stajati.
Ovdje tvrdimo da kultura proturjei racionalnosti: meu nmogim vrijednostima koje moe
usvojiti ljudsko drutvo, neke se odabiru radije nego druge. Primjerice, ustvrdili smo da je
Sjeverna Amerika jo uvijek na nmogo naina romantina. Zabrinutost boraca za zatitu okolia
sve je vea u posljednjih 20 godina. Ona je bliska romantiarskim stavovima i vrijednostima koje
promiu prirodno, no to ne znai da je ta zabrinutost iracionalna.
Istok i Zapad
Pogledajmo emocionalnu atmosferu nezapadnog drutva, koje se, kao i zapadno, zasniva na
novanoj ekonomiji. Razlike ne izviru iz razliitog stupnja industrijskog napretka, pismenosti ili
slino: usprkos tome, razlikuju se emocionalne klime Europljana i Amerikanaca s jedne, te
Japanaca s druge strane.
Glavna razlika koju biljee i zapadni i japanski promatrai je u prirodi vlastitog ja. Na
Zapadu ja zamiljamo kao ja-mene, samostalan entitet, izvor naih odluka, misli i postupaka,
te kao sredite proivljavanja emocija. Taj ja odvojen je od ja drugih ljudi. U tom je drutvu
vano postati nezavisan, potvrditi sebe, i natjecati se s drugima ako treba.
Nasuprot tome, u Japanu i u brojnim nezapadnim kulturama mnogi su opisali ja kao mi-ja,
koje proizlazi iz veza s obitelji, suradnicima i drutvenom skupinom, premda je taj prikaz bez
sumnje pojednostavljen. Vanije je uklapati se zajedno s ostalima i s njima skladno ivjeti (Markus
i Kitayama,
1991) . Da ne bismo mislili da je nezavisno ja ija autentinost izvire iz pojedinanih elja i
emocija, prirodno, moramo se prisjetiti da je taj naglasak na prirodnom dio zapadnog kulturnog
naslijea (vidi prethodni dio o roman- tizmu). U okvirima svjetskih kultura, individualistiko ja
je neobino (Geertz, 1975).
U svakom drutvu djeca razvijaju sliku o sebi kao o biima fiziki odvojenima od ostatka
svijeta. Neisser (1988) predlae da se taj fiziki aspekt nazove ekoloko ja. K tome, ljudi
vjerojatno svugdje imaju osjeaj osobnog duevnog ivota, ukljuujui i struju svjesnih misli,
osjeaja i snova. Meutim neki drugi aspekti pojma o sebi se razlikuju i utjeu na emocionalni
ivot. S meuzavisnim ili mi-ja, misli i osjeaji nisu usmjereni na odvojenost, ve na proimanje
s drugima. Ideju o tome moete dobiti ak i u naem individualis- tikom drutvu: kad se zaljubite,
moete osjetiti da se granice vas samih ire kako bi ukljuile drugu osobu u vaa najvanija
razmiljanja, i da postajete vie mi nego ja.
Ljutnja je na Zapadu emocija nezavisnosti i samopotvrivanja. U Japanu se ona smatra
prikladnom meu Ijudima razliitih drutvenih grupa, primjerice u samurajskoj ratnikoj tradiciji
u feudalnom Japanu, no Markus i Kitayama (1991) izvjetavaju da se ljutnja smatra vrlo
neumjesnom meu roacima ili kolegama. Nasuprot tome, ljutnja meu Amerikancima koji se
poznaju i vole razmjerno je uobiajena i prihvaena. Ispitujui ljude koji su vodili dnevnike
strukturirane poput upitnika, Averill (1982) je u Massachu- ssetsu naao da se ispadi ljutnje zbivaju
otprilike jednom tjedno. Veinom su bili usmjereni na osobu koju je ispitanik poznavao i volio
(npr. suprunik, roditelj, dijete, prijatelj). Veina ispitanika (63 %) kae da je razlog za njihovu
ljutnju bilo potvrivanje autoriteta ili nezavisnosti, ili popravljanje dojma o njima samima. Miyake
i sur. (1986) jo od rane dobi nalaze razliite posljedice interpersonalne ljutnje u Americi i
Japanu. Eksperimentatori su amerikoj i japanskoj djeci staroj 11 mjeseci pokazali zanimljive
igrake, a svaku od tih igraaka su uparili s majinim glasom koji izraava radost, ljutnju ili strah.
Kad se mjerilo vrijeme potrebno djeci da se ponu pribliavati igraki nakon to su uli majin
glas, amerika i japanska djeca nisu se razlikovala u brzini pribliavanja igraki nakon zvuka
majina radosnog ili ustraenog glasa. Nakon to su njihove majke progovorile ljutitim tonom,
amerika su se djeca stala pribliavati igraki u prosjeku 18 sekundi kasnije, no japanskoj djeci je
trebalo znaajno dulje da se pokrenu, u prosjeku 48 sekundi. Japanska djeca vjerojatno su bila vie
inhibirana ljutitim glasom svoje majke jer ga rijetko uju.
Okrenimo se pozitivnijim emocijama: u Japanu postoji emocija zvana AMAE, koja se ne moe
jednostavno prevesti na engleski (Morsbach i Tyler, 1986). AMAE je emocija meuovisnosti, koja
izvire iz neke vrste simbioze, iz zadovoljstva zbog toga to nas druga osoba potpuno prihvaa. Ne
moe se rei da tu emociju ne moemo prepoznati u drugim kulturama, ili da nema univerzalno
znaenje. Prije se moe rei da u ivotu odraslih na Zapadu nema jasno mjesto. Njezin izvorni
kineski ideogram bila je dojka koju beba sie. No kad zapadnjaci zamiljaju ovaj osjeaj, znaju da
ga osoba treba prerasti. U Ja- panu nije tako: to je emocija prihvaanja unutar obitelji, a cijeni se i
kao uza- jamna zavisnost koja postoji izmeu ljubavnog para. Ima svoj poseban naziv i posebno
kulturalno znaenje. Na Zapadu bi se smatrala regresijomu razvoju. To nije emocija odvojenosti,
ve isprepletenog zajednitva.
Heelas (1986) itatelje vodi na ono to naziva Cookovom turnejom emocija u razliitim
drutvima. On kae da se u nekim kulturama prepoznaje pojedina emocija ili skup emocija, one
imaju ime i o njima se u drutvu govori. Takve emocije su prespoznatljive (Levy, 1984), naime,
njih kultura istie. Nasuprot tome, ini se da se neke emocije u odreenim kulturama rijetko
javljaju, ili ih uope nema; nisu osmiljene niti se o njima govori. One su nespoznatljive. Tako
su emocije zavisnosti kao to je AMAE prespoznatljive u Japanu, a nespoznatljive u Americi.
Puka vjerovanja nas na Zapadu sklona su podcijeniti i potisnuti strah. Je- dan od izvora za
takvo shvaanje je savjetnik za roditelje: Stearns i Haggarty
(1991) su pregledali 84 takva prirunika objavljena izmeu 1850. i 1950. kao i popularnu
literaturu namijenjenu djeci. Tri su istaknuta obiljeja tih prirunika uoi 20. stoljea: upozorenja
roditeljima o opasnosti izazivanja straha kod djece; preuivanje teme o nainima suoavanja s
djejim strahovima; prie za djeake poticale su hrabrost i spremnost na akciju usprkos strahu.
Zatim se dogodila promjena: U 20. stoljeu roditelje se poduavalo ne samo da izbjegnu
kanjavanje djece strahom, nego i da obuzdaju vlastite emocije kako ih ne bi uznemirili (Stearns i
Haggarty, 1991, str. 75). Dr. Spock (1945) je u svom utjecajnom priruniku pisao da s djejim
strahovima treba paljivo postupati. Odvajanje od maliana izaziva strahove i treba ga izbjegavati.
Ako se pojave strahovi, treba ih prihvatiti strpljivo i s ljubavlju. Do 40-ih godina 20. stoljea
iezle su prie o djeacima koji ine ono to treba usprkos strahu, a zamijenile su ih pustolovine u
kojima tvrdokorni momci uope nisu osjeali strah. U amerikom je drutvu bilo vano obuzdati
strah, prvo zato to on pojedinca sprjeava da bude dobar graanin, a zatim i uspjean kao osoba.
Kao to je predsjednik Franklin Roosevelt rekao u svom poznatom nastupnom govoru 1933:
Jedino ega se trebamo bojati je sam strah. U preobrazbi srednjovjekovne ideje o posljednjem
sudu, holivudski film BRANEI SVOJ IVOT opisuje dogaaje nakon zemaljske smrti kao sudski
proces s odvjetnicima. Umjesto grijeha, procjena je li strah vladao ivotom osobe odreuje hoe li
osoba napredovati ili nazadovati.
Na Zapadu se smatra da su emocije, izuzev straha, u velikoj mjeri automatske i da ih je najbolje
izraziti. Smatra se da potiskivanje drugih emocija predstavlja opasnost po zdravlje i sunmjiavi
smo prema nekom tko nam se ini odvie emocionalno kontroliran. Nasuprot tome, u Japanu se
mnoge emocije i tjelesna stanja njeguju u odreenim okolnostima, no u drugim se okolnostima
obuzdavaju. Prema Matsumotu i sur. (1988), Amerikanci vjeruju da se moe utjecati na strah. U
usporedbi s Japancima, Amerikanci su u veoj mjeri smatrali da su Ijutnja i gnuanje automatski.
U Americi pojedinci imaju prava. U meuzavisnim kulturama ljudi imaju dunosti i
najpotpunije se osjeaju kad ih ispunjavaju. Kao to je objasnila an- tropologinja Benedict (1946),
u knjizi napisanoj tijekom posljednje godine Drugog svjetskog rata i odobrenoj od strane amerike
vlade kako bi se bolje razumjeli Japanci koji su bili neprijatelji, u Americi biti iskren znai
djelovati u skladu s neijim najskrovitijim emocijama. U Japanu, pojam koji se obino prevodi kao
iskrenost, MAKOTO, znai neto drugo: ispunjavanje drutvene dunosti, ne sukladno unutarnjim
osjeajima, nego potpuno ispunjavanje, vjeto i bez unutarnjeg konflikta. Pojam se nekome moe
initi udnim, no mogu se izgraditi mostovi prema tom idealu: pojam potpune zaokupljenosti onim
to inimo zapadnjake je privukao zenu, u kojem se njeguje taj ideal. To je jedan od nekoliko
oblika budizma koji cvatu u Japanu. Pogledajte, primjerice, Wattsa (1957).
Godine 1945. Japanci su pri svojoj predaji, kojom je zavrio Drugi svjetski rat, postavili uvjet
da car ostane na elu drave, no da dobije ameriku upravu. To je bilo prihvaeno. Amerikanci su
djelovali kroz postojee kanale japanske vlade, a Japancima je njihov car objavio da je rat gotov,
da je militarizam bio pogreka i da odsad moraju prionuti na novi zadatak. Oni su se doista
uivjeli u taj zadatak. Mnoge je Amerikance iznenadilo da Japanci to mogu. U tim bi se
okolnostima na Zapadu mogao oekivati inat, otpor, sabotaa, koji bi imali unutarnji uzrok. No,
kako objanjava Benedict, Japan- cima nije bilo udno preuzeti nove dunosti. Japanska kultura je
trajala i dalje, a ljudi su nastavljali obavljati svoju dunost.
Emocije mogu dati osnovu za interakcije meu ljudima, no razlike kao to su one izmeu
Amerike i Japana mogu dovesti do tekoa u komunikaciji. Dok Japance uznemiruje amerika
izravnost i zauzimanje za sebe, Ameri- kanci Japance smatraju tajanstvenima. Danas je Japan
najuspjenija indu- strijska ekonomija na svijetu, a Amerikanci se vie ne trude razumjeti japan-
sku kulturu da bi znali kako s njima ratovati. Umjesto toga, zapadni poslovni ljudi pokuavaju
razumjeti japanske osjeaje i obiaje kako bi s njima trgovali i ekonomski se natjecali.
Emocionalne klime
Naziv emocionalne klime, koji je skovao De Rivera (1992), opisuje raspoloenje kulturne
grupe ili nacije. On utjee ne samo na to kako se netko osjea, nego i na ono to se smije i to se ne
smije initi. Primjerice, u nekim zemljama June i Srednje Amerike ljudi su ivjeli u klimi straha
zbog nasu- minih ubojstava i nestajanja. U takvoj klimi raste nepovjerenje, a prestaje suradnja.
Mijenja se ak i tumaenje svakodnevnih stvari: crveno svjetlo na semaforu, koje treba znaiti
stani, moe prestati znaiti stani, jer kad netko stane, postaje lakom metom puane paljbe (De
Rivera, 1992, str. 201).
U veini industrijskih zemalja prevladava klima meusobne suradnje, koja pridonosi

aktivnostima urbanih drutava: u veini sluajeva ljudi koji se ne poznaju mirno komuniciraju. U
tome su ameriki i japanski gradovi slini. Kad bi vas kao zapadnjaka, koji nikad nije ivio izvan
svog drutva, netko pre- bacio u Tokio s neto ekova, no bez znanja ijedne rijei japanskog, mogli
biste tamo sretno ivjeti tjedan dana. Iznenadilo bi vas to nema grafita ni vandalizma, bilo bi vam
drago to vam ne prijeti kriminal (Tasker, 1987), bili biste iznenaeni to vidite pristojne mlade
ene koje nou bezbrino hodaju gradom, no mnogo toga bi vam bilo poznato. Mogli biste nai
put, komunicirati s ljudima i prepoznati veinu onog to se zbiva oko vas. Kad biste, nasuprot
tome, bili preneseni u neindustrijalizirano drutvo, puno vie toga bi vam bilo strano. Trebali biste
puno vie od ekova.
Emocije na Ifaluku
Jedno od neindustrijaliziranih drutava u kojima se prouavao emocionalni ivot jest ono na
Ifaluku, malom pacifikom atolu s 430 stanovnika, ija je veliina oko jedne petine njujorkog
Central Parka. Lutz (1988) ga je posjetila na devet mjeseci. Napisala je da je htjela vidjeti: je li,
i u kojoj mjeri, mogue organizirati ivot na nain koji e izbjei probleme za koje mi se ini da
slabe ameriku kulturu, posebno njezinu sveprisutnu nejednakost i spolova i drutvenih klasa, i
njezino nasilje (str. 17).
Ifaluk je u visokom stupnju meuzavisno drutvo. Ljudi se oslanjaju jedni na druge na tom
otoku ija je najvia toka svega nekoliko metara iznad razine mora i gdje nerijetko tajfuni zbriu
kolibe, razore vrtove tropskog bilja i prorijede ribu u laguni.
U svom prikazu Ifaluka Lutzova je uspjela na tri vana naina, ije spajanje dotad jo nije
zabiljeeno u antropolokoj literaturi. Prvo, ona je ila s namjerom da ne prouava rodbinske veze,
ni religiju, niti ekonomske veze - ve emocionalni ivot. Drugo, zahvaljujui svojoj kulturalnoj
osjetljivosti i spisateljskoj vjetini, uspjela je dati ono to Geertz (1973) naziva gust opis, ne
samo emocija nego i okruenja u kojem se javljaju, te znaenja koje one imaju za tu kulturu.
Tree, budui da nitko od nas ne moe postati lan druge kulture u kratkom posjetu tijekom
odrasle dobi, Lutzova ne opisuje kako je to biti Ifaluanin, nego razvija drugu metodu. Umjesto da
samo podnosi kulturalni ok, ona ga je iskoristila. Ona sama bila je Amerikanka u odreenoj
toki povijesnog vremena (str. 15). Poklanjajui panju nesporazumima izmeu nje i Ifaluana i
njihovim emocionalnim posljedicama, vidjela je koliko pravila kulture djeluju i u njezinu drutvu i
u onom na Ifaluku.
Ovdje je ilustracija susreta amerikog shvaanja ja-mene i ifalukog shvaanja ja-mi.

Tijekom svojih prvih tjedana na otoku, Lutzova je zapitala mladu enu iju je kolibu posjetila:
Zelite li vi (svi) poi sa mnom po pitku vodu? (str. 88). Njihova su se lica snudila. Lutzova pie
da je tek kasnije shvatila to je bilo pogreno. Obraajui im se sa vi, podrazumijevala je od-
vojenost izmeu njih i njezina vlastitog ja koje donosi odluke. Ona pie da bi ispravnije bilo rei,
naglaavajui shvaanje sebe kao mi, neto poput: Sad emo otii po vodu, moe?, to
podrazumijeva da su takve odluke zajednike.
Slika 2.2 ena s Ifaluka smije se dok izrauje improvizirani ukras za glavu svom malom sinu,
odmarajui se nakon struganja kokosovog oraha. Ova vrsta socijalno po- sredovanog
smjekanja je slabija i znai neto sasvim drugo od ker, to znai ustrep- talu sreu. Prema
tome su ljudi s Ifaluka sumnjiavi jer znai zanemarivanje prisutnosti i potreba drugih.
Postoje znatne razlike izmeu drutvenog znaenja emocija u Americi i na Ifaluku. Uzmimo,
primjerice, KER na Ifaluku. Lutzova to prevodi kao srea/ ushit. U Americi ljudi vjeruju da je
samo po sebi razumljivo kako postoji pravo...na traenje sree (ameriki Ustav). Na Ifaluku ljudi
ne misle da imaju ikakvo pravo traiti KER. Misle, umjesto toga, da bi je trebali izbjegavati. KER
nije zadovoljstvo ili interpersonalna ugodnost uobiajena na Ifaluku. Osoba koja osjea KER
vjerojatno je suvie zadovoljna sobom. To moe voditi razmetanju, moda ak i svadljivosti, a to je
ponaanje koje Ifaluani ne odo- bravaju. Suprotno tome, ovjek bi trebao biti MALMVELU,
ljubazan, smiren i tih (str. 112).
Jednog dana, sjedei s drugom enom, Lutzova je promatrala petogodinju djevojicu kako
plee i krevelji se, pokazujui pomalo KER. Lutzova je smatrala da je djevojica prilino zgodna.
Nemoj joj se smjekati, rekla je njezina sugovornica, pomislit e da ti nisi SONG (str. 167).
Zena je istaknula da se djevojica pribliava dobi u kojoj bi trebala imati socijalnu inteligen-
ciju, obzir prema drugima koji se na Ifaluku toliko cijeni. Zena je isticala jo jedan aspekt
emocionalnog ivota na Ifaluku: kad bi Lutzova izgledala SONG (opravdano ljuta na krenje
drutvenih pravila), djevojica bi prestala pokazivati KER i razmetati se, to je loe ponaanje.
Djevojica bi trebala tiho sjediti, kao to rade dobri, socijalno inteligentni ljudi. Dakle, SONG nije
onakva ljutnja kakvu osjeamo na Zapadu, a koja izvire iz krenja prava. Drutvena je obveza
ljudi da iskau SONG ako primijete bilo to to moe omesti socijalno funkcioniranje. METAGU je
prirodni odgovor na SONG, zabrinutost za druge.
Razlika izmeu njezine vlastite i ifaluke kulture bila je uzrokom mnogih socijalnih pogreaka
koje je Lutzova poinila. Jedne noi prestraila se ovjeka koji je uao u kolibicu bez vrata, koju je
izborila za sebe. Njezin vrisak probudio je obitelj koja ju je prihvatila, i oni su doli vidjeti to nije
u redu. Spavali su metar ili dva dalje u svojoj zajednikoj kolibi, a svaija je prostirka za spavanje
dodirivala druge, tako da se nitko ne osjea usamljen. Covjek je pobjegao, a obitelj se veselo
smijala kad je ula da je Lutzovu uzbudio takav dogaaj. Rekla je da je dovoljno dugo na otoku da
bi znala kako su mukarci katkad nou zvali ene na seksualne sastanke. No ona je sa sobom
donijela ameriku ideju da nenajavljen posjet mukarca neizbjeno znai opasnost. Na Ifaluku,
kae Lutzova, premda se mukarci u rijetkim prilikama mogu doimati zastraujue kad su pijani,
pa se drugi mogu pobojati da bi meu njima moglo doi do sukoba, nasilje meu ljudima gotovo
da i ne postoji, a si- lovanje je nepoznato. Stoga je noni posjetitelj znaio neto upravo suprotno
strahu. Dogaaj je postao tema razgovora. Premda nitko nije mogao razumjeti zbog ega se
uplaila, Lutzova je osjetila da njezina pomajka donekle pokazuje zadovoljstvo priom, jer premda
je tjeskoba koju je Lutzova pokazivala bila neprikladna, bila je to tjeskoba: njezina pomajka
smatrala je da to znai kako je Lutzova sposobna pokazati tu dragocjenu emociju!
Najdragocjenija emocija, meutim, j&FAGO, koja se prevodi kao suut/'ljubav/tuga. To je
glavni pokazatelj pozitivnih odnosa, ukljuujui one s dje-
com, roacima i seksualnim partnerima. Posebno se osjea kad je onima koje volimo
potrebna pomo, ukljuujui situacije kad su odsutni, jer e u toj odsutnosti biti
odvojeni od onih o kojima ovise. Taj osjeaj izraava tugu koju podrazumijeva stanje
potrebe i suut koja ovu tugu pretvara u njezin domi- ljatiji oblik.
Postoje li kod ljudi univerzalne emocije?

Emocionalna klima na Ifaluku razliita je od one u New Yorku i od one u Tokiju.
Jedna od tekoa koja se javlja pri itanju meukulturalnih istraivanja emocija jest
u procjeni jesu li razlike koje opisuju etnografi temeljne ili povrinske. O ovom
pitanju raspravljaju dvije kole: univerzalisti vjeruju da se temeljne emocije javljaju
kod svih ljudi, relativisti vjeruju da su emocije specifine za kulturu u kojoj se
javljaju. Relativisti, u koje se ubrajaju Harre
(1986) , Heelas (1986) i Lutz (1988), smatraju razlike meu kulturama za-
nimljivima i na njih usmjeruju svoju panju. Univerzalisti kao to su Ekman (1989),
Brown (1991), te Shaver, Wu i Schwartz (1992), misle da su razlike puno izazovnije.
Lutzova kae da je namjera njezine knjige bila pokazati da su emocije na Ifaluku
drugaije od onih u Americi, kulturalno drugaije prije negoli prirodno - odatle je
naslov njezine knjige NEPRIRODNE EMOCIJE. Ona kae da ljudi na Ifaluku ne
doivljavaju emocije individualno, kao u Americi, nego primarno kao posrednike u
socijalnim odnosima. Na primjer, ljubav, srea, ljutnja, tuga, a i strah su katkad
interpersonalni. Lutzova pie da e, ako je na Ifaluku neki interpersonalni problem
nerijeen, osoba otii drugoj osobi s iskazanom namjerom da kaem svoje
misli/emocije kako bi me one napustile (str. 99). No zamisao da govorimo o
vlastitim emocijama osobi koje se one tiu postoji i na Zapadu, gdje se drugim
osobama govori o veini emocija koje su dovoljno vane da bismo ih upamtili (Rime
i sur., 1991).
Dio dokaza da su emocije univerzalne jest to to ih moemo prepoznati u
razliitim kulturama. Domaini Lutzove prepoznavali su njezine emocije tijekom
njezina boravka na Ifaluku, od osmijeha kojim je pratila djevojicu koja se kreveljila
i straha kad je ovjek nou uao u njezinu kolibu. I je pre- poznavala emocije
Ifaluana: vidjela je kako su se lica mladih ena snudila kad je zapitala ele li po
vodu i prevela je ifaluke emocionalne pojmove svojim itateljima koji govore
engleski.
Pitanje je koliko su slinosti temeljne, a koliko su pak razlike korjenite? Odgovor

na to pitanje dijelom ovisi o tome na to stavljamo naglasak. itajui i razmiljajui
o sadraju ove knjige zakljuili smo da su zajednika obiljeja emocija u razliitim
narodima znaajnija nego razlike koje meu njima postoje, premda su razlike u
emocionalnom ivotu u razliitim kulturama znatne, i premda se neke emocije u
odreenim kulturama previe istiu, a druge se ne uoavaju.
Da nema meukulturalne slinosti, da su sve emocije svojstvene samo odreenoj kulturi, teko bi
bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumijevanje izmeu ljudi iz razliitih drutava. Pokuaj
da se razumiju emocije u drugom drutvu bio bi nalik pokuaju osobe koja je slijepa za boje, te
vidi samo crno i bijelo, da shvati boje.
Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna
osnova, ne znai da podcjenjujemo razlike meu kulturama. To znai da stara ideja, prema kojoj
treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prolosti. Ba kao to postoje univerzalne
anatomske osobine ljudskog roda, kao to je kostur koji podrava uspravan hod, postoje i
univerzalne psiholoke osobine kao to je privrenost izmeu majki i potomstva, sposobnost
uenja jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruju emocionalnog ivota mi vie ne pitamo:
Je li to zbog prirode ili kulture? Vie ne stoji ideja da je ljudski um TABULA RASA u koji kultura
moe upi- sati to god eli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su genetski
opremljeni pokretakim programom uroenih obrazaca, specifinih sposobnosti i sklonosti.
Pokuavajui razumjeti emocije, vjerujemo da postoje priroene sklonosti, i pitamo se kako ih
kultura razvija i nadograuje.
Stoga emo razmotriti neke od naina na koje emocije mogu biti sline ili razliite u razliitim
kulturama te kako moemo provjeriti hipoteze o sli- nostima i razlikama.
Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u
razliitim kulturama
Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili
divljom svinjom, druge mogu biti kulturalno specifine. Neke institucije u jednom drutvu nemaju
ekvivalent u drugom. lanovi nekih drutava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora
ne bi se javile emocije koje se uz njih veu.
Emocije poput ljubomore su istananije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se
ljubomora javlja kad se seksualna panja naeg primarnog partnera usmjeri nekom drugom.
Teko je, a vjerojatno i nemogue, nai drutva u kojima se ljubomora uope ne javlja, no
istodobno su drutveni obiaji razliiti u raznim drutvima. Kao to istie Hupka (1991), u
zapadnom je drutvu brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) klju za stjecanje statusa
odrasle osobe, ekonomske sigurnosti i stambenog prostora, za podizanje djece, drutvo odrasle
osobe i seks. Seksualni uljez ugroava itavu ovu strukturu, pa se u zapadnom drutvu takve
osobe ljubomorno bojimo i mrzimo je. Meutim u nekim drugim drutvima, koja su vie rodovski
ureena i gdje je izrazitije shvaanje sebe kao mi, suradnjom se podrava svakoga, ukljuujui
i starije, o podizanju djece brine se nekoliko ljudi, drutvo odraslih ine mnogi roaci, a
izvanbrani seks iz zabave moe biti uobiajen. Stoga seksualni uljez nee ugroziti jednu tako
veliku i vanu strukturu. Hupka (1991) ra-
Da nema meukulturalne slinosti, da su sve emocije svojstvene samo odreenoj kulturi, teko bi
bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumijevanje izmeu ljudi iz razliitih drutava. Pokuaj
da se razumiju emocije u drugom drutvu bio bi nalik pokuaju osobe koja je slijepa za boje, te
vidi samo crno i bijelo, da shvati boje.
Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna
osnova, ne znai da podcjenjujemo razlike meu kulturama. To znai da stara ideja, prema kojoj
treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prolosti. Ba kao to postoje univerzalne
anatomske osobine ljudskog roda, kao to je kostur koji podrava uspravan hod, postoje i
univerzalne psiholoke osobine kao to je privrenost izmeu majki i potomstva, sposobnost
uenja jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruju emocionalnog ivota mi vie ne pitamo:
Je li to zbog prirode ili kulture? Vie ne stoji ideja da je ljudski um TABULA RASA u koji kultura
moe upi- sati to god eli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su genetski
opremljeni pokretakim programom uroenih obrazaca, specifinih sposobnosti i sklonosti.
Pokuavajui razumjeti emocije, vjerujemo da postoje priroene sklonosti, i pitamo se kako ih
kultura razvija i nadograuje.
Stoga emo razmotriti neke od naina na koje emocije mogu biti sline ili razliite u razliitim
kulturama te kako moemo provjeriti hipoteze o sli- nostima i razlikama.
Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u

razliitim kulturama
Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili
divljom svinjom, druge mogu biti kulturalno specifine. Neke institucije u jednom drutvu nemaju
ekvivalent u drugom. lanovi nekih drutava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora
ne bi se javile emocije koje se uz njih veu.
Emocije poput ljubomore su istananije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se
ljubomora javlja kad se seksualna panja naeg primarnog partnera usmjeri nekom drugom.
Teko je, a vjerojatno i nemogue, nai drutva u kojima se ljubomora uope ne javlja, no
istodobno su drutveni obiaji razliiti u raznim drutvima. Kao to istie Hupka (1991), u
zapadnom je drutvu brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) klju za stjecanje statusa
odrasle osobe, ekonomske sigurnosti i stambenog prostora, za podizanje djece, drutvo odrasle
osobe i seks. Seksualni uljez ugroava itavu ovu strukturu, pa se u zapadnom drutvu takve
osobe ljubomorno bojimo i mrzimo je. Meutim u nekim drugim drutvima, koja su vie rodovski
ureena i gdje je izrazitije shvaanje sebe kao mi, suradnjom se podrava svakoga, ukljuujui
i starije, o podizanju djece brine se nekoliko ljudi, drutvo odraslih ine nmogi roaci, a
izvanbrani seks iz zabave moe biti uobiajen. Stoga seksualni uljez nee ugroziti jednu tako
veliku i vanu strukturu. Hupka (1991) raspravlja o tome kako su Tode u Indiji ivjele u zajednici
takve vrste kad su ih antropolozi posjetili poetkom 20. stoljea. Nisu bili ljubomorni kad su nji-
hovi brani partneri imali ljubavnike iz njihove drutvene skupine. No mukarci naroda Toda bili
su ljubomorni ako bi ena imala odnos s mukarcem koji nije bio Toda, a slino bi se uznemirili
ako bi se drugoroeni sin oenio prvije prvoroenog.
Kao i druge emocije, i ljubomora ovisi o nekim univerzalnim svojstvima. Hupka smatra da
ljudi svugdje postaju ljubomorni ako uljez ugroava neto to im je posebno vrijedno i to je teko
dobiti. Tako su duboko ukorijenjene vrijednosti i vjerovanja veine zapadnjaka ugroena
seksualnom nevjerom. Za Tode su istovrsne vrijednosti vezane za prvoroenog sina. Spolni odnos
ne vezuje se iskljuivo uz brak, a ta duboka vjerovanja nisu stoga ugroena izvan- branim
vezama.
Dakle, premda mogu postojati univerzalne emocije, ono to je univerzalno ne mora biti tako
oigledno. Univerzalnost ne mora postojati na razini sloenih emocija kao to su krivnja, nelagoda
i ljubomora, jer nain na koji se tumae dogaaji moe biti vrlo razliit. Vjerojatnije je da slinosti
lee na razini jednostavnijih emocija kao to su strah ili toplina te naklonost u meuljudskim
odnosima. Zasigurno postoje meukulturalne razlike u emocijama. ,Ono to je prikladno u jednom
drutvu, u drugom se moe promatrati s nevjericom - poput straha Lutzove kad je mukarac nou
uao u njezinu kolibu.
Svega je nekoliko sustavnih ili kvantitativnih usporedbi naina na koji se pobuuju emocije u
razliitim kulturama. Jedna od njih bavila se istraivanjem postoje li neke osnovne emocije. Oni
su poli od est amerikih pojmova, ljutnja, gnuanje, strah, radost, tuga i iznenaenje (str. 274)
i est sukladnih pojmova na malajskom, MARAH, HOSAN, TAKUT, GEMBIRA, SEDEH i HAIRAN (str. 274).
Podaci su pokazali da u malajskom postoji skup pojmova oko svakog od ovih naziva - svi su oni
bili prespoznatljivi. Nadalje, ocijenjeni su kao odgovarajui prijevodi engleskih naziva. Zatim su
istraivai zatraili od 50 amerikih studenata i 50 mladih malajskih ispitanika da opiu po dvije
situacije u kojima je jedna osoba izazvala kod druge svaku od est emocija. Iskljuene su one koje
nisu bile jasno interpersonalne. Malajske situacije bile su prevedene na engleski. Iz skupa od 1200
situacija koje izazivaju emocije, Boucher i Brandt su nasumce odabrali 96, uz uvjet da svaka
situacija dolazi od drugog ispitanika i da uz svaku emociju bude 16 situacija, polovica od
amerikih ispitanika, a druga polovica od malajskih. Emocionalne situacije iz obiju kultura zatim
je proitalo 18 studenata Havajskog sveuilita. Kad se radilo o prosudbama amerikih situacija,
65.8% ih se slagalo s prosudbama ispitanika koji su opisali situacije; kod malajskih situacija,
68.9% je ispravno prepoznato. Kod situacija iz obiju kultura najlake su prepoznate one koje
izazivaju strah ili radost (oko 80% takvih situacija je tono prepoznato), a najtee su prepoznate
prigode za ljutnju (53% ih je tono prepoznato). Nedo- statak ovog istraivanja je to to
usporeuje samo dvije kulture i ukljuuje svega nekoliko emocija. Nadalje, malajska kultura nije
potpuno izolirana od amerikih utjecaja.
U novijoj studiji Frijda i Mesquita (1994) opisuju kako ljudi iz Turske i Su- rinama te
Nizozemci, svi stanovnici Nizozemske, razumiju odreene vrste dogaaja kao to je nesmotrenost
znanca, ili pak nesmotrenost partnera ili bliskog prijatelja. U usporedbi s nizozemskim
Europljanima, turski i suri- namski ispitanici takve su dogaaje vie procjenjivali u socijalnim
terminima: smatrali su da e druga osoba biti puno svjesnija utjecaja svog ponaanja; po njima je
vjerojatnije da je to uinila namjerno i da e od takvog ponaanja imati neku korist. Frijda i
Mesquita to tumae sukladno hipotezi Markusa i Kitayame (1991), o tome da europska kultura
naglaava individualnost - Ni- zozemci zato vjeruju da njihovi znanci ili partneri imaju vlastite
planove i ideje i zato vjerojatno nisu namjerno nesmotreni. U kulturama koje su u veoj mjeri
meuzavisne, manje je vjerojatno da netko na taj nain bude nesvjestan socijalnih posljedica
odreenih postupaka.
Pravila pokazivanja emocija

Ekman (1972) je u svojoj neurokulturalnoj teoriji predloio jedan od naina suoavanja s
univerzalnostima, kao i s kulturalnim varijacijama. Ta je teorija najpoznatija meu takozvanim
dvofaktorskim teorijama emocija (Fridlund, 1994), koje izviru iz Tomkinsovih prijedloga
(1995). Jedan je faktor univerzalan i bioloki: postoji mala skupina osnovnih emocija, kao to su
radost i Ijutnja. Neometane, one e se prirodno izraziti motorikim programima koji ukljuuju
smjekanje, mrtenje i tako dalje. Drugi faktor je svojstven kulturi: skup pravila za pokazivanje,
koja odreuju kada i gdje se svaki pojedini emocionalni izraz treba intenzivirati, potisnuti,
neutralizirati ili prikriti.
Osnova za ideju o pravilima pokazivanja je esto navoen eksperiment Ekmana i Friesena.
Budui da je samo djelomice objavljen, Fridlund (1994) ga je rekonstruirao iz prethodnog
priopenja u Ekmanovu radu iz 1972., te iz Friesenove doktorske disertacije (1972). Ispitanici su
bili 25 amerikih i 25 ja- panskih mukaraca, a ispitivanje je provedeno u njihovim zemljama. U
prvoj fazi ispitanici su sami gledali filmske isjeke izleta kanuima, ritualnog obrezi- vanja, raanja
djeteta na vakuum i operacije nosnih sinusa. U drugoj fazi student postdiplomac, pripadnik
ispitanikove kulture, uao je u sobu i kratko intervjuirao ispitanika o njegovim doivljajima
tijekom gledanja. U treoj fazi eksperimentator je ostao, sjedei okrenut leima ekranu, a suelice
ispitaniku za vrijeme ponavljanja vrlo neugodnog isjeka operacije sinusa. Obra- tio se ispitaniku
Recite mi kako se osjeate sada dok gledate film (Fridlund, 1994, str. 288). U svakoj fazi
snimani su izrazi lica ispitanika, premda to oni nisu znali.
Prema objavljenim rezultatima, dok su bili sami, ameriki i japanski ispitanici imali su sline
izraze straha i gaenja na istim mjestima u filmu. No u
treoj fazi suoavajui se s eksperimentatorom i ekranom, japanski su se ispitanici vie smjekali
i inhibirali su negativne izraze vie nego Amerikanci. Promatrane usporeno, videosnimke su
otkrivale da su japanski ispitanici poeli mijenjati izraz lica u izraz straha i gnuanja, no tada su ga
prikrili socijalnim smjekanjem u kojem su kutove usana izvili prema gore. Fridlund (1994) je
kritian prema ovim zakljucima. Da bi bili uvjerljivi, smatra on, eksperimentatori su trebali
dokazati kako su japanski ispitanici za vrijeme gledanja filmskog isjeka u treoj fazi doivjeli iste
emocije kao i Amerikanci, dok su istodobno pretjerivali sa smjekanjem i potiskivali negativne
izraze. Fridlund se radije priklanja objanjenju da su Japanci bili uljudniji: vie su promatrali
eksperimentatora, a manje film, i vie su se smjekali eksperimen- tatoru.
Drugi su istraivai ustvrdili da postoje kulturalna pravila za potiskivanje emocija, no do svojih
su zakljuaka doli na razliit nain. Howell (1981) je zakljuio da meu Chewongima, malom
grupom domorodakih lovaca i povremenih poljodjelaca u Maleziji, postoji zabrana svih emocija
izuzev straha i srama. Umjesto da emocije potiu ljude da postupaju ovako ili onako, to se, ini
se, dogaa u mnogim drutvima, Chewongi imaju jasna pravila ponaanja koja im propisuju to da
uine, a to ne u razliitim okolnostima. Vjeruje se da e ih za krenje pravila stii kazne u vidu
tekih tjelesnih bolesti. Rezultat je drutvo u kojem su, kako Howell kae, ljudi, premda sigurni u
svojim interakcijama s okolinom, emocionalno posve bezizraajni u meusobnim kontaktima.
Rijetko koriste bilo kakve geste, a njihova se lica gotovo ne mijenjaju dok govore i sluaju (str.
134-135). Howell je zakljuio da su emocije i njihovo izraavanje potisnuti, a stjee se dojam da
se potiskivanje odnosi i na strah od posljedica izraavanja emocija, premda drugi antropolozi kao
to je Heelas (1986) tvrde da emocije nisu vaan dio ivota Chewonga; budui da su preuoljive, u
mnogim situacijama se jednostavno ne javljaju.
Kulturalno osmiljavanje i socijalna uloga emocija

Trea kategorija meukulturalnih razlika je najradikalnija. To je kulturalno osmiljavanje,
odnosno ideja da su emocije proizvodi kulture, isto kao i jezik i umjetnika djela, jer im ljudi
pridaju znaenje koje je nuno odreeno kulturom. Jedan od argumenata za tu tvrdnju, koji snano
za- govara Wierzbicka (1994) jest taj da su ideje drutvenih znanosti o emoci- jarna etnocentrine:
zapadni istraivai skloni su o emocijama poput ljutnje ili ljubavi razmiljati kao o neemu to se
javlja u njihovoj kulturi i zatim istraivati postoje li one ili ne u drugim kulturama. No jednako
tako moemo zamisliti meukulturalnog psihologa s Ifaluka ili iz Japana kako posjeuje New York
i ispituje/ago ili AMAE.
Jesu li sve emocije proizvodi kulture? Zasigurno postoje neka opa ljudska obiljeja, kao to
je uspravan hod, koritenje jezika i orua, no vjerojatno ne postoje univerzalne emocije koje su
istovrsne u svim kulturama. Dokaz za to je, primjerice, FAGO, specifian za Ifaluk. Premda se ta
emocija moe ocrtati
opisujui kako nastaje, i naznaiti sloenicom engleskih rijei (suosje-
anje/ljubav/tuga), ne moete doivjeti ifaluki/ago ako niste lan te kulture. Slino
tome, tvrdi Averill (1985), ne moete doivjeti zaljubljivanje, s njegovom
mjeavinom seksualne privlanosti, opaanja Ijepote druge osobe, osjeaja
altruizma i preuzimanja obveze, ako ne pripadate zapadnoj kulturi.
Ova je postavka meu najkontroverznijima u meukulturalnim istraivanjima
emocija. Tekoa donoenja promiljenog zakljuka je u tome to univerzalisti i
relativisti uzimaju u obzir razliite podatke, ali i u razliitim tumaenjima istih
podataka. Russell (1991a) u opsenom pregledu pojma emocija u razliitim
kulturama zakljuuje da postoje kulturalne razlike u tim pojmovima, ali i izraene
meukulturalne sklonosti: ljudi iz drutava obu- hvaenih studijom o emocijama
razmiljaju kao o neem posebnom, vjerojatno internalnom, to se javlja kad se javi
odreena vrsta vanjskog dogaaja. No kako istie Russell, veina antropolokih
istraivanja je o pojmovima, a ne izravno o doivljajima, uzrocima ili fiziologiji
emocija. tovie, premda su istraivai dijelom razvili eksperimentalne metode
provjere naina izazivanja emocija svojstvenih odredenoj kulturi i kulturalnih pravila
za njihovo pokazivanje, zagovornici teze o socijalnom konstruiranju emocija dosad
nisu ponudili nedvosmislene dokaze da su emocije socijalno konstruirane. Mi,
meutim, vjerujemo da je njihov doprinos znaajniji od mogue potvrde njihove
teze: meu prvima su pokazali kako emocije funkcioniraju u drutvu posredujui u
socijalnim odnosima. U zadnjem dijelu ovog poglavlja pokazat emo da na taj nain
funkcionira spolna ljubav.
Strastvena ljubav
Kad bismo oznaavali kulturalno specifine emocionalne pojmove na nain
Lutzove, mogli bismo stanje zaljubljenosti na Zapadu otprilike oznaiti kao
privlanost/oboavanje/ekskluzivnost. Ta je ljubav najcjenjenija emocija na
Zapadu. Postoji samo izmeu stvarnih ili moguih spolnih partnera. Freedmanova
anketa (1978), provedena na 100 000 Amerikanaca, pokazuje da je prema miljenju
ispitanika, sa sreom najvie povezana ljubav u braku, a ne novac, mo, mladost ili
zdravlje.
Strastvena spolna ljubav (katkad takoer zvana romantina ljubav) je ope mjesto
u razliitim kulturama. Jankowiak i Fischer (1992) smatraju da se ona sastoji od
spolne privlanosti koja je u osnovi bioloka i vjerojatno ukljuuje povienu razinu
fenilalanina u mozgu (Liebowitz, 1983). Doivljava se kao radosna i energizirajua,
a pokazuje se kroz udvaranje. Jankowiak i Fischer pregledali su antropoloku
literaturu da bi provjerili postoje li, u pisanju antropologa ili u pukoj predaji,
podaci o toj ljubavi na uzorku od 186 kultura opisanih u 250 knjiga i lanaka. Iz
svojeg su pregleda izostavili 19 kultura jer pisani izvori nisu dali podatke o
udvaranju, braku ili spolnom ponaanju u tim kulturama, te jednu oko koje se dvojica
autora nisu mogla sloiti. U preostalih 166 drutava raunali su da ta vrsta ljubavi
postoji ako je
pisac razlikovao ljubav i poudu i opazio barem jedno od sljedeih obiljeja ljubavi u prve dvije
godine nakon to se par susreo, bez obzira na to jesu li vjenani ili ne: a) osobna tjeskoba ili
enja, b) ljubavne pjesme i slino, c) zajedniki bijeg ljubavnog para zbog uzajamne naklonosti,
d) opisi strastvene ljubavi svojstveni toj kulturi, ili e) potvrda antropologa da je postojala ljubav.
Jankowiak i Fischer nali su barem jedan opis strastvene (romantine) ljubavi u 147 od 166
kultura koje su udovoljile njihovim kriterijima (88.5 %). Evo primjera iz plemena !Kung, lovaca-
sakupljaa u Junoj Africi. Nisa, ena iz plemena, kae: Kad se dvoje ljudi zblii njihova srca su
u vatri, a njihova je strast vrlo velika. S vremenom vatra oslabi (Shostak, 1981, str. 269).
Zaljubljivanje
Europska ideja o zaljubljenosti ukljuuje osobine koje su koristili Jan- kowiak i Fisher u svom
ocjenjivanju. No moe se ustvrditi da je ta ideja jo specifinija: ini se da je zapadna kultura
preuzela univerzalni obrazac i dalje ga ukraavala. Evo, primjerice, novinske prie koja slii na
antropoloki lanak.
U ponedjeljak su se kaplar Floyd Johnson, (23), i Ellen, tada Skinner, (19), potpuni stranci,
ukrcali na vlak u San Franciscu i sjeli jedno nasuprot drugome. Johnson nije prekoraio
prolaz izmeu sjedala prije srijede, no njegova je mlada rekla: Ve sam odluila da u
pristati zaprosi li me. Veinom smo razgovarali oima, objasnio je Johnson. U etvrtak
se par iskrcao iz vlaka u Omahi s planovima za vjenanje. Kako su za vjenanje u Nebraski
trebali suglasnost mladinih roditelja, preli su rijeku do Council Bluffsa, Iowa, gdje su se u
petak vjenali. (prema Averill, 1985)
Ova je pria dojmljiva zato to vjerno prikazuje ideal zapadne kulture. Averill (1985) ju je
pokazao uzorku odraslih Amerikanaca, a 40% njih reklo je da su imali iskustva koja odgovaraju
idealu utjelovljenom u prii. Iduih 40% kae da njihova iskustva ljubavi ne odgovaraju tom
idealu, zasnivajui svoje odgovore na negativnom stavu prema njemu, kao i na barem jednom
primjeru koji odstupa od tog ideala. Premda su tako odgovorili, i oni su potvrdili da je taj ideal na
njih utjecao.
Srednjovjekovna dvorska Ijubav

Ljubav ove vrste - susretanje stranca, naroito iskustvo zaljubljivanja, predanost drugome kao
bitno obiljeje ivota odraslih, prilagodba svih drugih planova i odnosa - specifinija je od
obrasca koji su u razliitim kulturama nali Jankowiak i Fischer. Uz nas nije uvijek bila u ovom
obliku. Jedno od privlanih tumaenja je da se zapadna verzija zaljubljivanja pojavila u sred-
njovjekovnoj Europi, prela Atlantski ocean, bila udno prihvaena u Holly- woodu, a tek se
kasnije pojavila u takvim dojmljivim oblicima kao to je susret izmedu Ellen Skinner i Floyda
Johnsona u vlaku iz San Francisca.
Prema tom tumaenju klica zapadne ideje zaljubljivanja bila je dvorska ljubav, stvorena u
Provansi u 11. stoljeu. Rije dvorska izvorno je znaila da se odvija na kraljevskom dvoru; iz
toga izvire znaenje rijei udvaranje. Ideja je bila da se plemi moe zaljubiti u gospu i postati
njezin vitez, posvetiti ivot sluei joj, udovoljavajui svim njezinim eljama, ma kako bile
beznaajne ili pak opasne.
Premda je zamiljena kao neka vrst aristokratske igre, premda je vjerojatno ivjela vie u
literaturi nego u stvarnom ivotu, i premda je bez sunmje bila jedini oblik ljubavi opisan u
srednjovjekovnoj literaturi (Robertson, 1972), ideja dvorske ljubavi je cvala. Nekoliko stotina
godina bila je predmetom najboljeg europskog pjesnitva. Tipina je pria o Lancelotu i njegovoj
ljubavi za Guinevere, kraljicu i enu kralja Artura na njegovu dvoru u Came- lotu, a ispriao ju je
francuski pjesnik Chretien de Troyes u DVORSKOM VITEZU (Chretien de Troyes, 1180): Kasnije je
dola ROMANCA O RUI (1237-1277). Prvi dio, koji je napisao Guillaume de Lorris, neobina je
psiholoka alego- rija, u kojoj su ljubavnici predstavljeni kao skup emocija i psiholokih karak-
teristika, od kojih je svaka zaseban glumac u drami.
Slika 2.3 Izvor kulturalno specifine verzije romantine ljubavi koja postoji na Za- padu moe se
nai u dvorskoj ljubavi u srednjovjekovnoj Europi. Najpoznatija knjiga koja ju opisuje je
Roman de la Rose. Ovo je bila ilustracija za njezino flamansko izdanje, objavljeno oko 1500.
godine. Ona prikazuje vrt dvorske ljubavi, s njegovim zadovoljstvima i uicima.
Pjesma zapoinje s ljubavnikom, mladiem koji je zaspao i sanja. Kao to je tumaio C.S.
Lewis (1936), itatelj doivljava priu kroz mladieve oi. On ee uz rijeku ivota, a zatim ulazi
u prekrasan vrt dvorske ljubavi. Kako udvaranje odmie, njegova svijest se predstavlja
naizmjeninom pojavom razliitih likova: Nade, Slatkih misli, Razuma i sl. Gospa se takoder ne
pojavljuje u cjelini: i ona je zbir likova: Bielacoil (to znai srdana dobro- dolica, od
provansalskog BELH ALCUHIR) neto je poput gospina konverza- cijskog ja, ugodnog i
prijateljskog, a mladi joj, naravno, mora prii prvo s te strane.
Zatim je tu Franchise (njezin osjeaj plemikog statusa), i Saaljenje. No tu su i drugi:

Opasnost, Strah, Sram. Kad mladi otpjeva krivi ton, Bielacoil nestane satima, a prisutan je samo
Strah ili neki od drugih likova. K tome, tu je Ljubomora i bog Ljubavi, to nisu trajna obiljeja ni
mladia niti gospe, no mogu njima zavladati na nepredvidiv nain. Kako se mladi pribliava Rui
u sreditu vrta, bog Ljubavi ispaljuje u njega strelicu i ini ga slugom Ljubavi.
Od poetka je ideja zaljubljenosti bila puna proturjeja. Ta ljubav morala se dogoditi izvan
braka, a istodobno je vitez trebao biti utjelovljenje kranskih vrlina. A sama ideja oboavanja
gospe, ili oboavanja Ljubavi, bila je blizu krivokletstvu. Razlog zbog kojeg je dvorska ljubav bila
izvanbrana bilo je to to je gospa morala biti visoka roda. Vitez je trebao ponuditi svoje usluge i
oboavati je: to je mogao uiniti samo nekome iznad sebe. Kad bi se par vjenao, ona bi postala
podreena muu, obvezna mu se pokoravati, ponita- vajui time dvorski ideal.
Neki ljudi sumnjaju da ideja zaljubljivanja izvire iz srednjovjekovne dvorske ljubavi. U
hebrejskoj tradiciji, primjerice u Knjizi postanka, poglavlje 29, spominje se pria o Jakovu i
Raheli. Citati su iz Rosenbergova prijevoda (Rosenberg i Bloom, 1990), koji se temelji na
rekonstrukciji originalnog teksta, vjerojatno napisanog izmeu 950. i 900. godine prije Krista.
Jakov je sreo svoju roakinju, pastiricu Rahelu, i zaljubio se, vidjevi je kao krasan lik, kao
viziju. Od njezina oca je zatraio njezinu ruku, nudei zauzvrat da e za njega raditi sedam
godina. Rahelin otac je pristao. Sedam godina inilo se u [Jakovljevim] oima kao nekoliko dana,
u aru njegove ljubavi za nju (str. 108). Kad je prolo sedamgodina, dogovoreno je vjenanje.
No te je noi ki Lea dovedena da udovolji obvezi (str. 109). Lein i Rahelin otac Jakovu je
objasnio da obiaj nalae da se prvoroena ki prva uda. Dovri svadbeni posao za ovu [Leu];
tada ti moemo dati i drugu (str. 109). To je Jakov i uinio, dovrivi posao za ovu. Zatim mu je
[Rahelin otac] dao svoju ki Ra- helu za enu...i on je prihvatio i Rahelu, jer bio je zaljubljen u
Rahelu, a ne u Leu. Zapoevi iznova, kod njega je radio drugih sedam godina (str. 109). Ovdje je
pria o doivljenoj ljepoti, snanoj privlanosti, razdoblju ekanja provedenom u tegobnom radu,
o daru koji otac daje za brak koji traje itav ivot. Pojedini se elementi mogu usporediti s onima
srednjovjekovnih pria o vitezovima i gospama, a i s nekima u novijoj zapadnoj tradiciji.
Kako bilo, neki mudri ljudi vidjeli su neto specifino u zapadnoj ljubavi nakon
srednjovjekovlja. La Rochefoucauld (1665) je rekao: Neki ljudi nikad se ne bi zaljubili da nikad
nisu uli za ljubav (Maxim 136). Averill i Nunley (1992) idu i dalje: sumnjaju da bi se itko
zaljubio da nije uo za ljubav. Moda ete pomisliti da pretjeruju. Vjerojatno misle da u svakoj
kulturi ima nekih univerzalnih elemenata, a i neto sasvim specifino.
U Europi i Americi se vjeruje da se istinsko zaljubljivanje dogaa iznenada, neoekivano, ne
vlastitom voljom. Stanje zaljubljenosti ugroava altru- istine osjeaje, ukljuujui i drugoga
unutar granica ja-mi. Paru omoguuje da prevlada drutvene tekoe i raskine prethodne veze.
Rombouts, kojeg navodi Frijda (1988), u nizozemskom istraivanju nalazi da ljubavnici moraju
biti otvoreni tome osjeaju i da nakon prvog susreta mora postojati razdoblje u kojem se stvaraju
fantazije. Zatim, na znak prihvaanja druge osobe koji, kao u sluaju Floyda Johnsona i Ellen
Skinner, moe biti i tako neznatan kao to je znaajan pogled, dvoje se ljudi zaljubljuju.
Zaljubljenost kao piijelazna socijalna uloga

Averill (1985) tvrdi da zaljubljivanje, kao i mnoge druge emocije, djeluje kao privremena
socijalna uloga. Ona daje naznake scenarija za ulogu ljubavnika u kojoj je doputeno iskljuiti
druge socijalne uloge, primjerice u odnosu na roditelje ili prijanje voljene osobe. Emocija biti
zaljubljen omoguuje prijelaz iz jedne strukture socijalnih odnosa u drugu. Ellen Skinner i
Floyd Johnson morali su prijei dravnu granicu prema Iowi, gdje im nije trebala suglasnost
mladenkinih roditelja. To je zoran primjer naina na koji se kre ranije drutvene obveze.
Cak i u svom suvremenom obliku ovaj zapadni ideal ima svoja proturjeja - to je vjerojatno dio
njegove privlanosti, jer se svaki ljubavni par mora suoiti s izazovom rjeavanja tih proturjeja.
Suvremeno proturjeje koje stvara najvei pritisak, a ujedno i najjasnije pokazuje kulturalnu
funkciju ove vrste ljubavi, jest ono da ljubav, razmjerno privremena emocija koja se javlja nakon
kratka poznanstva, mora prijei u doivotnu predanost. Ideal nije preljub, premda za neke on nije
iskljuen, pa se ini da izvorna tajna ove vrste ljubavi nikad nije daleko. Otvaranje ruina
pupoljka je konzumacija braka, oba partnera oarana su Ljubavlju. Tajnovitim nainom
individualno ja, sredite odluka, predvodnik due, postaje dio zajedniki stvorenog mi.
Nakon toga dolazi zajedniki ivot, uzajanma ekonomska ovisnost, podizanje djece.
U zapadnoj kulturi, uz njezinu sumnju da neto s emocijama ne valja, zaljubljivanje je
najdragocjenije osobno iskustvo. Iskustvo strastvene ljubavi moe biti univerzalno, kao to
predlau Jankowiak i Fischer (1992). No ta kratkotrajna emocija s primjesom mate vjerojatno nije
univerzalna osnova za doivotnu obvezu u dvolanoj obitelji. U sljedeem poglavlju pitanju
univerzalnosti u emocionalnom ivotu prii emo na drugi nain, sa stajalita ljudske evolucije.
Saetak
Emocije su pod snanim utjecajem kulturalnih ideala. U zapadnoj kulturi emocije
izazivaju prilino podozrivosti u usporedbi s razumom, no istodobno su cijenjene kao
osnova autentinosti. Ideale vlastite kulture tonije emo prepoznati usporedbom s
povijesnim sadrajima, kao i s drugim suvremenim kulturama. Povijesno, ini se da
mi na Zapadu jo uvijek ivimo u doba romantizma, koje traje gotovo 250 godina.
U usporedbi s mnogim drugim kulturama irom svijeta, dananja euro-amerika
kultura izrazito se razlikuje po svom isticanju autonomije pojedinca i individualnih
prava. U takvoj kulturi emocije poput ljutnje javljaju se nakon krenja prava.
Nasuprot tome, mnoga druga drutva, ukljuujui i Japan, drutvenu grupu smatraju
osnovom poimanja vlastitog ja. Sebe odreuju u odnosu na dunosti, kao mi, a
ne ja, te su neke emocije zajednitva prespoznatljive. Mnoge kulture istiu nain
na koji emocije odreuju veze s drugima - vjerojatno i zapadnjaci vjeruju u to, jer
znamo da ljubav, radost, tuga ili Ijutnja utjeu na nae odnose s drugima. Meutim,
nae isticanje osobnosti potie nas i da vjerujemo kako su emocije osobna stanja.
Provjera osnove kulturalnih razlika nije jednostavna. Meukulturalno se zasigurno
razlikuju i vanost koja se pridaje pojedinim emocijama i situacije koje izazivaju
emocije, nazivi za emocije i bogatstvo rjenika emocija. Tee je pitanje u kojoj su
mjeri emocije univerzalne, a do koje su mjere socijalno konstruirane pojedinom
kulturom. Primjerice, strastvena se ljubav, ini se, javlja u mnogim kulturama. Naa
vlastita, zapadna kultura, poznaje jedan njezin oblik koji nije samo razliit od drugih,
nego ima i odreenu funkciju samo u naem drutvu.
Ne svia li vam se ideja o itanju FRANKENSTEINA Shelley, moda biste radije od-
abrali najpoznatiji europski romantiarski roman 18. stoljea, poluautobiografku
prozu znanstvenika, romanopisca i dramatiara:
Johann von Goethe (1774). PATNJE MLADOG WERTHERA (preveo Ivan Lali). Zagreb:
Stvarnost (1969).
Knjiga zasnovana na ivotu obitelji Inuita (Eskima), ukljuujui i dvije zime prove-
dene u igluu - jedan od klasika o emocionalnom ivotu i obiajima:
Jean Briggs (1970). NEVER IN ANGER: PORTRAIT OFAN ESKIMOFAMILIY. Cambridge,
MA: Harvard University Press.
Opsean noviji pregledni lanak o emocijama u razliitim kulturama:
Batja Mesquita & Nico H. Frijda (1992). Cultural variations in emotions: A re-
view. PSVCHOLOGICAL BULLETIN, 112, 179-204.
lanak o kulturalnim razlikama u emocijama s obzirom na to koliko se ja promatra kao
odvojeno, kao u Europi i Sjevernoj Americi, ili meuzavisno, kao u Japanu:
Hazel Rose Markus i Shinobu Kitayama (1994). The cultural construction of self and emotion:
Implications for social behavior. U S. Kitayama i H. R. Markus (Ur.), EMOTION AND.
CULTURE: EMPIRICALSTUDIES OF MUTUAL INFLUENCE (str. 89-130). Washington, DC: American
Psychological Association.
3. /HHj/aoJje
Sadraj
Izraavanje emocija: je li ono prirodno, no

zastarjelo?
Emocije, refleksi, obrasci ponaanja i
sklonosti
Univerzalno prepoznavanje emocionalnih

izraza lica
Obrasci ponaanja svojstveni vrsti
Porijeklo emocionalnih obiljeja Ijudske

vrste
Socijalni ivot naih dananjih roaka
primata Podaci o precima Ijudi Nain
ivota lovaca-sakupljaa
Privrenost kod ljudi i drugih primata
Emocije kao osnova socijalnih odnosa

Intencionalnost emocija Socijalne emocije
Jedinstvenost Ijudskih odnosa
Saetak
STIKA 3.0 Desetak minuta prije nego to

je snimljena ova fotografija dva
mujaka impanze imali su sukob koji
je ' Tio u drveu. Sada jedan od njih u
pomirbi prua ruku drugome. Odmah
nakon toga zagrlili su se i za- ;no sili
s drveta.
Le coeur a ses raisons que la raison ne connait point.
(Srce ima svoje razloge o kojima razum ne zna nita)
Blaise Pascal, Misli, 4, 277
Izraavanje emocija: je li ono prirodno, no

zastarjelo?
Cuvi 1860. da ljudi porijeklo vuku od majmuna, ena biskupa Worches- tera navodno je
primijetila: Dragi moj, nastali od majmuna! Nadajmo se da to nije tono, ali ako jest, molimo se
da to ne postane opepoznato (Leakey i Lewin, 1991, str. 16). Premda nismo ba nastali od njih, s
dananjim majmunima dijelimo zajednike pretke. Smatra se da se linija od koje je nastao
suvremeni ovjek odvojila od one koja je stvorila dananje impanze prije otprilike pet milijuna
godina. Teorija o naoj evoluciji iz drugih ivotinja postala je opepoznata.
Kao to se esto napominje, Darwin (1859) je skinuo ljude s pijedestala jedinstvenih bia
stvorenih na sliku i priliku boju. Jedan od Darvvinovih dokaza bila je slinost emocionalnih
izraza u ljudi s onima u niih ivotinja. Danas postoje brojni dokazi o naoj povezanosti s drugim
ivotinjama. Ana- tomske podudarnosti i podudarnosti u ponaanju daju kvalitativne znakove, a
danas dostupne analize proteina, imunolokih reakcija i genetskog materijala omoguile su
kvantitativne procjene stupnja slinosti izmeu vrsta (Washburn, 1991), premda je tonost takvih
procjena dvojbena (Marks, 1992). Nai najblii ivotinjski srodnici su impanze, iji se genetski
materijal, prema procjenama, razlikuje od naeg otprilike dva posto.
Darwin je (1872) tvrdio da emocionalni izrazi u ljudi imaju primitivno obiljeje, drei nas
vrsto ukorijenjenima u ivotinjski svijet. Fridlund (1994, str. 14) citira Danvina koji je u pismu
Alfredu Wallaceu 1867. godine napisao da je u svojoj knjizi o izraavanju emocija elio uzdrmati
stajalite sir C.
TABLICA 3.1 Povezanost ljudi s drugim primatima, izraena u terminima razlika u DNK i procjenama prije
koliko su se vremena odvojili od ljudske grane.
Ljudi u odnosu na Cimpanze Gorile Orangutane Gibone Majmune
% nedijeljene DNK 1.8 2.4 3.6 5.2 7.7
1
Milijuni godina od odvajanja 5 7* 10 12 20
Bella....da su odreeni miii dani iskljuivo ovjeku, kako bi drugirn ljudima mogao otkriti svoje osjeaje.
Njegova hipoteza da su emocionalni izrazi tragovi ponaanja opisana je u prvom poglavlju:" Teko moemo
razumjeti neke izraze, kao to je kostrijeenje dlaka u krajnjem strahu ili otkrivanje zubiju u estokom bijesu,
osim ako ne vjerujemo da je ovjek neko postojao u mnogo niem obliju, nalik ivotinji" (Darwin, 1872, str.
12). Vygotsky (1987) je fino uhvatio taj osjeaj rekavi da je Darwin stvorio dojam kako su, meu psiholokim
karakteristikama ljudi, emocije pleme u odumiranju. S napret- kom ovjeanstva one e biti sve manje vane i
na kraju e nestati.
1Izmijenili smo Sibleyeve brojke o 4, odnosno 5 milijuna godina otkako se ljudski rod odvojio od linije iz koje su
nastale impanze i gorile jer raspolaemo novijim procjenama. Leakey (1994) poetak uspravnog hoda smjeta
jo davnije, u vrijeme prije 7 milijuna godina.Izvor: Sibley i Ahlquist (1984)
Emocije, refleksi, obrasci ponaanja i sklonosti
Danvinova i Wallaceova teorija prirodnog odabira koja objanjava evoluciju, postala je temelj biologije
(Dawkins, 1986). Budui da se teorija temelji na mnogim vrstama podataka, emocije su biolozima manje vane
kao dokaz evolucije, no postale su daleko zanimljivije same po sebi. Danas se vjeruje da emocije nisu postale
suvine poput slijepog crijeva. Interes se usmjerio na to kako su se izdvojile emocije u ljudi i kako one
ispunjavaju svoju svrhu. No kako se ta svrha ispunjava, i kako je povezana s evolucijom?
iroko prihvaen odgovor je da emocije nude obrise obrazaca za odreene vrste ponaanja, osobito socijalnog
ponaanja, koji su u osnovi prilagodbe ljudi svijetu. Osnove ovih obrazaca genetski se prenose. Spomi- njanje
genetike ne znai da smo njome potpuno odreeni. To znai da smo roeni s odreenim potencijalima za
ponaanje. O tim potencijalima moete razmiljati kao o naslijeenim pokretakim programima - kao o
raunalnim programima, samo to su u ovom sluaju zadani naim genima - koji nam daju poetnu osnovu za
hodanje, uenje jezika, emocije itd. koje zatim iskustvo nadograuje i daje im sadraj.
U ovoj knjizi razmatramo tri vrste nasljednih obrazaca u kojima sudjeluju emocije: a) izraze, koji su male,
zasebne kretnje, b) opsenije programe ponaanja svojstvene vrsti, i c) sklonosti jednom skupu emocija ili
drugom. Izraze i obrasce svojstvene vrsti (a i b) nasljeuje svatko. Oni dijelom odreuju to znai biti ovjek, i
ovdje uoavamo ono to je zapazio Darwin - nau povezanost sa svim Ijudima i s drugim ivotinjama. Sklonosti
(c) su neto drugo: svaka osoba ima drugaije sklonosti, pa tako netko moe imati sklonost socijalnoj
anksioznosti: takvu osobu nazvali bismo srameljivom. Druga osoba moe imati sklonost ljutnji: tu bismo osobu
nazvali agresivnom. Dio evolucijskog mehanizma jest nuna varijabilnost meu pojedincima, tako da neki ljudi i
genetski uvjetovane osobine koje oni nose mogu biti odabrani, dok drugi to nisu. Sklonost koja je selekcijom
odabrana moe, generacijama kasnije, postati univerzalno svojstvo vrste. Ideju individualnih sklonosti ukratko
predstavljamo u ovom poglavlju u odjeljku nazvanom So- cijalni ivot naih dananjih roaka primata, no tim
se pitanjem zapravo bavimo u 7. poglavlju, koje je u cijelosti posveeno individualnim razlikama u
emocionalnosti.
,c/uia(/a /)(<Hj/'aJ(j(r: G/ar/e, &/
Nije svatko toliko sretan da ima obitelj koja je i mornarice iji je zadatak bio izrada karata
slavna i bogata: takav je sretnik bio Charles Darwin. junoamerikih obala. Po svom povratku s
Otac njegova oca bio je slavni biolog Erasmus petogodinjeg putovanja, financijski neovisan,
Darwin, a majin otac bio je Josiah Wedgwood, Ionar. Darwin je opisao svoje nalaze. Njegove biljeke iz
Njegov je otac bio lijenik, a majka mu je umrla kad je 1837. pokazuju njegove pokuaje da razumije
imao osam godina. Sa 16 godina poslan je na studij mijenjanje jedne vrste u drugu, a u tom se periodu
medicine na Sveuilite u Edin- bourgh, no izostajao je istiu njegove biljeke
s nastave da bi sakupljao primjerke beskraljenjaka na o emocijama. Obrise svoje teorije evolucije
obalama Firth of Forth, razvijajui svoj snaan interes prirodnim odabirom opisao je 1842.
za prirodoslovlje. U oaju zbog Charlesova 1844. Zatraio je od svoje ene da, u sluaju njegove
neuspjenog studiranja medicine, njegov ga je otac smrti, opis iz 1844. po- nudi nekom uredniku za
poslao u Cambridge da studira teologiju. Po- novno se objavljivanje zajedno s prateim dokazima iz njegovih
nije u potpunosti posvetio studiju: vie ga je biljenica, i predloio je iznos od 400 funti kao
zanimalo prikupljanje kukaca i lov. Obinu diplomu honorar za taj posao. On sam je sporo napredovao,
stekao je 1831, i inilo se da e nastaviti ivot kao prikupljajui sve vie dokaza, i potom zapoeo pisati
seoski vikar iji je hobi prirodoslovlje. Meutim, na opseno djelo. Meutim 1858. godine Alfred Wallace
Cambridgeu ipak nije tra- tio vrijeme. Cijenili su ga je nezavisno razradio tu istu ideju i lanak o tome
mnogi znanstvenici, pa je s 22 godine bio odreen poslao Dar- winu, traei od njega miljenje. Vrlo
kao prirodoslovac na BEAGLEU, brodu bri- tanske uznemiren problemom prvenstva, Dar- win se
savjetovao s prijateljima koji su proitali njegov raniji dana kasnije pojavilo se PORI- JEKLO VRSTA. Darwin se
nacrt. Oni su uredili da se Wallaceov rad i na brzinu na tome nije zaus- tavio: njegova knjiga o izraavanju
prireena Daminova prerada njegova ranijeg teksta emocija temelj je prouavanja emocija, a njegov
proitaju na sastanku Lin- nova drutva, i to u lanak u asopisu MIND, u kojem opisuje opaanja
odsutnosti oba autora. Ni u jednom se radu nije emocionalnog i kognitivnog razvoja svog sina
spominjala evolucija ljudske vrste, i niti jedan rad nije Williama, jedan je od prvih doprinosa razvojnoj
privukao mnogo panje izvan uskog kruga, no taj je psihologiji. (Biografski podaci iz Bowlby, 1991, te iz
dogaaj konano potaknuo Darwina da objavi knjigu Gruber i Barrett, 1974)
koju moe cijeniti obrazovano itateljstvo. Godinu
Dok smo se u drugom poglavlju usmjerili na to kako se emocije razlikuju u razliitim drutvima, u ovom
poglavlju uglavnom govorimo o nasljednim obrascima koji su slini, ne samo meu ljudima, nego i izmeu ljudi i
drugih ivotinja.
Univerzalno prepoznavanje emocionalnih izraza lica
Vano naelo evolucije je da se obiljeje koje ima svrhu u jednoj fazi evolucije moe
nadogradivati. Stara anatomska i bioloka obiljeja mogu se iskoristiti na novnain. Andrew
(1963,1965) koristi to naelo da pokae kako su se izrazi lica kod primata, ukljuujui i ljude,
razvili iz refleksa.
Refleks je razmjerno jednostavan sklop u kojem dogaaj poznat kao podraaj izaziva neku
reakciju. Primjer toga je na treptaj kad nam se neto pribliava u vidnom polju: ovaj je
mehanizam nasljedan, ugraen u naem ivanom sustavu. Mnoge ivotinje imaju refleks u kojem
obore ui i/ili uvuku kou na tjemenu kad ih neto uplai. Ovaj refleks javlja se i kad ivotinja pri-
lazi drugom pripadniku svoje vrste. Njegova je prvotna svrha da zatiti ui. No uz to to je zatitan,
taj sklop lako prepoznaju drugi: mislimo li da pas izgleda prijateljski, dio tog dojma je zbog
oborenih uiju. Ljudi ne mogu uvui ui ili kou na tjemenu, no ini se da podizanje obrva ima svoj
izvor u istom pokretu, i Eibl-Eibelsfeldt (1970) je pokazao, neprimjetno snimajui u razliitim
kulturama, da se kratko podizanje obrva, koje traje djeli sekunde, javlja kad ljudi prilaze jedni
drugima radi pozdrava i kod udvaranja. To je vjerojatno ljudska univerzalnost.
Slika 3.1 Prizori iz filma H. Hass, koji prikazuju Francuskinju kako pozdravlja prijatelja podizanjem obrva koje
je univerzalno. Na tim prizorima je a) lice neutralno, na b) i c) obrve su podignute otprilike jednu treinu
sekunde, a zatim se d) javlja smijeak.
Andrew tvrdi da emocionalni izrazi kao to su smjekanje, mrtenje i slino, moda izviru iz nae daleke
evolucijske prolosti, kao refleksi ija svrha u poetku nije bila prvenstveno emocionalna. Zatim se dogodio
evolucijski napredak, pa su se pojavili zaeci prepoznavanja tih emocija. Potom su te sklonosti odabirane, i
nakon mnogih generacija refleksni su pokreti postali podraaji koji mogu izazvati emocionalne izraze kod drugih.
Oni su postali prelingivistika osnova za najavu namjera i uspostavu odreenih vrsta interakcije. Emocije koje
izraavaju mogu dati ton interakciji, primjerice prijateljski, koketan, oprezan, antagonistian, ustraen itd.
Prema toj ideji, emocionalni izraz je refleksni sklop odreenog izraza lica, glasa i slino, koji se razlikuje za
svaku pojedinu emociju. Kako bismo mogli pokazati da su takvi izrazi univerzalni i stoga dio nasljedne opreme
sviju nas? Jednu vrstu podataka daju nam djeca koja su roena gluha i slijepa, liena mogunosti da naue izraze.
Eibl-Eibesfieldt (1973) nalazi da takva djeca imaju emocionalne izraze kao to su smijanje, smjekanje, plakanje,
mrtenje, iznenaenje ili uplaenost te puenje usnica. Ona takoer pokazuju razliite emocionalne geste, kao to
je sputanje ramena u tuzi ili stiskanje aka u bijesu. Djeca proizvode i zvukove koje ukljuuje odreeni
emocionalni izraz. Izrazi lica i glasa bili su slini onima u normalne djece, no katkad im je manjkalo finoe.
S izuzetkom radosti, emocionalne izraze lica nije lako prepoznati ako se uklone svi drugi znakovi osim izraza
samih (Wagner, MacDonald i Man- stead, 1986), no odredeni aspekti izraza lica mogu se uhvatiti i sauvati u vre-
menu kao fotografije. Zatim se odabrani izrazi mogu prepoznati. Izard (1968) je prvi pokazao da su fotografije
izraza lica radosti, tuge, ljutnje itd., prepoznatljive u razliitim kulturama. Danas postoji velik broj istraivanja o
prepoznavanju emocionalnih izraza lica (Camras, Holland i Patterson, 1993), kao i elektrino biljeenje
aktivnosti miia lica (Cacioppo, Bush i Tassinary,
1992).
Vjerojatno najpoznatiji podaci o univerzalnosti emocionalnih izraza proizali su iz smionog pokuaja
Ekmana i sur., koji su otputovali na Novu Gvi- neju da bi prouavali skupinu nazvanu Fore. Fore su neolitski
narod koji je sve do 12 godina uoi istraivanja bio potpuno odvojen od svih vanjskih utjecaja i nije se susreo sa
zapadnim fotografijama, filmovima i slino. Najvaniji lanci o tom istraivanju su oni Ekmana, Sorensona i
Friesena (1969) i Ek- mana i Friesena (1971), te lanak i knjiga Sorensona (1975, 1976).
U svom lanku iz 1969. Ekman, Sorenson i Friesen iznijeli su podatke o novogvinejskom narodu Fore koji je
doao u kontakt sa zapadnjacima. Is- traivai su izmeu 3000 fotografija Amerikanaca odabrali 30 koje
pokazuju iste izraze est emocija. Pokazivali su te slike, jednu po jednu, pripadnicima naroda Fore. Za svaku
sliku ispitanik je iz niza prevedenih naziva emocija trebao odabrati onaj koji najbolje odgovara slici. Ispitanici
koji su govorili neku vrst melanezijskog pidgin narjeja u 99% sluajeva su prepoznali sretno lice Amerikanaca,
dok je isti izraz tono prepoznalo 82% onih koji su govorili samo jezik naroda Fore. Prepoznavanje je bilo slabije
za negativne emocije (56% ili manje), a ispitanici su amerika lica, koja su trebala prikazivati tugu, esto
prepoznavali kao ljuta.
U iduem je istraivanju (Ekman i Friesen, 1971) sudjelovalo 189 odraslih pripadnika plemena Fore i 130
djece, koji su imali minimalne kontakte s bilo kime izvan svoje drutvene skupine. Standardni postupak kojim su
ispitanici odabirali iz unaprijed zadanog skupa verbalnih naziva nije se pokazao onoliko dobrim koliko su se
istraivai nadali. Stoga su pripadnici naroda stvorili male prie koje su odgovarale izrazima lica na
fotografijama. Pria koja je pratila sretno lice glasila je: Doli su mu (joj) prijatelji i on (ona) je sretan (str.
126); pria za ustraeno lice bila je dulja i govorila je o tome kako se osoba nasamo u kolibi susrela s divljom
svinjom. Svakom ispitaniku po- monik iz plemena Fore ispriao je svaku priu, dok je zapadni istraiva drao
tri slike amerikih lica i gledao u magnetofon, kako ne bi nikakvim znakovima utjecao na davanje odgovora. Za
svaku je priu odrastao ispitanik trebao pokazivanjem odgovoriti koja joj od tri slike odgovara. Za priu koja
prati sretno lice vie od 90% ispitanika odabralo je sretno lice izmeu svih drugih fotografija, a za prie o tuzi,
ljutnji i gnuanju tono lice odabralo je izmeu 69 i 89% ispitanika. Odrasli pripadnici plemena Fore u
razlikovanju slike straha od one iznenaenja nisu bili bolji od sluajnog pogaanja. Rezul- tati djece bili su slini
onima odraslih (djeca su trebala birati samo izmeu dva lica).
Uz ovakve meukulturalne eksperimente veu se izuzetno velike tekoe. Ekmanu, Sorensonu i Friesenu su
prigovarali da nisu govorili jezik naroda Fore i stoga nisu mogli nadzirati pomonike koji su govorili Fore (Van
Brakel, 1994): Sorenson (1976) je napisao da su ispitanicima mogli biti ne- namjerno dani znakovi, jer je
uobiajen postupak eksperimentalnog ispitivanja bez odavanja bio pripadnicima Fore prilino neshvatljiv i
stran njihovu poimanju jezika (str. 139) kao kooperativne aktivnosti. No neuspjeh ispitanika u razlikovanju
straha i iznenaenja govori protiv pretpostavke da su nenamjerni znaci bili odgovorni za sve rezultate.
Ekman i Friesen zatim su zatraili od pripadnika naroda Fore da naprave izraze lica koji odgovaraju onima u
est emocionalnih pria i te su izraze snimili na video. Kasnije, po povratku u San Francisco, nali su da 34
amerika studenta daju izmeu 46 i 73% ispravnih prosudbi na etiri od est lica Novogvinejaca (vidi sliku 3.2),
no kod straha i iznenaenja nisu bili toni (Ek- man, 1972).
Ekman je u poetku tvrdio da su izrazi lica koji pokazuju sreu, iznenaenje, tugu, ljutnju, strah i gnuanje
ljudske univerzalnosti; kasnije je dodao prezir (Ekman i Friesen, 1986). Kako smo objasnili u drugom
poglavlju, Ekmanova teorija je dvofaktorska - on ju naziva NEUROKULTURALNA: priroeno neuralno oblikovanje
izraza praeno je kulturalno razliitim pravilima njihova pokazivanja koji reguliraju pojavu svakog od izraza.
Ekmanov je rad postao predmetom estoke rasprave. U opsenoj kritici, Russell (1994) istie da
istraivanje provedeno na Ijudima koji trebaju birati unaprijed zadani skup slika i upariti ih s unaprijed
zadanim skupom naziva emocija moe precijeniti tonost prepoznavanja izraza kao specifinih emocija.
Russell je opisao neka istraivanja u kojima su ispitanici trebali birati meu unaprijed zadanim skupom
naziva izvedenih iz njegove vlastite teorije (Russell, 1980), koja se vrlo razlikuje od Ekmanove. Uzimajui
fotografiju koja predstavlja ljutnju iz skupa koji je objavio Ekman, Russell je naao daje njegovih 80
kanadskih ispitanika, koji su mogli birati izmeu naziva radost, iznenaenje, prezir, strah i interes, u 76%
sluajeva tu sliku oznailo kao prezir. Kad im je pokazana slika koja bi, po Ekmanu, trebala predstavljati
tugu, i izbor izmeu naziva ushienje, strah, oputenost, iznenaenje, uzbuenje i interes, 74% Russelovih
ispitanika odabralo je strah.
SLIKA 3.2 lanovi

zajednice Fore s
Nove Gvineje, koji
nisuvidjeli
fotografije izjednog
ranijeg eksperimenta
prepoznavanja,
prave izraze lica koji
odgovaraju priama o emocijama (Ekman, 1972): a) Va prijatelj je
doao i vi ste sretni, b) Dijete vam je umrlo, i vrlo ste tuni, c) Ljuti
ste i spremni na sukob, d) Gledate neto to zau- dara (Djelii prie
su iz rada Ekmana i Friesena, 1971). Russell (1994) je kritizirao
eksperimente o prepoznavanju lica koja predstavljaju prie jer, premda istraivai pretpostavljaju da Iice
pokazuje emociju, ono se zapravo moe prepoznati kao odgovarajue situaciji: lice d) ne mora znaiti
gaenje, nego je moda lice koje se javlja kad neto zauara.
Tako istraiva nuno daje ispitaniku izbor sukladan teoriji za koju vjeruje da je tona, no prisilan odabir
ograniava ispitanikovu mogunost izbora. Kad ispitanici mogu slobodno birati rije za izraaj na fotografiji,
mogu se javiti drugaiji rezultati. Primjerice, Sorenson (1976) je zatraio tri skupine ispitanika iz naroda Fore
(one koji su imali najvie kontakata sa zapadnjacima, one koji su imali neke kontakte, i one koji jedva da su i
imali takve kontakte) da imenuju fotografirane izraze lica. Sve grupe u najveem su postotku sretno lice vidjele
kao sretno, ljuto lice kao ljuto, prestraeno lice kao prestraeno, no vie od polovice ispitanika u svim grupama
tuno je lice vidjelo kao ljutnju, a najei odgovori na lica iznenaenja i gaenja nisu se slagali s predvia-
njima Ekmanove teorije.
Russell (1994) navodi osam hipoteza koje mogu objasniti postojee meukulturalne podatke. Jedna je
Russellovo (1980, u tisku) stajalite o dimenziji koja ide od pozitivnog do negativnog kraja, i drugoj od niske do
visoke pobuenosti. Emocije se mogu prikazati sljedeim krugom (s oznakama sata): 12 sati pobuenost, 3 sata
ugoda, 6 sati pospanost, 9 sati neugoda. Prema ovoj shemi pozitivne emocije visoke pobuenosti kao to je
uzbuenje javljaju se oko 1.30 sati, negativne emocije niske pobuenosti kao to je depresivnost oko 7.30, a
negativne emocije visoke pobuenosti kao to je stres javljaju se oko 10.30.
Najistaknutija hipoteza jo uvijek je Ekmanova neurokulturalna teorija prema kojoj razliiti izrazi odgovaraju
osnovnim emocijama, koje podlijeu kulturalnim pravilima pokazivanja. On je svoju teoriju (Ekman, 1994)
branio od Russellove (1994) kritike.
Jo jedna teorija jest ona Eibl-Eibelsfeldta (1973), prema kojoj su pojedini uroeni izrazi pozdravljanja,
smijanja, plakanja i slino, zabiljeeni u nmogim kulturama kao i kod gluhe i slijepe djece. Treba imati na umu da
su prema ovom opisu univerzalni izrazi, a ne emocije; na primjer, suze se mogu pojaviti uz tugu, ali katkad i uz
smijeh, a i uz bol - koju mnogi istraivai ne smatraju emocijom. U usporedbi s prepoznavanjem fotografija,
malo je istraivanja koja se bave suzama i onime to ih izaziva, no treba pogledati lanak Neu
(1987) . Za smijeh i njegov evolucijski znaaj vidi Weisfield (1993), a za crvenjenje vidi Leary i sur. (1992).
Nadalje, postoji i hipoteza da pojedine komponente izraza, kao to je skupljanje obrva, mrtenje ela,
otkrivanje zubi i slino, mogu biti univerzalne (Ortony i Turner, 1990). Primjerice, u eksperimentu Ekmana i
Friesena (1971) u kojem su ispitanici odabirali fotografiju koja odgovara susretu s divljom svinjom, oni su moda
reagirali na podignute obrve na slici, a ne na sloeni izraz straha (vidi i sliku 3.2 i njezin potpis).
Vjerojatno najradikalnija hipoteza je ona Fridlunda (1994): izrazi se, tvrdi on, mogu razumjeti u terminima
evolucije odavanja namjera i istodobne evolucije sposobnosti prepoznavanja, no ti izrazi se vjerojatno ne
preslikavaju doslovno na unutarnje emocije.
O nekima od ovih teorijskih pozicija poblie emo raspravljati u sljedeem poglavlju. Najbolji
je dokaz to da se lice sa smijekom koje odaje radost i /ili dobrodolicu svugdje javlja i svugdje se
prepoznaje, no vie se dvojbi javlja uz prepoznavanje negativnih izraza lica. Russell tvrdi da su
meukulturalna istraivanja potvrdila postojanje univerzalnih izraza lica kod ljudi. No is-
traivanja nam jo ne doputaju da meu postojeim teorijama jasno odre- dimo to su tono
univerzalni aspekti izraza.
Obrasci ponaanja svojstveni vrsti

Kad razmiljamo o emocijama, veinom razmiljamo o neem irem od osmijeha ili mrtenja.
Stariji termin u biologiji za genetski zasnovane iroke sklopove reakcija je instinkt. William
James je zapisao negdje na poetku poglavlja o emocijama u svom uvenom udbeniku (James,
1890): Svaki objekt koji pobudi instinkt pobudi i emociju (vol. II, str. 442).
Sto to znai? Vratimo se u mislima natrag u prvo poglavlje, gdje smo opisali otkrie Hessa i
Briiggera (1943) o napadima maaka kojima je dio hipotalamusa elektrino podraivan. Moemo
zakljuiti da je elektrino podraivanje uinilo maku ljutom. U tom stanju podraenosti mozga
sloeni obrazac napada, svojstven makama, bio je usmjeren na blisku metu kao to je
eksperimentator. To nije samo refleks, nego itav sklop. Prema starijem nazivlju, to je instinkt. Iz
Hessove i kasnijih studija jasno je da se radi o obrascu iji je pokretaki program zadan genetski.
Obino su reakcije izazvane odgovarajuim dogaajem u okolini, a uenjem postaju sve vjetije.
Obino se smatralo da se reakcije niih ivotinja zasnivaju na instinktu, dok su u osnovi reakcija
ljudi inteligencija i uenje. Istraivanja tijekom proteklih 60 godina pokazala su da je to potpuno
pogreno. Ne samo da i drugi sisavci vrlo dobro ue, nego je i ljudsko ponaanje pod snanim
utjecajem genetskih obrazaca, na isti nain kao i ponaanje drugih ivotinja. Ako smo oaloeni
gubitkom roditelja ili voljene osobe, nai osjeaji, geste i reakcije zasnovane su na genetski
uvjetovanim sklonostima koje se zovu privrenost. U iduim odjeljcima emo, nadamo se,
objasniti te ideje. U sljedeem emo poglavlju predloiti precizniju definiciju emocija.
Velik korak u istraivanjima instinkata napravio je Lorenz (1973), koji je dokazao njihovu
genetsku osnovu pokazujui da su svojstveni odreenoj vrsti, ba kao i anatomska obiljeja. Jedan
od prvih instinktivnih obrazaca prouavanih na taj nain opisali su Lorenz i Tinbergen (1938). To je
bio dio repertoara majinske skrbi kod europske divlje guske. Ako neko jaje ispadne iz gnijezda,
guska izvije vrat prema njemu i u tom poloaju ostane nekoliko sekundi. Zatim se die, oito preko
volje. S jo uvijek izvijenim vratom prilazi jajetu i dodiruje ga kljunom. Nakon to kljunom kiizne
po povrini jajeta, za- trepe krilima, zatim nagne vrat i pone kotrljati jaje nazad prema svojim
nogama dok se natrake povlai prema gnijezu. Jajem paljivo upravlja prema gore i preko ruba gnijezda. Ovaj
obrazac javlja se ak i kod gusaka koje nisu imale prilike da ga naue.
Ovi obrasci, koje Lorenz naziva instinkti, imaju nekoliko komponenti. Prvu je Lorenz nazvao fiksni sklop
reakcija. ala meu biolozima je da koncept funkcionira tako dugo dok ne shvatite da te stvari nisu ni fiksne,
niti su reakcije. Od Lorenzovih vremena biolozi su pokazali da instinktivne reakcije nisu fiksne. One se razvijaju
tijekom ivota ivotinje i u visokom su stupnju osjetljive na svojstva okoline. Tako kotrljanje jajeta ovisi o obliku
gnijezda i o jajetu.
Fiksni sklopovi radnji, a i itava ideja instinkata, vie nisu u rjeniku veine biologa, koji danas govore o
obrascima svojstvenim vrsti ili tipinim za vrstu. Dva su koncepta zamijenila ideju fiksnih sekvenci. Jedan
od njih jest prema cilju usmjereno ponaanje. Znanje o tome kako dosegnuti ciljeve koji se ostvaruju reakcijama
tipinim za vrstu nije svjesno dostupno, i jedinka ga ne usvaja. Tijekom evolucije ono je ugraeno u mozak kao
skup naznaenih postupaka. Funkcija vraanja jajeta kod guske je da povea vjerojatnost prije- nosa gusjih gena.
Kad se opazi odstupanje od cilja, ili od eljenog stanja jaje izvan gnijezda, prema cilju usmjeren niz pokreta
vraa odlutalo jaje prema gnijezdu dok se ne dostigne eljeno stanje sva jaja u gnijezdu. Drugi teorijski
koncept je skript, ideja koju su Schank i Abelson (1977) i Tomkins (1979) posudili iz kazalita. Ideja se odnosi na
ocrtan slijed radnji kojima se postie cilj. Schank i Abelson navode primjer naruivanja jela u restoranu. Da
bismo to uinili, potreban je itav niz radnji - naruiti hranu, jesti, platiti - a nain na koji se svaka od njih obavlja
znaajno varira, no ljudi koji idu u restorane znaju i mogu izvesti taj niz. Naravno, skript u restoranu je nauen.
Ideja reakcija specifinih za vrstu je da nai geni odreuju neke skriptove za vane funkcije u ljudi, kao to je
majinska skrb, parenje ili agresivni sukob.
Prema Lorenzu, druga komponenta instinkta je perceptivni obrazac koji ga izazove, katkad zvan unutarnji
otponac, ili podraaj znak. Usporediv je s pojmom odgovarajui podraaj u razumijevanju refleksa, ili
klju u vizualnoj percepciji. Kao to su pokazali eksperimenti Lorenza i Tinbergena, ak su i grube naznake
esto djelotvorne, a naziv podraaj se jo koristi. Za neke obrasce karakteristine za vrstu neprirodni podraaj
djeluje ak i bolje nego prirodni, a naziva se natprirodni podraaj. Primjerice, Tinbergen (1951) je pokazao da
obalne ptice iz porodice Haematopodidae biraju jaja puno vea od njihovih vlastitih. One ne mogu ta jaja vratiti u
svoje gnijezdo, no neumorno to pokuavaju. Neki fotomodeli i filmske zvijezde djeluju kao natprirodni podraaji
za nas ljude, privlaei nas ak i kad nam osobno nita ne znae. Drugi nas podraaji mogu odbiti, kao to je npr.
susret s nekim tko je na neki nain vrlo razliit od nas samih. Ova ideja o iracionalnom reagiranju na te
podraaje je duboko uznemirujua. Pitanje koje je teko izbjei glasi: Koliki je dio naeg ponaanja takav?
Trea komponenta obrazaea tipinih za vrstu je motivacijska, Bez nje se ne javlja ponaanje;
kod gusaka, vraanje jajeta javlja se samo tijekom leanja na jajima. Nee se, primjerice, javiti
nakon to se mladunad izlee iz jaja.
Obrasci svojstveni vrsti se lako javljaju, no osoba ih teko mijenja. U svojoj knjizi iz 1872.
Darwin je opisao vlastiti eksperiment koji to krasno objanjava:
Svoje sam lice pribliio ploi od debelog stakla ispred afrike arke u zoo- lokom vrtu,
odluan da ne uzmaknem ako zmija pokua zarinuti zube u mene; no, im je napala, moja se
odlunosti rasprila i zapanjujuom sam brzinom odskoio jard ili dva unatrag. Moja volja i
razum bili su nemoni pred predodbom opasnosti koju nikad prije nisam osjetio (Darwin,
1872/1965, str.
38)
Porijeklo emocionalnih obiljeja ljudske vrste

Dakle, kako otkrivamo specifine osnove ljudskih emocija? U tome se moemo oslanjati na
razliite vrste informacija. U ovom odjeljku razmotrit emo tri vrste i nadamo se da emo, uz neku
vrstu triangulacije, stei osnovnu predodbu o porijeklu naeg emocionalnog ivota:
prouavanje naih bliskih roaka impanzi i njihova usporedba s nama;
prouavanje prethistorijskih dokaza o ljudskim precima i o ranim ljudima;
prouavanje suvremenih Ijudskih drutava iji je ivot, vjeruje se, nalik ivotu ljudi kad su
tek postali odvojena vrsta, iji smo mi dio.
Socijalni ivot naih dananjih roaka piimata

Jane Goodall (1986) i njezine kolege proveli su niz godina opaajui nekih 160 obinih
impanzi u Gombeu, Tanzanija. Gombe je podruje od 19.4 e- tvornih milja neprohodne ume,
otprilike veliine i oblika Manhattana, s obalnim podrujem uz jezero Tanganyika i s dubokim
udolinama koje su usjekle rijeke koje teku prema jezeru. Spoetka su se impanze bojale Goo-
dallove, pa im se nije mogla pribliiti. No postupno su se na nju navikli. To je navikavanje ona
poticala nudei im voe u svom logoru, kasnije istraivakom centru. Poslije navikavanja, opaai
su mogli sjediti ualjeni nekoliko metara od skupine impanzi, ili danima slijediti jednu impanzu,
biljeei svoja opaanja i fotografirajui je.
Rad Goodallove opis je socijalnog ivota i linosti impanzi. Mi ga u ovoj knjizi navodimo zato
to je on i opis njihova emocionalnog ivota. Za Goo-
dallovu, prevladavajue je ozraje srdane drueljubivosti. Ovdje je opis nekoliko jedinki koje su istraivai
slijedili biljeei njihovo ponaanje.
Melissa i njezina ki Gremlin napravile su gnijezda [u drveu] na razdaljini od kojih desetak metara.
Melissin sin Gimble jo uvijek se hrani mahunama MSONGATI ...Gremlinina beba, Getty, ljulja se iznad
svoje majke okreui se, maui nogama i hvatajui svoje palce. S vremena na vrijeme Gremlin segne
rukom gore, lijeno kakljajui njegovu preponu. Nakon nekoliko minuta on se udalji penjui se kroz
grane, majuna figura na pozadini naranasto-crvenog predveernjeg neba. Kad dospije na malu granu
iznad Melissina gnijezda, iznenada padne, pljaf, na njezin trbuh. Uz lagani smijeh njegova ga baka privije
uza sebe i stane mu, igrajui se, grickati vrat...On se vraa majci i lijee uz nju, siui jednu ruku na
njezinim prsima...iznenada, iz udaljenog dijela doline dopre melodiozno glasanje samog mujaka,
Evereda, vjerojatno iz njegova gnijezda. Gimble mu zapoinje odgovarati sjedei uz Melissu, drei
aku na njezinoj ruci, gledajui prema odraslom mujaku - jednom od svojih heroja. (Goodall, 1986, str.
594)
Nije ivot svih impanzi tako miran. ivotinje imaju hijerarhiju dominacije. Takozvani alfa mujak,
kojemu se pokoravaju svi ostali, svoj poloaj zauzima tako to u borbi pobijedi prethodnika ili mu prijeti, katkad
uz pomo saveznika (Goodall, 1992). Obino zadri svoj poloaj nekoliko godina. Sta- tus drugih mujaka
ureen je grubom hijerarhijom ispod njega. I enke imaju usporednu hijerarhiju, pa ivotinje oba spola brane
svoj poloaj ili izazivaju druge da bi se uspele u hijerarhiji, obino srditim prijetnjama, katkad praenim
otvorenim sukobima, koji se esto dogaaju nakon to se dvije ivotinje otprilike iste razine u hijerarhiji neko
vrijeme nisu susretale.
Goodallova je sukobe kategorizirala u tri razine agresije. Na najnioj su udarac, guranje ili udarac nogom u
prolazu. Drugu i treu razinu nazvala je napadi. Druga razina ukljuuje povlaenje, udaranje akom i slino;
traje manje od 30 sekundi. Trea razina je poput druge i traje dulje od 30 sekundi. Napadi (druge i tree razine)
inili su otprilike 15% svih borbi; od njih je etvrtina bila ozbiljna, tako da je potekla krv ili su zavrile
ozljedom. Katkad bi se borba simulirala, kad bi se vie jedinki ukljuilo da podre prijatelje ili roake. Mujaci
su se borili ee nego enke. Goodallova je iz 49 000 sati opaanja, u kojima je praeno 13 jedinki tijekom dvije
razliite godine, is- kljuujui razdoblja mraka, kad je ivotinja bila sama, ili samo uz potomstvo koje je o njoj
ovisilo, izraunala da su se napadi druge i tree razine u prosjeku zbivali svaka 62 sata kod mujaka, a svakih
106 sati kod enki. Postojale su velike individualne razlike: jedan je mujak napadao u prosjeku svakih 27 sati
(od ukupno 207 sati promatranja). Jedna enka uope nije napala tijekom 230 sati. Sljedee je godine alfa
mujak napadao svakih devet sati.
Cimpanze se preteno hrane voem, no katkad i oportunistiki love, ubija- jui male sisavce kao to su cebus
majmuni ili praii, kad na njih naiu u umi. Mujaci se ee uputaju u lov nego enke. Kad impanze ubiju,
obino se prepiru oko mesa, premda ga katkad preputaju kao uslugu koja e u budunosti biti uzvraena
(Weisfield, 1980). ivotinje visokog poloaja u hijerarhiji sklone su ga zgrabiti ak i kad nisu sudjelovale u lovu,
i obino doputaju samo nekima (roacima i saveznicima) da s njima podijele plijen (Nishida i dr., 1992). Ni
grupno hranjenje s drveta niti raspodjela mesa ne moe se usporediti s univerzalnim obrascem zajednikog
dijeljenja hrane u Ijudi.
Emocionalna sklonost: osnova individualnih razlika u dominaciji
Raleigh i sur. (1991) su pokazali da mehanizmi serotonina u mozgu znaajno utjeu na to hoe li ivotinja
postati dominantna. Oni su eksperi- mentirali na majmunima Cercopithecus aethiops, koji su ivjeli u 12 malih
drutvenih skupina tipinih za vrstu, od kojih je svaka imala dominantnog mujaka (alfa mujaka), dva druga
mujaka, odreeni broj enki te potomstvo. Iz svake od 12 drutvenih grupa nasumce je odabran jedan od
nedomi- nantnih mujaka. Sestorici su dane tvari koje poveavaju serotoninsku aktivnost u mozgu, a estorici
tvari koje je smanjuju. Oni s poveanom serotonin- skom aktivnou su svi postali dominantni. U grupama onih
ija je serotonin- ska aktivnost smanjena, prvobitni je alfa mujak zadrao svoj poloaj. Zatim je ivotinjama koje
su dobivale tvari za smanjivanje razine serotonina dana tvar koja tu razinu poveava, i obratno. Taj je put svih
est ivotinja s poveanom razinom serotonina postalo dominantno u svojoj skupini.
Premda je izvjesno da mehanizmi serotonina nisu jedini vani pri dominaciji, eksperiment je izvanredan
zbog nekoliko razloga. U njemu je po prvi put eksperimentalno pokazano da manipulacija kemizma u mozgu
moe poveati dominaciju u okruju nalik prirodnom. Drugo, ova vrsta mehanizma moe biti osnova za
genetske sklonosti koje utjeu na individualne razlike u socio-emocionalnim reakcijama. Tree, proces dolaska na
dominantan poloaj ne ukljuuje samo agresiju. On ukljuuje i zbliavanje sa enkama i meusobno timarenje.
Bez podrke enki mujak ne moe postati dominantan. Cetvrto, u novije vrijeme mnogo spominjan i uinkovit
lijek Prozac je tvar koja poveava serotoninsku funkciju kod ljudi. Prema Krameru (1993), ona ini jo i vie:
poveava samopouzdanje u socijalnim odnosima i zanos ivotom. Tako genetska sklonost prema socijalnom
samopouzdanju, ili obratno, moe djelovati preko funkcioniranja serotonina.
Spolnost u obinih impanzi ipatuljastih impanzi

U spolnom smislu, impanze su promiskuitetne. Zenka nije spolno zrela do petnaeste godine; ona oglaava
svoju spolnu receptivnost velikom ruias- tom povrinom spolne koe (labia), veliine velike krike kruha, koja
je dobro vidljiva straga. U obinih impanzi nabrekla je otprilike 10 dana tijekom menstrualnog ciklusa od
otprilike 36 dana. Tijekom tog vremena moe se pariti nekoliko desetaka puta dnevno, sa svima ili s veinom
odraslih mujaka u svojoj drutvenoj skupini. Druga je mogunost da se s mukim pratiteljem povue od ostatka
zajednice. No kad je trudna ili doji, nije spolno receptivna. Budui da se mladunad ne odbija od sise sve do
svoje pete godine, to znaida se u plodnih enki nekoliko desetodnevnih razdoblja spolne aktivnosti izmjenjuje s
petogodinjim razdobljem spolne neaktivnosti.
Patuljaste ili bonobo impanze jednako su zanimljive kao i obine impanze koje je prouavala Goodallova.
To je rijetka vrsta; patuljaste impanze smatraju se naim najbliim ivuim srodnicima. Patuljaste impanze
sline su obinima, no krhkije su grae. Kano (1992) i njegovi suradnici prouavali su skupinu divljih patuljastih
impanzi u Wambi, Zair, otprilike 10 godina. Dok su adolescentne enke obinih impanzi neprivlane
mujacima nekoliko godina nakon to pokau spolnu kou, ali prije no to postanu plodne, patuljaste impanze
su spolno aktivne otprilike pet godina prije nego to postanu plodne, receptivne su vie od pola vremena u
svakom menstrualnom ciklusu i spolno su neaktivne samo u radoblju od mjesec dana uoi raanja do otprilike
godinu dana nakon toga. ini se da ostaju neplodne za vrijeme do- jenja jer, kao i kod obinih impanzi, interval
raanja je otprilike pet godina.
Spolna aktivnost meu patuljastim impanzama ukljuuje parenja enki s mnogim odraslim mujacima u
njihovoj neposrednoj drutvenoj grupi. Ti se mujaci obino ne mijeaju kad se drugi pare. Spolne ponude daju i
mujaci, koji pokazuju erekciju i moda dodirnu enku rukom da bi privukli panju na sebe, a daju ih i enke
koje pokazuju svoje spolno podruje. enke takoer biraju s kim e se pariti (Furuichi, 1992). ini se da agresija
nije vezana uz seksualnost, a mujaci bespogovorno prihvaaju odbijanje. Parenje ukljuuje
i poloaj licem u lice, kao i poloaj straga, uobiajeniji meu primatima. Uo- biajeni su i homoseksualni i
heteroseksualni odnosi. enke meusobno trljaju genitalno podruje. I odrasli, i adolescenti i mlai su time
privueni i promatraju parenje i trljanje genitalija kod enki. Mujaci se uzbuuju i dobivaju erekciju. Umetanje
penisa mladih mujaka prihvaaju enke koje im nisu majke, esto nakon odnosa s odraslim mujakom, u onome
to se moe smatrati igrom spolne inicijacije.
Dakle, meu obinim i patuljastim impanzama parenje je promiskui- tetno. enke obino putuju sa svojim
potomstvom. Meu odraslim mujacima postoji oita suradnja. Oni zajedno sakupljaju hranu i love, te
pridonose skupini uvajui granicu podruja od uljeza. Adolescentne enke sklone su napustiti vlastitu skupinu i
pridruiti se drugoj.
Nasuprot tome, meu maslinastim babunima postoji potpuno drugaija organizacija (Smuts, 1985). Premda su
i oni promiskuitetni i prikupljaju hranu u oporu, enke grade trajna prijateljstva s dva ili tri mujaka, to
ukljuuje timarenje i bliskost. Ta su prijateljstva obiljeena emocijama slinima naim, kao to je, primjerice,
ljubomora. Prijateljstva tite agresije mujaka (koji su dvostruko vei), a mujacima slue ds mareni i ee
prihvaeni kao partneri za parenje tijekom razdojAja^polne receptivnosti. U toj vrsti
mujak naputa jednu drutvenu skupl pridruio drugoj; uspjeno pridruivanje
ovisi o tome hoe li ga e^û'novoj skupini prijateljski prihvatiti.
Jesu li impanze emocionalne?
Nije teko, ini se, promatrati aspekte ivota impanzi kao utemeljene na obrascima ponaanja svojstvenog
vrsti. U srodnih vrsta postoje velike slinosti, ali i neke razlike, kao to je to sluaj i s anatomskim obiljejima.
Dakle, meu impanzama ima slinosti i razlika. Premda mi ljudi po sebi znamo da su obrasci spolnog i
agresivnog ponaanja u velikoj mjeri emocionalni, kako da ih promatramo kod impanzi? Naljute li se i oni u
prepirkama oko nadmoi, i postanu li strastveni kad se pare? Ako je to tako, moemo uspostaviti vru vezu
izmeu njih i nas.
Hebb (1945) je na ta pitanja odgovorio da ne postoji potekoa u identifi- ciranju emocija u impanzi jer su
toliko nalik naima. Goodallova se s njim slae: emocionalna stanja impanzi toliko su slina naima da ak i
neisku- san promatra moe protumaiti njihovo ponaanje (Goodall, 1986, str. 118). Ona kae da je lako vidjeti
kad mladune ima ispad bijesa bacajui se na tlo, udarajui po njemu i vritei, ili pak kad se mladune veselo
igra oko svoje majke, prebacujui se preko glave, trei k njoj, bacajui joj se u krilo i traei da ga eka.
Nabraja (str. 118-119) emocije odrasle impanze i situacije u kojima se one javljaju: bojazan od stranaca, strah
u agresivnim interakcijama, tjeskobu kad se izgube, uzrujanost kad im mladune dosauje, bijes u sukobu. Ona
opisuje i pokazivanje emocija. Zastraivanje, primjerice, ukljuuje mujaka koji napada, trga grane, baca
kamenje i die veliku buku. U pomirbi nakon agresivnog incidenta dolazi do tjelesnog dodira. Primjerice, jedan
prua ruku, a drugi odgovara dodirom, tapanjem, grljenjem, ljubljenjem. Tolika je slinost s emocionalnim
ivotom u ljudi daje o jednoj obitelji impanzi u Gombeu Hugo van Lawick snimio niz filmova, a sinhronizirao
ih je Donald Sutherland; zaplet, radnja i emocije gotovo se ne mogu razlikovati od onih u televizijskoj sapunici.
Goodallova nabraja prepoznatljive izraze lica u impanzi koji pokazuju strah, tjeskobu, prijetnju i zaigranost,
i opisuje kako im se za vrijeme uzbuenja (spolnog i agresivnog) nakostrijei dlaka pokazujui pobuenost, i
kako se slegne kad su smireni nakon parenja, kad se timare i kad se mire. Na slian nain Goodallova (1986, str.
127) nudi tablicu glasanja koja oznauju emocije, ukljuujui sljedee: dahtavo gunanje oznauje bojazan od
drugog, cviljenje i vritanje znae strah, reanje znai srdbu, tiho cviljenje oznaava tjeskobu, spolno openje
praeno je skvianjem karakteristinim za parenje, smijeh i dahtanje prate uitak u tjelesnom dodiru, posebno
gunanje prati uivanje u hrani, dahtavo tuljenje i grohotan smijeh prate uzbuenje u socijalnim odnosima, a
gunanje prati drueljubivost.
Lutzova (1988) je o ljudima s Ifaluka zapisala da njihovemocionalni ivot JEST njihov socijalni ivot (str.
101, kurziv u izvorniku); Shaver, Wu i Schwartz
(1992) su ustvrdili da isto vrijedi i za Amerikance. Citajui zapise Goodallove
i Kanoa jasno je da tvrdnja Lutzove vrijedi i za impanze. To znai da su socijalne veze prvenstveno emocionalne
veze. I impanze su, kao i mi, duboko socijalna bia. Kao i mi, i oni imaju prijatelje, veze, saveznitva i poloaj
u hijerarhiji moi. Budui da veina, ili zapravo sve socijalne interakcije imaju emocionalan ton, esto vrlo
jasno oitovan u izrazima lica, poloaju tijela, gestama, glasanju, prihvatljiv je zakljuak da su emocije i njihovi
izrazi temelj za razliite vrste interakcija. Kad naiu na drvo puno voa, impanze dahu i tule. Druge impanze
im prilaze, i oni zajedno jedu s oitim uitkom. Tijekom parenja mogu biti mirne, ili mogu na poseban nain
skviati. Gledajui seksualnu aktivnost, mujaci se uzbuuju i ekaju svoj red na parenje. U interakcijama
izmeu majki i djece, u igri i pri pomirbi javlja se srdaan tjelesni kontakt, dodirivanje, milovanje i grljenje.
Tijekom uzajamnog timarenja vlada tiha koncentracija i uivanje. Kad uginu majka ili dijete, onaj tko pretrpi
gubitak oalosti se i oplakuje ih. Siroe se prestane kretati i moe uginuti, ak i ako je sposobno pronai hranu.
U agresivnim susretima srdba se izraava prijetnjama, a strah se oituje u podlonosti. Druge ivotinje s velikim
intere- som promatraju sukobe, a katkad se mogu i pridruiti. Ako je ivotinja ozlijeena, vriti poseban poziv u
pomo; namjera je pozvati druge da joj priskoe u pomo. Tijekom lova i nakon ubijanja vlada veliko uzbuenje.
Kad izviaju u svom podruju, skupine mujaka su napete, budno prate zvukove i uzbude se kad napadnu
nekoga izvan vlastite zajednice.
Valjanost uobiajenih pojmova o emocijama
Nai pojmovi o emocijama kao to je strah, srdba i ljubav osnova su za razumijevanje ponaanja. No, u
kojoj mjeri oni mogu biti jednostavno zasnovani na pukim vjerovanjima zapadnog drutva? Hebb (1946) je
predloio odgovor, s opisom onoga to se dogodilo nakon njegova prikljuivanja Yerkesovim laboratorijima s
njihovom kolonijom impanzi. To se zbivalo u doba biheviorizma - bilo je zabranjeno spominjati emocije ili bilo
koji drugi slian mentalistiki pojam jer tada su oni smatrani neznanstvenima. Samo su bihevioristiki nazivi bili
doputeni u biljekama koje su namjetenici trebali voditi. No to je neke od ivotinja uinilo nepredvidivim, a
ak i opasnima. Hebb opisuje dvije ivotinje, Bimbu i Patija, koji bi s vremena na vrijeme napali uvara, i kae
da nijedan opis ogranien samo na ponaanje ne bi mogao opisati ili predvidjeti te napade. No te je ivotinje bilo
mogue razumjeti upotrebom pukih naziva za emocije. Bimba je bila prijateljski raspoloena i prijemljiva, no
razljutila bi se i napala uvara ako bi bila poniavana. S druge strane, inilo se da Pati mrzi ljude, pa se katkad
inilo da je prijateljski raspoloen, a zatim bi napao uvara koji bi ostao zateen. Prema Hebbovim rijeima,
kad bi bilo doputeno opisivati ivotinje koristei pojmove emocija
i stavova...novopridoli namjetenik mogao bi se brinuti o ivotinjama izbjegavajui opasnosti koje inae
vrebaju (Hebb, 1946, str. 88).
Dakle, jedna vana pretpostavka o emocijama zajednika mnogim istraivaima, no koja sasvim sigurno ne
lei na sigurnim temeljima, jest ta da barem neke emocije i nai pojmovi o njima ine most izmeu nas i naih
najbliih ivotinjskih srodnika. One takoer ine most izmeu pojedinih ljudskih kultura i pomau nam
razumjeti druge kulture. Bez pojmova koji se odnose na emocije ne bismo mogli razumjeti mnoge prie iz
drugih kultura ili iz prolosti, kao ni veinu narativnih opisa naih postupaka u dananjem svijetu.
Spone socijalne interakcije su, prema tome, emocije i raspoloenja koja povezuju pojedince u odreenim
situacijama: uzajanme naklonosti, spolne intimnosti, dominacije i podinjavanja, skupnog uzbuenja tijekom
napada, skupne bojazni od opasnosti. Pojedinci prave pojedine izraze koji djeluju kao okidai odgovarajuih
raspoloenja i ponaanja u onima koji ih vide ili uju.
Emocionalni obiaji mogu dati ton itavim zajednicama, ili ak i itavoj vrsti. Patuljaste impanze,
primjerice, vrlo su zainteresirane za seks, a zvukovi koje isputaju upuuju na to da i mujaci i enke
doivljavaju orgazam. Seks nema iskljuivo reproduktivnu svrhu (De Waal, 1995; Kano, 1992): enke patuljastih
impanzi spolno su receptivne tijekom dugih razdoblja kada nisu plodne, a i mujaci i enke sudjeluju u
homoseksualnim vezama. Kao da je seks postao aktivnost koja se moe podijeliti s drugima, ima ugodan
emocionalni ton i pridonosi socijalnom povezivanju. Dok su meu obinim impanzama este agresija i
nadmetanje za dominaciju, meu spolno aktivni- jim patuljastim impanzama agresija je rijetka, a seksualna
aktivnost, ini se, ublaava sukob. Seksualna aktivnost koja ublaava sukob poznata je i u ljudi; naravno, mi
osim seksa imamo i mnoge druge aktivnosti koje s uitkom moemo meusobno podijeliti.
Podaci o precima Ijudi

Sve vanija postaje ideja koja govori o tome da su emocije u ljudi zasnovane na mehanizmima koji nam
omoguuju da reagiramo na razliite situacije koje su se uestalo javljale tijekom ljudske evolucije (Nesse,
1990). Emocije i sklopovi reakcija karakteristini za ljudsku vrstu evoluirali su tako da odgovaraju fizikoj i
socijalnoj okolini - ona se naziva okolinom evolucijske prilagoenosti - koja se prilino razlikovala od manjih i
veih gradova u kojima mnogi od nas danas ive. Jedan niz tragova do porijekla ljudskih emocija moe se nai
u prouavanju porijekla ljudske vrste. to je o tome poznato?
Prorauni stopa mutacija doputaju da se male razlike u RNA suvremenih ljudi diljem svijeta prate unazad
sve do toke spajanja. Dok je nekoliko vrsta ovjekolikih primata koje su postojale tijekom prolih nekoliko
milijuna godina izumrlo, svi su suvremeni Ijudi moda imali zajednikog pretka, enu koja je ivjela prije
otprilike 200 000 godina u Africi (Wilson i Cann, 1992). Prema toj (spornoj) hipotezi svi smo mi potekli od te
afrike Eve. Naravno, ona nije bila sama, ve lanica populacije od otprilike 10 000 lanova - njezini su potomci
suvremeni ljudi koji su se selili da bi nastanili sve dijelove Zemlje, izuzev Antarktike.
Manje je sporno da je tijekom posljednjih nekoliko stotina tisua godina klima na zemlji kolebala izmeu
toplih razdoblja kao to je ono u kojem danas ivimo i ledenog doba, kad su se ledenjaci protezali juno od
Velikih jezera u Americi i po sjevernoj Europi, inei razinu mora 400 stopa niom nego danas. Razvijajui
tehnologije izrade odjee i izgradnje sklonita, vjerojatno vrlo sline onima naroda Inuita (Eskima), i
preivljavajui arktiku hladnou, preci svih domorodakih naroda Amerike vjerojatno su preli kopneni prolaz
izmeu dananjeg Sibira i Aljaske u razdoblju ledenog doba, vjerojatno prije 40 000 do 50 000 godina. Tada su
Australija i Nova Gvineja bile spojene i samo 40 milja udaljene od Azije. Rani ljudi (no ne i drugi sisavci) mogli
su prelaziti preko mora, da bi kasnije bili izolirani kad se razina mora podigla topljenjem ledenjaka. ivjeli su
kao domorodaki lovako- sakupljaki narodi Australije i Nove Gvineje (Stringer i Gamble, 1993).
Uobiajeni odgovor na pitanje to je najistaknutije obiljeje ljudi, ili to nas razdvaja od drugih ivotinja, jest
jezik. Vjerojatno bi bolji odgovor bila kultura - orua, vjetine njihove uporabe, pojmovi - iji je jezik dio.
Nedavno su Savage-Rumbaugh i dr. (1993) odgojili patuljastu impanzu, Kanzi, kao dijete. Cini se da je Kanzi
upravo na granici izmeu ljudi i ostalih primata. Moe razumjeti ljudski govor i koristi se ploom sa simbolima
da bi izrekao rijei i fraze. Moe ga se nauiti i da se koristi raznim priborom. Openito, njegovo je ponaanje na
razini dvogodinjeg djeteta. Obiljeja simbolikog jezika ili aktivnosti kao to su namjerna izrada i upotreba
orua nikad nisu zamijeene kod majmuna u prirodnom okruenju. Nasuprot tome, kultura ljudi je ukljuila
vjetine ponaanja kao to su namjerna izradaorua (kojaje zapoela prije otprilike dva i pol milijuna godina);
namjerno ouvanje ili pa- ljenje vatre (to je zapoelo prije otprilike 700 000 godina); socijalne vjetine kao to
je dijeljenje hrane, podjela rada i razmjena, kao i jezina umijea obavjetavanja, raspravljanja, ogovaranja,
planiranja, prianja pria. Sve su to univerzalna ljudska ponaanja, a potpuniji niz daje Hockett (1973). Sva su
ona izumi kulture koji nas razdvajaju od ostalih ivuih primata i sva su socijalna. Mnoga od njih imaju
emocionalnu osnovu, kao to je posebna toplina i prihvaanje pri dijeljenju hrane i zahvalna susretljivost pri
razmjeni. Druge emocije moda su se razvile da bi poduprle odavna postojee ljudske aktivnosti, kao to je
oaranost paljenjem vatre ili zaokupljenost izradom neega.
Otkrie poljodjelstva i gradova namijenjenih trgovini zbilo se u nekoliko dijelova svijeta prije otprilike 10
000 godina. Kultiviranjem biljaka i pri- pitomljavanjem domaih ivotinja evolucija ljudskih kultura prestigla je
evoluciju vrsta. Uzmemo li kao tonu procjenu WiIsona i Canna da je zajedniki predak svih ljudi ivio prije
otprilike 200 000 godina, 10 000 godina stvaranja naselja i civilizacija u kojima veina ljudi danas ivi samo je
5% tog vremena; to je isto razdoblje manje od etvrtine jednog postotka vremena proteklog od razdvajanja Ijudi i
majmuna. Veina istraivaa smatra da su, tijekom veeg dijela vremena u kojem je naa emocionalna
prijemljivost oblikovana prirodnom selekcijom, okoline - nae okoline evolucijske prilagoenosti - bile oko-
line velikih obiteljskih skupina lovaca i sakupljaa, a ne uvjeti suvremenih gradskih naselja. Kad bismo u
sadanjost mogli dovesti dijete od prije 10 000 godina, dok jo nije bilo gradova, ono bi vjerojatno imalo isti
repertoar socijalne i emocionalne prijemljivosti kao i mi. Preuzelo bi suvremenu kulturu koja ga je usvojila i ne
bi se razlikovalo od suvremenih ljudi.
Nain ivota lovaca-sakupljaa
Porijeklo ljudskih emocija moemo promatrati i na drugi nain, pitajui se to znamo o postojeim kulturama
lovaca-sakupljaa. U Australiji i u sava- nama june Afrike postoje arheoloki dokazi da lovako-sakupljaki
nain ivota postoji nekoliko tisua godina. To je bio nain ivota Bumana (pozna- tih i kao San) u Kalahariju,
koji ukljuuju plemena !Kung i G/wi, sve do slabljenja izazvanog u novije vrijeme zapadnim utjecajima. (Njihovi
jezici ukljuuju pucketanje jezikom: ! oznaava zvuk nastao naglim povlaenjem jezika s vrha nepca, a / nastaje
povlaenjem jezika od prednjih zubiju, poput tsk, zvuka koji se javlja kad nekog grdimo.) Lorna Marshall i
njezina obitelj pedesetih su godina ivjeli meu njima (Marshall, 1976; Thomas, 1989). ezdesetih i
sedamdesetih, ove su narode posjetili Lee (1984) i drugi harvard- ski antropolozi.
Narodi !Kung i G/wi ivjeli su na napola pustoj zemlji, putujui s kraja na kraj podruja od nekoliko stotina
kvadratnih milja koje su vrlo dobro poznavali. Thomas opisuje G/wi kao male i okretne ljude koji ive u velikim
obiteljskim zajednicama. Na svojim putovanjima susreu druge obitelji s kojima su povezani krvnim srodstvom
ili brakom. G/wi oko vatre iskopaju plitke udu- bine u zemlji u kojima spavaju. ene su posebno upueni
botaniari: sa zemlje prikupljaju korijenje i drugo povre i cijede sok iz tsama dinja. Mukarci love i ubijaju
ivotinje lukom i strijelama natopljenim otrovom nainjenim iz liinaka. Katkad moraju slijediti pogoenu
antilopu itav dan prije nego to ugine. Nose je natrag u tabor, a dijeli se prema sloenim pravilima. Nita se ne
baca. Drutvo ovih ljudi temelji se na suradnji i nije hijerarhijski ureeno.
Porijeklo obitelji
Premda ivi u zajednici, majka kod impanzi djecu podie uglavnom sama
i okolo putuje samo sa svojim potomstvom. Raa po jedno mladune otprilike svakih pet godina. Svako mladune
visi na trbuhu svoje majke ili jae na njezinim leima, pa ne ometa putovanje ili potragu za hranom. Neto
odraslija mladunad putuje sa svojim majkama. Mujaci pridonose zajednici, no ne brinu se o mladuncima
pojedinano. Kod ljudi je podizanje djece pre- teko za samo jednu osobu: u optimalnom sluaju, da bi dijete
napredovalo od dojeneta do odrasle dobi, to je razdoblje najvee smrtnosti, potreban je doprinos dvoje ili vie
odraslih.
Sukladno pretpostavci o mujacima kao onima koji pribavljaju hranu (Lovejoy, 1981), uspravan hod
omoguio je noenje - torba je bila moda prvi vaan tehnoloki izum ljudskog roda. Podjela rada javila se kad je
meso veih ivotinja poelo sainjavati vei dio ishrane. S poveanjem modane mase ljudski preci trebali su biti
sve nezreliji pri porodu, kako bi velika glava uspjela proi kroz poroajni kanal, pa su djeca imala dui period
zavisnosti nego mladunad kod majmuna. Istodobno, beba se nije mogla objesiti za majku kao to to ini
mladunad majmuna. Cak i kad dijete nosi povezano uza se, majka ne moe putovati. Stoga je uspostavljena
podjela rada. ene su preuzele glavnu brigu o djeci tijekom dugog perioda nezrelosti i manje su se kretale. Budui
da su ene spolno aktivne tijekom itavog menstrualnog ciklusa, mukarac i ena mogu zadrati seksualni interes
iskljuivo jedno za drugo. Podjela rada znaila je da mukarci mogu loviti i kui donositi meso, dok im je spolno
vezivanje omoguilo da ekonomski doprinose samo jednoj eni i njezinu potomstvu.
Loveyojeva hipoteza je bila da su sve te prilagodbe bile uzajanmo zavisne i javile su se otprilike u isto
vrijeme kao i uspravan hod. Novije stajalite govori u prilog postupnijoj evoluciji. Prva bia koja su uspravno
hodala prije pet do sedam milijuna godina bila su majmunolika, s mozgom veliine onog u majmuna i velikom
razlikom u veliini izmeu mujaka i enki. Ta je razlika povezana s uobiajenim oblikom socijalne organizacije
kod sisavaca, gdje se mujaci meusobno natjeu za pristup enkama. Zasigurno, monogamija nije svojstvena
samo ljudima - rijetka je meu primatima, no nije jedinstvena. Heteroseksualna prijateljstva maslinastih babuna o
kojima smo ranije govorili nude jo jedan takav primjer dugotrajnih heteroseksualnih veza u kojima enke
osjeaju naklonost prema pojedinim mujacima, premda se ne pare iskljuivo s njima.
Usprkos ovim ogradama, meutim, evolucijski biolozi ostaju pri tvrdnji da je monogamija vana meu
ljudima. Mukarcima ona omoguuje razmjernu sigurnost u to da je potomstvo koje podiu njihovo vlastito
(Lancaster i Kaplan, 1992). Premda je udio drutava (kao to je zapadno) u kojima vlada monogamija svega 16%
od ukupno 853 prouavana drutva (Van den Berghe, 1979) i premda izvanbrane aktivnosti u veini drutava
nisu rijet- kost, u praksi monogamija prevladava kao najei obrazac spolnog ponaanja, to je ini gotovo
univerzalnom kod ljudi. ak i u drutvima u kojima jedan mukarac moe imati nekoliko ena, taj obrazac
primjenjuje malo mukaraca koji imaju velika materijalna sredstva.
Takoer je univerzalno da je obitelj sredinja struktura ljudskog ivota: skupina koja esto ukljuuje oba spola
i osobe svih dobi, koje ive sa enom i njezinim potomstvom. U toj je skupini najmanje jedan odrastao mukarac.
On moe biti enin spolni partner, moda otac njezine djece, no u odreenim drutvima taj mukarac katkad
moe biti otac, brat ili sin. Sira obiteljska skupina obino ukljuuje druge roake, kao to su braa i sestre, stariju
djecu i njihove seksualne partnere koji su se pridruili obitelji iz drugih skupina. (Tabu incesta i drutveni
mehanizmi kojima ljudi ulaze u brak s partnerom izvan vlastite obitelji jo su jedna univerzalnost u ljudi.)
Dakle, vjerojatno je da je naa okolina evolucijske adaptiranosti, nain ivota najstarijih suvremenih ljudi
prije (otprilike) 200 000 godina bio u polu-
nomadskim skupinama lovaca - sakupljaa s otprilike 10 do 30 ljudi koji ive neposredno jedni uz
druge u irim obiteljima, vrlo nalik onom kod G/wi i !Kung. Veina naih emocija, dakle,
vjerojatno je prilagoena takvom nainu ivota; suradnji, premda uz podjelu rada, u lovu i
sakupljanju hrane, u pri- premi i podjeli hrane, u podizanju i zatiti djece. Vjerojatno smo se
prilagodili natjecanju s drugim skupinama slinima naoj, kao to su neandertalci, no koje se ipak
zamjetno razlikuju i ije su se ekoloke nie preklapale s naima.
O tome e biti vie rijei u 10. poglavlju. Neandertalci su vrsta koja je izumrla, vjerojatno zbog
agresivnog uspjeha naih predaka (Stringer i Gamble, 1993).
Evolucijska osnova emocija
Tooby i Cosmides (1990) su iznijeli miljenje da se ljudski ivot s evolucijskog stajalita
temelji na informacijama i njihovoj upotrebi pri planiranju. Emocije se temelje na genetski
zasnovanim mehanizmima, prijemljivim za informativne dogaaje u okolini koji su se esto
ponavljali tijekom stotina generacija. Ta su ponavljanja omoguila prilagodbu, genetske promjene
koje su postale sastavni dio naeg planskog odnosa prema svijetu. Emocije se vrlo esto javljaju uz
probleme koje treba rijeiti. Za probleme koji se opetovano javljaju, kao to je bijeg od
grabeljivca, reagiranje na strance, susret s agresivnim prijetnjama, briga o djeci, zaljubljivanje
itd., opremljeni smo genetski zasnovanim mehanizmima koji daju obrise ponaanja uspjenih u
prolosti i stoga odabranih selekcijom. Svaka pojedina vrsta emocionalnih sklopova izazvana je
razliitim podraajima. Svaki od njih ini sprenmim sklopove reakcija prikladnih za rjeavanje
problema koji se javio. Nesse (1991) je tvrdio da su specifini osjeaji povezani s tim obrascima
obino funkcionalni ak i kad su neugodni, kao to je to i osjet boli.
Sto su, dakle, ta trajna obiljeja okoline i njima prilagoene emocije koje su odabrane
selekcijom? Nekoliko je autora predloilo odgovore (Bowlby, 1971; Oatley, 1992; Plutchik, 1991),
a neki od tih odgovora naznaeni su u tablici 3.2.
Privrenost kod ljudi i drugih primata
Psiholoki aspekt pojma sisavac, naziva za ivotinju koja se raa iva i sie majku, jest
privrenost. Budui da sie majku, mladunad sisavaca mora biti u njezinoj blizini, preplae se kad
ih se razdvoji, i plaem dozivaju majku. Privrenost je posve jasno obrazac karakteristian za vrstu.
Obrazac privrenosti do danas je vjerojatno najvie istraivan meu slinim sloenim obrascima.
TABLICA 3.2 este situacije i emocionalni odgovori prema pripadnicima iste vrste, drugih vrsta i neivim
objektima
Veze Ceste situacije Emocije
Pri\Tenost Druenje, blizina osobe kojoj smo privreni Srea, ljubav
Prekid privrenosti Uznemirenost, tjeskoba
Obnavljanje privrenosti Olakanje (moda i ljutnja)
Gubitak privrenosti Tuga, oaj
Briga o drugima Pomaganje drugima, ukljuujui i djecu Brina ljubav
Suradnja Stvaranje veza i planova Srea
Ostvarenje planova Srea
Razmjena Zahvalnost
Seks, timarenje Srea, ijubav
Gubitak veze, propast planova Tuga
Natjecanje Stjecanje/obrana poloaja u kojem su dostupna dobra Ljutnja
Poraz Strah, sram
Grabeljivost Lov Uzbuenje, srea
Biti plijen Strah
N'eivi objekti Nalaenje dobara Srea
Fizika opasnost Strah
Otrovi, zagaenje Gnuanje
John Bowlby bio je taj koji je shvatio da obrazac privrenosti ima sreinju vanost u
emocionalnom ivotu ljudi: Ono to je, vjeruje se, bitno za duevno zdravlje jest to da dijete ve
od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili stalnom zamjenom za
majku....) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i uitak (Bowlby, 1951, str. 11). Suprotan je nedo-
statak majinske brige: Bowlby je smatrao da e djeca liena majinske ljubavi odrasti u osobe
nesposobne za uspostavljanje zadovoljavajuih emocionalnih veza u odrasloj dobi, i da ljubav u
ranim godinama ima istu vanost za emocionalni razvoj kao i pravilna prehrana za fiziki razvoj.
Ainsworth je u Londonu radila s Bowlbyem na istraivanjima privrenosti, a zatim je
otila u Ugandu i tamo u prirodnim uvjetima zapoela antropoloku studiju o bebama i majkama u
kulturi razliitoj od njezine (Ainsworth, 1967). Ona je opazila skup obrazaca ponaanja koja
pokazuju mala djeca uz svoju majku, a koja nisu pokazivala ni uz jednu drugu osobu. Ta su
ponaanja prikazana u tablici 3.3.
Svako od njih je specifian obrazac privrenosti. Kad je prisutna majka, postoji osjeaj
sigurnosti i javlja se poseban skup reakcija. Kad ona nije u blizini, javljaju se posve razliita
ponaanja. Obrasci privrenosti mogu se nai u vrlo razliitim kulturama. O njima je najbolje
razmiljati kao o emocional-
nima. Kod ljudi o njima govorimo u terminima ljubavi. Djetinja ljubav i strah od odvajanja univerzalni su u
ljudi. Oni imaju vitalnu funkciju zadravanja majke u blizini, kadre i voljne da se brine o djetetu.
Porijeklo ideje o privrzenosti
Lorenz je 1935. opisao instinktivni sklop reakcija. Malene guskice slijede i zadravaju se u blizini gotovo
svakog objekta koji se kree i proizvodi zvukove. Proces se naziva utiskivanje. Lorenz je iznio da postoji kritini
period - kod guskica je on otprilike dva dana od izlijeganja - u kojem je bioloki mehanizam podeen da
prepozna obiljeja majke: no nisu tono odreeni objekti prihvatljivi tom mehanizmu. Ne pojavi li se stvarna
majka, usvoje se obiljeja prvog priblino prihvatljivog objekta u kretanju koji se pojavi umjesto nje. U
Lorenzovim studijama taj je objekt esto bio on sam. Uinci su nepovratni; guske koje su na taj nain prole
utiskivanje ne prepoznaju druge guske, no socijalne znakove odailju prema onom objektu koji im je utisnut.
Kad su Robert Hindle i Julian Huxley Bowlbya upoznali s idejom utiskivanja i radom Lorenza i Tinbergena, on
je ubrzo prepoznao da klju lei u etologiji i Danvinovoj evolucijskoj teoriji: Glavna struktura teorije
privrenosti u cijelosti se pojavila u prvom bljesku njegova uvida i dala je smislenost svemu to je uslijedilo
(Ainsworth, 1992).
Tablica 3.3 Ainsworthiina (1967) lista ponaanja vezanih uz privrenost

1. Razliit pla (npr. onaj uz majku u usporedbi s drugima);
2. Razliito smjekanje;
3. Razliita vokalizacija;
4. Plakanje kad majka ode;
5. Slijeenje majke;
6. Vizualno-motorika orijentacija prema majci;
7. Pozdravljanje smjekanjem, gukanjem i openitim uzbuenjem;
8. Podizanje ruku pri pozdravljanju majke;
9. Pljeskanje rukama pri pozdravljanju majke;
10. Penjanje po majci;
11. Guranje lica u majino krilo;
12. Prilaenje majci pokretanjem;
13. Zagrljaji, privijanje uz majku, ljubljenje majke (nije vieno kod djece u Ugandi, no esto
vieno kod djece u zapadnim drutvima);
14. Istraivanje na udaljenosti od majke kao sigurnog utoita;
15. Bijeg majci kao prema prirodnom utoitu;
16. Vjeanje o majku.
Uz studije utiskivanja, Bowlby je bio impresioniran i opisima etologa o genetski utemeljenim obrascima kao
to je vraanje jajeta u europske divlje guske, koje smo razmatrali ranije i rekli da se moe dobro opisati kao
prema cilju usmjereno. Kod privrenosti, ciljno stanje za majku i mladune jest da budu blizu jedno drugome.
Ako majka ode, to je poticaj za mladune da pone plakati, a plaje djelotvoran jer doziva majku natrag i time
postie cilj.
Eksperimenti o odgajanju majmuna u neprirodnim uvjetima
U nizu eksperimenata Harlow (1959) je kod majmuna pokazao da se privrenost prema roditelju temelji na
potrebi mladuneta za utjehom. Har- low je majmunie odvojio od njihovih majki u periodu od 12 sati nakon
roenja i dao im dvije umjetne majke, nainjene tako da su se majmunii mogli o njih vjeati. Jedna od njih bila
je nainjena od ice, a na vrhu joj je bila nezgrapna glava. Druga je bila slino nainjena, no njezin je iani
okvir bio pokriven frotirom i imala je drugaije oblikovanu glavu. U prvom eksperimentu Harlowa, etiri su
majmunia svoje mlijeko dobivala iz boce privrene uz ianu majku, a druga etiri mlijeko su dobivala od
krpene majke. Tijekom prvih pet i pol mjeseci svog ivota svih osam majmuna provo- dilo je u prosjeku 14 do 18
sati dnevno vjeajui se o krpenu majku. ak i kad su mlijeko dobivala samo od iane majke, djeca su na njoj
provodila u prosjeku manje od dva sata dnevno. Ideja da je bliskost majci manje vana od hranjenja bila je u
potpunosti opovrgnuta. Naklonost svih mladunaca krpenoj majci bila je svojevrsna mjera primarne motivacije
za utjehom: druga se pokazala kad je velika igraka u obliku pauka unesena u kavez. Majmunii su bili uasnuti
i trali su krpenoj majci, a ne ianoj (vidi sliku 3.4), bez obzira na to jesu li od nje dobivali mlijeko ili ne. Kad
su majmunii smjeteni u nepoznatu prostoriju, nastojali su se stisnuti i sakriti u kut. S krpenom majkom u sobi
oni se nisu bojali, nego su se vjeali o nju i koristili je kao bazu za istraivanja.
U poetku je teorija privrenosti ukljuivala i ideju, izvedenu iz utiskivanja, o kritinom periodu u ranom
djetinjstvu (Bowlby, 1951). Smatralo se da je potrebno neprekinuto iskustvo srdane povezanosti s jednom
osobom, obino majkom. Ako dijete nije imalo takvo iskustvo u dobi izmeu est mjeseci i tri godine, Bowlby
je smatrao da e negativni uinci biti nepovratni. Takve posljedice neuspjele privrenosti bile su oite u
Harlovljevu radu s majmunima. U svom lanku iz 1959. doao je do zakljuaka koji nam se danas ine udnima.
Smatrao je da e njegovi majmuni, odgajani u neprirodnim uvjetima, normalno sazrijevati imaju li hranu,
sklonite i jednostavnu utjehu krpene majke. Napisao je: Sve nae iskustvo, zapravo, upuuje na to da je naa,
frotirom prekrivena zamjenska majka oito zadovoljavajua majka... dostupna 24 sata dnevno... neizmjerno je
strpljiva i nikad ne grdi svoje mladune, niti ga tue u bijesu. U tom pogledu smatramo je superiornom ivoj
majci (str. 94). Tek je kasnije Harlow uvidio da su majmuni odgajani uz
Slika 3.4 Majmuni u Harlovljevu eksperimentu prestravljen se vjea o krpenu majku kad je u prostoriju unesen
veliki pauk-igraka. Cak i kad se majmuni iskljuivo hranio na ianoj majci, tjeskobu je smirivao samo uz
krpenu majku.
nadomjesnu majku oteeni gotovo na svaki nain, emocionalno, socijalno i intelektualno.
Kraemer (1992) je saeo posljedice koje je u mladunadi majmuna ostavilo odrastanje uz umjetnu majku.
Kad su odrasli, nisu normalno jeli ili pili. Buljili su u prazno, pokazivali repetitivno i stereotipno ponaanje kao
to je, primjerice, ljuljanje tijelom. Divljaki su udarali vlastite udove i naizmjence sapinjali sami sebe. Slabije
su uspijevali u mnogim kognitivnim zadacima. No posljedice su se prvenstveno oitovale u njihovu socijalno ne-
prikladnom ponaanju prema drugim majmunima. Istodobno su pokazivali uzajamno iskljuive izraze straha i
prijetnje. Naizmjence su se povlaili i agresivno napadali druge majmune, od odraslih mujaka do mladunaca,
kao i neive objekte. Seksualno su nesposobni, penjanje mujaka i podavanje enki prekidaju se, a ako se enka
umjetno oplodi, zanemarit e, osakatiti i ubiti vlastito mladune. Teke posljedice najoitije su u majmuna koji su
odgajani uz umjetnu majku tijekom prvih est mjeseci. Majmuni koji su odgajani na takav nain, a zatim doive
svojevrsno terapijsko iskustvo vrnjaka koji se vjeaju o njih, timare se s njima itd., obnove neke aspekte
normalnog socijalnog funkcioniranja (Suomi i Harlow, 1972). Meutim, kako istie Kraemer, kod privrenosti
se ne radi samo o opstanku, nego o izgradnji jednog unutarnjeg modela interakcija s drugom jedinkom. Bez
druge se jedinke takav unutarnji model ne moe razviti. Premda se u mnogim svakodnevnim interakcijama
inilo da su se majmuni koji su rasli bez majke, no proli terapiju s vrnjacima, oporavili, ti su oporavljeni
majmuni reagirali abnormalno na stres ili sukob. Imali su i trajna neurobioloka oteenja u metabolizmu
transmitera u mozgu i u anatomiji nekih ivanih stanica.
Socioemocionalni obrazac privrenosti je uroen. To znai da su mehanizmi karakteristini za
vrstu kao niz kocaka za slaganje. Kod primata, ukljuujui i nas ljude, odrastanje uz majku i druge
jedinke vlastite vrste omoguuje da se te kocke uklope u smislene i upotrebljive strukture.
Pokretanje genetskog programa bez socijalnih interakcija, to se dogodilo u majmuna koji su rasli
socijalno izolirani uz umjetne majke, jest kao bacanje kocaka na hrpu koja stoji na tlu. Cak i tada se
neke, premda ne sve, kocke mogu kasnije sklopiti u smislenije obrasce, paljivo i uporno. No ti
obrasci ne obnavljaju procese koji su isputeni. Umjesto toga, razvijaju se alternativni putovi kako
bi se mogli ostvariti neki od ciljeva socijalnih interakcija. Usprkos tome, ostala je osjetljivost na
stres.
Privrenost primata nam, dakle, prua vaan primjer procesa koji je karakteristian za vrstu.
Takvi su procesi uroeni, no nisu rigidno odreeni. Ne razvijaju se normalno bez odgovarajuih
emocionalnih interakcija s drugima.
Emocije kao osnova socijalnih odnosa
Emocije su jezik socijalnog ivota kod ljudi - one daju naznake obrazaca koji uzajamno
povezuju ljude. Smijeak - najvre uspostavljen univerzalni znak za emocije - znak je socijalne
afirmacije, a srea je emocija suradnje. Mrtenje znai da neto nije u redu, srdba je emocija
interpersonalnog sukoba, itd. Verbalna komumkacija nije zamijenila emocije, nego nam je omo-
guila da jo sloenije prenosimo ono to nam je najvanije - nae emocionalne odnose.
lntencionalnost emocija
Tijekom evolucije i tijekom individualnog razvoja, emocije su postale, kako bi filozofi rekli,
intencionalnije. Ideja intencionalnosti je ideja da svjesna duevna stanja u ljudi jesu o neemu: ljudi
imaju vjerovanja o neemu, eznu za neim itd. Intencionalnost u ovom filozofskom smislu znai
biti o neem. U ljudi, kao to je to sluaj s drugim duevnim stanjima, veina emocija je
intencionalna: obino smo ljuti zbog neega, bojimo se neke mogunosti i slino.
Veina, a vjerojatno i svi sisavci imaju emocije koje zatim potaknu ponaanje. Primjerice, kad
spaze grabeljivca javlja se strah i on potie reakcije izbjegavanja koje su tipine za vrstu. U
razvijenijih ivotinja emocije dobivaju specifiniji sadraj, pa Cheyney i Seyfrah (1990) opisuju
kako afriki
majmuni vrste Cercopithecus aethiops imaju tri obrasca odgovora straha tipinih za vrstu, koji odgovaraju
njihovim trima glavnim grabeljivcima. Kad se pojavi orao, majmun se sakrije u grmlje, kad opazi leoparda,
majmun se penje na drvo, ako je tamo zmija majmun se podie na stranje noge i gleda dolje. tovie, strah ne
pogaa samo mozak jedinke, on se socijalno iri: ovi majmuni daju tri razliite vrste znakova na uzbunu, po jedan
za svaku vrstu grabeljivca, a svaki od njih u drugih majmuna izaziva specifinu vrstu straha i potie
odgovarajue reakcije bijega. Moemo rei da meu tim majmunima strah ima specifian sadraj namjere.
Djeca su vjerojatno nalik niim sisavcima. Premda moemo uoiti da su njihove emocije uglavnom izazvane
vanjskim dogaajima, neke se javljaju bez oita razloga. Stoga za djecu emocije mogu biti vie poput
raspoloenja, bez mnogo intencionalnog sadraja. Do uzrasta od jedne i pol godine djeca zapoinju govoriti o
svojim osjeajima i, kao to emo vidjeti u 6. poglavlju, trogodinjaci tono znaju to osjeaju i zato. Do
adolescencije veina je emocija u potpunosti intencionalna.
Ova vrsta razvoja odraava se u leksikonu engleskog jezika koji ima otprilike 600 pojmova vezanih uz
emocije: mnogi ne oznauju samo temeljna osjeajna stanja, nego i upuuju na to o emu su ona, esto i na to
koji ih je dogaaj izazvao. Naa je pretpostavka da u svim jezicima svijeta mnogi emocionalni pojmovi imaju tu
vrstu strukture odnosei se na neku vrstu osjeaja, te istodobno izraavajui neto o njegovu objektu. Tako rije
uplaen u engleskom jeziku znai bojati se i naznauje da strah ima svoj objekt.
Socijalne emocije
U mnogim jezicima postoje emocionalni pojmovi koji se obino nazivaju sloenima. Odnose se na emocije
koje nisu prvenstveno vezane za preivljavanje ili bioloki utemeljene odnose kao to je privrenost (vidi tablicu
3.2), nego na socijalnu usporedbu (Ben Zeev i Oatley, u tisku). Na engleskom svi takvi pojmovi ukljuuju ja,
najee u odnosu na neko socijalno pitanje (Johnson-Laird i Oatley, 1989). Tako je aljenje tuga koja pro-
izlazi iz usporedbe posljedica odluke koju nismo proveli i trenutanih socijalnih okolnosti naeg ja (Landman,
1993). Zavist je mrnja koja izvire iz usporedbe s drugom osobom, a ta emocija izaziva destruktivne misli ili pos-
tupke prema drugome. SCHADENFREUDE je njemaki izraz; emocija se javlja i u engleskoj kulturi, premda se ne
moe izrei jednom rijeju. Povezana je sa za- viu, a znai uivanje u nesrei druge osobe. I ona izvire iz
usporedbe s drugom osobom (Ben-Zeev, 1992).
U terminima evolucije za ljude su vane dvije skupine sloenih emocija: one ne postoje kod jednostavnijih
sisavaca, no zaeci nekih aspekata mogu se nai u impanzi. Prvi od njih povezan je sa zahvalnou. Weisfield
(1980) ras-
SLIKA 3.5 Tri razliite vrste odgovora straha majmuna Cercopithecus aethiops na tri razliite vrste
grabeljivaca.
pravlja o tome kako se korijeni ove emocije mogu vidjeti meu impanzama dok dijele hranu s prijateljem, u
zajednicama i u uzajamnom timarenju. Ova emocija djeluje tako da potakne elju za uzvraanjem. Ona prua
osnovu za trajnu suradniku vezu s drugom jedinkom. Zajedno s empatijom, simpati- jom i suuti - emocijama
koje je Adam Smith (1759) nazvao moralnim osjeajima, jer je vjerovao da oni omoguuju postojanje ljudskog
drutva - zahvalnost ne samo da ima svoj objekt, ona uspostavlja odnos koji ukljuuje prijateljstvo i budue
obveze. Zahvalnost je bitna za ivot ljudi. Ona je prototip razmjena koje su univerzalne u ljudskom drutvu i
vjerojatno je osnova suvremenih ekonomskih veza.
Druga zanimljiva skupina sloenih socijalnih emocija s evolucijskim znaenjem je ona nelagode, srama,
krivnje i socijalne anksioznosti. Darwin (1872) im je posvetio itavo poglavlje istiui da je jedan izraz iz te
skupine - crvenjenje - jedinstven za ljudsku vrstu, a istodobno i univerzalan. Eales (1992), u pregledu opsene
etoloke i meukulturalne literature o toj temi, zakljuuje da su geste popustljivosti i pokornosti naslijeene i
unverzalne kod viih primata, ukljuujui i ljude. One ukljuuju gledanje dolje, pognut poloaj tijela, odvraanje
ili obaranje pogleda, nepominost i izraz straha. Pojavljuju se u prepoznatljivim okolnostima prijetnje od strane
dominantne jedinke, od mogueg socijalnog prijestupa, socijalnog odbacivanja, a takoer i u nekim seksualnim
interakcijama, posebno kod mladih. Na jednoj razini te geste moemo promatrati kao komplementarne
dominaciji. Kao i zahvalnost i empatija, one ne samo da imaju objekte, nego uspostavljaju odreenu vrstu
odnosa, a izvorna im je funkcija da omogue miroljubiv suivot pod cijenu pada jedinke u postojeoj hijerarhiji
dominacije. Postoje podaci o tome da se nelagoda i ozbiljnija emocija srama mogu razlikovati od njihova
pokazivanja (Keltner, 1995).
Hijerarhija meu ljudima toliko je uobiajena da je gotovo univerzalna, no hijerarhija u ljudi obino se ne
uspostavlja sukobima, nego simboliki (Weisfield, 1980), primjerice postignuima i neumjerenim pokazivanjem
onog to se posjeduje i drugih resursa (Veblen, 1899). Vjerojatno najbolji nain razmiljanja o sloenim
emocijama je u terminima predstavljanja sebe drugima i sposobnosti zamiljanja to bi ti drugi mogli misliti i
osjeati prema nama. U tom podruju, koje je utemeljio Goffman (1959), ja se promatra kao prvenstveno
socijalno, ovisno o povijesti interakcija s drugima, temeljeno na sposobnosti ustrajavanja u odreenom nainu
ponaanja koje i sam pojedinac i drugi vide kao moralno vrijedno. Prema takvoj analizi, sram je vjerojatno
emocija najsvojstvenija ljudima, suprotna socijalnoj samopouzdanosti. To je emocija oko koje se vrti pria o
Rajskim vrtovima: Adam i Eva su stekli odreeno znanje, mogli bismo rei da su napustili stanje jednostavnog,
prirodnog postojanja i zaputili se stazom civilizacije. Na taj su nain morali postati jedni od mnogih,
predstavljajui se i usporeujui s drugim pojedincima. Rezultat je mogunost potovanja, no isto tako i
mogunost sramoenja.
U toj prii moemo rei da je vana stvar koja se promijenila od okolnosti nastanka hijerarhija dominacije iz
doba naih predaka, slinih onima u majmuna, jest to to se s pojavom svijesti o sebi moemo osjeati
inferiornima sukladno naim vlastitim unutarnjim mjerilima (Lewis, 1993). Takva mjerila mogu, naravno,
dovesti i do osjeaja krivnje - no ta emocija obino se odnosi na specifinija krenja drutvenih konvencija koja
upuuju na potrebu popravljanja; sram i krivnju djeca mogu jasno razlikovati prije dobi od 12 godina
(Ferguson, Stegge i Damhuis, 1991).
Usprkos njegovoj vanosti veina nas, kao to istie Scheff (1990), obino toliko uspjeno savladava sram da
se on veinu vremena jedva zamjeuje. Dakle, to je iskustvo razmjerno rijetko. O osjeaju srama govori se
povjer- ljivim osobama, no vie vremena protekne prije no to to kaemo drugima nego kod drugih emocija
(Rime i dr., 1991).
Sram ili ponienje od strane drugih moe izazvati neumjeren bijes. Kao to istie Anderson (1994),
adolescenti o ijim ispadima itamo u naslovima kao to je Tinejder ubijen u pucnjavi iz jureeg auta nemaju
novca i raspolau s vrlo malo drugih izvora u preteno bogatom amerikom drutvu. Njihovo je
samopotovanje, sukladno tome, vrlo krhko. Kao i u mnogim drevnim drutvima, potovanje je postalo kodeks
prema kojem se ivi. Za mnogu djecu koja odrastaju na ulici najgora stvar koju moete napraviti je da pokaete
nepotivanje, makar jednim pogledom. Takva e uvreda lako dovesti do nasilja, a potovanje se gradi na glasu o
vrstini; smrt predstavlja manju prijetnju od gubitka asti.
Ponienje mogu osjeati itavi narodi. Scheff (1990) je pokazao da je poluga kojom je Hitler u 1920-im i
1930-im gurnuo Njemaku u rat i holokaust bila izazivanje srama vezanog uz poniavajue uvjete Versajskog
ugovora kojim je zavrio Prvi svjetski rat, nakon ega je u svojih prijemljivih sluatelja poticao estoke odjeke
svog vlastitog bijesa.
Premda kod ljudi, i skupno i pojedinano, otvorena borba za dominaciju poput one u mujaka impanzi vie
ne proima drutveni ivot, ne mnogo ispod povrine ini se da takve rasprave nikad nisu daleko. U zapadnim
drutvima veinom se trudimo stvoriti alternative: potovanje za oitovanje lju- baznosti i kompetencije
umjesto prijetnji, hvalisanja smionou i ubijanjem. Razvija se ponaanje kojim emo izbjei sram, ime se
pojedinac vezuje za drutvene norme uljudnosti (Elias, 1939), dok pozitivne sloene emocije naklonosti,
zahvalnosti, simpatije, empatije i suosjeanja osiguravaju najvanije drutveno vezivo.
Jedinstvenost odnosa meu Ijudima

Najvaniju injenicu o drutvenom ivotu impanzi i ljudi tek trebamo izrei. To je sljedee. Emocije ne
osjeamo samo prema drugim pripadnicima vrste, nego prema odreenim pojedincima. Da bi Goodallova (1986)
mogla provesti svoje istraivanje, morala je prepoznavati svaku.pojedinu impanzu u Gombeu, dati im ime da bi
ih upamtila i mogla spominjati drugim istraivaima, otkriti s kim je svaka od tih jedinki povezana, tko su joj
prijatelji, a tko neprijatelji, tko je u hijerarhiji ispod, a tko iznad nje. Bez toga njezina istraivanja ne bi bila
mogua. U niih se sisavaca indiviualnost jo nije pojavila: primjerice, enka takora brine se o svom okotu
mladunaca, ali ne prepoznaje svakoga od njih pojedinano.
U drutvenom ivotu ljudi to pitanje nije tek jedno od vanih, ono postaje pitanje od presudne vanosti.
Svatko od nas, kao to smo raspravljali u prethodnom odjeljku, razvija identitet, to znai socijalni identitet. Za
svakog su od nas naa vlastita majka i otac, na vlastiti seksualni partner i naa vlastita djeca jedinstveni i
nezamjenjivi. To nas ini na poseban nain ranjivima, jer ako im se bilo to dogodi, moemo biti emocionalno
skrhani.
R.I.M. Dunbar (1993) je ustvrdio da iznimno poveanje mozga u Ijudi tijekom zadnjih pet milijuna godina
evolucije, i veliki omjer kore mozga naspram ostatka mozga (otprilike etiri prema jedan) nije povezan sa sve
vjetijim obavljanjem tehnikih zadataka kao to je izrada orua, nego sa sve sloeni- jim i brojnijim drutvenim
vezama, savezima i odbojnostima prema drugim pojedincima, od kojih svaka ima vlastitu povijest i posljedice za
druge veze. Dunbar ne pie o emocijama kao takvima, nego su, prema naim pojmovima, veze koje on opisuje
emocionalne veze s osobama koje volimo, kojima smo skloni, kojima se elimo osvetiti ili smo im zahvalni, i
slino. Dunbar je izrau- nao da impanze odravaju uspjene odnose s otprilike 65 jedinki. Kada se skupina
povea, ona se dijeli. Ljudi mogu poznavati i odravati uspjene odnose s maksimalno 150 osoba. Sela esto
imaju otprilike toliko stanovnika. Kod lovaca sakupljaa kao to su !Kung vidimo da pojedinci ive zajedno u
skupinama od otprilike 20 ljudi, a imaju odnose s otprilike 150 ljudi koje poznaju i s vremena na vrijeme susreu
tijekom svojih putovanja irokim podrujem (Lee, 1984).
vjerojatnijim. U majmuna i ljudi altruizam se proirio izvan genetski povezanih pojedinaca na temelju
zahvalnosti i uzajamnih obveza. Prijateljstva i savezi odravaju se uzajamnim timarenjem, a kod patuljastih
impanzi seksom. Cimpanze otprilike 20% svog vremena provedu timarei se u parovima, no dok to ine, ne
mogu initi nita drugo. Dunbar pretpostavlja da se jezik razvio kao socijalno timarenje - mi u prvom redu
govorimo da bismo njegovali nae meusobne odnose, a ne da bismo govorili o hrani, oruu ili lovu. Za razliku
od timarenja impanzi, prednost je da to istodobno moemo initi s vie osoba, a takoer i dok radimo neto
drugo kao to je priprema hrane ili hodanje.
Slika 3.6 impanze provode velik dio vremena u timarenju, i ono ima ulogu odravanja srdanih veza s pojedinim
jedinkama. R.I.M. Dunbar (1993) je iznio miljenje da je kod ljudi jezik preuzeo neke funkcije socijalnog
timarenja, premda tjelesni kontakt ostaje veoma vaan
Dakle, o emu govorimo? R.I.M. Dunbar je snimao razgovore 19 drutvenih grupa u studentskom restoranu
i otkrio da u 453 uzorka razgovora u trajanju od 30 sekundi koje su vodili mukarci, 64.7% razgovora otpada na
osobne odnose, osobna iskustva ili drutvene planove. U 617 uzoraka enskih razgovora, 74.4% se odnosilo na te
teme. U istraivanju vjenanih parova, Shimanoff (1984) je pronaao da su dvije u razgovoru najee imenovane
emocije bile vrlo jasno socijalne: ljubav i kajanje (ukljuujui krivnju i alost). A upitamo li o emocionalnim
iskustvima koja su dovoljno istaknuta da budu upamena, Rime i sur. (1991) su nali da je izmeu 88 i 96%
ispitanika u razliitim populacijama, bez obzira na spol ili dob, o tim iskustvima govorilo nekom drugom. U
govoru mi njegujemo, definiramo i redefiniramo sebe i svoje odnose, iznosei svoja iskustva drugima -
razraujemo nae emocionalne veze i odbojnosti prema pojedinim osobama koje poznajemo.
Saetak
Evolucija je izdvojila naznaene sklopove reakcija, koje se prije nazivalo instinktima, no sada su
poznati kao obrasci svojstveni vrsti. Programi za njihovu izvedbu tijekom evolucije su sabrani u
mree ivanih stanica i pre- noeni svim jedinkama. Kao to je otkrio Darwin, neki od tih
sklopova, osobito oni koji izraavaju emocije, pokazuju vezu ljudi sa ivotinjama. Pojedini njihovi
aspekti, ukljuujui privrenost, igru, srdane interakcije u malim grupama, pomo onima u
nevolji, aljenje nakon smrti bliskih roaka, agresija meu jedinkama u hijerarhiji dominacije i
seksualnost moe se vidjeti u i- votu naih roaka primata, impanzi. Podaci o evoluciji hominida
tijekom zadnjih nekoliko milijuna godina upuuju na to da je ljudska obitelj, okup- ljena oko
skupine djece i njihove majke, s emocionalno vezanim mukarcem koji osigurava ekonomsku
potporu, bila specifina za adaptaciju ljudi. Sma- tralo se da su ljudi tijekomveeg dijela vremena u
posljednjih 200 000 godina vjerojatno ivjeli kao lovci i sakupljai, polunomadskim ivotom, a za
mnoge koji nastavljaju taj nain ivota, emocionalni ton je ton suradnje i jednakosti. Naroito je
vano za Ijude da su emocije tijekom razvoja postale sve specifinije i, kao to filozofi kau, sve
intencionalnije, obuhvaajui i emocije koje ukljuuju razvoj pojma o sebi, socijalne usporedbe
vlastitog ja s drugima i njegovanje emocionalnih veza s odreenim pojedincima.

Uvod u teoriju evoluje s obzirom na njezin odnos prema emocijama:
Randy M. Nesse (1990). Evolutionary explanations of emotions. HUMAN NATURE, 1, 261-283.
Prilog raspravi o tome postoji li univerzalno prepoznavanje emocija u izrazima lica kod ljudi:
James Russell (1994). Is there universal recognition of emotion from facial - pression? A
review of methods and studies. PSYCHOLOGICAL BULLETIN, 115, 102-141, te odgovori Paula
Ekmana,PSYCHOLOGICALBULLETIN, 115, 268-287 i Car- roll Izard PSVCHOLOGICAL BULLETIN,
115, 288-299.
Pristupaan opis o socijalnom i emocionalnom ivotu impanzi:
Frans de Waal (1982). CHIMPANZEE POLILICS. New York: Harper & Row.
itljiva rasprava o ljudskoj evoluciji:
Richard Leakey (1994). THE ORIGIN OF HUMANKIND. New York: Basic Books, ili
i John Gribbin (1993). Biti ovjek: Ijudi iz evolucijske perspektive. London: Dent.
V Pojmovi emocija temeljeni na prototipu
'StO'j'e Procesi emocija

Procjena
e/nocija? Evaluacija s obzirom na kontekst Spremnost na

djelovanje Izraavanje, tjelesne promjene,
Sadraj djelovanje Veze izmeu pokretaa emocija, iskustva,
izraza i tjelesnih promjena
Definicije i primjeri emocija
Pa to su doista emocije?
Osjeajna sfera: emocije - raspoloenja - dispozicije

Komponente osnovnih emocija
Saetak

S'.-IA 4.0 Bernini: Sveta Tereza (detalj s oltara crkve Santa Maria della Vittoria u Rimu, 1664-1647). O tom je
kipu Gombrich (1972, str. 345) rekao da nas je Ber- " ; "odnio do vrhunaca emocija kojih su se umjetnici do tada
klonili.
Svatko zna to je to emocija, sve dok se ne zatrai defmicija.
Beverly Fehr i James Russell, 1984, str. 464
Definicije i primjeri emocija

Oduvijek je bilo teko efinirati emocije, a ta tekoa postoji i danas. Mi emo pouriti i zapoeti
ovo poglavlje radnom definicijom koja je sve vie prihvaena. Ona glasi otprilike ovako:
1. Emocija je obino izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog dogaaja kao
bitnog za neki vaan cilj; emocija se osjea kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao
negativna kad je ostvarivanje cilja zaprijeeno.
2. Sr emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje prednost jednom ili
vie pravaca djelovanja za koje stvara osjeaj hitnosti - ona tako moe prekinuti, ili se
natjecati s alternativnim duevnim procesima ili djelovanjem. Razliite vrste spremnosti
stvaraju razliite obrise odnosa s drugima.
3. Emocija se obino doivljava kao poseban tip duevnog stanja, koje katkad prate ili za njima
slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.
Primjer: dok hodate, razgovarate s prijateljem. Kad ste zapoeli prelaziti cestu, zauje se kripa
konica. Prekinete razgovor i odskoite natrag na plonik. Srce vam lupa, mislite kako ste mogli
stradati i odluujete da ete biti paljiviji i da se neete toliko unositi u razgovore. Dogaaj se
procjenjuje kao vaan, mijenjaju se prioriteti koji prekidaju vae prijanje djelovanje. Tjele- sno ste
uzdrmani i pravite planove o tome to uiniti.
Definicija proizlazi uglavnom iz knjige Frijde (1986) koja, prema naem miljenju, ostaje
najbolja suvremena rasprava o psiholokim istraivanjima emocija. Postoje i drugi pristupi. Mandler
(1984) se ali da previe psihologa danas ne prihvaa injenicu da, ni na razini povrnog, ne postoji
opepri- hvaena definicija o emu zapravo govori psihologija emocija (str. 16), a Van Brakel
(1994) daje tablicu od 22 nove definicije emocija. Mi, meutim, vjerujemo da se razvija suglasje
koje nam omoguuje pisanje ove knjige.
Ne trebamo brinuti o tome da ta definicija moda i nije posve tona, ili da se neki s njom mogu i
ne sloiti. Definicije u znanosti zapravo su radne definicije. One daju orijentaciju, no podlone su
promjenama kad god se otkrije neto vano. Pristup koji smo odabrali u ovom poglavlju, poevi od
ove definicije, jest raspraviti obiljeja i primjere emocija, da bismo pokazali ime su one izazvane i
kako se mogu mjeriti. To dopunjava nae razumijevanje naina na koji emocije proizlaze iz stvari
koje su nama vane i kako nas mogu pripre-
miti za budue djelovanje. Naidete li na podatke koji ne odgovaraju definiciji, morat ete mijenjati definiciju.
Razlog zbog kojeg definiciju moemo smatrati tek polaznom osnovom je sljedei: nema jednostavne i
opeprihvaene definicije reenice, no to ne prijei istraivanja i spoznaje u lingvistici. Namjera nije otkriti takve
definicije. Na kraju, ne teimo definirati emocije, nego ih razumjeti.
Kad je William James 1884. godine postavio svoje poznato pitanje Sto su emocije?, podrazumijevao je da
nema jasnog odgovora. Zato je to tako? Obino ljudi nemaju mnogo dvojbi oko toga to su emocije - u jednom
znaajnom smislu svi smo mi strunjaci: roditelj zna kako prepoznati emocije kod djeteta, prijatelji i ljubavnici
osjetljivi su na emocionalni ton meusobnih interakcija.
Fehr i Russell (1984) su pokazali da ljudi lako mogu navesti primjere. U kanadskom gradu Vancouveru
zamolili su 200 studenata da u jednoj minuti ispiu to vie pojmova koji im padnu na pamet iz kategorije
emocije. Is- traivai su spojili sintaktike varijacije (npr. tuan, tuga, tuno) i nali 383 razliita primjera
emocija, a 196 od njih su spomenula barem dva ispitanika. Najea je srea, koju spominju 152 ispitanika;
sljedee su po estini srdba, tuga i ljubav, a svaku od njih spominje vie od pola ispitanika.
Premda je lako dati primjere, definirati emocije je teko. Kod njih treba tono odrediti ono to filozofi nazivaju
nunim uvjetima (bez kojih emocija ne bi postojala) i dovoljnim uvjetima (ako su oni prisutni, mogli bismo biti
sigurni da je emocija bila prisutna). Frijda je predloio da je nuan uvjet za emociju promjena u spremnosti na
akciju. Danas iroko prihvaen, Frijdin prijedlog je vaan korak u znanosti, korak koji nije bio oit. On ne nudi
do- voljne uvjete jer moemo zamisliti ljude koji su spremni na djelovanje ako su sigurni da imaju dovoljno novca
za odlazak u kupnju, a da to nije povezano s emocijama.
Pojmovi emocija temeljeni na prototipu

Fehr i Russell (1984) upotrijebili su prikupljene termine u est narednih istraivanja. Njihovi rezultati pokazali
su kako se svakodnevni pojmovi razlikuju od znanstvenih. Svakodnevni pojmovi emocija bili su predstavljeni kao
prototipovi - kao tipini primjeri koje svatko zna. Openito (ne samo u vezi s emocijama), ljudi rijetko misle u
terminima nunih i dovoljnih uvjeta (Lakoff, 1987). Umjesto toga, prototipovi su vrlo bitni u svakodnevnom raz-
miljanju ljudi.
Razlog je sljedei: za neke pojmove prilino lako moemo dati ispravnu definiciju s nunim i dovoljnim
obiljejima - tako baka znai majka osobe koja je roditelj. Za veinu pojmova teko je, ili ak i nemogue dati
preciznu definiciju, jer prirodni svijet nije toliko jasno podijeljen u kategorije, a o nmogim objektima
jednostavno ne znamo dovoljno. Pa kad kaete drvo, mislite

na stvar zvanu drvo, za koju svi znamo tipine primjere, no o kojoj nam, za- treba li,
znanstvenici s odjela botanike mogu vie rei.
Sjajna je osobina jezika i misli to ljudima omoguuju da govore i da ih drugi razumiju, ak i
kad ne znamo puno. Kako bismo to uspijevali, oslanjamo se na miljenje s prototipskim
primjerima koje sluatelj moe prizvati u svijest (Putnam, 1975). Zatim moemo, ako treba,
poblie odrediti modi- fikacije. Premda na prototip za drvo moe ukljuivati pojam velik,
moete ga promijeniti i rei: To je siuno drvo uzgojeno u posudi i obrezivano tako da ostane
malo.
Fehr i Russell prihvaaju ideju da je svakodnevni prototip odreene emocije neto nalik
skriptu (karakteristian obris slijeda dogaaja, kao to smo to spomenuli u 3. poglavlju). Na
primjer, moete se dosjetiti tipinog slijeda kod srdbe: netko uini neto to nas je povrijedilo ^
osjeaj ljutnje O misli o tome kako popraviti situaciju. Russell (1991b) je ustvrdio da u znanosti
moramo razumjeti definirajua obiljeja emocija, premda u obinom ivotu mislimo pomou
prototipskih primjera, bez jasnih granica izmeu dobrih i manje dobrih primjera. Nastavit emo
davati primjere koji imaju prototipska obiljeja; istodobno emo pokuati razumjeti definirajua
svojstva emocija.
Proces emocija
Emocije se obino ne javljaju iznenada. Obino su neim izazvane, zatim prolaze kroz
odreeni proces, a zatim imaju posljedice. iroko prihvaen prijedlog iznio je Frijda (Frijda, 1986;
Mesquita i Frijda, 1992) o emociji kao
o nizu faza, to se moe ovako prikazati:
procjenaO evaluacija s obzirom na kontekstO spremnost na djelovanjeO fizioloke promjene,

izraavanje, djelovanje.
Tako se ideja Fehra i Russella (1984), o naem laikom poimanju emocija kao vrste skripta s
nekoliko faza, pribliava ovoj znanstvenoj teoriji Frijde.
Stein, Trabasso i Liwag (1994) su predloili faze koje se donekle razlikuju od Frijdinih, a u
kojima se naglaavaju vjerovanja, zakljuci i planovi. Donekle izmijenjene u odnosu na njihov
opis, one glase ovako:
1. Opaa se obino neoekivan dogaaj, koji mijenja poloaj vanog cilja.
2. Vjerovanja su esto na iskuenju: to moe izazvati pojavu tjelesnih promjena i izraza.

3. Stvaraju se planovi o tome to uiniti u vezi s dogaajima kako bi se ponovno uspostavio ili
promijenio cilj i razmatraju se vjerojatni rezultati planova.
Te su faze obuhvaene u pitanju: to se dogodilo? to mogu uiniti oko toga i to se zatim moe dogoditi?
Stein, Trabasso i Liwag (1994) daju primjer petogodinjakinje Amy. Nje- zina odgajateljica u vrtiu upravo je
rekla grupi da ima komplet bojica za svako dijete i da ih djeca nakon slikanja slika za No roditelja mogu ponijeti
kui. Kad su djeca dobila svoje komplete bojica, asistentica Steina i suradnika opazila je da Amy izgleda
zabrinuto. Zapitala ju je zato. Amy je rekla: ivana sam. Nisam sigurna zato mi eli dati bojice. Znai li to da
kod kue moram slikati itavo vrijeme? To stvarno ne elim. Nisam mislila da e nas odgajatelji tjerati da slikamo
doma. Slikanje mi se ne svia toliko. Zato hoe da slikam doma?
Ovdje vidimo da Amy ima cilj koji je ugroen (1): ne eli slikati. Ideja o tome da neto mora raditi kod kue
kri vjerovanje o tome to rade odgajatelji (2). Razgovor se nastavlja Amynim planovima (3).
Asistentica: Amy, to e uiniti?
Amy: Ne elim bojice odnijeti kui. Zelim znati zato to moram.
Asistentica: Pa, Amy, to e uiniti?
Amy: Bojice u odnijeti kui, no kad doem doma, pitat u mamu zato ja to
moram.
Dva tjedna kasnije asistentica je usput razgovarala s Amy. Jo uvijekje bila zabrinuta zbog bojica. Rekla je da
ih je samo jednom koristila. No to nije rekla odgajateljici, u strahu da e se odgajateljica naljutiti na nju.
Stein, Trabasso i Liwag (1994) smatraju da e nain na koji osoba vidi odreeni dogaaj - okvir koji koristi, a
koji ovisi o ciljevima i vrijednostima osobe - odrediti nain na koji se dogaaj procjenjuje i pamti. Razliiti ljudi,
primjerice uiteljica, imat e razliite okvire: doista, kad su pitali od- gajateljicu, imala je drugaije
stajalite. Rekla je da nije morala slikati kod kue ako to nije htjela i da je komplet bojica dala svoj djeci, da
se ona oko toga ne bi svaala. Vrijednost istraivanja ovakvih pitanja kod male djece je u tome to moda moemo
vidjeti neke od temeljnih procesa u nerazraenom obliku. Stein, Trabasso i Liwag (1993) su nali da se ista
obiljeja redovno javljaju u emocionalnim procesima i odraslih i djece.
Faze Frijde, Steina i suradnika su sline. Njihovi prijedlozi upuuju na slina shvaanja o fazama emocija koja
dijele razliiti istraivai. Naslovi narednih odjeljaka slijede Frijdinu shemu.
Procjena
Emocije se mogu izazvati na razliite naine (Izard, 1993), no uobiajen prvi korak je procjena, odnosno
prepoznavanje nekog dogaaja kao znaajnog. Tu su ideju uveli Arnold i Gasson (1954), a razmotrili smo je u 1.
poglavlju. Ona odgovara prvoj toki nae radne definicije i prvoj fazi shema Frijde, te Steina, Trabassa i Liwaga.
Suvremena istraivanja o procesu procjene dijele se u dvije skupine. U jednoj, nazvanoj komponentni pristup,
koji emocije promatra kao sastavljene od komponenti, istraivai su traili od ispitanika da se prisjete prigode u
kojoj se javila neka emocija, ili da proitaju priu ili kratku crticu i da ih zatim procijene na niz obiljeja.
Svojstva procjena ili komponente u istraivanju Ellswortha i Smitha (1988) bile su:
ugodnost;
oekivani napor;
obraanje panje;
sigurnost;
Ijudsko djelovanje;
kontrola nad situacijom;
doivljene prepreke;
vanost;
predvidivost.
Neki istraivai skloniji su manjem broju obiljeja. Roseman (1991), pokuavajui odrediti bitno, predloio ih
je pet. Drugi, elei biti sveobu- hvatni, navode 15 dimenzija ili vektora procjene (Scherer, 1993). Slijedei
Arnolda i Gassona (1954), mnogi su istraivai ponudili profile obiljeja za svaku pojedinu vrstu emocija. U
shemi Ellswortha i Smitha srea je emocija koja je ugodna, povezana s malim naporom, visokom sigurnou i
velikom panjom. Ova se obiljeja mogu promatrati kao ona koja odreuju bitan smisao prototipa za sreu.
Moemo zamisliti da bi dogaaj s bojicama koji je kod Amy izazvao zabrinutost ukljuivao sljedee procjene:
neugodan, izaziva panju, nesiguran, daje malu kontrolu nad situacijom, vaan i nepredvidiv. Oni
podrazumijevaju, prema shemi Ellswortha i Smitha, sluaj straha ili tjeskobe.
Procjene na listama kao to je ona Ellswortha i Smitha ne upuuju na to to je izazvalo emociju. Panja je,
primjerice, rezultat emocije, a ne njezin uzrok. Stoga se druga skupina teorija, nazvanih teorije vanosti s obzirom
na ciljeve, usmjerila samo na uzroke u odnosu na ciljeve ili interese. Teorija Ste- ina, Trabassa i Liwaga (1993) je
u toj skupini, kao i ona Oatleya i Johnson- Lairda (1987). Dobar saetak ideje procjene kao vane za cilj dao je
Lazarus (1991) - on ju naziva primarna procjena, i smatra da ima tri obiljeja:
ima li ili nema VANOSTZA CILJ - emocija e se javiti samo akoje dogaaj vaan za cilj ili interes;
SLAGANJE S CILJEM,ili neslaganje s ciljem - pribliavanje cilju izaziva pozitivne emocije, a udaljavanje
uzrokuje negativne emocije;
tip UKLJUENOSTI EGA u dogaaj, njegova vanost za osobu; primjerice, ako dogaaj ukljuuje
samopotovanje, mogunosti su ponos ili ljutnja.
Ono to se podrazumijeva u istraivanjima o procjeni jest da su emocije tipino izazvane dogaajima i da su
(u filozofskom smislu) intencionalne - imaju neku vrstu objekta (Reisenzein, 1992b). Primjerice, nije dovoljno
samo rei da osoba voli, ona voli nekoga, a obino ovjek nije samo uplaen, on se plai neega. \
Uz ideju o procjeni veu se odreene tekoe. Jedna je od njih to da se svi podaci temelje na izvjetajima
ispitanika o njima samima, esto o prolim dogaajima ili o tipinim priama. Postoji razmjerno malo podataka
do- bivenih opaanjem emocija izazvanih dogaajima koji se mogu objektivno klasificirati kao oni koji ukljuuju
oekivani napor, sukladni su cilju, ukljuuju ego i slino. Premda, kao to emo raspraviti u 6. poglavlju, opaanja
djece potvruju da dogaaji sukladni cilju izazivaju sreu, a prijet-nje strah, itd., sama ideja o emocijama kao o
dogaajima koji povezuju unutarnje i vanjske svjetove ta opaanja ini metodoloki tekima. Odgovor na to jest
da treba prikupiti podatke iz razliitih izvora.
Druga tekoa koju spominju neki autori je da se procjene ine hlad- nima, kao neka vrsta liste oznaavanja,
dok su emocije vrue (Zajonc, 1980). Ideja je sljedea. Zamislite da traite djevojku ili
DOGAAJ
mladia. Moete napraviti listu osobina: voli filmove, duhovit
je, Vanost za cilj ne pui...; Ili moete jednostavno sresti
nekoga i otkriti da vam se vrlo svia, bez
ikakva oitog posre- dujueg procesa.
bez emocija
Postoji duga tradicija istraivanja emocija u
kojima je glavna pretpostavka da emocije ukljuuju osjeaj koji se
ne Slaganje s ciljem moe dalje reducirati ili analizirati. Wundt
(1897) je pretpostavio da postoje samo dva takva osjeaja,
uitak i bol, koji odgovaraju
procjenama slaganja ili
neslaganja s ciljem na slici
4.1.
Oslanjajui se na Descartesa
(1649), ije su ideje
raspravljane u 1. poglavlju,
drugi su autori smatrali da se malo
emocija moe svrstati u
osnovne emocije koje se ne
daju dalje reducirati. Oni koji
slijede ovakav nain
razmiljanja openito navode
barem sreu, tugu, srdbu i
strah, kao specifine osnovne
Slika 4.1 Drvo odluke za primarne procjene zasnovane na trima svojstvima (vanost za cilj, emocije koje se ne
slaganje s ciljem i ukljuenost ega) i vrste emocija koje se mogu javiti uz, te procjene prema daju dalje reducirati
Lazarusu (1991). Daljnja diferencijacija meu emocijama zbiva se tijekom sekundarne (Stein i Oatley,
procjene. 1992). Miljenje je da
su tuga i strah, primjerice, dva razliita osjeaja, a ne samo stanja koja se procjenjuju kao neugodna, koja su
izazvana razliitim vrstama dogaaja, zahtijevaju razliite koliine napora i slino.
Uzronost emocija nije nuno svjesna, a ni procjene ne moraju biti svjesne, da ne spominjemo hladne.
Pogledajmo ponovno sliku 4.1: zamislite da procjenjujete neki neobazriv postupak kojim vas je netko povrijedio.
Premda to ugroava vae samopotovanje, ne moete gledati u sebe da biste vidjeli mehanizam tog procesa. Ne
moete ga ni izravno mijenjati, tako da se on moe doivjeti kao vru. Procjena ne znai da emociju izaziva nae
izravno i svjesno davanje odgovora da ili ne na pitanja kao to su: Je li to vano za cilj?, Je li to sukladno
cilju?... i tako dalje. Svjesni aspekti emocija obino se ne javljaju sve do idue faze.
Evaluacija s obzirom na kontekst
Misli su vrlo vane u naem iskustvu emocija. Ako ste odnedavno zaljub- ljeni, vae misli idu prema ljubljenoj
osobi; ako ste tjeskobni, teko je prestati brinuti o tome to se moe dogoditi; osjeate li Ijutnju, vae misli
ukljuuju planove za osvetu. Te su misli o kontekstu: razmiljanje o planovima i o tome kako se nositi s
dogaajem koji je izazvao emociju. To je druga faza u Frijdinu procesu i druga i trea kod Steina, Trabassa i
Livvaga. Lazarus (1991) to naziva sekundarnom procjenom.
Dobra metoda za zahvaanje misli u toj fazi jest zapisati ih u poseban dnevnik. Jedna od prvih koja je to inila
je Joanna Field (1934), koja je eljela vidjeti to ju u ivotu usreuje. Ovdje su neke od njezinih misli nakon to se
zaljubila, a razmiljala je o ovjeku za kojeg e se udati. Osmi lipnja. elim da zajedno putujemo, istraujemo,
vidimo kako drugi ljudi ive...spavamo u seoskim gostionicama, jedrimo, lutamo zajedno pranjavim cestama...
(str. 48). Ovdje misli dobivaju oblik planova za aktivnosti u zajednikom ivotu novih iskustava s voljenom
osobom.
U tjeskobi su misli posve drugaije. Eto opet Joanne Field:
Ne bismo li trebali pozvati te ljude na aj? Bilo bi najbolje rei: Imate li kada vremena za alicu aja?
Biste li koji dan navratili? Rei da smo itav tjedan slobodni, dati im da biraju, hoe li sluavka otvoriti
vrata? hoe li biti preza- poslena? ime emo ih ponuditi? treba li otii u grad i kupiti kola? oekuju li to
oni? Ne moemo si to priutiti, no kruh i pekmez nisu dovoljni, to se daje ljudima uz aj...? (str. 114)
U tom tjeskobnom vlakiu misli, Fieldova se pita kako pristupiti nekim ljudima koji su od nje bogatiji,
uvjebavajui razliite oblike poziva, brinui o tome kako bi se osjeala ako nazove, a sluavka joj kae da je
osoba koju eli vidjeti prezauzeta. Novija upotreba metode voenja emocionalnih dnevnika pruila je mnoge
primjere. Oatley i Duncan (1992) navode primjer 20- godinjakinje Abigail, koja je sa svojim dekom imala
unu raspravu o sklonosti razliitim vrstama glazbe. Svaa je trajala dva i po sata, no nametajue misli su se
pojavljivale idua tri dana i nisu joj dale spavati tri noi. Rekla je: Jednostavno nisam mogla doprijeti do njega.
Njezine misli su, meu ostalim, bile i ove: Je li to otilo predaleko? Ode li predaleko, bit e [veza s dekom]
gotovo. Navrla su sjeanja: svaa ju je podsjetila na biveg deka i navela ju da se zapita da li to [veza] uope
vrijedi (str. 275).
Ovi primjeri zaljubljenosti, umjerene tjeskobe i ljutnje pokazuju energinu mentalnu aktivnost koju potiu
emocije. Ako se promjene u prio- ritetima zbivaju kao rezultat dogaaja koji je izazvao emocije, tada mnogo toga
treba preispitati. Zaokupljajue misli o emocijama mogu biti nune, ograniavajui panju, pokuavajui dati
smisao dogaajima koji dovode naa vjerovanja u iskuenje, dozivajui sline situacije za usporedbu s trenu-
tanim problemom, donosei planove za budunost. Ako naa prilagodba ovisi o naem razumijevahju
neoekivanog i o donoenju novih planova, tada je zaokupljenost emocijama od presudne vanosti dok
odluujemo o znaenju onoga to nam se dogodilo i o tome kako se s tim suoiti.
Dio tog procesa ukljuuje atribuciju, odnosno odluku o tome kako je izazvan emocionalno vaan dogaaj.
Kao to su pokazali Wiener i Graham (1989), pojedine emocije ovise o atribucijama, objanjenjima koja ljudi
daju o uzrocima dogaaja. Wiener i Graham opisuju kako su djeci uzrasta izmeu 5 i 11 godina dali kratke crtice
i traili od njih da kau koja e se emocija javiti. Jedna od njih glasi ovako:
Ovo je pria o djeaku koji se zove Chris. Chrisov uitelj dao je test slovkanja i
sve su rijei bile ispravno napisane. Chris je na testu dobio najviu ocjenu.
(Wiener i Graham, 1989, str. 407)
Ako je djeci bilo reeno da je Chris prethodne noi uio sve rijei (to podrazumijeva da je njegova aktivnost
bila razlog uspjehu), ona su izjavljivala da e djeak osjeati ponos, no ako je razlog uspjehu bilo to to je uitelj
dao lagan tekst (uzrok lei izvan Chrisa), tada su djeca, posebno starija, smatrala da Chris nee osjeati ponos.
Slini su rezultati naeni i za osjeaj krivnje: ako se dogaaj koji je uzrokovao tetu mogao kontrolirati, djeca su
smatrala da e osoba koja ga izazove osjeati krivnju, no ako je bio nesretan sluaj, starija su djeca smatrala da
osoba nee osjeati krivnju.
Jesu li naini razmiljanja vezani uz emocije adaptivni? Neki obrasci koji se neprekidno ponavljaju kod
anksioznosti, samopodcjenjivanja ili ogore- nosti ne ine se takvima (Lyubomirsky i Nolen-Hoeksema, 1993).
Oni su svrstani meu simptome duevnih bolesti. Kako bi zahvatili te obrasce razmiljanja, Beck i sur. (1979)
preporuuju voenje neke vrste dnevnika u kojem pacijent biljei dogaaje koji su izazvali emocije, same
emocije i misli koje se uz njih javljaju. Misli su tumaenja dogaaja. Dio Beckove terapije je zatraiti od pacijenta
da nae alternativne misli, uz one koje su se doista javile. Te alternativne misli mogu dovesti do drugaijih
emocija. Ovdje je dan primjer inovnice koja je u bolnici vodila brigu o medicinskim dosjeima (skraeno prema
Beck, 1979, str. 165).
Dogadaj rekla Ja mrzim medicinske dosjee kad sam pola prikupiti tablice za povjerenstvo koje
Glavna sestra na odjelu obavlja medicinsku provjeru.
kardiologije bila je otresita i Emocije Misli Altemativne misli
Tuga Ne voli me Blesava je to mrzi
Lagana ljutnja medicinske dosjee. Oni
Usamljenost su joj jedina obrana u
moguoj sudskoj parnici.
U sreditu Beckove terapije je drevna Aristotelova ideja da emocije JESU evaluacije, kao i to da moemo
mijenjati vlastite emocije, jer do neke mjere moemo birati kako emo evaluirati dogaaje. U tom sluaju tuga,
ljutnja i usamljenost slubenice uzrokovani su milju da je sestra s kardiologije ne voli. No ako je u svojim
evaluacijama konteksta ona sposobna drugaije protumaiti dogaaj, u smislu da su sestri potrebni dosjei u
sluaju sudske par- nice, moe se drugaije osjeati. Kognitivni terapeuti pretpostavljaju da depresivni i anksiozni
ljudi imaju steene navike uma koje proizvode tune i zastraujue emocije. Terapeuti zatim rade s pacijentima
kako bi otkrili razliite evaluacije dogadaja koje ne izazivaju tugu i strah.
Spremnost na djelovanje
Prema Frijdi, promjena u spremnosti na djelovanje sredinje je obiljeje emocija. To je druga toka radne
definicije na poetku poglavlja, a trea faza u Frijdinoj shemi. Da bi to istraili, Frijda, Kuipers i ter Schure (1989)
su krenuli od 32 naziva emocija (npr. srea, tuga, ljutnja i sl.) i zatraili ispitanike, studente, da se dosjete
epizoda u kojima se javljala emocija koja odgovara svakom od tih naziva. Za svaku je epizodu svaki ispitanik
trebao procijeniti intenzitet na skali od sedam stupnjeva, i to za svaku od 19 dimenzija procjene (slinih onima
spomenutim u dijelu o procjeni). Da je Abigail procjenjivala dogaaj koji je doveo do une svae s dekom,
moemo zamisliti da bi ga procijenila kao vrlo neugodan, vrlo lo za cilj itd.
Zatim je sam dogaaj bio procijenjen s obzirom na svaku od 29 dimenzija spremnosti na djelovanje. Ovdje je
naveden odabir dimenzija spremnosti na djelovanje i estice koje ih opisuju, a koje se procjenjuju od uope ne
do
vrlo jako.
Dimenzija Cestica koja opisuje spremnost na djelovanje
Antagonizam Htio sam se usprotiviti, napasti, povrijediti ili uvrijediti.
Prilaenje Htio sam prii, uspostaviti kontakt.
Izbjegavanje Nisam elio imati posla s nekim ili neim, htio sam se drati podalje i da me
se im manje uznemiruje.
Razigranost Zelio sam se kretati, biti razigran, pjevati, skakati, poduzimati razne stvari.
Bespomonost Zelio sam neto uiniti, no nisam znao to; bio sam bespomoan.
Vladanje Bio sam iznad situacije; osjeao sam da vladam situacijom, drao
situacijom sam konce u rukama.
Inhibicija Osjeao sam se inhibirano, ukoeno ili smrznuto.
Odmaranje Osjeao sam se mirno, mislio sam da je sve O.K., nisam osjeao potrebu da
bilo to radim.
Frijda, Kuipers i ter Schure (1989) nali su da su obrasci njihovih 29 estica spremnosti na djelovanje
ispravno predviali 46% naziva emocija o kojima smo pitali ispitanike - taj postotak bez sumnje bi bio vii da
neki od naziva emocija nisu bili sinonimni (primjerice, tuga, alost, uzrujavanje). Usp- jeh u predvianju
emocija iz estica koje se odnose na procjenu bio je slian, no neto nii (43%).
Profili spremnosti na djelovanje su, dakle, barem toliko dobri u karakter- iziranju emocija kao i profili
procjena. tovie, procjene su bile smisleno povezane sa stanjima spremnosti na djelovanje (s opim prosjekom
multiple korelacije od 0.55). Dakle, kad promatramo pojedinane skupine emocija, pojavljuju se smisleni obrasci.
Primjerice, sve pozitivne emocije (kao to je ponos, olakanje, oduevljenje) imaju procjene kao to su ugodan i
vlastito djelovanje, a ivahan kao stanje spremnosti na djelovanje. Ljutnja i bijes ukljuuju procjene
neugodan i djelovanje drugih, te antagonistian kao spremnost na djelovanje.
Stein, Trabasso i Liwag (1993) tvrde da se u istraivanjima emocija tradicionalno pridaje premalo panje
ulozi koju emocije imaju u ostvarivanju planova, pa oni taj vid naglaavaju u 3. fazi svoje verzije emocionalnih
procesa. Od svoje tree godine djeca znaju da emocija postavlja problem i da treba uslijediti neka akcija koja bi ga
mogla rijeiti. I od te dobi dobar dio mentalne aktivnosti ide u razmiljanja: to da u vezi s tim uinim?. Tako
Amy, koja ne voli slikati, odmah razmatra odluku da ne odnese bojice kui, zatim razmilja o tome da ih odnese
kui, ali da dobije majinu podrku. Abigail, koja se sukobila s dekom, dobar dio vremena se pita kako da dopre
do njega i, to je jo vanije, treba li okonati tu vezu.
Dakle, emocije oznaavaju obrate u naim aktivnostima. Neto se dogodilo to nam je vano. Emocije su
procesi koji nam omoguuju da se usmjerimo na svaki problem koji se pojavi, i da, ako je potrebno, promije-
nimo smjer djelovanja. A upitamo li se kakva je ta spremnost i kakvi su planovi, vidjet emo da se uglavnom
odnose na druge ljude.
Izraavanje, tjelesne promjene, djelovanje
Misli su osobne, a to je do odreenog stupnja i sprenmost na akciju i planovi koje razmatramo. Dakle, kako
prepoznajemo emocije kod drugih? Kao to je rekao Frijda (1986), esto prepoznajemo emociju u drugima kad se
ini da se njihovo ponaanje prekinulo. Uinkovita interakcija s okolinom prestaje i zamjenjuje ju ponaanje
koje je usmjereno na samu osobu, kao u napadaju plaa ili smijeha, u bijesu ili strahu" (str. 2). Ove tjelesne i
izraajne posljedice emocija naznaene su u treem dijelu radne definicije na poetku poglavlja. Oni su dio
Frijdine zadnje faze u emocionalnom procesu, te druge faze kod Steina, Trabassa i Liwaga. U povijesti
istraivanja emocija protu- rjeno je pitanje gdje se tono te posljedice javljaju. Mi emo redom raspravljati o
izraavanju, tjelesnim promjenama i djelovanju.
Izraavanje
Darwin je predloio taksonomiju emocionalnih izraza (tablica 1.1) i pretpostavio da je svaka emocija vezana
uz posebno stanje, s izrazom prema kojem je moemo prepoznati. Katkad je to akcija, a katkad, kao u sluaju
suza ili uzdisanja, fizioloko zbivanje. Pojam izraz upuuje na neto iznutra to se iznosi van - izraava. Ova
ideja odgovara laikom intuitivnom poimanju da su emocije unutarnja stanja, neto kao sadraji koje moemo
zadrati za sebe ili odati drugima. Neke implikacije te ideje mogu biti pogrene (Hinde, 1985), ali ona je imala
odjeka.
Od Darwinovih vremena, osobito od pojave Tomkinsovih radova i radova njegovih sljedbenika Ekmana i
Izarda, istraivanja su se usmjerila na lice kao glavno sjedite izraavanja i dio na kojem se mogu obavljati
objektivna mjerenja. Ako se izrazi razlikuju od jedne do druge kulture, premda moemo rei da izraavaju
emocije, u najboljem sluaju zavrit emo s rjenicima znakova emocija, poput rijei u razliitim jezicima. Na
tragu ovakvih razmiljanja Birdwhistell (1970) je ustvrdio: Vjerojatno nema univerzalnih simbola emo-
cionalnih stanja... Moemo pretpostaviti da su [emocionalni izrazi] naueni i oblikovani prema odreenoj strukturi
odreenog drutva (str. 126).
Doista, postoje neverbalni znakovi emocija koji su poput jezika. Morris i sur. (1979) daju rjenik malog broja
takvih znakova, zajedno s njihovim znaenjem i zemljopisnom rasprostranjenou. Mogli biste ih koristiti, ako
elite, na putovanju Europom kao dodatak vaem priruniku fraza, posebice ako elite izraziti prezir. Primjerice,
gesta pruanja kaiprsta i malog prsta jedne ruke prema nekome (vidi sliku 4.2) znai prezir u Italiji i Spanjolskoj,
no gotovo je nepoznata u Britaniji i Skandinaviji. U Britaniji je istovrsna gesta podizanje prvog i drugog prsta
jedne ruke s dlanom okrenutim sebi, a ona je drugdje gotovo nepoznata. U Americi je istovrsna gesta podizanje
srednjeg prsta, a u Australiji je to podizanje palca. Sve etiri geste imaju usporediva znaenja kao uvrede s
prostakim seksualnim konotacijama, no osim to se ine prstima, malo im je toga morfoloki zajedniko: one su
kao rije na etiri razliita jezika. Politiari koji se ele prikazati kao obini ljudi i vjeruju u univerzalnost takvih
gesta katkad ih pogreno razumiju: postoje novinske fo-
Slika 4.2 Dvije grube geste prezira: (a) prisutna u Italiji i drugim sredozemnim zemljama, ali ne u sjevernoj Europi;
(b) prisutna u Britaniji, ali ne u junoj Europi. Takve geste se temelje na nauenim konvencijama kao rijei
(Morris i sur., 1979).
tografije amerikog predsjednika Georgea Busha kako podie palac u posjetu Australiji, oito elei dati znak
OK, no koji Australci vide potpuno drugaije. Birdwhistellovo je objanjenje bilo da su emocionalni izrazi lica i
glasa takoder od te vrste: neverbalni pojmovi specifini za odredenu kulturu.
Nekoliko je koraka bilo potrebno da bi se potkrijepilo alternativno objanjenje, ono da postoje neki
emocionalni izrazi koji se mogu svrstati u univer- zalnu taksonomiju. Prvi je bio pokazati da meu svim izrazima
samo neki izraavaju same emocije. Ekman i Friesen (1969) su opisali pet kategorija neverbalnih izraza: (a)
simboli, poznatiji kao geste, poput grubog vri- jeanja opisanog u prethodnom odlomku; (b) ilustratori koji
prate govor i variraju sa stupnjem uzbuenja, kao to je mahanje rukama i stiskanje ake;
(c) regulatori, poput vorova koji se koriste u prilagodbi toka razgovora;
(d) oitovanja osjeaja, izrazi kao to su smjekanje i mrtenje; i (e) adap- tori ili tjelesni pokreti kao to su
dodirivanje sebe ili ureivanje sebe i slino, koji se esto dogaaju kao ono to etolozi nazivaju aktivnostima pre-
mjetanja, znakovima anksioznosti i unutarnjeg sukoba (Maestripieri i dr., 1992).
Drugi korak bio je otkriti je li ijedan od njih tipian za vrstu, kao to su refleksi, indicirajui emocije: samo su
oni iz kategorije (d) (oitovanja osjeaja) moda bili od te vrste. Cilj istraivanja o meukulturalnom
prepoznavanju fotografija, opisanih u 3. poglavlju, bio je otkriti koji su to izrazi.
Trei korak koji su napravili Izard i sur. te i Ekman i sur., bio je uspostaviti sustave kodiranja za klasifikaciju
emocionalnih izraza lica. Izardovi sustavi (Izard, 1979) i AFFEX (Izard, Dougherty i Hembree, 1983)
temelje se na zamisli da postoji zaseban skup osnovnih emocija; njegov kodni sustav definira obiljeja koja se
najbolje razlikuju meu njima. Ekmanov sustav, Su- stav kodiranja pokreta lica (FACS) (Ekman i Friesen, 1978),
navodi miie lica (detaljnije, jedinice pokreta) i njihove vidljive pokrete. Dodatak, EM-FACS (Ekman i
Friesen, 1984) opisuje sklopove tih pokreta koji se smatraju izrazima pojedinih emocija. Potrebno je nekoliko
mjeseci uvjebavanja da bi se uvjebala esto fina razlikovanja tih sustava. Sama tehnika oduzima puno vremena:
sucu uvjebanom u FACS kodiranju potrebno je najmanje 100 sekundi za kodiranje svake sekunde videovrpce
jasno vidljivog lica. Na- predak je nainjen s raunalnim ekspertnim sustavom za tumaenje runih mjerenja
fotografiranih izraza lica ( i McKenzie, 1993). Pilowsky i Katsikis (1994) takoer su opisali sustav
raunalnog prepoznavanja emocija izravno s videosnimaka, prilino uspjean u klasificiranju emocionalnih iz-
raza koje izvode glumci, osobito sree koju sustav moe tono odrediti u 70% sluajeva.
Da bismo razumjeli kako sustav FACS djeluje, pogledajmo smijeak sree. Sustav kodiranja svaki pojedini
pokret na licu oznai kao jedinicu pokreta (JK). Na slici 4.3 (a) je neutralna, bez pokreta lica, a (b) pokazuje lice
na kojem djeluju tri jedinice pokreta. JK6 je kontrakcija miia ORBICULARIS
OCULI, miia koji okruuje svako oko: kontrahirao se s obje strane, podiui obraze i skupljajui kou prema
svodu nosa. Kod starijih ljudi gubitak elas- tinosti koe i ponovljene kontrakcije tog miia izazovu bore
koje se ire iz kuta svakog oka prema van, i koje su lako vidljive kod smjekanja, no kod ove mlade
ispitanice bore jo nisu nastale. Zatim je tu JK12, kontrakcija miia ZYGOMATICUS MAJOR, koja povlai kutove
usana prema gore. Tree, javlja se JK25, to nije kontrakcija, ve oputanje miia koje omoguuje da se usne
razdvoje, dok su zubi stisnuti. Miii kod JK6 i JK12 naznaeni su na desnoj strani fotografije (b), s
kontrakcijama koje povlae kou prema zaokruenim brojkama.
Ljudi imaju dobru voljnu kontrolu nad miiima oko usta, moda zato to se oni koriste u govoru: tako
Ijudi mogu svjesno izviti usne prema gore. No drugi dio, smijeak uitka, ukljuuje kontrakciju miia
ORBICULARIS OCULI AU6, koji nije lako svjesno kontrolirati. Jednostavno izviti usne prema gore izgleda
izvjetaeno.
To jednostavno moe znaiti da netko eli prikriti neku drugu emociju, npr. anksioznost. Ekman i sur.
pokazali su da ljudi koji lau mogu pokuati prikriti negativne osjeaje izvodei taj voljni dio smjekanja, no
kroz to mogu probijati tragovi anksioznosti. Ekman i 0Sullivan (1991) su nali da, uz
Slika 4.3 Camrine fotografije facijalnih izraza emocija: (a) neutralno i (b) sretno. Na fotografiji (a) miii lica su
oputeni, a na (b) ifra u terminima jedinica pokreta sustava FACS glasi JK6+JK12+JK25. Jednostavni
Duchenneov smijeak kao to je ovaj, kombinacija je JK6 i JK12, a bez jedinica pokreta povezanih s
negativnim emocijama.
iznimku agenata tajnih slubi, gotovo nitko ne moe razotkriti laganje samo iz lica. To pokazuje da ovako fini
znakovi nisu vani u svakodnevnoj komunikaciji, no Ekman je imao uspjeha u uvjebavanju ljudi kao to su
detektivi i carinici da prepoznaju znakove probijanja anksioznosti kao tragove prevare.
Ekman je unutarnji obrazac uivanja (istodobnu kontrakciju miia ZYGO- MATICUS MAJOR i ORBICULARIS OCULI)
nazvao Duchenneov smijeak, prema fran- cuskom istraivau koji ga je prvi opisao i prvi nainio fotografije
emocionalnih izraza (Duchenne de Bologne, 1862). Ekman i Davidson (1993) su pokazali kako je na
elektroencefalogramu (EEG) taj Duchenneov smjeak povezan s drugaijim obrascem modane aktivnosti nego
pokuaji smjekanja izvedeni svjesno, no bez kontrakcija miia oko oka.
Glas je takoer vaan za izraz (Pittam i Scherrer, 1993). I ovdje neki aspekti mogu biti univerzalni. Van
Bezooijen, Van Otto, i Heenan (1983) zamolili su etiri muka i etiri enska govornika iji je materinski jezik
nizozemski da kau rijei TWEE MAANDAN ZWANGER (to znai trudna dva mjeseca) neutralnim tonom i glasom
koji izraava devet emocija (gnuanje, iznenaenje, sram, zanimanje, radost, strah, prezir, tugu i srdbu). Audio-
snimke reenica zatim su putane nizozemskim ispitanicima i ispitanicima u Tajvanu i Japanu koji nisu znali
nizozemski i imali su malo dodira s bilo kojim zapadnim jezikom. Nizozemci su bili znaajno bolji od drugih u
tonom prepoznavanju neutralnih i emocionalnih tonova. Tuan glas dobro su prepo- znale sve skupine (53%
Tajvanaca, 70% Japanaca, 70% Nizozemaca). Sretne tonove glasa nisu dobro prepoznavali ni tajvanski (24%), a ni
japanski sluatelji (20%).
Premda je lice bilo predmetom najveeg broja istraivanja o emocionalnim izrazima, ta se istraivanja nisu
bavila time koliko su ti i ostali znakovi vani u prepoznavanju emocija u stvarnom ivotu. Planalp, DeFrancisco i
Rutherford (u tisku) zatraili su od ljudi koji ive s nekim da zabiljee znakove koje su koristili da odrede kad se
u te druge osobe javila emocija. Nali su da su koriteni vrlo razliiti znakovi, a u nekim su sluajevima ljudi
naveli ak 12. Veina ljudi (97 %) koristila je dva ili vie znakova da bi prepoznali bilo koju emociju. Najee
koriteni znakovi bili su glasovni (u dvije treine sluajeva), a u vie od pola sluajeva emocije su prepoznate
koritenjem kom- binacije facijalnih, verbalnih i kontekstualnih znakova.
Tjelesne promjene
Kao to smo raspravljali u 1. poglavlju, Jamesov odgovor na vlastito pitanje to je emocija? bio je da ba
kao to postoje sustavi za gledanje, sluanje, dodirivanje i slino, koji zapaaju dogaaje u vanjskom svijetu, po-
stoji i jo jedan sustav usmjeren na dogaaje u samom tijelu. Za Jamesa i mnoge nakon njega, osjeaj nije samo
metafora: emocija JEST osjeaj o tome to se dogaa u tijelu. Ta ideja da emocije nastaju kao osjeti u tijelu postala
je
poznata kao periferna teorija, u suprotnosti s idejom da se emocije javljaju u mozgu (Cannon, 1972), to je
centralna teorija.
c c
. /u4i//a ffA'//iarn ^fames
William James roen je 1842. kao najstarije od roden. Williamova majka bila je praktian dio
petero darovite djece. Wi- lliamov otac, sanjar, obitelji. Njegov brat , roen 1843, postao je
pomalo udak, o- dokolice s osiguranim jedan od velikih svjetskih romanopisaca, dok nje-
prihodima, naslijedio je od svoga oca, irskog use- I! gova jedina sestra Alice, darovita koliko i braa, nije
ljenika, veliku kuu u New Yorku u kojoj je William mogla prevladati ogranienja nametnuta enama u
to vrijeme, to joj je naruilo zdravlje. Obitelj je vo- njegov ivot, dijelila njegove interese i pomogla mu
dila ivot pun prisnosti i uzajamnog razumijevanja, usmjeriti energiju. Od tada je oslabila njegova hi-
no kaotian, s mjeavinom | razliitih obrazovnih pohondrija, koja ga je znatno hendikepi- rala. James je
iskustava za djecu, ukljuujui i procesiju guvernanti 1885. postao profesor filozofije. Bio je glavni
i uitelja, duge boravke u Europi, razdoblja u utemeljitelj amerike psihologije, a imao je i znatnog
privatnim eksperimentalnim kolama. U [ dobi od 18 u- tjecaja na filozofsku kolu pragmatizma, iji je
godina William je godinu sljedbenik bio i John Dewey. Omi- ljen, snoljiv i vrlo
dana studirao umjetnost, a zatim je oda- brao kemiju. itan, James je imao dara za promiljen literarni izriaj.
Dvije godine kasnije pre- ao je na medicinu i Nje- gova NAELA PSIHOLOGIJE jo se uvijek smatraju
diplomirao 1869. Dobio je posao predavaa fiziologije najboljim udbenikom koji je psihologija ikada
na Harvardu 1872. godine. Prekretnica se zbila 1878: imala; osim te knjige, najpoznatiji je po svojoj teoriji
sreo je Alice Gibbens, kojaje unijela neto reda u emocija.
Jamesova ideja imala je intuitivnu privlanost i obeavala je da e osnova prouavanja emocija biti u
fiziologiji. Ona je nudila predvianja koja su se mogla provjeravati: na primjer, ono da e slabljenje osjeta u
samom tijelu oslabiti intenzitet emocija, i obratno, da bi poticanje odreenih tjelesnih promjena trebalo izazvati
emocije.
Prvo predvianje provjeravao je Hohmann (1966). Intervjuirao je 25 odraslih mukaraca koji su pretrpjeli
ozljedu kraljenice. Izgubili su sve osjete ispod mjesta povrede. Svi su ispitanici zavrili srednju kolu i nitko od
njih nije imao psihijatrijskih problema. Hohmann je vodio intervuje i kae da je injenica to je i sam paraplegiar
omoguila uspostavljanje povjerljivog odnosa. Mukarce je ispitao o njihovim seksualnim osjeajima, strahu,
srdbi, aljenju, sentimentalnosti i ukupnoj emocionalnosti. Veina mukaraca izvijestila je o slabljenju
seksualnih osjeaja nakon ozljede. Oni s ozljedama na razini vrata izvijestili su o izrazitom slabljenju. Jedan 29-
godinjak je ovako
opisao svoje prijanje osjeaje u seksualnim susretima prije ozljede: vru, napet osjeaj u itavom tijelu, no
rekao je da nakon ozljede to ne djeluje na mene (str. 148). Izjava 33-godinjaka bila je tipina za paraplegiare s
ozljedama u donjem dijelu lea: Vjerujem da je poriv koji osjeam za seksom tek neznatno slabiji. Teko je rei
jer sam sada oenjen i naravno da je udio emocija u tome vei jer elim zadovoljiti svoju enu, pa mi je zato
teko odrediti kakvi su moji vlastiti unutarnji osjeaji. Prije sam bio stalno u lovu, moda da osvajam i time se
potvrdim. Sve u svemu, ini se da sada postoji manje napetosti i pritiska na seks (str. 149). Hohmann je
izvijestio i o smanjenom osjeaju straha. Jedan ovjek imao je ozljedu na razini gornjeg dijela prsa. Jedan je dan
pecao na jezeru kad je izbila oluja i komad drva probio je njegov brod. Rekao je: Znao sam da tonem i bio sam
uplaen, no nekako nisam imao taj osjeaj panike to sam uhvaen u klopku, kakav znam da bih imao prije (str.
150).
Uz ovo slabljenje seksualnih osjeaja, straha i srdbe, veina je ispitanika izvijestila o jaanju osjeaja koje je
Hohman nazvao sentimentalnost. Osje- ali su plaljivost i stezanje u grlu u prigodama kao to su oprotaji. Dok
i- tamo Hohmannove opise, padaju nam na pamet pitanja kao to su: Kakve su posljedice same invalidnosti na
reakcije ljudi na dogaaje koji izazivaju emocije? Kakva je posljedica samog starenja - proteklo vrijeme nakon
ozljede bilo je od 2 do 17 godina, s prosjekom od 10 godina? Jesu li Hohmannovi rezultati pod utjecajem
vjerovanja ispitanika ili samog autora o ovisnosti emocija o tijelu?
Jedan ispitanik koji je govorio o ljutnji rekao je: Sada nemam osjeaj fizike ivostikatkad se naljutim kad
vidim neku nepravdu. Viem i psujem i diem galamu jer sam shvatio da e te ljudi iskoristiti ako to katkad ne
uini, no pri tome jednostavno nemamara. To je mentalna vrsta ljutnje (str. 151).
Nije jednostavno odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja, no Bermond i sur. (1991) su ponovili Hohmannovo
istraivanje. Oni su izvijestili o intervjuima sa 37 ispitanika koji su pretrpjeli ozljede kraljenice u periodu prije
jedne do devet godina (s prosjekom od 4.5 godina). Ispitivai su bili paljivo uvjebani. Kako bi se izbjegla
pristranost, reeno im je da su tone i periferna i centralna teorija emocija.
Ispitanici su pojedinano bili zapitani o intenzitetu fiziolokih promjena i

o subjektivnom intenzitetu emocionalnog iskustva. Od njih je zatraeno da se prisjete dvije situacije u kojima su
osjetili strah, sline po uzroku straha i posljedicama za samog ispitanika, jedne iz vremena prije, a druge iz
vremena poslije nesree: 23 ispitanika uspjela su se dosjetiti parova takvih dogaaja. Suprotno Jamesovim
predvianjima, izvijestili su da su subjektivna iskustva straha nakon ozljede znaajno jaa (p< 0.05). Nali su da je
samo fizioloko uzbuenje u emociji poslije ozljede nestalo, kako se moglo i predvidjeti, a stupanj tog slabljenja
bio je povezan s gubitkom ulaznih senzornih informacija, no to nije imalo znaajnih posljedica na slabljenje
doivljaja emocija.
Ispitanici su se trebali dosjetiti i dva slina sluaja srdbe, jednog prije, a drugog nakon ozljede: takvih su se
dogaaja dosjetila 32 ispitanika. Za te je odgovore naen neznatan porast u subjektivnom iskustvu srdbe, no nije
naena promjena u zapamenom tjelesnom iskustvu srdbe.
Bermond i sur. takoder su od ispitanika zatraili da procijene strah, srdbu, aljenje, sentimentalnost i radost na
skalama koje oznauju porast i pad od trenutka ozljede. Ni itava skupina, a ni 14 ispitanika s ozljedama u
predjelu vrata koji su imali najvei senzorni gubitak, nisu intenzitet emocija procijenili slabijim - veina ispitanika
je na veini skala procijenila da nema promjene, premda su neki izvijestili o porastu intenziteta nekih emocija od
vremena ozljede.
Hohmannovi ispitanici esto su govorili o intenzivnim mentalnim emocijama, istodobno izjavljujui da je
tjelesni aspekt oslabio, a zbog toga Ber- mond i dr. istiu da njihovi vlastiti rezultati i nisu toliko razliiti od onih
Hoh- mannovih koliko se na prvi pogled ini. Nain na koji ljudi doivljavaju emocije moe ovisiti o tome kako
ih tumae, o tome koliko su, prema njihovu vjerovanju, emocije pod utjecajem tjelesnih osjeta. Trebamo se
prisjetiti da se oba istraivanja temelje na pamenju. No ako su uspomene tone, rezultati novijeg i sustavnijeg
istraivanja predstavljaju, najblae reeno, tekoe za Jamesove pretpostavke.
No, to ako problemu priemo iz drugog smjera? to ako su tjelesne promjene namjerno izazvane? Moe li
ijedna od njih doista stvoriti emociju? Lange (1885) je u svojoj verziji James-Langeove hipoteze naglaavao pro-
mjene koje stvara autonomni ivani sustav - dio ivanog sustava koji kontrolira nevoljne procese kao to je
kucanje srca, veliina krvnih ila i znojenje. No kako istiu Andalmann i Zajonc (1989), premda je James takoer
naglaavao te uinke autonomnog ivanog sustava, nije iskljuivao i povratne informacije iz miia, zglobova i
kostiju. Vjerojatno se odreenim pokretima tijela mogu potaknuti emocije.
Zajonc, Murphy i Inglehart (1989) predloili su objanjenje prema kojem neki izrazi lica imaju emocionalne
uinke ograniavajui protok krvi u ilama lica. S druge strane, ta ogranienja djeluju na protok krvi u dijelovima
mozga, to zatim izaziva promjene temperature koje se doivljavaju kao pozitivne ili negativne. Zajonc, Murphy i
Inglehard su proveli eksperimente koji pokazuju da samo stezanje odreenih miia ima takve uinke. Ispitanici
koji govore njemaki jezik itali su kratke prie od 200 rijei, od kojih su dvije imale visoku estinu
samoglasnika ii, a dvije od njih nisu imale takav samoglasnik. Njemako u zvui kao francusko u u rijei
SUR, i neto poput engleskog oo. Ono zahtijeva ustru aktivnost miia oko usana, ime se napue usne na nain
suprotan smjekanju. Citanje dviju pria koje sadre ii ispitanicima je izazvalo porast temperature na licu (u
usporedbi s onima koji su itali dvije prie bez ii), a i odbojnost prema ii priama, premda su sve etiri prie
bile sline. U drugom eksperimentu ispitanicima koji su samo izgovarali samoglasnik ii i druge samoglasnike
vie su se sviali drugi samo- glasnici. U jo jednoj nenametljivoj manipulaciji Strack, Martin i Stepper (1988) su
traili od ispitanika da dre olovku u ustima, te na taj nain pokreu miie kao kod smjekanja, a da toga nisu
svjesni. Oni su crtane filmove procjenjivali smjenijima nego oni ispitanici koji nisu stezali te miie. Larsen,
Katsimaris i Frey (1992) su traili od ispitanika da skupe obrve na nain koji je oponaao tuno lice. Nali su da
ispitanici procjenjuju crtee kao tunije, premda nisu znali da njihov poloaj obrva podrazumijeva tugu.
Dakle, postoje uvjerljivi dokazi da promjene na licu mogu uzrokovati ili pojaati emocije, premda intenzitet
tih emocija ostaje slab. Kao to su rekli Zajonc, Murphy i Inglehart (1989): Neemo oekivati da netko tko je
upravo doznao da ima rak svoj oaj preokrene u radost jednostavnim stezanjem miia ZYGOMATICUS MAJOR (str.
412).
Djelovanje
Planovi i djelovanje usko su vezane uz emocije. Neke vrste emocionalnih kretnji vrlo su raspoznatljive. U
svojem istraivanju samoprocjena emocionalnih dogaaja studenata 27 nacija, Wallbott i Scherer (1986) nali su
kretnje specifine za emocije i utvrdili su da postoje vrlo male razlike u odgovorima izmeu ispitanika iz
razliitih zemalja: pribliavanje je bilo povezano s radou, odmicanje je bilo povezano s ljutnjom, a
udaljavanje je bilo povezano sa svim negativnim emocijama.
Netko bi mogao oekivati da je u vrijeme biheviorizma panja bila usmjerena na kretnje vezane uz emocije,
no, naravno, u to su vrijeme emocije bile izvan zakona. U poznatom djelu FRUSTRACIJA I AGRESIJA (Dollard i dr.,
1939), uspostavljene su veze izmeu koliine frustracije i vjerojatnosti agresije, no ljutnja nije bila ukljuena. U
knjizi je spomenuta samo jednom (kurzivom, u fusnoti, kad se navodilo istraivanje o sve veoj razdraljivosti u
starijoj dobi, str. 77). Meutim u suvremenijoj verziji te ideje, meutim, Berkowitz (1993) je eksperimentalno
pokazao da agresivni odgovori proizlaze iz izazivanja ljutnje.
Emocije na koje upuuju sklopovi kretnji prepoznatljive su drugima: So- gon i Masutani (1989) snimili su
slea dva japanska glumca i dvije japanske glumice, tako da gledatelji ne mogu vidjeti njihova lica. Filmske
kretnje pokazivale su niz emocija (sreu, iznenaenje, strah, tugu, bijes, prezir) i tri afektivno-kognitivne
strukture (naklonost, iekivanje, prihvaanje) s glumcima koji glume po danom scenariju. Ameriki i japanski
ispitanici gledali su filmske scene i odabirali s liste rijei onu koja najbolje odgovara svakoj sceni. Prepoznavanje
je bilo 52% kod Amerikanaca i 57% kod Ja- panaca. Neke obrasce, kao to su strah, tuga i gnuanje dobro su
prepozna- vale obje grupe. Neki od njih mogli bi biti univerzalni, kao to je slijeganje ramena i polako sputanje
u stolac kod tuge. Druge, kao to je dubok naklon pred autoritetom, mogu znaiti strah, no to je zasigurno pod
utjecajem kulture - naklon je uobiajen nain pozdravljanja i opratanja u Japanu. Vidi i rad Weisfelda i
Beresforda (1982), za raspravu o poloaju tijela kao znaku ponosa i dominacije, Cunninghama (1988) za
informacije o tome kako se ljudi ponaaju kad osjeaju odreenu emociju ili su u nekom raspoloenju, te
Montepare, Goldsteina i Clausena (1987) za prepoznavanje emocija iz naina hoda.
Poput ovih pojedinanih kretnji, i drutva nude kulturalno specifine rituale za zajedniko djelovanje u
emocionalno vanim zgodama. Sprovodi omoguuju oaloenoj osobi da izrazi tugu, da se povue iz uobiajenih
to- kova ivota, da dobije podrku i priznanje od roaka i prijatelja. Proslave nude socijalno propisane prilike za
radovanje. Kao to je vie pisaca zapazilo, retorika i glazba koje prate takve rituale imaju sposobnost izazivanja i
odravanja odgovarajuih emocija u grupama ljudi koje slono djeluju, obiljeje koje se esto spominje kad se
neka drutva, razliita od naeg, opisuju kao magijska (Collingwood, 1938).
Veze izmeu pokretaa emocija, iskustva, izraaja i tjelesnih promjena

Prema mnogim teorijama emocija oekivali bismo da se razliiti aspekti neke emocije javljaju zajedno.
Oekuje se da srea ima jednu vrstu izazivaa, jednu vrstu iskustva, jednu vrstu izraza lica i jedan skup prateih
tjelesnih promjena; ljutnja bi trebala imati drugaiji skup, strah opet drugi skup i tako dalje. Najutjecajnija teorija
suglasja meu ovim aspektima je Tomkinsova (1962):
Osjeaji su skupovi miinih i ljezdanih odgovora smjetenih na licu, a i i- roko rasprostranjenih po
itavu tijelu, koji stvaraju senzornu povratnu informaciju koja je po sebi ili prihvatljiva ili
neprihvatljiva. Ovi organizirani skupovi odgovora aktiviraju se u subkortikalnim centrima, gdje su
spremljeni specifini programi za svaki pojedini osjeaj. Ti su programi dar prirode i genetski su
naslijeeni. Oni su sposobni istodobno zahvatiti tako udaljene dijelove tijela kao to su lice, srce i
endokrine lijezde i nametnuti im specifian obrazac povezanih odgovora. (str. 243-244)
James (1884) je takoer pretpostavljao da specifine tjelesne promjene odgovaraju specifinim emocijama.
Meutim, postoji i potpuno drugaija vrsta teorija. Primjerice, Cannon (1927) je osporavao Jamesovu perifernu
teoriju i iznio prijedlog da mozak proizvodi tjelesne promjene, te da su one sline u razliitim emocijama kao to
su srdba i strah (1929). Prema toj ideji, vrlo razliite emocije ukljuuju potpuno istu opu aktivaciju dijela
autonomnog ivanog sustava - njegov simpatiki dio. Taj takozvani odgovor pobuenosti ukljuuje
oslobaanje adrenalina. Efekti tog simpatiko-adrenalnog odgovora oituju se u usmjeravanju tjelesnih resursa na
pripremu za akciju, ukljuujui borbu, bijeg i seksualno ponaanje.
Pokretai emocija, iskustvo, tjelesnepromjene
Brojna su istraivanja povezanosti emocija i tjelesnih promjena. Jedna od ranih studija bila je ona Dysingera i
Ruckmick (1993), koji su prikazali filmove djeci preadolescentne dobi, adolescentima i odraslima, mjerei im
provodljivost koe (mjera nevidljivog znojenja). Ljubavne scene izazvale su promjene u provodljivosti koe, a
najoitije su promjene bile u adolescenata. Veze su naene i izmeu dogaaja i tjelesnih promjena u drugim okol-
nostima: primjerice, naeno je da se rad srca kod lijenika ubrzava kad izvode teke zahvate kao to je uvoenje
katetera u srce (Ira, Whalen i Bogdanoff, 1963). Rad srca i kod iskusnih pilota na redovnim letovima ubrzava se u
50% prije uzlijetanja, a katkad jo i vie pri slijetanju, osobito kad postoje kom- plikacije kao to je loe vrijeme
(Smith, 1967). I druge stvari mogu dodirnuti srce: Harrer i Harrer (1977) su motrili rad srca slavnog dirigenta
Herberta von Karajana. On je letio vlastitim avionom. Otkucaji srca su mu se ubrzali kad je slijetao avionom na
aerodrom u Salzburgu. Jo su se vie ubrzali kad je uo da treba hitno uzletjeti odmah po slijetanju, no ne toliko
kao kad je dirigi- rao emocionalnim dijelovima Beethovenove Leonorine uvertire br. 3.
No jesu li takve tjelesne promjene specifine za pojedine emocije? Ekman i sur. (Ekman, Levenson i Friesen,
1983; Levenson, Ekman i Friesen, 1990) zatraili su od 12 profesionalnih glumaca i etiri znanstvenika da
namjeste izraze lica koji odgovaraju svakoj od est emocija (iznenaenje, odbojnost, tuga, ljutnja, strah i srea).
Ispitanikova lica su snimana videokamerom i mjerene su etiri vrste tjelesnih pokazatelja (rad srca, temperatura
ruku, provodljivost koe i miina napetost podlaktice). Zatim su upute za odreene izraze dane u nekoliko
koraka, npr. prvo podignite obrve i skupite ih, zatim podignite gornje kapke itd. Ispitanicima nije reeno
kojoj emociji odgovara svaki izraz; poslije svakog izraza trebali su opisati osjeaje, uspomene i osjete koji su se
javili za vrijeme tog izraza. Zatim su nakon kratkog odmora zapoeli praviti novi izraz. Naeno je da su svaki
izraz pratile donekle specifine tjelesne promjene. Sporiji rad srca bio je povezan s izrazima koji odgovaraju
srei, gnuanju i iznenaenju. Bri rad srca bio je svojstven tuzi, ljutnji i strahu. Takoer, izrazi ljutnje razlikovali
su se prema visokoj temperaturi koe od izraza straha i tuge koje je pratila niska temperatura koe.
Nakon eksperimenata s izrazima, ispitanici su trebali oivjeti zapamene epizode est emocija i procijeniti
intenzitet svake od njih na skali od 0 do 8, gdje je 8 znailo najintenzivnije doivljeno iskustvo. Podaci su
koriteni samo ako su te procjene bile na sredini ili iznad sredine skale, a obavljena su mjerenja poput onih koja su
slijedila nakon uputom izazvanog izraza lica. U situaciji zamiljanja kod razliitih emocija nisu se razlikovali ni
rad srca niti temperatura ruke, premda se provodljivost koe donekle razlikovala.
U drugaijoj vrsti istraivanja Stemmler (1989) je 42 studentice prikljuio na poligraf kojim je biljeio osam
tjelesnih pokazatelja. Ta se procedura sastojala od vie faza, a imala je i kontrolne uvjete. Ukljuivala je tri
stvarne situacije izazivanja emocija: jedna je izazivala strah (sluanje zastraujueg kraja PACLA KUE USHEROVIH
Edgara Allana Poea, popraeno stranom glazbom, nakon ega su se, neoekivano, sva svjetla na minutu ugasila),
druga bijes (trailo se da rijee nerjeive anagrame, a pritom im je osornim tonom reeno da sve jae viu Ne
znam, jer ozvuenje ne radi dobro), a trea sreu (reeno im je da su sva snimanja bila uspjena, da e imati
kratki odmor i da im je poveana novana naknada za sudjelovanje u eksperimentu). Bile su i dvije situacije
izazivanja emocionalnih slika, u kojima se od ispitanika trailo da se dosjete jedne epizode straha i jedne epizode
srdbe. Za svaku od tih situacija ispitanici su trebali zabiljeiti jainu specifinih emocija, a u intervjuu su trebali
rei to su doivjeli. Prosjene vrijednosti na skalama procjena pokazale su da su i stvarne i zamiljene
emocionalne situacije dobro funkcionirale i izazvale sline subjektivne odgovore, premda su intervjui pokazali da
1/3 ispitanika nije osjetila predviene emocije. U situacijama stvarnog izazivanja emocija, neki su se tjelesni
pokazatelji (kao to je provodljivost koe i temperatura mjerena na glavi) razlikovali kod straha, srdbe i sree.
Meutim neki drugi pokazatelji, za koje je u drugim istraivanjima naeno da se razlikuju kod razliitih emocija, u
ovom istraivanju nisu bili razliiti. U uvjetima zamiljanja, niti jedan od tjelesnih pokazatelja nije se razlikovao
kod pojedinih emocija.
Rasprava Cacioppa i sur. (1993) pomae nam razumjeti veze izmeu emocija i tjelesnih promjena. Oni su
paljivo pregledali nmoga istraivanja, predloili metodoloke kriterije i zakljuili da nije jasno odgovaraju li
pojedine tjelesne promjene doivljaju pojedinih emocija. Za veinu mjera tjelesnih promjena (npr.
provodljivost koe, temperatura lica i dr.) u razliitim istraivanjima nije naena pouzdana povezanost s
odreenim emocijama na nain 1 : 1 : najpouzdanija mjera je rad srca, no ni tu rezultati nisu jed- noznani. Od
deset usporedbi emocija sree i srdbe u razliitim istraivanjima, pola ih je pokazalo znaajne razlike meu
dvjema emocijama, no pola nije.
Cacioppo i sur. zakljuuju da postoje podaci o barem tri vrste veza izmeu tjelesnih promjena i doivljaja
emocija. Jedna, koju navode i James i Tomkins, je sukladnost izmeu odreenih tjelesnih promjena i pojedinih
emocija. Druga je Cannonova ideja o tome da je tjelesna aktivacija opa, a ne specifina, i da se javlja kad se
tijelo priprema za ustru aktivnost. Trea je da neki obrasci tjelesnih promjena mogu biti dvosmisleni. Znamo da
vizualni oblici mogu biti dvosmisleni (vidi sliku 4.4), pa je lako zamisliti da to moe biti i obrazac tjelesnih
promjena: netko pri vonji na toboganu u lunaparku moe naizmjence doivljavati i radosno uzbudenje i osjeaj
blizak panici. Ova vrsta dvosmislenosti bila je eksperimentalna osnova utjecajne studije Schachtera i Singera
(1962, detaljnije opisana u 9. poglavlju), koji su nali da se isto stanje pobuenosti moe tumaiti ili kao srea ili
kao srdba, ovisno o socijalnoj situaciji; ova vrsta efekta postala je osnova Mandlerove (1984) teorije.
Cacioppo i dr. takoer predlau razliite veze u razliitim fazama procesiranja: prvo se vjerojatno javlja opa
pozitivna pobuenost povezana s pri- bliavanjem, ili opi negativni uinak povezan s izbjegavanjem, a zatim se,
uz daljnju kognitivnu obradu, javljaju specifiniji ili dvosmisleni uinci.
Slika 4.4 Dvosmislena figura, prema Jastrowu (1900). Isti obrazac linija na papiru moe se vidjeti ili kao glava
patke ili kao glava zeca: slino tome, ako emocije ovise o percepciji tjelesnih stanja, neka stanja kao to je
pobuenost mogu se iskusiti na dva naina, primjerice kao uzbuenje ili strah.
Pokretai, doivljaj i izrazi
Sto je s preslikavanjem situacija koje pokreu emocije na doivljavanje i izraze lica? Javljaju li se ti vidovi
zajedno? Najpaljivije razraen eksperiment do sada jest onaj Rosenberga i Ekmana (1994). Oni su prouavali
20 studentica koje su gledale kratke filmove napravljene s namjerom da izazovu gaenje. Jedan od njih bio je o
amputaciji; na drugom je takor uao u usta ovjeka koji je spavao. Dok su ispitanice pojedinano gledale film na
velikom ekranu u boji, njihova su lica bila kriom snimana na video. Njihova su lica kasnije ifrirana pomou
sustava FACS. Nakon prvog gledanja, ispitanice su ponovno gledale film na malom crno-bijelom ekranu i
naznaile mjesta na kojima su osjetile emocije tijekom prvog gledanja. Eksperimentatori su nali izvjesno slaganje
izmeu odvratnih dijelova filma, izvjetaja ispitanica o emocijama koje su doivjele i njihovih facijalnih izraza
gnuanja - no samo 50% emocionalnih izraza lica pratili su i subjektivni osjeaji. Sline podatke o tonosti
slaganja naveli su i Tomarken i Davidson (prema Davidson, 1992b), u jo jednom istraivanju gledanja neugodnih
filmova. Ispitanici su esto iz- vjetavali o strahu dok su istodobno pokazivali izraze gnuanja, a ne straha.
Jo provokativnije rezultate navode Kraut i Johnson (1979). Oni su neupadljivo opaali i snimali ljude koji se
bave sportom ili gledaju sportske dogaaje, i nali su slabe veze izmeu dogaaja koji ljude ine sretnima i nji-
hovih izraza lica. Jedno je istraivanje provedeno u kuglani; opaajui 1793 bacanja kugle nali su da je
smjekanje bilo prilino neovisno o tome kako je kugla bacio kuglu. U preciznijem testu, Kraut i Johnson
promatrali su 116 bacanja kugle i brojili bodove za pogodak ili proputanje bacanja, a oduzimali bodove za druge
ishode. Jedan je promatra bio neupadljivo smjeten iza unjeva s dvogledom promatrajui lice kuglaa dok gleda
hoe li kugla pogoditi ili promaiti. Drugi je promatra sjedio iza kuglaa i snimao izraze kad se kugla okretao
svojim prijateljima. Prema teorijama slaganja izmeu
mjera emocija, sreu bi trebao izazvati dobar pogodak, a moemo oekivati da se ona oituje
u osmijehu koji je moda izraeniji kad se kugla okrene svojim prijateljima. Uz loe
bacanje moe se oekivati frustracija, moda izraena mrtenjem ili ljutitim izrazom. Kraut i
Johnson nali su neto posve drugaije. Kad su bili okrenuti unjevima, kuglai su se
smjekali samo 4 puta u 116 bacanja, samo jednom kad su postigli dobar pogodak (od
ukupno 26 situacija u kojima je postignut dobar pogodak). No esto su se smjekali kad su
se okretali svojim prijateljima. Na taj su se nain smjekali nakon 36 bacanja. Evo
opaanja koje nas tjera da se zamislimo: nije bilo razlike u estini smjekanja nakon dobrog
ili loeg pogotka. Nastavljajui se na tu ideju, Jones, Collins i Hong (1991) snimili su
desetomjesene bebe dok su se igrale sa zanimljivim igrakama i dok su se okretale da bi
pogledale majku koja je sjedila iza njih. Bebe su se osmjehivale igrakama, no puno vie su
se smjekale svojim majkama. U prigodama u kojima je majkama reeno da se bave
djetetom, bebe su im se smjekale ee nego kad su bile zamoljene da ostanu pasivne (v.
sliku 4.5). Ako izrazi lica uglavnom slue komunikaciji, ima smisla da se osmijeh javlja
prvenstveno prema drugim ljudima.
"O l .
igrake
obraanje panje
kamera Ot
>
o neobraanje
o
53 G
C,
cC
3m a-o
E cd panje
-3 *o
c
2 "eb cd

O
<D c
TJ
majci igrakama
Osmjesi
SLIKA 4.5 (a) Eksperimentalni uvjeti u eksperimentu Jonesa i sur. (1991). Igrajui se
igrakama, dijete je bilo okrenuto leima majci koja je sjedila na stolcu. Na slici (b) su
pokazane prosjene vrijednosti i standardne pogreke broja smijeaka, odreenih u
terminima aktivacije FACS JK12 (mii zygomaticus major). Vie osmjeha bilo je upueno
majci nego igrakama, a taj je efekt bio vei kad je majka zamoljena da prati igru. Meutim,
ak i u tim sluajevima osmjehivanje su veinom zapoela djeca dok su se okretala prema
majci, a prije nego to su je ugledala.
Fridlund (1994) smatra da neveliko slaganje izmeu emocionalnih izraza i
pokretaa emocija govori protiv nekih teorija emocija, posebice protiv Ekma- nove
(1994) neurokulturalne verzije Tomkinsove teorije. Fridlundova alter- nativa, koju
naziva stajalitem ekologije ponaanja, govori o tome da izrazi uope nisu vezani za
emocije, ve za namjere. Izrazi su se pojavili zajedno sa sposobnostima prepoznavanja.
Tako neki izrazi oznaavaju dobrodolicu ili ljubaznost, a drugi oznaavaju pripremu za
napad, itd. Nijedan od tih izraza ne moe se razumjeti izvan socijalnog konteksta
njegove namjere i prepoznavanja od strane drugih. Oni pomau odvijanju interakcija s
drugima.
Odvojene funkcije kognitivnih, tjelesnih i ekspresivnih sustava
Kako, dakle, da tumaimo veze izmeu pokretaa, subjektivnih osjeaja, fiziolokih

promjena i izraza? Uz sve objektivne mjere moglo bi se pretpostaviti da bi to trebao
biti najjasniji aspekt istraivanja emocija: meutim, on je jedan od najzamrenijih.
Vjerujemo, uz stanovite ograde, da je najbolji odgovor onaj koji nudi Lang (1985,
1988). On je istaknuo da se nakon psihoterapije anksioznost pacijenata moe smanjiti
na nekim mjerama, primjerice na verbalnim skalama samoprocjena, no ostaje visoka na
tjelesnim mjerama.
Lang je pretpostavio da postoje tri razliita sustava odgovora koji nisu usko
povezani: kognitivno-verbalni, tjelesno-fizioloki i ponaajno-izraajni. Korelacije
promjena u jednom sustavu s onima u drugom obino su niske, a katkad ak i nisu
pozitivne.
Moemo proiriti Langovu raspravu tvrdnjom da svaki od tri sustava (kognitivno-
verbalni, tjelesno-fizioloki, ponaajno-ekspresivni) ima svoje vlastite funkcije. To se
moe ovako potkrijepiti: sustav kojim se bavi veina teorija emocija je kognitivno-
verbalni sustav. Mi moemo iskusiti neke njegove vidove, a prema tim iskustvima
jedna emocionalna epizoda obino traje izmeu nekoliko minuta i nekoliko sati (Frijda i
sur., 1991). To su emocije koje primjeujemo, emocije na koje se moemo pozvati kad
razmiljamo o proteklih nekoliko sati, emocije o kojima razgovaramo s drugim ljudima.
Bio sam sretan to sam naao tu knjigu u antikvarijatu, Bio sam ljut to je John
dogovorio sastanak a da mi nije rekao, Kad moje dijete nije dolo kui, prestraila
sam se da joj se nije to dogodilo. Svaka od ovih izjava govori nam o neemu to je
vano za nae interese, za nae ciljeve. Uloga tog kognitivno-verbalnog sustava jest da
svaka emocija, kao to je rekao Frijda, predstavlja stanje pripravnosti koje omoguuje
predanost i daje prvenstvo jednom skupu ciljeva i planova nad drugima - elja da
proitamo knjigu koju smo pronali, spremnost da prosvjedujemo Johnu, strepnja oko
povratka djeteta.
Nasuprot tome, izrazi lica i tjelesne promjene traju svega nekoliko sekundi, a veina
ih proe neopaeno. Stovie, ljudi openito nisu precizni u izvjetavanju o vlastitim
tjelesnim promjenama (Rime, Philippot i Cisamolo, 1990). Tjelesni sustavi imaju
vlastite funkcije, koje mogu ukljuivati i sloenu prilagodbu meu razliitim organima.
Kad se promjena dogodi u nekoliko minuta, kao kad se pilotu ubrzaju otkucaji srca
prilikom slijetanja u loim uvjetima, njezina uloga moe biti u naglom prebacivanju
tjelesnih resursa na energinu akciju oekujui iznenadnu opasnost. Ovo prebacivanje
moe biti dijelom genetski odreeno, a dijelom naueno - zna se da tjelesni sustavi lako
postaju klasino uvjetovani na oekivanja. Funkcija tog sustava je da pri- premi i
regulira tjelesne resurse za razliite vrste akcija.
Uz mjere kratkotrajnih tjelesnih promjena o kojima smo do sada govorili u ovom
poglavlju, uzimane su i mjere tijekom duljih vremenskih razdoblja koja su potrebna da
bi ljudi postali subjektivno svjesni emocija. U takvim istraivanjima naeni su
specifiniji odnosi. Primjerice, Elmadjian i dr. (1957) su prouavali razine hormona
noradrenalina (poznatog i kao norepinefrin) i njegovu povezanost s ljutnjom, te razinu
hormona adrenalina (poznatog i kao epinefrin) i njegovu vezu s anksioznou ili
strahom u nekoliko situacija. U jednom su istraivanju profesionalni igrai hokeja na
ledu dali uzorak mo- krae prije utakmice i tri sata nakon utakmice. Hokej na ledu
ukljuuje dosta natjecateljske agresivnosti. Prosjene razine noradrenalina u mokrai 20
napadaa i obrambenih igraa u prosjeku su bile est puta vee poslije utakmice nego
uoi nje, a u vratara su bile tri puta vee. Razine noradrenalina kod dva igraa, koje
trener nije uvrstio u momad nakon pregleda fizike spreme, ostale su iste. Porast
razine adrenalina bio je vii kod vratara i dva igraa koji su utakmicu promatrali s
klupe. Elmadjian i sur. porast u razini noradrenalina pripisuju srdbi i agresivnosti: on
nije izazvan tjelesnom aktivnou, jer se nije javio kod nekih ispitanika koji su se dva
sata bavili intenzivnom tjelesnom aktivnou, no javio se kod vratara koji se tijekom
utakmice ne kree puno. Wagner (1989), dajui pregled povijesti i novijih istraivanja
fiziologije emocija, zakljuuje da postoji dovoljno dokaza za diferencijaciju u
hormonalnim promjenama koje prate strah i srdbu, premda je diferencijacija meu
drugim emocijama manje jasna. Prema stajalitu o tri sustava, smislenost u studi-
jama kao to je ona Elmadjiana javlja se zato to se zajedno javljaju i doivljaj,
i izraavanje u agresivnim interakcijama ili u anksioznosti, i tjelesne promjene, a i
njihovo vremensko trajanje je sline duljine.
Objanjenje o postojanju tri sustava, kakve predlae Lang, pomae nam da
objasnimo zato zamiljene ili upamene emocije izazivaju manje i slabije
diferencirane tjelesne odgovore nego stvarni dogaaji. esto se dobivaju rezultati
poput onih Ekmana i sur. (1983) i Stemmlera (1989). Oni govore protiv tjelesnih
promjena specifinih za pojedine emocije, no objanjava ih stajalite o tri sustava jer
pri zamiljanju nema potrebe za mobilizacijom tjelesnih resursa. Cacioppo i sur.
(1993) istiu da emocije nisu izazvane samo na jedan nain (tj. tjelesnim promjenama),
nego na nekoliko naina. Katkad se jake subjektivne emocije javljaju bez ikakvih
tjelesnih promjena. Ponekad je jednoj vrsti emocija odgovaralo nekoliko razliitih vrsta
tjelesnih promjena. Katkad se pokazalo da jedna vrsta tjelesnih promjena prati vrlo
razliite emocije.
Sustav izraza lica takoer ima svoju funkciju: on je prvenstveno socijalan. Kao to
su nali Kraut i Johnson (1979), obino se ne osmjehujemo ako u blizini nije netko
kome se moemo osmjehnuti. Jo jednom, dakle, pretpostavimo li da postoje tri
zasebna sustava, kao to je uinio Lang, moemo objasniti njihovo funkcioniranje. Ako
je uloga izraza uglavnom prenoenje namjera u zajednikim aktivnostima, tada e koji
put postojati slaganje s doivljenim emocijama, a katkad takvog slaganja nee biti. Kao
i mnoge tjelesne promjene, i izrazi lica mijenjaju se vrlo brzo: jedva da su ih ljudi i
svjesni. No ako je njihova uloga veinom socijalna i odnosi se uglavnom na regulaciju
trenutanih interakcija, kao to je, primjerice, smijeak ohrabrenja ili mrtenje u
frustraciji, nema razloga pretpostaviti da takvi izrazi moraju u potpunosti odgovarati
dugotrajnijim stanjima kojih smo svjesni kod sebe i kod drugih, kao to su radost
zajednike aktivnosti meu prijateljima ili srdba u prepirci.
Pa to su doista emocije?
Razmotrili smo razliite konceptualizacije i vidove emocija. Pa to su doista
emocije? Da bismo odgovorili na to pitanje, predloili smo sljedeu hipotezu. Emocije
su tradicionalno smatrane dodatkom u psihologiji, a ne ozbiljnim mentalnim funkcijama
kao to je percepcija, jezik, miljenje i uenje. Na pregled literature za ovu knjigu
namee drugaiji zakljuak: emocije nisu dodatak. One su samo sredite duevnog
ivota ljudi. Campos i sur. (1994) to izriu ovako: emocije su takvi procesi koji
uspostavljaju, odravaju, mijenjaju ili okonavaju vezu izmeu pojedinca i okoline u
stvarima koje su za pojedinca znaajne (str. 285). Drugim rijeima, emocije povezuju
ono to nam je vano sa svijetom ljudi, stvari i dogaaja.
Pokuajmo tome pristupiti s neurofiziolokog stajalita. Prisjetite se Phineasa Gagea
(spomenutog u 1. poglavlju), predradnika pri izgradnji e- Ijeznike pruge, iji su eoni
renjevi mozga oteeni kad je nakon sluajne eksplozije kroz njih prola eljezna
ipka, i koji vie nije bio sposoban organizirati vlastiti ivot. Hanna Damasio i sur.
(1994), koristei raunalo pri ispitivanju Gageove lubanje, odredili su da je dio mozga
koji je bio oteen nii srednji dio frontalnih renjeva. Antonio Damasio (1994) i sur. do
danas su prouavali mnoge pacijente s ovakvom vrstom oteenja eonih renjeva i
primijetili su da se njihove emocije doimaju otupjelima. Uz manjak emocija, pacijenti s
eonim oteenjem imaju velikih tekoa u planiranju svakodnevnog ivota: oni
donose katastrofalne socijalne odluke, kao to je vezivanje uz pogrene ljude, a u isto
vrijeme beskonano oklijevaju nad nebitnim pitanjima.
Antonio Damasio (1994) predlae sljedeu hipotezu. Nedostaci u planiranju i

slabljenje emocija u pacijenata s oteenim eonim renjevima imaju zajedniki uzrok.
Emocije su potrebne, jer kad planiramo nae ivote, neke mogunosti emocionalno
iskljuujemo, umjesto da ispitujemo svaku od moguih odluka. ak i ne razmatramo
odluke koje bi bile drutveno kanjive. Neki drugi pravci emocionalno su privlani pa
vie tragamo za rjeenjima u tim smjerovima. Damasio pretpostavlja da je taj sustav
socioemocionalnog voenja bio oteen u mozgu izvornog Phineasa Gagea i u
suvremenih Phineasa Gagea koje je on prouavao.
Za Damasia, sustav voenja je samo tijelo: emocionalni dogaaji se doivljavaju
kao tjelesne reakcije - on ih naziva tjelesnim markerima. Ti se markeri mogu nauiti
tako da u razmiljanju o moguim odlukama bilo koji ishod koji se prethodno pokazao
loim po vas osjeate kao neugodan osjeaj u elucu (1994, str. 173). Tada
automatski, na temelju uvjetovanog izbjegavanja, niste skloni donoenju odluke koja
vodi do te vrste kanjavajueg ishoda. Slino tome, skloni ste posljedicama koje su
povezane s nagradom.
Damasiova pretpostavka je ova: premda je izvor emocija u tijelu, kad se one jednom
naue i uvrste, mogu se odvijati samo u mozgu, i vie im ne treba povratna sprega
preko tijela. Kao to smo prije rekli, tjelesna osnova emocija ostaje nejasna, pa taj dio
Damasiove hipoteze moe biti proturjean. No vjerujemo da je vanije temeljno
pitanje koje Damasio raspravlja, a to je povezanost emocija s planiranjem u stvarnom
ivotu.
Razmotrimo prvo malu dopunu Damasiove ideje, metaforu: mislite o od- luivanju
o vlastitom ivotu kao o istraivanju u krajoliku u kojem visina oznauje emocionalnu
tekou. Planine oteavaju napredovanje u odreenim pravcima: moda ete se trebati
uspeti uz vrlo strm uspon straha ili mogueg gubitka. Plodne doline su privlane i
oznauju laki prolazak, olakan poznatou, cestama, znakovima, Ijudima i drugim
aspektima kulture.
Simon (1967) je tvrdio da smo mi ljudi ogranieni vlastitom tjelesnou: moemo
istodobno biti samo na jednom mjestu. Takoer smo ogranieni time to moemo stei
tek neznatna znanja o svijetu. Budui da smo sposobni vidjeti samo do idueg breuljka
ili zavoja na stazi, nikad ne znamo dovoljno za tono predvianje onog to e se
dogoditi. Tako je nae znanje i istraivanje takvih predjela stalno nepotpuno. esto
emo nailaziti na neoekivano. Oatley (1992) je proirio Simonovu tvrdnju zapaajui
da je puna racionalnost u ljudskom ivotu ograniena ne samo naim nepotpunim
znanjem i ogranienim resursima, nego i time to esto imamo ciljeve koji se ne mogu
potpuno uskladiti; za neke su ljude, primjerice, karijera i zadovoljavajua seksualna
veza nespojivi. tovie, veina naih razmiljanja ukljuuje druge ljude. Premda smo
mi ljudi dobri u suradnji s drugima, ti drugi esto imaju ciljeve koje mi nemamo.
U stvarnom ivotu samo logiko pretresanje svih mogunosti nije mogue (zbog
ogranienih resursa, viestrukih ciljeva i problema koordinacije s drugima). Usprkos
tome, moramo djelovati, a tu lee korijeni ljudske tragedije, kako su pokazali veliki
dramatiari zapadne kulture: usprkos naim ogranienjima moramo preuzeti
odgovornost za vlastite postupke i trpjeti njihove posljedice. Zbog toga su emocije ili
neto njima nalik potrebne da premoste neoekivano i nepoznato, da vode razum i
odreuju prvenstvo izmeu vie ciljeva.
Emocije nisu neto suprotno razumu. Emocije i njihov potencijal da openito vode i
upravljaju miljenjem su osnovnije. One nadopunjuju nedo-
statke miljenja. A to je vjerojatno najvanije od svega, kao to smo
naglasili u 3. poglavlju, emocije daju infrastrukturu za drutveni ivot;
planovi na koje nas oni navode uglavnom su planovi koji ukljuuju druge.
To je neto to ne osporavaju ni teorije procjene, ni teorije vanosti za cilj,
niti istraivanja tjelesnih promjena i izraza, no skloni su zanemariti.
Spremnost koju stvaraju emocije nudi obrise struktura za odreene
vrste odnosa: emocije sree i srdanosti omoguuju suradnju, tuga
omoguuje povlaenje od socijalnih interakcija i traenje pomoi,
srdba izaziva sukobe s drugima, a anksioznost pridonosi oprezu i
poputanju.
Emocije su, zapravo, strukture koje upravljaju naim ivotom, osobito
naim odnosima s drugima.
Osjeajna sfera: emocije - raspoloenja -
dispozicije
Za imenovanje emocija koriteni su mnogi pojmovi. Pojam osjeaj
sinonim je za emociju, premda ima iri smisao. U starijoj psihologijskoj
literaturi koristio se pojam afekt. On se jo uvijek koristi da bi oznaio
jo iri raspon fenomena koji se odnose na emocije, raspoloenja,
dispozicije i sklonosti. Na slici 4.6 pokazujemo taj spektar prema trajanju
svakog stanja.
Dio tekoa pri davanju odgovora na pitanje to je to emocija? jest
u tome to se emocija i pridjev emocionalan katkad koriste na isti
nain kao i afekt, podrazumijevajui itav raspon stanja i okolnosti. No
s napret- kom istraivanja postalo je jasno da davanje istog objanjenja za
razliita stanja izaziva tek osjeaj promaenosti. Bolje je selektivnije
koristiti nazive i pojmove (Ekman i Davidson, 1995).
Epizode emocija
Javlja se slaganje: naziv emocija ili epizoda emocije openito se
koristi za stanja koja traju ogranieno vrijeme. Kao to pokazuje slika 4.6,
izrazi lica i veina tjelesnih odgovora openito traju od 0.5 do 4 sekunde.
Izrazi
Autonomne
promjene
------Samoprocijenjene------------
emociie _,v.
---------------Raspolozenja--------------------
Emocionalni poremeaji
Osobine linosti
sekunde minute sati dani tjedni mjeseci godine cijeli ivot
Slika 4.6 Spektar afektivnih fenomena prema trajanju svakog od njih.

Stanja kojih su ljudi svjesni i o kojima mogu izvijestiti, mogu se uobiajeno mjeriti
tako da zamolimo ljude da vode strukturirane dnevnike o tim epizodama biljeei
njihovo trajanje, intenzitet, okolnosti koje su ih izazvale itd., kao to je prije opisano, ili
navodei ljude da se prisjete pojedinih epizoda i zatim da procijene njihova obiljeja.
Tipino se procjenjuje da na taj nain zabiljeene emocije traju izmeu nekoliko minuta
i nekoliko sati.
Raspoloenja
Naziv raspoloenje odnosi se na emocionalno stanje koje obino traje satima,
danima ili tjednima, katkad kao pozadina niskog intenziteta. Moe biti nejasno kad
zapoinje ili prestaje. Dok epizode emocija tipino imaju objekt (one su intencionalne
u filozofskom smislu), raspoloenja su obino bez objekta, generalizirana. Frijda
(1993a) je ustvrdio da ta razlika moe biti najbolji nain razlikovanja emocija i
raspoloenja. I jedno i drugo stanje ukljuuju spremnost: emocionalna epizoda mijenja
stanje pripravnosti na djelovanje, raspoloenja odravaju takvo stanje i opiru se
promjeni. Kad smo tunog raspoloenja, primjerice, opiremo se pozivu da izaemo van
i za- bavimo se. Ne pokuavamo uvijek stvoriti najugodnije osjeajno stanje (Par- rott,
1993).
Mjerenje raspoloenja sve je popularnije: jednu od ranijih studija proveli su Nowlis
i Nowlis (1956), ispitujui djeluju li tvari poput amfetamina, barbi- turata i
antihistaminika na raspoloenja u eksperimentima gdje su skupine ljudi trebale
meusobno komunicirati. Umjerene doze triju vrsta tvari djelovale su i na
raspoloenje i na ponaanje Ijudi. Meutim, uinci nisu bili jed- noznani: oni su ovisili
o raspoloenju ispitanika prije uzimanja tvari i o raspoloenju drugih. Premda je
svatko znao da te tvari djeluju na raspoloenje, u vrijeme provedbe ovih istraivanja o
tome se nije razmiljalo kao o njihovu primarnom uinku. Danas se, kao to su istakli
Nowlis i Nowlis, nmoge tvari koriste uglavnom da bi promijenile raspoloenje.
Vjerojatno najee koritena tvar na zapadu koja mijenja raspoloenje je alkohol.
Njegov je glavni uinak smanjivanje anksioznosti. Promjena raspoloenja je i glavni
cilj lijekova pod nazivom antidepresivi i trankvilizatori. Dakle, raspoloenja su
razmjerno dugotrajna emocionalna stanja i mogu se mijenjati na nain koji ne ukljuuje
procjene vanjskih dogaaja.
Nowlis i Nowlis su koristili metodu poznatu kao lista oznaavanja pridjeva da bi
mjerili raspoloenja. Njihova lista danas se ne koristi esto; u novije vrijeme primjere
listi oznaavanja za odreivanje pozitivnih i negativnih raspoloenja ponudili su,
primjerice, Green, Goldman i Salovey (1993):
alostan
radostan
depresivan
zadovoljan
potiten
sretan
sumoran
vedar
smiren tuan
srdaan nesretan
Nain izrade ovakvih listi sastoji se u tome da se sastave skupine pridjeva koji su
sinonimi raspoloenja koja vas zanimaju (u prethodnom sluaju sretno i tuno, ili
pozitivno i negativno). Zatim se svi pridjevi pomijeaju i za- moli se ispitanike da
oznae sve koji se na njih odnose. Svakom pridjevu iz svakog skupa daje se jedan bod.
Druga metoda je ponuditi tvrdnje poput ove: Osjeam se tuno i malo- duno.
Zatim se od ljudi trai da izraze svoje slaganje na ljestvici. Uobia- jena ljestvica od pet
stupnjeva je potpuno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, uope se ne
slaem. Alternativno moete sastaviti ljestvicu koja oznaava stupanj do kojeg me
opisuje svaka tvrdnja.
Trea je metoda primjena ljestvica poput ove:
Zaokruite broj na ljestvici koji oznaava koliko ste tuni.

Uope ne 0-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10 Najjae to sam se ikad u ivotu osjeao
Krajevi ove vrste ljestvica oznaeni su verbalnim iskazima koji se nazivaju uporine
toke. S tim iskazima ispitanik moe usporediti svoje trenutano iskustvo.
Green, Goldman i Salovey (1993) daju dobar pregled ljestvica raspoloenja i
pokazuju da razliite ljestvice sadre razliitu vrstu pristranosti. Primjerice, u listi
oznaavanja pridjeva osoba moe oznaiti sve pridjeve koji znae tugu i tako postii
est od moguih est bodova (na gornjoj listi oznaavanja), premda se ne osjea
izrazito tuno. esto je stoga dobro istodobno koristiti nekoliko spomenutih metoda i
moda zbrojiti rezultate da bi se dobila kompozitna mjera raspoloenja.
Emocionalni poremeaji
Razliiti nazivi koriste se za emocionalna stanja koja traju dulje od raspoloenja:
emocionalni poremeaj pojam je koji se koristi za dva najea psihijatrijska
sindroma - poremeaj raspoloenja (depresija i manija) i anksiozni poremeaj (koji
ima puno razliitih formi). Emocionalni poremeaji traju tjednima ili mjesecima, a neki
i godinama. Takvi poremeaji danas se rutinski procjenjuju istraivakim intervjuima,
koji ih povezuju s kategori- jama iz DIJAGNOSTIKOG I STATISTIKOG PRIRUNIKA ZA
DUEVNE POREMEAJE, DSM-IV (Amerika psihijatrijska udruga, 1994).
Tako je prema DSM-IV velika depresija poremeaj raspoloenja koji ukljuuje

depresivno raspoloenje ili gubitak zanimanja za veinu aktivnosti i zadovoljstva u
njima, a traje najmanje dva tjedna i popraeno je s najmanje etiri od sljedeih
simptoma koji su prisutni gotovo svakodnevno:
znaajan gubitak teine ili dobivanje na teini (bez namjernog dranja dijete);
nesanica ili hipersomnija (pretjerano spavanje);
psihomotorika agitacija ili znaajno usporavanje (koje opaaju i drugi, a nije
samo subjektivno);
umor ili gubitak energije;
osjeaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajue krivnje;
smanjena sposobnost koncentriranja ili neodlunost;
ponavljajua razmiljanja o smrti ili plan za izvrenje samoubojstva.
Jasno je da se svi ovi simptomi ne odnose na emocije (npr. gubitak teine), no stvar
je istraivakog interesa otkriti u kakvoj su vezi epizode depresije i normalne epizode
tuge. Tim emo se pitanjem vie baviti u 8. i 11. poglavlju. Dijagnoza pokazuje
kategorije poremeaja. Intenzitet poremeaja esto se mjeri upitnikim mjerama: za
depresiju je vjerojatno najire koriten instrument Beckov inventar depresije (Beck,
Steer i Garbin, 1988). Ovdje emo navesti esticu br. 10 iz tog inventara. Lijevo od
svake tvrdnje nalaze se bodovi koji pripadaju svakom od moguih odgovora:
1 Ne plaem ee nego obino.
2 Sada plaem vie nego prije.
3 Sada plaem gotovo stalno.
4 Prije sam mogao plakati, no sada ne mogu plakati ak i kad bih htio.
Skala ima 21 esticu; rezultat od 10 do 15 bodova obino se uzima kao pokazatelj
blage depresije, a 20 do 29 kao pokazatelj umjerene do teke depresije.
Linost
U iduem koraku spektra postoje pojmovi koji se koriste za opis onih vidova
linosti koji mogu trajati itav ivot. Mnogi od tih vidova imaju emocionalnu
komponentu, tako npr. srameljivost oznauje sklonost socijalnoj anksioznosti. Pojam
osobina koristi se za oznaavanje trajnog aspekta linosti.
Premda se ljudi u razliitim situacijama razliito ponaaju, pa je vano prepoznati
interakcije osoba i situacije (Mischel, 1968), postoji i slaganje nekih na emocijama
utemeljenih aspekata ponaanja tijekom vremena. Mi emo u 7. poglavlju raspravljati o
trajnim razlikama u temperamentu i o osobinama linosti.
Ovdje emo dati primjer iz esto koritenog Inventara anksioznosti kao crte i kao
stanja (Spielberger i Krasner, 1988). Dio inventara utvruje trenutano stanje -
anksiozno raspoloenje - navodei tvrdnje i traei procjenu stupnja slaganja s njima,
kao to je prethodno navedeno. Da bi se procijenila anksioznost kao osobina linosti,
odabrane su estice upitnika koje se ne preklapaju s trenutanim stanjem anksioznosti,
primjerice:
Previe brinem oko neega to zapravo nije vano.
Postajem napet i uznemiren kad razmiljam o trenutanim brigama i intere-
sima.
Ispitanici oznaavaju jedan od sljedeih odgovora na te estice: gotovo nikad,
ponekad, esto, gotovo uvijek. Odgovorima se daju bodovi 1,2,3 i 4, a oni se za 20
estica, koje su odabrali sastavljai testa, zbrajaju i daju ukupan rezultat osobe na skali
anksioznosti kao crte.
Veze meu dijelovima emocionalnog spektra
Veze izmeu emocionalnih fenomena s razliitih dijelova emocionalnog spektra

prikazanog na slici 4.6 mogu biti sloene. Openito, veze izmeu epizoda emocija,
raspoloenja, psihijatrijskih simptoma i osobina nisu dobro objanjene. Neke se veze
znaju: za sreu su Diener, Sandvik i Pavot (1991) pokazali da estina, a ne jaina
pozitivnih raspoloenja predvia je li osoba openito sretna prema rezultatima na
razliitim psihometrijskim mjerama. Pitanjem veze emocija i raspoloenja s linou i
emocionalnim poremeajima bavit emo se u kasnijim poglavljima.
Komponente ili osnovne emocije

Jedan od glavnih ciljeva teorije je smanjiti sloenost na podnoljivu mjeru. sagledati
emocije kao cjeline sastavljene od dijelova koji su lake razumljivi od itavog niza
drugih emocionalnih fenomena. Kao to je naveo Reisenzein (1992a), dvije su glavne
vrste ovih pokuaja: ili teoretiari svode emocije na dijelove koji sami po sebi nisu
emocije (npr. procjene ili dimenzije), ili tvrde da se razliiti skupovi emocija mogu
svesti na osnovne emocije, a mnoge razliite forme su sloene od tih osnovnih emocija.
Veina se istraivaa slae da postoji bioloka osnova emocija. Neki teoretiari
zastupaju stajalite predstavljeno na lijevoj polovici tablice 4.1, i emocije vide kao
cjeline sastavljene od dijelova, pa se o emocijama razliito govori u razliitim
kulturama, ovisno o tome koja se obiljeja naglaavaju. Tim je istraivaima zajednika
metafora da postoji naslijeena, bioloka osnova emocija, kao to postoji i za jezik, koji
je ljudska univerzalnost. Pojedine emocije proizlaze iz sklopova razliitih dijelova,
kao to pojedini jezici izviru iz sklopova rijei. U svijetu emocija takvi sklopovi
odraavaju stil ivota i socijalizaciju u kulturi iz koje izviru.
Alternativno gledite, navedeno u desnom stupcu tablice 4.1, jest da su i- tave
emocije univerzalne (a ne samo njihove komponente). Postoje neki osnovni
pokretaki programi emocija razvijeni evolucijskom selekcijom. Zasni- vajui se na
naelima navedenim u dodatku o kojem smo raspravljali u 3. poglavlju, razvoj tih
programa zahtijeva interakciju s drugima, a u pojedinim drutvima i meu razliitim
ljudima mogu se javiti znatne razlike.
Da ne bismo ostali neopredijeljeni, moemo rei da mi, na temelju vlastitog
pregleda rezultata istraivanja za ovu knjigu, zastupamo stajalite da su neke osnovne
emocije univerzalne, premda smo svjesni i prednosti drugaijeg stajalita; a u pitanju
slaganja izmeu iskustvenih, tjelesnih i iz-
raajnih sastavnica, skloni smo (kao to smo prije naveli) stajalitu Langa da se radi o
odvojenim sustavima. No ta pitanja nipoto nisu rijeena, pa bismo mogli i promijeniti
miljenje. Metafora koju prihvaamo je da emocije nisu beskonano razliite kao jezici;
one su vie nalik glazbenim notama. U mnogim glazbenim sustavima postoji mali
skup razliitih nota, koje se ponavljaju u razmacima od jedne oktave. Isto tako,
vjerujemo, postoji konaan broj emocija. One se mogu ponavljati razliitom jainom,
pa se srea moe javiti u tihom bavljenju nekom aktivnou, kao zadovoljstvo u
suradnji s nekim, kao radost, kao ushit. Ista emocija moe imati razliite kvalitete, kao
to srednje visoki ton C razliito zvui na klaviru i na trombonu. Nizovi emocija mogu
slijediti jedan za drugim u sklopovima koji su specifini za kulturu, ba kao to u
melodiji note slijede jedna za drugom. A mogu se javiti i kao mjeavine, kao to se note
javljaju u akordima. U ovoj metafori emocije razliitih kultura su poput razliitih
glazbenih anrova: zborska skladba, gudaki kvartet, country balada, jazz. Svaki je
anr razliit (svaki je, zapravo, stvoren kao posebna kulturalna forma). U svakom se
od njih mali raspon istih osnovnih elemenata, poput 12 nota u zapadnoj glazbi
sukladnih osnovnim emocijama, javlja u odreenim formama, nizovima i
kombinacijama koje su vrlo razliite.
ustra rasprava vodi se izmeu onih koji zastupaju komponentno stajalite i onih
koji zagovaraju osnovne emocije. Ona predstavlja izazov i- tateljima i piscima ove
knjige jer se sloene pojave mogu tumaiti na nekoliko
TABLICA 4.1 Dva skupa elemenata u dvjema vodeim skupinama teorija emocija. Citirani radovi su
primjeri u kojima se raspravlja jedan od vidova neke teorije, a podaci su kritiki vrednovani uz
zakljuak koji se priklanja jednoj altemativi.
Teorije Komponentne teorije osnovnih emocija
refleksima Odvijanje emocionalnih epizoda
(Ortony i Turner, 1990) zbiva se po osnovnim obrascima
Ideja u osnovi teorije
Temelji se na obiljejima (Ellsvvorth, Temelji se na vanosti za cilj (Oatley 1991) ili
dimenzijama (Russell, 1978) i Johnson-Laird, 1987)
Procjena
Vrednovanje znaenja Emocionalni pojmovi, ukljuujui i (Stein, Trabasso i Liwag, 1993)
razgovor sa samim sobom, razlikuju se
od kulture do kulture (Harre, 1986)
Izvire iz evolucijski odreenih
Razliita je u razliitim kulturama programa spremnosti (Tooby i
Spremnost na djelovanje (Mesquita i Frijda, 1992) Cosmides, 1990)
Izrazi lica su nepromjenjivi i

Izrazi variraju s obzirom na drutveni univerzalni, a odgovaraju osnovnim
Izraavanje Fizioloke kontekst i ne moraju odraavati emocije emocijama (Ekman, 1992)
(Fridlund, 1994)
Slaganje meu izrazima, fiziolokim i
Niske korelacije s drugim vidovima iskustvenim vidovima (Levenson, Ekman
promjene emocija (Lang, 1988) i Friesen, 1990)
Emocije izviru iz genetski odreenih
Emocije se temelje na programa karakteristinih za vrstu
komponentama nalik (Tomkins, 1962)
naina. Kao i dvosmisleni likovi, mogu postojati uzajanmo iskljuiva stajalita. itateljima to moe
biti zbunjujue. To moe zahtijevati privremeno odustajanje od ideje da je ve danas mogue stvoriti
ispravnu teoriju o nekim vidovima emocija. Za istraivae je takvo stanje stvari oekivano na
ovoj razini znanstvene spoznaje.
Sve u svemu, vjerujemo, premda jo nije mogue dati jasnu definiciju emocija, da e nam ideja
da su emocije stanja koja povezuju dogaaje s onim to je osobi vano, da potiu stvaranje planova i
naznauju obrise odnosa s drugima, omoguiti da cijenimo njihovu ulogu i dati osnovu za njihovo
razumijevanje.
Saetak
Obino o emocijama mislimo u terminima prototipa, tipinih primjera, premda emocije tek
trebaju biti znanstveno definirane. O emocijama je najbolje razmiljati kao o procesima s odredivim
fazama: prvo su dogaaji vrednovani s obzirom na njihovu relevantnost za ono to nam je vano,
zatim dolazi evaluacija konteksta - to moemo uiniti u vezi s dogaajem. Emocija je stanje
sprenmosti za djelovanje, ona odreuje prioritete i potie stvaranje planova. Nju prate komponente
tjelesnih promjena, izraza i djelovanja, ili potrebe za djelovanjem. Istraivanja veza izmeu tih
komponenti emocija pokazala su da su one slabe, premda se te komponente katkad javljaju za-
jedno. Katkad subjektivno doivljenu emociju prate tjelesne promjene i izrazi, a katkad ne. Jedna je
mogunost da kognitivni, tjelesni i izraajni aspekti emocija imaju razliitu funkciju. Sredinji je
aspekt emocija promjena u spremnosti na djelovanje koja daje prvenstvo nekim ciljevima i
planovima pred drugima, i koja posreduje u socijalnim odnosima. Razliiti emocionalni fenomeni
imaju razliito vremensko trajanje. Izrazi lica i mnoge tjelesne promjene obino prestaju u roku od
nekoliko sekundi. Emocije koje opaamo i o kojima govorimo drugima obino traju nekoliko minuta
ili nekoliko sati. Raspoloenja traju satima, danima ili tjednima. Emocionalni poremeaji kao to
je depresija i stanja anksioznosti traju mjesecima ili godinama; osobine linosti takoer imaju
kvalitetu emocija i mogu trajati itav ivot. Jedno od nerijeenih pitanja u istraivanjima emocija je
ono od ega se sastoje emocije. Jedno je stajalite da se one sastoje od komponenata koje same po
sebi nisu emocije, kao to su procjene i dijelovi izraza. Ako je to tono, pomoi e nam razumjeti
kako razliite kulture naglaavaju i imenuju razliite skupine takvih komponenti. Drugo je stajalite
da postoji mali skup bioloki odreenih osnovnih emocija i da je njih razradila kultura pretvarajui
ih u velik broj emocija koje ljudi doivljavaju.
Najbolja novija knjiga, napisana za neupueno itateljstvo, koja odgovor na pitanje Williama Jamesa to je
emocija? smjeta u nae tijelo:
Antonio R. Damasio (1994). DESCARTES ERROR. New York: Putnam.
Za kognitivno objanjenje emocija, njihove prirode, i njihova znaenja za ivot i zdravlje, itajte opsenu i
znanstveno napisanu knjigu:
Richard S. Lazarus (1991). EMOTION AND ADAPTATION. New York: Orford Univer- sity Press.
Alternativno, popularnije pisana knjiga s istom temom:
Richard S. Lazarus i Bernice N. Lazarus (1994). PASSION AND REASON: MAKINGSENSE OF OUR EMOTIONS. New
York: Oxford University Press.
Za stjecanje uvida u prototipski pristup pojmu emocija i njegovu usporedbu s nunim
i dovoljnim uvjetima, vidi:
James A. Russell (1991). In defense of aprototype approach to emotion concepts. Journal of Personality and
Social Psychology, 60, 37-47.
O pitanju razlikovanja emocija i raspoloenja, vidi:
Nico H. Frijda (1993). Moods, emotion episodes and emotions. U M. Lewis i J.M. Haviland (ur.), HANDBOOK
OFEMOTIONS (str. 381- 403). New York: Guilford.
S. /)/()//
<
fle/
am
z/n
l
e/?
ioc
(ja
a //
toz
cja
u
s
t
r
i
j
a
m
o
m
p
o
d
r
u

j
u
Sadraj D
j
Kako rade e
mehanizmi l
emocija u
mozgu o
Rana v
istraivanja a
modanih n
lezija i
j
podraivanja
e
Strijami sustav
Limbiki sustav p
Emocije i e
neokorteks p
Amigdaloidne t
jezgre kao i
emocionalno d
a
raunalo
Neurokemijske n
tvari,
modulacija i a
emocije
Ob s
nov t
a r
fun a
kcij h
e
neu I
rotr n
ans t
mit e
era g
rac l
ija n
neu o
rok m
emi
jski p
hi o
ana n
tom a
ski
h a
inf n
or j
ma u
cija Saetak
u
em Prijedlozi
oci za
daljnje
ona itanje
SHKA 5.0 Slika iz pozitronske

emisijske tomografije PET. jedna iz
niza novih tehnologija koje
vizualiziraju iimnost mozga)
dijagonalnog presjeka ljudskog
ozga u eksperimentu o
emocionalnim uincima stezanja
miia na lijevoj strani lica, to
izaziva nega- :: .no raspoloenje. Ta
slika pokazuje podruje - svje- tEje
podruje na desnoj strani blizu
sredinjeg presjeka
- u prednjem dijelu cingularne vijuge,
kroz koji je protok krvi jai, to
upuuje na jau aktivnosti ivanih
stanica koja slijedi stezanje na
lijevoj strani lica u usporedbi sa
stezanjem na desnoj strani.
U tome se moe osjetiti bespomonost iste Logike....da rijei oneprobleme koji su nam
blie srcu.
George Boole, 1854, An Investigation ofthe Laws ofThought, str. 416
Kako rade mehanizmi emocija u mozgu?

Izraunato je da ljudski mozak ima oko 100 milijardi ivanih stanica; tipine stanice
imaju otprilike 10 000 sinapsi, a neke i 150 000 (Kandel, Scwartz
i Jessell, 1991). Zamislite razumijevanje naina na koji mozak radi. Moemo prouavati
anatomiju primjenom tehnika koje pokazuju ivane putove i pojedine ivane
stanice, a moemo primijeniti nove tehnike skaniranja da bismo ustanovili gdje se za
vrijeme razliitih psiholokih aktivnosti odvija me- tabolizam. Moemo prouavati
uinke sluajnog oteenja ili lezija koje su namjerno nainjene u mozgu ivotinja u
eksperimentalne svrhe. Moemo podraivati dijelove mozga elektrinim putem ili
pomou tvari koje djeluju na kemijske mehanizme neurona, primijenjenih ili kao
lijekovi ili lokalno, u manjim podrujima mozga. Njihove uinke zatim moemo
povezati sa znanjem o biokemiji i biologiji stanice. Moemo i biljeiti elektrinu
aktivnost pojedinane ivane stanice ili skupina stanica. To je to: anatomija, lezije, po-
draivanje, biljeenje.
Mozak se u mnogo emu razlikuje od raunala, no da je raunalo, bio bi kudikamo
sloeniji od bilo kojeg danas postojeeg raunala. Pokuamo li otkriti kako radi
raunalo, recimo ono koje ima program razgovora s ovjekom, te tehnike zapravo
znae prouavanje dijagrama, opaanje uinaka eks- polozija iunih bombi unutar
stroja, promatranje onoga to se dogaa ako elektrinu struju primijenimo na jedno ili
drugo podruje, biljeenje voltae u razliitim dijelovima dok program radi. Moete
vidjeti da, premda se biolo- gija i neuroznanosti smatraju tvrim znanostima u
usporedbi s mekim disciplinama psihologije i antropologije, to ne znai da njihovi
podaci nude jednostavan put k razumijevanju. Stvaranje bilo kakvih valjanih
zakljuaka iz podataka o psihologijskim procesima ukljuuje vie koraka, a ti su
zakljuci i teko razumljivi.
Uz ovakvu sloenost, razumijevanje naina na koji mozak radi da bi stvarao i
prepoznao emocije ini se zastraujuim pothvatom; bez konceptu- alne sheme ili
suradnje izmeu znanstvenika koji se bave prouavanjem mozga i onih u drutvenim
znanostima, on bi to i bio. Shemu koja nam je pomogla da ponemo razabirati odnos
mozgovnih mehanizama i emocija dugu- jemo Descartesu (1649). Mehanizam koji je
predloio nazvan je refleks, a radi ovako: dogaaji (podraaji) mogu pobuditi senzorne
receptore, a te se pokretake poruke prenose du senzornih ivaca do mozga gdje se,
kroz niz skretnica, preusmjeruju u motorike ivce koji pokreu miie. Sustav je tako
ureen da preusmjeravanje poruke proizvodi odgovor koji manje ili vie odgovara
podraaju. Descartes je smatrao da su senzorni podraaji povukli
male uzice, koje postoje unutar senzornih ivaca. One otvaraju siune ven- tile koji tekuinu iz
sreinjeg spremnika isputaju niz cijevi motorikog ivca da preplavi miie. Danas, naravno,
znamo da mozak ne radi pomou uzica i hidraulike. Povijest neurofiziologije u velikoj se mjeri bavi
time kako mehanizmi koje je predloio Descartes djeluju pomou poruka koje se prenose
elektrinim i kemijskim putem.
Istraivai su se zapitali koji su putovi ivanih poruka? Gdje oni odlaze? Na koji se nain spajaju
i razdvajaju? Na slici 5.1 moete vidjeti neka od podruja za koja se smatra da su vana za ivane
poruke vezane uz emocije. Ona ukljuuju strijarno podruje, hipotalamus i limbiki sustav, koji se
nalaze u niim i sredinjim dijelovima mozga. Zatim je tu i neokorteks, koji ukljuuje eone renjeve
za koje se smatra da su posebno vani za emocije.
Descartesova ideja o refleksima podrazumijeva da okolina nadzire ono to se dogaa preko niza
skretnica. No njegova ideja ne ukljuuje utjecaje mozga na te putove. Dvije su prilagodbe vane za
razumijevanje emocija. Prva je ideja da radnje potaknute emocijama nisu tek odgovori. One su po-
krenute samoregulirajuim sustavima temeljenim na unutarnjim pre- dodbama ciljeva i usporedbama
dogaaja s tim ciljevima - primarnimprocjenama. Druga je prilagodba ta da ivotinje i ljudi ne
odgovaraju na emocije tek refleksno, ve stvaraju obrasce djelovanja nalik planu, koji su svojstveni
vrsti.
Rana istraivanja uljevito tijelo

modanih
veliki mozak
lezija i veliki mozak
podraivanja
korteks
tal amus
Prvu znaajnu
teoriju mozgovnih
pine al na
l ije zda hipotalamus
mehanizama emocija
limbiki predloili su Can-
sustav
non i Bard. Istraivanja u
Cannonovu
talamus laboratoriju tijekom
sredinji
dio 1920- ih, posebice ona koja
je mali mozak proveo Bard (1928),
pokazala su da su
mali mozak produena modina
make
modano deblo kraljenika modina kojima je odstra-
njen neokorteks (vidi sliku 5.2) sklone iznenadnim,
SLIKA 5.1 (a) Shematski presjek ljudskog mozga. Najvei dio na ovom prikazu je desna strana kore mozga;
lijeva strana nije prikazana. eoni renjevi su s lijeve strane ovog prikaza, a podruje kore u koje dolaze
vidne informacije je na desnoj strani prikaza. Ovaj prikaz takoer pokazuje limbiki sustav s obje strane.
Hipotalamus (nije prikazan) se nalazi ispred i ispod talamusa. (b) Medijalni presjek ljudskog mozga Ovdje
se mogu vidjeti hipotalamus i hipofiza za koju je vezan, no ne mogu se vidjeti najvaniji dijelovi limbikog
sustava jer su smjeteni uzdu brazde.
neprimjerenim i krivo usmjerenim napadima. Ta je pojava nazvana

tobonji bijes (Cannon, 1931). Ako su bile umjetno hranjene i
briljivo njegovane, make bez neokorteksa mogle su preivjeti dugo
vremena. Bard i Rioch (1937) opisali su maku odravanu na
ivotu godinu dana, a koja nije imala prednji mozak, izuzev malog
dijela diencefalona i komadia strijarnog sustava. Sama se nije hranila
i nije pokazivala nikakve druge spontane kretnje, osim isthmus
jednom
otrenja kandi. Nije pokazivala znakove reakcija ugode, no kad bi
bila izazvana, pokazivala je znakove neusmjerenog srditog ponaanja,
tobonjeg bijesa. Takva su opaanja navela Cannona da ustvrdi kako je
talamus sredite izraavanja emocija kao odgovora na podraaje, i da
zakljui kako korteks obino djeluje tako da inhibira to izraavanje. Kao
to smo opisali u 1. poglavlju, Hess (Hess i Briigger, 1943) je bio taj koji je nadopunio istraivanja
o lezi- jama eksperimentima s elektrinim podraivanjem. Ta su istraivanja pokazala da bijesno
ponaanje nije potaknuto samo iz talamusa, kao to je pretpostavio Cannon, nego i iz hipotalamusa
koji se nalazi upravo ispod njega.
SLIKA 5.2 MacLeanovi dijagrami razvoja mozga kod ljudskog embrija. Gornji crtei (a
i b, straga i sa strane) pokazuju dijelove mozga kod embrija od etiri tjedna, s vidljivim prednjim
mozgom (1), srednjim mozgom (2) i stranjim mozgom (3). Na donjem crteu (c, malo kasnije)
prednji mozak poinje se dijeliti u 1A, telencefalon (koji ukljuuje neokorteks, limbiki sustav i
strijarno podruje) i diencefalon 1B (koji ukljuuje hipotalamus).
Ideja Cannona i Barda zapravo je bila nastavak pretpostavke iz 19. sto- Ijea o ivanom sustavu
koju je predloio Hughlings-Jackson (1959, razma- trana u 1. poglavlju). Pretpostavljalo se da na
najnioj mozgovnoj razini postoje jednostavni refleksni putovi ukljuujui i takve funkcije kao to
su reakcije na jednostavne podraaje, stav tijela i kretnje. Na drugoj su razini strukture koje su se
kasnije razvile, ukljuujui one povezane s emocijama, a koje oblikuju te funkcije. Na najvioj razini
korteks, koji se najkasnije razvio, upravlja svim niim razinama. Prema tom stajalitu, djeca su puna
nekontro- liranog uzbuenja i emocija dok im se modana kora ne razvije do te mjere da inhibira
nie funkcije. Slino tome, predlae Jackson, u razliitim situacijama moemo zapaziti raslojavanje
ivanog sustava na nie evolucijske razine: ne samo da se to dogaa kod oteenja koje pogaa vie
funkcije (to se dogodilo nesretnom Phineasu Gageu), ve se moe vidjeti i kod pijanstva koje, sla-
bei aktivnost viih podruja, oslobaa aktivnost niih podruja.
MacLean (1990, 1993) je predloio bolje potkrijepljenu teoriju o vezama dijelova mozga i
evolucije. On navodi da je njegov rad bio potaknut spekula- tivnim lankom Papeza (1937). Papez je
ustvrdio da su druga podruja povezana s hipotalamusom odgovorna za doivljaj emocija, premda je
hipotalamus (diencefalon) vaan za izraavanje emocija. Voen Descartesovom idejom refleksnog
luka, Papez je tvrdio da senzorni impulsi iz tijela i vanjskog svijeta dolaze u talamus i dijele se na tri
glavna puta. Jedan od njih ide u strijarno podruje, a to je tok pokreta. Drugi, tok misli, ide u
neokorteks. Trei, tok osjeaja, ide u limbiki sustav, koji ima mnogostruke veze s hipotalamusom.
Njegov najvaniji dokaz za to da je limbiki sustav odgovoran za emocije jest to to u pacijenata s
bjesnoom virus napada limbiki sustav pa pacijenti katkada doivljavaju vrlo intenzivan strah, dok
tumori u tom podruju katkad izazivaju gubitak osjeaja i pamenja.
MacLean je dalje razvio tu ideju. On je tvrdio da se prednji mozak u Ijudi u velikoj mjeri sastoji
od tri razliita sustava, katkad slina Papezovim trima putovima. Svaki se sustav poeo razvijati u
razliitoj fazi evolucije. Zatim se svako podruje dalje razvijalo sratavanjem sa strukturama koje su
ve postojale. Svaka od starijih struktura razvila je veze s kasnije stvorenim strukturama, no
nastavila je i obavljati svoje izvorne funkcije i ostala je zavisna od svojih izvornih mehanizama.
Novi element u MacLeanovoj tvrdnji je da svaki novostvoreni put nije samo kontrolirao nie
refleksne putove. Umjesto toga, tvrdi MacLean, mozak nudi repertoar ponaanja svojstvenog vrsti,
koje smo razmatrali u 3. poglavlju. Tri su velika koraka u evoluciji mozga kraljenjaka. Svaki je
pridodao repertoar svojstven vrsti koji je omoguio preuzimanje novih funkcija; svaki se temelji na
posebnoj mozgovnoj mrei. Ako je tako, to je sretna vijest za istraivae mozga jer to znai da je
mozak dijelom podijeljen na odvojena podruja. Uklanjanje jednog dijela jednostavno e ukloniti i
funkciju koju on obavlja, ostavljajui ostale uglavnom netaknutima. To znai i da bi elektrino ili
kemijsko pocjraivanje trebalo potaknuti izvravanje funkcije ponaanja za koju je to podruje
odgovorno. Stoga je to postala glavna metoda otkrivanja smjetaja pojedinih funkcija u mozgu.
Nastavak istraivanja u tom smjeru znai prikupljanje dokaza da ozljeda nekog odreenog podruja
uklanja jedan djeli ponaanja, dok ga ozljede u drugim podrujima ne oteuju, kao i to da
elektrino podraivanje odreenog podruja izaziva odreeno ponaanje.
Stiijami sustav
Uz hipotalamus, najstariji i najosnovniji dio prednjeg mozga je strijarno podruje. Prema
MacLeanu, to se podruje povealo evolucijom gmazova i ono predstavlja osnovu itavog ponaanje
ivotinja koje su evoluirale iz te skupine. Ono je zadueno za planiranje i stvaranje osnovnih skripata
za dnevne aktivnosti i za ponaanje koje se temelji na prilagodbi tih aktivnosti ponaanju drugih
pripadnika vrste. Na temelju rada nekoliko istraivaa, MacLean (1990) opisuje ponaanje gmazova
koje se zapaa kod dananjih gutera. Ono ukljuuje odreivanje i pripremu skrovita, obiljeavanje i
iz- vianje podruja, formaliziranu borbu za obranu podruja, potragu za hranom, Iov, stvaranje
zaliha, formiranje drutvenih skupina ukljuujui i hijerarhije, pozdravljanje, timarenje, parenje,
okupljanje, selidbu. Aktivnosti su rasporeene rutinski, scenarijem koji svaki dan ukljuuje buenje i
sporo izlaenje, grijanje na suncu da se podigne tjelesna temperatura, oslobaanje
Slika 5.3 MacLeanov dijagram tri glavna dijela prednjeg mozga. U embrionalnom razvoju prednji
mozak sastoji se od dva dijela, diencefalona (koji ukljuuje hipotalamus) i telencefalona.
Evolucijski je najstariji dio telencefalona tzv. reptilski mozak (ukljuujui i tzv. corpus striatum).
On postoji kod gmazova, ptica i sisavaca. Idui se dio mozga razvio kod prvih sisavaca,
prasisavaca, a to je limbiki sustav koji ukljuuje amigdaloidne jezgre (ili amigdala) i septum.
Zadnji se razvio neokorteks, koji MacLean naziva mozgom mlaih sisavaca.
izmeta (obino svakodnevno na istom mjestu), prikupljanje zaliha u neposrednoj okolini, razdoblje
mirovanja, potragu za hranom u irem podruju, povratak u sklonite i, konano, poinak nou.
MacLean navodi i etiri naina komunikacije s ostalim pripadnicima vrste: pokazivanje potpisa
(otkrivanje to sam ja, kad se ivotinja pomakne na novi poloaj i u razliitom drutvenom
kontekstu), izazivanje, koje je uvijek u vezi s teritorijem, udvaranje i oitovanje podlonosti. Uz to se
javlja i est drugih vrsta ponaanja: rutiniranje (uenje rutinskih pokreta i njihovo ponavljanje),
imitacija ili mimikrija, tropizmi (kretanje prema pojedinim objektima), repetitivno ponaanje,
ponovno zauzimanje odreene pozicije i varljivo ponaanje. Ptice (koje vjerojatno potjeu od
dinosaura) i sisavci (ukljuujui i nas same) te obrasce ponaanja dijele s gmazovima.
MacLean i njegovi suradni eljeli su napraviti im potpuniji inventar repertoara ponaanja
gmazova, i to su uinili u dva koraka. Prvi je bio odrediti gdje su smjeteni mehanizmi koji stvaraju
obrasce ponaanja svojstvene vrsti. Kod gmazova je strijarni sustav najvei dio prednjeg mozga.
Limbiki sustav i neokorteks nisu se znaajnije razvili sve dok se grana iz koje su nastali guteri nije
odvojila od one iz koje su nastali sisavci. Da bi ispitao jesu li mehanizmi ponaanja koji se opaaju u
gmazova jo uvijek pod utjecajem strijarnog sustava i u viih ivotinja, MacLean (1990) je
prouavao posebno, za vrstu tipino pozdravljanje u majmuna. To pozdravljanje ima elemente
potpisa, izazova i udvaranja, a javlja se kad majmun ugleda novog majmuna, a i (obino u
ekperimentima) kad majmun ugleda vlastiti odraz u ogledalu. Odstranjivanjem dijela strijarnog
podruja majmuni prestaju pozdravljati vlastiti odraz u ogledalu, dok nakon uklanjanja drugih
dijelova prednjeg mozga i srednjeg mozga to ponaanje ostaje ouvano.
Pretpostavlja se da je strijarno podruje ukljueno u programiranje obrazaca ponaanja

specifinih za vrstu kod sisavaca koji su usporedivi s onima u gmazova: kad su strijarna podruja
oteena u ljudi, vidimo i posljedice koje govore o toj funkciji programiranja. Jedna vrsta tete
dogaa se kod nasljedne bolesti zvane Huntingtonova koreja, koja se oituje tek kasnije u ivotu:
pacijenti postaju nesposobni organizirati dnevne aktivnosti. Obia- vaju sjediti i ne raditi nita,
premda se rado prikljuuju aktivnostima koje su im organizirane.
Limbiki sustav
Idui korak koji je MacLean (1993) uinio odnosio se na pitanje: Sto mogu sisavci, a ne mogu
gmazovi? Postoje svega tri dodatka: majinska briga i privrenost mladunadi, glasanje i igra.
MacLean pie da je posebno vano to to se strukture u limbikom sustavu sisavaca odnose na
samoouvanje kod ponaanja kao to su hranjenje i natjecanje s drugima za resurse te na
produavanje vrste u aktivnostima parenja, njege i privrenosti potomstva. Ove potonje funkcije
dodaju element drutve- nosti ivotu sisavaca, koji se uvelike razlikuje od ivota gmazova. Gmazovi
su u meusobnoj interakciji, no legu se iz jaja i samostalno zapoinju ivot. Kod mnogih vrsta
gmazova mladunci moraju bjeati im se izlegu, kako ih roditelji ne bi pojeli. Premda neke vrste
stvaraju gomile, veinu ivota samuju. Nasuprot tome, svaki je sisavac roen u uskoj vezi s drugima.
Openito govorei, sisavci ovise jedni o drugima. Prisjetite se koliko su guteri i kornjae tihi:
najranije glasanje u svijetu kraljenjaka, kae MacLean, mogli su biti krikovi uznemirenosti zbog
razdvajanja kod najranijih sisavaca, koji su trebali pozvati roditelje. Nita slino ne postoji kod
gmazova. Veina sisavaca nikad ne gubi drutvenu komponentu svog ivota. Meu sisavcima mi
ljudi smo najdrutveniji. Veina naih postignua i velik dio naeg ivota ovisi o onome to drugi
ine, od razgovora do stvaranja svih vrsta upotrebljivih predmeta koje pojedinci ne mogu napraviti
sami.
to se zna o drugom po starosti velikom podruju prednjeg mozga? MacLean je bio taj koji ga je
nazvao limbikim sustavom. On je usko povezan s hipotalamusom (MacLean, 1949), koji ne samo da
kontrolira autonomni ivani sustav (dio odgovoran za tjelesne funkcije kao to je rad srca i zno-
jenje, koje su vane u nekoliko teorija emocija), nego preko hipofize koja je njegov produetak
kontrolira i hormonalni sustav tijela. MacLean (1993) tvrdi da je kod sisavaca dolo do novog
evolucijskog poveanja limbikog sustava, s odvajanjem njihove grane od gmazova. Kliiver i
(1937) autori su studije koja je postala temelj brojnih kasnijih istraivanja. Oni su opisali posljedice
neurokirurke operacije odstranjivanja sljepoonog renja neokorteksa i velikih dijelova limbikog
sustava u divljih majmuna dranih u laboratoriju. Umjesto straha od ljudi i uobiajene agresivnosti,
odmah nakon operacije majmuni su bili posluni, a lica su im bila bez izraza. Ponovljeno su ispitivali
svaki predmet, ak i one opasne poput slomljenog stakla i plamena, stavljajui sve te stvari u svoja
usta. tovie, premda su obino jeli samo voe, sada su jeli i sirovo meso i ribu, a ak i izmet. Dolo
je i do promjena u seksualnom ponaanju: stalno su dodirivali vlastite genitalije i redom se
pokuavali pariti s drugim majmunima, i mujacima i enkama, a ak i s neivim objektima. Sve te
posljedice zajedno poznate su pod nazivom Kliiver-Bucyev sindrom. Danas se zna da do tog
sindroma dolazi samo kad je podruje amigda- loidnih jezgara uklonjeno ili oteeno. To podruje je
malo, oblika poput badema (AMYGDALA je grka rije za badem); Kliiver-Bucyev sindrom ne po-
javljuje se ako je to podruje netaknuto (Weeiskrantz, 1956).
Amigdaloidno podruje nije bilo izvorno ukljueno u Papezov krug. Kao to je istaknuo LeDoux
(1993), ideja o limbikom sustavu koju je MacLean izveo iz Papezova kruga je nejasna, jer kako su
pokazala istraivanja Kliiver- Bucyeva sindroma, mnoge od njegovih pretpostavljenih emocionalnih
funkcija mogu se tonije lokalizirati u amigdaloidne jezgre. Slijedei najnoviju podjelu, kad u ovoj
knjizi govorimo o limbikom sustavu, podrazumijevamo da on ukljuuje i amigdaloidne jezgre.
Od ovih ranih istraivanja, puno je studija o emocijama primjenjivalo tehniku koju je uveo Hess
(o emu smo govorili u 1. poglavlju), a to je ugrai- vanje elektroda u mozak i podraivanje dijelova
mozga kad su se ivotinje, oporavljene od operacije, ponovno normalno kretale. Da biste razumjeli
to se u tim pokusima dogaalo, zamislite elektrodu kao tanku iglu, izoliranu i- tavim dijelom osim
vrha. Kad se primijeni elektrino podraivanje, pokrene se aktivnost u nekoliko tisua ivanih
stanica blizu vrha elektrode i ivani se impulsi iz njih ire u okolne mree. Dok umjetno potaknuti
impulsi prelaze s jedne na drugu ivanu stanicu, strukturiraju se na nain svojstven mrei. Tako je,
primjerice, Hess pokazao da takvo podraivanje hipotalamusa izaziva u maaka bijesne napade na
neki objekt u njihovoj blizini. Od vremena Hessovih istraivanja naeno je da je jedno mozgovno
podruje make ukljueno u tihe napade karakteristine za hvatanje plijena, a drugo u bijesnu
agresiju svojstvenu strahu i borbi s drugim makama (Siegel i Brutus, 1990; Siegel i Pott, 1988).
Olds i Milner su 1954. godine, eksperimentirajui sa takorima kojima su ugraene elektrode,

manje-vie sluajno otkrili pojavu nazvanu samopodraivanje. Kad je takor otiao u jedan ugao
velike eksperimentalne kutije, eksperimentatori su elektrino podraili njegov mozak, a takor se
ponovno vraao u taj ugao. Ili, kad bi bili stavljeni u kutiju s polugom koja je aktivirala podraivanje,
takori su ponovljeno pritiskali tu polugu. U tim pokusima takori nisu bili ni gladni ni edni, no s
vrcima elektroda u septalnom dijelu limbikog sustava, oko 75 posto vremena stalno su pritiskali
polugu da bi osigurali to podraivanje, ak do ukupno etiri sata dnevno. Oito je elektrino
podraivanje bilo potkrepljujue: takori su nauili instrumentalno ponaanje da bi ga osigurali.
Istraujui tom tehnikom razliita podruja mozga, Olds (1955) je izvijestio o rezultatima
ugraivanja elektroda kod 76 takora. Efekti potkrepljivanja dobiveni su na 35 od ukupno 42 takora
kod kojih su elektrode bile smjetene u limbikom sustavu. Od 35 takora s elektrodama izvan
limbikog sustava, samo su se kod dva javili potkrepljujui uinci.
Otprilike u isto vrijeme, izvjetavajui o rezultatima istraivanja shizofrenih ispitanika, Heath
(1954) je opisao kako elektrino podraivanje u septalnom podruju proizvodi razliita iskustva,
ukljuujui i neka iskustva ugode, slabljenja straha ili srdbe, ili osjeaj ushita. Olds se 1956.
otvoreno izjasnio, dajui naziv limbikim podrujima koja su ukljuena u samopodraivanje:
centri ugode.
Kako, dakle, da promatramo limbiki sustav? Otkriveno je da podraivanje nekih podruja
unutar tog dijela potie razliite sklopove ponaanja kao to su bijesni napadi, ali i hranjenje i pijenje.
Hoe li ivotinje s elektrodama smjetenim u istim podrujima sebi zadavati potkrepljujue po-
draaje? Nakon niza domiljatih pokusa, Valenstein, i Kakolewski
(1970) doveli su u pitanje glavnu zamisao ovih istraivanja, a to je da elektrino podraivanje u
limbikom sustavu aktivira krugove specifinih nagona kao to su agresija, glad i e. Kod svojih su
takora nali da ista elektroda s istim nainom podraivanja moe potaknuti hranjenje ako im je
ponuena hrana, pijenje ako im je ponuena voda, ili glodanje ako su im dani komadi drveta.
Podraivanje nije potaknulo specifina ponaanja, niti je aktiviralo specifine nagone kao to su glad
ili e. Uinak je prije ovisio o kombinaciji podraaja i onoga to je bilo dostupno. I ovi podaci
govore o tome da obrasci ponaanja svojstveni vrsti nisu nepromjenjivi, ve ovise o okolini. U
drugom nizu eksperimenata, Valenstein, i Kakolewski su otkrili i smjetaj elektroda koji potie
samopodraivanje. takori bi otili na odreeno mjesto u eksperimentalnoj kutiji, prekidajui zraku
svjetla da bi ukljuili podraivanje. No, ako su istim tim takorima u istoj kutiji, umjesto mogunosti
za samopodraivanje, ponudili komadie drva, gumice i kuglice hrane na jednom kraju kutije, s
pojavom podraivanja koje je zadavao eksperimentator takori su poeli nositi te predmete na drugi
kraj. To su tipine radnje stvaranja zaliha u sklonitu ili gradnje gnijezda.
Stoga su Valenstein, i Kakolewski ustvrdili da organizacija limbikog sustava i hipotalamusa

ukljuuje mree na kojima se temelji ponaanje svojstveno vrsti. Ako se takve mree umjetno potiu,
ivani impulsi oko vrka elektrode postaju strukturirani organizacijom te mree i trenutano
doivljenom okolinom. Uinci tog strukturiranja omoguuju pojavu programa svojstvenih vrsti, kao
to je hranjenje, pijenje, timarenje ili stvaranje zaliha, ne izravno nego preko neega poput izazivanja
ope spremnosti ili sklonosti pribliavanju. Von Holst i Von Saint Paul (1963) su napisali da je
posljedica takvog podraivanja poput aktiviranja raspoloenja, pa ponaanje koje se javlja otkriva
obrasce specifine za vrstu i neto od njihove meusobne povezanosti, kao i njihove osjetljivosti na
okolinu, koje su olakane tim ponaanjem.
Glickam i Schiff (1967) su predloili najobuhvatniju teoriju uinaka podraivanja na mozak. Oni
su predloili da (a) ne samo da podraivanje aktivira mehanizme odgovorne za obrasce svojstvene
vrsti, nego i (b), kad su ti mehanizmi aktivirani, ugodna ili neugodna svojstva povezana s aktivacijom
(to se otkriva kroz samopodraivanje) ovise o tome javlja li se kretnja prilaenja ili povlaenja.
Drugim rijeima, ako se raspoloenje stvoreno nekim vrstama elektrinog podraivanja zasniva na
pribliavanju, ono potie znatielju i istraivanje. A ako su u blizini hrana, voda ili partner za parenje,
vjerojatno e se javiti hranjenje, pijenje ili seksualno ponaanje. U ivotinja koje su grabeljivci,
hvatanje plijena takoer ukljuuje slinu tendenciju pribliavanju. Vjerojatno su i radnje usmjerene
na zatitu domaeg podruja utemeljene na mehanizmu pribliavanja. Meutim obrasci zasnovani na
povlaenju ukljuuju druga podruja limbikog sustava, a radnje svojstvene vrsti ovdje ukljuuju
bijeg od bolnih iskustava, ukoenost ili bijeg od grabeljivaca, izbjegavanje loih okusa ili mirisa. Za
uvid u noviju verziju ove teorije vidi Vaccarino, Schiff i Glickman (1989).
Uz podatke o ivotnjama, postoje i podaci o ljudima; pacijent s oteenjem amigdaloidnog
podruja donosio je pogrene socijalne odluke i vrlo je loe prepoznavao emocije (Adolphs i dr.,
1994). tovie, smatra se da kod ljudi limbiki sustav podrava subjektivno doivljavanje emocija.
Najbolje podatke, smatra MacLean, nudi jedan oblik epilepsije - epilepsija sljepoonog podruja ili
psihomotorika epilepsija (Gibbs, Gibbs i Fuster, 1948). Kod epilepsije sve ivane stanice u jednom
dijelu mozga poinju zajedno ispaljivati ivane impulse rasporedene poput vala koji se sam
odrava, a poremeaj se iri obuhvaajui sve vee podruje. Takva ispaljivanja impulsa mogu trajati
od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a osoba za vrijeme napadaja moe izgubiti svijest. Kod
psihomotorike epilepsije ispaljivanja se ne ire izvan limbikog podruja, a taj je nalaz dokaz da je
limbiko podruje fizioloki odvojeno. Takva je vrsta epilepsije uobiajena. Moe se javiti zbog
oteenja limbikog sustava pri porodu, zbog virusa ili nekog drugog razloga. Uz epileptiki napadaj
u tom podruju prvo se javlja aura, subjektivno stanje koje ukljuuje jake emocije. Ruski
romanopisac Dostojevski, koji je patio od epilepsije, pisao je o auri uoi svojih napadaja: Osjeaj
sree takav je da ga je gotovo nemogue zamisliti u normalnom stanju, a drugi ga ljudi uope ne
mogu pojmiti...potpuno u suglasju sa sobom i itavim svijetom (Dostojevski, 1955, str. 8). Osim
emocionalnih promjena, ljudi koji pate od ove vrste epilepsije esto doivljavaju i promjene
linosti, primjerice, postaju manje zainteresirani za seks, no socijalno agresivniji, na nain koji se
ne javlja kod epilepsije koja pogaa druga podruja mozga (Bear, 1979).
MacLean (1993) navodi est vrsta emocija koje se javljaju u psihomoto- rikim aurama kod
epilepsije: osjeaji elje, straha, ljutnje, potitenosti (tuge), osjeaji zadovoljstva (osjeaji sree,
uvida ili postignua) te osjeaji naklonosti. Cesto, kao kod osjeaja koji opisuje Dostojevski, javlja
se dojam potpune uvjerenosti. MacLean nastavlja: ZNAAJNO JE DA SU OVI OSJEAJI SLO- BODNO
LEBDEI, POTPUNO NEVEZANI UZ BILO KOJU POJEDINANU STVAR, SITUACIJU ILI IDEJU (str. 79, kurziv u
izvorniku). Osjeaji su esto povezani s nekim motorikim automatizmom, primjerice boksako
ponaanje, s rukama koje mau poput onih impanze koji se bori (MacLean, 1993, str. 79), ili
oitovanje srdanosti prema svakome u blizini. Primjerice, Gowers (1881) opisuje dvadesetogodinju
djevojku kod koje je iza svakog napadaja slijedila provala ljubljenja. Feindel i Penfield (1954) su
uspjeli izazvati emocionalne uinke elektrinim podraivanjem mozga svojih pacijenata, i to dijelova
za koje se vjerovalo da su oteeni i da uzrokuju epileptike napadaje.
Epileptiki napadaji ove vrste obino su praeni gubitkom svijesti i sjeanja o dogaajima koji su
se zbivali kad je napadaj zapoeo. McLean je prema tome zakljuio da emocije mogu ovisiti o
sjeanju i neprekinutom osjeaju vlastitog ja. Odvajajui funkcije limbikog sustava od onih
neokorteksa u kojem su smjeteni mehanizmi jezika, MacLean je iznio miljenje da limbiki sustav
slui spajanju podraaja iz vanjskog svijeta i onih unutar tijela. Taj sustav djeluje u terminima
emocija i izmie poimanju intelekta, jer njegova ivotinjska i primitivna stuktura ne doputa
komunikaciju u verbalnim terminima (MacLean, 1949, str. 348). Premda taj citat hvata ton
neposrednih opisa, primjerice onog koji daje Dostojevski, danas zvui pomalo zastarjelo - jasno je
da emocije nisu neprofinjene. Meutim ideja ukljuuje i zamisao da su emocije moda imale
primarnu funkciju, a da su tek kasnije do- raene kulturom i jezikom.
Emocije i neokorteks
Trei veliki korak u evoluciji ljudskog mozga specifian je za vie sisavce. Neokorteks (esto
spominjan kao kora velikog mozga) je najrazvijeniji u ljudi: zauzima oko 80% itavog mozga.
Korteks je debeo izmeu 0.15 i 0.30 cm, no vrlo je nabran. Kad bi se izravnao, imao bi povrinu od
oko 2 m2. Kod ljudi je korteks izrazito povean u usporedbi s najbliim ivotinjskim roacima.
Razmjerno su najvie poveani eoni renjevi modane kore. Pris- jetimo se, upravo je to podruje
bilo uniteno kod Phineasa Gagea (prikazanog u 1. poglavlju). Ceoni renjevi usko su povezani s
limbikim sustavom.
Superiomost desne strane u prepoznavanju emocionalnih izraza
Kod ljudi informacije iz vanjskog svijeta prelaze na suprotnu stranu mozga. Ako direktno
promatrate neto to je okomito, kao to je rub vrata, informacije o svijetu s desne strane tog ruba
prenose se preko talamusa u vidna podruja sa stranje strane kore mozga s lijeve strane, dok se,
sukladno tome, informacije o stvarima s lijeve strane prenose na desnu stranu. Na slian nain kriaju
se i neuralni putovi za kretnje. Ako posegnete desnom rukom, tu kretnju kontrolira lijeva strana
modane kore, motorika podruja koja su podjednako udaljena i od prednjeg i od stranjeg dijela
mozga. Doivi li osoba modani udar (krvarenje nastalo puknuem krvne ile, to uzrokuje oteenje
mozga) na lijevoj strani, moe izgubiti dar govora i ostati paralizi- rane desne strane tijela. Nasuprot
tome, s oteenjem mozga na desnoj strani osoba nee imati tekoa s govorom, no moda nee biti
sposobna prepoznati emocije drugih ljudi. Pogledajte sliku 5.4 da biste vidjeli kako se senzorni
putovi kriaju na putu do svake strane.
Naeno je da je desna strana korteksa usko vezana s obradom emocionalnih informacija. Uz
podatke o tome da pacijenti s oteenjem desne strane modane kore esto imaju tekoa u
prepoznavanju emocionalnih izraza lica, za to postoje tri vrste dokaza (Etcoff, 1989).
Prvo, pacijenti kojima je uinjen kirurki zahvat presijecanja veze izmeu dva dijela korteksa da
bi se sprijeilo irenje epileptikih izbijanja s jedne na drugu stranu - tzv. pacijenti s podijeljenim
mozgom - mogu prepoznati emocionalno znaajne dogaaje kad su filmovi prikazani samo na
desnoj
strani.Tako Gazzaniga (1988) izvjetava o pacijentici s podijeljenim mozgom ijoj je
desnoj strani kore prikazan filmski isjeak osobe baene u plamen. Ta pacijentica nije
mogla opisati to je vidjela jer govorno izraavanje ovisi o lijevoj strani. Rekla je:
Doista ne znam to sam vidjela; ini mi se, samo bijeli bljesak. Moda neko drvee,
crveno drvee kao ono ujesen. Zatim je na-
desno oko
Iiievo oko vidni ivci

slika na
mrenici
chiasma opticum
vidni putovi
gornji kolikul
lateralno
koljenasto
tijelo
projekcije
iz
talamusa u
korteks
vidni
asocijativni
korteks
SLIKA 5.4 Dijagram koji prikazuje projekciju informacija iz jedne strane vidnog svijeta na suprotnu
stranu mozga. Postoji put do dijela srednjeg mozga (SUPERIOR COLLICULUS), i put u vidno podruje
neokorteksa (gdje moete vidjeti projekciju lica ene). Kod pacijenata s tzv. podijeljenim mozgom
razdvojene su dvije strane korteksa, ali ne i limbiki sustav i srednji mozak.
stavila obraajui se Gazzanigi: Nekako se osjeam uplaeno. Nervozna sam. Ne svia mi se ova
prostorija, ili me moda vi inite nervoznom (str. 235). Film koji je vidjela desnom stranom
modane kore oito ju je zaplaio. Doivljaj straha vjerojatno je ukljuio i limbiki sustav koji je
ostao netaknut ispod razine na kojoj je izveden kirurki zahvat, no ni desna strana modane kore ni
limbiki sustav ne funkcionira u terminima rijei. Signali straha dospjeli su do lijeve strane korteksa
koja omoguuje verbalno izraavanje, no, ne znajui nita o tome to ih je uzrokovalo, poela je
potraga za verbalno izrecivim razlozima: "... moda me vi inite nervoznom.
Drugo, kad se normalnim ljudima prikau lica s usnama izvijenim u osmijeh na jednoj strani lica,
a usnica objeenih u tuzi na drugoj strani, oni su izraz skloni tumaiti prema dijelu koji se prenosi na
desnu stranu mozga. Po- gledajmo sliku 5.5. Jedno lice izgleda sretnije od drugog, vjerojatno zato to
je jedna strana mozga razmjerno vanija od druge u obradi emocionalnih izraza.
Tree, kad se slike lica na trenutak prikau na ekranu, prepoznavanje emocionalnih izraza bolje je
za lica u lijevoj strani vidnog polja (povezanoj s desnom stranom kore mozga) (Strauss i Moscovitch,
1981). Razlika nije velika, premda je naglaenija kod tee prepoznatljivih emocija. Dakle, ponovno
nailazimo na dokaze o superiornosti desne strane mozga u prepoznavanju emocionalnih izraza.
Slika 5.5 Nepostojea lica. Ove karikature imaju izraz sree na jednoj strani, a tuge na drugoj.
Pogledajte nos svakog lica i odredite koje lice, prema vaem miljenju, izgleda sretno, a koje
tuno. Ako ste denjak, vjerojatnije je da ete (b) vidjeti kao sretnije od (a). Mogue
objanjenje je da se vei dio lijeve strane bilo koje slike ili vi- zualne scene obrauje desnom
stranom vaeg mozga, gdje se, smatra se, prvenstveno dogaa prepoznavanje emocionalnih
izraza u denjaka.
Etcoffova i sur. (1992) su provjeravali sposobnost prepoznavanja laganja. Prisjetite se Ekmanove i
OSullivanove studije sposobnosti ljudi da prepoznaju laganje iz finih facijalnih znakova
anksioznosti (razmatrane u 4. poglavlju). U eksperimentu Etcoffove i sur., pacijenti s oteenom
lijevom stranom mozga bili su znaajno bolji od onih s oteenjem desne strane i od normalnih
ispitanika u prepoznavanju laganja. Etcoffova i sur. su to objasnili time to su ispitanici koji obraaju
pozornost na govor u puno veoj mjeri pod utjecajem rijei, dok su se ispitanici sa slabim verbalnim
sposobnostima, a ouvanom osjetljivou za emocionalne izraze lica, oslanjali na znakove na licu.
Kako u svom pregledu istie Etcoffova (1989), superiornost desne strane mozga u prepoznavanju
emocionalnih izraza lica nezavisna je od uspjeha u prepoznavanju identiteta lica. Etcoffova daje i
pregled prepoznavanja emocija prema tonu glasa i drugih neverbalnih aspekata govora. Te se sposo-
bnosti mogu odvojiti od vizualnog prepoznavanja emocija, kao i od obrade verbalnih izriaja s
emocionalnim znaenjem. tovie, lezije u dijelu desnog eonog podruja mogu djelovati na
emocionalne aspekte proizvodnje govora i gesti (Ross, 1984). Kako istie Etcoffova, ne radi se o
tome da desna hemis- fera openito obrauje sve to je emocionalno. Vjerojatno postoje specifini
mehanizmi prepoznavanja i proizvodnje emocionalnih izraza koji kod denjaka imaju veu
reprezentaciju u desnoj strani modane kore.
Gledajui openitije, Tucker i Frederick (1989) su ustvrdili da je desna strana korteksa bolje
povezana s amigdaloidnim jezgrama, ranije se tijekom djetinjstva razvija i openito je udeena za
emocionalnu obradu, vjerojatno posebno za aktivnosti koje ukljuuju odnose s drugima. Funkcije te
strane korteksa, kao to opisuju Tucker i Frederick, zvue blisko onima koje opisuje Epstein (1993)
kao sustav o iskustvenom ja, temeljen na emocijama, koji djeluje cjelovito, analogno i neposredno
s obzirom na iskustvo. Nasuprot tome, lijevi dio korteksa specijaliziran je za obradu informacija koja
je verbalna, simbolika i analitika. Jedna od tekoa za nas ljude je da integriramo te dvije vrste
obrade, s obzirom na injenicu da su one donekle odvojene. Je- dan od dokaza koji upuuje na
odvojenost nala je Lois Bloom (1989), a govori o tome da bebe to kasnije progovore to vie
emocionalnih izraza pokazuju. Kad su bebe koje je prouavala progovorile otprilike s 13 mjeseci,
njihov emocionalni izraz dok su izgovarale rije bio je neutralan; emocionalni i verbalni izrazi bili
su statistiki nezavisni. Tek s oko 19 mjeseci djeca su mogla izrei rije i istodobno izraziti emociju.
Iskustvo i izraavanje emocija: pozitivne emocije su jae reprezentirane na lijevoj strani, a

negativne na desnoj
Dok se perceptivna podruja nalaze na stranjem dijelu modane kore, podruja iskustva i izraza
smjetena su prema prednjem dijelu. Kad se radi o iskustvu, ne postoji openita superiornost desne
strane za emocionalne
dogaaje u usporedbi s neemocionalnim dogadajima. Umjesto toga, barem
neki mehanizmi povezani s iskustvom i izraavanjem pozitivnih emocija smjeteni su na lijevoj
strani, a oni za negativne emocije su s esne. Pri- kupljene su dvije vrste dokaza o torne (Davidson,
1992a).
Prva vrsta odnosi se na iskustvo i izraavanje specifinih emocionalnih epizoda (one na kratkom
dijelu vremenskog spektra, slika 4.6). Za negativne emocionalne epizode vea je aktivacija na lijevoj
strani. Davidson i sur. (1990) su ispitanicima dali da samo gledaju etiri kratka filmska isjeka. Dva
zabavna isjeka prikazivala su ivotinje kako se igraju. Dva gadljiva bili su obrazovni filmovi za
medicinske sestre. Jedan je prikazivao rtvu s opekli- nama, a drugi amputaciju. Za vrijeme gledanja
svakom ispitaniku mjerena je elektroencefalografska aktivnost (EEG) na etiri pozicije sa svake
strane lubanje, a izrazi lica snimani su videokamerom. Zabiljeeni su izrazi sree (koje pokazuje
Duchenneov smjeak, kao to je to opisano u 4. poglavlju) i odvrat- nosti (izraene nabiranjem nosa).
Dok su ispitanici imali sretan izraz, zabiljeeno je znaajno prosjeno poveanje aktivacije u lijevom
eonom podruju korteksa u usporedbi s desnim eonim podrujem. Pri izraavanju gaenja
zabiljeena je vea aktivacija na desnoj strani eonog podruja. Za svakog ispitanika izraunat je
indeks asimetrije aktivacije eonog dijela. Svi ispitanici pokazali su vie aktivacije na desnoj strani
za epizode u kojima su njihova lica pokazala gnuanje u usporedbi s epizodama u kojima su pokazali
sreu.
Davidson (1992a) daje pregled nekoliko drugih istraivanja iz svog laboratorija, ukljuujui i
onu o odraslima koji igraju videoigru u kojoj su za neke postupke dobili novanu nagradu, a za druge
bili novano kanjeni, te drugu u kojoj je desetomjesenim bebama prilazila majka ili nepoznata
osoba. U oba istraivanja naeni su slini obrasci EEG-a: pozitivne emocije praene su veom
aktivacijom lijeve strane eonog renja, a negativne emocije veom aktivacijom desne strane eonog
dijela. Davidson nudi sljedee objanjenje: eoni dio mozga specijaliziran je za namjerne aktivnosti,
samoregulaciju i planiranje. Stovie, veina ljudi, prilazei neemu, prua desnu ruku, a taj pokret
kontrolira lijeva strana mozga. Pozitivna emocija sree dio je tendencije pribliavanju. Negativne
emocije kao to je gnuanje i strah povezane su s povlaenjem, a aktivaciju kontroliraju desna eona i
sljepoona podruja. Oekivali bismo da se kod ljevorukih ljudi sklopovi aktivacije javljaju na
suprotnim stranama, no na njima je provedeno premalo istraivanja.
Davidsonova istraivanja su korelacijska, a eksperimentalnu potvrdu lateralizacije emocionalnih

iskustava nali su Schiff i Lamon (1989, 1994). Oni su nali da stezanje miia na lijevoj strani lica,
ili to vre stiskanje gumene loptice u lijevoj ruci u intervalima od 45 sekundi isprekidanim s 10
sekundi stanke, kod ljudi izaziva negativne emocije, prvenstveno tugu. Stezanje miia lica ili ruke
na desnoj strani proizvodi pozitivnije, a katkad i asertivne emocije. U situacijama indukcije nita nije
izgovoreno u vezi s emocijama, pa su se razliiti emocionalni uinci javili nezavisno od svjesnog
znanja ispitanika. Emocije su mjerene na nekoliko naina, no najneobiniji je bio onaj u kome su
Schiff i Lamon zatraili od ispitanika da ispriaju prie o dvosmi- slenim slikama iz Testa tematske
apercepcije (Bellak, 1986), koje su, kako je poznato, osjetljive na raspoloenja. Nezavisni
procjenitelji, koji nisu znali kakva je vrsta indukcije primijenjena kod ispitanika, brojili su
emocionalno pozitivne, negativne i neutralne tvrdnje u zapisanim priama koje su ispitanici izrekli.
Nakon stezanja miia lijeve strane lica ili miia lijeve ruke (to, pretpostavlja se, aktivira desnu
stranu mozga) ispitanici su pisali prie sa znaajno vie emocionalno negativnih tvrdnji. Manje je
negativnih tvrdnji bilo uz stezanja na desnoj strani. Schiff i Lamon usput izvjetavaju i o tome to su
ljudi spontano rekli. Jedan ispitanik je nakon stezanja miia rekao:
Stezanje lijeve ruke: Osjeao sam da su mi oi suzne. Cinilo se kao da sam

mrzovoljno dijete. Stezanje desne ruke:"Osjeao sam agresiju, ljutnju prema
bratu. Dosta odlunosti." (Schiff i Lamon, 1994, str. 253)
Opisana asimetrija u aktivaciji mozga odnosi se na kratkotrajne emocije. No to je s dugotrajnijim

epizodama, raspoloenjima, temperamentom, psihijatrijskim sindromima? Velika je vjerojatnost da
e se razviti klinika depresija kod pacijenata koji su pretrpjeli modani udar na lijevoj strani, pa su
im oteeni eoni dijelovi, dok su simptomi manije uestaliji kad modani udar oteti desno eono
podruje (Starkstein i Robinson, 1991). Henriques i Davidson (1991) su nali da je kod depresivnih
pacijenata (bez oteenja mozga) aktivacija lijevog eonog podruja slabija od one u nedepresivnih
Ijudi.
Genetski uvjetovanu asimetriju funkcije Davidson (1993) naziva afektiv- nim stilom, i opisuje
istraivanje Kagana i suradnika (Davidson, 1992a). U dobi od 31 mjeseca ispitano je 386 djece u
parovima s majkom tijekom seansi od 25 minuta u velikoj igraonici s igrakama koje su ukljuivale i
tunel. Deset rninuta nakon poetka seanse eksperimentator je uao s robotom na daljin- sko
upravljanje koji se kretao prema svakom djetetu i govorio. Nakon tri minute robot je rekao da mora
odrijemati i bio je uklonjen. Dvadeset minuta nakon poetka nepoznata je osoba ula u prostoriju s
kutijom zanimljivih igraaka, pozvala djecu da se s njom igraju i otila nakon tri minute. Iz tih su
seansi izvojene tri grupe djece. Djeca u inhibiranoj skupini su (a) provela vie od 9.5 minuta blizu
majke tijekom seanse od 25 minuta, (b) nisu doticala igraku, (c) nisu govorila u prve tri minute
nakon poetka, (d) nisu prilazila robotu, (e) nisu prilazila nepoznatoj osobi, i (f) nisu ulazila u tunel
za igranje. Tu je zatim bila i skupina neinhibirane djece. Ona su blizu majke provela manje od 30
sekundi i spremno su izvodila sve druge aktivnosti (b do f). Bila je tu i srednje inhibirana skupina
djece, koja je na tim mjerama bila izmeu ove dvije skupine. U svaku skupinu odabrano je 28 djece,
otprilike podjednako djeaka i djevojica. Sedam mjeseci kasnije toj djeci izmjeren je EEG u stanju
mirovanja. Kao to se vidi na slici 5.6, izmeu njih je postojala znaajnarazlika. Inhibirana djeca
imala su puno veu aktivaciju na desnoj strani, dok je ona kod neinhibirane djece bila puno manja.
Djeca srednje skupine bila su otprilike po sredini izmeu ovih dviju skupina.
Rezultati lateralizacije pozitivnih i negativnih emocija u kori mozga kod ljudi slau se s teorijom
Glickmana i Schiffa (1967), koja je izvorno predloena za objanjenje eksperimenata na ivotinjama.
Kad ponaanje svojstveno vrsti, obuhvaajui i neke obrasce agresivnog ponaanja, ukljuuje
prilaenje, ono je pozitivno obojeno i ugodno. Nasuprot tome, obrasci povlaenja su negativno
obojeni. Mehanizmi prilaenja i izbjegavanja anatomski su odvojeni u limbikom sustavu. Kod
ljudi se odvojeno nakupljanje mozgovnih mehanizama prilaenja i izbjegavanja nastavlja na
razliitim stranama kore mozga, a povezano je s pozitivnim i negativnim emocionalnim iskustvom.
Srednji dio eonog podruja

0.1
0.08
>
0.06
0.04
>
3
0.02
cS
do
CG
O
J
g> -0.02
-0.04
Srednje
-0.06
Inhibirani inhibirani Neinhibirani
SLIKA 5.6 Prosjeni rezultati u dobi od 38 mjeseci na indeksu koji pokazuje razmjerno veu EEG
aktivaciju lijeve u usporedbi s desnom hemisferom kod djece koja su u dobi od 31 mjeseca bila
svrstana u skupinu inhibirane, srednje inhibirane ili neinhibirane djece u seansama igranja koje su
trajale 25 minuta.
Amigdaloidne jezgre kao emocionalno raunalo
Do sada opisana istraivanja upuuju na to gdje su smjeteni mehanizmi koji stvaraju odreene
vidove emocija. No, to ini mozak da bi izazvao emocije? Najistaknutija je LeDouxova (1993)
hipoteza. On je tvrdio da su amigdala sredinje emocionalno raunalo u mozgu vrednujui
emocionalno znaenje senzornih informacija, odnosno obavljajui funkcije primarne procjene, kao
to smo opisali u prethodnom poglavlju. Podaci su sloeni, no ukljuuju sljedee: amigdaloidne
jezgre su povezane s onim strukturama koje omoguuju obavljanje takve funkcije. One primaju
informacije iz dijelova modane kore povezanih s vizualnim prepoznavanjem objekata i iz podruja
povezanih s prepoznavanjem zvukova. Amigdala takoer imaju i bliske veze s hipotalamusom, za
koji se od vremena Hessovih istraivanja zna da je povezan s emocionalnim ponaanjem. U
amigdaloidnim jezgrama moe se izazvati potkrepljujue samopodraivanje (Kane, Coulombe i
Miliaressis,
1991) , a dijelovi emocionalnog ponaanja i autonomnih odgovora mogu se pobuditi elektrinim
podraivanjem u tom podruju (Hilton i Zbrozyna, 1963).
Najistaknutiji dio LeDouxove hipoteze je da, uz informacije iz vidnog i slunog dijela kore,
amigdala primaju vidne i slune informacije izravno, preko talamusa, a ne preko putova koji
omoguuju prepoznavanje objekata ili razliitih zvukova. Pokusi koje provode LeDoux i sur. (npr.
1990) primjenjuju Pavlovljevo uvjetovanje, koje se smatra osnovnim mehanizmom uenja
o emocionalnom znaenju dogaaja koji su znak neega ugodnog ili neugodnog. To se uvjetovanje
promatra kao uenje privremenih struktura koje izazivaju znaajne dogaaje, povezane s ciljevima.
Uobiajen postupak ukljuuje dva podraaja. Jedan se naziva uvjetovani podraaj - to je onaj ije
znaenje treba nauiti, a moe biti bljesak svjetla ili zvuk. Prije eksperimenta nije imao drugog
znaenja izuzev onog koje se opaalo. Zatim su tu i neuvjetovani podraaji koji imaju bioloko
znaenje - neto potkrepljujue, kao to je stavljanje mesnog praha u usta gladnog psa, kao u
Pavlovljevim originalnim pokusima (Pavlov, 1927), ili neto runo kao to je elektrini ok. Ono to
se ui u Pavlovljevu uvjetovanju nije ni sam odgovor, niti veza izmeu dva podraaja. To je emocija
o tome to najavljuje vaan dogaaj: spremnost na neto ugodno (radosno iekivanje) ili neto
neugodno (strah ili anksioznost). Takvi emocionalni efekti izraavaju se kao radnje svojstvene vrsti.
Primjerice, pas skakue, mae repom i slini kad gleda kako mu se priprema obrok, ili se taj isti pas
ukoi, pokunjeno se ulja, pue i pokuava pobjei kad opazi prijetnju. Kod primata emocionalno
uvjetovanje moe se izazvati ve i samim opaanjem: majmuni koji se u poetku nisu bojali zmija
postaju i sami trajno uplaeni od zmija nakon to su promatrali majmuna kako reagira sa strahom na
zmiju (Mineka i Cook, 1993). Emocionalno uvjetovanje na negativne podraaje brzo se ui, a sporo
gasi. To je jedan od razloga zbog kojih anksioznost moe biti tako teak i dugotrajan kliniki
poremeaj.
Le Doux i njegovi suradnici nali su da e takori uiti povezanost izmeu
uvjetovanili podraaja, kao to su jednostavni zvukovi ili bljesak, te neuvje- tovanog
podraaja kao to je elektrook u nogu tako dugo dok postoje amigdala i talamus. Do
takvog uenja dolazi i kad je uklonjen korteks. LeDoux to tumai kao dokaz da
amigdaloidne jezgre mogu primiti senzorne informacije koje nije obradila modana
kora. Do emocionalnog uenja moe doi na temelju najjednostavnijih obiljeja
podraaja, kao to je intenzitet.
LeDoux je iznio pretpostavku da su amigdala sr sredinje mree emocionalnog
procesiranja. Kod ljudi ona moe primiti informacije iz korteksa koje ovise o
verbalnom znaenju. Isto tako, moe primiti i manje detaljne informacije preko puta
koji je, kako tvrdi MacLean, nastao prije mrea obrade u korteksu. Prilagoavajui
Weiskrantzovu (1956) tvrdnju da su amigdaloidne jezgre zaduene za pripisivanje
motivacijskog znaaja podraajima, LeDoux tvrdi da su one zaduene za pripisivanje
emocionalnog znaenja dogaajima - za procjenu. On tvrdi da amigdaloidne jezgre
uspostavljaju sustave ponaanja svojstvenih vrsti kod emocija kao to su radosno
iekivanje ili izbjegavanje iz straha i da podeavaju aktivnost mnogih drugih dijelova
mozga utjeui na pobuenost, kao to je prvi pretpostavio Lindsley (1951), i
usmjeravajui panju.
Neurokemijske tvari, modulacija i emocije

Ako je najvanije otkrie o ivanom sustavu jo uvijek ono da ivana vlakna
funkcioniraju pomou elektriciteta - a to je Galvanijev nalaz, koji je djelomice
nadahnuo Shelley da napie FRANKENSTEINA (Tropp, 1976) - onda je sljedee
otkrie po vanosti to da poruku od jedne do druge stanice prenose kemijske tvari. Ono
je nastalo kad je Otto Loewi provodio pokuse elektrinog podraivanja nervus vagusa
kod abe; to je podraivanje usporilo rad njezina srca (Brazier, 1959). Ako je tijekom
podraivanja Loewi umakao abino srce u tekuinu i zatim tu tekuinu stavljao na srce
druge abe, srce te druge abe takoer je usporilo rad. On je zakljuio da se odreena
kemijska tvar iz ivanih zavretaka prve abe oslobodila u tekuinu, i da je zatim iza-
zvala usporavanje rada srca druge abe.
Tvar koju je otkrio Loewi bio je acetilkolin. Od tog je vremena otkriveno vie od 50
tvari koje oslobaaju ivane stanice, a koje djeluju na druge ivane stanice ili na
miie. Otkriveno je i nekoliko razlika meu njima: jedna od njih odnosi se na to da
neke neurokemijske tvari imaju male molekule koje se brzo ire, dok druge (kasnije
otkrivene) imaju vee molekule koje se sastoje od kratkih lanaca aminokiselina. One su
poput malih djelia proteina i nazivaju se peptidi.
Neurokemijske tvari mogu se svrstati u tri funkcionalne skupine, koje se meusobno
preklapaju. Prva skupina ukljuuje neurotransmitere koji se oslobaaju u sinapse
ivanih stanica. Postoji ogranien broj takvih tvari,
veinom s malim molekulama. Uz acetilkolin, one ukljuuju noradrenalin, dopamin, serotonin i
gama-aminobuturiku kiselinu. Neke jednostavne ami- nokiseline djeluju kao transmiterske tvari, a
od njih su najvaniji glutamin, tvar (u obliku natrijeva glutaminata) koja se esto koristi za
poboljanje okusa. Neurotransmiteri djeluju tako to ih oslobaaju ivani impulsi na kraju aksona
ivane stanice i brzo se ire preko siunih sinaptikih pukotina izmeu stanica da bi uzbudile ili
inhibirale drugu ivanu stanicu ili miino vlakno.
Drugo, postoje hormoni, tvari koje se krvlju ire po itavom tijelu i djeluju na organe koji su na
njih osjetljivi. Obino im treba dulje vremena da ponu djelovati nego transmiterima, a uinci im
dulje traju. Ukljuuju i male molekule kao to su adrenalin i kortizol, a i peptide. lijezda koja
kontrolira veinu hormonalnih sustava je hipofiza, kojoj se pridruuje i u velikoj mjeri ju nadzire
hipotalamus. Slino tome, druge lijezde izvan mozga oslobaaju hormone koji djeluju na tijelo, a u
nekim sluajevima i na ivane stanice u hi- potalamusu.
Tree, postoji i skupina tvari koje su neuromodulatori. Mnoge od njih su peptidi. Tek se poinje
nagaati o njihovu znaaju, no endogeni opijati (kemijski slini drogama koje izazivaju ovisnost,
poput opijuma i heroina) podeavaju rad sustava za bol, a drugi peptidi (kao to je kolecistokinin)
imaju znaajne emocionalne uinke. Neki su peptidi transmiteri, no kad djeluju kao neuromodulatori,
oslobaaju ih neke ivane stanice i one se ire, djelujui na vie tisua drugih ivanih stanica.
Razlozi zbog kojih su kemijski efekti u mozgu tako vani za razumijevanje emocija jesu prvo to
to odvojeni emocionalni sustavi, ini se, koriste specifine kemijske prijenosnike. Tako se sustavi
razlikuju ne samo anatomski, ve i kemijski. Drugo, uinak takvog ureenja, koristan i istraivaima
i kliniarima, jest to da se neke tvari unesene u organizam (oralno ili injekci- jom) mogu iriti
krvotokom po itavom tijelu, ukljuujui cerebro-spinalnu tekuinu koja okruuje ivane stanice.
Zahvaljujui razliitim kemijskim prijenosnicima koje koriste mozgovni sustavi, ove tvari djeluju na
neke sustave, a na druge ne. To je osnova za sve tvari koje djeluju na emocije, raspoloenja,
pobuenost i druga psiholoka stanja. Primjerice, tvar moe izazvati strah (kao u loem tripu, to
je jedan od manjih rizika pri upotrebi rekreacijskih droga), druge mogu oslabiti strah (to je cilj
trankvilizatora, lijekova za smanjivanje straha), tree izazivaju osjeaj zadovoljstva, a etvrte pak
mogu smanjiti osjeaj oaja (to je cilj antiepresiva).
Obnova funkcije transnutera u stiijamom podruju

Jedan od najudesnijih uinaka manipuliranja kemijskim sustavima u mozgu, temeljen na
MacLeanovim pretpostavkama o organizacijskim funkcijama strijarnog podruja i emocionalnim
uincima limbikog sustava, opisuje Sacks (1973) u knjizi BUENJA, o ljudima koji su preivjeli
bolest spavanja (ENCEPHALITIS LETHARGICA), koja je zapoela u Europi zimi 1916. -1917. i proirila se
svijetom. Sirenje se nastavilo vie od 10 godina i zahvatilo je pet milijuna ljudi. Bolest je izazvana
virusom koji je napao strijarno podruje mozga. Zrtve bi zapadale u stanje obamrlosti - bili su
nematerijalni poput duhova, pasivni poput zombija (Sacks, str. 32), sjedei utke i ukoeno itave
dane, promatrajui, no ne inei nita. Nekolicina je u bolnicama preivjela i do 50 godina. Tada je,
1969. godine, otkrivena tvar L-Dopa, prethodnik transmiterske tvari dopamina. Davanjem L-Dope
obnovljene su funkcije neurotransmitera u strijarnom podruju: Sacks je opisao kako su ljudi
doivljavali budenja. Ponovno su bili sposobni spontano djelovati i organizirati svoje dnevne
aktivnosti.
Ne samo da su se s tim ponovnim uspostavljanjem transmiterskih funkcija javile emocije sree i
uzbuenja kad su ti Ijudi izali iz desetljeima duge obamrlosti, ve je uzimanje lijeka izazvalo i niz
drugih uzbuenja, promjena raspoloenja i drugih emocionalnih uinaka. Neuralne poruke poele su
putovati dugo vremena neaktivnim ivanim putovima. Kod Frances D, pie Sacks, javile su se:
... izvjesne nasilnike sklonosti i strasti, kao i odreene opsesivne ideje i slike - [koje] nije
mogla otpisati kao isto fizike ili potpuno strane svojem pravom ja, nego su,
naprotiv, doivljene kao na izvjestan nain iskazi ili odrazi ili ispovijedi vrlo dubokih i drevnih
dijelova nje same... prapovijesni i moda praljudski pejzai ija su joj obiljeja bila krajnje
tua, a opet tajnovito poznata. (str. 77)
Takve emocije, strasti i jake elje, seksualne i druge, bile su uobiajene u sluajevima primjene
tvari L-Dopa koju opisuje Sacks. Moglo bi se pretpostaviti da su se uinci javili zbog toga to
ivana aktivnost koju je tvar izazvala u teko oteenim podrujima strijarnog sustava nije bila
potpuno ista kao aktivnost normalno usklaenih funkcija. Uz ponovnu uspostavu djelo- mine
funkcije oteenog strijarnog podruja, snopovi ivanih impulsa bili su odailjani i u oblinji
limbiki sustav, gdje se, prema MacLeanu, javlja doivljaj emocija. Takva iskustva djelomice su bila
svojstvena normalnim funkcijama, no dijelom su bile udne preobrazbe tih funkcija.
Djelovanje peptida na strah
Da bismo prikazali ulogu peptida, opisat emo neka istraivanja panike. Panini napadaji su
iznenadne pojave straha koje obino traju 15 do 30 minuta, a samo iznimno sat vremena ili dulje
(Amerika psihijatrijska udruga, 1994). Za razliku od fobija, koje su strah od nekog prepoznatljivog
objekta ili situacije, panika je neoekivana i javlja se bez jasnog uzroka. Napadaj panike tipino
ukljuuje kognitivne simptome kao to su intenzivna strepnja i tjelesne simptome poput nedostatka
zraka, vrtoglavice ili ubrzanog rada srca. Bradwejn i sur. (Bradwejn, 1993; Harro, Vasar i Bradwejn,
1993) nali su da peptid nazvan kolecistokinin (CCK) izaziva napadaje panike, bez nekog vanjskog
uzroka. Poput mnogih drugih peptida, ini se da ovaj djeluje tako da modulira uinke transmitera. U
svojoj najaktivnijoj formi ima etiri amino- kiseline, sa sljedeom strukturom:
Trp-Met-Asp-Phe-NH3
Najvaniji elementi u ovoj strukturi (Trp, Met, itd.) su pojedinane ami- nokiseline, a taj se
peptid esto naziva CCK4 da bi se oznaile njegove etiri komponente. U 97 % pacijenata s
napadajima panike, i u 60 % normalnih ispitanika koji nisu imali takve napadaje, injekcije od 25 g
ili 50 g CCK4 pouzdano su izazvale anksioznost, strepnju ili strah, a esti su bili i drugi simptomi
kao to je vrtoglavica i depersonalizacija. Simptomi straha takoer su naeni i kod majmuna i
takora koji su primili injekciju CCK. tovie, kad je aktivnost ljudskog mozga ispitivana
pozitronskom emisijskom tomografi- jom (PET skaniranje) i magnetskom rezonancom (MR), naen
je vei protok krvi u limbikom sustavu. PET skaniranje pokazuje da je ovo podruje aktivno kod
osjeaja strepnje (Reiman i sur., 1989).
Istraivai u podruju farmakologije sebi postavljaju nekoliko uvjeta prije nego to potvrde
specifino djelovanje neke neurokemijske tvari, pa za potvrdu specifinog uinka CCK u
izazivanju straha zahtijevaju da:
on pouzdano izaziva strah ili paniku;
pacijenti prepoznaju simptome koji su slini njihovim uobiajenim napadajima panike;
pacijenti podloni takvim napadajima budu osjetljiviji na neurokemijske tvari nego oni koji
im nisu podloni;
postoji povezanost doze i odgovora, pa placebo ne izaziva nikakav uinak, a vee doze te
tvari izazivaju vei broj simptoma kod veeg postotka ispitanika;
uinci se javljaju u dvostruko slijepim studijama u kojima ni ispitanik ni eksperimentator ne
zna sadri li injekcija tvar ili placebo;
uinci su poniteni ili oslabljeni sredstvima za koje se zna da djeluju suprotno uinku
specifine neurokemijske tvari na ivanu stanicu;
uinci nisu oslabljeni tvarima koje djeluju protivno drugim sustavima.
CCK je udovoljio svim ovim zahtjevima. Stoga se ini da je taj peptidni neuromodulator moda
odgovoran za irenje djelovanja straha kroz mozak, s osobito vanim procesima koji se odvijaju u
limbikom sustavu.
Integracija neurokemijskih i anatomskih informacija u

emocionalnom ponaanju
t
Kao to je rekao Panskepp (1993), vrlo je vjerojatno da mozak sadri mali broj emocionalnih
mehanizama zajednikih svim vrstama. Svaki sustav ima svoju vlastitu organizaciju mozgovnih
struktura, a nakon aktiviranja svaki izaziva obrazac ponaanja povezanog s emocijama, koje je
tipino za vrstu. Tako postoje sustavi za ljutnju, strah, privrenost, majinsku brigu, napeto ieki-
vanje, igru i seksualnost. Svaki sustav dijelom je anatomski lokaliziran, pa je u razliitoj mjeri
osjetljiv na lezije i podraivanje. tovie, svaki sustav koristi vlastite transmiterske tvari,
neuromodulatore, u nekim sluajevima hormone, pa je i razliito podloan utjecaju neurokemijskih
manipulacija kao to su droge.
Majinsko ponaanje
Prema MacLeanu (1993), najistaknutije obiljeje ivota sisavaca je emocionalna struktura
interakcije izmeu majke i mladunca. Dakle, to je podruje u kojem moemo prouavati ne samo
pojedinana obiljeja jedinki. nego interakcije: interakcije izmeu majke i njezina potomstva, izmeu
genetski odreenih mehanizama i uenja i izmeu neuralnih krugova i neurokemijskih tvari.
Meu ivotinjama se najee prouavao takor. Mladunad takora raa se slijepa, i nezrela u
okotima od 6 do 12. Zive u gnijezdu koje pravi majka. Kad se mladunci izlegu, majka ih itave
oblie. Mladunci imaju motorike mehanizme za sisanje majinih bradavica i za skvianje visokim
tonom ako is- padnu iz gnijezda. Ovo skvianje uzbunjuje majku, koja pronalazi mladunad i vraa
ih natrag u gnijezdo. Oajniko glasanje mladunaca je specifino, a mehanizmi odvajanja razlikuju se
od onih u drugim vrstama straha (Pank- sepp, Newman i Insel, 1992). Sposobnost signaliziranja
straha zbog odvajanja ovisi o cjelovitosti limbikog sustava, ali ne i korteksa. tovie, zov moe biti
pod utjecajem specifinih neurokemijskih tvari, premda razliite tvari djeluju na sustav kod razliitih
vrsta.
Flemingova i Corter (u tisku) daju pregled spoznaja o mehanizmima koji podravaju majinsko
ponaanje u takora, a neka od istraivanja provela je sama Flemingova sa suradnicima. Kad se
trudnoa enke takora blii kraju. zbivaju se promjene koje ukljuuju poveane koliine hormona
estradiola i prolaktina, nasuprot smanjivanju razine progesterona. K tome, za vrijeme raanja raste
razina peptida oksitocina koji vjerojatno takoer olakava razne izraze majinskog ponaanja.
Oksitocin je ukljuen u proizvodnju mlijeka koje majke daju dojenjem. Postoje i miljenja da on
smanjuje strah od odvajanja u mlaih ivotinja, a i u drugim vidovima socijalnog vezivanja
(Panksepp, 1993).
Kao to istiu Fleming i Corter, hormoni koji dostiu visoku razinu u enki takora koje tek to se
nisu okotile djeluju i na ponaanje i na fizioloke mehanizme. Primjerice, u razdoblju od 30 minuta
nakon okota enka takora skida unutarnje embrionalne ovojnice s mladunaca, pojede posteljice i
oblie svoju mladunad da ih oisti. Sve e mladunce odnijeti u gnijezdo i zauzeti majinski stav. To
ini bez ikakvog prethodnog iskustva s mladunadi, pa moemo pretpostaviti da su te radnje genetski
odreene. Ako enkama ta- bez seksualnog iskustva i bez hormonalnih promjena povezanih s
raa- njem pokaemo gnijezdo puno mladunaca, one ne pokazuju nita od ovog majinskog
ponaanja. Zapravo, enke djevice boje se mladunadi i aktivno ih izbjegavaju. Tako hormonalne
promjene koje se zbivaju kod raanja u enki izazivaju emocionalno stanje koje iskljuuje njihov
strah od mladunaca, a ukljuuje privlaenje. Znamo da to izazivaju hormoni koji djeluju na mozak,
jer ako se takorima da mjeavina hormona sastavljena tako da oponaa one koji kolaju u vrijeme
okota, enke djevice ponaaju se majinski pri susretu s leglom mladunaca: one ih vraaju u
gnijezdo, oblizuju i zauzimaju majinski stav.
Razmotrimo sada problem adaptacije: hormoni ukljueni u raanje i poetak proizvodnje mlijeka,
koji imaju emocionalne efekte zapoinjanja majinskog ponaanja, brzo se sputaju na niu razinu
nakon raanja. Jasno je da za enku takora ne bi bilo adaptivno da izgubi interes za svoje mladunce
u toj fazi. Dogaa se to da je poetni mehanizam ovisan o hor- monima nadopunjen, a zatim i
zamijenjen drugim mehanizmom koji se temelji na uenju. enka takora ui o svom leglu
mladunaca; oni joj postaju izvor potkrepljenja. To se moe vidjeti u dvije vrste pokusa koje opisuju
Fleming i Corter. U jednom, mladunad je dana nevinim enkama, kojima nisu dani nikakvi
hormoni. Premda su ih u poetku izbjegavale, nakon jednog ili dva dana nevine enke su bile
spremne lei uz njih, a nakon pet do deset dana poele su prema njima pokazivati majinsko
ponaanje. Uobiajen je proces, ini se, da majinsko ponaanje u poetku izazovu hormoni, a da se
ono kasnije odrava zbog iskustva.
Sto privlai majku takora? Cini se da je najvaniji znak miris. Tako e, primjerice, enke koje su
tek okotile, no nisu jo imale nikakvih iskustava sa svojim mladuncima, materijal za izgradnju
gnijezda radije uzeti iz gnijezda druge enke s leglom mladunaca nego iz gnijezda enke koja nema
mladunad. Nevine enke ne pokazuju takav odabir, premda ga pokazuju one nevine enke koje su
dobivale hormone vezane za porod (Fleming i sur.,
1989) . Mogue je da glasovi koje mladunci isputaju imaju slian uinak: ti e glasovi sasvim
sigurno probuditi majke mladunaca, no nee probuditi nevine enke. Majke privlai bilo koje leglo
mladunaca, ne samo njihovo, a one ne razlikuju pojedinane mladunce.
Koji su mehanizmi u osnovi takvih uinaka? Fleming i Corter opisuju glavna podruja koja su
vjerojatno ukljuena, prvenstveno preoptiko podruje hipotalamusa, podruje za koje se zna da je
osjetljivo na neke od hormona raanja (estradiol i prolaktin). tovie, ako se prati aktivnost neu-
rona, mjerena stvaranjem novih proteina, dok enke ue o svojim mladuncima, zapaaju se
specifine anatomske promjene. Eksperiment koji je to pokazao ukljuivao je nove majke takora, a
sudjelovale su etiri skupine: jedna je sat vremena provela sa svojim novim mladuncima, druga je
provela sat vremena s drugim odraslim takorom, trea s novom hranom, a etvrta nije bila izloena
nikakvoj novoj stimulaciji. Najvia razina aktivacije mozga, koju po-
kazuje stvaranje novih proteina, bila je u skupini s mladuncima; aktivacija je opaena
preteno u preoptikom podruju hipotalamusa i u amigdaloidnom podruju. Ti su
uinci bili specifini za blizinu mladunaca, jer su neka druga podruja mozga bila
podjednako aktivirana blizinom mladunaca i drugog odraslog takora.
Dakle, ono to zamjeujemo kod majinskog ponaanja je sloena orke- stracija:
komponente ukljuuju radnje svojstvene vrsti (kao to je zauzimanje majinskog stava),
ije su mree anatomski lokalizirane, emocionalnu odbojnost i privlanost (kao to je
pretvaranje straha od mladunaca kod enke u privlaenje) i senzorne znakove (kao to
je miris). Mehanizmi su genetski odreeni, pod utjecajem su hormona, no podloni
promjenama pod utjecajem uenja. Drugi sustavi temeljeni na emocijama ukljuuju
slian skup komponenti. Takvi sustavi osiguravaju temelj za sekvence radnji
usmjerene cilju, vane za jedinku i za prijenos gena, sekvence koje su zatim razraene
individualnim iskustvom.
Saetak
Jo od vremena Danvina jasno je da mnoge ivotinje pokazuju emocije. Nije sasvim
jasno vrijedi li to za gmazove, premda te ivotinje pokazuju inter- individualno
ponaanje kao to je udvaranje ili agresija. Vrlo jasne emocije javile su se tijekom
evolucije s razvojem limbikog sustava kod ranih sisavaca, a te su ivotinje razvile
adaptivna ponaanja koja se temelje na majinskoj brizi za mlade, drutvenom ivotu
koji ukljuuje meuzavisnost, a ne tek povezanost, i sklopove ponaanja koja ine igru.
Socijalne kvalitete ivota sisavaca i ptica njihove ivote ine puno sloenijima od
ivota gmazova. Nuni su odreeni mehanizmi koji daju osnovni skript socijalnih
interakcija u suradnji i natjecanju, te promjene ponaanja pri susretu s neoekivanim.
To su funkcije u kojima limbiki sustav daje repertoar radnji svojstvenih vrsti, od kojih
neke imaju emocionalna svojstva, kao to su pozitivne emocije pri- vlaenja pojedinim
osobama ili negativna svojstva povlaenja od njih. S evolucijom neokorteksa ti su
mehanizmi ostali i dalje vani, no nadopunjeni su uenjem, a kod viih primata sve
finijom identifikacijom, pa se meuzavisnost poela temeljiti na suradnji s pojedinim
jedinkama i na radnjama koje se planski ine zajedno.

Najbolji lanak koji povezuje evoluciju emocija s anatomijom mozga je po naem
saznanju:
Paul MacLean (1993). Cerebral evolution of emotion. U M. Lewis i J.M. Havi- land
(Ur.), HANDBOOK OF EMOTIONS (str. 67-83). New York: Guilford.
Najpoznatija neurofizioloka teorija emocija je LeDouxova. Vidi, primjerice:
Joseph LeDoux (1994). Emotion, and the brain. SCIENTIFIC AMERICAN, 270 (lipanj), 50-57.
Za opiran i promiljen pregled spoznaja o emocijama i kortikalnoj lateralizaciji:
D.M. Tucker i S.L. Frederick (1989). Emotion and brain lateralization. U H. Wagner i A.
Manstead (Ur. ),HANDBOOK OFSOCIALPSYCHOPHYSIOLOGY (str. 27-70), Chichester: Wiley.
Odlian i opiran uvod u funkcije transmiterskih tvari, peptida i hormona kod emocionalnog
funkcioniranja:
Jaak Panksepp (1993). Neurochemical control od moods and emotions: ami- noacids to
neuropeptides. U M. Lewis i J.M. Haviland (Ur.), HANDBOOK OF EMOTIONS (str. 87-107). New
York: Guilford.
6. /)()(jlaoJ/e
(
S
a
E
T
e
I
K
R
a
D
\
SHKA 6.0 Ova slika etverogodinje
djevojice nainjena je nakon to je
njezin otac fotografirao njezinu
sestru odievenu u krizmanu haljinu.
Ova malena djevojica naposljetku
je poskoila prema naprijed i
povikala: Hou j : Tiene slika!
Slika pokazuje karakteristian ljutit
izraz lica (podignute obrve, usnice
etverokutnog oblika) i tjelesni stav
sa stisnutim akama.
Zbog ega je svaki kritini trenutak u ivotu odrasle osobe ili djeteta tako jasno obojen
emocijom?
Vygotsky, 1987, str. 335
Emocionalni razvoj
Emocije su prvi jezik svih nas. Nekoliko sekundi nakon roenja ljudsko
novoroene proizvede svoju prvu emocionalnu komunikaciju - pla. Prema MacLeanu
(1993) takvi su glasovi tijekom evolucije bili vani. Oni su signa- lizirali poetak nove
vrste adaptacije kada su se gmazovi nalik na sisavce poeli preobraavati u sisavce.
Meu kraljenjacima poinjale su se pojavljivati drutvena aktivnost i suradnja.
Razumijevanje razvoja emocija podrazumijeva razumijevanje naina na koji bioloki
utemeljeni obrasci govornih glasova (Papousek, Jurgens i Papousek, 1992) i vidljivi
emocionalni izrazi omoguuju dojenetu i roditelju meusobnu komunikaciju, te
naina na koji ti obrasci kasnije poprimaju oblike kulture i individualnosti.
U ovom i sljedeim poglavljima katkada upotrebljavamo izraz skrbnik" kako
bismo oznaili bilo koju osobu koja obavlja roditeljsku dunost. O majkama piemo
vie nego o oevima, ne zbog toga to vjerujemo kako su oevi manje vani za
emocionalni razvoj djece dojenake dobi, ve samo zbog toga to su u veini
istraivanja o dojenadi sudjelovale majke, premda se u najnovije vrijeme to poinje
mijenjati.
Teoiija o odvojenim emocijama prema teoriji

dinamikih sustava
;
t
Sto se to razvija tijekom emocionalnog razvoja? Razmotrimo to pomou dviju
teorija, kako bismo zaotrili neka pitanja i procijenili vanost odreenih zapaanja.
Prva teorija je teorija o odvojenim emocijama, jedna verzija zamisli o postojanju
malog skupa osnovnih emocija o kojoj smo raspravljali u etvrtom i petom poglavlju.
U istraivanjima razvoja u dojenakoj dobi njezini su najpoznatiji zagovornici Izard
(primjerice, 1992) te Malatesta i suradnici (1989a). Ona je proizala iz Tomkinsove
(1962) zamisli prema kojoj se svaka uroena emocija pojavljuje kao paket: postoji
odreena emocija zajedno sa skupom tjelesnih promjena i osobitim izrazom lica, koji
mehanizmom povratne sprege tu emociju pojaavaju. Prema tome, emocionalni su
izrazi vanjski i vidljivi znakovi unutranjih programa. Tijekom razvoja oni se mije-
njaju. Prouavanje emocija kod djece dojenake dobi prua nam vane informacije
zbog toga to kod tako male djece emocije moemo opaati prije nego to nastupe
promjene uzrokovane kulturom.
Druga je vrsta teorije teorija dinamikih sustava. Njezini najvaniji pred- stavnici su
Fogel i sur. (1992), Camras (1992) te Marc Lewis (1995). Prema
ovoj teoriji ne postoje uroeni neurofizioloki programi, vidljivi znakovi, niti srni
aspekti emocija kao to su izrazi lica. Umjesto toga, vei broj genetski utemeljenih
komponenata organizira se u obrasce interakcije. Ova je teorija srodna teorijama koje
smo prikazali u 4. poglavlju, prema kojima se emocije sastoje od komponenata.
Meutim, postoji i razlika: u komponentnim teorijama emocija kod odraslih osoba
komponente se pojavljuju zajedno zato to ih izazivaju obiljeja okoline koja se
pojavljuju zajedno (Ortony i Turner,
1990) . Prema Fogelovu razvojnom gleditu komponente se meusobno povezuju,
postaju osjetljive na obiljeja okoline, ali takoer i ograniavaju jedna drugu kako se
cijeli sustav razvija. Fogel dri da se u interakcijama takvih sustava sa socijalnim
svijetom dogaaju daljnje meuovisnosti. Citav sustav osobe-s-drugim postaje
samoorganizirajui i emocije se pojavljuju kao naini interakcije izmeu komponenata
i vanjskih dogaaja. Takvi naini imaju prepoznatljiv vremenski tok - primjerice,
poetak i zavretak epizode smijanja. Mnogi bioloki sustavi imaju samoorganizirajua
svojstva i postoje matematike teorije takvih sustava. Vjerojatno je takoer da neuralne
mree i njihove interakcije s okolinom proizlaze iz nekoliko interakcijskih ogra-
nienja - prisjetite se iz prethodnog poglavlja eksperimenata Valensteina, i
Kakolevvskija (1970) u kojima je utvreno da potpuno isto elektrino podraivanje
mozga izaziva razliite obrasce ponaanja, ovisno o tome to se nalazilo u okolini.
Fogelova hipoteza ima tri naela: (a) emocije se temelje na samoorganizirajuim
dinamikim sustavima; (b) oni ovise o kontinuiranim nizovima akcija u odreenim
okolinama, a ne samo o unutranjim programima; (c) kategorije emocija izgraene su
od gradijenata vremena i intenziteta glasovnih, gestovnih i drugih obiljeja. Prema
ovom gleditu emocije izlaze na povrinu - one proizlaze iz interakcija procesa nie
razine, koji sami po sebi nisu emocije.
Kao to moete zamisliti, postoje i brojna druga gledita, od kojih se neka nalaze
izmeu teorija ove vrste. Za poetak, meutim, ostavimo teorije odvojenima, jer e
nam to pomoi da raspoznamo vanost prikupljenih empirijskih podataka.
Razmotrimo najprije debatu o tome pojavljuju li se i kada se pojavljuju odvojene
emocije u djetinjstvu. Moe li se dojene razljutiti? Kada pokazuje da je ljuto, ima li to
isto znaenje kao i kod odraslih osoba?
Izraavanje emocija tijekom prve godine ivota

Nema nikakve sumnje da se u ranoj dojenakoj dobi neke emocije ine zasebnima.
Izraz lica koji pokazuje gaenje, primjerice, opaen je kod novo- roenadi kad im je
dano da kuaju kisele tvari (Steiner, 1979). Ova jasna reakcija na odgovarajui podraaj
pokazuje da novoroena djeca uistinu izraavaju gaenje.
Jedna vrsta istraivanja sastojala se u tome da se od odraslih osoba trailo da
pogledaju fotografije lica dojenadi i kau koje emocije dojene na njima izraava.
Odrasle osobe dobro prepoznaju radost na licima djece uzrasta od 2 do 12 mjeseci
(Emde i sur., 1985). Strunjaci istrenirani u jednoj od shema za
kodiranje pokreta lica, koje smo opisali u 4. poglavlju, takve dojenake os- mijehe takoer su
procijenili kao pokazatelje radosti (Oster, Hegley i Nagel,
1992).
Premda se mala djeca doista osmjehuju, odnos tih osmijeha prema odgovarajuim podraajima
manje je jasan (Sroufe i Waters, 1976; Wolff,
1987) . U prvim tjednima ivota osmijesi se pojavljuju tijekom faza sna u kojima se dogaaju
ivahni snovi (spavanje s brzim pokretima oiju ili REM spavanje). Nakon prvog mjeseca ivota
osmijesi se poinju pojavljivati uz njeno milovanje, a u dobi od dva mjeseca pojavljuju se esto u
interakciji s roditeljem (Malatesta i sur., 1989.a). Prema tome, ako je osmjehivanje pokazatelj
emocije, tada se radost moe pojaviti nekoliko sati nakon roenja. No ako REM spavanje
jednostavno izaziva refleksno osmjehivanje, bez ikakvog unutranjeg stanja radosti, tada se jasni
znakovi radosti ne pojavljuju sve dok dijete ne navri jedan ili dva mjeseca ivota (Sroufe, 1978).
U dobi od tri mjeseca djeca se sasvim sigurno osmjehuju na iste vrste dogaaja koji i stariju djecu
i odrasle takoer ine radosnima - pokazivanje panje, pozivanje na igru i tome slino. Lewis,
Alessandri i Sullivan (1990.) pokazali su da se osmjehivanje takoer pojavljuje i onda kada djeca
ovlada- vaju odreenim vjetinama. Oni su djecu dojenake dobi stavili u sjedalice za dojenad i na
njihove su ruke privrstili uzice. Za djecu u jednoj situaciji povlaenje uzice ukljuivalo je kratki
glazbeni ulomak: djeca stara dva, etiri, est i osam mjeseci ubrzo su nauila ukljuiti glazbu
povlaenjem uzice. Ona
Slika 6.1 Fotografije male djece koja izraavaju emocije: (a) pozitivan ili radostan izraz, (b) negativan
izraz.
su pokazivala vie zanimanja i osmjehivanja negoli djeca kod koje je glazba ukljuivana neovisno o
njihovu povlaenju uzice. Kao i kod odraslih, ovlada- vanje vjetinom djecu ini radosnom.
Jedna se uloga dojenakih osmijeha sastoji u pobudivanju zanimanja odraslih osoba i izazivanju
radosti kod njih. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su kako onda kada malo dijete pokazuje
zanimanje za igru sa svojim roditeljima, roditelji takoer pokazuju poveano zanimanje. Huebner i
Izard
(1988) majkama su pokazivali slike izraza lica dojenadi. Majke su izvijestile
o tome da se kada vide izraze pozitivnih emocija ili interesa osjeaju dobro i da bi tom djetetu
priale, igrale se s njime, stupile s njime u interakciju i pokazivale mu ljubav. Prema tome, ak i
prije nego to dojene moe usmjeriti svoje emocionalne izraaje prema specifinim ljudima, njegovi
osmijesi imaju sposobnost da uvuku odraslu osobu u njenu interakciju s njime. Odraavaju li ti
osmijesi doista radost ili su samo refleksni pokreti lica manje je vano, nego to je njihova uloga
pospjeivanja pozitivnih odnosa.
Dokazi o ranom izraavanju zasebnih negativnih emocija znatno su prob- lematiniji. Neki
istraivai, kao to su Oster, Hegley i Nagel (1992), tvrde da negativni izrazi kod male djece
pokazuju samo nediferenciranu uznemirenost. Drugi, poput Izarda i Malateste (1987), tvrde kako se
ve od rane dojenake dobi mogu vidjeti zasebni izrazi straha, ljutnje i tuge. Kao to smo opisali u
4. poglavlju, postoje dvije sheme za analiziranje izraza lica: Izardov (Izard, 1979) i njegova
kasnija modifikacija AFFEX (Izard i sur., 1983) te Osterov Baby-FACS (Oster i Rosenstein, u tisku)
koji je zapravo adapta- cija Ekmanova i Friesenova (1978) FACS-a namijenjena djeci dojenake
dobi. Oster, Hegley i Nagel (1992) uzeli su 19 fotografija djece dojenake dobi koje su na
sustavu procijenjene kao odvojene negativne emocije (ljutnja, tuga, gaenje), a zatim su ih ponovno
procjenjivali pomou Baby- FACS sustava. Za svega tri od devetnaest fotografija FACS sustavom
procijenjeno je da pokazuju istu emociju kao to je procijenjeno i MAX-om. Uz tako nisku razinu
slaganja istraivanja koja koriste razliite sustave kodiranja vjerojatno e rezultirati razliitim
zakljucima o tome koje se emocije pojavljuju tijekom razvoja i kada.
Neki istraivai jednostavno kodiraju djetetov izraz lica -zadovoljava li on kriterije kodiranja,
zakljuuje se o specifinim negativnim emocijama. Na ovaj nain istraivai koji su upotrebljavali
sustav, uoili su izraze ljutnje, tuge i bolne uznemirenosti kod tromjesene djece za vrijeme
igre s majkom, odvajanja od nje i ponovnog susreta s njome (Malatesta i sur., 1986). Izard, Hembree
i Huebner (1987) snimali su djecu staru dva, etiri, est i osanmaest mjeseci dok su primala injekcije
redovitog cjepiva protiv dif- terije i drugih bolesti. Sva dvomjesena djeca imala su bolno-uznemiren
izraz, 96% pokazivalo je ljutnju, a 44% tugu.
Drugi su istraivai takoer primijetili izraze ljutnje kod djece mlae od godinu dana. Prisjetite se
da je u eksperimentu koji su proveli Lewis, Alessan- dri i Sullivan (1990) jedna skupina djece
ukljuivala kratki glazbeni ulomak povlaenjem uzice koja im je bila privrena za ruku.
Dvomjesena djeca u takvim su uvjetima pokazivala vie ljutnje i vrpoljenja onda kada njihovo po-
vlaenje uzice vie nije ukljuivalo glazbu negoli onda kada su mogla ukljuiti glazbu. Ljutnju
moemo oekivati kao reakciju na frustraciju, i upravo to je ono to se ovdje pokazalo. Meutim kao
odgovor na ovakvu frustraciju djeca su takoer pokazivala i vie straha, tuge i vrpoljenja. Ovaj nalaz
dovodi do problematinog teorijskog pitanja. Kada vidimo izraz lica koji izgleda poput straha, ali ga
vidimo kao reakciju na neto za to se smatra da ne predstavlja podraaj koji obino izaziva strah,
moemo li takav izraz lica zvati strahom?
Zbog toga neki ljudi tvrde kako je pravi test za pitanje doivljavaju h mala djeca odvojene
emocije samo to ako pokazuju specifian izraz lica kao odgovor na odgovarajui podraaj. To su
strogi kriteriji za prisutnost odvojenih emocija: emocija nije tek izraz lica, ve izraz lica u
odgovarajuem kontekstu.
Elegantno zamiljeno istraivanje Hiatta, Camposa i Emdea (1979) prua nam uvid u povezanost
izmeu unutranjih stanja, izraza lica i podraaja. Oni su djecu uzrasta od deset do dvanaest mjeseci
stavili u est podraajnih situacija. Poli su od sljedeih hipoteza: igranje skrivaa (ku-kuc) ili
igranje igrakom izazvat e radost; stavljanje na napravu koja se naziva vizualnim ponorom (vidjeti
sliku 6.2) ili prilaenje nepoznate osobe izazvat e strah:
Slika 6.2 Fotografija vizualnog ponora. Dijete ima dojam strmog ponora - uoavate sitniji izgled
kockastog uzorka s desne strane djetetova desnog koljena - no de- bela staklena ploa sigurno
podrava dijete dok puzi prema svojoj majci (Gibson i Walk, 1960).
gledanje nekog predmeta kako nestaje (pomou tahistoskopa i ogledala) ili male arolije u kojoj se
jedna igraka sakriva i zamjenjuje drugom, izazvat e iznenaenje. Komponente djetetova izraza lica
kodirane su koritenjem obiljeja koja su opisali Ekman i Friesen (1978). Da bi se zakljuilo kako
postoje odvojene emocije, trebaju biti zadovoljena dva kriterija:
kao odgovor na odreeni podraaj, predvien izraz lica treba se pojaviti ee od bilo kojeg
nepredvienog izraza lica; primjerice, kao reakcija na vizualni ponor ili na prilaenje
nepoznate osobe mora se znatno ee pojaviti izraz straha nego izraz iznenaenja;
predvien izraz lica mora se pojaviti znatno ee u prikladnoj po- draajnoj situaciji nego u
drugim podraajnim situacijama; primjerice, izraz straha mora se ee pojaviti kao
reakcija na vizualni ponor i prilaenje nepoznate osobe nego kao reakcija na predmet koji
nestaje ili na zamijenjenu igraku.
Hiatt, Campos i Emde utvrdili su da mala djeca doista izraavaju radost: oba su kriterija bila
zadovoljena. Strah je najslabije udovoljavao kriterijima. Kao odgovor na podraaje za koje se
pretpostavljalo da bi trebali izazvati strah, djeca su pokazivala niz razliitih izraza lica, a
nepredviene izraze lica pokazivala su znatno ee negoli izraz straha. Meutim jedna od po-
draajnih situacija za koju se pretpostavljalo da bi trebala izazvati strah, doista je ee izazivala
strah nego situacije za koje se predvialo da e izazvati radost ili iznenaenje. U podraajnim
situacijama koje su osmiljene za izazivanje iznenaenja, predvieni izraz lica opaen je ee nego
nepredvieni izrazi lica. Medutim izraz iznenaenja jednako se esto pojavio i u situacijama za koje
se pretpostavljalo da izazivaju strah i radost. Prema tome, radost u veoj mjeri udovoljava kriterijima
za odvojene emocije nego druge dvije ispitivane emocije.
Ovi nalazi pokazuju kako tvrdnja da kod djece dojenake dobi postoji velik broj odvojenih
emocija ima odreene tekoe. Nema sumnje da mala djeca pokazuju razliite izraze lica, no ini se
kao da ti razliiti izrazi lica moda nisu izravno povezani s unutranjim emocionalnim stanjima, osim
u sluaju radosti.
Neki naturalistiki podaci dalje ilustriraju ovo pitanje. Camras (1992.), is- traivaica u podruju
emocija, nainila je videosnimke izraza lica svoje kerke Justine tijekom prve godine njezina ivota.
Uz to je takoer vodila i paljive biljeke o okolnostima u kojima se svaki izraz lica pojavio.
Koristei Izardovu shemu kodiranja AFFEX, Camras je utvrdila da je Justine u prvim mjesecima
svoga ivota pokazivala izraze gadenja, straha, uznemirenosti- boli i ljutnje. Meutim, njezini izrazi
lica esto se nisu pojavljivali uz oeki- vane podraaje. Primjerice, Justine je pokazivala izraz straha
dok je protestirala zbog toga to je hrane. Premda je mogue da se osjeala uplaeno, njezina je
majka smatrala kako u tim okolnostima to ba i nije vjerojatno. Dok je dobivala gorak vitamin,
pokazivala je izraz tuge. Zbog ega bi taj podraaj trebao izazvati tugu? Camrasova je pribavila puno
ovakvih opaanja epizoda u kojima se podraajne okolnosti ne ine sukladnima djetetovu emocional-
nom izrazu.
Ako tijekom dojenake dobi djeca ne pokazuju niz odvojenih emocija koje odgovaraju
odvojenim unutranjim emocionalnim doivljajima, kako onda moemo protumaiti ove razliite
izraze lica? Neki smatraju da dojenad doivljava nediferenciranu uznemirenost (Oster, Hegley i
Nagel, 1992), premda njezin doivljaj moe biti razliitog intenziteta. Camrasova je (1992)
elaborirala ovo gledite: veina negativnih emocionalnih izraza kod dojenadi moe se kodirati kao
uznemirenost-bol, kao ljutnja ili pak kao mjeavina razliitih odvojenih izraza. Kada ine negativne
izraze lica djeca esto kontrahiraju miie ORBICULCIRIS OCULI i sklapaju oi. Prema AFFEX-u, jedina
je razlika u kodiranju izraza uznemirenosti-boli i ljutnje to to su kod ljutnje oi otvorene. Kod djece
dojenake dobi negativni izrazi lica sasvim sigurno postoje, ali su razliitog intenziteta: kod visokog
intenziteta AFFEX-om taj se izraz lica kodira kao uznemirenost-bol, kod neto slabijeg intenziteta
kao ljutnja, a kod niskog ili slabog intenziteta kao tuga. Kako se razvoj odvija, tako dolazi do
promjena u izrazima lica. Camrasova vjeruje kako su emocije komunikacije koje se mijenjaju kako
se mijenjaju i djetetove potrebe. Ona podupire Fogelovo gledite o dinamikim sustavima: u odrasloj
dobi vidljivi su razliiti obrasci emocija, ali u dojenakoj dobi oni ne postoje. Tijekom razvoja ti
razliiti obrasci spajaju se u svoje prepoznatljive oblike, u funkciji unutranjih ogranienja i
interakcija s drugim ljudima.
Ovaj smo odjeljak zapoeli dvjema teorijama: Izardovom (1991) teorijom
o odvojenim emocijama i Fogelovom teorijom dinamikih sustava. Govorei
o nainu na koji se odvija emocionalni razvoj, te teorije istiu razliite stvari. Jedna od tekoa u
njihovu procjenjivanju sastoji se u tome to je iznimno teko konstruirati kljune testove. Kada se
promatraju s razliitih gledita, podaci koji se protivnicima jedne teorije ine opovrgavajuima,
njezinim se zagovornicima ine podupiruima - pogledajte komentar Fogela i Reimersa (1989) te
kasniju repliku Malateste i sur. (1989b). Iz ranije rasprave poznato nam je da tijekom prve godine
ivota djeca mogu pokazivati razliite izraze lica, koji odgovaraju zamislima odraslih o tome kako
izgledaju specifini izrazi lica za pojedine emocije. Meutim, ne znamo jesu li ti izrazi lica valjani
pokazatelji unutranjeg doivljaja odgovarajuih emocija. Budui da s tako malom djecom nemamo
mogunosti razgovarati, ne moemo znati to ona osjeaju. Najbolji nain pogaanja kojim
raspolaemo jest to da ih izloimo neemu to bi trebalo izazvati unutranji doivljaj odreene
emocije: primjerice, stavljanje na vizualni ponor trebalo bi izazvati strah. Reagiraju li djeca na
takav podraaj neoekivanim emocionalnim izrazom, postoje dvije mogunosti. Jedna je da ne
postoji uvijek isti odnos izmeu unutranjeg emocionalnog doivljaja i izraza lica. Takvo se
tumaenje suprotstavlja gleditu o odvojenim emocijama. Drugo je objanjenje, meutim, kako
situacija za koju pretpostavljamo da izaziva unutranji doivljaj straha ne izaziva strah kod svakog
djeteta. Neka djeca mogu biti iznenaena ili frustrirana. Obje su teorije podjednako vjerojatne.
Premda kljune provjere ovih teorija jo nisu na pomolu, te nas teorije usmjeravaju u razliitim
smjerovima. Teorija o odvo-
jenim emocijama usmjerava nas prema sazrijevanju uroenih, unaprijed pri-
premljenih, gotovih struktura. Teorija dinamikih sustava usmjerava nas prema
transakcijama osobe i okoline u kojima veze izmedu unutranjih doivljaja i njihova
vanjskog izraavanja nisu unaprijed odreene.
Na vlastiti zakljuak jest da se negativne emocije u dojenakoj dobi ne razlikuju
dobro jedne od drugih. Mi mislimo kako je malo vjerojatno da su unutranji doivljaji
emocija i njihovi vanjski izrazi kod sasvim male djece povezani u odnosu 1 : 1.
Meutim tijekom razvoja unutranja stanja doista postaju u veoj mjeri odijeljena i sve
organiziranija. Ona se, takoer, kod svakog pojedinca i u svakoj kulturi izraavaju na
karakteristine naine. Unu- tranji doivljaji emocija povezani su sa spremnou na
djelovanje. Kao takva, ta su unutranja stanja ee povezana negoli nepovezana s
odreenim obrascima izraajnog ponaanja: izrazima lica, bojom glasa itd. Meutim
okolinski utjecaji vani su u oblikovanju kako unutranjih doivljaja, tako i naina na
koji se izraava sprenmost na djelovanje. Teorija dinamikih sustava postaje
privlanom kada se naglasak stavlja na povezanost izmeu pojedinca i okoline u
stvaranju ovih obrazaca reagiranja.
Prije nego to napustimo ovu polemiku, razmislimo na trenutak o ulozi emocija u
ivotu djece dojenake dobi. Djetetov osmijeh roditelja ini sretnim i zainteresiranim
- kao da se djetetova radost izravno komunicira. Djete- tovo izraavanje negativnih
emocija signalizira da neto nije u redu. Roditelj e tada vjerojatno uzeti dijete u
naruje, pruiti mu utjehu, ponuditi hranu i uzeti u obzir niz drugih moguih razloga
djetetove uznemirenosti. Tijekom prve godine djetetova ivota, dok ono jo nije
pokretno, sposobnost roditelja da razlikuje neto vie nego samo negativne i pozitivne
emocije nema ba puno smisla. Umjesto toga, kako bi otkrio znaenje djetetovih
signala roditelj poklanja panju kontekstu: koliko je sati prolo od kada je dijete
posljednji put jelo (Richards i Bernal, 1972)? Je li starija sestra udarila dijete? Je li u
sobu ula nepoznata osoba? Je li se dijete preokrenulo na otru igraku? Finije
razlikovanje negativnih emocija postaje vano tek onda kada se dijete pone
samostalno kretati i funkcionirati na odreenoj udaljenosti od roditelja.
Razvojne promjene u izazivanju emocija

to se mijenjaju djetetove sposobnosti signaliziranja razliitih emocija kako
dijete raste, tako dolazi i do znaajnih promjena u vrstama podraaja koji emocije
izazivaju. Scarr i Salapatek (1970) proveli su eksperimente kojima su dokazali neke
od tih promjena u prve dvije godine ivota. Oni su djecu uzrasta od dva mjeseca do
dvije godine izloili nepoznatim osobama, vizual- nom ponoru, klaunu koji iskae iz
kutije, igraki-psu koji hoda, glasnim zvukovima i osobi koja je nosila masku. Vrlo
mali broj djece mlae od sedam mjeseci pokazivao je izrazitiji strah ili uznemirenost na
bilo koji od ovih podraaja. S poratom dobi do uzrasta od dvije godine djeca su sve
vie pokazivala prestraeno
izbjegavanje vizualnog ponora te
sve izraeniji strah odnepoznatih
osoba i osoba s maskom. Njihov je
strah od glasnih ili iznenadnih
N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima)
N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima)

zvukova te od nepoznatih igraaka pokazao drugaiji obrazac: za te podraaje strah se
pojavio u dobi od oko sedam mjeseci, krajem prve godine ivota dosegao je svoj
maksimum, a nakon toga njegov je intenzitet poeo slabjeti (vidi sliku 6.3).
------- pas ..............klaun-------------glasni zvukovi
Slika 6.3 Postotak djece koja pokazuju strah od (a) vizualnog ponora te (b) igrake-psa, glasnih
zvukova i klauna koji iskae iz kutije, u funkciji dobi (Scarr i Salapatek, 1970).
a'
cS
100 afriki Bumani \

> (n=2S)
-o
o 80
z, c

a
SLIKA 6.4 Postotak djece koja plau >
o 60
^
tijekom odvajanja od osobe kojoj su > <j
a
privrena. Krivuljepokazuju razvojni ^ c
ja. \ Antikva, Gvatemala (n=36)
tok straha od odvajanja kod djece O 40
/ /, ... . , . ' izraelski kibuc
afrikih Bumana, Indijanaca iz Gva- >o
<t> / / Indijanci (Gvatemala) ,
= ( - 1 )
5/3
temale, obitelji nieg drutvenog c* 20
stalea iz Antigve i Gvatemale te djece fJ
a> 0
T 10 15 20 25 30 35
iz jednog izraelskog kibuca (Kagan i
sur., 1980). Dob (u mjesecima)
Kasnije u djetinjstvu olazi do daljnjeg razvoja. Djeca predkolske dobi najvie se boje
imaginarnih stvari: udovita, duhova, zastraujuih snova. Poetkom kolovanja najizraeniji su
strahovi u vezi s tjelesnim ozljedama i fizikim opasnostima (Bauer, 1976), dok u adolescenciji
prevladavaju socijalni strahovi (Bamber, 1979).
Neki su dogaaji univerzalno zastraujui. Uznemirenost prilikom odvajanja od osobe kojoj je
dijete privreno jedan je od takvih dogaaja. Kao to je istaknuo Bowlby (1973), razvoj tog straha
praen je i sve veim oprezom prema nepoznatim osobama - prema ljudima kojima dijete nije
privreno. Uznemirenost zbog odvajanja od bliske osobe pojavljuje se u drugoj polovici prve godine
ivota, maksimalni intenzitet dostie u dobi izmeu 15 i 18 mjeseci, a zatim se poinje smanjivati,
tako da su u dobi od tri godine vrlo burne reakcije na odvajanje ve prilino rijetke.
Premda je ovakav obrazac ovog straha univerzalan, on takoer ovisi i o kontekstu. Ako dijete
samo otpue ili odgega od roditelja, tada pokazuje znatno manju uznemirenost nego onda kada je
roditelj taj koji odlazi (Rhein- gold i Eckerman, 1970). Djeca su takoer manje uznemirena ako
njihovi roditelji naputaju dom odlazei kroz vrata kroz koja redovito odlaze nego onda kada odlaze
kroz neuobiajena vrata (Littenberg, Tulkin i Kagan, 1971). Prema tome, djeca dojenake dobi
procjenjuju dogaaje, a nepozna- tost je jedna od odrednica njihove uznemirenosti i reakcije
izbjegavanja.
Dojenake sposobnosti razlikovanja emocija kod drugih

ljudi i reagiranja na te emocije
Razmotrimo sada koje informacije djeca imaju i koliko rano percipiraju emocije kod drugih ljudi.
Kakve uinke na malo dijete imaju emocije drugih ljudi?
Jedan je od izazova razvojnih istraivanja otkriti imaju li djeca dojenake dobi neka znanja - kada
su djeca mala to ih ne moemo izravno pitati. Uo- biajena metoda kojom se to ispituje jest metoda
privikavanja (habituacije), koja se temelji na spoznaji da dojene due promatra nove strukture od
onih koje su mu ve poznate. Prema tome, prikae li se dojenetu radosno lice, ono ga dugo vremena
promatra, a zatim skrene pogled. Prikae li mu se zatim jo jedno radosno lice, moemo oekivati da
e ga dijete samo kratko pogledati, jer mu taj izraz lica nije nov. Meutim prikae li mu se potom
tuno lice, moemo oekivati da e ga dijete dugo promatrati, jer mu je taj izraz lica nov. Pomou
ovakve metodologije moemo utvrditi to su u vezi s emocijama djeca dojenake dobi sposobna
razlikovati.
Field i suradnici (1982) koristili su ovu metodu kako bi utvrdili mogu li novoroena djeca
razlikovati emocionalne izraze. Djeca koja su bila stara 36 sati promatrala su odraslu osobu koja je
svojim licem izraavala radost, iznenaenje i tugu. Dijete se prvo priviknulo na jedan izraz lica, a
zatim je vidjelo novi izraz lica. Kada se priviknulo na drugi izraz lica, prikazan mu je trei. Djeca su
se uistinu privikavala i odvikavala (dishabituirala) od tri razliita emocionalna izraza. Osim toga,
pokazivala su takoer i odreenu sposobnost imitiranja emocionalnih izraza koje su gledala. Ona su u
veoj mjeri otvarala usta i oi kada su promatrala odraslu osobu koja je izraavala iznenaenje, u
veoj su mjeri prila i vjesila usne kada je odrasla osoba izraavala tugu i vie su irila usne kada je
odrasla osoba izraavala radost. Haviland i Lelwicka (1987) potvrdili su ove nalaze na djeci staroj
deset tjedana.
Zakljuak ovih istraivanja bio je da prije nego to djeca imaju razvijene vee mogunosti uenja,
ona su sposobna razlikovati emocije koje izraava jedna te ista odrasla osoba i mogu imitirati neke
aspekte tih emocija. Ovakav zakljuak podrazumijeva postojanje genetski utemeljenog mehanizma
prepoznavanja emocionalnih izraza i njihova stvaranja, koji se moda moe objasniti pomou
teorije o odvojenim emocijama. Ali mogue je da je u stvaranju ovog zakljuka preskoena jedna
stepenica (Nelson, 1987) -moda se djeca privikavaju na druga obiljeja lica, a ne na ona koja doista
pokazuju emocije. Prisjetite se kako su sloena razlikovanja u AFFEX-u ili u FACS-u potrebna da bi
se identificirali emocionalni izrazi. Prisjetite se takoer kako je suptilan znak kojim se pravi osmijeh,
koji ukljuuje i kontrakcije miia oko oiju, razlikuje od lanog osmijeha u kojem se pomiu samo
usta.
Caron, Caron i Myers (1985) dokazali su da mala djeca najvjerojatnije ne mogu razlikovati
emocionalne izraze kao takve. Oni su djeci uzrasta od etiri
SLIKA 6.5 Podraaji upotrebljavani u eksperimentu koji su proveli Caron, Caron i Myers (1985). Kod djece koja su
se priviknula (habituirala) na ljutito lice s vidljivim zubima nije dolo do reakcije odvikavanja (dishabituacije) kada
su im prikazana nova lica (na desnom dijelu slike) koja se osmjehuju uz takoer vidljive zube.
do sedam mjeseci prikazivali fotografije ena koje su pokazivale ljutnju i radost, pri emu su zubi ili bili vidljivi
ili se nisu vidjeli. Djeca su bila sposobna razlikovati lica na kojima su se vidjeli zubi od onih na kojima se zubi nisu
vidjeli, ali ako su se zubi vidjeli i na ljutom i na radosnom licu, tada ih nisu mogla razlikovati.
Prema tome, djeca dojenake dobi mogu prepoznati istaknuta obiljeja lica, no ta se obiljeja ne moraju
podudarati s onima na temelju kojih se razlikuju emocije. Caron, Caron i MacLean (1988) nastavili su istraivati
dalje kako bi ispitali kada mala djeca doista razlikuju kljune aspekte emocionalnih izraza. Oni su djecu
dojenake dobi privikavali na jedan emocionalni izraz lica i boju glasa i to za est razliitih odraslih osoba. Djeca
su zatim vidjela i ula dvije nove odrasle osobe koje su pokazivale i novi izraz lica i izraz lica koji im je ve bio
poznat. Kada su djeca bila priviknuta na radostan ili tuan izraz lica, a zatim im je prikazan novi izraz lica (tuan ili
radostan) koji je proizvela nova odrasla osoba, djeca stara pet mjeseci bila su sposobna razlikovati emocionalne
izraze kao takve. Meutim, djeca stara etiri mjeseca to nisu mogla. Djeca stara pet mjeseci nisu mogla
razlikovati radost i ljutnju, ali djeca stara sedam mjeseci jesu. Kada su eksperimentatori nastavili dalje istraivati,
uklonivi glas i pokazujui samo lica odraslih osoba, djeca stara pet mjeseci i dalje su mogla razlikovati radost i
tugu, ali ak ni sed- momjesena djeca nisu mogla razlikovati radost i ljutnju samo na temelju izraza lica. Prema
tome, prije dobi od etiri mjeseca djeca ne razlikuju razliite emocionalne izraze lica koje proizvedu razliite
odrasle osobe i vjerojatno prije mogu razlikovati emocije na temelju glasa nego vizualno.
Glas je vaan za emocionalnu komunikaciju i Fernald (1989) je pokazao da odrasle osobe djetetu dojenake
dobi govore drugaijom bojom glasa nego to govore drugoj odrasloj osobi. Tom posebnom, tzv. majinskom go-
voru, djeca poklanjaju veu panju i za vrijeme govora namijenjenog ba njima pokazuju vie pozitivnih emocija.
Djeca starija od pet mjeseci mogu razlikovati emocionalne poruke kojima se izrie odobravanje ili zabrana i to bilo
na jeziku svojih roditelja ili na jeziku kojim njihovi roditelji ne govore. Djeca pokazuju vie pozitivnih emocija na
odobravanja, a vie negativnih emocija na zabrane (Fernald, 1993).
U dobi od sedam mjeseci djeca mogu spojiti izraz lica s odgovarajuom bojom glasa. Walker-Andrews (1986)
prikazivao je djeci staroj pet i sedam mjeseci filmove na kojima su izraavane emocije radosti i ljutnje. Snimio je
takoer i glasove koji su pratili izraavanje tih emocija. Na filmu su usta bila skrivena, tako da dijete nije moglo
povezati micanje usana s glasom. U dobi od sedam mjeseci djeca su dulje gledala snimke izraza lica koje su
odgovarale glasu koji su sluala negoli one snimke na kojima izrazi lica nisu odgovarali glasu koji su ula.
Medutim u dobi od pet mjeseci, djeca nisu bila sposobna za takvo razlikovanje.
Prema tome, jasno je da u prvim mjesecima ivota djeca imaju sposobnosti izraavanja i percepcije emocija
koje su primjerene njihovim potrebama u odnosima s drugim ljudima. Ona mogu signalizirati svoju uznemirenost
od
prvih trenutaka ivota, a ubrzo zatim mogu signalizirati i radost. Ona takoer mogu prepoznati
razliite oblike emocionalnih stanja svojih roditelja, osobito na temelju boje glasa. Strog zahtjev
prema kojem se prepoznavanje emocija mora dokazati za nekoliko razliitih osoba veini djece nije
potreban budui da imaju samo jednu ili dvije osobe koje najveim dijelom vode brigu o njima.
Mogue je, tovie, da sposobnosti imitacije koje djeca pokazuju ve prvih sati svoga ivota imaju za
njih vane emocionalne posljedice. Melzoff je
(1993) demonstrirao te sposobnosti i pretpostavio da pokreti lica kojima dijete imitira emocionalne
izraze odraslih osoba mogu kod djeteta izazvati emocije. To se moe dogoditi bilo zbog toga to
postoje odvojeni neuralni programi emocija koji se pokreu kada se aktivira bilo koji njihov dio, pa
e u tom sluaju emocija izazvana kod djeteta biti ista kao i emocija koju pokazuje roditelj, ili pak
zbog toga to pravljenje odreenog izraza lica utjee na odreeni mod u dinamikom
samoorganizirajuem sustavu. U oba sluaja to bi moglo znaiti da je djeja imitacija emocionalnih
izraza drugih osoba vana za dijeljenje emocionalnih stanja s roditeljem ili drugom osobom koja o
djetetu brine (Stern, 1985.; Trevarthen, 1979). Do uzrasta od godinu dana razviju se sposobnosti
koje djeci omoguuju sudjelovanje u sloenim interakcijama.
Izgradnja djetetovih odnosa s drugima

Kakva je uloga emocija u izgradnji odnosa s drugima? Emocije pokazuju odvija li se neka
interakcija dobro ili je potrebno izvriti odreena prilagoavanja. Ovdje, primjerice, iznosimo opis
majke slijepog djeteta starog tri i pol mjeseca, koje sjedi u stolici za dojene. U tom primjeru vidljivo
je kako majka reagira na djetetove emocionalne signale i regulira vlastito ponaanje kako bi se
slagalo s ponaanjem njezina djeteta. Ovaj odjeljak preuzet je od Alsa. Tronicka i Brazeltona (1980).
... majka se pribliava i prijateljskim, pomalo grlenim glasom govori: Bok, mrvice. Bok,
mrvice. Marci pribliava lice jo vie prema majci, otvara usta i usmjerava svoj kaiprst
prema njoj. Veoma je mirna, a njezino je lice otvoreno prema majci. Majka se naginje vrlo
blizu, dodiruje Marcinu desnu ruku i svojim licem gotovo dodiruje lice djevojice. Govori
toplim, pjevueim glasom: Sto to radi? Jo nekoliko puta ponavlja: to to radi? i
svojim licem mazi lice djevojice. Marci se oslanja natrag, jo uvijek upijajui svaki dodir i
zvuk ... Majka dodiruje Marcin nos. Marci se istog trenutka uznemiri i uzmie prema natrag,
plazi jezik te otvara i zatvara usta. Majka juputa i kae: Da! Sjeda malo dalje i njeno kae:
Lijepo si se vozila! Ba si se lijepo vozila! Na te rijei Marci se ponovno umiruje, podie
obrve, otvara usta i poludi za svojom mamom. Majka sada klizi svojim prstima prema gore
po Marcinoj ruci i trbuhu govorei kroz igru: to to radi? to to radi? Marci primie svoje
lice blie majinu licu. Majka naizmjence primie svoje lice blie Marcinu i odmie ga od
nje te u ritmu svojih pokreta govori: Aaa-bu! Aaa-bu! Aaa-bu! Marcina usta iroko su
otvorena. Njezina ramena podignuta su prema majci, a njezina desna ruka pomie se u ritmu
majina glasa. Zatim se naglo iroko osmjehne, ostajui licem i tijelom i dalje privezana za
svoju majku. Majka to nagrauje govorei mrmoreim glasom: Kakav divan osmijeh! Aaa-
bu! Jo jednom izgovara: Aaa-bu! Zatim itavo Marcino tijelo pomie prema sredini.
Marcino se lice mijenja. Majka se odmah vraa igri Aaa-bu, pribliava- jui svoje lice jo
blie Marcinu licu nego to je to inila prije. Marci se jo jednom oputa, iroko otvara usta,
podie desnu ruku, podie obrve i ponovno se poinje smijeiti. (Als, Tronick i Brazelton,
1980., str. 30)
Ovdje vidimo vjeto usklaenu interakciju u kojoj majka promatra djetetovo emocionalno stanje
i usklauje svoje reakcije s njim. Kako bi ukljuila dijete u interakciju, majka zapoinje tzv.
majinim govorom, inei velike promjene u intonaciji svoga glasa, ime privlai djetetovu panju
(Fernald, 1989). Ona se primie vrlo blizu djetetu i mazi ga. Podraivanje se postupno pojaavajer
majka dodiruje djevojicu i pria joj. Majka je osjetljiva na razinu djetetova uzbuenja pa se stoga
malo povlai kada se djevojica uznemiri, a zatim ponovno otpoinje interakciju, ali ovaj put neto
manje intenzivno. Majka igra glasovno-dodirnu igru. Svojim osmijehom Marci majci signalizira
svoje uivanje u igri. Kada je majka pomakne u njezinoj sjedalici, Marci signalizira kako ne eli da
igra prestane. Kada majka ponovno zapoinje igru, Marci ponovno pokazuje svoje zadovoljstvo.
Stern je (1985) takoer doao do slinih nalaza, utvrdivi da kada se malo dijete smijei tada roditelj
vrlo esto odraava taj radostan izraz, ali na drugaiji nain - primjerice, svojim glasom: Ooooh.
Kakav divan osmijeh. Field (1994) smatra da roditelj pomae regulirati razinu djetetove
pobuenosti na taj nain to ita djetetove signale, dri takt s njime i mijenja okolinu kako bi
odrao za dijete najbolju razinu podraivanja. Ovo dranje takta naziva se usklaivanjem. Ono
ut-
Iera !gra
6.6 Dijagrami prijelaza dojenadi u razliita stanja kada su njihove majke bile (a) u normal- stanju te (b)
depresivne. Proporcija vremena provedenog u svakom stanju prikazana je velii- n ~ l<xuga. Debljina strelica
pokazuje uvjetnu vjerojatnost, a numerike vrijednosti napisane su uz
strelice.Iscrtkanestrelicepokazujuuvjetnevjerojatnostizakojejep< 0.05 (CohniTronick, 1983).
Protest
jee na djetetovu dobrobit; bez njega moe doi do poremeaja u organizaciji djetetova ponaanja.
Uloga emocija u reguliranju interakcija izmeu majki i male djece dokazana je takoer i eksperimentalno.
Cohn i Tronick (1983) pokazali su vanu ulogu emocija u interakcijama izmeu majke i malog djeteta ispitujui to
se dogaa onda kada majke svojoj djeci uope ne pokazuju emocije. U tom eksperimentu sudjelovalo je dvanaest
djevojica i dvanaest djeaka. Dijete je sjedilo u sjedalici za dojene, a majka je sjedila licem okrenutim prema dje-
tetu. U jednoj eksperimentalnoj situaciji (koja se nazivala ravnodunom) majkama je reeno da se zagledaju u svoje
dijete, govore jednolinim, neza- nimljivim i monotonim glasom, da im lice bude bezizraajno, da pokrete tijela
svedu na najmanju moguu mjeru te da svoje dijete ne dodiruju. To je suprotstavljeno trominutnim razdobljima u
kojima se majka ponaala normalno. Djeca su snimana kamerom na videovrpcu. Kada su majke pokazivale
ravnodunost, djeca su u veoj mjeri pokazivala oprez, vie su protestirala, pokazivala su vie kratkih pozitivnih
emocionalnih izraza, bila su znatno loije organizirana i u veoj su mjeri dolazila u negativna emocionalna stanja.
Za vrijeme normalnih interakcija djetetovo se ponaanje kretalo u krugu izmeu igre, kratkih pozitivnih izraza i
motrenja. Kada je jednom uspostavljen takav pozitivan krug, postojala je manja vjerojatnost ulaska u negativno
emocionalno stanje.
Prema tome, ak i kod djece u dobi od svega tri mjeseca emocije reguliraju interakcije s drugim osobama.
Djetetovo izraavanje radosti signalizira da su njegovi ciljevi postignuti. Negativni emocionalni izrazi signaliziraju
da se interakcija za dijete ne odvija dobro. Iz opisa majine interakcije s Marci moemo vidjeti da majka obraa
panju na djetetove signale, tumai ih kao poruke o interakciji i u skladu s njima mijenja svoje ponaanje. Tronick,
Cohn
i Shea (1986) to su nazvali modelom uzajamne regulacije: emocionalne poruke se razmjenjuju, tako da svaki
partner postie vlastite ciljeve u koordina- ciji s ciljevima drugog partnera. Emocije su komunikacije: dijete
signalizira roditelju, roditelj signalizira djetetu i oboje mijenjaju svoje ponaanje u skladu s time.
Ovaj razvoj smislene komunikacije obuhvaen je i Wolffovim pomnim etolokim istraivanjima male djece u
njihovim domovima tijekom prvih est mjeseci ivota. Wolff je opaao 22 djece, u prosjeku 30 sati, tijekom njihova
prvog mjeseca ivota, prva tri mjeseca ivota ili prvih est mjeseci ivota. ak i u prvim tjednima ivota djeca su se
vie osmjehivala glasu svoje majke nego glasu istraivaa. Tijekom prvih est tjedana vie su se smijeila
glasovima nego licima, no nakon estog tjedna takav se obrazac promijenio i djeca su se poela vie osmjehivati
licima.
Tijekom sljedeih mjeseci koliina osmjehivanja se smanjivala kako se poveavalo glasanje. Vrijeme koje je
proteklo od trenutka kada je dijete ulo majin glas pa do trenutka kada se nasmijeilo, takoer se produavalo
kako se dijete pribliavalo treem mjesecu ivota. To se dogaalo zbog toga to su djeca poela pogledom traiti
izvor glasa i nasmijeila bi se samo onda kada su ga pronala. Prema tome, na samom poetku stvaranja
meusobne veze djeca svojim roditeljima pokazuju koliko su im vani, veui ih uz sebe emocionalnom
komunikacijom namijenjenom samo njima. Razvija se takoer i djetetova sposobnost pravovremenog
emocionalnog reagiranja, pa emocionalne reakcije postaju uistinu komunikativne. Umjesto da se smijee bestje-
lesnom glasu, djeca se osmjehuju onda kada netko moe primiti njihovu poruku.
Istananost u komunikacijskom procesu moe se vidjeti i u nainu na koji se tijekom prve godine ivota
izraava ljutnja. Stenberg i Campos (1990) ispitivali su na to djeca usmjeravaju svoju ljutnju. Djecu u dobi od
jedan, etiri i sedam mjeseci smjestili su u sjedalicu za dojenad. Ljutnju su izazivali na taj nain da je jedan od
istraivaa sjeo s jedne djetetove strane i uhvatio dijete za ruke, onemoguivi mu njihovo pomicanje. Majka je
sjedila s djetetove druge strane. Kada im je bilo onemogueno pomicanje ruku, samo su djeca stara etiri i sedam
mjeseci pokazivala ljutnju. Dok su etveromjesena djeca vie gledala u osobu koja im je onemoguila pomicanje
ruku ili u njezine ruke, djeca stara sedam mjeseci, nakon to im se na licu pojavio izraz ljutnje, gledala su u majku.
To pokazuje kako su starija djeca razvila odreeno shvaanje ljutnje kao sredstva koje se koristi u komunikaciji s
majkom. Neposredno nakon sputavanja pokreta ruku pojavilo se glasanje, prije nego to se pojavio negativan izraz
lica - kao da se glasovno izraavanje koristilo za privlaenje panje. Prema tome, emocionalni izrazi nisu samo
vanjska oitovanja unutranjih stanja: oni u sve veoj mjeri postaju usmjereni prema odreenim Ijudima.
Redoslijed pojavljivanja glasanja i emocionalnog izraza na licu pokazuje kako djeca najprije pokuavaju pridobiti
majinu panju, a zatim joj signaliziraju svoju uznemirenost.
Tijekom prve godine ivota djeca ne samo da mijenjaju svoje emocionalne signale kako se razvijaju njihove
veze s drugim ljudima, nego takoer stjeu i vjetine koritenja informacija koje dobivaju od osoba koje o njima
skrbe, kako bi promijenili vlastito ponaanje, kao primjerice onda kada je neto u okolini nejasno. Te se vjetine
nazivaju oslanjanjem na socijalno okruenje. Primjerice, Sorce i suradnici (1985) stavili su djecu staru godinu
dana na vizualni ponor namjeten na visinu koja nije izazivala jasno izbjegavanje. Sedamdeset i etiri posto
djece prelo je preko ponora onda kada je majka pokazivala radostan izraz lica. Meutim kada je majka
pokazivala strah ni jedno dijete nije prelo na drugu stranu.
Djeca starija od deset mjeseci, u usporedbi s djecom dobi od est do devet mjeseci, vjerojatnije e emocionalne
informacije traiti na licu roditelja nego na drugim dijelovima tijela i samo starija djeca pogledaju roditelja prije
nego to zaponu neko ponaanje u vezi s nejasnim podraajem (Walden i Ogan,
1988) . Prema tome, krajem prve godine ivota djeca poinju mijenjati svoje ponaanje na temelju procjena svojih
roditelja i njihovih emocija, i to utjee na nain na koji oni sami procjenjuju svijet i reagiraju na njega.
Kooperativno djelovanje i
partnerstvo voeno ciljevima
to smo vidjeli u 4. poglavlju, emocije mogu djelovati tako da omogue ljudima suradnju u
sloenim planovima. Bowlby (1971), utemeljitelj teorije privrenosti, iznio je verziju ove zamisli
koju je nazvao ciljem vodeno partnerstvo - to je meusobna suradnja dvoje ljudi koja im
omoguuje postizanje njihovih ciljeva. (U 3. poglavlju raspravljali smo o prema cilju usmjerenom
ponaanju: ponaanju usmjerenom prema postizanju cilja.) Izrazi prema cilju usmjereno (koji smo
uveli u 2. poglavlju) i ciljem voeno imaju jednako znaenje. Bowlby je preferirao ovaj drugi izraz
i preteno ga je zanimalo kako se partnerstvo voeno ciljevima pojavljuje izmeu roditelja i djece.
No takvo je partnerstvo vidio takoer i kao temelj odnosa suradnje tijekom itava ivota. Poetkom
ivota dijete zna vrlo malo o ciljevima svojih roditelja. Meutim sa sve veom kognitivnom zrelou i
kroz ponavljane interakcije, ono razvija model elja i namjera druge osobe, koji mu omoguuje
stvaranje partnerstva u kojem roditelji i djeca surauju u ispunjenju ciljeva obiju strana. O
Bowlbyjevu radu raspravljamo u sljedeem poglavlju, a sada nas zanimaju vane promjene u
kognitivnom razvoju koje omoguuju razvoj i usavravanje kooperativnog djelovanja.
Razlikovanje sebe od dmgih

Sposobnost stvaranja partnerstva oslanja se na sposobnost razlikovanja sebe od drugih. Razvojni
psiholozi tvrde da je djetetovo prepoznavanje sebe kao odvojenog od drugih bia u prvoj godini
ivota vrlo slabo (Stern, 1985) te da ovisi o kognitivnom sazrijevanju. Prisjetite se takoer da je u
nekim kulturama razlikovanje sebe od drugih mnogo slabije nego u zapadnim individua- listikim
drutvima, o emu smo raspravljali u 2. poglavlju. Tijekom druge godine ivota razlikovanje sebe
od drugih postaje razvijenije. Tada opaamo pojavljivanje emocija koje se temelje na takvom
razlikovanju: empatije i neugode.
Novoroene reagira na pla druge djece vlastitim plakanjem. Neki smatraju da je ovo rano
pokazivanje emocionalne zaraze vana pretea kasnije empatije, no drugi tvrde kako je ta reakcija
vie poput refleksa, pri emu dijete pla druge osobe brka s vlastitim plaem. Meutim, ve u dobi od
est mjeseci djeca pokazuju znatno jasnije zanimanje za emocije drugih osoba naginjui se prema
djetetu koje pokazuje uznemirenost, dodirujui ga i tome slino (Eisenberg, 1992).
Izmeu 12. i 24. mjeseca ivota djeca reagiraju na uznemirenost druge osobe tako da je tjee,
dovode roditelja, nude joj neki predmet (Zahn-Waxler
i sur., 1992). Ona doista pokazuju brigu - meutim, sklona su nuditi onakvu vrstu utjehe kakvu i sama
vole primiti. Kadaje naa kerka Hannah bila stara 14 mjeseci, u naem je stanu plakalo drugo dijete.
Hannah je imala cipelice
koje je posebno voljela. Kada je ula drugo dijete kako plae prila mu je, nakratko ga pogledala, a onda mu
pokuala ponuditi svoju cipelicu. Dunn i Kendrick (1982) iznose drugi primjer:
Ovo se dogodilo kada je petnaestomjeseno dijete bilo u vrtu sa svojim bra- tom. Petnaestomjeseni Len bio
je bucmasti djeak s lijepo zaobljenim trbuiem, koji je u to vrijeme sa svojim roditeljima igrao posebnu
igru kojoj se uvijek smijao. Igra se sastojala u tome da doe do roditelja, hodajui na smijean nain,
podigne majicu i pokae im svoj veliki trbui. Jednog dana njegov stariji brat pao je s ljestava koje su
imali u vrtu i estoko se rasplakao. Len ga je netremice promatrao. Zatim mu je priao, podigao majicu i
pokazao svoj trbui, gledajui u njega i priajui mu. (Dunn i Kendrick, 1982, str. 115)
Ovi opisi pokazuju kako djeca percipiraju tuu uznemirenost i motivirana su za poduzimanje neega u vezi s
time. Meutim, djeca nude utjehu na nain na koji sama vole biti utjeena, a nisu sposobna misliti o tome to bi
drugoj osobi moglo pruiti utjehu.
U dobi od tri godine naini na koji djeca nude utjehu znatno su prim- jereniji potrebama druge osobe.
Primjerice, djeca tjee uznemireno dijete dovoenjem njegove, a ne svoje majke. Isto tako, kako djeca rastu tako e
sve vjerojatnije na uznemirenost drugog djeteta reagirati zabrinutou ako tu uznemirenost nisu prouzroila ona
sama (Zahn-Waxler i sur., 1992). To pokazuje sve veu sposobnost starije djece da o nekom dogaaju razmiljaju
s drugih gledita i da vjerojatno ponu osjeati krivnju.
U razliitim pokazivanjima empatije moemo uoiti kljunu ulogu djetetova poimanja sebe. Hoffman (1984)
je u tom razvoju naznaio etiri stupnja
Slika 6.7Dijete postaje zainteresirano za ogledalo: djeca koja su razvila pojam o sebi znaju da je ono to vide u
ogledalu odraz njih samih i dodirnut e crvenu mrlju koja im je kradomice stavljena na nos ili elo, iako taj
dio svog tijela mogu vidjeti jedino u ogledalu.
Tablica 6.1 Broj djece koja su pokazala neugodu ovisno o tome jesu li se prepoznala u testu ru-na- -nosu.
Pokazali samoprepoznavanje Nisu pokazali samoprepoznavanje
Pokazali neugodu 19 5
Nisu pokazali neugodu 7 13
Izvor: Lewis i sur. (1989)
koja ovise o djetetovoj sve veoj sposobnosti razlikovanja sebe od drugih. O globalnoj empatiji
govorimo onda kada je djetetov osjeaj uznemirenosti izazvan uznemirenou druge osobe putem
zaraze ili imitiranja. O egocen- trinoj empatiji radi se onda kada dijete zna da je uznemirena
druga osoba, ali reagira kao da je uznemireno ono samo. Na treem stupnju djetetova empatija za
osjeaje drugih ukljuuje razumijevanje toga da se osjeaji drugih ljudi mogu razlikovati od njegovih
vlastitih osjeaja. Posljednji stupanj odnosi se na empatiju za tue ivotno iskustvo, koja
podrazumijeva znanje o tome da razliita iskustva dovode do razliitih reakcija tijekom neijeg
ivota.
Kakvi bi bili kooperativni pokuaji bez empatije? Kada vidimo da je druga osoba tuna ili ljuta
zbog nekih naih postupaka, obino smo motivirani na promjenu naeg ponaanja i ponovnu
procjenu vlastitih postupaka. I ve vrlo rano u ivotu doivljavanje emocija slinih emocijama neke
druge osobe postaje nam stepenica za unutranji svijet drugih. Sa sve veim kognitivnim
sposobnostima naa mogunost razumijevanja tog svijeta postaje sve sloenija i omoguuje nam
prikladnije reagiranje na drugu osobu.
Druge sloene emocije usko su povezane s prvim poecima djetetova - poznavanja sebe.
Neugoda se, primjerice, smatra sloenom emocijom. To je zbog toga to se ne primjeuje u
dojenakoj dobi i oslanja se na razvoj razlikovanja sebe od drugih, do kojeg dolazi s kognitivnim
sazrijevanjem. Neugodu doivljavamo onda kada osjeamo da smo predmet zlonamjeme panje.
Lewis i suradnici (1989) usporedili su djeju sposobnost doivljavanja neugode s njihovom
sposobnou doivljavanja straha tvrdei da je strah znatno temeljnija emocija, koja ne ovisi o
samoprepoznavanju. Reakcije straha ispitivali su pomou nepoznate osobe. Samoprepoznavanje su
ispitivali tako to su djecu stavili ispred ogledala, prethodno im kradomice sta- vivi malo rua za
usne na nos. Djeca koja su prepoznala da je odraz u ogledalu njihov pokazala su to dodirujui svoj
nos. Kako bi ispitali neugodu. istraivai su djeci pretjerano laskali ili su ih zamolili za ples.
Istraivai su pretpostavili da e sva djeca pokazati strah, ali da e samo ona koja e se prepoznati u
ogledalu biti sposobna doivjeti neugodu.
Odnos izmeu samoprepoznavanja i neugode moe se vidjeti u tablici 6.1 Djeca su znatno ee
doivljavala neugodu kada su se prepoznala u ogledalu. Ali izmeu samoprepoznavanja i
pokazivanja straha nije bilo znaajne povezanosti. Zakljuak je da se neugoda doivljava uglavnom
onda kada je ve razvijeno poimanje sebe.
Ja, meutim, nije izoliran objekt: sam pojam o sebi ima socijalne odlike. Bilo bi ga bolje opisati kao ja-u-
odnosu-s-drugima, jer kada poinjemo izgraivati pojam o sebi to ne inimo poput nekog osamljenog Robinsona
Crusoea, sami i neovisni o drutvu. Ja je onaj aspekt linosti koji nam omoguuje da znamo kako se valja
odnositi prema drugim ljudima. U istraivanjima empatije vidimo neto od njegova razvoja: ja-s-drugim-u-
nevolji. A u istraivanjima neugode ja kojemu je neugodno je ja kojemu je poklo- njeno previe panje drugih.
Prema tome, u zapadnim drutvima idealno ja nije ja odvojeno od drutva. Mi poimamo sebe ne kao izolirane
od drugih, ve kao samodostatne, a ne ovisne. U azijskim i drugim drutvima koja istiu zajednitvo i mi-
osjeaje, idealno ja shvaa se kao ovisno o drugima. Prema tome, na Zapadu su emocije svojstvene tome koliko
uspjeno postiemo nezavisnost, unato potrebama za drugima. Na Istoku su moda svojstvene tome koliko se
uspjeno postie meuovisnost, unato fizikoj nezavisnosti.
Jezik emocija u kooperativnom djelovanju
Naturalistika istraivanja pokazala su na koji nain djeca ue emocionalne rijei i koliko znaju o emocijama -
Bretherton i sur. (1986) napisali su opsean pregled o toj temi. Djeca poinju govoriti o unutranjim stanjima u
dobi od oko 18 mjeseci, a proporcija vremena koje provedu govorei o emocijama s dobi se postupno poveava.
Dunn i njezini suradnici (Dunn, Brether- ton i Munn, 1987; Dunn, Brown i Beardsall, 1991) snimali su razgovor o
osjeajima izmeu majki, djece i njihove brae/sestara u njihovim domovima kada je promatrano dijete bilo staro
tri godine. Najee teme u razgovorima majki i djece bile su ugoda i bol, no kada su majke zapoinjale razgovor u
najmanje 5% sluajeva radilo se o specifinim emocijama kao to su ljutnja, uznemirenost, zabrinutost, suosjeanje
ili gaenje.
Djetetovo uenje o tome kako raspravljati o emocionalnim doivljajima ima nekoliko vanih posljedica za
kooperativno djelovanje. Najea rana funkcija govorenja o emocijama je jednostavno komentiranje (Dunn,
1987). Ali u vrijeme kada su djeca imala tri godine Dunn, Brown i Beardsall (1991) utvrdili su da se polovica
razgovora o emocijama odnosila na uzroke osjeaja
i pokazali su sloenost djejeg znanja. Primjerice, djeca stara 28 mjeseci razumjela su uobiajene prethodnike
uznemirenosti - Mama tuna. Sto je tata uinio? - kao i nain na koji emocije jedne osobe mogu utjecati na
ponaanje druge osobe: Ja plaem, teta primi me i dri (Bretherton i sur., 1986). Ovdje govor o emocijama nije
vie samo komentar, ve postaje dio pregovaranja o meusobnim odnosima.
Majke izrazito poveavaju svoje govorenje djeci o unutranjim stanjima kada su djeca stara izmeu 13 i 28
mjeseci, to je po svoj prilici odgovor na djetetovo razumijevanje takvih tema. Kada je dijete staro 28 mjeseci, 60%
majinih obraanja djetetu ukljuuje govorenje o unutranjim stanjima (Bee- ghly, Bretherton i Mervis, 1986).
Putem svog govora roditelji implicitno po-
duavaju djecu kako opisati svoja unutranja stanja, kako emocije djeluju u meuljudskim odnosima,
kako se emocije izraavaju, kontroliraju itd. (U 7. poglavlju detaljnije raspravljamo o takvoj
socijalizaciji.)
Vidimo da se djeca bave razumijevanjem vlastitih emocija i emocija drugih ljudi. Uei govoriti
o emocijama i njihovim uzrocima, ona se odmiu mnogo dalje od jednostavnog komunikacijskog
sustava koji omoguuju izrazi lica i boja glasa. Jezik o emocijama omoguuje razvoj zajednikih
znaenja o unutranjim stanjima (Stern, 1985). Mogu je novi stupanj meusobne povezanosti. Djeca
mogu govoriti o osjeajima, iznositi svoje vienje njihovih uzroka, ponovno se vraati na emocije
mijenjajui svoje razumijevanje tih emocija. Sto je najvanije, umjesto modela koji se temelji samo
na djetetovu iskustvu, roditelji mogu ponuditi svoje razumijevanje i pridruiti ga djetetovu
razumijevanju. Slino tome, roditelji neki dogaaj mogu razumjeti s djetetove toke gledanja.
Zajednika znaenja koja se na taj nain stvaraju postaju dio tog odnosa i njihove zajednike
povijesti. Dunn i Brown (1991) iznijeli su predivne primjere; ovdje prikazujemo razgovor u kojem je
dijete staro 21 mjesec zapoelo razgovor sa svojom majkom o dogaaju koji se odigrao za vrijeme
doruka (str. 97).
Dijete: Papam moje biksie (proizvod od itarica koji se jede za doruak). Pa-
pam moje biksie. Plaem.
Majka: Plakao si, zar ne? Imali smo pravu borbu. Jo jedan zalogaj, Michael.
I to si ti uinio? Ispljunuo si ga!
Dijete: (Pretvara se da plae).
S djetetom su razgovarali o tom dogaaju imenujui emocije - Plakanje - i zatim ga ponovno
odigravali. Majka je nauila da je dijete razmiljalo o dogaaju, a dijete je nauilo to majka misli
zato se to dogodilo. Dijete se moda opravdava, moda pokuava saznati je li majka jo uvijek ljuta
na njega, a moda ga zanima kako e izgledati sljedei doruak. Majka i dijete zajedno su doivjeli
jedno iskustvo i nalaze se u procesu stvaranja zajednikog prikazivanja tog iskustva koje svakome
od njih daje bolji model onog drugog. Jednostavni empatini doivljaji ljude meusobno povezuju;
pomou jezika zajednika znaenja postaju mogua, ime se pospjeuje proces kooperativnog
djelovanja.
Djeje razumijevanje uzroka emocija

U dobi izmeu dvije i tri godine ivota dolazi do znaajnog razvoja jezika, koji obuhvaa i
usvajanje izraza za emocije te razvoj sposobnosti komunikacije o emocijama s drugim osobama. Od
tada pa nadalje posve je jasno da djeca razmiljaju o tome to su uzroci emocija, razmatraju naine na
koje ih se moe kontrolirati itd. Djeca izgrauju, moemo rei, vlastite teorije o emocijama.
Razumijevanje emocija od strane odraslih osoba podrazumijeva razmatranje ovjekovih elja:
Zelio je taj kamion pa je bio ljut kad su ga uzeli ili
vjerovanja: Bio je iznenaen kad ju je ugledao jer je mislio kako je otila. Smatra se da djeca mlaa od etiri
godine nisu sposobna za takva razmiljanja. Posljedino tome, njihove zamisli o emocijama vie su ponaajne
negoli mentalistike (Harris i Saarni, 1989). Tvrdi se da e mala djeca emocije vjerojatnije opisati kao izraze
lica ili ponaanje nego kao unutranje osjeaje te kao prouzroene vanjskim zbivanjima prije negoli izazvane men-
talnim entitetima kao to su neije elje ili vjerovanja. U dobi od tri godine naa kerka Hannah dala nam je
primjer za to nakon to ju je prekorila zbog neega to je uinila. Njezino se lice iskrivilo i poela je plakati.
Trenu- tak nakon toga uzviknula je: Pogledaj to si uinila od mog lica! Mogli bismo rei da je njezina teorija
emocija u to vrijeme glasila: Ono to netko pokazuje JEST ono to on osjea.
Pa ipak, danas raspolaemo brojnim kontra-primjerima koji pokazuju kako ve djeca u dobi od svega dvije ili
tri godine mogu govoriti o emocijama na naine koji se ine uvjerljivo mentalistikima, kao da razumiju kako unu-
tranja mentalna stanja pokreu njihova ponaanja. Wellman (1995) je prikazao rezultate intenzivnog istraivanja
govora petero djece, koje je zapoelo kada su djeca bila stara dvije godine. Zanimalo ga je smatraju li djeca da
jedna vrsta situacije izaziva samo jednu vrstu emocija. Tvrdio je da ako djeca razumiju da ista situacija moe
izazvati razliite vrste emocionalnih reakcija kod razliitih ljudi, tada imaju razvijeno odreeno shvaanje emocija
kao unutranjih emocionalnih stanja. Wellman je utvrdio da u dobi izmeu dvije i tri godine djeca govore o istom
predmetu koji izaziva razliite emocije kod razliitih ljudi:
Adam (star 3 godine): Brijanje. Ne volim kremu za brijanje.........
Majka: Ne voli kremu za brijanje.
Adam: Ne. Tata voli kremu za brijanje. Tata voli kremu za brijanje. Mama,
obrii je. (Wellman, 1995, str. 296)
U dobi od tri do etiri godine djeca daju logine razloge za doivljavanje emocija, pri emu se pozivaju na
ciljna stanja (ili elje) drugih ljudi. Stein i Levine (1989) itali su djeci uzrasta od tri do est godina prie u kojima
su ciljevi i posljedini ishodi bili razliiti za razliite protagoniste: u jednoj prii dijete je neto eljelo i to je
dobilo. U drugoj prii dijete je neto eljelo, ali to nije dobilo. U treoj prii dijete neto nije htjelo, ali je to dobilo.
Ako djeca razumiju da su specifine emocije posljedice ciljeva koje imamo (tj. da mentalna stanja pokreu
doivljavanje emocija), tada moemo oekivati da e djeca predvidjeti negativne i pozitivne emocije na temelju
ciljeva protagonista. Djeca stara tri godine to su bila sposobna uiniti, i takoer su bila sposobna dati objanjenja
koja su se pozivala na ciljeve protagonista. Harris i sur.
(1989) pruili su daljnje dokaze o tome da predkolska djeca objanjavaju uzroke emocija upuujui na mentalna
stanja. Oni su djeci uzrasta od tri do est godina ispriali priu o slonici Ellie koja je voljela samo mlijeko. Zatim je
doao majmuni i izlio mlijeko iz vra te ga zamijenio Coca-Colom. Djecu su zatim pitali kako e se Ellie osjeati
kada e okusiti Coca-Colu. Djeca stara etiri godine, premda su sama vie voljela Coca-Colu nego mlijeko, odgo-
vorila su da e Ellie, kada okusi Coca-Colu, osjetiti gaenje. Cetverogo- dinjaci su bili sposobni predvidjeti
emociju na temelju elje nekog drugog. U
oba ova istraivanja dob djeteta pokazala se vanom: to su djeca bila starija, to ih je vei broj dao
predvianja koja su uzimala u obzir ciljeve protagonista.
U naturalistikim okolnostima predkolska djeca esto objanjavaju emocije druge djece
pozivajui se na njihove elje i vjerovanja. U istraivanju Fa- besa i sur. (1991) opaai su biljeili
detalje pojavljivanja emocija kod trogodinje, etverogodinje i petogodinje djece u djejem vrtiu.
Dijete koje je bilo najblie svakom dogaaju, ali nije bilo ukljueno u njega, pitali su koja se emocija
pojavila i to ju je uzrokovalo. Ta su djeca davala vanjske atribucije, upuujui na ponaanje poput:
On se ljuti jer mu je ona uzela igraku. Da bi se oznailo kako je dijete dalo unutranje objanjenje,
ono je moralo jasno uputiti na unutranje ili psiholoko stanje, poput: Ona je tuna jer joj nedostaje
mama ili: Ljuta je jer je mislila da je red na nju. Trogodinjaci su u veini sluajeva (55%) za
negativne emocije davali vanjska objanjenja, ali u 45% sluajeva objanjenja su bila unutranja -
uglavnom se radilo o objanjenjima koja su se odnosila na neostvarivanje djetetova cilja. Za
negativne emocije ee su se davala unutranja objanjenja nego za pozitivne. Djeca su takoer
davala vie unutranjih objanjenja za intenzivne emocije, kako pozitivne tako i negativne. Prema
tome, negativne emocije i intenzivno pokazivanje emocija navode djecu na traenje objanjenja koja
su po svojoj naravi vie mentalistika. Ovo istraivanje pokazuje kako u svakodnevnom ivotu
predkolska djeca poinju razmiljati o unutranjim svjetovima drugih ljudi. Ako su emocije
komunikacije u socijalnom svijetu, ini se loginim da negativne emocije, kao i one intenzivne,
izazivaju razmiljanje o unutranjim stanjima drugih: one signaliziraju potrebu za panjom i
mogunost da ponaanje sudionika u nekoj zajednikoj aktivnosti treba promijeniti.
Vidjeli smo da predkolska djeca objanjavaju emocije upuujui na mentalna stanja protagonista
- ona to ine pozivajui se na ciljeve ili elje protagonista. Djetetova sposobnost takvog
objanjavanja emocija s dobi se ne- sumnjivo poveava, ali kod mnoge djece dokaze da to ine vidimo
ve u dobi od tri godine. Ovaj razvoj razumijevanja uzroka emocija rani je pokazatelj djetetove teorije
uma: djejeg razumijevanja toga da su njihova vlastita mentalna stanja razliita i da se mogu
mijenjati te da se mentalna stanja drugih osoba mogu razlikovati od njihovih (Astington, 1993; Harris,
1989).
Ovaj razvoj djetetove sposobnosti predoavanja mentalnih stanja drugih ljudi vaan je za razvoj
kooperativnog partnerstva. Kada su djeca sposobna za poetak razumijevanja elja, ciljeva i
vjerovanja drugih ljudi, ona mogu pre- govarati o planovima, znajui to druga osoba eli i vjeruje.
Astington i Jenkins (1995) utvrdili su da djeca s potpunijim razumijevanjem naina na koji vjerovanja
mogu utjecati na ponaanje pokazuju vie zajednikog planiranja za vrijeme simbolike (kao da)
igre s drugom djecom.
Razumijevanje prikrivanja emocija

Ako su emocije barem jednim dijelom mentalne prirode, postavlja se pitanje: to je s
prikrivanjem emocija? Mi, kao odrasle osobe, prepoznajemo razliku izmeu onoga to osjeamo u
sebi i onoga to pokazujemo ili onoga
kako se ponaamo. Ako mislimo da bi otvoreno pokazivanje ljutnje moglo imati negativne posljedice, svoje
izraavanje ljutnje moemo prilagoditi. Kat- kada ak pokuavamo pokazati jednu emociju, premda u sebi
doivljavamo drugu. Takve stvari inimo kako zbog sebe, tako i zbog drugih, primjerice zato da bismo odrali
pozitivne odnose s ljudima koji su nam vani. Katkada se osjeamo krajnje tuno zbog nekog dogaaja, ali umjesto
da si dopustimo razmiljanje o njemu, nastojimo razmiljati o neemu drugom. Kada djeca mogu uoiti razlike
izmeu onoga to se osjea i onoga to se pokazuje, i na koji im nain kontroliranje emocija moe pomoi u
ostvarivanju kooperativ- nih planova?
Svjesno prilagoavanje emocija ili zamjena jedne emocije drugom poinje u ranoj kolskoj dobi. P. L. Harris i
sur. (1986) itali su prie djeci staroj etiri, est i deset godina o djeci koja su se osjeala na odreeni nain, ali ako
bi tu emociju ili neki drugi osjeaj pokazala, dogodile bi im se nepoeljne posljedice. Djecu su pitali kako se lik iz
prie stvarno osjeao i koje e osjeaje pokazati. Primjerice: Dijana eli ii van, ali je boli trbuh. Ona zna da ako
mami kae kako je boli trbuh, mama e rei da ne smije van. Dijana pokuava sakriti kako se osjea, kako bi je
mama pustila van. Nakon toga dijete su pitali: Kako se Dijana osjeala kada ju je bolio trbuh? Kako je nastojala
da izgleda njezino lice dok ju je bolio trbuh? Djeca stara est godina dosljedno su razlikovala ono to je dijete
osjealo od onoga to je pokazivalo. Kod etvero- godinjaka takvo se razlikovanje tek poelo pojavljivati, i to
samo u vezi s prikrivanjem negativnih osjeaja, ali ne i pozitivnih. Premda etverogodi- njaci razumiju kako se
stvarne i vidljive emocije ne moraju podudarati, njihovo je razumijevanje tog pitanja manje sustavno nego kod
starije djece.
Ono to djeca misle o priama, kao o onima koje su im itali Harris i sur., i ono to mogu initi kako bi
prilagodili vlastite emocije u svakodnevnom i- votu, moe biti razliito. Saarni (1984) je inscenirala dogaaj za
koji je pret- postavila da e zbog socijalnog pritiska djecu navesti na prilagoavanje svojih emocija. U prvoj sesiji
djeca stara est i deset godina dobila su poklon prikladan svojoj dobi, nakon to su izvrila jedan nevaan zadatak.
U drugoj sesiji na poklon su dobila igraku za posve malu djecu. Hoe li djeca pokazati svoje razoaranje kada
prime igraku za sasvim malu djecu? Njihovi su izrazi lica snimani na videovrpcu i kodirani kao negativni,
pozitivni ili prijelazni (defini- rani kao oni koji pokazuju nesigurnost ili napetost). Izraunate su razlike izmeu
izraza lica nakon primanja poklona odgovarajueg za dob i igrake za sasvim malo dijete. Djeja sposobnost
prikrivanja razoaranja poveavala se s dobi, premda je ta vjetina u ogranienom opsegu primijeena ve kod
esto- godinjaka. Djevojice su u veoj mjeri prikrivale izraavanje svojih emocija nego djeaci.
Tervvogt, Schene i Harris (1986) ispitali su takoer i stupanj u kojem djeca mogu upravljati svojim osjeajima.
Oni su jednoj skupini estogodinje djece itali tunu priu i rekli im neka ne dopuste da ta pria utjee na njih.
Drugoj skupini djece rekli su neka slobodno dopuste da pria utjee na njih. Prije i poslije itanja prie djeca su
testirana zadatkom pamenja. U odnosu na djecu kojoj je reeno neka ne dopuste da pria utjee na njih, djeca
kojoj je reeno da slobodno dopuste da pria utjee na njih pokazala su odreeno pogoranje pamenja i
procijenila su da se osjeaju tunije. Djevojice su znatno uspjenije od djeaka pojaavale i priguivale svoje
emocije. Znaajan je takoer i nalaz da je vrlo mali broj djece mogao neto rei o strategijama koje su pritom
koristili, to pokazuje kako se svjesno razumijevanje tog procesa dogaa jo i kasnije.
Mogli bismo pretpostaviti kako e se u drutvima koja naglaavaju vanjsku kontrolu emocija djeje
razumijevanje razlike izmeu stvarnih i vidljivih emocija razvijati bre. Hess i sur. (1980) utvrdili su, primjerice,
kako japanske majke oekuju od svoje djece da ranije kontroliraju izraavanje svojih emocija nego to to oekuju
majke u Sjevernoj Americi. To je sukladno zamisli kako Japanci openito emocije poput ljutnje i gaenja smatraju
podlonijima kontroli nego Amerikanci, o emu smo raspravljali u 2. poglavlju (Matsu- moto i sur., 1988).
Meutim, Gardner i sur. (1988), koristei Harrisove metode ispitivanja djece o emocijama koje doivljavaju
likovi iz pria, nisu pronali razlike u dobi u kojoj japanska djeca i djeca sa Zapada imaju razvijeno svjesno
razumijevanje razlike izmeu unutranjih emocija i onih koje se pokazuju.
Svijest o kontroliranju emocija u irokom rasponu razliitih okolnosti vjerojatno se nee pojaviti prije navrenih
est godina ivota. To je sukladno nalazu da roditelji u nmogim kulturama oekuju od djece da se ponaaju - u
veoj ili manjoj mjeri - u skladu sa standardima drutva odraslih upravo u toj dobi, o emu smo raspravljali u 2.
poglavlju (Briggs, 1970; Lutz, 1988).
Sposobnost prikrivanja emocija Ijudima moe pomoi da surauju u socijalnom svijetu u kojem oni i drugi
ljudi imaju brojne ciljeve. Katkada su ti ciljevi u meusobnom sukobu i moe biti potrebno izabrati koji je cilj
vaniji. Dijete se osjea razoarano kada primi poklon neprimjeren njegovu uzrastu. ali zna da bi se druga osoba
osjeala loe pokae li svoje razoaranje. Kada djeca poinju shvaati taj proces kod sebe i drugih ljudi, ona se
oslanjaju na razraeniji - zapravo bolji - model razumijevanja drugih ljudi. Sposobnost stvaranja takvih modela
ljudima omoguuje pregovaranje u sloenim situacijama u kojima razumiju da su ciljevi druge osobe viestruki,
katkada meusobno proturjeni, a katkada prikriveni. Putem prikrivanja emocija, o- vjekovi osjeaji katkada
mogu prevariti ak i sami sebe - to je proces o kojem raspravljamo u 12. poglavlju.
Djeji pojmovi ambivalentnosti
O ambivalentnosti govorimo kada istodobno doivljavamo dvije meusobno proturjene emocije. Djeja
sposobnost razumijevanja ambivalentnosti proizlazi iz razvoja njihovih sposobnosti stvaranja sloenijih modela
vlastitih i tuih mentalnih stanja.
Kao i kod prikrivanja i prilagoavanja emocija, ambivalentnost djeca takoer pokazuju prije nego to je postanu
svjesna. Primjerice, neka jednogo-
dinja djeca reagiraju na ponovni susret sa svojom majkom nakon odvajanja od nje istovremenom
eljom za njezinom blizinom i ljutitim pokuajima da je odgurnu od sebe (Ainsworth i sur., 1978).
Meutim sve do dobi od priblino deset godina, djeca ne razumiju eksplicitno da istodobno mogu
doivljavati dvije meusobno suprotne emocije. Harter i Buddin (1987) traili su od 126- ero djece
dobi od etiri do dvanaest godina da razvrstaju fotografije etiri s negativne i tri pozitivne emocije u
dvije skupine. Djeca su izabrala po dvije fotografije ili iz iste skupine ili iz razliitih skupina, a zatim
ih se pitalo mogu li imati osjeaje prikazane na tim dvjema fotografijama istodobno i to prema istoj
stvari ili prema dvjema razliitim stvarima. Utvren je razvojni slijed: neka od najmlae djece izjavila
su kako se istovremeno ne mogu doivljavati dvije emocije. Na sljedeem razvojnom stupnju djeca su
govorila kako je mogue istodobno doivljavati dvije pozitivne ili dvije negativne emocije prema
razliitim predmetima: Bio bih sretan da dobijem motocikl i zadovoljan da dobijem trkai auto.
Sljedei stupanj bio je doivljavanje dvije emocije iste valencije prema istom cilju: Bio sam sretan i
ponosan to sam optrao sve baze (u bejzbolu, prim. prev.). Nakon toga djeca su izjavila da se
istovremeno mogu doivjeti dvije emocije razliite valencije prema razliitim ciljevima: Bio sam
radostan zbog toga to sam gledao RATOVE ZVIJEZDA, ali tuan zato to sam propustio utakmicu.
Naposljetku djeca govore o emocijama razliite valencije prema istom predmetu: Bio sam sretan zato
to sam za Boi dobio bicikl, ali tuan zbog toga to je imao samo tri brzine. Sto su djeca bila
starija, to su njihovi primjeri dopirali dalje u ovom razvojnom slijedu, a prosjena dob u kojoj su
dosegla posljednji razvojni stupanj iznosila je 11.3 godine.
Spoznaja o ambivalentnosti vaan je korak u razumijevanju raznolikosti ciljeva koje kako mi sami,
tako i drugi ljudi imaju u svakodnevnom ivotu. tovie, doivljavanje neke emocije nije samo stvar
doivljavanja rada odreenog biolokog mehanizma, kao to je to kod kihanja. Genetski dani temelji
emocija razrauju se u sloene socijalne vjetine i ine elemente, a ne konane proizvode, u izgradnji
naih unutranjih teorija o nama samima, o drugim ljudima i o meuljudskim odnosima.
Saetak
Emocije su od sredinje vanosti za nain na koji se roditelji i djeca odnose jedni prema drugima i
na koji izgrauju meusobni odnos. Izraavanjem emocija roditelji i djeca jedni od drugih ue o
eljama i vjerovanjima onog drugog. Djeje doivljavanje emocija signalizira to je za njih u nekoj
interakciji u redu, a to nije u redu. Cak i sasvim mala djeca mijenjaju svoje ponaanje kao odgovor
na pozitivne ili negativne emocionalne izraze druge osobe, pa su emocije kljuni elementi djetetova
doivljavanja drugih. Emo- cionalni komunikacijski sustav zapoinje krajnje jednostavno, tako to
djeca signaliziraju negativna stanja poput uznemirenosti te pozitivna stanja osmje- hivanjem i
kontaktom oima. Tijekom prve godine ivota postupno dolazi do
stvaranja razlika izmeu emocionalnih izraza (npr. izmeu radosti, iznenaenja, straha i ljutnje ) i usmjeravanja
tih izraza prema odreenim ljudima. Slino tome, u prvoj godini ivota djeca poinju razlikovati razliite emocije
kod odraslih osoba, najprije pomou boje njihova glasa, a kasnije takoer i na temelju njihova izraza lica. Djeca i
njihovi roditelji razvijaju zajedniki ples u kojem emocije jednoga od njih onaj drugi smatra vanim priopenjima
koja bitno utjeu na njegovo ponaanje i njegovo razumijevanje te druge osobe. Emocionalni izrazi navode djecu
na razmiljanje i na izgradnju modela (ili unutranje teorije) o unutranjem svijetu drugih ljudi. Pojava govora o
emocijama omoguuje razvoj zajednikih znaenja u vezi s emocionalnim doivljajima. Takva zajednika
znaenja postaju dio strukture meusobnih odnosa. Metakognitivne sposobnosti omoguuju stvaranje razraenih
modela drugih Ijudi. Ljudska bia usmjerena su k injenici da ljudi imaju vie- struke ciljeve i da su ti ciljevi
katkada u meusobnom sukobu. Covjekove reakcije na takve dileme ukljuuju prikrivanje emocija i doivljavanje
ambivalentnosti. Bez razraenih modela o drugim ljudima, koji postaju sredinja tema rasprava kod starije djece i
odraslih ljudi, zajednika suradnja bila bi znatno tea.

Najbolji opi uvod u razvoj emocija koji poznajemo:
Paul L. Harris (1989). Children and emotion: The development ofpsychological un- derstanding. CMord:
Blackvvell.
Prikaz ranog izraavanja emocija kod djece:
Carol Z. Malatesta and colleagues (1989). The development of emotion expression during the first two years
of life. MONOGRAPHS OFTHE SOCIETY FOR RESEARCH IN CHILD DEVELOPMENT, 54 (1-2, Serial No. 219), 1-103.
O vanosti djetetovih emocija i njihova razumijevanjau obiteljskoj interakciji:
Judy Dunn & Jane Brown (1994). Affect expression in the family, childrens un- derstanding of emotions and
their interactions with others. MERRILL-PALMER QUARTERLY, 40, 120-138.
Dobar saetak razvoja sloenih emocija koje ukljuuju pojam o sebi:
Michael Lewis (1995). Self-conscious emotions. AMERICAN SCIENTIST, 83 (Jan-Feb), 68-78.
Socijalizacija emocija u meuljudskim odnosima
fZ/i (// (c/ua//t e /4(z/ Ponovno razmatranje usklaenosti

Toplina
(Zi e (( /Hizo oju e/no

Uenje govora o emocijama Uinci modeliranja
Razliito reagiranje na razliite emocije Nain
na koji kultura utjee na razvoj emocionalnosti
c/o/i a//iOrV/(
Emocionalne sheme: mostovi od ranih do
kasnijih odnosa
Temperament
Sadraj Sklonosti odredenim emocijama kao sr
temperamenta Stabilnost temperamenta
Uvod
Genetska osnova temperamenta Odnos
temperamenta i stila privrenosti
Regulacija emocija
Emocionalne sklonosti - reakcije na okolinu
Privrenost Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se
Zatita od prijetnje i Nepoznata situacija proteiu u odraslu dob Dimenzije i crte linosti
Unutrasnji radni modeliprivrenosti Cinitelji koji utjeu na Saetak
stilprivrenosti

Naputeno dijete, odjednom se prenuvi,
Prestraenim pogledom luta uokolo
I vidi jedino da ne moe pronai Oi pune
Ijubavi.
George Eliot
Uvod
to smo vidjeli u 6. poglavlju, djetetove su emocije prva sredstva njegove
komunikacije s odraslima. Takve komunikacije imaju vanu ulogu u odnosu roditelj-
dijete. One signaliziraju potrebu za hranom, toplinom, blizinom, ljubavlju. Premda
emocije imaju univerzalne aspekte, koji se temelje na naoj potrebi za komunikacijom s
drugima i za dobivanjem panje i zatite u dojenakoj dobi, razliiti pojedinci na
razliite naine doivljavaju i pokazuju razliite emocije. Neka su djeca veinu
vremena radosna i zadovoljna, a takva nastavljaju biti i kao odrasle osobe. Druga su
razdraljiva i lako se frustriraju. Trea su pak esto tuna ili uplaena. Ovakve
individualne razlike u emocijama od sredinje su vanosti za linost. Kako one
nastaju?
U ovom se poglavlju usredotoujemo na dvije glavne teme. Prva, o kojoj
raspravljamo u prvoj polovici poglavlja, odnosi se na to da jedino kroz razumijevanje
djeteta u kontekstu njegovih odnosa s drugim ljudima doista moemo razumjeti
individualne razlike u emocionalnosti. Obrasci emocionalnosti su, jednim dijelom,
proiena povijest djetetovih bliskih odnosa s roditeljima, vrnjacima, uiteljima,
braom, sestrama i drugim osobama. Kao to postoje brojni razliiti odnosi koji utjeu
na razvoj djetetove emocionalnosti, jednako tako postoje i brojni razliiti procesi
unutar tih odnosa koji utjeu na nain na koji djeca doivljavaju i izraavaju emocije.
Druga tema, o kojoj raspravljamo u drugoj polovici poglavlja, odnosi se na to da djeca
u interakcije s osobama koje o njima skrbe kao i u interakcije s drugim ljudima unose
vlastitu emocionalnu konstituciju. ak i u nekoliko prvih mjeseci i- vota djeca se u
velikoj mjeri razlikuju po svojoj emocionalnosti. Neku je lako utjeiti podizanjem na
ruke i grljenjem. Drugu je teko utjeiti. Ovakve uroene razlike nazivaju se
temperamentom.
Regulacija emocija
Moda je jedna od najutjecajnijih zamisli o individualnim razlikama u
emocionalnosti ona kako djeca doivljavaju emocije, a individualne razlike pojavljuju
se u nainu na koji te emocije reguliraju. Primjerice, obrasci izraavanja emocija pod
snanim su utjecajem dobi djeteta i stupnja njegova razvoja. Plakanje je dugotrajnije i
intenzivnije kod djece dojenake dobi nego kod neto starije djece. Ispadi bijesa
najuobiajeniji su tijekom druge godine ivota, a nakon toga njihov intenzitet slabi
(Goodenough, 1931). Prema
tome, i kod plakanja i kod ispada bijesa moemo zamisliti razvoj individualnih razlika u uspjenosti
kojom djeca reguliraju izraavanje tih emocija.
Sposobnost upotrebe jezika vaan je initelj koji utjee na nain na koji djeca reguliraju svoje
emocije. Kako djeca ue govoriti, tako mogu priati o tome to ih uznemiruje ili ljuti, a ne moraju
vie komunicirati samo putem izraza lica ili gestama (Kopp,1992). Sposobnost govorenja o
emocionalnim pitanjima moe imati znaajan uinak na djetetov odnos s roditeljima, jer djeca postaju
sposobna prepirati se umjesto pribjegavati tjelesnom nasilju, ekati umjesto vikati, obuzdati svoju
nestrpljivost umjesto da bijesno eksplo- diraju (Dunn i Brown, 1991, str. 89). Razvoj pokretljivosti
takoder ima vaan uinak: kada se djeca poinju kretati i kada mogu sama zadovoljiti neke od svojih
elja, njihova se potreba za vrlo intenzivnim sustavom signaliziranja smanjuje (Campos, Kermoian i
Zumbahlen, 1992). Razvojne promjene u neurofiziologiji takoer doprinose promjenama u
emocionalnoj nestabil- nosti i kontroli emocionalnog uzbudenja (pregled istraivanja vidjeti u
Thompson, 1994).
Prema jednom gleditu regulacija emocija zapoinje s modulacijom izraavanja emocija, koju u
poetku potiu roditelji, a potom je dijete poinje internalizirati. Kopp (1989) primjerice tvrdi da
regulacija poinje onda kada roditelj dijete tjei. Plakanje ima veoma snaan uinak na roditelje i oni
ga pokuavaju smanjiti, modulirajui emociju podizanjem djeteta na ruke, tje- enjem, ljuljanjem i
tome slino. Naglasak je ovdje na obuzdavanju, graenju povjerenja i intimnosti; na temelju toga
dijete postaje sposobno utjeiti samoga sebe.
Cicchetti, Ganiban i Barnett (1991) razradili su razliite stupnjeve ili zadatke koji su ukljueni u
regulaciju emocija. Neuspjeh u jednom stupnju ima posljedice na uspjenost regulacije na drugim
stupnjevima. U prvim mjesecima zadatak je postii stabilnost funkcioniranja. Kada dijete postane
previe uznemireno, mora se ponovno vratiti u stanje u kojem je sposobno funkcionirati. To se
postie na taj nain to je dijete sposobno signalizirati svoju uznemirenost, a roditelj na to reagira
pomaui mu da se umiri. Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci emocije se izraavaju tako da socijalna
interakcija izmeu roditelja i djeteta postaje od sredinje vanosti. Razvijaju se i neuroloki sustavi,
tako da dijete moe inhibirati neke emocionalne izraze i istodobno biti sposobno samo sebe utjeiti.
Krajem prve godine ivota sredinje pitanje postaje privrenost. U to vrijeme emocije, spoznaja i
sustavi ponaanja postaju organizirani tako da osiguravaju blizinu roditelja i njegovu emocionalnu
dostupnost. Iz interakcija s roditeljem stvaraju se mentalne predodbe
o tome kada je, gdje i na koji nain roditelj dostupan. Prema tome, i dijete i roditelji reguliraju svoje
emocije u skladu s onime to se moe oekivati od druge strane. Sljedei stupanj odnosi se na razvoj
pojma o sebi i samoregula- cije. U to vrijeme dijete poinje razvijati shvaanje sebe kao nezavisnog
bia. Procesi regulacije od preteno senzomotorikih sve vie postaju simbolini. Djeca poinju
razmiljati o dogadajima, poinju pronalaziti razliite naine njihova tumaenja i poinju mislima
umirivati sama sebe.
U ovim tumaenjima naglaena je uloga pojma o sebi u sposobnosti svla- davanja uznemirenosti.
S vremenom djeca se u regulaciji emocija sve manje oslanjaju na roditelje. Ipak, bilo bi pogreno
vjerovati da je u predkolskom razdoblju, pa ak i krajem djetinjstva, regulacija emocija proces koji
se u potpunosti odvija na unutranjem planu. Kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima, jedan
od najvanijih initelja koji i djeci i odraslima pomae odrati emocionalnu ravnoteu, jest prisutnost
ljudi koji im u ivotu pruaju podrku. Emocije koje naruavaju ravnoteu ublaavaju se pomou
prisutnosti vo- ljenih osoba. Prema tome, ne bismo smjeli misliti kako je odravanje emocionalne
ravnotee zadatak koji izvrava pojedinac sam.
Sada, nakon to smo razmotrili razvojne promjene u intenzitetu kojim djeca doivljavaju i
pokazuju emocije, okreemo se teem pitanju. to je zapravo regulacija emocija? Taj se pojam
upotrebljava na brojne razliite naine. Neki ga istraivai koriste kako bi ukazali na individualne
razlike u intenzitetu, frekvenciji i trajanju emocija. Tako, primjerice, kada je sprijeeno postizanje
nekog cilja, jedna osoba moe postati vrlo ljuta, vikati i izgledati ljutito nekoliko minuta, dok druga
moe osjeati laganu uznemirenost, na trenutak izgledati ljutito, a zatim na to zaboraviti. Drugi
istraivai, poput Cassidyja (1994), pojam regulacije emocija upotrebljavaju kako bi uputili na
ravnoteu emocija koje neki pojedinac pokazuje. Primjerice, jedna osoba moe pokazivati sklonost
ljutnji vie negoli tuzi ili pak moe openito pokazivati malo emocija.
Pojam regulacije emocija koristi se takoer i za oznaavanje procesa koji su ukljueni u
modifikaciju emocionalnih reakcija: procesa suoavanja koji smanjuju ili pojaavaju intenzitet
doivljaja. Ako ste na putu do zrane luke zapeli u prometnoj guvi, moete na razliite naine
pokuati smanjiti svoju anksioznost: moete ukljuiti radio, uvjeravati se kako uvijek moete pole-
tjeti drugim avionom ili pak moete nekoliko puta duboko udahnuti i pokuati se opustiti. Procesi
regulacije utjeu na sve faze emocionalnog - cesa: na procjenu dogaaja, procjenu konteksta,
zatomljivanje potreba, jednako kao i na izbor i kontrolu razliitih naina izraavanja emocije i
razliitih naina djelovanja (Frijda, 1986). Thompson (1994) je regulaciju emocija de- finirao kao
vanjske i unutranje procese odgovorne za motrenje, procjenjivanje i mijenjanje emocionalnih
reakcija, posebice njihovih intenzitetnih i vremenskih obiljeja, a u svrhu postizanja ciljeva (str. 27).
Kao primjer takvog procesa Rothbart, Ziaie i 0Boyle (1992.) pokazali su da djeca reguliraju razinu
svoje pobuenosti na taj nain da odvraaju panju od predmeta ili ljudi koji izazivaju visoki stupanj
pobuenosti.
Poremeaji u regulaciji emocija proizlaze iz definicija regulacije, u kojima se naglasak stavlja na
pojedineve sposobnosti modulacije izraavanja teme- ljnijih ili osnovnih unutranjih doivljaja.
Poremeaji regulacije odnose se na ono to se dogaa kada ljudi ne mogu prilagoditi ili kontrolirati
svoje emocije. Kada se taj izraz koristi kao sinonim za psihopatologiju (Garber i Dodge,
1991) , tada proizlazi da je uzrok psihopatologije nedostatak u pojedinevoj sposobnosti modulacije
unutranjeg iskustva. Ako su djeca depresivna, to
znai da ne mogu regulirati svoj doivljaj tuge. Imaju li anksiozni poremeaj, nisu
sposobna modulirati svoj doivljaj straha, to moe dovesti do izbjegavanja odreenih
situacija.
Regulacija emocija je pojam koji zbunjuje. Taj se pojam upotrebljava i za
oznaavanje obrazaca emocionalnosti (primjerice, sklonost pokazivanju vrlo intenzivne
ljutnje) i za oznaavanje pretpostavljenih procesa koji mogu djelovati na nae
izraavanje emocija (primjerice, pokuaji da odvratimo panju od neega). Implicitno
shvaanje, zajedniko za oba ova znaenja, jest da svatko ima odreene emocije te da
postoje optimalne razine na kojima bi se te emocije trebale doivljavati i pokazivati.
Potpuno razliita shvaanja mogu dati bolje opise. Primjerice, uzmemo li emocije kao
komunikacije izmeu roditelja i djeteta, mogli bismo govoriti o uinkovitosti te
komunikacije, no da li bismo mogli govoriti i o njezinoj regulaciji? Ili, smatramo li da
su emocije nainjene od komponenata koje se nalaze u meusobnoj interakciji u jednom
dinamikom samoorganizirajuem sustavu, o emu smo raspravljali u 6. poglavlju
(Camras, 1992), tada e to hoemo li neku emociju doivjeti ili koliko emo je
intenzivno osjetiti proizlaziti iz obrasca koji se razvio kao odgovor na ogranienja
unutar djeteta i u njegovoj okolini. Primjerice, roditelj ne voli kada njegovo dijete plae.
Roditelj potie dijete na to da govori umjesto da vie i da ne brine o malim stvarima
koje nisu po njegovoj volji. S vremenom dijete plae manje, jednim dijelom zbog toga
to drugaije procjenjuje dogaaje, a drugim dijelom zbog toga to mu plakanje ne
pomae u postizanju ciljeva. Je li to najbolje opisati kao regulaciju ili kao komponente
emocija koje postaju organizirane zbog ogranienja unutar pojedinca i u okolini?
Vidjeli smo takoer da Ijudi u razliitim kulturama razliito doivljavaju emocije. Je li
o tome najbolje razmiljati na taj nain kao da su neke emocije u tolikoj mjeri
regulirane da su u nekim kulturama nepoznate, ili bi bilo bolje pretpostaviti kako, da
bismo funkcionirali u odreenom drutvu, moramo postati vjeti u stvaranju odreenih
signala koji nam omoguuju komunikaciju?
Privrenost
Bez obzira na to podravaju li pojam regulacije emocija ili ne, veina istraivaa u
ovom podruju slae se u tome da su za objanjavanje individualnih razlika u
emocionalnosti vani i okolinski i konstitucijski initelji. O tome emo raspravljati
govorei o emocionalnim sklonostima: neki pojedinci, bilo zbog odgoja, genetske
konstitucije ili oba ta initelja pokazuju sklonost prema doivljavanju i pokazivanju
odreenih emocija u veoj mjeri nego nekih drugih emocija. Za neke istraivae
najvaniji su aspekti odnosa roditelj- dijete, kao to je privrenost (Cassidy, 1994) i oni
ine temelj najvanijih emocionalnih sklonosti. Za druge vaniju ulogu imaju uroeni
initelji unutar djeteta (Kagan, 1994). Nau raspravu zapoet emo privrenou.
Zatita od piijetnje i Nepoznata situacija
Teorija privrenosti vjerojatno predstavlja najrazvijenije i najutjecajnije gledite o tome na koji
nain odnos izmeu roditelja i djeteta dojenake dobi utjee na emocionalne sklonosti i obrasce.
Sustav privrenosti djeluje unutar odnosa roditelj-dijete na taj nain da roditelj i malo dijete ostaju
jedno drugome u blizini. Emocije djeluju kao signali: dojene plae signalizirajui strah i potrebu za
zatitom, to roditelja dovodi u djetetovu blizinu. Bowlby je
(1971) na privrenost gledao kao na evolucijski proizaao oblik odnosa roditelj-dijete, koji se
aktivira onda kada dojene doivljava prijetnju. Privrenost zadrava majku u djetetovoj blizini
tijekom prvih nekoliko godina djetetova ivota. Ona je psiholoki jednako vana kao to je majino
mlijeko vano fiziki. Kroz interakciju s roditeljem u trenucima straha, dojene izgrauje model o
tome moe li se roditelju vjerovati ili ne. Ako dijete oekuje da e mu roditelj biti na raspolaganju i
pruiti mu zatitu, osjeat e se sigurno i istraivat e svijet i uiti nove vjetine.
Presudan korak u istraivanjima privrenosti uinila je Ainsworth smje- stivi taj pojam unutar
dviju najistaknutijih i najznaajnijih paradigmi istraivake psihologije. Ona je, naime, privrenost
istodobno uinila predmetom eksperimentiranja i utvrivanja individualnih razlika. Ainsworth je
raz-vila test za utvrivanje djejih reakcija na situaciju koja im je bila nepoznata- to je test koji se
naziva Nepoznata situacija. Test se temelji na opaanju djetetovih emocionalnih reakcija na
kratkotrajna odvajanja od roditelja i njegova
ponaanja kada se roditelj vrati.
Koristei taj test, Ainsworth i sur. (1978)
utvrdili su tri razliita stila privrenosti. Prvi je
sigurna 'SA privrenost. Dojenad s
takvim stilom uzne- g c
mirena su prilikom
B
odvajanja, no kada se S-. ( roditelj vrati tada trae
>
njegovu blizinu i B moe ih se utjeiti.
Drugi je stil 2 ambivalentna
privrenost. Kada se
<D roditelj takvog djeteta
O
vrati nakon odvajanja, dijete eli biti
u njegovoj blizini, no O istodobno ono se ne
moe utjeiti i > pokazuje veliku koliinu
o
ljutnje i otpora. p Trei stil je
izbjegavajua (M,D) (N,M,D) (N,D) (M,D) (D) (N,D) privrenost. Dojene
s takvim stilom ne trudi se Epizode uspostaviti interakciju s roditeljem
kada se on
vrati. SLIKA 7.1 Uestalost plakanja tijekom 15-sekundnih intervala opaanja u razliitim
epizodama testa Nepoznata situacija. Na apscisi su prikazane epizode sljedeim redom:
(Klju: M = Majka nazona, D = Dijete nazono, N = Nazona nepoznata osoba) 2. Majka Sa
mirno sjedi s djetetom; 3. Ulazi nepoznata osoba i tiho sjeda, a krajem epizode majka
nenametljivo odlazi; 4. Nepoznata osoba pokuava s djetetom stupiti u interakciju; 5. Majka
se vraa, a nepoznata osoba nenametljivo odlazi; - jem epizode majka odlazi i govori
pa-pa; 6. Dijete je samo; 7. Vraa se nepoznata osoba i stupa u interakciju s djetetom
(Ainsworth i Bell, 1970).
svakim je stilom privrenosti povezan specifian obrazac emocionalne sklonosti. Sigurno privrena
djeca pokazuju i pozitivne i negativne emocije, jednako kao i neutralnost. Ambivalentno privrena
djeca u veoj mjeri pokazuju negativne emocije, a djeca s izbjegavajuim stilom pokazuju manju
koliinu svih vrsta emocija (Goldberg, i Rochester, 1994).
Neki istraivai (Cassidy, 1994) tvrde da djetetov stil privrenosti sam po sebi pokazuje na koji je
nain roditelj do tada reagirao na djetetovo izraavanje emocija te na koji se nain dijete nauilo
nositi s roditeljevim stilom reagiranja. Tvrdi se kako sigurno privrena djeca pokazuju veliki raspon
negativnih i pozitivnih emocija zbog toga to su njihovi roditelji reagirali na sve njihove emocionalne
izraze. I doista, Goldberg, i Rochester
(1994) utvrdili su da kada su se u testu Nepoznata situacija majke vratile svojoj djeci, majke
sigurno privrene djece reagirale su na iri raspon djetetovih emocija nego majke ambivalentno ili
izbjegavajue privrene djece. Majino reagiranje definirano je kao ono to majka govori ili ini kao
svoj odgovor na djetetovu emociju, a obuhvaalo je ponaanja poput odvraanja panje,
zabranjivanja ili ohrabrivanja djeteta. Za razliku od toga, smatra se da su na emocije ambivalentno
privrene djece roditelji reagirali nedosljedno, pa su djeca razvila strategiju bunog izraavanja
negativnih emocija pokuavajui primorati roditelje da na njih reagiraju. Goldberg, i
Rochester utvrdili su da su majke ambivalentno privrene djece najvie reagirale na djetetove
negativne emocije, a najmanje na pozitivne. Za djecu s izbjegavajuim stilom privrenosti vjeruje se
da su stalno doivljavala neuvaavanja. Gold- berg, i Rochester utvrdili su da su majke te
djece najslabije reagirale na djetetove negativne emocije. Prema tome, smatra se kako djeca s
izbjegavajuim stilom privrenosti doivljavaju negativne emocije, ali su usvojila strategiju njihova
rijetkog pokazivanja. Dokazi za to dolaze iz istraivanja Spanglera i Grossmanna (1993) koji su
mjerili broj otkucaja srca i razinu jednog hormona kore nadbubrene lijezde (kortizola, koji se
izluuje u stresu) za vrijeme i nakon testa Nepoznata situacija. Premda je kod dojenadi s
izbjegavajuim stilom privrenosti utvrdeno manje emocionalnih pokazatelja na licu i u glasu nego
kod sigurno privrene dojenadi, broj otkucaja srca kod djece iz te dvije skupine za vrijeme testa bio
je slian, a razina kortizola nakon testa bila je vea kod djece s izbjegavajuim stilom privrenosti.
To pokazuje kako je toj djeci unato tome to nisu pokazivala svoje emocije Nepoznata situacija
bila jednako stresna dok je trajala, a sudei po razini kortizola nakon to je zavrila jo i stresnija
nego sigurno privrenoj djeci. Ovi procesi nisu svjesni - prisjetite se da smo u 6. poglavlju objasnili
kako se svjesno prikrivanje emocija pojavljuje znatno kasnije u djetinjstvu. Prema tome, prikrivanje
emocija kod dojenadi s izbjegavajuim stilom privrenosti moe pomoi u odravanju odnosa
privrenosti: vee pokazivanje negativnih emocija taj bi odnos moglo ugroziti.
Istraivanja provedena u zemljama engleskog govornog podruja na ispitanicima srednje klase
openito su utvrdila da u testu Nepoznata situacija priblino 65% dojenadi pokazuje sigurnu
privrenost, 15% ambivalentnu privrenost, a 20% izbjegavajuu privrenost. U drugim zemljama ti
su postoci prilino drugaiji. U Izraelu su Sagi i sur. (1985) pronali vrlo velik postotak djece koja
su u Nepoznatoj situaciji pokazivala ambivalentan stil: kod odvajanja od majke pokazivala su
veliku uznemirenost, a kad se majka vratila pokazivala su ljutnju i tugu. Za mnogu izraelsku djecu
postupak Nepoznate situacije morao se skratiti jer su postala toliko uznemirena da ih se nije mo-
glo utjeiti. U Njemakoj su Grossmanovi i njihovi sur. (1985) utvrdili da priblino polovica djece
ima izbjegavajui stil privrenosti - pokazala su malo emocionalnih reakcija kako na majin odlazak,
tako i na njezin povratak. U Njemakoj, u usporedbi sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, roditelji
su manje poticali tjelesni dodir sa svojom djecom, i im bi dijete postalo pokretno vie su poticali
njegovu nezavisnost. U Japanu Miyake, Chen i Cam- pos (1985) nisu pronali ni jedno dojene
izbjegavajueg stila privrenosti. Smatra se da ove razlike meu djecom iz razliitih drutava nastaju
zbog toga to su djeca u veoj ili manjoj mjeri naviknuta na odvajanja od roditelja. Zbog toga je
postupak odvajanja i ponovnog susreta s roditeljem za neke od njih doista zastraujui, dok je za
druge uobiajen. Mogue je takoer i to da neke kulture visoko vrednuju ranu nezavisnost, dok je
druge obeshrabruju. Jedna je mogunost takoer i to da se u nekim kulturama pokazivanje straha i
tuge ohrabruje, dok se u drugima obeshrabruje, to onda dovodi do toga da za vrijeme postupka
Nepoznata situacija djeca pokazuju razliite emocije.
Unutranji radni modeli privrenosti

Bowlby je pretpostavio da kroz iskustva u dojenakoj dobi i ranom djetinjstvu dijete izgrauje
unutranji radni model odnosa s drugim ljudima. To je mentalni model o tome to se moe oekivati
u nekom bliskom odnosu. Moemo li vjerovati drugoj osobi u trenucima koji su za nas stresni?
Moemo li oekivati da emo dobiti utjehu? Pretpostavlja se da su ti modeli stvoreni prije nego to
dijete naui govoriti, no kad bi se oni mogli izraziti rijeima. model sigurno privrenog djeteta glasio
bi otprilike: Kada sam u opasnosti. mogu imati povjerenje u to da e me moj roditelj zatititi.
Model djeteta izbjegavajueg stila privrenosti glasio bi otprilike: Kada sam u opasnosti moram
biti oprezan i mogu se osloniti jedino na samoga sebe. Prema tome. pretpostavlja se kako ti
unutranji modeli ine temelj trajnih emocionalnih sklonosti. Razlog zbog kojeg ih je Bowlby
predloio jest to to su takve sklonosti vremenski postojane. One zapoinju u ranim odnosima s
roditeljima ili drugim skrbnicima, prilino su otporne na promjene i utjeu na sve budue bliske
odnose (Bowlby, 1988). Tako je, primjerice, za djecu koja su u dobi od godinu dana bila sigurno
privrena utvreno da su kasnije, u predkolskoj dobi, bila drutvenija i komunikativnija s odraslim
osobama (Lutkenhaus, Grossmanm i Grossmann, 1985; Main, Kaplan i Cassidy, 1985), da su imala
razvijenije sposobnosti rjeavanja problema i da su bila poslunija (Londerville i Main, 1981; Matas,
Arend i Sroufe, 1978) te da su imala bolje odnose s drugom djecom (Sroufe i sur., 1984).
Ako su unutranji radni modeli vani i ako oni doista utjeu na kasnije odnose, mogli bismo
oekivati da iskustva koja su odrasle osobe imale u svom djetinjstvu utjeu na njihovo roditeljsko
ponaanje kada jednom sami postanu roditelji. U prvom istraivanju koje je provedeno u ovom
podruju George, Kaplan i Main (1985) razvili su Intervju privrenosti za odrasle (Adult Attachment
Interview), kako bi ispitali na koji nain ljudi razmiljaju
o svojim ranim odnosima privrenosti. Tim intervjuom ljude se ispituje o tre- nutanom odnosu s
njihovim roditeljima, kao i o tome kakav je taj odnos bio dok su bili djeca. Intervjuom se ispituju
sjeanja odraslih na ono to su kao djeca radili kada su bili uznemireni, pita ih se jesu li se ikada
osjetili odbae- nima i tome slino. Na temelju intervjua odrasli se svrstavaju u kategorije si-
gurnih/autonomnih, zaokupljenih i odbaenih. Pretpostavlja se da te kategorije imaju svoje korijene
u (redom) sigurnoj, ambivalentnoj i izbjegavajuoj privrenosti u dojenakoj dobi. Autononme
odrasle osobe su one osobe koje
1 svojim iskustvima iz djetinjstva govore objektivno i uravnoteeno. One daju cjelovitu sliku tekoa u
svom djetinjstvu i svojih iskustava koja su bila i dobra
2 loa. Zaokupljene odrasle osobe one su osobe koje daju nepovezan prikaz svojih iskustava i jo
uvijek se ine optereenima svojim sjeanjima na vlastito, esto traumatino djetinjstvo. Odbaene
odrasle osobe daju prilino suzdran i hladan prikaz svog djetinjstva, koji obiljeava nesposobnost
prisjeanja dogaaja, idealiziranje ili pretjerana racionalizacija, uz oskudno pokazivanje emocija.
Jedno od pitanja koje se postavlja jest: Kako odrasli s ovim razliitim stilovima privrenosti utjeu
na stil privrenosti svoje djece?
Kako bi odgovorili na ovo pitanje Fonagy, Steele i Steele (1991) procijenili su ene Intervjuom
privrenosti za odrasle tijekom njihove trudnoe, a zatim su testom Nepoznata situacija odredili stil
privrenosti njihove djece kada su bila stara godinu dana. Sedamdeset i pet posto ena iz kategorije
sigur- nih/autonomnih imalo je sigurno privrenu djecu, a 73% zaokupljenih i odbaenih ena imalo
je nesigurno privrenu djecu (ambivalentnog ili izbjegavajueg stila). Ovi nam podaci govore kako
odrasli doista imaju mjerljive stilove odnosa s drugim ljudima te kako se ti stilovi jednim dijelom
prenose iz generacije u generaciju. Do slinih su nalaza doli i drugi istraivai (Van Ijzendoorn,
1992). Meutim na temelju ovih nalaza ne bismo smjeli zakljuiti kako podudaranje stilova
privrenosti djece i njihovih roditelja proizlazi jedino iz naina na koji se roditelj odnosi prema
djetetu. Kao to emo vidjeti kasnije, roditelji i djeca pokazuju sline obrasce emocionalnosti jednim
dijelom i zbog genetskog naslijea. Roditelj koji zbog svog temperamenta u socijalnim odnosima
ne pronalazi zadovoljstvo, moe imati dijete koje takoer
Tablica 7.1 Broj osoba klasificiranih kao sigurno privrene, ambivalentno privrene ili izbjegavajue privrene u testu
Nepoznata situacija u dobi od 12 mjeseci, koje su kasnije, u dobi od 20 godina, na temelju Intervjua privrenosti za
odrasle klasificirane kao sigurne/autonomne, zaokupljene i odbaene.
Status utvren Intenjuom Status utvren testom Nepoznata situacija u dojenakoj dobi
privrenosti za odrasle u dobi Sigumo privrzeni Ambivalentno privrzeni Izbjegavajue privreni
od 20 godina
Sigurni/autonomni 20 3 2
Zaokupljeni 34 2
Odbaeni 62 8
Izvor: Waters i sur. (1995)
pokazuje takvu nedrueljubivost, zbog ega ih se oboje klasificira kao odbaene
(u odrasloj dobi) ili kao izbjegavajue (u dojenakoj dobi).
Sve donedavno nije bilo izravnih dokaza kojima bi se povezivao po- jedinev
status utvren Intervjuom privrenosti za odrasle s njegovim stilom privrenosti u
djetinjstvu. Klasifikacija odraslih, iako je usmjerena na djetinjstvo, moe
predstavljati samo mjeru naina na koji pojedinac razmilja o odnosima s drugima, a
meugeneracijski nalazi Fonagyja i sur. moda samo pokazuju kako se taj stil
proiruje i na djecu. Waters i suradnici (1995) proveli su istraivanje u kojem su pratili
osobe iji je stil privrenosti procijenjen u dobi od godinu dana. U dobi od 20 godina
te su osobe ispitali Intervjuom privrenosti za odrasle. Utvrdili su da postoji znaajna
povezanost izmeu stila privrenosti u dobi od godinu dana i klasifikacije proizale iz
Intervjua privrenosti za odrasle primijenjenog u dobi od 20 godina (vidi tablicu 7.1).
U tablici valja uoiti kontinuitet naina na koji je dijete reagiralo na susret s ro-
diteljem nakon odvajanja u dobi od godinu dana i njegova stava prema odnosima s
drugima izmjerenog Intervjuom privrenosti za odrasle u dobi od 20 godina, o emu
svjedoe brojevi u glavnoj dijagonali (od lijevo gore do desno dolje). Dvije treine
sigurno i izbjegavajue privrene djece zadralo je svoj stil privrenosti u ranoj
odrasloj dobi. Meutim, manje od polovice ambivalentno privrene djece zadralo je
svoj stil privrenosti.
Premda je pojam unutranjih radnih modela kljuan za objanjavanje ovog
kontinuiteta, ne bismo smjeli drati kako ti modeli rigidno programiraju ponaanje -
promjene u djetetovoj okolini povezane su s promjenama u njihovoj privrenosti
(Vaughn i sur., 1979). I kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, ak i ljudi koji su u
uspostavljanju rane privrenosti doivjeli neuspjehe, mogu se oporaviti od tog iskustva
i kasnije u ivotu izgraditi zado- voljavajue odnose privrenosti.
initelji koji utjeu na stil privrenosti

U naem dosadanjem razmatranju privrenosti zadrali smo originalno
Bowlbyjevo shvaanje iji su korijeni u teoriji evolucije. Prema tom shvaanju
privrenost je specifian sustav koji se temelji na djetetovu izraavanju straha
i uznemirenosti, ime se majka zadrava u njegovoj blizini i osigurava se njezina pomo djetetu.
Utvreno je da majino reagiranje na djetetovu uznemirenost utjee na stil djetetove privrenosti.
Ainsvvorth i sur. (1978) proveli su jedno opseno istraivanje u kojem su svaka tri tjedna posjeivali
majke i djecu u njihovim domovima tijekom prve godine djetetova ivota. Jedna od stvari koje su
biljeili bila je i brzina kojom su majke reagirale na pla svoga djeteta. Djeca majki koje su brzo i
dosljedno reagirale na njihov pla u dobi od godinu dana u testu Nepoznata situacija u veoj su
mjeri klasificirana kao sigurno privrena.
Ali postoje takoer i podaci koji pokazuju kako majine reakcije na djetetovu uznemirenost nisu
jedini initelj koji utjee na stil privrenosti. Pri- mjerice, Crockenberg je (1981) procjenjivala
majino reagiranje na djetetovu uznemirenost u vrijeme kada je dijete imalo tri mjeseca, a zatim je,
kada su djeca bila stara godinu dana, utvrdila stil njihove privrenosti. Otkrila je da su majine
reakcije na djetetovu uznemirenost povezane s kasnijim stilom djetetove privrenosti samo u
odreenim okolnostima - primjerice, onda kada su majke imale slabu podrku svojih partnera ili
drugih osoba; kada su majke imale snanu podrku, tada te povezanosti nije bilo. U drugom
istraivanju sline vrste Bates, Maslin i Frankel (1985) uspjeli su dokazati samo slabu povezanost
izmeu majina reagiranja na djetetovu uznemirenost kada je dijete imalo est mjeseci i stila
djetetove privrenosti u dobi od godinu dana. Cini se, prema tome, da majino reagiranje na
djetetovu uznemirenost doprinosi djetetovu doivljaju povjerenja, a stoga i sigurnosti njegove
privrenosti procijenjenoj testom Nepoznata situacija, ali da taj utjecaj nije onako snaan kako se
ranije vjerovalo (Goldsmith i Alansky, 1987). Vani su takoer i drugi utjecaji na stil djetetove
privrenosti.
Majina openita osjetljivost
Ainsworth i sur. (1978) pretpostavili su da djeca dojenake dobi razvijaju osjeaj povjerenja i
sigurnosti kao rezultat toga to roditelji osjetljivo reagiraju, kako na djetetovu uznemirenost, tako i
na njegove pozitivne emocionalne signale. Ovaj pojam majine osjetljivosti odveo nas je ve
daleko od Bowlbyjeva obrazloenja evolucijske vanosti majina ragiranja na djetetovu
uznemirenost. Ainsworth i sur. opaali su majke tijekom njihove interakcije sa svojom djecom.
Procjenjivana su majina ponaanja kao to su: pravilno tumaenje djetetovih signala, prihvaajue
ponaanje prema djetetu, poti- vanje djetetove autonomije, pristupanost djetetu, njenost. Utvreno
je da su sve ove procjene interakcije izmeu majke i djeteta povezane sa sigurnou djetetove
privrenosti. Drugi su istraivai potvrdili ove nalaze, ali u tim istraivanjima nije dobivena tako
snana povezanost izmeu procjena majine osjetljivosti i djetetove privrenosti (Goldsmith i
Alansky, 1987). Primjerice, Grossmann i sur. (1985) utvrdili su da su majke koje su tijekom prve
godine djetetova ivota bile najosjetljivije, imale djecu koja su krajem godine bila sigurnije
privrena, premda ta povezanost nije postojala za sve toke mjerenja tijekom prve godine ivota.
Usklcienost
Daljnju razradu pojma majine osjetljivosti predstavlja izraz usklaenost. Kao
to smo vidjeli ranije, majina osjetljivost mjerena je na taj nain da su opaai davali
globalnu procjenu stupnja majine usklaenosti s djetetom. Drugi su pojam majine
osjetljivost pokuali ispitati znatno finijim istraivakim oruem: promatrajui
interakciju majka-dijete trenutak-po- trenutak. Prisjetite se interakcije izmeu majke i
njezine slijepe djevojice, Marci, koju smo detaljno opisali u 6. poglavlju. Ta majka i
njezina djevojica bile su usklaene jedna s drugom, svaka je reagirala na ponaanje
one druge, pri emu je majka slijedila djevojicu u svojevrsnom plesu. Isabella, Belsk>'
i Von (1989) definirali su mjeru te vrste ponaanja i podijelili su majke u dvije
kategorije. Usklaene majke bile su vremenski i raspoloenjem usklaene sa svojim
djetetom - kada se dijete glasalo, glasale su se i one, kada je dijete eljelo promatrati
majino lice i majka je promatrala njegovo lice, kada je dijete eljelo istraivati, majka
mu je u tome pomagala itd. Interakcije majke i djeteta bile su reciprone i uzajamno
potkrepljujue. Za razliku od toga, neusklaene majke glasale bi se ili su pokuale
stimulirati dijete kada je ono bilo pospano ili tiho, bile su tiho i nisu reagirale kada se
dijete glasalo i tome slino. Isabella, Belsky i Von utvrdili su da su u dobi od
godinu dana u veoj mjeri bila sigurno privrena ona djeca ije su majke u
interakcijama s njima u dobi od mjesec dana i tri mjeseca bile vremenski bolje
usklaene.
Ovaj pojam usklaenosti jo se vie udaljava od Bowlbyjeve evolucijske teorije u
kojoj se uloga plakanja sastoji u izmamljivanju roditeljeve skrbi i zatite. On ukljuuje
nain na koji roditelji reagiraju na djetetove pozitivne emocije, jednako kao i na
njegove negativne emocije, kao i to jesu li emocionalna stanja majke i djeteta
meusobno usklaena. Istraivai u podruju privrenosti upotrebljavaju pojam
privrenosti u znatno irem znaenju nego to je bila Bowlbyjeva namjera (Bretherton,
1985; Hinde, 1976). Prema naem miljenju, to proirivanje pojma dovelo je do
odreene teorijske zbrke. U sljedeem emo odjeljku razjasniti neke od mehanizama u
odnosu roditelj-dijete koji su vani za razvoj djetetove emocionalnosti, a koji obu-
hvaaju vie od same aktivacije sustava privrenosti. Zapravo, vraamo se nekim
procesima o kojima smo ve raspravljali, kao to je usklaenost, da bismo vidjeli kako
drugi znanstvenici, koji rade izvan okvira teorije privrenosti. tumae vanost takvih
procesa za razvoj individualnih razlika u djejoj emocionalnosti.
Sojalizacija emocija u meuljudskim odnosima

to smo vidjeli u 2. poglavlju, u razliitim drutvima naglaavaju se razliite
emocije, a postoje takoer i razlike u znaenju razliitih emocionalnih izraza. To isto
vrijedi i za obitelji - jedna obitelj moe biti puna smijeha. druga moe biti ozbiljna, u
treoj se moe izbjegavati bilo kakvo pokazivanje ljutnje itd. U ovom odjeljku ispitat
emo kako obitelj, vrnjaci i odrasle osobe
izvan obiteljskog kruga socijaliziraju pokazivanje emocija kod djece. Koje vrste procesa djeluju na to
da odreene emocije djeca doivljavaju i pokazuju u veoj mjeri nego druge emocije?
Ponovno razmatranje usklaenosti

Razmislimo ponovno o usklaenosti: o tome kada su majka i malo dijete usklaeni jedno s
drugiin i ukljueni u svojevrstan ples koji im prua uzajamno zadovoljstvo. Nekoliko je autora
tvrdilo kako je usklaenost vana zbog toga to na temelju nje mala djeca stvaraju predodbe o tome
hoe li njihovi ciljevi u promatranom odnosu biti zadovoljeni, to pak utjee na to koje e emocije
djeca pokazivati (Stern, 1994; Tronick, 1989). Kao to smo vidjeli u 6. poglavlju, ti su istraivai
pretpostavili da u izraavanju emocija dojene pokazuje svoje ciljeve. Cak i posve mala djeca imaju
ciljeve: podijeliti s nekim trenutak zadovoljstva, istraiti svoju okolinu, glasati se ili izmamiti neiju
reakciju. Kada se ciljevi pokazuju, oni mogu biti ili zadovoljeni ili neza- dovoljeni. Ako je majka
previe zaokupljena drugim stvarima, moe se dogoditi da ne obraa panju na djetetove pozive za
interakcijom. Ako se takvo iskustvo neprestano ponavlja te ako predstavlja glavno iskustvo koje neko
dijete ima u svojim odnosima s drugima, tada to dijete moe zakljuiti da se njegovi ciljevi ne mogu
ostvariti kroz odnose s drugim ljudima. U interakcijama s drugim osobama djeca stvaraju
predodbe vlastitih ciljeva. Ako se njihovi ciljevi ne ostvaruju, ee e doivljavati ljutnju ili tugu.
S odrastanjem e graditi oekivanja o tome to mogu oekivati u odnosima s drugima. Tom emo se
pitanju uskoro ponovno vratiti.
Toplina
Emocionalna toplina i osjeajnost vjerojatno su posebno vane za razvoj ovjeka. MacDonald
(1992) je pokazao da je emocionalna toplina povezana s radou, dok strah i uznemirenost, koji su
prema Bowlbyjevu gleditu pokretai sustava privrenosti, proizlaze iz sasvim drugaijeg
emocionalnog sustava. O razliitim emocionalnim sustavima raspravljali smo u 4. i 5. poglavlju,
no nalaz koji je vaan za ovu raspravu jest taj da djeca dojenake dobi kada gledaju svoju majku
kako im se pribliava rairenih ruku pokazuju radost i aktivaciju lijeve strane korteksa, dok kod
uznemirenosti zbog odvajanja od majke u Nepoznatoj situaciji dolazi do aktivacije desne strane
korteksa (Fox i Davidson, 1987). MacDonald je takoer istaknuo kako, premda privrenost postoji
kod svih primata, samo neke vrste stvaraju emocionalne veze. Prema tome, nema nikakvog razloga
za pretpostavku da su ta dva sustava jedno te isto.
Kod ljudske vrste takoer se moe vidjeti kako roditelji u nekim drutvima pokazuju snana
ponaanja privrenosti, a da istodobno pokazuju razmjerno malo emocionalne topline prema svojoj
dojenadi. Zapravo, takvo je bilo drutvo u Ugandi koje je Ainsworth (1967) prvo prouavala kako bi
opisala itav raspon obrazaca ponaanja privrenosti. Primjerice, ugandske majke nisu pokuavale
izmamiti od svoje djece zagrljaje ili poljupce. Ne radi se o tome da kod ugandskih majki nema
emoeionalne topline; primijeeno je. primjerice, povremeno maenje. Radi se prije o tome da njihova
emocionalna toplina nije isto to i njihovo reagiranje na djetetovu uznemirenost. Ainsworth je
zakljuila da su amerike majke emocionalno toplije, ali da je njihovo reagiranje na djetetovu
uznemirenost slabije nego kod majki iz Ugande. Prema tome, znai da je, prema MacDonaldsovoj
hipotezi, emocionalna toplina sustav koji je odvojen od sustava privrenosti. Ta dva sustava u
pravilu djeluju zajedno, pri emu neka drutva veu vanost pridaju jednom, a neka drugom. Sustav
emocionalne topline i osjeajnosti izgraen je na pozitivnim potkrepljenjima, a ne temelji se na
sprjeavanju odvajanja dojeneta od majke. On se razvio kako bi se stvorile i odrale emocionalne
veze koje su svojstvene samo ljudskim biima. Taj sustav moe biti osobito znaajan kada se
drutva organiziraju oko preteno monogamnih seksualnih veza u kojima mukarac ekonomski
doprinosi odreenoj obitelji (Lovejoy, 1981), o emu smo raspravljali u 3. poglavlju.
U svojem prvom istraivanju u kojem su utvrivali majinske prediktore stila privrenosti,
Ainsworth i sur. (1978) mjerili su takoer i majinu toplinu u interakciji s djetetom tijekom prve
godine djetetova ivota - na temelju tog initelja takoer je bilo mogue predvidjeti hoe li dijete u
dobi od godinu dana biti sigurno ili nesigurno privreno. Cini se prema tome moguim da ak
i onda ako se Nepoznatom situacijom mjeri djetetov osjeaj povjerenja, to povjerenje, barem u
zapadnom drutvu, ne proizlazi jedino iz poklanjanja panje djetetu kada je uplaeno niti samo iz
toga to su majke reagirale na djetetove signale. Toplo i osjeajno roditeljstvo takoer je vano. Dva
su razloga zbog kojih ova razlika izmeu temeljne teorijske zamisli teoretiara privrenosti (o
majinu reagiranju na djetetove signale) i alternativne zamisli
o roditeljskoj emocionalnoj toplini i osjeajnosti moe biti vana. Jedan je t: to je u velikom broju
istraivanja utvrdeno kako roditeljska emocionaln; toplina i osjeajnost utjeu na brojne aspekte
djetetova razvoja - ne samo na stil njegove privrenosti. Emocionalna toplina i osjeajnost roditelja
utjeu na djetetova prijateljstva i brojne druge aspekte kasnijeg emocionalnog zdravlja (Maccoby i
Martin, 1983). Drugi se razlog vie tie istraivake zajednice. Privrenost je postala izraz kojim se
obuhvaa sve to ima bilo kakve veze s odnosom roditelj-dijete ili sa socioemocionalnim razvojem.
Kada se medu djecom pronau razlike u stilu privrenosti, implicitna je pretpostavk . kako su te
razlike proizale iz razlika u majinu reagiranju ili osjetljivosti dijete. Oito je da su i druge vrste
procesa takoer vane za razumijevanje emocionalnosti. U odjeljcima koji slijede razjanjavamo te
druge procese.
Uenje govora o emocijama

Meu procesima koji su vani za obrasce emocionalnog izraavanja koje razvijamo razmotrimo,
primjerice, ulogu jezika. Kroz uenje jezika o emocijama roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu
strukturiraju svijet koji dijete okruuje, to e doprinijeti djetetovu emocionalnom iskustvu. Roditelji
to ine na nekoliko naina. Jedan je da djetetu priaju o vrstama dogaaja koje u njihovu drutvu
izazivaju emocije. Primjerice, otac jednom prigodom kae svojoj kerki koja se trgne ugledavi
velikog psa: Ne mora ga se bojati.
Drugom prigodom ona zaluta na biciklistiku stazu i biciklist je zamalo udari. Njezin otac dotri do
nje i kae: To je opasno! Stvarno si me uplaila. Takve emocionalne komunikacije pouavaju djecu
tome koji dogaaji u njihovu drutvu opravdano izazivaju emocije, uvodei ih u kulturalna pravila
izraavanja emocija. Govorenje o emocijama strukturira takoer i djetetovo unutranje iskustvo i
omoguuje mu saznanje o unutranjim iskustvima drugih ljudi.
Dunn i sur. (Dunn, Brown i Beardsall, 1991) pokazali su vanost govora o emocijama za kasnije
razumijevanje emocija. Oni su snimali razgovore o osjeajnim stanjima izmeu majki i njihove
trogodinje djece te djetetove brae
i sestara. Prosjean broj razgovora (definiranih kao najmanje dvije promjene govornike uloge izmeu
djeteta i drugog lana obitelji) bio je 8.4 po satu; u nekim obiteljima bilo je svega 2, a u nekima ak
25 razgovora u jednom satu. Dunn i sur. utvrdili su da takvi razgovori o osjeajima imaju dugorone
posljedice za djetetovo razumijevanje emocionalne komunikacije. Sto su majke sa svojom
trogodinjom djecom vie razgovarale o osjeajnim stanjima, to su u dobi od est godina djeca bila
uspjenija u prepoznavanju emocija koje su izraavale njima nepoznate odrasle osobe. Razgovori o
negativnim emocijama bili su najjae povezani s djetetovom sposobnou razumijevanja i
prepoznavanja emocija u standardiziranom zadatku. Mi vjerujemo kako takva vrsta razgovora
pomae djeci razviti eksplicitne modele vlastitih i tuih ciljeva, planova i emocija.
Razmotrimo, primjerice, situaciju u kojoj majka govori o tome zbog ega je ljuta. Ona jasno
iznosi svoju motivaciju i namjere. Dijete moe stvoriti model o tome to majku ljuti i zato. Kada
majka ne objanjava svoje osjeaje, informacija koju dijete dobiva manje je cjelovita i vea je
vjerojatnost da je pogrena. Zahn-Waxler, Radke-Yarrow i King (1979) utvrdili su da su roditeljska
objanjavanja i zakljuivanja (priopena kada je razina emocionalnog uzbuenja visoka) povezana s
djetetovim veim pokazivanjem empatije. Kada se djeci putem jezika daju bolja objanjenja o
unutranjim stanjima drugih, ona su sposobnija pokazati brigu i razumijevanje za druge.
Uinke odreenih vrsta ekstremnih obiteljskih iskustava na govor o emocijama moemo vidjeti
u radu Cicchettija i Beeghlyja (1987). Oni su usporedili govor o mentalnim i drugim unutranjim
stanjima skupine zlostavljane djece i skupine djece slinih sociodemografskih obiljeja koja nisu bila
zlostavljana. Mala djeca koja su bila zlostavljana, upotrebljavala su manje rijei za tjelesna stanja kao
to su glad i e, kao i za negativne emocije kao to su mrnja, Ijutnja i gaenje. Pretpostavlja se
kako zlostavljana djeca ili nisu imala puno mogunosti raspravljati o unutranjim stanjima ili to nisu
inila zbog straha od negativnih posljedica.
Uinci modeliranja
Svaki put kad roditelj izvodi neko ponaanje, brie sue ili se ljutito obraa maki, za djecu u
obitelji on djeluje kao model ponaanja. Ta e djeca potom vjerojatnije izvoditi te iste vrste
ponaanja. Smatra se kako je ovaj proces iznimno vaan u prenoenju poruka o tome koje emocije
valja pokazivati i na
koji nain. Obitelji se meusobno razlikuju po vrsti i uestalosti emocija koje se djeci
pokazuju. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su da veina majki iznimno rijetko
svojoj dojenadi pokazuje negativne emocije. Za vrijeme e- stominutnih razdoblja
interakcije majki i djece dojenake dobi, majke su djetetu u prosjeku pokazale 21
izraz radosti, 0.5 izraza tuge i 0.2 izraza ljutnje. Prema tome, majke su svojoj djeci
pokazale 100 puta vie izraza radosti nego ljutnje te 40 puta vie izraza radosti nego
tuge. Kako djeca rastu, tako im njihovi roditelji pokazuju sve vie negativnih
emocija, ali ti emocionalni izrazi i dalje su vrlo rijetki. Kao to emo vidjeti u 8.
poglavlju, neki roditelji, kada su izloeni snanom stresu ili branim sukobima, ili pak
imaju psihijatrijske probleme poput depresije, pokazuju svojoj djeci znatno vie
negativnih emocija.
Tijekom vremena djeca u svojem izraavanju emocija postaju sve slinija svojim
majkama (Malatesta i Haviland, 1982). Ako emocionalno izraavanje njihovih majki
ukljuuje vie Ijutnje nego emocionalno izraavanje drugih majki, tada u dobi od est
mjeseci ta djeca takoer pokazuju vie ljutnje nego druga djeca. Ako njihove majke
pokazuju vie radosti, tada i djeca u dobi od est mjeseci pokazuju vie radosti. Nain
na koji djeca mogu pokazati iste emocije kao i ljudi koje opaaju naziva se jo i
emocionalnom zarazom (Hat- field, Cacioppo i Rapson, 1994). Kao to smo vidjeli u
6. poglavlju, to se pojavljuje vrlo rano u razvoju.
Razliito reagiranje na razliite emocije

Kako djeca razvijaju jezik, tako dobivaju puno razliitih naina na koje mogu
komunicirati o unutranjim stanjima. Kada roditelji vide da njihova djeca raspolau
fleksibilnijim nainima izraavanja svojih potreba, tada mijenjaju naine na koje
reagiraju na djetetove emocije. Jedan je nain na koji se to ini poklanjanje panje
prihvatljivim nainima emocionalnog izraavanja, a ignoriranje drugih naina
emocionalnog izraavanja. Brooks- Gunn i Lewis (1982) utvrdili su da u prvih est
mjeseci djetetova ivota majke u veoj mjeri reagiraju na djetetov pla nego tijekom
druge godine djetetova ivota. Meutim, poveava se njihovo reagiranje na djetetovo
glasanje i pokuaje govorenja (vidi tablicu 7.2). Takvo ponaanje djetetu govori:
Tablica 7.2 Postoci majinih reakcija na razliite vrste emocionalnih izraza njihove djece u razliitoj
dobi.
Dob djeteta
Majino Na djetetovo glasanje reagiranje na djetetovo ponaanje
Na djetetovo plakanje
2 do 7 mjeseci 13 21
Izvor: Brooks-Gunn i Lewis (1982)
Obratit u panju na tebe kada mi govori, ali ne i onda kada samo plae. Utvrdili su takoer i to
da majke u manjoj mjeri reagiraju na plakanje djeaka nego na plakanje djevojica. Vidimo kako ve
dvogodinju djecu majke uvode u kulturu u kojoj je manje prihvatljivo plakati kako bi se postigli
ciljevi, i u kojoj je pokazivanje tuge manje prihvatljivo za djeake nego za djevojice.
Drugo istraivanje, koje su proveli Dunn, Bretherton i Munn (1987), takoer nam prua dokaze
za to da roditelji mijenjaju nain na koji reagiraju na djetetove emocije kako dijete raste. Oni su
utvrdili da se majino upui- vanje na osjeajna stanja nakon djetetove uznemirenosti u razdoblju od
djetetovih 18 do 24 mjeseca ivota smanjuje. Majke su vjerojatno pokuavale umanjiti vanost
negativnih emocija na taj nain to o njima nisu raspravljale.
Na temelju nae rasprave o privrenosti i roditeljskom reagiranju mogli bismo pomisliti kako je
najbolje to roditelji mogu uiniti kada dijete postane uznemireno to da odmah i suosjeajno
reagiraju. I doista, govorili smo o jednom istraivanju provedenom u okviru teorije privrenosti u
kojem je utvreno da su majke sigurno privrene djece reagirale na iri raspon djetetovih emocija
nego majke nesigurno privrene djece (Goldberg, i Roches- ter, 1994). Ali, na temelju toga
to roditelji selektivno reagiraju na djetetove emocije, moemo vidjeti da su ciljevi roditelja oito
znatno sloeniji od pukog pruanja zatite ili utjehe djetetu, osobito kod starije djece. Zamislite, pri-
mjerice, trogodinjaka koji plae svaki put kada drugo dijete posegne za nekom njegovom
igrakom. Roditelj koji to promatra moe djetetu pruiti utjehu, ali e mu vjerojatno takoer i
objasniti potrebu dijeljenja s drugom djecom. Ako dijete sve jae plae i sve snanije odbija dijeliti
igrake, roditelj se moe posluiti tehnikama nametanja sile, poput: Ako nastavi tako plakati, nee
se smjeti igrati tim igrakama. Kako djeca prelaze iz dojenake dobi u razdoblje ranog djetinjstva
roditelji donose sloene procjene o tome u kojoj je mjeri njihovo dijete uznemireno, kakav je
kontekst u kojem dijete izraava svoju emociju, koliko je ta situacija vana za usvajanje neke
dugorone lekcije itd. (Dix, 1991).
S obzirom na sloenost tih interakcija ne iznenauje to to razmjerno malo znamo o vrstama
roditeljskih reakcija koje su povezane s razliitim emocionalnim ishodima kod djece nakon
dojenakog razdoblja. Obino se istrauju dvije vrste ishoda: uestalost izraavanja odreenih
negativnih emocija (primjerice, ljutnje) i djetetova omiljenost meu vrnjacima (socijalna
kompetentnost). Roberts i Strayer (1987) ispitivali su reagiranje roditelja na emocije djece stare od tri
do pet godina. Utvrdili su da veina roditelja reagira odluno, ali takoer pomae djetetu pronai
uzroke uznemirenosti priopavajui mu na taj nain da razumiju njegove ciljeve. Umjerena razina
roditeljeva reagiranja bila je povezana s djetetovom veom socijalnom kom- petencijom, dok visoka
razina reagiranja to nije bila. Neki su roditelji pretjerano reagirali na djetetove negativne emocije -
djeca tih roditelja bila su manje kompetentna u interakcijama s drugima. Ostali radovi takoer upu-
uju na osjetljivo balansiranje koje roditelji moraju primjenjivati kada reagiraju na emocije svoga
djeteta. Eisenberg i Fabes (1994) utvrdili su kako roditelji koji u veoj mjeri pokuavaju kontrolirati
ili smanjiti pokazivanje negativnih emocija kod svojeg djeteta govorei mu, primjerice, neka ode u
drugu sobu kada pone plakati, imaju djecu koja u grupi svojih vrnjaka pokazuju manje ljutnje.
Meutim, ti su istraivai utvrdili i to da je vie roditeljske suo- sjeajnosti i utjehe kada dijete
pokazuje negativne emocije takoer povezano s djetetovim pokazivanjem manje ljutnje u grupi
vrnjaka.
Mogue je da kako djeca rastu tako, suosjeajno reagiranje na njihovo izraavanje negativnih
emocija, a da ih se pritom ne poduava o razvojno, socijalno i kulturalno prihvatljivim nainima
priopavanja ljutnje ili uznemirenosti, moe pojaati izraavanje negativnih emocija. Snyder i
Patterson (1986) utvrdili su da odreene vrste roditeljskih reakcija na djetetovu ljutnju djeluju kao
potkrepljivai te stoga poveavaju vjerojatnost da e dijete drugom prigodom takoer reagirati ljutito
ili agresivno. Patterson je (1982) opazio kako su, kada su djeca agresivna, drugi lanovi obitelji
skloni povui ili smanjiti svoje zahtjeve dajui tako djetetu ono to eli i potkrepljujui njegovo
izraavanje agresije. Takvo je ponaanje povezano s poveanjem agresivnosti.
Koji initelji mogu utjecati na nain na koji roditelji reagiraju na ponaanje svoje djece? Jedan
initelj moe biti nain na koji su se roditelji suoavali s emocionalnim pitanjima u svom ivotu.
Ranije u ovom poglavlju govorili smo o tome da roditelji i njihova djeca pokazuju slinosti u
stilovima svoje privrenosti. Moda je jedan od mehanizama koji doprinosi toj slinosti to to
roditelji poduavaju one emocionalne stilove koji su njima prihvatljivi. Jedan od naina na koji se to
moe ispitati jest da se roditelje pita o njihovu gledanju na izraavanje ljutnje i tuge. Hooven,
Gottman i Katz (1995) to su nazvali meta-emocijama - to ljudi misle o emocijama. Oni su
ispitivali roditelje o meta-emocijama kada su im djeca bila stara pet godina. Utvrdili su da su djeca
onih roditelja koji su bili svjesni osjeaja tuge i ljutnje kod sebe samih i koji su poduavali djecu o
znaenju takvih emocija i nainu na koji se s njima valja nositi u dobi od osam godina pokazivala
manje znakova stresa i manje negativnih emocija u igri sa svojim prijateljima, postizala bolji uspjeh
u koli i imala manje problema ponaanja.
Potpuno je nemogue oekivati da postoji bilo kakva formula za odreivanje naina na koji je
najbolje reagirati na djetetove emocije. Isto tako nema ni formule za najbolji nain na koji bi dijete
trebalo izraavati svoje emocije. Prema naem shvaanju sve emocije, kako negativne tako i
pozitivne, imaju komunikacijsku ulogu u interakcijama. Jedino ako izraavanje emocija anali- ziramo
u kontekstu u kojem se ono dogaa, moemo saznati djeluju li neki obrasci emocionalnog
izraavanja tetno po osobu koja ih pokazuje. Moda ono to roditelji ine pomae djeci razumjeti
izraavanje svojih emocija u kontekstu: je li to izraavanje bilo prikladno s obzirom na kulturu i
okolnosti koje su ga izazvale te na koji je nain utjecalo na one prema kojima je bilo usmjereno? Ako
je takvo gledite tono, tada e najuinkovitija biti ona roditeljska ponaanja kojima se djeca potiu
na razmatranje svojeg emocionalnog izraavanja u kontekstu njihovih interakcija s drugima. Nakon
dojenake dobi to ne znai da uvijek treba reagirati i pokazati suosjeajnost. Katkada to znai da je
dijete potrebno ignorirati. Katkada e to znaiti intenzivno emocionalno reagiranje i primjenu sile,
kako bi se djetetu pokazalo da je njegov nain izraavanja emocija drugima neprihvatljiv. Vano je
takoer upamtiti da kada govorimo o roditeljskim reakcijama na djetetove emocije, tada govorimo o
zasebnom aspektu odnosa roditelj-dijete. Ako roditelj primjenjuje silu u kontekstu koji je openito
pun topline i osjeajnosti, tada to za dijete ima sasvim drugaije znaenje, nego ako se roditeljska
primjena sile dogaa u kontekstu neprijateljstva i zanemarivanja djeteta. Prema tome, ukupan emo-
cionalni ton odnosa roditelj-dijete moe imati utjecaja na nain na koji dijete shvaa roditeljske
reakcije na svoje emocije.
Podulje smo razmatrali utjecaj roditeljskog reagiranja na djetetove emocije. to je s nainom na
koji druge znaajne osobe u djetetovu ivotu reagiraju na djetetove emocije? O tom podruju
socijalizacije emocija puno se manje zna. Strayer je (1980) opaao etverogodinju i petogodinju
djecu u zajednikoj igri i pokazao na koji nain vrnjaci reagiraju na djetetovo izraavanje emocija.
Za vrijeme interakcija djeca su najee pokazivala radost (34%), zatim tugu (30%), pa ljutnju
(22%), a najrjee su pokazivala bol (13%). U veini sluajeva njihovi vrnjaci jednostavno su pustili
da ih to proe. Najee su ignorirali bol, nakon toga ljutnju, zatim tugu te naposljetku radost.
Prema tome, emocije koje su najee pokazivane istodobno su bile i one na koje su druga djeca
najee reagirala. Djeca su pokazala vie empatinih reakcija na izraavanje radosti od strane
drugog djeteta nego na sve druge emocije zajedno, a na izraavanje ljutnje empatino su reagirala
rjee nego na sve druge emocije zajedno. Onda kada su reagirala, njihove su reakcije bile razliite za
razliite vrste emocija: na izraavanje radosti obino su reagirala radou, na izraavanje tuge
pokuajem dijeljenja igrake ili zajednikim sudjelovanjem u nekoj aktivnosti, na izraavanje ljut-
nje najee verbalnim ili fizikim uvaavanjem poput micanja s puta, a na izraavanje boli utjehom
ili pitanjem poput: Jesi li dobro? Prema tome, na razliite emocije djeca reagiraju vrlo razliito.
Vano je istaknuti kako se ovakve reakcije mijenjaju s djetetovim uzra- stom. Primjerice,
opaajui djecu dobi od dvije do tri godine, Denham je
(1986) utvrdila da su u veoj mjeri reagirala na ljutnju drugog djeteta nego na tugu, to je prilino
razliito od nalaza Strayera. Mogue je da kako djeca rastu, tako postaju sve sposobnija reagirati na
emocije slabijeg intenziteta (poput tuge) kod drugih ljudi. U svakom sluaju, takvo razliito
reagiranje vjerojatno utjee na djetetovo izraavanje emocija u drutvu vrnjaka. U skupini svojih
vrnjaka djeca ue kakve posljedice ima njihova ljutnja, njihova tuga i druge njihove emocije te u
skladu s time mijenjaju izraavanje svojih emocija.
Nain na koji kultura utjee na razvoj emocionalnosti

Smjestimo sada ovakve utjecaje u iri kulturalni okvir. Obitelji postoje unutar drutava i pod
utjecajem su obrazaca emocija koji postoje u tom drutvu. Kao to emo vidjeti u 10. poglavlju, u
zajednici Janomamo cijene se ljutnja i agresija. Djeci i odraslima koji nisu okrutni, u toj je zajednici
teko ivjeti, a odgoj se sastoji od poticanja agresivnosti (Eibl-Eibesfeldt, 1979). Patterson je (1985)
dao isto objanjenje za agresivnost djece u obiteljima u kojima prevladavaju prisilne interakcije.
Kada su drugi neprijateljski naklo- njeni prema nekoj osobi, ta osoba, da bi se zatitila, takoer mora
pribjegavati sve veoj agresiji. U prilino razliitom drutvenom ureenju, Briggs je (1970) opisala
svoja opaanja popustljivog stila ranog odgoja u jednoj inuit- skoj obitelji: u dobi od est godina
inuitska djeca pokazivala su vrlo malo ljutnje ili je uope nisu pokazivala. U nekim drugim
kulturama odgojem se djeca nastoje uiniti neosjetljivom i nauiti da ne pokazuju strah ili tugu. Tako
su Harkness i Super (1985) opisali Kipsige iz jedne male zajednice u Keniji. Kada dijete staro dvije
godine plae, majka eka da joj ono prie. Tada ga utjei, ali takoer i vrlo brzo nastoji skrenuti
njegovu panju na neto drugo. Cim se dijete malo umiri, majka ga vraa skrbi njegove brae i
sestara. Tu se djecu socijalizacijom potie na zanemarivanje svakog unutranjeg doivljaja tuge i
boli. U adolescentskoj dobi djevojice se podvrgavaju klitorektomiji, a djeaci obrezivanju, kao
ritualima ulaska u svijet odraslih. Tijekom tih bolnih postupaka oni ne smiju plakati, jer u protivnom
nanose sramotu sebi i svojoj obitelji, to ima vrlo nepoeljne posljedice.
Ova kulturalna vjerovanja o emocijama i njihovu pokazivanju imaju snane utjecaje na djeju
emocionalnost. Ona takoer utjeu i na ekstremnije mjere emocionalnosti. Zastupljenost odreenih
vrsta emocionalnih poremeaja u djetinjstvu u razliitim je kulturama prilino razliita. U odnosu
na djecu iz Sjedinjenih Amerikih Drava, u Tajlandu su (Weisz i sur., 1987) kod djece koja se
upuuju u klinike, u vrlo maloj mjeri zastupljeni poremeaji koji se temelje na ljutnji (i koji ukljuuju
agresivnost, neprijateljstvo, krau i laganje). Tajlandska djeca ive u buistikoj kulturi u kojoj se
visoko cijene mirnoa i popustljivost kako bi se izbjeglo uznemiravanje drugih. Ali su zato kod
tajlandske djece u veoj mjeri prisutni problemi povezani sa strahom, anksioznou i psihosomatskim
simptomima nego kod njihovih vrnjaka iz Sjedinjenih Amerikih Drava.
Emocionalne sheme: mostovi od ranih do kasnijih odnosa

Na je zakljuak kako djeca razvijaju sheme ili mentalne modele o emocijama unutar odnosa s
drugim ljudima. Te sheme sline su Tomkinsovim (1979) skriptovima o kojima smo raspravljali u
4. poglavlju. To su predodbe slijeda akcija, znaenja emocija i naina na koji emocije djeluju. Stu-
pajui u interakcije s drugim ljudima, kako unutar nae obitelji tako i izvan nje, spoznajemo kako su i
gdje neke emocije prikladne, dok druge nisu. Znamo da e neke emocije sluiti naim ciljevima, dok
druge nee. Znamo da u nekim situacijama svoju ljutnju moemo izraziti, a da to nema loe poslje-
dice po nas, dok bi u drugoj situaciji ili s odreenim Ijudima pokazivanje ljutnje bilo
problematino. Prema tome, nae emocionalne sheme su proiena znanja o tome to moemo
oekivati, i one se temelje na naem ranijem doivljavanju emocija u odnosima s drugim ljudima
(Baldvvin, 1992). Te
sheme ukljuuju predodbu sebe, druge osobe te sebe i druge osobe u meusobnoj
interakciji (Mitchell, 1988)
Stern (1994) je opisao na koji nain na temelju naih ranih iskustava razvijamo
brojne sheme druenja s drugom osobom. Jezgru takvih shema ini predodba naih
ciljeva u interakciji s drugima. Malo dijete eli da se neto dogodi te gleda roditelja
kako bi mu se pridruio u ostvarenju tog cilja. Cilj i emocije koje su s njime povezane
tijekom vremena se razvijaju, to nas dovodi do razliitih predodbi o tome kako to
izgleda biti s drugom osobom. Stern opisuje kako moe izgledati interakcija izmeu
djeteta i majke koja je depresivna. Najprije dijete svojom ivahnou poziva majku na
igru i pokuava izmamiti njezin odgovor. Meutim, depresivna se majka ne uspijeva
prilagoditi djetetu. U drugom pokuaju druenja s majkom, dijete preuzima majino
depresivno raspoloenje. Djetetovo raspoloenje od ivahnog je postalo tuno jer se
pridruilo svojoj majci u njezinu tunom raspoloenju. Nakon toga dijete se moe
okrenuti sebi, a ne majci, kako bi se zabavljalo i podiglo razinu svog uzbuenja, alijo
uvijeku pozadini doivljava svoju suzdranu majku. Tada se moda majka poinje
osjeati snanijom; moe se prisiliti na druenje sa svojim djetetom. Dijete je
doivljava kao ivahnu, ali malo neusklaenu sa sobom jer interakcija nije prirodna. Iz
ove umjetne interakcije moe se pojaviti nova vrsta sheme: lano ja s lanom
majkom. Stern je pretpostavio da su sve to sheme druenja s drugim koje se, kako
dijete odrasta, doivljavaju i s drugim osobama. Iz djetinjstva i naih kasnijih odnosa
nosimo sa sobom emocionalne sheme o tome kako sudjelovati u interakcijama. Te se
sheme temelje na vrstama odnosa koje smo imali.
To je jedno od gledita o nainu na koji se informacije o odnosima i emocijama
ugrauju u nae sheme ili modele. Svaka istraivaka tradicija ima vlastiti nain
opisivanja naina na koji rani emocionalni oivljaji u odnosima s drugim ljudima
utjeu na kasnije odnose te kako se emocionalna reakcija koju nauimo u jednoj
situaciji moe prenijeti u drugu situaciju (Baldvvin,
1992) . Predloeno je najmanje est vrsta procesa u razvoju individualnih razlika u
emocionalnosti: (a) razvoj povjerenja i pojma o sebi iz reagiranja drugih na djetetovu
uznemirenost; (b) emocionalna toplina i osjeajnost; (c) modeliranje i slini uinci; (d)
potkrepljenje, pri emu se emocionalni izrazi koji se nagrauju pojavljuju ee, dok se
oni koji se ignoriraju pojavljuju rjee; (e) poduavanje, meta-emocije i uenje govora o
emocijama; (f) zajednike strukture ciljeva, pri emu svaka osoba igra svoju ulogu.
Jo uvijek smo daleko od potpunog razumijevanja tih modela, ali znamo da je neto
poput modela ili shema nuno za objanjavanje naina na koji izgraujemo obrasce
emocionalnog reagiranja s jednim skupom ljudi, koje zatim ponovno odigra- vamo u
drugo vrijeme, na drugim mjestima i s drugim ljudima.
Temperament
U prethodnim odjeljcima raspravljali smo o initeljima koji utjeu na socijalizaciju
emocija. Sada se okreemo onim aspektima emocionalnosti kojisvoje porijeklo imaju u
djetetovu konstitucijskom ustroju - neke smo od tih uinaka ve spomenuli u naoj
raspravi o nainu na koji se izgrauju stilovi privrenosti.
Od prvih sati svog ivota djeca pokazuju znaajne individualne razlike u svom
ponaanju i emocijama. Neka su djeca mirna, a kad se uznemire lako se ponovno
umire. Druga su razdraljivija - ona se lako uznemire i svoju uznemirenost intenzivno
pokazuju. Neka djeca uivaju u socijalnim interakcijama i lako se uputaju u odnose s
drugim Ijudima. Druga se uznemire kada se ljudi s njima pokuaju igrati i tada se
nastoje povui. Takve se razlike nazivaju temperamentom.
Temperament se definira kao oni aspekti ponaanja i emocija koji su konstitucijski
odreeni, stabilni u vremenu i kroz razliite situacije, imaju neurofizioloku osnovu i
u odreenoj su mjeri nasljedni (Goldsmith, 1993). Postoje brojna shvaanja
temperamenta, a unutar tih razliitih shvaanja emocijama se pridaje vea ili manja
vanost.
Sklonosti odreenim emocijama kao sr temperamenta

Campos i sur. (1983) tvrde da se temperament temelji na uroenoj strukturi koja
organizira izraavanje emocija te da veina dimenzija temperamenta ini dio sustava
koji odreuje nain na koji se izraavaju emocije. Da bi
Tablica 7.3 Povezanost dimenzijatemperamenta i aspekata emocija za dvije dobro poznate teorije
temperamenta: Bussove i Plominove (1975) teorije koja obuhvaa etiri dimenzije temperamenta, te
Roth- bartiine (1981) koja obuhvaa est dimenzija.
Dimenzije temperamenta Aspekti emocija koji su povezani sa svakom dimenzijom
Buss i Plomin (1975) Strah, ljutnja i uznemirenost Opa pobuenost motorikog sustava
Interes za druge ljude i pozitivne emocije koje se prema njima izraavaju
Emocionalnost
Vrijeme potrebno da se izrazi emocija ili aktivnost
Aktivnost Drutvenost
Impulzivnost Rothbart Opa pobuenost motorikog sustava
(1981) Radost ili zadovoljstvo

Strah
Uznemirenost zbog ograniavanja Ljutnja
Aktivnost
Osmjehivanje i smijanje Vrijeme oporavka od negativnih emocija kad se primjenjuju tehnike tjeenja
Trajanje interesa_________________________________________________
Strah
Izvor: prilagoeno iz Campos i sur. (1983)
Utjeivost
Ustrajnost
to ilustrirali, oni su izradili tablicu u kojoj su pokazali kako se dimenzije tem-
peramenta koje su predloili vodei teoretiari temperamenta mogu smjestiti u okvire
odvojenih emocija o kojima smo raspravljali u 4. i 6. poglavlju. Na toj se tablici temelji
i naa tablica 7.3.
U ovom poglavlju pojam temperamenta smatramo vanom komponentom
emocionalnosti koja je bioloki utemeljena i naslijeena, te koja utjee na
emocionalnost i linost. Neki su istraivai ograniili dimenzije temperamenta na one
za koje je dokazana nasljednost (Buss i Plomin, 1984). Naalost, kada je u pitanju
mjerenje temperamenta, takva se otra razlikovanja ne mogu lako odrati. Mjerenje
temperamenta ukljuuje roditeljske procjene brzine kojom se djeca razljute ili jaine
straha koji pokazuju u nekoj situaciji. Druga mogunost mjerenja temperamenta je
opaanje, kojim se moe obuhvatiti koliina negativnih emocionalnih izraza koje dijete
pokae tijekom razdoblja opaanja. Ovakvim mjerama procjenjuje se ono to smo u
ovom poglavlju oznaili kao djetetovu emocionalnost i to proizlazi i iz okoline i iz
pojedineve konstitucije.
Kao to nam je pokazalo istraivanje koje su proveli Belsky, Fish i Isabella (1991),
ak ni individualne razlike u djejoj emocionalnosti koje su prisutne u prvih nekoliko
mjeseci ivota nisu samo konstitucijski uvjetovane. Belsky, Fish i Isabella ispitali su
promjene u djejoj negativnoj i pozitivnoj emocionalnosti u razdoblju od treeg do
devetog mjeseca ivota u funkciji obiljeja njihove obitelji. U usporedbi s djecom koja
su nastavila pokazivati malo negativnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mjeseca
pokazivala malo negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci puno negativnih
emocija, imala su oeve koji su u odnose s drugima unosili manje osjeajnosti, prije
djetetova roenja manje su pozitivno gledali na svoj brak i vie su se razlikovali od
svojih su- pruga po koliini ukljuenosti u skrb o djetetu. U usporedbi s djecom koja su
nastavila pokazivati puno negativnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mjeseca
pokazivala puno negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci malo negativnih
emocija, imala su majke visokog samopotovanja, s manje negativnih iskustava u
svom braku, koje su u interakciji s djetetom pokazivale veu harmoninost, meusobno
nadopunjavanje i osjetljivost. Prema tome, stabilnost i promjene u djetetovoj
emocionalnosti u funkciji vremena pod utjecajem su emocionalnog tona u obiteljskom
okruenju.
Stabilnost temperamenta
Jedan od kriterija za odreenje temperamenta jest vremenska stabilnost. Stabilnost
temperamenta tijekom razdoblja od est mjeseci i godinu dana prilino je visoka,
osobito ako se kao mjera temperamenta upotrebljavaju izvjetaji roditelja. U
istraivanju Rothbartove (1986) korelacije izmeu roditeljskih procjena
osmjehivanja/smijanja, straha i uznemirenosti zbog ograniavanja prikupljenih kada
je dijete bilo staro est mjeseci te kada je bilo staro devet mjeseci iznosile su redom r =
0.48, 0.37 i 0.51. Worobey i Blajda
(1989) za razdoblje od drugog mjeseca ivota do navrenih godinu dana utvrdili su
korelaciju od 0.46 za pozitivnu reaktivnost te 0.50 za negativnu reaktivnost
(iritabilnost). Stabilnost temperamenta utvrdena je takoer i za dugogodinje razdoblje.
Chess i Thomas (1990) u odrasloj su dobi procijenili skupinu Ijudi za koje su imali
procjene temperamenta prikupljene jednom godinje tijekom prvih pet godina njihova
ivota. Dobili su svega nekoliko znaajnih korelacija izmeu svojih devet pojedinanih
dimenzija temperamenta i odgovarajuih osobina u odrasloj dobi. Meutim kada su od
procjena pojedinanih imenzija formirali ukupan rezultat koji predstavlja opu mjeru
tekog-lakog temperamenta, korelacije su bile vie. Korelacije izmedu uku- pne mjere
tekog-lakog temperamenta u dobi od tri, etiri i pet godina i iste mjere u odrasloj dobi
iznosile su redom: r = 0.31, r = 0.37 i r = 0.15.
Cak i kada se upotrebljavaju mjere emocionalnosti koje se temelje samo na tome
koliko esto dijete izrazom lica pokazuje odreene emocije, stabilnost u vremenu je
oita. Hyson i Izard (1985) videokamerom su snimali djecu za vrijeme kratkotrajnih
odvajanja od majke tijekom Ainsvvorthiine Nepoznate situacije i to u dobi od 13 i
18 mjeseci, a njihove su izraze lica ko- dirali uz pomo sustava . Stabilnost od
jednog do drugog mjerenja bila je izrazito visoka za izraze lica kojima se pokazuju
interes (r = 0.90) i ljutnja (r = 0.61), kao i za negativne izraze ukupno (r = 0.90), ali je
za tugu bila niska. Slini su rezultati dobiveni takoer i kada se koristio Lewisov
postupak privrivanja na djetetovu ruku uzice ijim se povlaenjem ukljuuje glazba.
Sullivan, Lewis i Alessandri (1992) usporedili su uinke istih situacija svaka dva
mjeseca poevi od navrena dva mjeseca ivota, a zavrivi s navrenih osam mjeseci
ivota. Utvrena je visoka stabilnost uestalosti pokazivanja ljutnje, interesa, radosti i
iznenaenja, ali je za tugu i strah stabilnost bila mala.
Istraivanja spomenuta u prethodnom odjeljku temelje se na istim podraajima
koji su primijenjeni u dva navrata. Jo uvjerljivije dokaze stabil- nosti prua rad
Malateste i sur. (1989a), u kojem su se podraajne okolnosti u dva mjerenja u veoj
mjeri razlikovale. Djetetovi izrazi lica kodirani su za vrijeme dok se majka igrala s
djetetom te ponovno prilikom susreta s majkom nakon kratkog razdoblja odvojenosti.
Izmeu sedmog i dvadeset i drugog mjeseca ivota djeca su pokazala stabilnost za
negativne izraze ljutnje (r = 0.32) i tuge (r = 0.37). Za pozitivne emocionalne izraze
stabilnost nije pronaena.
Srameljivost je jo jedna od dimenzija temperamenta. Vrlo srameljiva djeca imaju
visok i stabilan broj otkucaja srca te veu simpatiku reaktivnost. to upuuje na nii
prag limbiko-hipotalamike pobudljivosti zbog neoeki- vanih podraaja u okolini.
Ove fizioloke mjere takoer pokazuju stabilnost u vremenu (Kagan, 1982). Davidson i
Fox (1989) mogli su predvidjeti koliko e djeca plakati prilikom odvajanja od roditelja
na temelju vee elektroencefa- logramske (EEG) aktivnosti desne u odnosu na lijevu
stranu korteksa tijekom poetnog mjerenja. Kagan, Reznick i Sniman (1988) pratili
su djecu koja su u dobi od dvije godine bila krajnje zakoena u ponaanju do navrenih
sedam godina ivota - u dobi od dvije godine ta su se djeca kod susreta s nepoznatom
djecom i odraslim osobama priljubila uz svoju majku, prestala su priati i dugo
vremena nisu se uputala u interakciju s nepoznatom osobom. Priblino 7% djece iz
neselekcioniranog uzorka dvogodinjaka svrstano je u tu skupinu. U dobi od sedam
godina ponovno je procijenjena zakoenost u ponaanju. Djetetovo ponaanje opaano
je zavrijeme dokje dijete ulazilo u situaciju u kojoj se nalazilo deset njegovih
istospolnih vrnjaka. Mjerila se uestalost djetetovih spontanih primjedbi i razdoblja
stajanja po strani. Sta- bilnost je pronaena samo u onoj maloj skupini djece koja su u
dobi od dvije godine pokazivala krajnje zakoeno ponaanje, ali ne i u ukupnom uzorku
djece. U dobi od sedam godina ta krajnje srameljiva djeca u manjoj su mjeri prilazila
drugoj djeci i bila su manje razgovorljiva s istraivaima. Stabilnost srameljivog
ponaanja utvrdio je takoer i Rubin (1993), koji je pratio socijalno zakoenu djecu
od etvrte godine ivota pa do razdoblja srednje adolescencije. Procjene
srameljivosti u predkolskoj dobi nisu bile prediktivne za socijalno ponaanje u dobi
od 14 godina, ali se na temelju procjena srameljivosti u dobi od sedam godina mogla
predvidjeti usamljenost (r = 0.50) i slaba ukljuenost u grupu vrnjaka (r = 0.40) u dobi
od 14 godina.
Prema tome, i na temelju roditeljskih procjena i na temelju emocionalnih izraza lica
utvreno je da djeca imaju odreene karakteristine stilove emocionalnosti. Neke
sklonosti koje se mogu opaziti u dojenakoj dobi utjeu na karakteristine emocionalne
obrasce u djetinjstvu i kasnije u ivotu.
Genetska osnova temperamenta

Veina teoretiara temperamenta smatra da je temperament jednim dijelom
naslijeen (Buss i Plomin, 1984). Provedena su brojna istraivanja na blizancima
kako bi se procijenila veliina tog utjecaja. Usporeivane su roditeljske procjene
temperamenta ili, u nekim istraivanjima, procjene temperamenta koje su dali opaai
u laboratoriju za identine ili monozigotine (MZ) blizance, koji dijele sve svoje gene, i
neidentine ili dizigotine (DZ) blizance, koji dijele polovinu svojih gena. Drugi
istraivaki nacrti kojima se ispituju genetski uinci ukljuuju usporeivanje bioloke i
posvojene brae/sestara.
Postoje dokazi za genetske uinke na glavne dimenzije temperamenta (Campos i
sur., 1983), premda se procjene nasljednosti razlikuju ovisno o tome je li mjera
temperamenta utemeljena na izvjetajima roditelja ili na opaanju, po kakvom je nacrtu
istraivanje provedeno te o kojoj se dimenziji temperamenta radi. Tablicu 7.4
prilagodili smo iz Plominova (1988) pregled- nog rada u kojem su prikazana
istraivanja na blizancima. Pogledajte stupac Rezultati. U njemu ete vidjeti parove
koeficijenata korelacije, primjerice 0.37 prema 0.13. Prvi koeficijent u svakom paru
odnosi se na slinost (korelaciju za odreenu dimenziju) monozigotinih blizanaca, a
drugi na slinost dizigotinih blizanaca. Genetski utjecaj postoji ako je korelacija vea
za monozigotine nego za dizigotine blizance, a veliina tog utjecaja odreuje se na
temelju razlike izmeu tih dvaju koeficijenata. Prema tome, istraivanja prikazana u
tablici pokazuju da na emocionalnost utjeu genetski initelji jer su u svim sluajevima
korelacije vee za monozigotine nego za dizigotine
blizance. Goldsmith je (1993), na temelju roditeljskih procjena, utvrdio
da razina aktivnosti, strah i uznemirenost zbog ograniavanja pokazuju
snane genetske utjecaje. Za druge dimenzije temperamenta, poput
utjeivosti, utvreni su samo slabi genetski utjecaji - u zadnjem redu
tablice 7.4 vidi se da je za utjeivost razlika u koeficijentima korelacije
mala.
U jednom istraivanju koje su proveli Emde i sur. (1992) definicija
emocionalnosti bila je ira i nije obuhvaala samo mjere temperamenta.
U istraivanju je sudjelovalo dvjesto parova blizanaca starih 14
mjeseci, od kojih je pola bilo monozigotinih, a pola dizigotinih. Neke
mjere djeje emocionalnosti i temperamenta temeljile su se na
roditeljskim procjenama, neke na izvjetajima nezavisnih opaaa, a
neke na obje vrste podataka. Genetski utjecaji utvreni su za
zakoenost u ponaanju (mjerenu opaanjem) i za slian konstrukt
srameljivosti (mjeren i roditeljskim izvjetajima i opaanjem). Za
roditeljske procjene temperamenta i negativne emocionalnosti takoer su
utvreni genetski utjecaji. Meutim za mjere negativne i pozitivne
emocionalnosti, ukupnog raspoloenja i frustracije koje su se temeljile
na opaanju, genetski utjecaji nisu utvreni. Za neke mjere kojima bi se
trebao mjeriti isti konstrukt, dobiveni su proturjeni podaci - kada su
roditelji procjenjivali negativnu emocionalnost dobivene su visoke
procjene nasljednosti, ali kada se mjera negativne emocionalnosti
temeljila na opaanju procjene nasljednosti bile su niske. Ukratko,
istraivanja na blizancima pokazuju da genetski initelji utjeu na djeju
emocionalnost, premda veliina tog utjecaja nije posve jasna. Dio
problema proizlazi iz mjerenja. Pred nama se jo uvijek nalazi velik dio
puta koji moramo prijei prije nego to emo saznati koje mjere
Tablica 7.4 Saeti rezultati nekih bihevioralno-genetikih istraivanja emocionalnosti kod blizanaca. U
svakom paru rezultata prva brojka pokazuje slinost monozigotinih blizanaca, a druga slinost dizigo-
tinih blizanaca.
Autori istrazivanja Mjera Rezultati
U dobi od 6 mjeseci U dobi od 2 godine
Matheny i sur. (1981) Intervju s roditeljima o:
osjeajima boli - 0.37 prema 0.13

uestalosti ispada bijesa 0.39 prema 0.26 0.41 prema 0.15
razdraljivosti 0.45 prema 0.29 0.46 prema 0.28
plakanju 0.62 prema 0.51 0.59 prema 0.23
Matheny i Dolan (1975) Procjene emocionalnosti u igraonici 0.66 prema 0.30
nakon majina odlaska
Goldsmith i Campos (1982) Roditeljske procjene: straha 0.66 prema 0.46 0.77
uznemirenosti zbog ograniavanja
utjeivosti prema 0.25 0.71 prema
0.69
Iz\or: prilagoeno iz Plomin (1988)

predstavljaju najvaljanije mjere konstrukta koji nas zanima. U istraivanjima posvojene
djece, u kojima su procjenjivane emocionalne karakteristike roditelja i njihove
bioloke i usvojene djece, dobiveni su slabiji dokazi nasljednosti emocionalnih stilova
nego u istraivanjima na blizancima (Plomin, 1988).
Odnos temperamenta i stila privrenosti

Bowlby i drugi (Hinde, 1976) istaknuli su vanost recipronosti u izgradnji
emocionalnog odnosa izmedu roditelja i djeteta. Ba kao to se dijete mora uklopiti
meu svoje roditelje, tako se i roditelji moraju prilagoditi djetetovu temperamentu. Za
roditelje je ivotna injenica da su neka djeca po svom temperamentu tea od druge
djece. Temperament neke djece takav je da od roditelja zahtijeva da svoje sposobnosti
prilagoavanja iskoriste do krajnjih granica. Neki istraivai tvrde da razlike meu
djecom u nainu na koji reagiraju na odvajanja i ponovne susrete s roditeljem u
Nepoznatoj situaciji nisu u tolikoj mjeri pod utjecajem roditeljskih reakcija ili
roditeljske osjetljivosti, ve da se bolje mogu objasniti djetetovim temperamentom -
primjerice, time koliko se lako dijete razljuti ili time koliko ga zanimaju predmeti, a
koliko ljudi (Kagan, 1987). Primjerice, dijete koje po svom temperamentu nije
drueljubivo moe majinu odlasku ili povratku u prostoriju pri- davati malo panje.
Takav e obrazac reagiranja rezultirati njegovim svrsta- vanjem u skupinu nesigurno
privrene djece.
Podrka ovakvom shvaanju o vanosti djetetova temperamenta za stil njegove
privrenosti dolazi, primjerice, iz istraivanja koje su proveli Miyake, Chen i Campos
(1985) i kojim su utvrdili kako su djeca koja su kao novo- roenad bila razdraljiva u
dobi od 12 mjeseci u veoj mjeri bila nesigurno privrena. Podrku takvom gleditu
pruaju takoer i istraivanja Foxa i sur. (Aaron, Calkins i Fox, 1990; Calkins i Fox,
1992), kojima je utvreno da se ambivalentni stil privrenosti najbolje moe
predvidjeti na temelju neuro- fizioloke mjere djetetove rane reaktivnosti na umjereno
stresne dogaaje. Thompson, Connell i Bridges (1988) utvrdili su da je teak
temperament djeteta povezan s intenzitetom djetetove uznemirenosti kod odvajanja od
roditelja i nainom njegova reagiranja na roditeljev povratak. Sto se tie djetetova
zanimanja za predmete, Lewis i Feiring (1989) utvrdili su da su djeca koju su u dobi od
tri mjeseca vie zanimali predmeti nego ljudi u dobi od 12 mjeseci u najveoj mjeri
pokazivala izbjegavajui stil privrenosti. Postoji takoer i jedno istraivanje u kojem
se pokazalo da kako djeca postaju starija, tako ovi uroeni initelji imaju sve jai
utjecaj na stil njihove privrenosti (Vaughn i sur., 1992).
Cini se intuitivno loginim da se roditelji razliito ponaaju prema djeci razliitog
temperamenta. Primjerice, moemo pretpostaviti da e na djecu koja su razdraljiva i
teko ih je utjeiti roditelji reagirati povlaenjem od svog djeteta kako bi se zatitili od
osjeaja bespomonosti i razoaranja. Crocken- berg je (1986) dala pregled rezultata
istraivanja ovog pitanja, na temelju ko-
jeg je zakljuila kako postoje nalazi koji govore u prilog toj hipotezi,
premda oni ba nisu snani. U nekim istraivanjima utvreno je kako se
majke u veoj mjeri povlae od djece tekog temperamenta (Peters-
Martin i Wachs, 1984), ali u drugima su majke bile vie angairane kada
je dijete imalo teak temperament (Bates i sur., 1982). Neki su
istraivai ispitivali sloeniju hipotezu prema kojoj je teak temperament
povezan s negativnim ishodima jedino ako se roditelji zbog nedovoljne
fleksibilnosti ne mogu prilagoditi djetetovu temperamentu, to onda
dovodi do negativnog roditeljstva. Ovakvo shvaanje meusobne
povezanosti temperamenta djeteta i karakteristika roditelja naziva se
modelom stupnja podudaranja (Thomas i Chess, 1977). Mangles- dorf i
sur. (1990) istraili su to pitanje. Utvrdili su da lako uznemiravanje u
dobi od devet mjeseci samo po sebi nije bilo prediktivno za stil djetetove
privrenosti etiri mjeseca kasnije, kao to to same po sebi nisu bile ni
karakteristike majine linosti. Ali djeca koja su se lako uznemiravala,
ee su bila nesigurno privrena svojim majkama onda kada su majke
bile rigidne i tradi- cionalne. Takva povezanost nije postojala kod djece
koja nisu bila sklona uznemirenosti. Prema tome, ovdje imamo dokaze o
uvjetnoj povezanosti: temperament je vaan za stil privrenosti samo
onda kada je majka u odreenoj mjeri rigidna. Premda se ini vrlo
uvjerljivim, model stupnja podudaranja nije podran u svim
istraivanjima (Windle i Lerner, 1986).
Prema tome, stil privrenosti ovisi o zajednikom djelovanju
roditeljskog ponaanja prema djetetu i djetetova temperamenta.
Goldsmith i Alanskv
(1987) izvrili su meta-analizu istraivanja kojima se utvrdivala
povezanost izmeu roditeljskog ponaanja i djetetova temperamenta, s
jedne strane, te stila djetetove privrenosti, s druge. Utvrdili su da je
veliina utjecaja majina ponaanja i djetetova temperamenta na stil
djetetove privrenosti slina te da se u oba sluaja radi o umjerenom
stupnju povezanosti.
Meutim, razmjerno mali statistiki uinak moe imati veliko
znaenje za roditelje i za kvalitetu odnosa izmeu roditelja i djeteta.
Roditelji koji se mue sa svojim djetetom tekog temperamenta mogu s
olakanjem doekati priznanje kliniara da je njihovo dijete po svom
temperamentu takvo da bi do krajnjih granica iscrpilo roditeljske
sposobnosti svakog roditelja. Nekim roditeljima koji trae pomo za
sebe i svoje dijete, pojam temperamenta moe biti od izuzetne vanosti.
On im moe pomoi da obnove svoja nastojanja da se uhvate u kotac s
idiosinkratinostima svoga djeteta.
Emocionalne sklonosti - reakcije na okolinu

Ukratko, emocionalni se obrasci s vremenom uvruju i to kako
unutar samog djeteta, tako i izmeu djeteta i roditelja. Razmiljamo li o
specifinim emocijama, tada neke od njih mogu poeti prevladavati.
Razmiljamo li o dinamikim sustavima, tada se putem ponavljanih
vrsta interakcija mogu oblikovati specifini modovi i razviti kontinuitet u
vremenu. Bez obzira na to
koja nam se teorija vie svia, oito je da u djetetovoj interakciji sa svijetom koji ga
okruuje i s drugim ljudima emocije postaju organizirajue strukture.
Odreeni kontinuiteti imaju adaptivnu ulogu: dijete ui obiljeja socijalnog svijeta
kako bi izgradilo korisna oekivanja i djelotvorne obrasce interakcije. tovie, ako je
dijete u odreenoj mjeri emocionalno predvidljivo, roditelj moe predvidjeti njegove
reakcije i prilagoditi okolinu na nain da smanji mogunost pojave onih reakcija koje
su najvie uznemirujue. U sljedeem odjeljku objanjavamo na koji nain djetetova
emocionalnost obavlja organizirajuu ulogu u djetetovu ivotu, to u odrasloj dobi ima
niz razliitih posljedica.
Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se proteu u
odraslu dob
Kada smo ranije raspravljali o kontinuitetu, govorili smo o obrascima emocionalnog
reagiranja koji u vremenu ostaju slini. Na koji nain obrasci izgraeni u djetinjstvu
utjeu na odrasle osobe? Caspi, Elder i Bem (1987;
1988) pratili su ljude koji su u dobi od osam godina bili ili teke naravi ili srameljivi,
i ponovno su ih ispitali trideset godina nakon poetne procjene.
Caspi, Elder i Bem utvrdili su da su osobe koje su u dobi od osam godina imale
napade bijesa u odrasloj dobi ee imale teku narav. Djeaci teke naravi ee su
naputali kolovanje, a kao odrasli mukarci imali su nestabil- niju radnu karijeru. To je
dovelo i do toga da su imali nii profesionalni status i vie nazadovanja u karijeri u
odnosu na djeake blae naravi. Kod ena su uinci teke naravi bili vidljivi u njihovu
obiteljskom ivotu. U odnosu na ene koje su u dobi od osam godina bile uravnoteene,
ene koje su u dobi od osam godina bile teke naravi udale su se ispod oekivanja za
svoj drutveni stale, ee su se razvodile, bile su manje zadovoljne svojim branim
odnosima, a njihovi muevi i djeca doivljavali su ih kao teke roditelje.
Mukarci koji su kao djeca bili srameljivi kasnije su stupali u brak, kasnije su
postajali oevi i kasnije su uspostavili stabilnu radnu karijeru nego mukarci koji nisu
bili srameljivi. Njihov kasni ulazak u svijet rada bio je, pak, povezan s time koliko su
kasnije postigli u svom poslu, kao i s time koliko je njihov posao bio stabilan. Za
razliku od toga, srameljive ene i u odrasloj su dobi nastavile biti srameljive, ali je to
imalo blae posljedice. One nisu kasnije stupale u brak niti su kasnije raale djecu, ali
su isto kao i srameljivi mukarci provele manje vremena u svijetu rada. One su se
udale za mukarce koji su postigli vii status u karijeri, moda zbog toga to su bile
pripremljene na to da ostanu kod kue i da pred svoje mueve stavljaju manje zahtjeva
u vezi s kunim poslovima.
Ovo nam istraivanje prua uvid u naine na koje se ostvaruje kontinuitet
emocionalnog funkcioniranja. Ne radi se samo o tome da emocionalne reakcije u
vremenu ostaju stabilne, ve i o tome da obrasci emocionalnog reagiranja, izgraeni u
djetinjstvu, nastavljaju utjecati na izbore koje ljudi tijekom itavog svog ivota ine.
Dimenzije i crte linosti

Veina dimenzija i crta linosti, gotovo po svojoj definiciji, emocionalne su i
socijalne naravi. Raspravljali smo o tome kako su neke od njih genetski utemeljene te
kako se neke proteu od djetinjstva do u odraslu dob. Genetski utemeljene crte linosti
su poput obrazaca ponaanja karakteristinih za vrstu, kao to su oni o kojima smo
raspravljali u 3. poglavlju. Neki obrasci karakteristini za vrstu omoguuju prilino
specifine obrasce ponaanja, kao to su privrenost i majino njegovanje. Meutim
drugi genetski utjecaji nisu tako specifini. Oni se mogu izraavati u obliku sklonosti,
kao to su emocionalna toplina i osjeajnost, srameljivost ili podlonost ljutnji.
Znamo da je varijabilnost bitan dio mehanizma evolucije: premda svi ljudi imaju spo-
sobnost doivljavanja straha, neki su pojedinci vrlo srameljivi, dok su drugi
Slika 7.2 Veina djece u dobi izmeu tri i pet godina srameljiva je u prisutnosti
nepoznatih osoba: uoavate kako se ovaj djeak uhvatio za svoju majku i kako
bojaljivo promatra nepoznata mukarca. Ekstremna srameljivost u
djetinjstvu moe se nastaviti i u odrasloj dobi.
to u znatno manjoj mjeri. Za svakog od nas takve su sklonosti izgradene kroz
individualno iskustvo i utjecaj kulture.
Moda su najintrigantnije meu oito genetski determiniranim sklonostima ove
vrste naznake koje upuuju na to da konstelacija initelja koji obuhvaaju toplinu u
meuljudskim odnosima, osjeajnost i lakou socijalnih interakcija unutar obitelji (o
emu smo govorili ranije u ovom poglavlju) ima genetsku osnovu (Plomin i Bergeman,
1991). Prema tome, u bihevioralnoj genetici ne radi se o tome da geni pruaju samo
temelj za ponaanja karakteristina za vrstu, kao to je djetetovo nastojanje da ostane
u blizini svojih roditelja. Geni takoer omoguuju i varijabilnost, u obliku razliitih
sklonosti, za veu ili manju srameljivost, veu ili manju osjeajnost itd. Mjere osobina
kao to su emocionalna toplina i osjeajnost redovito pokazuju da tek dio varijance
(openito izmeu 20 i 50%) objanjavaju genetski initelji.
Linost se u pravilu mjeri upitnicima kojima se ispituje ovjekovo reagiranje u
razliitim situacijama, kako bi se utvrdilo koji se ovjekovi stavovi, sklonosti i
tendencije grupiraju zajedno i postojani su u vremenu. Takav je pristup linosti bio
dobro uvren i postojala su brojna razliita shvaanja linosti od kojih je svako
rezultiralo vlastitim skupom crta linosti, sve dok Mischel (1968) nije obrazloio kako
linost ne ovisi samo o unutranjim dis- pozicijama: u jednoj vrsti situacije osoba se
moe ponaati na jedan nain, dok se u drugoj vrsti situacije moe ponaati na drugi
nain. Premda je takvo tumaenje openito prihvaeno, linost ipak moemo uzeti kao
pojam kojim se opisuje stupanj u kojem je osoba sklona ponaati se na karakteristian
nain u vremenu i u razliitim situacijama. U nekim domiljatim istraivanjima
rezultati dobiveni samo-izvjetajima usporeeni su s podacima pri- kupljenim od
partnera (Costa i McCrae, 1988) i utvrena je njihova stabilnost za razdoblje od
najmanje est godina. Vjerojatno linost s godinama postaje sve stabilnija (Wiggins i
Pincus, 1992), moda zbog toga to se ovjekov posao, njegovi partnerski odnosi,
njegove ivotne okolnosti i sposobnosti iskristaliziraju iz mnotva mogunosti, a potom
ih okolina koja je stvorena podrava.
Teoretiari linosti uglavnom priznaju postojanje takozvanih velikih pet
dimenzija linosti (John, 1990; McCrae, 1992; Ozer i Reise, 1994). To su: neuroticizam
(koji obuhvaa anksioznost, neprijateljstvo i depresivnost), ekstraverzija (koja
obuhvaa toplinu, drutvenost i sklonost pozitivnim emocijama), otvorenost (prema
mati, estetici, osjeajima, idejama), ugodnost (koja obuhvaa povjerenje, iskrenost i
popustljivost) i savjesnost (koja obuhvaa tenju k postignuu, samodisciplinu i
osjeaj dunosti). Neuroticizam i ekstraverzija po svojoj su prirodi izrazito
emocionalne dimenzije, otvorenost takoer ima emocionalnu kvalitetu, a ugodnost je
bliska zamisli o emocionalnoj toplini i osjeajnosti.
Neuroticizam u velikih pet dimenzija linosti odgovara istoimenoj dimenziji
koju je predloio Eysenck. Eysenck je smatrao da neuroticizam ima osnovu u
limbikom sustavu (Eysenck, 1990). Prisjetite se da smo u 5. poglavlju opisali ulogu
limbikog sustava u klasinom uvjetovanju podraaja koji signaliziraju kaznu na
reakciju straha. Prema Eysenckovoj teoriji, ljudi se razlikuju po lakoi kojom njihov
ivani sustav stvara takve veze ukljuujui i
socijalizacijske zabrane i stvaranje savjesti. Kod ivanih sustava koji se
lako uvjetuju strah je obino intenzivan i moe imati znaajne uinke, pa
su ljudi skloni estom strahu i svoj ivot ureduju tako da izbjegnu
okolnosti u kojima se moe pojaviti strah.
Za faktor ekstraverzije Eysenck je imao objanjenje koje se temelji na
drugom dijelu ivanog sustava. Razliiti ljudi, tvrdio je, imaju razliitu
temeljnu razinu aktivnosti mozga, koju odreuje retikularni aktivacijski
sustav. Ljudi nastoje odrati razinu svoje pobuenosti na odreenoj
optimalnoj razini. Ekstraverti su ljudi ija je razina pobuenosti
openito niska. Kako bi postigli svoju idealnu razinu pobuenosti, trae
uzbudenje u socijalnim in- terakeijama i vanjskim podraajima. Introverti
ve imaju prilino visoku unutranju pobuenost. Oni nastoje osigurati
da se toj unutranjoj pobuenosti ne pridodaju vanjski initelji, tako da
preferiraju mir i aktivnosti koje sami organiziraju.
U mjeri u kojoj su dimenzije linosti stabilne, moemo oekivati i
njihovu nasljednost. Suvremene procjene iz istraivanja monozigotinih i
dizigotinih blizanaca pokazuju kako su ekstraverzija i neuroticizam
doista u znaajnoj mjeri nasljedni (Plomin, Chipuer i Loelin, 1990).
Bioloka osnova tih faktora daleko je jo od potpune prihvaenosti, a
najvra je za dimenziju ekstraverzije (Eysenck, 1990).
Grayev (1991) pristup, koji se preteno temelji na istraivanjima
uenja kod ivotinja, doveo je do sline hipoteze o dvije bioloki
utemeljene dimenzije. Jedna je sklonost anksioznosti, koja se temelji na
osjetljivosti za signale kanjavanja, nenagraivanja i novosti. Ta je
dimenzija slina Eysenckovoj dimenziji neuroticizma, ali prema Grayu
ona proizlazi iz sustava bihevioralne inhibicije, ija se osnova nalazi u
septumu i hipokampalnim podrujima mozga. Druga Grayeva dimenzija,
prilino razliita od Eysenckove ekstraverzije, jest nezavisni sustav
impulzivnosti.
Sve u svemu, jasno je da, premda smo razliiti u razliitim
situacijama i s razliitim ljudima, za veinu nas ipak postoji kontinuitet
nae linosti. Velik dio tog kontinuiteta ima emocionalnu odliku i
ukljuuje nae odnose s drugim ljudima: jesmo li openito ljubazni,
melankolini, srameljivi ili agresivni? Postoji pretpostavka o
strukturama koje prenose na stil emocionalnosti: to su emocionalne
sheme. One su zasigurno pod utjecajem emocionalnih sklonosti kojima
zapoinjemo ivot, odnosno obiljeja naeg temperamenta, ali one se
takoer i znaajno mijenjaju pod utjecajem naih bliskih veza. U
sljedeem poglavlju razmatramo to se dogaa onda kada djeca imaju
ekstrenme oblike tih shema.
Saetak
Individualne razlike u emocionalnosti imaju dva glavna izvora. To su
utjecaji bliskih veza, koji obino poinju s onima unutar obitelji te
genetski utemeljena ponaanja i emocije, koji se nazivaju
temperamentom. Najvie is- traivana vrsta rane emocionalne
povezanosti jest privrenost, odnosno
povezanost djeteta s roditeljem, u kojoj se na temelju roditeljevih reakcija na djetetovo
pokazivanje straha izgrauje osjeaj povjerenja. Utvrena su tri stila privrenosti:
siguran, ambivalentan i izbjegavajui. Postoje podaci koji pokazuju kako se neki
aspekti tih stilova proteu od uzrasta od godinu dana pa sve do odrasle dobi te kako se
mogu prenositi s roditelja na njihove po- tomke. Takvi kontinuiteti mogu biti pod
utjecajem temperamenta kao i iskustava u odnosima s drugima. No vani su takoer i
drugi aspekti roditeljskog ponaanja, posebice emocionalna toplina i osjeajnost.
Roditelji oblikuju emocionalnost svoje djece na razliite naine - govorom, modelira-
njem odreenih emocionalnih obrazaca te veim reagiranjem na neke emocije u
odnosu na neke druge emocije. O temperamentu se najee govori kao
o genetskoj sklonosti odreenom obliku emocionalnosti - primjerice, podlonosti
negativnim emocijama. Postoje podaci koji pokazuju kako su neke od tih sklonosti,
osobito kada su prisutne u ekstrenmom obliku, postojane od ranog do kasnijeg
djetinjstva, pa ak i do odrasle dobi. U odrasloj dobi o trajnim oblicima emocionalnosti
obino se govori kao o linosti. U suvremenim teorijama linosti najee se navodi
pet dimenzija: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i savjesnost. Prve
etiri od tih dimenzija imaju jasnu emocionalnu kvalitetu. Vjerojatno je najbolji nain
razmiljanja
o individualnim razlikama u emocionalnosti to kako Ijudi stvaraju emocionalne
sheme koje se djelomice temelje na iskustvu, a djelomice na temperamentu. Na tim
emocionalnim shemama zasnivaju se sklonosti odredenim stilovima emocionalnog
reagiranja u odnosima s drugim ljudima.
Klasino djelo koje je jo uvijek poticajno zbog svog paljivog i temeljitog razma-
tranja kljunih pitanja o ulozi emocija kod ovjeka:
John Bowlby (1971). Attachment and loss, Volume 1. Attachment. London: Ho-
garth Press. (Ponovno izao Penguin, 1978).
Moda najbolja knjiga o emocionalnom ivotu i meuljudskim odnosima kod sasvim
male djece:
Daniel Stem (1985). The interpersonal world of the infant. New York: Basic Books.
Obrazlaganje emocionalnih shema u socijalnoj interakciji, s pregledom razliitih teo-
rijskih pristupa toj zamisli:
Mark Baldwin (1992). Relational schemas and the processing of social informa-
tion. Psychological Bulletin, 112, 461-484.
O kontinuitetu emocija kroz cijeli ivotni vijek:
Carol Magai (ranije Carol Malatesta) i Susan H. McFadden (1995). The role of
emotions in social and personality development. New York: Plenum.
(9. /)<)(//(/
ci/noc/ /
Sadraj
1(/1{
Uloga emocija u djejoj psihopatologiji
Sluaj Petra
Klasifikacija poremeaja u djetinjstvu Na
koji su nain emocije ukljuene u djeju
psihopatologiju?
Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

Ekstemalizirani poremeaji
Anksiozni poremeaji Depresivni
poremeaji
Kontinuitet poremeaja
Rizici i uzroci psihijatrijskih poremeaja kod

djece
Sukobi meu roditeljima
Psihijatrijski poremeaji kod roditelja
Odnos izmedu roditelja i djeteta
Siromatvo
I
Kombinacija rizinih initelja Dvosmjemi
utjecaji i potkrepljenja u okolini
Koristitucijski initeljipovezani s
psihopatologijom Zatitni initelji
Dijateza-stres: model poremeaja Saetak
SLIKA 8.0 Djeaci su u djetinjstvu

skloniji psihijatrijskim
poremeajima nego djevojice.
Vrste poremeaja koje najvie
zabrinjavaju temelje se na ljutnji i
agresivnosti i mogu baciti dugaku
sjenu na njihov ivot: kod djeaka
koji su tijekom svog djetinjstva
esto i izrazito agresivni, rrisutna je
opasnost da e u adolescenciji
postati de- Imkventi, a u odrasloj
dobi zloinci.
....dunost nam je da u povijesti sluaja jednaku panju posvetimo posve Ijud-
skim i socijalnim prilikama naih pacijenata kao i tjelesnim podacima i simptomima
bolesti. Na e interes, prije svega, biti usmjeren prema njihovim obiteljskim
prilikama.
Sigmund Freud, 1905, str. 47
Uloga emocija u djejoj psihopatologiji

Psihopatologija je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem psihikih
stanja u kojima se ljudi vie ne mogu uspjeno nositi sa svojim ivotom. Velik dio tog
podruja bavi se ekstremima emocionalnog doivljavanja - intenzivnim i dugotrajnim
stanjima anksioznosti, depresivnosti ili ljutnje. Takva se stanja pojavljuju u djetinjstvu:
o njima se esto govori kao o smetnjama ili o poremeajima. Na cilj u ovom
poglavlju jest razumjeti odnos izmeu normalnih emocija i psihopatologije. Premda
najea psiho- patoloka stanja u djetinjstvu sadre emocije kao glavne komponente,
poremeaj nije tek ekstremna emocija. Dijete koje je jako tuno razlikuje se od djeteta
koje je depresivno.
U 7. poglavlju vidjeli smo da djeca razvijaju emocionalne sheme i da one mogu
trajati dugo vremena. U ovom poglavlju prikazujemo kako s djetetovim rastom i
izgradnjom ponavljajuih obrazaca interakcije s drugim ljudima te sheme katkada
postaju manje fleksibilne.
Sluaj Petra
Na koji se nain emocije i psihopatologija meusobno preklapaju? Kako bismo
dobili osjeaj za to, opisat emo djeaka s poremeajem ponaanja. To je izmiljeni
djeak koji predstavlja mjeavinu nekoliko djeaka koje je jedan od autora ove
knjige (J.J.) upoznao tijekom svog klinikog rada i is- traivakih intervjua. Tog smo
djeaka stvorili kako bismo osigurali anonim- nost i ilustrirali brojna pitanja koja se
odnose na dijete, obitelj i zajednicu o kojima raspravljamo u ostatku ovog poglavlja.
Petar, djeak star 11 godina, ivio je u stambenoj zgradi sa svojim roditeljima te
jednom starijom i jednom mlaom sestrom. U koli je esto dolazio u razliite
neprilike i nedavno je na nekoliko dana udaljen iz kole zato to se po- tukao s
drugim djetetom. Prilikom te tunjave nastavnica je eljela intervenirati, a
Petar je uzeo stolicu i bacio je na nju. Vikao je na nastavnicu i psovao je, a
prestao je biti agresivan tek kad su ga dvije odrasle osobe koje su ule u uionicu
sprijeile u tome. Taj njegov ispad bio je gori od ranijih, ali protekle godine
ravnatelj kole alio se Petrovim roditeljima kako je Petar drzak, prost
i verbalno agresivan te kako izostaje s nastave. Kod kue je njegovo ponaanje
bilo slino. Kad bi ga majka zamolila da neto uini, on bi to uvijek odbio i
izderao se na nju, a katkada bi i podigao ruku na nju. Redovito se tukao sa svo-
jim sestrama, a nedavno se njegova mlaa sestra poalila kako joj je
Petar zavrnuo ruku i kako ju je poslije toga ruka boljela nekoliko
dana. Petrova majka u zadnjih je nekoliko mjeseci vie puta
primijetila da joj nedostaje novac iz torbe, iako je Petar poricao da
ga je uzeo. Ona je osjeala da je izgubila kontrolu nad svojim sinom.
Petrov otac odnedavno ne obraa panju na Petrovo ponaanje, jer se
posljednji put kada ga je disciplinirao tako razbi- jesnio da ga je
udario jae nego to je namjeravao. Obitelj se bojala doi u kliniku.
U vrijeme kada smo ih upoznali Petar je pokazivao ozbiljne smetnje
ve vie od 18 mjeseci.
Govorimo li o njegovu emocionalnom stanju, ovaj je djeak vrlo ljut.
Svaki put kad mu se roditelji obraaju, on im odgovara neprijateljskim
tonom. Kad je s drugim ljudima, njegov izraz lica esto pokazuje ljutnju. Ali
on takoer govori i o osjeajima tuge i usamljenosti. Katkada je uplaen,
osobito nedavno kada je udaljen iz kole, a njegovi su se roditelji strano
ljutili na njega.
Ovdje vidimo djeaka koji je neprijateljski raspoloen prema drugima,
premda njegovi vlastiti emocionalni doivljaji ukljuuju takoer i usamlje-
nost i strah.
Klasifikacija poremeaja u djetinjstvu

Petrov obrazac smetnji nije neuobiajen. Velik broj djeaka i neto
manji broj djevojica pokazuje sline obrasce ponaanja. Strunjaci za
duevno zdravlje razvili su sustave klasifikacije takvih obrazaca ponaanja.
Glavni sustav je sustav psihijatrijskih dijagnoza u kojem se sluajevi
utvruju, obino uz pomo intervjua, na temelju odreenih kriterija
proizalih iz klinikog iskustva psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i
drugih strunjaka za duevno zdravlje. Te dijagnoze zapravo su opisi
dijelova ponaanja i emocija, poput pretjerana ili nerealna zabrinutost zbog
buduih dogaaja. Da bi se postavila neka dijagnoza, odreen skup
obrazaca ponaanja, doivljaja ili emocija mora postojati odreeno vrijeme
u odreenoj dobi. Psihijatrijske dijagnoze temelje se na tzv. modelu
bolesti. Netko se klasificira kao sluaj ako ispunjava kriterije za odreeni
poremeaj. Vanost ove zamisli sastoji se u tome to ljudi koji se
oznaavaju kao sluajevi pokazuju tekoe u svojem funkcioniranju: kod
djece to moe znaiti da su odnosi u obitelji i u koli postali previe napeti
ili da postojei simptomi djetetu onemoguuju voenje normalnog ivota.
Shema koja se trenutano upotrebljava za klasifikaciju psihijatrijskih
problema odraslih i djece u Sjevernoj Americi je DSM-IV (Amerika
psihijatrijska udruga, 1994). Tu je shemu izradila radna skupina Amerike
psihijatrijske udruge i ona se stalno revidira kako istraivai i kliniari
prikunliajp---^. nove informacije o poremeajima. Druga iroko
upotrebljavana ps i klasifikacijska shema je ICD 10 (Svjetska zdravstvena
organizacija,yfel). Te dvije sheme imaju sline kriterije za
dijagnosticiranje poremeaja/^
\*\ $,
*U hrvatskom prijevodu DSM-IV je objavila Naklada Slap iz Jastrebarskog.
X /k a

Prema drugom nainu shvaanja psihopatologije, koji esto preferiraju psiholozi, nema otrih
razlika izmeu prisutnosti i odsutnosti poremeaja. Umjesto toga, postoji kontinuum. Metoda
procjene obino ukljuuje liste za oznaavanje simptoma ili obrazaca ponaanja te katkada upitnike
koje roditelj ili uitelj ispunjava za odreeno dijete. Liste oznaavanja i upitnici daju kontinuirane
mjere. Sklopovi ponaanja (slini onome to psihijatri nazivaju sindromima) odreuju se postupkom
faktorske analize, koji pokazuje koja se ponaanja grupiraju zajedno. Kriterij prema kojem se kod
djece utvruju poremeaji odreen je statistiki, tako da je obuhvaeno ekstremnih 5 ili 10%
populacije. Premda je slaganje ove vrste mjera s psihijatrijskim dijagnozama daleko od savrenog
(Jenson i sur., 1988), zakljuci o initeljima koji uzrokuju psihopatologiju slini su bez obzira na to
koja se od tih dviju metoda procjenjivanja koristi.
Koristei bilo koju od ovih dviju metoda istraivai su utvrdili da se poremeaji u djetinjstvu
koji ukljuuju emocije pojavljuju u dvije iroke kategorije. Jedna su eksternalizirani poremeaji
koje odreuju ljutnja, neprijateljstvo, agresija, krae i laganje, a druga su internalizirani poremeaji
koji se temelje na emocijama tuge i tjeskobe, zajedno s tendencijom povlaenja.
Na koji su nain emocije ukljuene u djejupsihopatologiju?

Dva glavna eksternalizirana poremeaja u djetinjstvu nazivaju se poremeaj s prkoenjem i
suprotstavljanjem te poremeaj ponaanja. Kriterij za dijagnozu poremeaja s prkoenjem i
suprotstavljanjem jest da dijete esto pokazuje najmanje etiri od nie navedenih ponaanja tijekom
razdoblja od est mjeseci, te da taj obrazac ponaanja teti njegovu drutvenom, akademskom ili
profesionalnom ivotu:
esto se razbjesni;
svaa se s odraslima;
suprotstavlja se ili odbija pokoriti se zahtjevima i pravilima odraslih;
namjerno ometa druge ljude;
okrivljuje druge za vlastite pogreke;
razdraljivo je ili osjetljivo na postupke drugih;
ljutito je, zlovoljno, zlobno ili osvetoljubivo;
esto psuje ili upotrebljava proste rijei.
Kriteriji za poremeaj ponaanja su slini, ali obuhvaaju ozbiljnija antiso- cijalna ponaanja kao
to su namjerno izostajanje iz kole (markiranje) prije trinaeste godine ivota, kraa, podmetanje
poara, seksualni napad. tunjave, fizika okrutnost prema ljudima ili ivotinjama te uporaba oruja.
Petar, iji smo sluaj prikazali na poetku ovog poglavlja, dobio bi dijagnozu poremeaja ponaanja,
na temelju toga to se vie od est mjeseci ponaao drsko, krao je, tukao se i bjeao iz kole. Premda
se poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem i poremeaj ponaanja opisuju ponaanjima, a ne
emocijama, ta ponaanja pokazuju ljutnju, agresivnost i vjerojatno prezir.
Sto se tie internaliziranih poremeaja, dvije glavne vrste su anksioznost i depresija. U opisu
anksioznih poremeaja, sredinju ulogu ima doivljaj straha koji je abnormalan po svom intenzitetu,
trajanju i nainu na koji je izazvan. Jedan se sindrom naziva generaliziranim anksioznim
poremeajem. Kod tog je poremeaja prisutna izrazita ili nerealna anksioznost ili zabrinutost te
snana napetost, a takvi simptomi traju najmanje est mjeseci i proteu se kroz razliita podruja:
razmiljanja o buduim dogaajima, osjeaje nekompetentnosti, samosvijest, zabrinutost zbog
ranijih postupaka. Anksiozni poremeaj zbog separacije predstavlja razliit obrazac ponaanja, a
odreuje se kao pretjerana anksioznost zbog odvajanja od osoba kojima je dijete najsnanije
privreno i to u trajanju od najmanje dva tjedna. Kod tog poremeaja postoji zabrinutost da e se
bliskim osobama dogoditi neto loe, odbija se odlazak u kolu ili na spavanje zbog odvajanja, dijete
se hvata za osobe kojima je privreno itd.
U epizodi velike depresije dijete se najmanje dva tjedna osjea jako nera- spoloeno ili ga nita ne
zanima, i to se mora razlikovati od naina na koji se ranije osjealo. Da bi dobilo dijagnozu, dijete
takoer mora imati pet simptoma kakve smo opisali u 4. poglavlju, poput promjena tjelesne teine,
problema sa spavanjem, umora, osjeaja bezvrijednosti, nemogunosti koncentracije te
ponavljajuih misli o smrti i samoubojstvu.
Prema tome, emocionalni doivljaji od sredinje su vanosti za definicije odreenih oblika
psihopatologije u djetinjstvu. Meutim u tim opisnim kriterijima, kao i u naem openitom znanju o
poremeajima, nedostaje razumijevanje naina na koji se razliite razine emocionalnog
doivljavanja odnose jedne prema drugima. Prisjetite se da smo u 4. poglavlju govorili o kon-
tinuumu emocionalnog doivljavanja i izraavanja. Na jednom kraju tog kon- tinuuma nalaze se
emocionalni izrazi koji traju svega nekoliko sekundi i emocionalne epizode koje traju nekoliko
minuta ili sati. Blizu drugog kraja kon- tinuuma nalaze se psihopatoloke pojave poput poremeaja
ponaanja ili depresije, kod kojih dugotrajna emocionalna stanja drastino pogaaju svakodnevni
ivot. Psihopatologija je zbirni pojam poput linosti, i razina opisivanja razlikuje se od razine
opisivanja emocija koje traju nekoliko minuta ili sati. Sada je na zadatak razmotriti kakva je
povezanost izmedu krat- kotrajnijih emocija te dugotrajnijih i zbirnih psihopatolokih stanja. Premda
je rad u tom podruju zapoeo, nae je razumijevanje jo uvijek oskudno (Cole, Mischel i ODonnell-
Teti, 1994). Prikazat emo neke od mogunosti, iako za sada ne raspolaemo s dovoljno podataka
koji bi nam omoguili izbor meu njima.
Hipoteze o vezi izmeu emocija i poremeaja
Prema jednoj od hipoteza o povezanosti izmeu emocija i psihopatologije kada neka osoba ima
neki psihopatoloki poremeaj, tada u emocionalnoj organizaciji tog pojedinca jedna emocija postaje
istaknuta. Tu je hipotezu predloio Tomkins (1962; 1963). Ona se moe operacionalizirati na nain da
se pretpostavi kako depresivni ljudi doivljavaju tugu u veoj mjeri nego druge emocije ili kako je
doivljavaju ee nego drugi ljudi. Tomkins je smatrao kako se emocionalna pristranost u kojoj je
jedna emocija istaknutija od drugih moe razviti kao reakcija na ivotne dogaaje. Tomkins je iznio
primjer djevojice koja je prilikom odlaska u bolnicu bila odvojena od svojih roditelja (Tomkins,
1979). Taj je dogaaj kod nje izazvao velik strah i tugu. Sjeanja na njega, ukljuujui i osobe koje su
se tamo nalazile i nain na koji se to dogodilo, ugraena su u mentalnu shemu. Kasniji dogaaji koji
imaju bilo kakvu slinost s prvobitnim podraajnim okolnostima oslobaaju te iste emocije,
pojaavajui ih i poveavajui. Tako se kod ove djevojice svaki put kada se odvaja od svojih
roditelja ponovno oive sjeanja na ranije odvajanje. Mukarac u bijelom kaputu kojeg vidi kada nije
sa svojim roditeljima, podsjeti je na lijenika u bolnici i ona se ponovno osjea uplaeno. Dakle,
bolne emocije kod nje izaziva iri raspon dogaaja nego kod druge djece. Tomkins ne tvrdi kako
pojedinani dogaaji izazivaju dugotrajne smetnje, ve kako kasniji emocionalni dogaaji pojaavaju
uinke ranijih dogaaja, tako da se s vremenom razvija tipian obrazac reagiranja.
Drugo gledite o povezanosti izmeu kratkotrajnih emocija i psihopatologije jest kako djeca s
psihopatolokim poremeajima reagiraju na dogaaje s iskrivljenim emocionalnim odgovorima, na
nain na koji druga djeca na te iste dogaaje ne bi reagirala: smiju se kada je druga osoba
uznemirena, plau kada se nita nije dogodilo, ljute se kada netko uini prijateljsku gestu. Nji- hove
su emocionalne reakcije neobine i drugim Ijudima one nemaju smisla. Prema tom gleditu ne radi
se o tome da djeca jednu emociju pokazuju u veoj mjeri nego druge emocije, nego o tome da
obrazac podraaja i reakcija drugim ljudima izgleda neobian ili neprikladan.
Trea mogunost, o kojoj smo ve raspravljali u 7. poglavlju, odnosi se na to da djeca s
psihopatolokim poremeajima imaju emocije koje se ne reguliraju na odgovarajui nain - emocije
koje su intenzivnije i dugotrajnije te koje ometaju svakodnevni ivot. Prema toj zamisli moemo
oekivati da e djeca s psihopatolokim poremeajima imati emocije koje su jaeg intenziteta i
dueg trajanja od emocija djece koja nemaju poremeaje.
Koji su aspekti emocionalnogprocesa kod djece s psihopatologijom poremeeni?

Kao to smo prikazali u 4. poglavlju, emocionalni procesi sastoje se od brojnih komponenata:
cilja koji netko ima, procjenjivanja dogaaja u odnosu na taj cilj, izraza lica, tjelesnih promjena,
ponaanja itd. Sada se okreemo pitanju na koji je nain utvreno da su kod djece s
psihopatologijom ti razliiti elementi emocionalnog procesa poremeeni.
Najvie je panje posveeno pristranostima u procjenjivanju dogaaja. U istraivanju koje su
proveli Dodge i Coie (1987) agresivnoj i neagresivnoj djeci itane su kratke prie ili su im
pokazivane videovrpce na kojima je prikazano kako se dogodilo neto negativno - jedno dijete
udarilo je u drugo dijete ili pak jedno dijete nije dopustilo drugom djetetu da se igra - a zatim ih se
pitalo je li poinitelj bio namjerno zao. Agresivna djeca ee su izjavljivala kako je poinitelj
namjerno postupio neprijateljski. Neprijateljske atribucijske pristranosti (kako su nazvane ovakve
pristranosti u procjenjivanju) nisu specifine samo za djecu koja su previe agresivna. Utvreno je da
one takoer obiljeavaju i miljenje depresivne djece, kada ih se usporedi s djecom koja nisu
depresivna (Quiggle i sur., 1992). Jedan drugi obrazac procjenjivanja naziva se depresogenim
atribucijskim stilom. Depresivna djeca, u odnosu na djecu koja nisu depresivna, sklonija su
negativne dogaaje objanjavati stabilnim (uvijek e biti tako), unutranjim (to je moja greka) i
globalnim (sve e situacije biti poput ove) initeljima (Bodiford i sur., 1988). U 11. poglavlju
razmatramo teoriju koja objanjava ovaj atribucijski stil. Takav obrazac procjenjivanja dogaaja nije
pronaen kod eksternaliziranih poremeaja i on bi mogao biti specifian za depresiju (Quiggle i sur.,
1992).
Za druge aspekte emocionalnog procesa takoer je utvreno da su kod djece s psihopatologijom
poremeeni. Djeca s eksternaliziranim poremeajima razlikuju se od svojih vrnjaka koji nemaju
poremeaje po svojim ciljevima u interakciji s drugim osobama. Oni veu vanost pridaju stjecanju
kontrole nad drugim djetetom koje im je pomrsilo planove (Boldizar, i , 1989).
Utvreno je takoer da je i procjenjivanje posljedica izraavanja emocija kod djece s
psihopatolokim poremeajima drugaije. Djeca s eksternaliziranim poremeajima procijenila su
agresivna rjeenja pozitivnije nego neagresivna djeca (Boldizar, i , 1989). Djeaci ee
nego djevojice smatraju kako agresivnost poveava samopotovanje (Slaby i Guerra, 1988), to
moe doprinositi spolnim razlikama u agresivnosti. Casey i Schlosser (1994) utvrdili su da djeca s
eksternaliziranim poremeajima pokazuju takoer i slabije razumijevanje svojih emocija nego djeca
bez takvih poremeaja. Djeca s eksternaliziranim poremeajima davala su slabije razraena
objanjenja razloga zbog kojih su se pojavili njihovi osjeaji i loije su pamtila elemente dogaaja
koji su izazvali emocije. Meu djecom s internaliziranim poremeajima utvreno je kako ona s
depresijom vie vrednuju povlaenje, poput tihog naputanja mjesta sukoba, nego djeca koja nisu de-
presivna (Quiggle i sur., 1992).
Ometanje normalnog funkcioniranja

Rei kako su emocije poremeene, jednostavno znai kako su one razliite od onih kod veine
djece. No da li emocije u psihopatologiji onemoguuju pojedinevo normalno funkcioniranje? U
ovoj knjizi zauzimamo se za gledite prema kojem su emocije uglavnom funkcionalne za odnos
izmeu ljudi i svijeta koji ih okruuje. Kako onda moemo pronai smisao sindroma kao to je
poremeaj ponaanja, u kojem zbog ljutnje i agresije dijete tako esto dolazi u neprilike? Na koji
nain moemo objasniti depresiju, u kojoj osjeaji tuge mogu biti toliko snani da ljudi razmiljaju o
samoubojstvu? Takvi se obrasci emocionalnog doivljavanja ne ine ba funkcionalnima.
Jedan od naina na koje moemo razmiljati o tome jest kako netipine emocije proizlaze iz
netipinih okolina. Neka emocionalna reakcija, premda je u itavom drutvu devijantna, u situaciji u
kojoj se pojavljuje moe biti
funkcionalna. Na koji nain ekstremno emocionalno izraavanje moe biti
funkcionalno? Patterson (1982) je utvrdio kako je esta posljedica ljutnje to da osoba
koja izraava ljutnju postie svoj cilj, to smo opisali u 7. poglavlju. Agresivna djeca
esto ive u obiteljima u kojima su roditelji takoer agresivni. U takvim okolnostima
ljutnja i agresija za djecu mogu predstavljati najbolje naine postizanja ciljeva. Neto
kasnije u ovom poglavlju razmotrit emo istraivanje koje je pokazalo kako
depresivnost obuzdava agresiju kod drugih lanova obitelji. Prema tome, jedan od
naina na koji moemo razmatrati funkcionalnu vanost emocija u psihopatologiji jest
kako se te devi- jantne emocije razvijaju unutar obitelji u kojima one imaju neke
korisne posljedice, ali se u druge okoline ne prenose dobro.
Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

U razumijevanju razvoja emocija u djetinjstvu opaanje i eksperiment bili su glavne
istraivake metode - u razumijevanju psihopatologije neki od najvanijih nalaza
potjeu iz psihijatrijske epidemiologije. Epidemiologija je znanstvena disciplina koja se
bavi utvrivanjem broja Ijudi u opoj populaciji koji imaju neki poremeaj i
statistikim povezivanjem poremeaja s initeljima u ivotu tih ljudi. Vane su dvije
vrste statistikih pokazatelja - prevalencija i incidencija. Prevalencija je proporcija
populacije koja u odreenom razdoblju ima neki poremeaj. Incidencija se odnosi na
broj novih sluajeva odredenog poremeaja u odreenom vremenu.
Prevalencija psihijatrijskih poremeaja meu djecom u zapadnim drutvima kree
se izmeu 15 i 22%. Te se procjene temelje na istraivanjima provedenim u razliitim
zemljama, pri emu su koriteni instrumenti zasnovani na kriterijima iz DSM-III ili
ICD 9 (Anderson i sur., 1987; Earls i Young, 1987; Offord, Boyle i Racine, 1989;
Richman, Stevenson i Graham, 1982). Jedan od initelja koji doprinose razlikama u
procjenama prevalencije jest to je li uzet u obzir stupanj tekoa prouzroenih
poremeajem.
Eksternalizirani pormeaji i anksiozni poremeaji najuestaliji su psihijatrijski
poremeaji u djetinjstvu i adolescenciji (Kashani i sur., 1989; McGee i sur., 1990).
Izmeu 6 i 9% djeje populacije udovoljava kriterijima za poremeaj s prkoenjem i
suprotstavljanjem tijekom estomjesenog razdoblja. Poremeaji ponaanja su rjei -
ima ih izmeu 1 i 5% djeje populacije. Ank- siozni poremeaj zbog separacije postoji
kod 3 do 5% djece, generalizirani anksiozni poremeaj kod 1 do 3%, a specifine fobije
kod 2 do 9% djece. De- presija i njezin blai oblik koji se naziva distimijom manje su
uobiajeni i postoje kod 1 do 5% djece.
Da bismo pokazali kako se dolo do tih procjena prevalencije, prikazat emo
metodu koja je koritena u prvom veem istraivanju u djejoj psihijatrijskoj
epidemiologiji, koje su proveli Rutter, Tizard i Whitmore (1970), a poznato je pod
nazivom Istraivanje na otoku Wight. U tom su istraivanju
kontaktirani roditelji ili staratelji sve desetogodinje djece koja su ivjela na otoku Wight,
smjetenom uz junu obalu Engleske. Najprije je provedena poetna procjena djece pomou upitnika
o djetetovu ponaanju i emocijama koji su ispunjavali roditelji i uitelji. Tim upitnikom obuhvaena
su i ponaanja koja upuuju na psihijatrijske poremeaje, kao to je djetetova neraspoloenost,
esta agresivnost prema brai ili vrnjacima itd. Zatim se stupilo u kontakt s djecom koja su
pokazivala puno problema kako bi se proveo intervju kojim se utvrdilo trebaju li ta djeca dobiti
psihijatrijsku dijagnozu i ako da, koju. Neka djeca za koju je upitnikom utvreno da imaju malo
problema takoer su intervjuirana kako bi se utvrdilo koliko ih ima psihijatrijski poremeaj koji
upitnikom nije otkriven. Na je ovaj nain procijenjena stvarna prevalencija poremeaja u populaciji.
Roditelji su takoer intervjuirani o brojnim aspektima njihova ivota, kao i o prolosti svoga djeteta,
njegovu kolovanju i obitelji. Budui da su ispitanici u tom istraivanju bila sva djeca iz populacije
desetogodinjaka, moemo dobiti tonu sliku o tome koliko ih ima poremeaje te zbog ega.
Procjene prevalencije ili nalaze o uzrocima poremeaja nije dobro temeljiti samo na osobama koje
dolaze u klinike - to je neizbjeno za dio onih osoba koje imaju poremeaje. tovie, u klinikim
uzorcima u prevelikoj su mjeri zastupljene odreene skupine ljudi, primjerice djeca koja imaju
eksternalizirane poremeaje i ljudi koji su vjeti u iskorita- vanju pogodnosti zdravstvenog sustava.
Kao to smo vidjeli u sluaju Petra, problemi su bili prisutni dugo vremena prije nego to je doao u
kliniku. Ustvari, svega 10 do 30% djece s psihijatrijskim poremeajima dobije bilo kakav oblik
pomoi (Esser, 1990; Richman, Stevenson i Graham, 1982).
Epidemioloke metode uinile su prodor u razumijevanje porijekla poremeaja i pomogle su u
planiranju slubi za djecu. Razvijeni su psihologijski instrumenti (primjerice, intervjui) kojima se
procjenjuje prisutnost psihopatologije, a koji se primjenjuju na roditeljima, uiteljima ili na samoj
djeci (Edelbrock i Costello, 1988; Rutter, Tuma i Lann, 1988). Kod tih instrumenata odreeni su
kriteriji za poremeaje tako da se, primjerice, dvoje Ijudi koji intervjuiraju isto dijete ili istog
roditelja o djetetu u velikoj mjeri slau u tome ima li dijete neki poremeaj ili nema.
Meutim, dijagnoze se ipak razlikuju ovisno o tome uzimaju li se podaci od roditelja, od uitelja
ili od samog djeteta. Tko je najbolji poznavatelj ponaanja ili emocionalnog stanja o kojem se radi?
Djeca sama izvjetavaju o veem broju strahova i o vie tjeskobe nego to to ine njihovi roditelji.
Ro- ditelji pak izvjetavaju o vie eksternaliziranih ponaanja nego sama djeca (Achenbach i
Edelbrock, 1984). Pouzdanost djece kao izvora podataka poveava se s dobi, to pokazuje kako dio
razlika koje postoje u izvjetajima same djece i drugih osoba nastaje jednostavno zbog toga to su
mala djeca kognitivno nezrela (Edelbrock i sur., 1985). Drugi je initelj to to djeja emocionalna
stanja i ponaanje ovise o situaciji u kojoj se nalaze. U koli dijete moe biti alosno, sklono
samopodcjenjivanju i povueno, interakcija s drugom djecom moe mu predstavljati tekou, moe
se osjeati odbaeno i usamljeno i uitelj moe smatrati da mu je potrebna odreena vrsta pomoi.
Isto to dijete kod kue moe biti ivahno, osjeati se ugodno i roditelji mogu smatrati da uope nije
problematino. Prema tome, neke razlike mogu odraavati stvarne razlike u djetetovu ponaanju u
razliitim situacijama.
Ekstemaliziran i poremeaj i
Kad su djeca mala, ona pokazuju vie eksternaliziranih ponaanja poput unitavanja stvari,
vritanja i okrutnosti prema ivotinjama nego internaliziranih ponaanja poput tuge, anksioznosti i
povlaenja. Achenbach i sur. (1991) ispitali su roditelje 2500 djece stare od 4 do 16 godina koja su
potjecala iz razliitih zajednica irom Sjedinjenih Amerikih Drava i koja su pred- stavljala
reprezentativni uzorak. Svaki je roditelj ispunio upitnik za jedno dijete. Uzorak djece iz ope
populacije usporeen je s komparabilnim uzor- kom djece koja su bila kliniki pacijenti. Upitnik koji
su Achenbach i sur. primijenili imao je 215 estica o ponaanju, a roditelji su oznaavali uestalost
kojom njihovo dijete pokazuje svako od tih ponaanja.
Cestice upitnika odnosile su se na ponaanja i emocionalna stanja koja se redovito upotrebljavaju
u procjenjivanju psihijatrijskih poremeaja. Neki primjeri su: puno vriti, srameljivo je ili
bojaljivo, zadirkuje drugu djecu, psuje, fiziki napada druge ljude. Unutar eksternaliziranih
ponaanja, obrasci izraavanja mijenjali su se s dobi. Sto su djeca bila starija, to je koliina
agresivnog ponaanja bila manja, a koliina delinkventnih ponaanja vea (Achenbach i sur., 1991).
Isti obrasci vidljivi su kada se koriste mjere psihijatrijskih poremeaja koje se temelje na DSM-
III kriterijima. Poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem najei je u ranom djetinjstvu, dok se
uestalost poremeaja ponaanja poveava s djetetovom dobi (Offord i sur., 1987). To moe biti
odraz veih mogunosti za ozbiljno antisocijalno ponaanje kod starije djece, primjerice lakeg
dolaenja do oruja, kao i veeg znanja o tome kako poiniti tetu.
Tijekom cijelog djetinjstva djeaci pokazuju vie eksternaliziranih ponaanja nego djevojice
(Achenbach i sur., 1991), a razlika u razini agresivnosti djeaka i djevojica vidljiva je ve u dobi
od dvije godine (Prior i sur.. 1993). U jednom ranom naturalistikom istraivanju ljutnje i agresije
kod djece Goodenough je (1931) utvrdila da se uestalost ispada bijesa u drugoj godini ivota naglo
smanjuje. Meutim kod djevojica je to smanjenje znatno vee nego kod djeaka. Spolne razlike u
agresivnom ponaanju pronaene su u mnogim drutvima (vidi 10. pogl.), a prisutne su takoer i kod
drugih vrsta primata (vidi 3. pogl.). Sto se tie dijagnoza eksternaliziranih poremeaja. kod djeaka
je prevalencija znatno vea nego kod djevojica (Anderson i sur..
1987) . Graham je (1979) procijenio da omjer djeaka i djevojica u prevalenciji poremeaja
ponaanja iznosi 3:1, a ta je procjena potvrena i u novijim istraivanjima (Bird, Canino i Rubio-
Stipec, 1988; Fleming, Boyle i Offord. 1993).
Anksiozni poremeaji
Tijekom djetinjstva, anksioznost se s dobi openito poveava (Achenbach i sur., 1991). Richman,
Stevenson i Graham su (1982) na temelju izvjetaja majki utvrdili deveterostruko poveanje
djetetove zabrinutosti u razdoblju od tri do osam godina ivota. Izmeu srednjeg djetinjstva i
adolescencije prevalencija dijagnosticiranih anksioznih poremeaja prilino je stabilna (McGee i sur.,
1990) ili se s dobi ak malo smanjuje (Velez, Johnson i Cohen,
1989) . Meutim, oblici koje anksiozni poremeaji poprimaju, s dobi se mijenjaju (Bernstein i
Borchardt, 1991). Anksiozni poremeaj zbog separacije ei je u ranom djetinjstvu, dok je
generalizirani anksiozni poremeaj koji pogaa brojne aspekte ivota ei u adolescenciji (Kashani i
Orvaschel, 1988).
Djevojice u veoj mjeri nego djeaci pokazuju pojedinane simptome anksioznosti (Achenbach i
sur., 1991), kao i anksiozne poremeaje (Ander- son i sur., 1987; Costello, 1989). Ova spolna razlika
redovito se pronalazi, ali je razmjerno mala. Nije neuobiajeno da dijete pokazuje dvije razliite vrste
anksioznih poremeaja (Last i sur., 1992). Anksiozni poremeaji takoer se esto javljaju zajedno s
depresijom. Anderson i sur. (1987) utvrdili su da je 17% predadolescenata s anksioznim
poremeajem tako^r i depresivno. Ka- shani i Orvaschel (1990) utvrdili su da se u adolescenciji ta
brojka penje ak na 69%.
Depresivni poremeaji
Kako djeca postaju starija, tako i normalna neraspoloenost i depresivnost postaju uobiajenije
(Angold, 1988). Larson i Lampman-Petraitis (1989) zamolili su predadolescente i adolescente da
procijene kakvo im je raspoloenje tijekom dana svaki put kada im to oznai zvuni dojavljiva
(beeper). Emocije adolescenata nisu se mijenjale ee nego emocije mlae djece, ali je njihovo
raspoloenje openito bilo tmurnije. U populacijskom istraivanju predadolescenata i adolescenata
u Njemakoj, Esser je (1990) utvrdio slinu pojavu - 11% osmogodinjaka izvijestilo je o
depresivnom raspoloenju ili su njihovi roditelji izvijestili o tome, dok je kod trinaestogodi- njaka
ta brojka iznosila 30%. Za dijagnosticiranu depresiju nalazi su takoer slini. Uestalost depresivnih
poremeaja u adolescenciji se drastino poveava (Costello, 1989; Weissman, Gammon i John,
1987), pri emu neka istraivanja upuuju ak na deseterostruko poveanje izmeu djetinjstva i
adolescencije (Rutter i sur., 1976).
U djetinjstvu su djeaci i djevojice u podjednakoj mjeri skloni depresiji. U kasnoj adolescenciji i
odrasloj dobi, kao to je pokazao Angold (1991), ene su dvostruko ee depresivne nego mukarci,
pri emu s odrastanjem i ulaskom u odraslu dob sve vie adolescentica postaje depresivno. Medutim
kod djeaka to nije sluaj i koliina njihovih simptoma stabilna je od ranijeg djetinjstva pa kroz
itavu adolescentnu dob.
Kao to vidimo iz ovih podataka, postoje znaajne razlike u nainima na koje djeaci i djevojice
pokazuju svoje smetnje. Razloge toga jo uvijek ne razumijemo u potpunosti. Socijalizacijski utjecaji
vjerojatno imaju odreenu ulogu. Mogue je da roditelji u veoj mjeri doputaju izraavanje straha
ituge djevojicama nego djeacima. Izraavanje ljutnje mogu pak smatrati prihvat- ljivijim kod
djeaka nego kod djevojica (Golombok i Fivush, 1994). Bioloki initelji vjerojatno takoer imaju
ulogu u nastajanju spolnih razlika. U ra-
zliitim drutvima i kod razliitih vrsta, agresija je uobiajenija kod pripadnika
mukog spola. Dosljednost ovih nalaza u uvjetima znaajnih socijaliza- cijskih razlika i
razlika u okolini pokazuje kako bioloki initelji vjerojatno utjeu na agresivno
ponaanje. Tom pitanju ponovno se vraamo u 10. poglavlju.
Kontinuitet poremeaja
Raspravljajui o normalnom razvoju, istaknuli smo kako djeca pokazuju odreeni
kontinuitet emocionalnog reagiranja. A to je s ljudima koji pokazuju ekstremnije
emocionalne reakcije? Postoji li kontinuitet i u vrstama poremeaja od ranog djetinjstva
nadalje?
Stabilnost poremeaja s vremenom vrlo je visoka. U uzorku ope populacije
Richman, Stevenson i Graham (1982) utvrdili su da 60% djece koja su u dobi od tri
godine imala neki poremeaj u dobi od osam godina takoer ima poremeaj. Najvei
kontinuitet postoji kod djece s eksternaliziranim poremeajima (Verhulst, Koot i
Berden, 1990). U nastavku istraivanja na otoku Wight, Graham i Rutter (1973) utvrdili
su da 75% djece koja su u dobi od deset godina imala poremeaj ponaanja u dobi od
14 godina i dalje ima taj poremeaj. Robins je (1978) utvrdio stabilnost za znatno due
vremensko razdoblje: 50% djece s eksternaliziranim poremeajima u djetinjstvu u
odrasloj je dobi pokazivalo poremeaje linosti. Magnusson je (1988) utvrdio kako kod
djeaka koji u djetinjstvu pokazuju kombinaciju agresivnosti, hiperaktivnosti i loih
odnosa s vrnjacima postoji peterostruko vea vjerojatnost da e u orasloj dobi
postati zloinci ili alkoholiari nego kod djece bez takvih problema.
Stabilnost agresivnosti gotovo je jednake veliine kao i stabilnost inteligencije
(Ohveus, 1979). Huesmann i sur. (1984) proveli su longitudinalno istraivanje u
trajanju od 22 godine. Djeaci i djevojice koje su u dobi od osam godina njihovi
vrnjaci imenovali kao osobito agresivne bili su takoer i naj- agresivniji mukarci i
ene u dobi od 30 godina. Oni su vie puta osuivani za poinjena kaznena djela, bili su
agresivni prema svojoj djeci i u veoj su mjeri zlostavljali svoje brane partnere. Kada
se jednom razvije stil agresivnog ponaanja, on postaje trajan.
U istraivanjima provedenim na opoj populaciji, stabilnost internaliziranih
poremeaja pokazala se manjom nego to je stabilnost eksternaliziranih problema
(Esser, 1990). Offord i sur. (1992) utvrdili su da izmeu 70 i 75% djece koja su
prilikom prvog intervjuiranja imala dijagnoze internaliziranih poremeaja kod
ponovnog procjenjivanja vie nije imalo poremeaj.
Za depresivni poremeaj, meutim, longitudinalna istraivanja provedena na djeci
koja dolaze u klinike pokazala su da je ponovno pojavljivanje psihopatologije vrlo
visoko. Harrington i sur. (1990) pratili su dvije skupine djece izjednaene po dobi i
spolu, od kojih je jedna obuhvaala depresivnu djecu, a druga djecu koja su imala neke
druge psihijatrijske poremeaje. Kod osoba koje su kao djeca bile depresivne, u
odrasloj je dobi postojala znatno vea vjerojatnost depresije nego kod osoba koje kao
djeca nisu bile depresivne. Kovacs i sur. (1984) pratili su uzorak djece uzrasta od 8 do
13 godina nakon to su imala prvu epizodu velikog depresivnog poremeaja. U
dvogodinjem razdoblju nakon oporavka kod 40% njih poremeaj se ponovno
pojavio.
Promjene iz internaliziranih poremeaja u eksternalizirane znatno su rjee nego to
je postojanost iste vrste poremeaja. Djeca iz istraivanja na otoku Wight praena su
etiri godine nakon prvog susreta s njima. Ni jedno dijete koje je prilikom prvog
susreta pokazivalo internalizirani poremeaj nije kasnije pokazivalo eksternalizirani
poremeaj, premda su djeca koja su prvobitno imala poremeaj ponaanja kasnije
katkada razvila internalizirane tekoe (Graham i Rutter, 1973). Fleming, Boyle i
Offord (1993) pratili su uzorak djece iz ope populacije u Ontariu u Kanadi. Utvrdili su
da etvrtina djece koja su prilikom prvog susreta imala dijagnozu depresije etiri
godine kasnije takoer ima depresiju. Ni jedno dijete koje je prvobitno imalo dija-
gnozu depresije nije kasnije imalo antisocijalni poremeaj linosti.
Spol ima vaan utjecaj na postojanost problema kao i na to hoe li se problemi
nastaviti pokazivati na isti nain. Kod djeaka koji su praeni od predkolske dobi pa
sve do srednjeg djetinjstva poremeaji su bili postojaniji nego kod djevojica
(Richman, Stevenson i Graham, 1982). Eksternalizirani
Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika
Agresivnost u dobi od 8 godina Agresivnost u dobi od 8 godina
SLIKA 8.1 Na slici (a) prikazana je prosjena agresivnost u dobi od 30 godina, izmjerena ljestvicama F.
4 i 9 upitnika MMPI (Minnesota Multiphasic Personality Inventory), za osobe koje su u dobi od
osam godina njihovi vrnjaci imenovali kao agresivne. Na slici (b) prikazan je prosjean broj osui-
- anja za poinjena kaznena djela do tridesete godine ivota za istu tu skupinu ljudi. (Iz Huesmann i
sur., 1984)
poremeaji pokazuju znatno vei kontinuitet kod djeaka nego kod djevojica, dok
internalizirani poremeaji pokazuju znatno vei kontinuitet kod djevojica nego kod
djeaka (McGee i sur., 1990). Postoje neki preliminarni podaci o tome kako kod malog
postotka djevojica koje u djetinjstvu imaju eksternalizirane poremeaje postoji vea
vjerojatnost promjene vrste poremeaja te pokazivanja depresije u odrasloj dobi
(Quinton, Rutter i Gulliver, 1990; Robins, 1986). Cini se kao da spolni stereotipi o
prikladnim emocijama utjeu i na prevalenciju i postojanost odreenih vrsta problema.
Ovi podaci o kontinuitetu vrste poremeaja koji dijete ima, bilo da se radi
o internaliziranom ili o eksternaliziranom poremeaju, daljnji su dokaz koji podupire
pojam emocionalnih shema, o kojem smo raspravljali u 7. poglavlju. Djeca razvijaju
emocionalnu orijentaciju koja je stabilna u vremenu. Ona mogu ulaziti i izlaziti iz
odredenih vrsta poremeaja, osobito internaliziranih, ali, u cijelosti gledano, ona
ostaju vjerna tipu emocionalnog usmjerenja koji su prvotno pokazivala.
Ne bismo, meutim, smjeli zakljuiti kako kontinuitet postoji jedino unutar osobe
(Lewis, 1990). Nepovoljna okolina od sredinje je vanosti za razvoj poremeaja, a
mnoge okoline s vremenom ostaju stabilne. Okolina koja je prvobitno uzrokovala
poremeaj esto nastavlja izazivati isti poremeaj. Primjerice, Richman, Stevenson i
Graham (1982) istraili su kontinuitete u skupini obitelji iz ope populacije.
Istraivanje je provedeno u razdoblju od kada su djeca imala tri godine pa do kad su
navrila osam godina. Utvreno je da je polovica majki koje su bile depresivne kada je
dijete imalo tri godine jo uvijek bila depresivna kada je dijete imalo osam godina, a
60% roditelja iji su brakovi bili puni sukoba na poetku istraivanja na kraju je
istraivanja takoer imalo konfliktne odnose. Ako su odnosi u obitelji na poetku is-
traivanja bili pozitivni, na kraju istraivanja takoer su najee bili pozitivni.
Rizici i uzroci psihijatrijskih poremeaja kod djece
U ovom odjeljku raspravljamo o tome zbog ega djeca razvijaju internalizirane ili
eksternalizirane poremeaje. Procesi ukljueni u razvoj psihopatologije esto su samo
ekstremnija verzija procesa koji ine normalnu emocionalnost. Prema tome, jednako
kao i za individualne razlike u linosti, od sredinje su vanosti uloga temperamenta i
nain na koji se emocije pokazuju u obitelji. Poremeaji kod djece rijetko su kada
uzrokovani samo jednim initeljem. Razliiti initelji najee se kombiniraju i na taj
nain poveavaju ili smanjuju rizik od poremeaja.
Vratimo se najprije Petru, djeaku iji smo sluaj opisali na poetku ovog poglavlja,
i razmislimo o initeljima u njegovu ivotu koji su mogli pridonijeti stvaranju njegovih
problema. Petar nikada nije bio lako dijete. Njegova majka ispriala je kako ga je kao
bebu bilo teko umiriti i kako obino nita
nije htio ekati. Smatrala je da se njime bilo teko baviti. Kako je Petar rastao, obiteljski ivot
postajao je sve napetiji. Njegov otac bio je nekvalificirani rad- nik koji je proglaen vikom na
nekoliko radnih mjesta. Petrovi roditelji nisu imali nikakve uteevine i premda su razdoblja
nezaposlenosti bila razmjerno kratka, obitelj je tijekom tih razdoblja bila pod velikim stresom. Kada
je rodila tree dijete, Petrova se majka nije vie mogla nositi sa svim zahtjevima i imala je razdoblje
u kojem je bila kliniki depresivna i u kojem je razmiljala o naputanju obitelji. Odnos izmeu
Petrovih roditelja kasnije je postajao sve napetiji, pa su u vrijeme kada je Petar imao sedam godina
e- stoke svae i tunjave bile uobiajene. Jednom prilikom Petrov je otac na mjesec dana napustio
obitelj, no vratio se jer je bio zabrinut za djecu. Petrov je odnos s oba roditelja bio teak. Kada bi ga
majka zamolila da bilo to uini, on bi vikao neka ga ne gnjavi time. Ona bi tada vikala na njega, ali
bi potom popustila smatrajui kako to nije vrijedno sukoba. Petrov otac rekao je da je katkada bio
toliko ljut da bi snano udario Petra, premda to zapravo nije htio. Petrove sestre oduvijek su bile
bliskije jedna drugoj nego Petru. Iskljuivale bi ga iz svoje igre, pa se Petar esto osjeao usamljenim
i naputenim.
Ovakve ivotne prilike nisu neuobiajene kod djece koja imaju psihopatoloke poremeaje. U
Petrovu ivotu nije samo jedna stvar pola krivim putern, nego puno njih. Petar je bio dijete tekog
temperamenta. Njegovi su roditelji imali financijske tekoe, trebali su podmirivati potrebe jedne
velike obitelji, a imali su i tekoe u meusobnom odnosu. Petar je bio izloen ek- stremnom
izraavanju emocija, ukljuujui i veliku ljutnju jednog roditelja na drugog, kao i njih oboje na Petra.
Ve tu nalazimo sjeme tragina ivota, jer Petar ni sa kime nema osobito pozitivan odnos. U
sljedeem odjeljku prikazujemo na koji nain takvi initelji u djetetovu ivotu sudjeluju u nastanku
poremeena ponaanja. U istraivanju na otoku Wight Rutter, Tizard i Whit- more (1970) otkrili su
sedam kljunih initelja, ukljuujui i neke iz Petrova ivota, koji su bili povezani s poveanim
rizikom od psihijatrijskih poremeaja kod djece. Sada emo razmotriti one koji nam pomau
rasvijetliti odnos izmeu emocija i emocionalnih poremeaja.
Sukobi meu roditeljima

Djeca koja su izloena ozbiljnim i dugotrajnim sukobima izmeu svojih roditelja pod poveanim
su rizikom za razvoj eksternaliziranih poremeaja (Grych i Fincham, 1992). Takva djeca, osobito
djeaci, pokazuju agresivnost i ljutnju prema svojim roditeljima i prema drugoj djeci. Jedan od
vanih mehanizama pritom je izloenost otvorenom pokazivanju neprijateljstva - roditelji ljutito
viu jedno na drugo. Jenkins i Smith (1991) ispitali su tri aspekta loih branih odnosa: uestalost i
ozbiljnost ljutitih svaa, neslaganje u pitanjima odgoja djeteta i razdoblja tihe napetosti. Pokazalo se
da je s djejom psihopatologijom povezana uestalost i ozbiljnost roditeljskih svaa. Otvoreno i
estoko svaanje bilo je takoer povezano i s vie problema u roditeljstvu, poput slabijeg nadzora
nad djecom i kritinosti prema njima. Nakon kontrole ovih aspekata odnosa roditelj-dijete, djeja
nazonost bunim svaama iz-meu roditelja i dalje je bila povezana s njihovim eksternaliziranim
problemima.
U samim poecima pokuaja objanjavanja razloga zbog kojih djeca postaju delinkventna, dralo
se kako razvod braka roditelja poveava vjero jatnost djeje psihopatologije. Meutim, danas je jasno
da se eksternalizirar.: problemi pojavljuju prije nego to se roditelji rastave i da su povezani s ro-
diteljskim sukobima prije rastave (Block, Block i Gjerde, 1986; Cherlin i sur.. 1991). Slino tome,
djeja psihopatologija nakon rastave braka roditelja najsnanije je povezana s nastavljanjem sukoba
izmedu roditelja (Emerv.
1988).
Istraivanja o kojima smo do sada govorili su korelacijskog tipa. Kako bi se ispitali uzroni
odnosi, provedena su takoer i eksperimentalna istraivanja. Cummings je (1987) osmislio situacije u
kojima su se parovi djece igrali zajedno i dok su se igrali vidjeli su dvije nepoznate odrasle osobe
kako prijateljski razgovaraju, a kasnije kako se ljutito svaaju. Kao to se moe vidjeti na slici 8.2,
nakon svae odraslih osoba dolo je do poveanja djejeg agresivnog ponaanja. Meutim, djeja
izloenost ljutnji nepoznatih odraslih osoba moe imati prilino razliito znaenje negoli njihova
izloenost ljutnji vlasti-tih roditelja. Unato tome, ovi eksperimentalni podaci, zajedno s epidemi-
olokim nalazima, pokazuju kako neprijateljske i negativne emocije izmeu odraslih osoba mogu kod
djece izazvati agresivno ponaanje.
Prisustvovanje
O 1A (prvo izlaganje emocijama)
t 1B (drugo izlaganje emocijama) 2
izraavanju
(ponavljanje situacije 1A) negativnih emocija
C (kontrolna skupina) moe kod djece
poveati rizik za razvoj eksternaliziranih
ponaanja na nekoliko naina (, Fin-
cham i Cummings, 1992). Putem modeliranja
djeca mogu od svojih roditelja nauiti da
je izraavanje negativnih emocija nain na
koji mogu izai nakraj sa sukobima. Ljutnja
kod njih moe izazvati povienu razinu
aktivacije, a ta po- viena razina aktivacije
moe utjecati na njihovo ponaanje.
Prisustvovanje izraavanju negativnih emocija
meu roditeljima moe promijeniti i djete-
bez pozitivne bez Ijutnja bez emocija u pozadini pozitivne
emocija emocije u emocija emocije u
pozadini pozadini
Razdoblje 1
SLIKA 8.2 Prosjeno trajanje agresije (u sekunama) izmeu dvoje djece koja su u is-
traivanju Cummingsa i sur. (1987) bila izloena ljutitom svadanju dvije nepoznate odrasle
osobe. Valja uoiti kako je kod djece koja su bila izloena Ijutnji odraslih osoba u petom
razdoblju dolo do poveanja agresivnog ponaanja, osobito kod one koja su ljutnji odraslih
bila izloena po drugi put. Za razliku od toga, kod kontrolne skupine djece, koja nisu bila
izloena ljutnji odraslih osoba, zabiljeeno je smanjenje agresivnosti.
tova oekivanja o meuljudskim odnosima, i to na takav nain da neutralno ponaanje drugih ljudi
ponu tumaiti u negativnom svjetlu (Jenkins i sur., u tisku). Ovo su izravni uinci nesuglasica u
braku. Sukobi meu roditeljima imaju takoer i posredne uinke, jer mogu dovesti do prdhijena u
odnosu izmeu svakog roditelja i djeteta (Fauber i Long, 1992).
Psihijatiijski poremeaji kod roditelja

Epidemioloka istraivanja redovito pokazuju da su psihijatrijski problemi kod roditelja
povezani s poveanim rizikom za razvoj poremeaja kod djeteta (Bird, Canino i Rubio-Sripec, 1988;
Richman, Stevenson i Graham, 1982). Cesto djeca pokazuju slinu vrstu poremeaja kao i njihovi
roditelji. Tako je, primjericej depresivnost roditelja snanije povezana s djejim internaliziranim
poremeajima nego s eksternaliziranim poremeajima (Dowd- i , 1990; Williams i sur.,
1990). Hammen i sur. (1990) utvrdili su da kada djeca depresivnih roditelja imaju neki poremeaj,
najee se takoer radi o depresiji. Kod djece iji roditelji imaju anksiozni poremeaj, takoer je
poveana vjerojatnost simptoma anksioznosti (Rosenbaum, Biederman i Gersten, 1988). Djeca koja
ive s roditeljima koji imaju antisocijalne poremeaje (koji ukljuuju i agresivnost) sklonija su
eksternaliziranim poremeajima nego drugim vrstama poremeaja (Huesmann i sur., 1984; Rutter i
Giller, 1983).
Poveani rizik od poremeaja kod djece iji roditelji imaju psihijatrijske poremeaje proizlazi iz
nepovoljnih genetskih i okolinskih initelja - obje vrste initelja imaju ulogu u razvoju poremeaja
(Rutter, Tizard i Whitmore, 1970). Kao to smo vidjeli u 7. poglavlju, utvreni su znaajni
koeficijenti nasljednosti za barem neke od mjera negativne emocionalnosti. U okolini takoer postoje
vani uzroni initelji: djeca depresivnih roditelja izloena su tuzi i razdraljivosti ee nego djeca
nedepresivnih roditelja (Cohn i sur., 1990; Field i sur., 1990). Kod takve djece postoji poveana
vjerojatnost da e i sama pokazivati ljutnju i tugu. Primjerice, Cohn i sur. utvrdili su da tijekom
interakcija sa svojim depresivnim majkama dojenad provodi 6.7% vremena pokazujui tugu i 7.6%
vremena pokazujui ljutnju, dok djeca nedepresivnih majki tijekom interakcija sa svojim majkama
tugu pokazuju 0.2% vremena, a ljutnju 0.8% vremena. Dio te povezanosti moe se objasniti
modeliranjem.
Meutim mogue je takoer i to da su djetetovi ciljevi tijekom interakcija s depresivnim ili
razdraljivim roditeljem osujeeni, to dovodi do veeg pokazivanja negativnih emocija (Tronick,
1989).
U interakciji s depresivnim roditeljem dijete ui kako reagirati na roditeljeve emocije, na koji
nain roditeljeve emocije izazivaju emocije kod njega te na koji nain njegove komunikacije utjeu
na roditelja. Kroz svoje iskustvo dijete poinje graditi shemu o vlastitim emocijama i o emocijama
svog roditelja. Field i sur. (1988) usporedili su interakcije male djece depresivnih majki s
interakcijama male djece nedepresivnih majki. Djeca su snimana na videovrpce za vrijeme igre s
majkom, a potom za vrijeme igre s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba nije znala je li djetetova
majka depresivna ili ne. Tijekom igre s majkom djeca depresivnih majki pokazivala su vie
odvraanja pogleda i openito su bila negativnija. Takvo se djetetovo ponaanje preno- silo i u
interakciju s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba bila je manje ak- tivna, manje je priala i manje
se igrala s djecom depresivnih majki nego s dje-
Slika 8.3 Depresija je razmjerno esta kod majki male djece. Ona obuhvaa beznae, koje je esto u
nepovoljnim ivotnim i materijalnim uvjetima te pri slaboj podrci branog partnera - i naravno,
ona utjee na djecu.
com nedepresivnih majki. Prema tome, ve u prva tri mjeseca ivota djeca izgrauju obrasce
reagiranja koji se temelje na prilagoavanju emocionalnim stanjima njihovih majki, i te obrasce nose
sa sobom u nove interakcije.
Ovakve interakcije mogu kod sasvim male djece izazvati osjeaj nepovje- renja u roditelje, to
ometa razvoj odnosa privrenosti. Utvreno je da djeca depresivnih majki ee razvijaju nesiguran
stil privrenosti (Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi, 1993; Radke-Yarrow i sur., 1985).
Dijete takoer ui i o uinku emocija na interakcije, promatrajui depresivnog roditelja u
interakciji s drugim lanovima obitelji. Hops i sur. (1987) opaali su obrasce interakcija u obiteljima
u kojima je majka bila depresivna. Utvrdili su da majino depresivno raspoloenje dovodi do
obuzdavanja oeve agresivnosti prema majci, kao i agresivnosti djece prema majci. Prema tome,
majino raspoloenje ima funkciju poteivanja majke od ljutnje drugih lanova obitelji. Kada su
otac i djeca pokazivali ljutnju prema majci, to je privremeno obustavilo njezino depresivno
raspoloenje. Sto djeca iz ovakve vrste iskustava ue o emocijama? Ona ue da izraavanje tuge
sprjeava druge ljude da se ljute te da izraavanje ljutnje druge ljude aktivira i izvlai iz depresivnih
stanja. Otkriven je jo jedan zanimljiv nalaz: kada su oevi obuzdavali svoju ljutnju prema
suprugama, pokazivali su vie ljutnje prema svojoj djeci. To znai kako djeca takoer mogu nauiti
da emociju koju ljudi doivljavaju prema nekoj osobi ne moraju nuno prema toj osobi i izraziti.
Jo jedna posljedica ivota u obitelji s depresivnim roditeljem jest to to dijete moe biti izloeno
negativnim procjenama svijeta, koje onda kasnije i samo upotrebljava u svojim procjenama dogaaja.
Zahn-Waxler i Kochanska
(1990) utvrdili su da majke s depresijom ee govore stvari koje kod njihove djece izazivaju
osjeaje krivnje i anksioznosti te da ee izraavaju svoje razoaranje nego nedepresivne majke.
Garber, Braafladt i Zeman (1991) utvrdili su da su depresivne majke kritinije prema svojoj djeci od
nedepresivnih majki. Roditeljeve negativne procjene djeteta mogu pospjeiti razvoj odreenih
obrazaca procjenjivanja dogaaja o kojima smo raspravljali ranije: pripisivanje negativnih dogadaja
svojim slabostima. Prema tome, na naine koje smo ovdje prikazali, djeca razvijaju emocionalne
reakcije koje im postaju uobiajene i koje se sjedinjuju u emocionalne sheme. Premda u poetku u
njihovim obiteljskim prilikama te sheme mogu biti adaptivne, one se nastavljaju i dalje u ivotu i
prenose u druge okolnosti.
Odnos izmeu roditelja i djeteta
Kao to smo vidjeli u 7. poglavlju, tekoe u odnosu roditelj-dijete vane su za razumijevanje
djetetovih obrazaca emocionalnosti. Ovdje prikazujemo svega tri od nekoliko vrsta tekoa koje su
povezane s poremeajima kod djece.
Odsutnost ranog odnosa privrenosti
U ranoj formulaciji teorije privrenosti, Bowlby je smatrao kako su djeca koja nemaju mogunost
stvoriti primarni odnos privrenosti u ranom djetinjstvu time trajno pogoena (Bowlby, 1951).
Razlog za to nalazio se u Bowl- byjevoj pretpostavci da je roditeljska ljubav jednako vana za
djetetov razvoj kao i hrana. Istraivanje koje su proveli Harlow i Harlow (1962), kao i druga
istraivanja prikazana u 3. poglavlju, poduprla su takvo shvaanje. Longitu- dinalna istraivanja djece
koja su odrasla u institucijama omoguuju nam ispitivanje dugoronih uinaka odsutnosti primarnog
odnosa privrenosti u ranom ivotu. Tizard i Hodges (Hodges i Tizard, 1989a, 1989.b; Tizard i
Hodges, 1978) pratili su djecu koja su smjetena u institucije prije nego to su navrila dvije godine
ivota, a napustila su ih izmeu druge i sedme godine ivota. Osoblje koje je bilo zaposleno u tim
institucijama prualo je dobru tjelesnu skrb i poticalo kognitivni i govorni razvoj, ali su djeca imala
velik broj odgajatelja (u prosjeku 50) i nisu izgradila ni jedan poseban odnos privrenosti.
U dobi izmeu dvije i sedam godina djeca su ili bila vraena u svoje bioloke obitelji ili su bila
trajno posvojena. Obnovljene bioloke obitelji imale su malo sredstava za ivot i vei broj djece koji
je ivio u obitelji; one su imale ambivalentan stav prema djetetovu povratku. Posvojiteljske obitelji
openito su bile vrlo oduevljene dolaskom djeteta, izuzetno su se trudile izgraditi odnos s njime i
bile su spremne tolerirati znatnu ovisnost rano u odnosu. Djeca vraena u bioloke obitelji i
posvojena djeca usporeena su s djecom istog uzrasta koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje
roditelje.
Kada su djeca navrila 8 i 16 godina, ona koja su bila smjetena u institucijama u veoj su mjeri
pokazivala psihopatoloke poremeaje nego djeca koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje.
Prema procjenama uitelja obje su skupine ranije institucionalizirane djece pokazivale vei broj
simptoma koji upuuju na psihopatologiju - traenje panje, nemir, nepopulamost, svadljivost i
agresivnost - nego njihovi neinstitucionalizirani vrnjaci. Odnosi s vrnjacima takoer su bili loiji.
Kod kue je slika bila drugaija. Tu su se, prema procjenama roditelja, posvojena djeca i djeca
vraena u bioloke obitelji razlikovala u svom odnosu prema drugim lanovima obitelji, kao i po
psihopatolokim simptomima. Djeca vraena u bioloke obitelji imala su znatno vie smetnji - vie
psihopatolokih simptoma, manje vrste odnose privrenosti te konfliktnije i tee obiteljske odnose.
Meutim djeca koja su bila posvojena, prema izvjetajima roditelja funkcionirala su dobro. Roditelji-
posvojitelji za njih su izvijestili da imaju bliske i tople odnose s drugim lanovima obitelji. Kvaliteta
njihove privrenosti nije se razlikovala od kvalitete privrenosti djece koja su cijelo vrijeme odrastala
uz svoje roditelje. Posvojena djeca nisu pokazivala vie psihopatolokih simptoma.
Ovi nalazi pokazuju kako se institucionalizirana djeca koja nisu imala primarni odnos
privrenosti u ranom djetinjstvu doista tee slau sa svojim vrnjacima. I uitelji i vrnjaci to
primjeuju i udaljavaju se od te djece. Meu- tim, u obiteljima kojima je stalo do te djece lanovi
obitelji izuzetno se oko njih trude. Moda u poetku njihova meusobnog odnosa oni toleriraju neo-
binosti, dajui djetetu priliku da bude voljeno i da doivi prisne odnose.
sti
so
Z 5 O' bi u I ski PT i st
Stil privrenosti
Premda je Bowlbyjeva teorija privrenosti formulirana kako bi se objasnila znaajna odstupanja
u odgoju i skrbi o djetetu, npr. institucionalna skrb, Ainsvvorth i sur. (1978) proirili su tu teoriju
kako bi povezali ponaanje roditelja i djeteta u normalnom rasponu. Kao to smo objasnili u 7.
poglavlju, razmjerno male varijacije u majinoj osjetljivosti povezane su sa specifinim stilovima
privrenosti koji se utvruju testom Nepoznata situacija. Privrenost se mnogim istraivaima ini
toliko temeljnom da se postavilo pitanje predviaju li stilovi privrenosti - siguran, ambivalentan i
izbjegavajui
- psihopatologiju. Provedena su brojna istraivanja, ali povezanost izmeu stila privrenosti u dobi od
godinu dana i kasnijih psihopatolokih poremeaja pokazala se slabom i nedosljednom. Tako je u
jednom istraivanju utvrena povezanost izmeu stila privrenosti i psihopatologije kod predkol-
ske i kolske djece samo za djeake, ali ne i za djevojice (Lewis i sur., 1984), u drugom samo za
djevojice, ali ne i za djeake (La Freniere i Sroufe, 1984), a u treem je utvrena za ponaanje u
jednoj situaciji, ali ne i u drugoj situaciji (Oppenheim, Sagi i Lamb, 1988). U drugim istraivanjima
utvrdeno je, una- to preciznoj metodologiji, da stil privrenosti uope nije povezan s psihopa-
tologijom (Fagot i Kavanagh, 1990; Goldberg i sur., 1989). Ova nedosljednost pokazuje da je
nesiguran stil privrenosti, u najboljem sluaju, samo slab prediktor psihopatologije.
Meutim postoji jedna kategorija privrenosti za koju je utvreno da je snano povezana s
psihopatolokim poremeajima kod djece. To je kategorija dezorijentirane/dezorganizirane
privrenosti, koju su Main i Solomon (1986) dodali trima stilovima privrenosti (sigurnom,
ambivalentnom i izbje- gavajuem). Djeca takvog stila privrenosti reagiraju na majin povratak
nakon odvajanja proturjenim ponaanjima i dezorijentiranou. Ona nemaju povezanu i
organiziranu reakciju na svoje roditelje u vremenima stresa. Takav obrazac privrenosti ee je
pronaen kod rizine djece. U populaciji srednje klase on se pojavljuje kod 13% dojenadi (Main i
Solomon, 1990), dok kod dojenadi siromanih majki koje imaju depresiju njegova zastupljenost
iznosi 54% (Lyons-Ruth i sur., 1990), a u uzorku zlostavljane djece ak 82% (Carlson i sur., 1989).
Utvreno je da je ovaj obrazac dezorganizirane privrenosti snano povezan s psihopatologijom.
Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi (1993) pratili su skupinu djece od navrenih 18 mjeseci pa do pet
godina ivota. Ta su djeca bila izloena viestrukim rizicima, ukljuujui siromatvo, zlostavljanje i
majinu psihijatrijsku bolest. Meu njima, 71% onih koji su u dobi od pet godina pokazivali
znaajnu razinu neprijateljstva u dobi od 18 mjeseci bilo je klasificirano u dezorganizirani stil
privrenosti, a svega 12% u sigurni stil privrenosti. Predvianja unaprijed nisu bila tako dobra:
priblino polovica djece koja su u dobi od 18 mjeseci pokazivala dezorganizirani stil privrenosti nije
razvila psihopatologiju. Ovo istraivanje potvrdilo je da kod djece iz vrlo poremeenih okolina
postoji rizik za razvoj psihopatologije, a rani znakovi mogu se pronai u emocionalnim reakcijama u
dobi od 18 mjeseci. Meutim nije jasno koje su specifine okolinske i temperamentalne pretee tog
obrasca reagiranja.
Prema tome, sigurni, ambivalentni i izbjegavajui stilovi privrenosti u dobi od godinu dana nisu
vani prediktori psihopatolokih poremeaja. De- zorganizirani stil privrenosti povezan je s
psihopatologijom, ali je taj stil privrenosti toliko vrsto povezan s vodeim rizinim initeljima u
djetetovoj okolini da se ini vjerojatnim kako ti initelji, a ne nedostaci u majinoj osjetljivosti,
zapravo predstavljaju rizike. U usporedbi s ekstremnim neprija- teljstvom, zlostavljanjem i
zanemarivanjem, o kojima emo raspravljati sada, male razlike u majinoj osjetljivosti imaju tek
neznaajne uinke na psihopatologiju.
Razlike u kvaliteti odnosa izmeu roditelja i djeteta
Neprijateljstvo i kritiziranje u odnosu roditelja prema djetetu dosljedno se pokazuju vanim

prediktorima psihopatologije u djetinjstvu, posebno pojave eksternaliziranih poremeaja (Ohveus,
1980; Patterson, 1982; Stubbe i sur.,
1993) . Primjerice, Richman, Stevenson i Graham (1982) intervjuirali su obitelji kada su djeca bila
stara tri ili osam godina. Na temelju boje majina glasa i sadraja njezinih izjava o djetetu tijekom
dvosatnog intervjua procijenjena je njezina toplina i kriticizam. U odnosu na djecu koja nisu imala
nikakav psihijatrijski poremeaj, trogodinjaci s psihijatrijskim poremeajima etverostruko su
ee imali majku koja je bila kritina prema njima, tri i pol puta ee imali su majku ija je toplina
prema djetetu procijenjena niskom i tri puta ee imali su majku koja ih je tukla. Kod oeva su
utvreni slini obrasci.
Tjelesno zlostavljanje djece rezultira itavim nizom razvojnih, spoznajnih, emocionalnih i
socijalnih posljedica (Cicchetti, 1990). to se tie psihopatologije, postoji vjerojatnost razvoja
eksternaliziranih poremeaja i problema povezanih s agresivnou (Simons i sur., 1991). Pronaeni
su takoer i internalizirani simptomi, osobito depresija (Sternberg i sur., 1993).
Djeca iz zlostavljajuih obitelji sklona su postupke drugih ljudi procijeniti neprijateljskima.
Dodge, Bates i Pettit (1990) istraivali su djecu iz ope populacije. Sest mjeseci prije nego to su
djeca krenula u kolu njihovi su roditelji intervjuirani o uestalosti tjelesnog kanjavanja djeteta i
jaini tih kazni. Kad su djeca krenula u kolu procijenjena je njihova agresivnost prema vrnjacima
na temelju sociometrijskih intervjua, kojima je od svakog djeteta iz razreda traeno da imenuje djecu
koja su zloesta i puno se tuku. Utvreno je da su uestalost i ozbiljnost tjelesnog kanjavanja kod
kue povezani s djetetovom agresivnou prema vrnjacima u koli. Od djece je takoer traeno da
zakljue o namjeri koja se nalazi iza nekih neutralnih socijalnih podraaja. Djeca koja su kod kue
bila izloena velikoj koliini tjelesnog kanjavanja neutralnim postupcima druge djece ee su
pripisivala neprijateljske namjere nego djeca koja nisu bila tjelesno zlostavljana. Njihove
kognitivne procjene namjera drugih ljudi djelomice objanjavaju povezanost izmedu njihova
iskustva kod kue i razine njihove agresivnosti s vrnjacima. Prema tome, djeca koja ive u
zlostaVljajuim obiteljima sklonija su u postupcima svojih vrnjaka vidjeti neprijateljske namjere
prema sebi te, posljedino tome, reagirati agresivno.
Nije samo izloenost negativnim emocijama ono to kod djece poveava rizik od psihopatologije.
Nedostatak pozitivnih emocija u odnosu roditelj- dijete takoer je povezan s poveanom
psihopatologijom kod djece. Pettit i Bates (1989) vrili su opaanja interakcije roditelj-dijete kod
kue kada je dijete bilo staro 6,13 i 24 mjeseca. Procjenjivane su pozitivne emocije koje su majke
pokazivale prema svojoj djeci: osjeajan kontakt (u dobi od 6 mjeseci), osjeajno poduavanje (u
dobi od 13 mjeseci) i verbalno poticanje (u dobi od 24 mjeseca). Kada su djeca bila stara 4 godine
procjenjivana je njihova psihopatologija. Manja koliina pozitivnih majinih emocija u prve dvije
godine ivota bila je prediktivna za internalizirane i eksternalizirane probleme u dobi od etiri
godine. Nedostatak pozitivnih majinih emocija bio je snaniji prediktor djetetovih problema nego
to su to bile negativne emocije.
Kao i kod branih sukoba i roditeljske depresivnosti, mehanizmi koji su ukljueni u stvaranje
povezanosti izmeu djetetova odrastanja u vrlo kri- tinoj ili tjelesno zlostavljajuoj obitelji i razvoja
problema povezanih s agresivnou, vjerojatno su takoer razliiti. Oni obuhvaaju podudaranje
visokih razina ljutnje, uenje negativno pristranih sustava procjenjivanja i uenje emocionalnih
nizova u kojima se na razliite emocije reagira ljutnjom. Odsut- nost emocionalne topline takoer je
vana u predikciji obrazaca emocionalnosti koje djeca razvijaju. Jo uvijek ne znamo dovoljno o
tome zbog ega zlostavljanje katkada rezultira eksternaliziranim poremeajima, a katkada
internaliziranim poremeajima. Konstitucijski initelji kao to su spol i temperament mogu imati
odreenu ulogu u tome.
Siromatvo
Siromatvo je snano povezano s poveanom prevalencijom psihijatrijskih poremeaja (Costello,
1989). Boyle je (1991), izvjetavajui o uzorku djece iz ope populacije u Ontariu, dobi od 4 do 16
godina, utvrdio da prevalencija poremeaja meu djecom iji su roditelji godinje zaraivali vie od
50 000 S (podatak za 1983. godinu) iznosi 14%, a meu djecom iji su roditelji godinje zaraivali
manje od 10 000 $ 35%. Pojam siromatvo ne omoguuje nam razumijevanje naina na koji kod te
djece dolazi do poveanog rizika. U industrijaliziranom drutvu siromatvo znai raspolaganje s malo
resursa, a u obiteljima s oskudnim resursima razina stresa je poveana (Rutter i sur., 1975). To je pak
povezano s uestalijim izraavanjem negativnih emocija prema djeci (Radke-Yarrow, Richters i
Wilson, 1988), psihijatrijskim poremeajima i poremeajima linosti kod roditelja te branim
neskladom. Ali siromatvo moe takoer imati i izravan uinak na razvoj problema, osobito
eksternaliziranih. Siromana djeca mogu osjeati da su sprijeena u postizanju svojih ciljeva. Putem
medija i na druge naine ona su izloena razliitim predmetima, aktivnostima i dostignuima koji su
drugim ljudima dostupni. ali njima nedostupni.
Kombinacija rizinih initelja
Prisjetimo se ponovno sluaja Petra, o kojem smo govorili na poetku ovog poglavlja. Kao to
smo vidjeli, u njegovu ivotu istodobno je postojalo nekoliko stresora. Njegova je majka u jednom
razdoblju bila depresivna, njegovi su roditelji bili u sukobu i obitelj je ivjela u siromatvu.
Nekoliko skupina istraivaa koji su se bavili epidemiolokim istraivanjima pokazalo je da su djeca
pod najveim rizikom onda kada se vei broj stresora pojavljuje zajedno (Rutter, 1979; Williams i
sur., 1990). Rutter je opisao est obiteljskih initelja koji djecu stavljaju pod povean rizik za razvoj
psihopatologije. Mi smo opisali etiri od tih est initelja: depresiju roditelja, brani nesklad ili
razvod, uklanjanje djeteta iz obitelji od strane dravnih organa i siromatvo - to su initelji koje
najbolje moemo razumjeti razmotrimo li emocije koje su kod njih ukljuene. Ostala dva Rutterova
initelja nismo razmatrali; to su velik broj lanova obitelji i kriminalitet roditelja. Utjecaj veliine
obitelji moe se objasniti, kao i siromatvo, oskudnou vanih resursa, ukljuujui i dostupnost
roditelja, to poveava uestalost i intenzitet negativnih emocija. Kriminalitet roditelja moe biti
povezan s negativnijim roditeljskim odgoj- nim postupcima, poput poveanog neprijateljstva prema
djetetu i slabijeg nadzora nad njime (Patterson, 1986). Rutter i sur. (1975) utvrdili su da u ur- banim
podrujima, u odnosu na ruralna, dvostruko vei broj djece ima poremeaje, uglavnom zbog
poveane prisutnosti ovih est rizinih initelja.
Iz ovoga proizlazi jedan vaan zakljuak, koji je prikazan i na slici 8.4 Djeca kod koje je prisutan
samo jedan od tih est rizinih initelja ne razlikuju se od djece kod koje ne postoji ni jedan rizini
initelj. Ali s prisut- nou svakog sljedeeg rizinog initelja vjerojatnost da e dijete imati neki
poremeaj naglo se poveava. Prisutnost dva stresora u odnosu na samo jedan etverostruko
poveava vjerojatnost da e dijete razviti neki psihopatoloki poremeaj. Prisutnost etiri stresora
poveava taj rizik ak 20 puta.
Dvosmjemi utjecaji i potkrepljenja u okolini

Premda smo opisali nain na koji roditelji utjeu na svoju djecu, prilino je nevjerojatno da se taj
utjecaj ostvaruje na tako jednostavan nain. Djeca tekog temperamenta ee izazivaju ljutnju kod
svojih roditelja, a ljutnja roditelja djetetovo ponaanje vjerojatno ini jo teim (Lytton, 1990).
Patterson (1982) je pisao o uzajamno prisiljavajuim obrascima ponaanja u agresivnim obiteljima.
Na djetetovo agresivno ponaanje roditelj reagira jo agresivnije, to kod djeteta moe izazvati
daljnju agresiju itd. Nae emocije drugim osobama neto priopavaju. U sljedovima emocionalnih
komunikacija pripisivanje izraavanja emocije nekom pojedincu ima svoju problematinu stranu.
to se vie neka osoba protivi razgovoru sa svojim branim partnerom, to ona osjea snaniju
frustraciju i Ijutnju. Kako se njezina ljutnja poveava, tako se kod prvog partnera smanjuje elja za
razgovorom. Opisivanje emocije unutar
20
15
10
4+
SLIKA 8.4 Rutterov (1979) dijagram uinaka rizinih initelja na razvoj psihijatrijskih poremeaja kod
djece. Djeca kod koje je prisutan samo jedan rizini initelj imaju jednaku vjerojatnost razvoja
poremeaja kao i djeca kod koje nije prisutan ni jedan rizini initelj. Meutim sa svakim sljedeim
rizinim initeljem prevalencijapsihijatrijskih poremeaja viestruko se poveava.
nekog pojedinca ne govori nita o tome to je tu emociju prouzroilo, kao ni o tome to ju odrava.
Ovdje smo se usredotoili na obitelji koje su povezane s odreenim tipo- vima psihopatologije.
Grupe vrnjaka takoer imaju vanu ulogu u odravanju psihopatologije, osobito eksternaliziranih
poremeaja. Patter- son, Capaldi i Bank (1991) smatraju da djeca ue obrasce antisocijalnog
ponaanja kod kue, a zatim ih prenose u kolu. Takvi obrasci ponaanja brzo dovode do odbacivanja
od strane druge djece (Coie i Kupersmith, 1983), ime se poveava vjerojatnost da e se dijete i dalje
ponaati agresivno.
Konstitucijski initelji povezani s psihopatologijom

U prethodnom smo poglavlju raspravljali o ulozi temperamenta u emocionalnosti. Temperament
smo smatrali jednim od elemenata koji sudjeluju u stvaranju emocionalnih sklonosti. Rane
karakteristike temperamenta umjereno su povezane s vjerojatnou razvoja psihopatologije i vrstom
psihopatologije (Bates, 1987; Maziade i sur., 1990). Rende (1993) je proveo istraivanje na
reprezentativnom uzorku koji se sastojao od 164 djece. Tem- perament je procjenjivan u dobi od
jedne i dvije godine, a zatim ponovno u treoj i etvrtoj godini ivota. Kada je dijete navrilo sedam
godina majka je, ispunjavanjem upitnika, dala podatke o djetetovim problemima ponaanja. Kod
djeaka je emocionalnost u dojenakoj dobi objanjavala 4%, a emocionalnost u ranom djetinjstvu
dodatnih 4% varijance anksioznosti i depresivnosti u dobi od sedam godina. Kod djevojica je
predikcija bila uspjenija. Emocionalnost u dojenakoj dobi objanjavala je 9%, a emocionalnost u
ranom djetinjstvu dodatnih 8% varijance kasnije anksioznosti i depresivnosti. Problemi panje kod
djeaka mogli su se predvidjeti na temelju ranih procjena aktivnosti, jedne od dimenzija
temperamenta, pri emu su te rane procjene aktivnosti objanjavale 20% varijance problema panje u
dobi od sedam godina. Prema tome, temperament ima odreeni utjecaj na razvoj problema ponaanja
kod djece. Mogue je da se psihopatologija razvija samo onda kada nepovoljan temperament djeluje
u interakciji s negativnom okolinom. Primjerice, kada su djeca tekog temperamenta ivjela u
poremeenim obiteljima, Maziade i sur. (1990) utvrdili su da postoji vei rizik nastanka kasnije
psihopatologije nego onda kada su ivjela u obiteljima koje su dobro funkcionirale.
U novije vrijeme pojavilo se veliko zanimanje za genetske utjecaje na psihopatologiju. To
pitanje neemo detaljno razmatrati, ne zbog toga to ono nije vano, nego zbog toga to se vie zna o
vezi izmeu emocija i okolinskih rizika za nastanak psihopatologije nego o vezi izmeu emocija i
genetskih rizika za razvoj psihopatologije. Metode za istraivanje genetskih hipoteza u posljednjih su
15 godina znatno unaprijeene i postoji nekoliko opsenih pregleda nalaza o poremeajima u
djejoj dobi, ukljuujui i pregled Ruttera i suradnika (1990). Nekim poremeajima u djetinjstvu,
osobito autizmu, mora se prvenstveno pristupiti s genetskog gledita. Rutter i sur. zakljuili su kako
je, premda postoje dokazi o genetskim utjecajima na eksternalizirane i internalizirane poremeaje u
djetinjstvu, teko znati koliko su ti utjecaji snani. Rezultati dobiveni u razliitim istraivanjima
katkada su zbunjujui. Tako, primjerice, za kriminalitet odraslih osoba postoje snani dokazi o
genetskim utjecajima, ali za genetske utjecaje na poremeaje ponaanja u djetinjstvu i na
delinkvenciju dokazi nisu osobito snani. S obzirom na to da kriminalitetu odraslih osoba gotovo
uvijek prethode raniji poremeaji ponaanja, to se ini iznenaujuim. Mogue je da trajna
delinkvencija ima snaniju genetsku osnovu nego delinkvencija koja prestaje prije odrasle dobi, ali
to jo uvijek ne znamo. Za internalizirane poremeaje u djetinjstvu, Rutter i sur. zakljuili su kako,
premda je opravdano izvesti zakljuak da genetski initelji imaju odreenog utjecaja, u vrijeme kada
su pisali svoj pregledni rad nije bilo izravnih dokaza za to koji bi proizlazili iz dobro kontroliranih
istraivanja blizanaca. Pitanjem genetskih utjecaja na psihopatologiju bavimo se ponovno u 11.
poglavlju.
Neki konstitucijski initelji koji su vani zbog toga to poveavaju rizik od poremeaja kod djece,
a mogu i ne moraju ostvarivati svoj uinak putem emocionalnih initelja, jesu zaostajanja u razvoju i
misaoni nedostaci. Kod djece s niim kvocijentom inteligencije (Anderson i sur., 1987; Rutter, Tizard
i Whitmore, 1970), zakanjelim jezinim razvojem (Richman, Stevenson i Graham, 1982) i blagim
misaonim tekoama povezanima s preranim roenjem (Minde i sur., 1989) postoji vea
vjerojatnost razvoja psihijatrijskih poremeaja kasnije u djetinjstvu.
Zatitni initelji
Kao to se stresori pridruuju jedan drugome i poveavaju ukupni rizik, rizinim initeljima
mogu se pridruiti neki drugi initelji i poboljati ukupnu situaciju (Rutter, 1992). Jedno od vanih
pitanja u djejoj psihopatologiji je zbog ega neka djeca razviju \\ potemeaie i
poremeaje ponaanja, dok druga djeca, koja su izloena istim tim rizicima, takve pore-meaje ne
razviju. Razmislite ponovno o Petru. Zbog ega je on pokazivao smetnje, a njegove sestre, koje su
odrastale u istoj obitelji, nisu? Petrove sestre imale su jedna drugu, kao sasvim male bile su lakeg
temperamenta i obje su imale bolji odnos s majkom. injenica da su bile djevojice takoer je vana
- djevojice su manje podlone razvoju odreenih oblika psihopatologije nego djeaci.
Za koje je initelje u djejem ivotu utvreno da tite od poremeaja? Djeca iz vrlo stresnih
okolnosti pokazuju manje problema ako imaju brau s kojom su bliska (Jenkins, 1992), bake i
djedove koji u velikoj mjeri sudjeluju u skrbi o njima (Jenkins i Smith, 1990; Werner i Smith, 1982)
ili ako u koli doivljavaju uspjeh (Quinton, Rutter i Liddle, 1984). Takvi initelji mogu imati
presudnu ulogu u tome hoe li dijete funkcionirati dobro unato stresu ili e podlei uincima stresa i
razviti psihopatoloki poremeaj. Primjer za to dolazi nam iz istraivanja Jenkinsa i Smitha (Jenkins i
Smith, 1990), koji su intervjuirali roditelje i djecu iz obitelji u kojima je postojala visoka razina su-
koba izmeu roditelja, kao i one iz komparabilnog uzorka obitelji u kojima je razina sukoba meu
roditeljima bila niska. Na slici 8.5 moemo vidjeti da su djeca iz konfliktnih obitelji koja su imala
blizak odnos s odraslom osobom izvan obitelji (najee s bakom ili djedorn) pokazivala manje
psihopatologije od djece koja nisu imala takav blizak odnos. Prisutnost bake ili djeda nije bila
prediktor psihopatologije kod djece koja nisu ivjela u stresnim okolnostima. To pokazuje kako bake
i djedovi katkada mogu kompenzirati probleme prisutne u djetetovoj okolini.
kole takoer mogu dosta toga uiniti kako bi zatitile djecu od tetnih posljedica stresnih
obiteljskih okolnosti (Rutter i sur., 1979). Jedan od naj-
dobar brak lo brak
SLIKA 8.5 Prosjean broj psihijatrijskih simptoma kod djece iji su roditelji imali dobar ili
konfliktan brak, ovisno o tome je li dijete imalo blizak odnos s odraslom osobom izvan
obitelji (Jenkins i Smith, 1990).
dojmljivijih primjera za to je rad Comera (1988), djejeg psihijatra koji se bavi
poboljanjem ivotnih izgleda djece kod koje postoji veliki rizik kako za razvoj
psihopatologije, tako i za neuspjeh u koli. Comer je poeo raditi s dvije kole u
najsiromanijim podrujima New Havena u Connecticutu. Nje- gova je hipoteza bila da
crnaka djeca doivljavaju kolski neuspjeh zbog otuenosti od kole. Vrijednosti
njihovih roditelja i vrijednosti kole bile su proturjene. Comer je radio na promjeni
ustroja kola, tako da je roditelje ukljuio u rukovoenje i upravljanje kolom. U
kolama su osnovani timovi za duevno zdravlje kako bi uiteljima pomogli razumjeti
poremeeno ponaanje te kako bi rano intervenirali kod djece koja su takvo ponaanje
pokazivala. kole su se povezale s lokalnom zajednicom i organizirale drutvene
dogaaje u kojima su se roditelji i osoblje kole meusobno upoznavali u ne- prijeteim
okolnostima. Prije nego to je ovaj program zapoeo, dvije kole u kojima su Comer i
njegov tim radili imale su najnie razine postignua u itavom New Havenu. Djeca su
esto bila iskljuivana iz kole zbog tekog ponaanja. Deset godina kasnija, a bez da
nije dolo do ikakve promjene u so- cioekonomskoj razini roditelja iz dviju promatranih
kola, te su dvije kole zauzimale tree i etvrto mjesto u gradu po rezultatima na
testovima matematikog postignua i itanja - i deset godina u njima nije bilo
ozbiljnih problema ponaanja. Ovo je vaan i ohrabrujui primjer toga kako se ivot
rizine djece moe znaajno poboljati.
Dijateza-stres: model poremeaja

Kakvim modelima raspolaemo u psihopatologiji i u normalnom emocionalnom
razvoju, kojima bismo mogli objasniti injenice prikazane u ovom poglavlju? U modelu
dijateza-stres pretpostavlja se da meusobna interakcija fiziolokih i okolinskih
varijabli dovodi do psihopatologije. Neki su ljudi osjetljiviji od drugih i skloniji razvoju
psihopatologije zbog svoje konstitucije
- ukljuujui genetsku osjetljivost, misaone nedostatke uzrokovane ozljedama nastalim
u porodu i znaajke temperamenta. Takvi initelji predstavljaju dijatezu, odnosno
predispoziciju.
Zatim, dogadaji i tekoe u ovjekovu ivotu mogu stvoriti zahtjeve s kojima se ta
osoba ne moe nositi. To su stresori. Djeca mogu doivjeti gubitak roditelja, roditeljsku
nebrigu ili stalne sukobe izmeu roditelja. Ako dijete nema unutranje resurse ili resurse
u okolini koji bi mu omoguili suoavanje s takvim stresorom, njegovo emocionalno
stanje i ponaanje mogu se pore- metiti. Kada su prisutni zatitni initelji, oni djeluju na
taj nain da pomau osobi u njezinu suoavanju s nepovoljnim okolnostima. Ovakav
model ukljuuje initelje na razliitim razinama: konstitucijske, obiteljske i drutvene.
Ti se initelji meusobno kombiniraju te uzrokuju poremeaje ili tite od njih.
U 7. poglavlju vidjeli smo da konstitucijski i okolinski initelji utjeu na razvoj
obrazaca emocionalnog izraavanja. Ti obrasci mogu se shvatiti kao dijateza. To se
moe odnositi na sklonost odreenim emocijama kada dogadaji postanu stresni -
primjerice, sklonost tome da se u stanjima potitenosti ili tjeskobe uvijek reagira
ljutnjom ili povlaenjem. Na temelju ovakvih emocionalnih sklonosti ne moe se
predvidjeti kada e dijete pokazati poremeaj, no one su vjerojatno vane u
odreivanju vrste poremeaja koji e se pojaviti.
Vratimo se jo jednom Petru. Premda su druga djeca izloena slinim rizinim
initeljima, redoslijed kojim se oni pojavljuju, vrijeme u koje se pojavljuju, njihov
intenzitet te unutranji doivljaj tih dogaaja ine iskustvo svake osobe jedinstvenim.
Takvi initelji djeluju u meusobnoj interakciji i dovode do ishodakoji je mnogo vie
od zbroja pojedinanih uinaka. Stoga je prilino razumljivo da smo u istraivanjima
psihopatologije, kada razmatramo mnogobrojne rizine initelje, rijetko kad sposobni
predvidjeti vie od priblino 25 do 30% varijance djeje psihopatologije.
Ovo nas vraa naoj raspravi o dinamikim sustavima, koju smo zapoeli u 6.
poglavlju. Emocionalni razvoj odvija se kroz interakciju brojnih initelja unutar
pojedinca te izmeu pojedinca i okoline. Pojedinani sustav doista postaje organiziran
na odreene naine. Neka su djeca vie sklona ljutnji, neka tuzi, a neka tjeskobi. Ali toj
su organizaciji doprinijeli viestruki utjecaji. Premda najznaajnije od tih utjecaja
moemo utvrditi, naa sposobnost predvianja ishoda za pojedince i dalje je prilino
ograniena - a vjerojatno tako i treba biti. Istraivanje djeje psihopatologije u zadnjih
30 godina u velikoj nam je mjeri pojasnilo to predstavlja ozbiljne rizike za dijete, pa
ak i to uinkovito moemo poduzeti kako bismo ih ublaili. Pa ipak, naposljetku.
svaka se osoba probija kroz ivot na svoj vlastiti nain i nitko ne moe tono
predvidjeti kakav e biti ishod.
Saetak
Emocije su ukljuene u djeju psihopatologiju zato to su smetnje koje ine
poremeaje po svojoj naravi emocionalne: eksternalizirane poremeaje obiljeavaju
ljutnja i agresivnost, depresiju obiljeava tuga, a anksioznost je obiljeena strahom.
Naela uzrokovanja tih poremeaja po mnogoemu su slina naelima uzrokovanja
manjih emocija. Meutim postoje razlike izmeu emocija i poremeaja. Vjerojatno je
najvanija ta to se emocionalni poremeaji u pravilu temelje na obrascima
emocionalnog reagiranja, a ne na pojedinanim emocijama i ti obrasci reagiranja
smanjuju djetetove sposobnosti normalnog funkcioniranja u svakodnevnom ivotu.
Pokazali smo kako su ti obrasci reagiranja pod utjecajem emocionalnog izraavanja u
obiteljskom okruenju: emocija koje djeca vide kao i emocionalnih komunikacija
koje su usmjerene prema njima, znaenja koja se pridaju emocionalnim dogaajima
kao i naina na koji lanovi obitelji reagiraju na djetetove emocionalne izraze.
Eksternalizirane poremeaje najee pokazuju djeaci, depresiju podjednako esto
djeaci i djevojice, a anksioznost neto ee poka-
zuju djevojice. Neki poremeaji imaju znatan kontinuitet, a neki se nastavljaju i u odrasloj dobi.
Utvreno je est najvanijih stresora ili rizinih initelja za djeju psihopatologiju: (a) sukob izmeu
roditelja; (b) depresivnost roditelja ili drugi psihijatrijski problemi; (c) zanemarivanje, zlostavljanje
i druga slina obiljeja odnosa roditelja prema djetetu; (d) loi socioekonom- ski uvjeti; (e) velik broj
lanova obitelji; (f) kriminalitet roditelja. Jedan od tih initelja sam po sebi ne poveava djetetov rizik
za razvoj poremeaja, ali dva initelja zajedno poveavaju taj rizik etiri puta, a etiri initelja
zajedno ak 20 puta. Temperament i drugi genetski initelji takoer imaju ulogu u poveanju rizika i
valja razmisliti o tome kako se initelji unutar djeteta kombiniraju s vanjskim dogaajima u
stvaranju poremeaja. Istodobno, neki initelji u djetetovu ivotu mogu djelovati kao zatita protiv
stresora - prisutnost brata ili sestre s kojima dijete ima blizak odnos, prisutnost bake ili djeda s
kojima je dijete blisko te postizanje uspjeha u nekom podruju kolskog ivota. Openito, genetski i
drugi initelji stvaraju emocionalne sklonosti koje pridonose predispozicijama (dijatezama) za
odreene vrste poremeaja, a ivotni dogaaji i tekoe mogu djelovati kao stresori koji mogu
pokrenuti nastanak poremeaja i koji taj poremeaj odravaju.

Velik i koristan prirunik iz djeje psihijatrije; osobito pogledajte poglavlja 12 i 13, koja govore o
nepovoljnim initeljima kod djece te poglavlja 18,19 i 20 koja govore o eksternaliziranim i
internaliziranim poremeajima:
Michael Rutter, Eric Taylor, & Lionel Hersov (Eds.). (1994). CHILD AND ADOLES- CENTPSYCHIATRV:
MODERN APPROACHES (3rd ed.). Oxford: Blackwell.
Izvrstan uvod u djeji razvoj i djeje probleme:
Michael Rutter i Marjorie Rutter (1992). Developing minds: Challenge and conti- nuity across
the life span. Harmondsworth: Penguin.
Jasno napisan lanak o djejoj osjetljivosti i otpornosti:
Emmie Werner (1989, April). Children of the Garden Island. SCIENTIFICAMERICAN, 260,106-111.
Dobro razmotreno pitanje regulacije kod djece:
Pamela Cole, Margaret Michel, & Laureen ODonnell-Teti (1994). The development of emotion
regulation and dysregulation: A clinical perspective. In N. Fox (Ed.), THE DE\ELOPMENT OF
EMOTION REGULATION. MONOGRAPHS OFTHE SOCIETY FOR RESEARCH IN CHILD DEVELOPMENT, 59 (2-
3, Serial No. 240), 73-103.
û/i/zcrijc i u
eifici e/?ioc(Ja u
'Spozfiaji
ihe/swaziji
Uloga emocija u upravljanju djelovanjem
Emocije koje katkada nisu povezane s
objektom (tzv. slobodno-lebdee
emocije)
Emocije koje su uvijek vezane uz objekt
Zbog ega o emocijama ne valja
razmiljati jednostavno kao o pozitivnima
ili negativnima?
Uinci raspoloenja i emocija na
kognitivno funkcioniranje
Uinci na percepciju
Emocije i panja
Emocije ipamenje
Uinci raspoloenja na prosuivanje
Persuazija
Sadraj Saetak
Funkcije emocija Prijedlozi za daljnje itanje

Kognidvne funkcije Racionalnost i emocije Emocije kao
heuristici
SLLKA 9.0 to se dogaa na ovoj slavnoj slici? Pierre Auguste Renoir njome je ilustrirao Lhotinu priu
o umjetniku koji pokuava nagovoriti mladu enu da mu bude model. Na slici vidimo mukarca koji
svoje lice poudno gura prema mladoj eni i posesivno je dri. Pr<ten na eninoj ruci pokazuje da je
udana. Zadrava- jui uljudan socijalni osmijeh, ona se okree u stranu. Renoir: Ples u Bougivalu
1882.-1883. (detalj).
... doktrina prirodne selekcije i istraivanje prirodnih tvari pokazuju kako se u
odsutnosti bilo ega to se moe imenovati mogu pojaviti voljni, humani, svrhoviti
mehanizmi s tono odreenim funkcijama te kako razlika izmeu funkcije i svrhe ni u
kom sluaju nije jasna.
Kenneth Craik, 1966, str. 153
Funkcije emocija
Prepoznavanje funkcija emocija moda je vie nego bilo to drugo postavilo
istraivanje emocija na vrste i trajne temelje. Nijedan od utemeljitelja istraivanja o
emocijama iz 19. stoljea nije smatrao da su emocije svrhovite. Za Darwina su
emocionalni izrazi bili obrasci akcije koji su nekada imali funkcije, ali koji se kod
odraslih ljudi pojavljuju bez obzira na to jesu li od ikakve koristi. James je drao da su
emocije percepcije unutranjih stanja, ali bez neposrednih uinaka na ponaanje, jer se
pojavljuju u trenutku kada je stvaran posao oko proizvoenja ponaanja ve zavrio.
Freud se usredotoio na naine na koje emocionalna stanja mogu aktivno remetiti
funkcioniranje. Ali u tim ranim pristupima nalaze se zameci novijih shvaanja.
Potaknuti Darwinovim radom, danas vjerujemo kako su putem izazivanja obrazaca
ponaanja karakteristinih za vrstu u situacijama koje su se tijekom evolucije
ponavljale (Tooby i Cosmides, 1990) emocije pomogle ljudima u prilagodbi na fiziki i
socijalni svijet. Na temelju Jamesova razmiljanja o emocijama kao percepcijama
tjelesnih procesa moemo postaviti pitanje o tome na koji nain emocije mogu
izvravati kontrolnu funkciju, koja moe biti vana. Freudovo isticanje nefunkcionalnih
aspekata podsjea nas na to da se valja pitati i o funkcijama emocija u svakodnevnom
ivotu.
Funkcije emocija vane su ne samo s evolucijskog gledita (o emu smo raspravljali
u 3. i 5. poglavlju), nego su vane takoer i tijekom individualnog razvoja, jer se naa
djelovanja usklauju s djelovanjima drugih ljudi (kao to smo vidjeli u 6. i 7.
poglavlju). U ovom poglavlju proirujemo ovu temu raspravljajui o dva glavna
kognitivna obiljeja emocija: upravljanju djelovanjem i ustrojavanju kognitivnog
sustava u razliite modove organizacije. Uinci tog ustrojavanja oituju se kao
modifikacija percepcije, usmjeravanje panje, laka dostupnost odreenih sadraja u
pamenju te pristranost u razmiljanju. U sljedeem poglavlju raspravljamo o
funkcijama emocija u socijalnim interakcijama odraslih ljudi.
Kognitivne ftmkcije
Pokret pod nazivom kognitivna znanost, koji se razvio 60-ih godina 20. stoljea,
znaajno je promijenio nain na koji istraivai razmiljaju o psi- hikom ivotu.
Osnovna metoda tog novog pokreta je konstrukcija kompju- torskih procesa koji su
nalik na psihike procese. Pitanje koje postavlja kognitivna znanost je sljedee: ako
moramo kreirati um, s kojim emo se
problemima morati suoiti, kojih se naela moramo pridravati, to sve moramo uzeti u obzir - ne
samo u vezi s ljudima, nego i s bilo kojim inteligentnim biem? Ako moemo razaznati neke od tih
temeljnih naela, ta e naela postati vana za razumijevanje psihologije ovjeka.
U jednom vrlo utjecajnom radu Simon je (1967) obrazlagao kako emocije, ili neto nalik na njih,
nisu samo bioloke pojave. Emocije su nune kod svakog inteligentnog bia: kod ovjeka, Marsovca
ili - ako emo ikada biti sposobni kreirati ga - kod inteligentnog kompjutora. Drugim rijeima, emo-
cije nisu samo bioloki hir. One su rjeenje opeg problema. Simonova rasprava povela je
Danvinovu teoriju evolucije korak dalje, primjenjujui je na emocije na nain na koji sam Darwin to
nije inio. Simon se pitao: to za bilo koji misaoni sustav znai prilagoditi se kompleksnom svijetu,
koja naela moraju biti zadovoljena u kreiranju bia koja funkcioniraju poput nas ljudi? Pravilno
istraivanje ljudske vrste, rekao je Simon, jest kreiranje. Izazov otkrivanja naela kreiranja nalazi
se u sri kognitivne znanosti.
Jedno od tih naela bilo je predmetom Tomkinsova teorijskog prijedloga (1995, o emu smo
raspravljali u 1. poglavlju): radi se o tome da ljudi imaju brojne razliite motive ili ciljeve te da
emocije meu njima odreuju prioritete. Simon je tvrdio da kako emo poeti razvijati
kompjutorske programe koji nee imati samo jedan, nego vei broj ciljeva, tako e se pojaviti
dogaaji koji moraju prekinuti ono to program radi. Kod ivotinja se takvi prekidi pojavljuju onda
kada se dogaa neto glasno ili neoekivano ili pak neto to upozorava na opasnost, onda kada neka
fizioloka potreba postane hitna, ili pak onda kada nas odreene misaone asocijacije podsjete na
neko vano znaenje. Svi takvi dogaaji utjeu na nau panju - i kao to je rekao Simon: Svi
dokazi upuuju na usku povezanost izmeu djelovanja ovog sustava za prekidanje i velikog dijela
onoga to obino nazivamo emocionalnim ponaanjem (Simon, 1967, str. 36).
Ova hipoteza Tomkinsa i Simona ini temelje veine suvremenih kognitivnih pristupa
emocijama. Emocije djeluju tako da upravljaju naim brojnim motivima, preusmjeravajui nau
panju s jedne stvari na drugu kada se u okolini, u naem tijelu ili u naim mislima pojave
nepredvieni dogaaji koji utjeu na te stvari.
Kao to je pokazao Mandler (1984), zamisli o povezanosti emocija s pre- kidima aktivnosti
prisutne su najmanje od francuskog psihologa Paulhana (1887). U novije vrijeme predloene su kao
vane u utjecajnoj knjizi Millera, Galantera i Pribrama (1960) te u lanku Mandlera (1964). Nita
novo ne predstavlja takoer ni razmatranje ponaanja uz isticanje njegovih nepred- vidivih uinaka,
kao ni naina na koji razliiti motivi mogu dolaziti u sukobe jedni s drugima. Te su teme bile
obraivane u klasinim grkim dramama, nekim Aristotelovim djelima i nmogim od Freudovih
radova. Nova je u doba kognitivne znanosti bila samo zamisao o tome koliko su emocije (ili neto
nalik na njih) vane, ne samo za ljudska bia nego i za svaki sloeni inteligentni sustav koji ima
nekoliko motiva i koji djeluje u sloenom svijetu. Emo- cije nisu tek nusprodukti naeg biolokog
porijekla. One upuuju na temeljnu problematiku djelovanja u svijetu koji ne poznajemo savreno i
koji nikada ne moemo u potpunosti kontrolirati.
Kognitivna teorija koja je zapoela tom idejom i koja objedinjuje podatke koje smo prikazali u
3., 4. i 5. poglavlju ove knjige jest teorija Oatleyja i Johnson-Lairda (1987, 1995). Oatley i Johnson-
Laird predloili su komunikacijsku teoriju emocija koja se temelji na dvije razliite vrste
signaliziranja u ivanom sustavu. Jedna je vrsta informacijsko signaliziranje. To je ona vrsta
signaliziranja koju psiholozi i neurofiziolozi dobro poznaju. Te poruke prenose informacije o
dogaajima i takoer prenose naredbe na odreena mjesta. Meutim postoji i druga, evolucijski
starija i znatno jednostavnija vrsta signaliziranja, o kojoj se mnogo rjee govori. Njome se ne
prenose specifine informacije. Ona jednostavno kontrolira mozak stavljajui ga u posebne modove
organizacije. Ti razliiti modovi - jedan za sreu, jedan za tugu itd. - ine temelj emocija i
raspoloenja. Signal koji postavlja jedan od tih modova moe poeti na brojne razliite naine (Izard,
1993). Kao to je utvrdio LeDoux (1993) u svojim eksperimentima uvjetovanja, izazivanje neke
emocije ne zahtijeva sudjelovanje korteksa ni bilo kakve svjesnosti. Raz- motrimo signal za strah.
On se iri mozgom. Kod ljudi, on dovodi do prekida trenutane aktivnosti. On ini spremnima
fizioloke mehanizme i repertoar ponaanja za bijeg ili za obrambenu borbu. On usmjerava panju na
okolinu kako bi se uoio svaki znak opasnosti ili sigurnosti i pokree proces provjera- vanja rezultata
upravo zavrenih akcija. U ovom modu mozak moemo zamisliti kao da je pojednostavljen, a resurse
kao da su spremni za reagiranje na opasnost. Emocionalni signal ima kontrolnu funkciju ukljuivanja
tog moda ili, u raspoloenjima kao to je anksioznost, koja je produeno stanje straha, odravanja
mozga u tom stanju unato dogaajima koji ga nastoje sta- viti u neki drugi mod.
Kontrolni emocionalni signal obino je praen informacijskim signalom, tako da najee znamo
to je pokrenulo neku emociju. esto je to neki dogaaj koji svjesno prepoznajemo: neugodno vam
je kada postanete svjesni da ste u sreditu zlonamjerne panje. Ali takvo svjesno, hotimino znanje
nije nuno za sve emocije. Oatley i Duncan (1992) utvrdili su da su ispitanici iz- vjetavali o nekim
pojavama radosti, tuge, ljutnje i straha u svakodnevnom ivotu, a da nisu znali to ih je prouzroilo.
Takve emocije - nazovimo ih emocijama nepovezanim s objektom ili slobodno-lebdeim
emocijama - bez svjesnog znanja o njihovim uzrocima bile su rijetke. Zabiljeeno je svega 6% takvih
emocija. Meutim vanija je injenica da takve emocije uope postoje, jer to znai da se neke
emocije mogu dogaati, a da svjesno ne znamo to ih je uzrokovalo ili na koje su objekte usmjerene.
Iz Bradwejnova rada (1993) znamo da neurokemijska tvar kolecistokinin moe izazvati sve
simptome slobodno-lebdeeg straha. Poznato je takoer da lijekovi poput antidepresiva i
trankvilizatora mogu mijenjati raspoloenja tuge i anksioznosti, a da se u vanjskom svijetu ne dogodi
nita to bi te promjene moglo prouzroiti. tovie, aure kod epilepsije sljepoonog renja, kao to
je pokazao McLean (1993), takoer pokazuju da se odreene emocije mogu pojaviti, a da osoba koja
ih doivljava ne zna to ih je pokrenulo.
Svi ovakvi podaci pokazuju kako, da bismo razumjeli emocije, moramo razmiljati o dvije vrste
signala. Jedni pokazuju to je uzrokovalo neku emociju ili prema kome je usmjerena. Drugi
kontroliraju organizaciju mozga i imaju emocionalan ton (radost, tuga, strah itd.), ali nemaju nikakav
drugi
sadraj. U normalnim uvjetima te se dvije vrste signala pojavljuju zajedno i proizvode
emocionalni doivljaj sa svjesno poznatim objektom. Medutim te se dvije vrste signala
mogu pojaviti i odvojeno. Slika 9.1 predstavlja dijagram te dvije vrste signala.
Oatley i Johnson-Laird (1987) tvrde da je funkcija kontrolnog signala promjena
organizacije kognitivnog sustava, kako bi se reagiralo na posebnu vrstu dogaaja koji se
tijekom evolucije esto ponavljao. Postoji vrlo mali broj takvih osnovnih emocionalnih
signala, od kojih svaki postavlja razliit modul organizacije mozga. Broj tih modula
manje je vaan nego to je hipoteza o
(u)
() (g) (33) ||4>

() <2jfc (23)
Slika 9.1 Dijagram modula mozga i razliitih vrsta poruka koje njima prolaze. Na slici (a) signali su
informacijske prirode i putuju du posebnih putova, prenosei osjetilne informacije, specifine
naredbe itd. Na slici (b) prikazan je kontrolni emocionalni signal koji se difuzno iri iz jednog od
modula (2.3), pri emu neke od drugih modula ukljuuje, a neke iskljuuje. U normalnim uvjetima
i c) te dvije vrste signala pojavljuju se zajedno, ali oni mogu biti i odvojeni (Oatley, 1988).
tome da svaka vrsta emocije ima specifine funkcije u ivotu vrste i da su se razvili
mehanizmi kojima se te funkcije izvravaju.
Primarne funkcije osnovnih emocionalnih signala povezane su s akcijom. Tako kada
se neki plan dobro ostvaruje, uz napredovanje prema odreenom cilju i suoavanje s
novim dogaajima raspoloivim resursima, iri se signal da se nastavi s tim pravcem
aktivnosti, a emocionalni ton je zadovoljstvo. Posta- jemo potpuno zaokupljeni onime
to radimo, ne obazirui se pritom na dogaaje koji su za tu aktivnost nevani ili mogu
ii u suprotnom smjeru od nje. Openito je prisutna tendencija prilaenja i nastavljanja
aktivnosti. Kod negativnih dogaaja pojavljuju se prekidi trenutane aktivnosti i postoji
vea diferencijacija: u emocije tuge, ljutnje, straha, a vjerojatno i neke druge. U tablici
9.1 saeto su prikazane funkcije i uinci devet osnovnih emocija koje su predloili
Oatley i Johnson-Laird (1995).
Kako za emocije koje katkada nisu povezane s objektom, tako i za one koje su
uvijek vezane uz neki objekt obino postoje dva dijela - osnovni emocionalni
kontrolni signal koji postavlja mod spremnosti za odreenu vrstu djelovanja i neka
informacija o tome to je emociju izazvalo.
TABLICA 9.1 Devet osnovnih emocija te funkcije koje izvravaju i promjene koje izazivaju. Emocije iz
prve skupine mogu se pojaviti a da osoba koja ih doivljava ne zna to je tu emociju uzrokovalo.
Emocije iz druge skupine uvijek su vezane uz neki objekt. U ovoj analizi, planovi se odnose na prema
cilju usmjerene sljedove akcija.
Emocija (mod) Dogaaj koji je izaziva ili objekt na koji Akcije na koje se prelazi
je usmjerena
Emocije koje katkada nisu povezane s objektom (tzv. slobodno-lebdee emocije)
Radost Ostvarenje podciljeva Nastaviti plan i ako je potrebno

preinaiti ga; suraivati; pokazati
naklonost
Tuga Neuspjeh u glavnom planu ili gubitak Nita ne poduzimati; traiti novi plan;
aktivnog cilja traiti pomo
Ljutnja Osujeenost aktivnog plana Jae se potruditi; napasti
Strah Prijetnja cilju samoouvanja ili sukob Prekinuti trenutani plan; pozorno
ciljeva motriti okolinu; ukoiti se i/ili pobjei
Emocije koje su uvijek vezane uz neki objekt

Privrenost (ljubav djeteta prema Roditelj (skrbnik) Odrati kontakt; priati
skrbniku)
Roditeljska (skrbnika) ljubav Potomak Njegovati; pomoi; podrati
Seksualna ljubav Seksualni partner Upustiti se u udvaranje; seksualna
aktivnost
Gaenje Prljanje Odbaciti neku tvar; povui se
Prezir Osoba izvan vlastite skupine Postupati bezobzirno
Izvor: Oatley i Johnson-Laird (1995)
Ovakvo svrstavanje emocija u osnovne funkcionalne skupine poput onih koje su prikazane u
tablici 9.1 ne prihvaaju svi autori. Sr je ove hipoteze to da postoji ogranien broj ovakvih signala, od
kojih se svaki temelji na specifinom sustavu koji se razvio kako bi se mozak postavio u stanje
spremnosti prikladno za vane dogaaje koji se u ivotu vrste ponavljaju. Ti mehanizmi nalaze se u
limbikom sustavu: ali kod ljudi svaki instinktivni obrazac ima takoer i svoje znaenje unutar
drutva i mijenja se - koristei procesiranje korteksa - pod utjecajem kulture i individualnog razvoja.
Racionalnost i emocije
Razmislite o funkcijama emocija kao o sredini izmeu vrlo jednostavne i vrlo sloene kontrole
ponaanja (De Sousa, 1987; Oatley, 1992). U vrlo jed- nostavnih ivotinja ponaanje kontroliraju
refleksi. Primjerice, ponaanje enke krpelja kontrolirano je na taj nain (Von Uexkull, 1934). Nakon
parenja, ona se penje na drvo i vjea na kraj jedne od niih granica. Kada otkrije poseban podraaj
- miris buturike kiseline - ona se pusti. Budui da bu- turiku kiselinu u malim koliinama u zrak
isputaju sisavci, reakcija is- putanja granice na taj podraaj daje veliku vjerojatnost pada na lea
nekog sisavca koji tuda prolazi, primjerice jelena koji pase ispod granice na kojoj krpelj visi. Ako
krpelj padne na lea sisavca, tada njegovo ponaanje poinje kontrolirati drugi podraaj: tjelesna
toplina sisavca uzrokuje kretanje krpelja kroz krzno prema toj toplini. Kada enka krpelja doe do
koe sisavca, novi podraaj oslobaa reakciju ukopavanja u kou, to omoguuje sisanje krvi sisavca
koje je nuno za leenje jaja.
Ponaanje krpelja je shvatljivo, pa ak i racionalno. No svijet krpelja je vrlo jednostavan. U njemu
nema nikakve sloenosti. Perceptivni sustav podeen je samo za nekoliko vrsta podraaja. I u svijetu
krpelja nema ni traga emocionalnosti.
Zamislite sada drugo bie, koje se nalazi na suprotnom kraju dimenzije sloenosti, bie koje je
neizmjerno inteligentnije od nas, moda boanstvo. Bog se esto prikazuje kao sveznajui i
svemogui - ili kao to bi mogao rei kognitivni psiholog, kao netko tko ima savren mentalni model
svijeta i neo- graniene resurse. Takvo bi bie, prema tome, moglo predvidjeti rezultate svojih
postupaka ak i u sloenom svijetu. Ni ovdje nema mjesta emocijama. Sve je poznato, sve je
predvidljivo i oekivano.
Mi ljudi i drugi sisavci nalazimo se negdje izmeu krpelja i bogova. Na je svijet sloen i
djelujemo sa svrhom - no nai postupci katkada proizvode uinke koje nismo predvidjeli. Mi imamo
ograniene resurse i znanje, pa nam je katkada potrebno poticanje da bismo nastavili s onim to smo
radili ili pak moramo promijeniti svoje ciljeve i prilagoditi svoje planove. Budui da nismo
samodovoljna bia, suraujemo s drugim ljudima u brojnim od naih vanijih ciljeva, ali naa
komunikacija s drugim ljudima nije savrena. Sve to znai da se kod nas, ljudskih bia, pojavljuju
dogaaji - mali uspjesi, gubici, frustracije, prijetnje - za koje nemamo spremne gotove odgovore,
nemamo vjetine ili navike koje bi bile djelotvorne, niti dovoljno znanja da bismo mogli biti pot-
puno sigurni to je potrebno uiniti sljedee. I kada se takvi dogadaji pojave, emocije ih signaliziraju.
One nam ne kazuju tono to sljedee trebamo uiniti, jer obino nemamo dovoljno znanja. Meutim,
one nas potiu na nain koji je u prosjeku, tijekom evolucije i potpomognut naim vlastitim raz-
vojem, bio bolji ili od pukog sluajnog djelovanja ili od toga da se izgubimo u vlastitim mislima
pokuavajui odrediti najbolje mogue djelovanje.
Emocije se, prema tome, temelje na neemu poput ugraenog zakljuivanja o tome to se dogaa
i to treba uiniti sljedee. Filozof Peirce nazvao je takve zakljuke nagaanjima ili abdukcijama i
meu njih je uvrstio i emocije. Bez sposobnosti abduktivnog zakljuivanja, rekao je Peirce, ljudska
rasa ve bi odavno bila iskorijenjena zbog svoje potpune nesposobnosti u borbi za opstanak (citirano
u Sebeok i Umiker-Sebeok, 1983, str. 17). Prema tome, strah je vrsta zakljuka koji se pojavljuje kao
odgovor na odreene vrste dogaaja, podrazumijevajui da su ti dogaaji opasni, i on potie odreene
vrste ponaanja: prekid trenutane aktivnosti, umirivanje (ukoenost), pripremu za bijeg ili za borbu
itd. Tijekom evolucije takvi su se mehanizmi prepoznavanja i reagiranja sabirali u ivanim
sustavima ivotinja, ukljuujui i ovjeka. Emocionalne abdukcije stoga su postale implicitne
(Polanyi, 1966). One se pojavljuju a da sami sebi ne trebamo rei: Ova je situacija opasna. Umjesto
toga, jednostavno osjetimo strah i mozak postane pripremljen za odgovor na tu vrstu situacije.
Emocije kao heuristici

Zbog ega bi takva pojednostavljenja mogla biti adaptivna? Razlog je u tome to je svijet sloeno
mjesto. ak i najpamentiji od nas, opremljeni knjinicama, vjetinama, tehnologijom i svim drugim
znanjima nagomilanim tijekom proteklih tri tisue godina ne mogu ga do kraja poznavati niti u pot-
punosti predvidjeti. Drugi nain na koji to moemo rei je da se ljudska bia samo iznimno rijetko
mogu ponaati posve racionalno - samo iznimno rijetko dovoljno znamo da bismo mogli predvidjeti
najbolji tok djelovanja. Stovie, esto imamo ciljeve koji su meusobno nespojivi, pa ne postoji jedan
tok djelovanja koji bi sve te ciljeve zadovoljio. Ali ta sloenost ne otklanja nunost djelovanja. Ono
ime nas je evolucija zbog toga opremila jest skup emocionalnih stanja koja organiziraju gotove
repertoare ponaanja. Premda nisu savrene, emocije su bolje od toga da ne poduzimamo nita, kao i
od toga da djelujemo posve sluajno ili da se izgubimo u svojim mislima. Emocije su heuristici.
Heuristika je metoda poduzimanja neega to je obino korisno u situacijama u kojima nema
sigurnog rjeenja. U rjeavanju problema (Polya, 1957) ili u raunanju, ona se moe usporediti s
algoritmom koji jami rjeenje. Meutim u ivotu nas ljudi, uz izuzetak odreenih tehnikih
problema, ima vrlo malo algoritama - mi se veinom oslanjamo na heuristike, a emocije predstavljaju
na osnovni paket heuristika koji nam slui za suoavanje s nekim od problema na koje nailazimo.
Uloga emocija u upravljanju djelovanjem
U sljedeim odjeljcima ukratko su prikazane, bez puno dodatnih poja- njenja,
emocije koje Oatley i Johnson-Laird (1995) smatraju osnovnima, kako bi se ukazalo na
njihovu prirodu, nain njihova izazivanja i njihove funkcije unutar pojedinca - u 10.
smo poglavlju usredotoeni na funkciju emocija u meuljudskim odnosima.
Emocije koje katkada nisu povezane s objektom

(tzv. slobodno-lebdee emocije)
etiri osnovne emocije katkada nisu povezane ni sa kakvim objektom, ve su
nehotine. To se dogaa vrlo rijetko, samo onda kada se kontrolni emocionalni signal
na kojem se temelje pojavljuje, a da osoba ne zna to ga je prouzroilo. U pravilu se,
meutim, kontrolni signal pojavljuje zajedno s drugim signalom, koji pokazuje to je
emociju izazvalo. Kako te etiri emocije, ak i u normalnom ivotu, ne moraju biti
vezane ni uz kakav objekt, one su ujedno i osnova raspoloenja: zadovoljstva,
depresivnosti, razdraljivosti i tjeskobe (anksioznosti).
1
Radost
Radost je emocija ili raspoloenje ostvarivanja podciljeva, potpune posveenosti

onome to se radi. U stanju radosti, kao to su pokazali Isen i sur. (vidi tablicu 1.2),
mozak je organiziran fleksibilnije. U jednoj od Iseniinih demonstracija (Isen i sur.,
1987) kod ispitanika je izazvana radost, ili su pak ostavljeni u svojem ranijem
emocionalnom stanju, na taj nain to im je prikazan film smijenog ili neutralnog
sadraja. Zatim im je postavljen problem: koristei samo kutiju avlia, bloki ibica i
svijeu trebali su uvrstiti svijeu na zid od plutenih ploa, tako da se moe upaliti.
avlii nisu bili dovoljno dugaki da bi mogli proi kroz svijeu i u svakom sluaju
samo su je slo- mili ako su se u nju gurali. Rjeenje se sastojalo u tome da se isprazni
kutija od avlia, te da se jedan njezin dio privrsti avliima na zid kao dra za
svijeu. Nakon gledanja neutralnog filma 20% ljudi ili jo manje od toga dolo je do
ovog rjeenja u vremenu od 10 minuta. Za razliku od toga, u jednom je eksperimentu
75%, a u drugom 58% ispitanika koji su gledali smijean film rijeilo problem za 10
minuta. Isen je to objasnila tumaei kako radost ini kognitivnu organizaciju
fleksibilnijom i stvara neobinije asocijacije. Utvreno je takoer da radost potie ljude
na tenje viim ciljevima (Hom i Arbuckle, 1988), kao i na to da nastave sa zapoetom
aktivnou i da se odu- pru promjeni u neko drugo stanje. Kada srno radosni takoer
smo sprenmiji pruiti pomo i suraivati. U neke se aktivnosti uputamo jednostavno
zato da bismo u njima uivali - igre, odlasci na godinji odmor, itanje romana,
razgovori. Ne radi se o tome da tijekom takvih aktivnosti nema drugih emocija, nego o
tome da postajemo radosno zaokupljeni onime to radimo, bez
ometanja, i da smo
sposobni s lakoom se
suoiti s dogaajima koji
se javljuju.
Tuga je suprotnost radosti.

To je emocija gubitka cilja ili
socijalne uloge, a znanje o
tome ne moe nas vratiti u
prijanje stanje. U usporedbi
sa strahom. koji je usmjeren
prema budunosti, tuga je
usmjerena prema prolosti. U
usporedbi s ljutnjom, prisutna
je pomirenost s dogaajem
koji ju je prouzroio, a ne
tendencija napada na njega.
Tuga je povezana sa alou.
depresijom, grinjom savjesti
i kajanjem, a svi oni
podrazumijevaju neko unu-
tranje preusmjeravanje. U
tuzi se usredotoujemo na
samoga sebe i ponovno
procjenjujemo sebe u odnosu
na ono to se dogodilo.
Meutim, kao to je istaknuo
Stearns (1993), u ranijim
povijesnim razdobljima tugu
se shvaalo drugaije.
Engleska rije sad, koja
znai tuan, potjee od
rijei sated, koja znai
prezasien. tovie, u
nekadanjim europskim drut-
vima tuga je imala znaenje
koje se vie kulturalno
vrednovalo, oznaavajui
neto puput dostojanstvenosti
te prihvaanja i strpljivog
podnoenja tekoa. U drugim
kulturama takoer je prisutno
drugaije znaenje tuge. Tako
je Lutz (1988) opisala kako na
Ifaluku izraz FAGO znai
samilost/ljubav/tugu - emociju
koja se vrlo cijeni i koja se
osjea prema onima za koje
brinemo, a koji mogu biti
usamljeni ili na bilo koji nain
neto trebati. U naem
drutvu, koje je vie
usmjereno na postignua,
kada je tuga prouzroena
gubitkom njezina se funkcija
sastoji u poticanju na
odustajanje od tog cilja. Kada
se gubitak koji ju je
prouzroio odnosi na smrt
neke bliske osobe, tada je
praena socijalnim ritualima
koji oznaavaju i olakavaju
alovanje. Meutim kada je
dugotrajna, smatra se
patolokom, poput depresije.
Ljutnja je emocija naeg

dokazivanja u dominaciji.
Openitije, to je emocija
frustriranosti bilo ime to
pokuavamo raditi ili bilo
kime tko nas u neemu
onemoguava ili pokazuje
premalo obzira. Ako nam se
ini da se cilj u ijem smo
postizanju sprijeeni moe
ponovno postii, ljutnja nas
potie na jo vei trud. Ako se
ini moguim ukloniti nau
frustraciju u odreenoj mjeri,
ljutnja nas ini agresivnima i
osvetoljubivima. Kao to je
pokazao Ber- kowitz (1993) u
brojnim eksperimentima,
ljutnja se moe izazvati
izlaganjem ljudi
ogranienjima ili boli, i ona
potie agresiju bilo prema
osobi koja je izvor frustracije
ili prema nekoj drugoj osobi
koja sluajno postane
prigodna meta. Istodobno, kao
to je pokazao Averill (1982),
ljutite svae esto dovode do
ponovnog pregovaranja, kada
su naa oekivanja od
prijatelja, roaka ili kolega
iznevjerena.
Strah je emocija
oekivanja opasnosti. Uz
prijetnju u okolini, sukob
naih ciljeva ili nedostatak
resursa, strah postavlja sustav
u mod spremnosti za
suoavanje s opasnou; on
potie pozorno motrenje
dogaaja kojeg se bojimo i
potpuno zaokuplja nau
panju. Strah moe
obuhvaati vie skupina
reakcija. Kalin je (1993) kod
mladunadi rezus majmuna
utvrdio tri vrste
reakcija. Jedna se vrsta reakcija pojavljuje kada se majmunii ostave sami: oni tada guguu, a
funkcija tih glasova sastoji se u dozivanju majke. Druga je vrsta reakcija ukoenost: njezina je
funkcija da se oblinjem grabeljivcu one- mogui otkrivanje mladuneta. Ta se reakcija moe
izazvati ako ovjek stoji izvan kaveza s majmuniima, ali ne gleda izravno u njih. Trea vrsta
reakcija je prijetei izraz lica. Njegova je funkcija plaenje potencijalnog napadaa, a moe se
izazvati ako ovjek gleda izravno u mladune. Svaka od ovih reakcija ima vlastiti neurokemijski
mehanizam, i razliitim farmaceutskim manipula- cijama na njih se selektivno utjee. O strahu
razmiljamo kao o vrlo neugod- noj emociji - i doista, ljudi koji doivljavaju strah u paninim
napadima katkada kau da je taj osjeaj gori od bilo kojeg drugog doivljaja. Ali to ne znai da je
strah nefunkcionalan. Poput boli ija se funkcija sastoji u zatiti tijela od daljnjeg oteenja,
intenzivna neugoda i iskljuivanje svih drugih stvari znae da se radi o neemu izuzetno vanom.
Emocije koje su uvijek vezane uz objekt

Ostalih pet osnovnih emocija (emocije ljubavi i odbacivanja) uvijek se osjeaju prema nekoj
vrsti cilja. Reeno psihologijskim rjenikom, te emocije imaju objekte; filozofskim rijeima, one su
uvijek intencionalne. Moemo se pitati kakva je priroda tih objekata. Objekt emocija ljubavi i
odbacivanja je osoba viena pomou mentalnog modela. Razlog za miljenje da postoji mentalni
posrednik izmeu naeg osjeaja i relevantne osobe ili stvari iz svijeta oko nas jest to to, kao to je
istaknuo Darwin (1872), sve te emocije moe izazvati ne samo stvarna osoba ili stvar, ve i sama
pomisao na njih. Tako nas, primjerice, moe priviii neka filmska zvijezda koja nam osobno nita ne
znai. Kod svih emocija koje su vezane uz neki objekt prisutan je element naeg projiciranja
odreenih svojstava na neki objekt koji ih moe, ali i ne mora posjedovati: u ljubavi idealiziramo, a
kod odbacivanja ocrnjujemo.
Privrenost (Ijubav djeteta prema skrbniku)

Privrenost je emocija koju dijete (potomak) osjea prema majci ili drugom skrbniku. Ona se
pokazuje gledanjem u skrbnika, njegovim slijee- njem, eljom da se bude s njim, veom ivahnou
u njegovoj nazonosti nego u nazonosti drugih osoba, koritenjem te osobe kao sigurne baze iz koje
se istrauje svijet. Suprotno tome, kada ta osoba nije prisutna, dijete je anksiozno, a ako je izgubi
onda je tuno. U emociji privrenosti dojene izgrauje model osobe koja brine o njemu i stupnja u
kojem se toj osobi moe vjerovati. Taj mu model omoguuje prepoznavanje te osobe, a kasnije i
zadravanje njezine predodbe onda kada ona nije nazona.
Roditeljska (skrbnika) Ijubav
Roditeljska ljubav reciprona je privrenosti - to je ljubav koju roditelj ili drugi skrbnik osjea
prema svom potomku. Roditelji se moraju zaljubiti u svoje dijete kako bi osigurali svoju brigu,
zaokupljenost, posveenost, vrijeme
i druge resurse koji se djetetu moraju pruiti. Bez te emocionalne privlanosti
stupanj posveenosti koji djeca zahtijevaju bio bi prevelik: djeca su izvor najvee zaokupljenosti i
zahtijevaju vie resursa nego ijedan drugi objekt u ovjekovu ivotu; mogua iznimka jedino je
osiguravanje hrane. Roditeljska ljubav moe se osjeati i prema drugim osobama, kao to su seksualni
partneri.
Seksualna Ijubav
Kada se ljudi zaljube, obino ih privlai njihova predodba druge osobe. Prilagodba realnosti
moe trajati godinama. I ova emocija takoer ima bioloke temelje. Ona je opisana u veini kultura
(Jankowiak i Fischer, 1992) i sadri elemente koji jasno potjeu od udvaranja i parenja kod drugih
ivotinjskih vrsta.
Gaenje
Gaenje je emocija gnuanja i izbjegavanja svega od ega nam je, doslovno ili metaforiki, zlo.
Rozin i sur. (Rozin i Fallon, 1987 Rozin, Haidt i McCauley, 1993) povezali su gaenje s uroenim
odbacivanjem tvari zbog toga to su pokvarene, zagaene ili otrovne. Mehanizam se sastoji u tome da
se odvratnost lako ui i povezuje s okusom ili mirisom. Uzimanje neega odvratnog u usta praeno je
osjeajem munine. Kod ljudi tu emociju ne uzrokuju samo stvarni prizori i mirisi, nego takoer i
predodbe. Tako postoji gaenje prema tome da nas objekti koje dodirujemo, ili koje ak samo zami-
ljamo, zaprljaju - primjerice, prema seksualnim aktivnostima koje smatramo neprihvatljivima.
Ljudima se gadi plastina muha u njihovu piu, premda znaju da je potpuno ista, dok se na tapi za
mijeanje koji je na- pravljen od istog materijala ne ale.
Prezir
Prezir je emocija meuljudskog odbacivanja, osobito lanova skupina kojima sami ne
pripadamo. Pojam koji se u tom kontekstu esto koristi je predrasuda: odbacivanje i diskriminacija
druge osobe samo na temelju neke predodbe. Ta se predodba moe pojaviti kako se procjena neke
osobe pro- mijeni iz pozitivne u negativnu. Ona se takoer moe pojaviti i onda kada se druga osoba
uope ne poznaje - postoji samo odreena predodba o nekoj osobi kao o osobi suprotnog spola,
pripadniku druge rase ili nekome tko ima neki nedostatak koji mi sami nemamo. Nijedno od toga ne
mora se temeljiti na nekoj stvarnoj osobi.
Zbog ega o emocijama ne valja razmiljati jednostavno kao

opozitivnima ili negativnima?
Klasifikacija emocija u pozitivne i negativne ili ugodne i neugodne esto je korisna. Takva je
klasifikacija bila sredinje pitanje nekoliko utjecajnih pristupa emocijama i raspoloenjima (Russel,
1980; Watson i Tellegen, 1985). Pozitivne i negativne dimenzije mogu se prikazati kao prilaenje i
izbjega-
vanje. Meutim prema funkcionalnim tumaenjima, postojanje samo dimenzije
pozitivno-negativno za neke emocije uzrokuje nejasnoe. Razmotrimo, primjerice,
ljutnju: premda se u veini sluajeva ljutnja doivljava kao negativna (Averill, 1982),
to je ipak emocija prilaenja, pa ak i pomirenja na novoj osnovi. Prema naem
gleditu, pozitivne procjene proizlaze iz podciljeva koji e se vjerojatno ostvariti
(ukljuujui i ciljeve zadravanja u blizini voljene osobe) i openito ukljuuju
prilaenje. Negativne procjene pojavljuju se onda kada je manje vjerojatno da e se cilj
postii nego to se to oekivalo i esto navode na povlaenje. Meutim tijekom
evolucije dolo je do vee dife- rencijacije od one koju podrazumijeva samo prilaenje-
izbjegavanje ili ugoda-neugoda. Odvojene emocije navode na prikladnije klase
ponaanja i organizacije mozga nego to to omoguuju samo ugodnost ili neugodnost.
Uinci raspoloenja i emocija na
kognitivno funkcioniranje
O raspoloenjima i emocijama moemo razmiljati kao da imaju dvije vrste uinaka
na pojedinca. Jedni, o kojima smo upravo raspravljali, jesu neposredni: sr emocije je
promjena u pripravnosti, koja stavlja na raspolaganje repertoar ponaanja koja su ranije
u tim okolnostima bila korisna. Ali emocije obino traju neko vrijeme, a katkada se
produe u raspoloenja. Jed- nako kao to imaju uinak na promjene u pripravnosti,
emocije takoer pospjeuju i traenje moguih planova. Mijenjajui kognitivnu
organizaciju, one pomau u voenju te potrage.
Svi se mi moemo znaajno smijati zamisli da rukovodioci svom gostu daju
besplatan ruak nastojei ga navesti na pozitivan odnos prema poslovnom prijedlogu.
Kao to smo vidjeli u 1. poglavlju, Isen je (1990) u eksperimentima koje je provodila
od 1970. godine utvrdila, da mali pokloni ili bilo to drugo to uzrokuje blagu radost,
imaju mjerljive uinke na niz kognitivnih i socijalnih procesa (vidi tablicu 1.2). Radost,
kao i druge osnovne emocije, predstavlja poseban mod organizacije mozga. Ona
uzrokuje pojedno- stavljenje itavog skupa moguih mozgovnih procesa i operacija i
tijekom evolucije je selekcionirana za bavljenje stvarima onda kada se aktivnosti odvi-
jaju dobro. Koje to promjene u kognitivnoj organizaciji uzrokuju radost i druge emocije?
U sljedeim odjeljcima usredotoit emo se samo na tri takva uinka: uinke na panju,
uinke na pamenje i uinke na miljenje.
Uinci na percepciju
Jedna od posljedica ideje o postojanju osnovnih emocionalnih modova jest to da se
utjecaj tih modova moe pronai u percepciji. Etcoff i Magee
(1992) demonstrirali su jedan takav uinak. Tvrdili su da ako postoje osnovne emocije,
tada bi se emocionalni izrazi lica trebali prepoznavati u kategori-
jama. Sva radosna lica trebala bi se svrstati u jednu katego- riju, sva
ljuta lica u drugu itd. Percepcija tih izraza trebala bi biti slina
odreenim pojavama u percepciji govora. Ono po emu se izgovoren
glas b razlikuje od izgovorenog glasa p u engleskim rijeima
poput bit i pit jest vrijeme koje proe od trenutka otvaranja usta
do pojave zvuka koji proizvede grkljan. To vrijeme naziva se
vrijeme pojave glasa. Ljudi prilino loe razlikuju vremena pojave
glasa s obje strane granice b-p, ali izvrsno razlikuju tu granicu, to
pokazuje kako se vremenske razlike od svega nekoliko mili-
sekundi svrstavaju u funkcionalne kategorije kako bi se odredilo b
i p. Etcoff i Magee proveli su eksperiment s ljudskim licima:
kreirali su nekoliko nizova lica koji su se protezali izmeu sljedeih
parova emocionalnih stanja: od radosti do neutralnog stanja, od
radosti do tuge, od ljutnje do gaenja itd. Da bi to postigli, s
fotografija koje su snimili Ek- man i Friesen (1975) precrtali su lica
koja prikazuju est osnovnih emocija kao i neutralno lice, a zatim
su koristili Bren- nanov (1985) kompjutorski program za generiranje
karika- tura. Za svaki par emocionalnih stanja kreirali su ljestvicu od
11 stupnjeva s potpuno jednakom veliinom promjena od stupnja do
stupnja. Na slici 9.2 prikazan je niz od 11 lica koja se kreu od
radosti do tuge. Etcoff i Magee utvrdili su da kod tih nizova postoji
nagla promjena u mogunosti razlikovanja lica, koja pokazuje
granicu izmeu, primjerice, radosti i tuge, Ijutnje i gaenja itd. S
obje strane te granice ljudi nisu mogli dobro prepoznati razliku
izmeu, primjerice, drugog i etvrtog lica u nizu. Meutim na toj
granici, npr. izmeu etvrtog i estog lica u nizu, bili su uspjeni.
Ovaj eksperiment podrazumijeva da funkcionalne kategorije
osnovnih emocija utjeu na mogunost razlikovanja izraza lica.
Kakvi su uinci raspoloenja na percepciju? Jesmo li po- deeni
tako da lake zamjeujemo stvari koje su sukladne naem
raspoloenju? Takve je uinke teko pokazati. Prema jednom
objanjenju, koje su ponudili Niedenthal i Setterlund
(1994) , ta je tekoa rezultat toga to su raniji pokuaji de-
monstracije tih uinaka koristili dimenziju pozitivno- negativno. U
dva eksperimenta oni su pronali uinak selektivne percepcije za
specifine emocije radosti i tuge, ali ne i za openitu dimenziju
pozitivno-negativno.
Niedenthal i Setterlund izazvali su raspoloenja radosti i tuge na
taj nain to su svojim ispitanicima dali slualice i tijekom cijelog
eksperimenta putali im glazbu. Za izazivanje radosnog
raspoloenja putali su glazbene odlomke poput alle- gra iz
Mozartove MALE NONE MUZIKE ili dijelova Vivaldijeva Koncerta u C-
duru. Kako bi izazvali tugu, putali su djela kao
Slika 9.2
Niz izraza
lica od
radosnog
do tunog,
uz jednak
stupanj
promjene
od lica do
lica.
to je Mahlerov ADAGIETTO ili adagio iz Rachmaninova Koncerta za klavir br. 2 u C-molu. Zadatak
koji su ispitanici izvravali standardan je zadatak u eksperimentalnoj psihologiji - to je zadatak
leksikog odluivanja. Na ekranu su se nakratko pojavljivali nizovi slova. Neki od tih nizova bili
su rijei, dok drugi nisu bili rijei (ve nizovi slova kojih nema u rjenicima, ali koji se na
engleskom jeziku mogu izgovoriti, poput, primjerice, blatkin). Ispitanicima je reeno da to bre
mogu pritisnu jednu tipku ako niz slova koji im je prikazan predstavlja rije, a drugu tipku ako
ne predstavlja rije. U tom istraivanju rijei su bile iz pet kategorija: rijei povezane s radou,
kao to je oduevljenje, pozitivne rijei koje nisu povezane s radou, kao to je mirnoa,
rijei povezane s tugom, kao to je plakati, negativne rijei koje nisu povezane s tugom, kao to
je ozljeda te neutralne rijei kao to je navika.
Niedenthal i Setterlund utvrdili su da je glazba doista kod ljudi proizvela radosno ili tuno
raspoloenje. Openito, ispitanici su bre donosili odluke za radosne nego za tune rijei. tovie,
kada su bili u radosnom raspoloenju bre su prepoznavali radosne nego tune rijei. Suprotno
tome, kada su bili tuni bre su prepoznavali tune negoli radosne rijei. Meutim, uinci ra-
dosnog i tunog raspoloenja nisu se protegnuli i na pozitivne ili negativne rijei koje nisu bile
povezane sa specifinim emocijama radosti ili tuge.
Emocije i panja
U svojem udbeniku psihologije William James (1890., vol. 1, str. 402) je napisao: Moje je
iskustvo ono na to pristanem obratiti panju. To je takoer i ono na to obratimo panju ak i
onda kad na to ne pristanemo svjesno. Emocije utjeu na panju. Uinci se proteu od preteno
nesvjesnih procesa filtriranja ulaznih informacija do svjesne zaokupljenosti neime, kao onda
kada smo zabrinuti.
Najpotpunije istraivani uinci emocija na panju tiu se anksioznosti: jasno je da anksioznost
suava panju. Kada su ljudi uplaeni ili anksiozni, usredotouju se uglavnom na ono ega se boje
ili na zatitu od te stvari, a zanemaruju gotovo sve drugo. Mnogi uinci anksioznosti na panju
mogu se demonstrirati u laboratoriju. Matthews i sur. (Broadbent i Broadbent, 1988; Matthews,
1993) koristili su metodu u kojoj se dvije rijei, jedna iznad druge, vrlo kratko projiciraju na
ekran, a zatim ih zamijeni toka. Jedna od dviju rijei ima prijetee znaenje, kao primjerice
neuspjeh ili bolest. Druga je neutralna, kao to je, primjerice, stol. Ispitanicima se kae neka
onda kada se pojavi toka pritisnu odreenu tipku. Neki od ispitanika bili su anksiozni, to je
utvreno ljestvicom anksioznosti kao crte linosti, dok drugi nisu imali crtu anksioznosti. Kada se
toka pojavi na mjestu na kojem je bila prijetea rije, anksiozne osobe imaju krae vrijeme
reakcije na njezino pojavljivanje nego osobe koje nisu anksiozne. Kada se toka pojavi na mjestu
na kojem je bila neutralna rije, nema razlike izmeu anksioznih i neanksioznih osoba.
Objanjenje koje je ponudio Mathews jest da je vrijeme reakcije krae onda kada se toka
pojavljuje na mjestu rijei na koju je ispitanik aktivno usmjerio svoju panju. Anksiozni ispitanici
puno ee gledaju prijeteu rije nego neutralnu. Na kliniki anksioznim pacijentima dobiveni su
jednaki nalazi kao i na osobama koje imaju anksioznu crtu linosti.
Slina vrsta eksperimenta temelji se na tzv. emocionalnom Stroop testu. Stroop je (1935)
otkrio da su ispitanici kada im se kae da gledaju u rijei kao to su crveno, uto i plavo,
koje su otisnute razliitim bojama, te se od njih trai da imenuju boju kojom je svaka
rij&OTISNUTA, sporiji ako se boja kojom je rije otisnuta i boja koju ta rije oznaava razlikuju -
sporiji su ako je rije crveno otisnuta plavom bojom i moraju rei plavo nego ako je otisnuta
crvenom bojom i moraju rei crveno. Znaenje rijei plijeni nau panju protiv nae volje i
ometa nas u imenovanju boje kojom su rijei otisnute. Zamisao o emocionalnom Stroop testu
sastoji se u tome da se prikazuju rijei koje su ili neutralne ili imaju neko emocionalno znaenje,
kako bi se utvrdilo jesu li Ijudi sporiji u imenovanju boja kojima su otisnute rijei s emocionalnim
znaenjem.
Foa i sur. (1991) utvrdili su da osobe koje su bile rtve silovanja sporije imenuju boje kojima
su otisnute rijei povezane sa silovanjem. Kod osoba koje su se bolje nosile sa svojom traumom
takvo je ometanje bilo slabije. Mat- thews je (1993) saeo zakljuke brojnih istraivanja u kojima
se upotrebljavala ova tehnika: usporavanje u imenovanju boja najvee je za rijei koje su
povezane s ovjekovom najveom anksioznou. Tako ljude koji imaju socijalnu fobiju
usporavaju rijei o samosvijesti, ljude s poremeajima hranjenja usporavaju rijei o hrani itd.
Matthews i Klug (1993) utvrdili su da
Neutralne rijei \//\
Pozitivne - nepovezane
8
0
6
5 Kontrolni Anksiozni
ispitanici ispitanici
Slika 9.3 Prosjeno vrijeme koje je bilo potrebno anksioznim i kontrolnim ispitanicima
za imenovanje boja kojima su bile otisnute rijei. Rijei su bile neutralne, povezane sa
specifinim anksioznostima anksioznih ispitanika ili prijetee rijei koje nisu bile
povezane s njihovim anksioznostima (Matthews i Klug, 1993).
rijei ne moraju biti prijetee kako bi proizvele ovaj uinak: vano je da imaju emocionalno
znaenje. Ako su emocionalne rijei obuhvaale pojmove poput samosvjestan ili zdrav, tada
su ljudi koji su bili socijalno anksiozni ili anksiozni zbog bolesti bili sporiji u imenovanju
pozitivnih rijei otisnutih bojama, ali samo onda kada su ti pozitivni pojmovi bili povezani s
njihovom specifinom anksioznou. Ovi rezultati prikazani su na slici 9.3. Pogledajte tu sliku i
usporedite dva stupca s desne strane histograma sa svim ostal'im stupcima. Moete vidjeti da su
ispitanici koji su bili anksiozni bili sporiji od ispitanika iz kontrolne skupine u imenovanju boja
onih rijei koje su bile povezane s njihovim specifinim anksioznostima, bez obzira na to jesu li
te rijei bile pozitivne ili negativne.
Za ove uinke panje ponuena su brojna objanjenja. Najjednostavnije je ono prema kojem
se kada su ljudi uplaeni - bilo zbog nekog trenutanog straha ili zbog toga to pate od
anksioznosti koja ih ini uplaenima velik dio vremena - njihov ivani sustav nalazi u posebnom
modu procesiranja. U tom modu panja je suena i usmjerena na one znakove u okolini koji
upuuju na prijetnju i sigurnost. Ona je ak jo specifinije podeena za znakove koji su povezani
s posebnim objektima ovjekove anksioznosti. Primjerice, ljudi koji smatraju da su skloni
karcinomu, poinju brinuti svaki put kada doive neto to ih podsjeti na tu njihovu dispoziciju,
ukljuujui i tjelesne simptome koji uope nisu nalik na one kod karcinoma (Easterling i
Leventhal, 1989).
U normalnom toku dogaaja mehanizam straha i anksioznosti nesum- njivo ima
neprocjenjivu vanost za na opstanak, ali ini se da on moe postati gotovo stalno ukljuen i
tako potpuno okupirati ovjekove kognitivne resurse, uiniti da ta osoba svijet doivljava kao
opasno mjesto, unititi joj samopouzdanje i onemoguiti joj da se koncentrira na druge stvari. O
tome emo dalje raspravljati u 11. poglavlju. Nekoliko je istraivaa ukazalo na to da emocije
postoje na brojnim razinama - na razini osnovnih mehanizama nalik na reflekse, na razini
sloenijih emocionalmh shema te na razini naeg poimanja vlastitih emocija i njihovih uinaka
(Leventhal, 1991). Stalan problem predstavlja pitanje na koji nain moemo koristiti nae
pojmovno shvaanje samoga sebe kako bismo modulirali procese nie razine kao to su oni koji
se odnose na anksioznost (Bandura, 1988).
Emocije i pamenje
Da bismo razumjeli uinak emocija na pamenje, najprije moramo rei neto o tome na koji
nain pamenje openito funkcionira. Jedno od dosad najznaajnijih istraivanja pamenja je ono
Bartlettovo (1932). Bartlett je ljudima davao smislene materijale kao to su slike ili prie, koje
su trebali upamtiti, a zatim je od njih traio da ih to tonije reproduciraju i to kako nepo-
sredno nakon to su im prikazani, tako i kasnije, u intervalima ak i do nekoliko godina.
Bartlett je zakljuio kako kod dosjeanja verbalnih sadraja rijei nikada nisu tono onakve
kakve su nam prikazane. Dogaa se da ono to percipi-
Bartlettovo istraivanje pamenja
Bartlett je (1932) ljudima dao da itaju jednu indijansku narodnu priu, koju je zapisao Franz
Boas. Pria poinje ovako:
Jene noi dvojica mlaia iz Egulaca spustila su se do rijeke kako bi lovili vidre. Dok
su bili tamo spustila se magla i zahladnjelo je. Potom su zauli ratnike poklike i
pomislili: Moda je to ratni pohod. Pobjegli su na obalu i sakrili se iza jednog debla.
Zatim su se pojavili kanui i uli su zvuk vesala te ugledali kako se jedan kanu
pribliava njima. U kanuu su se nalazila petorica mukaraca koji su rekli:
Sto mislite? elimo vas povesti sa sobom. Idemo uzvodno ratovati.
Jedan od mladia je rekao: Nemam strijele.
Strijele su u kanuu, odgovorili su.
Neu poi s vama. Mogao bih poginuti. Moji roaci ne znaju kamo sam otiao. Ali ti,
rekao je okrenuvi se prema drugom mladiu, moe poi s njima.
I tako je jedan mladi otiao........
Slijedi 11 redaka o tome kako je mladi koji je otiao sudjelovao u borbi u kojoj je pogoen,
ali nije osjeao bol pa je pomislio: Oh, pa oni su duhovi. Pria zavrava na sljedei nain, nakon
njegova povratka kui:
Sve je to ispriao, a zatim uutio. Kad je sunce izalo, pao je. Neto crno izalo je kroz
njegova usta. Lice mu se iskrivilo. Ljudi su poskakivali i plakali.
Bio je mrtav.
Nakon to su dva puta proitah priu, od ispitanika se trailo da je ponove. Ovdje iznosimo
poetak prvog ponavljanja ispitanika H, nakon 20 sati:
Dva mukarca iz Edulaca otila su pecati. Dok su bili zauzeti time pokraj rijeke, iz
daljine su zauli neki zvuk. Zvui poput plaa. ree jedan i uskoro su se pojavili neki
mukarci u kanuima koji su ih pozvali da im se pridrue u njihovoj avanturi. Jedan od
mladih mukaraca odbio je otii zbog obiteljskih obveza, no drugi je pristao poi...
Obratite panju na ono to se dogodilo. Neto se od sadraja izgubilo - zaboravilo, poput
broja mukaraca u kanuu i izjave jednog mladia kako ne moe poi jer nema strijele. Prisutne su
zatim druge, suptilnije promjene, koje obuhvaaju stilske promjene, pa se sada pojavljuju fraze
poput zbog obiteljskih obveza. Sada su takoer mladii otili pecati, a ne loviti vidre, ratni je
pohod postao avantura, a jedan je od mladia pristao poi, dok je u stvarnoj prii samo otiao, a
ne spominje se njegov pristanak.
Sada emo prikazati reprodukciju Bartlettova ispitanika P, od kojeg se trailo da priu ponovi
nekoliko puta u prvim mjesecima nakon itanja, ali zatim dvije i pol godine o toj prii nije
mislio:
Neki su ratnici krenuli u rat protiv duhova. Borili su se itav dan i jedan je od njih bio
ranjen.
Naveer su se vratili kui, nosei svog ranjenog druga. Kako se dan primicao kraju,
tako mu je bivalo sve loije i seljani su ga okruili. U suton je izdalmuo: neto crno
izalo je kroz njegova usta. Bio je mrtav.
U ovoj je verziji mnogo toga izgubljeno - poput itavog uvodnog dijela o dvojici mladia
koji su otili loviti vidre - a mnogo je toga i promijenjeno. Sada ovjek umire u suton, a neu
zoru. No jedan istaknut detalj: neto crno izalo je kroz njegova usta ostao je sauvan, kao
to je bio i u veini reprodukcija koje je Bartlett prikazao.
ramo, asimiliramo u nau strukturu znaenja, koju je Bartlett nazivao she- mom i koja
obuhvaa velik dio opeg znanja. Kada se potom trai dosjeanje, ispitanik uzima
nekoliko znaajnih detalja kojih se sjea i opi emocionalni odnos prema prii, te iz
svoje sheme konstruira kakva je pria morala biti. Tako stil prie postaje ispitanikov
stil, detalji poput loviti vidre postaju pe- canje i stvari se dogaaju na nain koji je
prikladan kulturi osobe koja se dos- jea, kao to je umiranje naveer, a ne u zoru.
Bartlett je primijetio da su njegovi ispitanici sudjelovali u ovom eksperimentu
krajem Prvog svjetskog rata, kada je u Britaniji pitanje odvajanja od obitelji, koje
uzrokuje anksioznost, bilo vrlo istaknuto. Mukarci su ili bili u ratu ili su bili suoeni s
mogunou odlaska u rat. U jednoj skupini ispitanika, iju su polovicu inile ene, a
drugu polovicu mukarci, 10 od 20 Ijudi u prvim ponavljanjima nije spomenulo kako je
jedan od mladia rekao da ne moe poi u rat djelomice zbog toga to nema strijele.
Meutim svega je dvoje ispitanika zaboravilo ispriku u vezi s rodbinom. U kasnijim
ponavljanjima sve u vezi s isprikama tog mladia najee je bilo zaboravljeno.
Loftus i Loftus (1980) dali su ljudima sljedee dvije izjave i zamolili ih da kau
koja od njih bolje opisuje njihovo vjerovanje o nainu na koji funkcionira pamenje.
(a) Sve to uimo neprekidno se pohranjuje u na um, premda nam katkada neki
posebni detalji nisu dostupni. Pomou hipnoze ili drugih posebnih tehnika ti
nedostupni detalji mogu se na kraju obnoviti.
(b) Neki detalji koje uimo mogu se trajno izgubiti iz pamenja. Takvi se detalji
nikada nee moi obnoviti hipnozom ni bilo kojom drugom posebnom tehnikom,
jer ih tamo jednostavno vie nema.
Loftusovi su utvrdili da 69% ope javnosti vjeruje u izjavu (a) - to je u naem
drutvu vrsta narodnog vjerovanja, vrsta vjerovanja koja bi se mogla promijeniti na
temelju znanja o Bartlettu i psihologiji pamenja. To je pitanje nedavno postalo
istaknuto, i sada se u medijima raspravlja o brojnim sluajevima odraslih osoba koje
tvrde kako nakon to se nisu mogle dosjetiti da su u djetinjstvu bile seksualno
zlostavljane, sada su se, uz pomo terapeuta, takvih dogaaja sposobne prisjetiti. To je
pitanje vrlo kontroverzno. S jedne se
strane nalaze oni poput Bassa i Davisa (1988) koji tvrde da se sjeanja na emocionalno traumatska
zlostavljanja mogu potisnuti, a zatim obnoviti. S druge se, pak, strane nalaze oni koji tvrde da su
takva sjeanja lana te da su izazvana sugestijama terapeuta koji vjeruju u ovaj fenomen (Ofshe i
Watters, 1994). Jedan je od vanih nalaza to da broj ljudi koji se bave duevnim zdravljem, a koji
vjeruju u izjavu (a) iznosi 84%, to je znatno vie nego u opoj javnosti.
Nema dokaza o tome da se ljudi mogu savreno prisjeati dogaaja, sa svim detaljima i
potpuno tono, kao da su bili pohranjeni u neku vrstu unutranjeg videozapisa. Premda je
pamenje obino dobro, ak i ljudi s najtoni- jim pamenjem prave odreene pogreke. tovie,
postoje dokazi o tome da se detalji koji se pojavljuju nakon nekog dogaaja -primjerice, koje
spomenu drugi ljudi ili ih se sugerira postavljanjem pitanja -ugrauju u pamenje, tako da ih se
vie ne moe razlikovati od stvarnog pamenja. Kao to je rekao Bartlett, dosjeanje je
stvaralaka rekonstrukcija izgraena iz naeg emocionalnog stava prema itavoj aktivnoj masi
organiziranih prolih reakcija ili iskustava i malog istaknutog detalja...Stoga ono gotovo nikada
nije doista tono... i uope nije vano to bi to trebalo biti (1932, str. 213).
U nekim je sluajevima tonost vana, primjerice onda kada se iznose dokazi na sudu. Zbog
toga se pred istraivanje emocija postavlja sljedee pitanje: poveavaju li intenzivne emocije
tonost pamenja ili ga smanjuju? Ponimo razmatrati ovo pitanje kratkim odjeljkom ruske
spisateljice Esthere Salaman (1982) iz jednog eseja o autobiografiji.
Sjeam se da me je kada sam imala tri godine ugrizao pas. Oduvijek se toga sjeam. Stojim
s vanjske strane zatvorenih ulaznih vrata i odjednom ugledam golemog psa kako skae
prema meni, a njegovo potrgano ue vue se s lijeve
strane; nema snijega ni blata, kasno je proljee...........Trenutak koji se vratio u
sjeanje nakon pedeset godina bio je ovaj: pas me sruio i ja okreem glavu u stranu i
ukopavam svoje lice u zemlju dok pas trai izmeu moje djeje haljinice i dugakih crnih
arapa na lijevoj nozi, kako bi pronaao golo meso u koje e zarinuti svoje zube. To je
poput slika u usporenoj snimci. Danas piem tek sjeanje na sjeanje, ali u trenutku kada
mi se to vratilo u sjeanje zaista sam bila to trogodinje dijete; onda je bilo sada i
vrijeme je stalo. (Sala- man, 1982, str. 56).
Salaman raspravlja i o drugim takvim dogaajima iz svog ivota, kao i iz ivota drugih pisaca
ukljuujui De Quincyja, Martineaua i Prousta, o sjeanjima koja se pojavljuju protiv nae volje,
esto nakon mnogo godina. Ona kae da su ta sjeanja uvijek povezana s emocijama i stvaraju
osjeaj oivljavanja prolosti. Osjeaj uvjerenosti u takva sjeanja moe biti vrlo snaan,
nepokolebljiv, ali to je s njihovom vjerodostojnou - to je sasvim drugo pitanje, koje zahtijeva
potpuno drugaiji pristup. Ono treba istraivanja koja e pruiti nezavisnu potvrdu.
Odgovore na neka od tih pitanja moemo poeti davati s istraivanjem koje je provela Linton
(1982) na vlastitom pamenju. Ona je est godina svakodnevno zapisivala kratke opise najmanje
dva znaajna dogaaja na posebne kartice za biljeenje. Na poleini svake kartice zapisivala je
datum kada se to dogodilo. Svaki je dogaaj takoer procijenila i na ljestvici emocionalne
vanosti. Krajem svakog mjeseca izabrala je uzorak parova dogaaja iz itavog skupa sjeanja
prikupljenih do tada, kako bi vidjela moe li se prisjetiti redoslijea kojim su se dogaali i
ponovno je procijenila emocionalnu vanost svakog dogadaja. Utvrdila je da su dogaaji koji su
se u vrijeme kada su se odvijali inili znaajnima u cijelosti nestali iz njezina pamenja brzinom
od priblino 5 % godinje. Da bi se dobro upamtio kao zasebno sjeanje, zakljuila je: dogaaj
mora biti ne samo znaajan u vrijeme kada se odvija, nego takoer i jedinstven - primjerice, kada
je prvi puta uinila neto to je za nju bilo emocionalno vano. Primjer za to je kada je bila
oduevljena svojim izborom u jedno ugledno vijee koje se povremeno sasta- jalo u jednom
udaljenom gradu. Znaajan dogaaj bio je prvi sastanak kojem je bila nazona. Kada su se
dogaaji iste vrste ponavljali, njihova se osobitost izgubila i zamijenila ju je znatno openitija
informacija. Tako, kada je Lin- tonova nastavila odlaziti na sastanke tog vijea, upoznala je plan
zrane luke u gradu u kojem su se sastajali, stil lanova vijea na sastancima i njihove meusobne
odnose, ali nije bila sposobna prisjetiti se to se dogaalo na kojem sastanku. Za dogaaje koji
su postali dio strukture njezina ivota, odvojena epizodina sjeanja su se izgubila i pretvorila su
se u semantiko pamenje.
Lintonova je zakljuila da emocionalni dogaaji koji ostaju u pamenju kao posebne epizode,
moraju imati sljedea obiljeja:
1. Taj ogaaj mora biti znaajan, i u vrijeme kada se odvija mora se percipirati kao
emocionalno vrlo vaan (ili se ubrzo nakon toga mora preraditi na takav nain)
2. Kasniji ivotni tijek mora tom dogaaju dati sredinje mjesto u dos- jeanju; taj dogaaj
mora biti prekretnica ili poetak nekog niza ili pak mora biti instrumentalan za kasnije
aktivnosti.
3. Taj dogaaj mora u odreenoj mjeri ostati jedinstven. Njegova slika ne smije se zamagliti
kasnijim pojavama slinih ogaaja. (Linton, 1982, str. 89-90)
Iz ovih zakljuaka Lintonove moete poeti uviati zbog ega se odreeni dogaaji koji su
emocionalno vani ujedno dobro pamte kao zasebne epizode. Upravo ona obiljeja koja nekom
dogaaju daju emocionalno znaenje - njihova vanost za neki cilj, njihova neuobiajenost,
njihova nepredvid- ljivost, odsutnost od prije postojeih vjetina za suoavanje s njima - ine taj
dogaaj osobitim u naem pamenju. Primjeujete takoer da Lintonova kae kako se taj dogaaj
mora u vrijeme kada se odvija percipirati kao emocionalno vrlo vaan ili se ubrzo nakon toga
mora preraditi u takav dogaaj. Neki dogaaji, moda susret s novom osobom, ne moraju se
odmah initi znaajnima, ali ako se u tu osobu zaljubimo, poet emo o njoj nmogo razmiljati.
Psihika zaokupljenost uzrokovana tom emocijom djelovat e i na takav nain da se dogaaji
prilikom prvog susreta ponavljaju, kako bi se sauvali u pamenju.
Wagenaar je (1986) ponovio Lintoniino istraivanje. U svojim glavnim serijama dogaaja
biljeio je po jedan dogaaj iz svog ivota svakodnevno tijekom etiri godine. Izradio je
standardizirane obrasce u koje je za svaki dogaaj zapisivao tko je u njemu sudjelovao, o emu se
radilo, gdje se to dogodilo i kada se dogodilo. Za svaki je dogaaj takoer opisao i kritini de-
talj, i procijenio ga je na tri ljestvice: istaknutost (koliko se esto dogaaji poput tog pojavljuju,
od svakodnevno do jednom u ivotu), emocionalna ukljuenost i ugodnost. Jedan je Wagenaarov
suradnik sve dogaaje pretip- kao u posebne knjiice, tako da mu se kod dosjeanja redom mogao
davati po jedan, dva, tri ili sva etiri znaka za dosjeanje (tko, to, gdje, kada). Wage- naarov je
zadatak bio da se dosjeti svih ostalih znakova, a kad su mu dana sva etiri znaka, tada se takoer
trebao dosjetiti i kritinog detalja. Ako je u svemu tome bio neuspjean, dogaaj je oznaen kao
potpuno zaboravljen. Tijekom razdoblja od pet godina broj zaboravljenih dogaaja iznosio je oko
20%. Wagenaar je utvrdio da se dogaaji koji imaju emocionalno znaenje openito bolje pamte
nego dogaaji koji ne ukljuuju emocije, kao i da se ugodni dogaaji pamte bolje od neugodnih
(vidi sliku 9.4). Takav rezultat
Vrijeme zadravanja (u godinama)
SLIKA 9.4 Rezultati Wagenaarova istraivanja vlastita autobiografskog pamenja, uz

etverogodinje razdoblje biljeenja dogadaja nakon kojeg je slijedilo jednogodinje razdoblje
njihova prisjeanja. Na svakom je grafikonu prikazan postotak dogaaja kojih se Wagenaar
tono prisjetio kada su mu dani svi znakovi za dosjeanje, i to u funkciji tri varijable i tijekom
razdoblja od pet godina. Na grafikonu (a) prikazan je uinak varijable istaknutosti; crta oznaena
s 3-6 prikazuje dogaaje koji se dogaaju od jednom u mjesec dana do jednom u ivotu, crta
oznaena s 2 prikazuje dogaaje koji se pojavljuju jednom tjedno, a crta oznaena s 1 prikazuje
dogaaje koji se pojavljuju jednom dnevno. Na grafikonu (b) prikazan je uinak varijable
emocionalne ukljuenosti. Dogaaji koji umjereno ili u najveoj moguoj mjeri ukljuuju emocije
prikazani su crtom oznaenom s 3-5, oni koji u maloj mjeri ukljuuju emocije prikazani su crtom
oznaenom s 2, a oni koji uope ne ukljuuju emocije prikazani su crtom oznaenom s 1. Na
grafikonu (c) prikazani su uinci varijable ugodnosti. Crta oznaena s 5-7 prikazuje ugodne i
izrazito ugodne dogaaje, crta oznaena s 4 prikazuje neutralne dogaaje, a crta oznaena s 1-3
prikazuje neugodne i krajnje neugodne dogaaje.
predvia i Freudova teorija - radi se o tome da se u odreenoj mjeri titimo od neugodnih misli.
Emocionalna ukljuenost i iskazi svjedoka

to se dogaa ako ste svjedok zloina - to e utjecati na vae pamenje tog dogaaja? Iz
Bartlettovih (1932) naela (o kojima smo raspravljali ranije), kao i iz jednog posebnog
istraivanja (Loftus i Doyle, 1987) psiholozi znaju da iskazi svjedoka u pravilu sadre pogreke.
Ni sigurnost u te iskaze niti ivost tih sjeanja ne jame da su zapameni detalji toni. U Velikoj
Britaniji Izvjetaj Devlin (Devlin Report) (to je izvjetaj jednog slubenog povjerenstva
imenovanog kako bi se ispitali sluajevi pogrenih presuda za poinjene zloine) upozorava da
nije pouzdano nekoga osuditi na temelju iskaza svjedoka osim u izuzetnim okolnostima ili kada
je taj iskaz potvren dokazima druge vrste.
Provedena su brojna istraivanja o pamenju emocionalno obojenih dogaaja (Christianson,
1992). Ovdje prikazujemo jedno utjecajno istraivanje. Pet mjeseci nakon to je provalnik
izvrio oruani napad na prodava- onicu orujem u predgrau Vancuvera, Yuille i Cutshall (1986)
imali su mogunost ponovno ispitati 13-oro svjedoka o tom dogaaju, koje je ranije ispi- tala
policija. Provalnik je zavezao vlasnika trgovine i pobjegao s novcem i nekoliko komada oruja.
Vlasnik se oslobodio, uzeo revolver i izaao van kako bi zapisao broj provalnikova automobila.
Provalnik jo nije bio otiao i pred oima nekoliko ljudi s dva je hica pogodio vlasnika trgovine.
Nakon toga vlasnik trgovine ispalio je svih est metaka iz svog revolvera u provalnika i on je
umro. Vlasnik trgovine je preivio i oporavio se. Budui da je provalnik bio mrtav i nije bilo
nikakvih pravnih nejasnoa, Yuille i Cutshall dobili su pristup policijskom dosjeu, kako bi
rekonstruirali slijed dogaaja na temelju prilino kompletnih forenzikih dokaza o sluaju, koji su
sadravali i poli- cijske fotografije, te na temelju iskaza svjedoka u onim dijelovima u kojima su
se oni meusobno slagali. Yuille i Cutshall nainili su popis detalja dogaaja, nazonih ljudi i
predmeta.
Svojim istraivakim intervjuom Yuille i Cutshall utvrdili su da su svjedoci koji su bili u
kontaktu s vlasnikom prodavaonice ili s provalnikom procijenili da su tim dogaajem bili vrlo
potreseni te da su nekoliko noi nakon toga imali tekoe sa spavanjem. Drugi svjedoci, koji su
bili manje ukljueni u dogaaj, nisu njime bili toliko uznemireni. Svjedoci su se prilino tono
pri- sjeali dogaaja, ak i sporednih detalja kao to je boja provalnikova automobila i pokrivaa
kojim je prekriveno njegovo tijelo. U policijskim intervjuima svjedoci koji su bili jako pogoeni
dogaajem tono su zapamtili 93.36% detalja, a u istraivakom intervjuu provedenom nekoliko
mjeseci kasnije upamtili su 88.24% detalja. Tonost svjedoka koji su bili manje pogoeni
dogaajem bila je manja - iznosila je priblino 75% i u policijskom intervjuu i u kasnijem
istraivakom intervjuu. Cini se stoga da je tonost pamenja vea za dogaaje u kojima smo
emocionalno ukljueni. No takvi su dogaaji podloni takoer i procesima rekonstrukcije o
kojima je raspravljao Bartlett.
Pynoos i Nader (1989) intervjuirali su djecu koja su pohaala kolu u kojoj je
snajperist pucao u djecu na osnovnokolskom igralitu (str. 236) iz jednog stana
nasuprot koli u Los Angelesu, 24. veljae 1984. godine. Jedan pro- laznik i jedno
dijete bili su ubijeni, a 13-oro druge djece i podvornik kolskog igralita bili su
ranjeni. U iskazima 113-oro djece koja su bila intervjuirana 6 do 16 tjedana nakon
dogaaja pojavile su se karakteristine iskrivljenosti. Djeca koja su bila ranjena
imala su tendenciju emocionalnog distanciranja od dogaaja i petoro ih za vrijeme
intervjua uope nije spomenulo da su u pucnjavi zadobili manje ozljede. Za razliku
od toga, djeca koja tog dana nisu bila u koli ili su kada se to dogodilo bila na putu
od kole do kue, imala su tendenciju da se prikau blie dogaaju nego to su
uistinu bila.
Naturalistina istraivanja ne omoguuju potpuno potvrivanje nekog stvarnog
dogaaja, pa se takva istraivanja nadopunjuju laboratorijskim eksperimentima,
premda se njima, dakako, nikada ne postie isti stupanj emocionalne potresenosti i
ukljuenosti. Ipak, zajedno s opim naelima, ta istraivanja pruaju vrijedne
spoznaje. Christianson i Loftus (1991) iznijeli su rezultate pet eksperimenata u
kojima je 397-oro studenata u vedskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama
gledalo niz od 15 dijapozitiva u boji, koji su prikazivali to bi neka osoba mogla
vidjeti naputajui kuu i odlazei pjeice na posao. Na svakom je dijapozitivu
postojao sredinji detalj i periferni detalj. Postojale su tri verzije kritinog osmog
dijapozitiva - koje su prikazane na slici 9.5. U neutralnoj verziji sredinji detalj
bila je ena koja vozi bicikl po cesti tik ispred jednog automobila. U neobinoj
verziji ena je hodala cestom ispred automobila, nosei bicikl preokrenut
naopake. U emocionalnoj verziji ena je leala uz rub ceste neposredno ispred
automobila i bilo je oito da je povrijeena i da krvari, a pokraj nje se nalazio
prevrnut bicikl. U svakoj od tih situacija ena je imala ili be ili plavi kaput. U
svim verzi- jama periferni je detalj bio automobil volvo 242, koji se nalazio u
daljini i koji je bio ili bijele ili naranaste boje. Christianson i Loftus utvrdili su da
se ispitanici koji su vidjeli emocionalnu verziju osmog dijapozitiva sjeaju
sredinjih detalja - ene i boje njezina kaputa - bolje nego ispitanici koji su vidjeli
neutralnu verziju. Suprotno tome, periferni detalj kod emocionalne se verzije
pamtio loije nego kod neutralne verzije. Neobina verzija osmog dija-
Slika 9.5 Tri verzije kritinog osmog dijapozitiva u nizu koji su upotrijebili Christianson i Loftus:
Prizor (a) je neutralan, prizor (b) je neobian, a prizor (c) je emocionalno okantan.
pozitiva primijenjena je kako bi se kontrolirala injenica da su emocionalni dogadaji u pravilu
neobini. Meutim u usporedbi s emocionalnom verzijom, ispitanici se nisu ba dobro sjeali ni
sredinjih ni perifernih detalja neobine verzije.
Istraivanje Neissera i Harscha (1992) o potresnoj eksploziji amerikog svemirskog broda

Challenger u jedanaest sati prije podne 28. sijenja 1986. godine, nalazi se na pola puta izmeu
eksperimenta i naturalistikog istraivanja. Neisser je preko noi sastavio upitnik u kojem se od
ispitanika trailo da slobodno napiu o tome na koji su nain uli tu vijest, a zatim su na sljedeoj
stranici postavljena specifina pitanja, npr. gdje su se nalazili kada su to uli, to su radili u tom
trenutku i tko im je tu vijest priopio. Taj je upitnik primijenio na skupini od 106 studenata
psihologije sa Sveuilita 24 sata nakon to se dogaaj zbio. Dvije i pol godine kasnije svi
studenti koje su uspjeli ponovno pronai (njih 44) ispunjavali su slian upitnik i neke do- datne
skale kojima se mjerilo koliko su sigurni u svaki od svojih odgovora. Neisser i Harsch za svakog
su ispitanika uparili njegov iskaz dan dvije i pol godine nakon dogaaja s onim koji je dao 24
sata nakon dogaaja, i pridruili mu rezultat od 0 do 7 za tonost (po dva boda za svaki od
odgovora o tome gdje se osoba nalazila, tko joj je priopio to se dogodilo i to je ispitanik u tom
trenutku radio, te jedan bod za tone manje detalje). Jedanaest ispitanika ostvarilo je rezultat 0 -
njihova sjeanja nakon dvije i pol godine prilino su se razlikovala od iskaza koji su dali 24 sata
nakon dogaaja. Pro- sjean rezultat za sve ispitanike iznosio je 2.95. Unato tome, ljudi su op-
enito bili sigurni u svoja sjeanja, neovisno o tome koliko su ona bila tona.
Sve u svemu, moemo zakljuiti kako se i u stvarnom ivotu i u laboratoriju emocionalno
istaknuti sadraji pamte bolje od neutralnih sadraja. Kada je neki dogaaj osobi vaan i kada se
prepriava, Stein, Liwag i Trabasso
(1995) , koristei metodu Steina i sur. opisanu u 4. poglavlju, pokazali su da se ve trogodinja
djeca mogu s prilinom tonou prisjetiti dogaaja i da su ot- porna na alternativne iskaze koje
daju odrasle osobe. Unato tome, pamenje nije savreno - ono ipak moe biti podlono
rekonstrukcijama i promjenama nakon dogaaja, osobito ako se o njemu raspravlja i ako ga se
socijalno modificira. Procesi koji su tu u igri jesu oni koje su utvrdili Bartlett (1982) i Linton
(1982).
Ako je neki dogaaj vaan i neobian, postavljen je uvjet i za pojavu emocije i za posebno
sjeanje. A ako se o tom dogaaju esto razmilja ili ako se stalno ponovno vraaju slike tog
dogaaja, to je mogue nakon dogaaja koji su izrazito traumatini (Ameriko psihijatrijska
udruga, 1994, str. 424), tada e dogaaj sam po sebi ostati istaknutiji u pamenju. Pitanje postoji li
neki poseban oblik potisnutog pamenja je kontroverzno: mnogi psiholozi koji se bave
istraivanjima pamenja ne odbacuju takvu mogunost, ali su prema njoj skeptini (Loftus i
Ketcham, 1994).
Uinci raspolozenja na pamenje
Nakon Bovverovih (1981) istraivanja, o kojima smo raspravljali u 1. poglavlju, proveden je
velik broj istraivanja uinaka raspoloenja na pamenje. Ovdje emo prikazati jednu
laboratorijsku demonstraciju iz podruja rada u kojem su istraivani uinci selektivne panje i
pamenja na socijalno prosuivanje. U istraivanju o stvaranju dojmova Baron je (1987) doveo
zajedno parove osoba istog spola. Zapravo, dok je jedan lan svakog para bio student- ispitanik,
drugi je bio eksperimentatorov pomaga. U svakom paru student- ispitanik bio je izabran, prividno
na temelju sluaja, kao ispitanik koji e u vjebi za voenje intervjua za zaposlenje biti ispitiva,
dok je eksperimentatorov pomaga izabran za osobu koja e biti intervjuirana. Dok je eksperi-
mentatorov pomaga (toboe) prouavao pitanja iz intervjua, eksperimentator je kod studenta-
ispitanika izazvao radost ili tugu dajui mu da rjeava probleme i izvjetavajui ga ili o tome da je
postigao znatno bolji rezultat od drugih, ili o tome da je postigao prosjean rezultat, ili o tome da
je postigao znatno loiji rezultat nego drugi.
U intervjuu je voditelj intervjua trebao postaviti est unaprijed pri- premljenih pitanja.
Intervjuirana osoba davala je iste, unaprijed pripremljene, ali pomijeane odgovore na ta pitanja.
Jedno je pitanje bilo: Koje su vae najvanije osobine? U odgovoru na to pitanje intervjuirani je
spomenuo tri pozitivne osobine, govorei: Ambiciozan sam i pouzdan. Takoer sam i prilino
ljubazan. On (ili ona) spomenuo bi takoer i tri negativne osobine: S negativne strane, neki od
mojih prijatelja govore mi da sam prilino tvrdoglav, a znam takoer i da sam nestrpljiv. Osim
toga, prilino sam neorganiziran. Nakon intervjua, voditelj intervjua procjenjivao je in-
tervjuiranu osobu na dimenzijama vezanim uz posao, kao i na osobnim dimenzijama. Kada su
bili radosni, voditelji intervjua intervjuiranu su osobu procjenjivali pozitivnije i ee su
izjavljivali da bi ga (ili je) zaposlili. Meu-
Izazvano raspoloenje
SLIKA 9.6 Prosjean broj pozitivnih i negativnih osobina spomenutih u intervjuu ko; _ su
zapamtili voditelji intervjua koji su bili u raosnom i oni koji su bili u tunom raspoloenju
(Baron, 1987).
tim kada su bili maloduni, intervjuiranu su osobu procjenjivali negativno i izjavljivali su kako je
vjerojatno ne bi zaposlili. Ovi uinci bili su izraeniji kod mukih nego kod enskih voditelja
intervjua. Baron je od voditelja intervjua traio takoer i da se prisjete stvari koje je intervjuirana
osoba rekla o sebi, na temelju kojih su vjerojatno donosili svoje sudove. Na slici 9.6 moete
vidjeti dobivene rezultate. Voditelji intervjua kod kojih je prethodno izazvana radost dosjetili su
se znaajno vie pozitivnih stvari koje je intervjuirana osoba izjavila, a manje negativnih stvari.
Voditelji intervjua kod kojih je izazvana tuga prisjetili su se vie negativnih, a manje pozitivnih
stvari. Prema hipotezi
o pamenju ovisnom o raspoloenju, pozitivne odluke o zapoljavanju trebale bi biti pod
utjecajem toga to su se radosni voditelji intervjua prisjetili veeg broja pozitivnih stvari, dok bi
negativne odluke trebale biti pod utjecajem toga to su se maloduni voditelji intervjua prisjetili
veeg broja negativnih stvari.
Utvreno je, meutim, da fenomen pamenja ovisnog o raspoloenju nije tako vrst niti tako
iroko rasprostranjen kao to se u poetku pretpostavljalo. On se lake pojavljuje kod radosnih
nego kod tunih raspoloenja, jai je u situacijama koje nalikuju na one iz stvarnog ivota nego u
artificijelnim zadacima, izrazitiji je onda kada su dva raspoloenja suprotstavljena jedno
drugome nego onda kada se jedno raspoloenje usporeuje s neutralnim stanjem i jai je za
intenzivna raspoloenja nego za blaga. Najvanije od svega, uinci raspoloenja na pamenje
najpouzdanije se dobivaju onda kada ono to se pamti ima emocionalnu vanost za osobu koja
pamti (Ucros, 1989). tovie, uinci se openito ne mogu dobro objasniti kao oblik uenja ovisnog
o stanju, kao to je to prvobitno mislio Bower, kod kojeg se svega to uimo u jednom stanju,
poput neke liste rijei, bolje prisjeamo kada smo ponovno u tom istom stanju. Takve je uinke
teko demonstrirati i kod odraslih osoba (kao to se pokazalo u novijim Bowerovim
istraivanjima) i kod djece (Duncan i sur., 1985). Meutim ipak postoji nekoliko laboratorijskih
demonstracija umjerenih uinaka raspoloenja na pamenje proizvol- jnog verbalnog materijala
(Eich i Metcalfe, 1989). Opi je zakljuak da se veina uinaka moe bolje objasniti pomou
hipoteze o podudaranju raspoloenja, prema kojoj se onda kada se u ovjekovu ivotu dogodi
stvaran emocionalno znaajan dogaaj, tog dogaaja bolje prisjeamo kada ponovno
doivljavamo tu istu emociju (Blaney, 1986).
Prema Bowerovoj (1981, 1992) hipotezi o takvom prisjeanju, svaka je emocija posebno
mentalno stanje koje tvori uporite u mrei pamenja (vidi sliku 9.7). Kada se emocija ponovno
pojavi, ona moe djelovati kao znak za dosjeanje drugih dijelova mree. Mi preferiramo
alternativno objanjenje: raspoloenja su posebni modovi organizacije mozga, pa odreena ra-
spoloenja omoguuju laki pristup sjeanjima na dogaaje koje smo doivjeli u tom istom
emocionalnom stanju (vidi sliku 9.7). Ovu zamisao moemo povezati s objanjenjem Conwaya i
Bekeriana (1987) koji su pokazali da je emocionalno znanje organizirano u skupine koje
odgovaraju osnovnim emocijama: ljubav/radost/srea; patnja/alost/tuga; ljutnja/ mrnja/
ljubomora; te strah/uas/panika. Oni su utvrdili da, u usporedbi s podraiva-
njem neutralnom rijei, podraivanje bilo kojim izrazom za emociju unutar jedne od
ovih osnovnih skupina rezultira brim reagiranjem u zadatku leksikog
odluivanja (poput onog koji su upotrebljavali Niedenthal i Sutterlund i koji smo
opisali ranije u odjeljku o percepciji). U jednom drugom istraivanju Conway je
(1990) utvrdio da kada se od ljudi trai da stvore predodbu na temelju neke
emocionalne rijei, vie od 60% tih predodbi odnosi se na specifine dogaaje koji
su se dogodili u odreeno vrijeme u njihovu ivotu i koji su za njih bili
emocionalno znaajni. Za razliku od toga, druge su vrste rijei proizvele drugaije
uinke. Predodbe koje su se stvorile na temelju rijei povezanih s vlastitim
osobinama linosti, proistekle su iz ivotnog iskustva, ali se nisu mogle poistovjetiti
ni sa jednim posebnim dogaajem. Predodbe koje su stvorene na temelju
apstraktnih rijei bile su semantike: one su odraavale dijelove znanja koji nisu bili
povezani sa specifinim iskustvima. Conway je stoga smatrao da kada se
prisjeamo posebnih dogaaja, nmogi se od njih u naem pamenju nalaze pod
oznakom za specifine vrste emocija. Prema ideji o emocionalnim modovima,
emocionalno-indeksi- ranom skupu sjeanja na dogaaje, lake nam je pristupiti
kada smo u tom istom emocionalnom stanju. Vjerujemo kako je funkcija ovog
mehanizma to da se u um dovedu dogaaji koji su slini dogaaju koji je izazvao
trenutanu emociju, kako bismo dobili primjere naina na koje smo se u prolosti
nosili s tom vrstom problema i kako bismo imali osjeaj kontinuiteta naih postu-
paka u situacijama koje izazivaju odreenu vrstu emocija.
Slika 9.7 Dijagram preuzet iz Bowera (1992), koji prikazuje dio mree pamenja. Elipse prikazuju
uporita u pamenju. Ako se od nekoga trai da se prisjeti jednog dogaaja iz svog ivota kao
odgovora na rije jezero tada, ako se ta osoba nalazi u tunom raspoloenju, znak iz uporita
tuga moe potaknuti sjeanje na prijatelja koji se utopio. Meutim, ako je osoba u radosnom
raspoloenju, tada radosno uporite moe potaknuti sjeanje na jedan dogaaj kada je ta osoba
uivala u skijanju na vodi.
Predikcije koje proizlaze iz objanjenja pomou emocionalnih modova ne razlikuju se mnogo
od predikcija koje proizlaze iz Bowerova modela mree. Ono to, meutim, hipoteza o zasebnim
emocionalnim modovima donosi jest odlazak dalje od samog pamenja. Ona predstavlja jedan
korak u moguem objanjenju uinaka raspoloenja, kao to su uinci na panju koje smo prika-
zali u prethodnoj raspravi i uinci na prosuivanje o kojima raspravljamo u odjeljku koji slijedi.
Zbog tih razloga neki istraivai (Mathews, 1993) toj hipotezi daju prednost nad modelom
mree. Vjerujemo kako je ona takoer korisnija i za objanjavanje nekih pojava kod emocionalnih
poremeaja, o emu emo raspravljati u sljedeem poglavlju.
Uinci raspoloenja na prosuivanje
Gerald Clore u svom je lanku iz 1992. godine dao upadljivu napomenu: Najpouzdaniji
fenomen u kognitivno-emocionalnom podruju jest uinak raspoloenja na vrijednosno
prosuivanje (Clore, 1992, str. 134). Upuivao je na dokaze za to da kada se od nas trai da
prosudimo o neemu kao o dobrom ili loem, da nekoga pohvalimo ili osudimo, da prihvatimo ili
odba- cimo neki tok akcija, glasujemo na ovaj ili onaj nain, ono to pritom inimo nije samo
vaganje injenica. Zivot je redovito u znatno veoj mjeri neo- dreen. Zbog toga prosuivanje
vrimo na taj nain da ono to znamo kom- biniramo s onim kako se osjeamo.
U 1. smo poglavlju opisali kako je Aristotel raspravljao o problemu uvjer- ljivog govorenja,
primjerice u politikom govoru ili u sudnici. Aristotel je naglasio uinke emocija kod sluaa. Pa
kako se to ostvaruje? Na jedan su nain ukazala istraivanja koja su se bavila pitanjem zbog ega
ljudi mijenjaju svoje miljenje pod utjecajem persuazije. Chaiken, Lieberman i Eagly (1989)
opisali su dvije vrste obraivanja argumenata. Jedno je sustavno - osoba paljivo razmatra
valjanost samog argumenta. Drugo se odnosi na preice - ono je povrno, znatno nemarnije i
ukljuuje reakcije na manje vane aspekte komunikacije, primjerice na linost ili ugled osobe koja
iznosi neki argument, a ne na valjanost samog argumenta. Petty i Cacioppo (1986) smatraju da
ljudi u dobrom raspoloenju slijede preicu, dok su u neutralnom ili negativnom raspoloenju
skloni sustavnijem obraivanju argumenata.
Worth i Mackie (1987) proveli su eksperiment u kojem su mjerili (poetkom i krajem
eksperimenta) studentske procjene njihova slaganja ili neslaganja s prijedlogom o kontroliranju
kiselih kia. Nakon prve procjene ispitanici su sudjelovali u postupku koji naizgled nije bio
povezan s temom eksperimenta i za koji su smatrali da se odnosi na sklonost preuzimanju rizika.
Ek- sperimentatori su taj postupak zapravo upotrijebili kako bi kod polovice ispitanika izazvali
dobro raspoloenje, omoguujui im da osvoje jedan dolar. Druga polovica ispitanika niti je ita
osvojila niti je znala da su neto mogli os- vojiti. Zatim se od ispitanika trailo da procijene kratki
govor o kontroliranju kiselih kia, koji je odran na studentskoj konferenciji. Polovica ispitanika
dobila je govor koji je sadravao argumente prethodno procijenjene kao slabe, a druga je polovica
dobila odjeljak s argumentima koji su prethodno procijenjeni kao snani. Zatim je u sljedeoj
podjeli ispitanika polovici ispitanika reeno kako je govor koji su itali napisao strunjak
(student ekologije), dok je drugoj polovici ispitanika reeno kako ga je napisala nestruna osoba
(student matematike).
Rezultati koje su dobili Worth i Mackie prikazani su na slici 9.8. Pogle- dajmo najprije gomji
grafiki prikaz i to rezultate za situaciju kada nije izazvano nikakvo raspoloenje (neutralna
situacija). Ispitanici su promijenili svoj stav u skladu s onime to je izneseno u prijedlogu o
kiselim kiama za gotovo jednu i pol mjernu jedinicu (na ljestvici od devet stupnjeva) nakon to
su proitali snane argumente. Meutim kada su proitali slabe argumente, promijenili su svoj
stav za svega pola mjerne jedinice. Za razliku od toga, kada su bili u veselom raspoloenju zbog
toga to su upravo osvojili jedan dolar, svoj su stavpromijenili u jednakoj mjeri neovisno o tome
jesu li proitali snane ili slabe argumente.
Sto su ljudi u veselom raspoloenju inili? Donji grafiki prikaz na slici 9.8 prua nam neke
naznake toga. To, je li im reeno da je govor napisao stru-
tzazvano raspoloenje
Izazvano raspoloenje
Slika 9.8 Promjena stava u smjeru slaganja s prijedlogom da se kontroliraju uinci kiselih kia u
veselom i neutralnom raspoloenju, kao reakcija na snane i slabe argumente te ovisno o
tome je li izvor argumenata struna ili nestruna osoba (Mackie i Worth, 1987).
njak ili nestruna osoba, nije imalo utjecaja na promjenu njihova stava ako su bili u neutralnom
raspoloenju. Ali osobama koje su bile u veselom raspoloenju uvjerljiviji je bio pretpostavljeni
strunjak nego pretpostavljeni nestrunjak.
Dvije godine kasnije, Mackie i Worth (1989) objavili su rezultate slinog istraivanja, premda
su, vjerojatno zbog inflacije, u tom istraivanju pozitivno raspoloenje izazvali dajui ispitanicima
dva, a ne jedan dolar. Kada su ispitanici imali ogranieno vrijeme za itanje prijedloga, stavovi
onih koji su bili u neutralnom raspoloenju promijenili su se znaajno vie u smjeru koji je nudio
prijedlog nakon itanja odjeljka sa snanim argumentima, u odnosu na odjeljak sa slabim
argumentima. Ali kada su bili u pozitivnom raspoloenju, promjena stava bila je jednako velika
pod utjecajem slabih kao i pod utjecajem snanih argumenata, ustvari ak i malo vea. Meutim
kada su imali neo- granieno vrijeme za itanje prijedloga, ispitanici u veselom raspoloenju
ponaali su se kao i oni u neutralnom raspoloenju. Mackie i Worth smatrali su da ovaj uinak ima
veze s panjom - moda su veseli ispitanici bili zaokupljeni svojim dobrim osjeajem izazvanim
neoekivanim osvajanjem dva dolara, zbog ega su se slabije mogli koncentrirati na argumente.
Kada im je doputeno da itaju argumente onoliko vremena koliko su htjeli, onima koji su bili u
veselom raspoloenju takoer su manje uvjerljivi bili slabi argumenti.
Prema tome, barem u nekim okolnostima, to kako se osjeamo moe promijeniti nae sudove,
i to iz razloga koji su prilino nevani za problem o kojem se radi: u eksperimentima Mackieja i
Wortha raspoloenje je izazvano malim novanim dobicima koji nisu imali ama ba nikakve veze
s kiselim kiama. Moemo zamisliti da bi ovaj uinak, ako je sveopi, mogao dati pri- kladnu
formulu oglaivaima u asopisima i na televiziji - moda onu koju ionako ve znaju i bez
psihologijskih eksperimenata - ako moete izazvati veselo raspoloenje i ne dopustiti ljudima
previe vremena za razmiljanje, moete ih navesti na pozitivan stav prema vaem proizvodu, bez
obzira na njegovu vrijednost ili upotrebljivost.
Pokazalo se da je ovaj uinak doista prilino openit. Forgas i Moylan su (1987), primjerice,
intervjuirali gotovo 1000 ljudi koji su odlazili iz kina nakon gledanja filma. Kina koja su
istraivai izabrali prikazivala su filmove koje su prema emocionalnom tonu ranije svrstali u
vesele, tune ili agresivne. U intervjuima su ispitanike ispitivali o politiarima, buduim
dogaajima, kriminalu i njihovu zadovoljstvu vlastitim ivotom. Ljudi su davali razliite
odgovore, koji su bili u skladu s emocionalnim tonom filma koji su upravo odgledali. Meu
drugim ljudima, koji su intervjuirani prije odlaska u kino, nisu postojale takve razlike u
odgovorima. Forgas i Bower (1988) te Forgas (1991) iznijeli su vrlo dugaku listu dokaza za to da
raspoloenja utjeu na brojne vrste prosuivanja.
Prema hipotezi Schwartza i Clorea (1988) raspoloenje ima uinak poput dodatnog dijela
informacija. Recimo da ste upitani o gospodarskim postignuima svoje zemlje u iduoj godini.
Dakako da ne znate kakva e ta postignua biti. To ne zna nitko. Moete uzeti u obzir neke
podatke o sadanjim trendovima, ali ak i ako ste strunjak za to podruje, svoj sud ipak morate
zasnovati na nepotpunom znanju. Mislite li kako neki strunjaci moda imaju dovoljno znanja
koje im omoguuje potpunu sigurnost, prisjetite se kako propast SSSR-a strunjaci nisu
predvidjeli. Openito, kod svih takvih prosuivanja moramo se koristiti nepotpunim znanjem i
pod takvim okolnostima u proces prosuivanja ulaze druge stvari. Osjeate li se openito
optimistino, to e utjecati na vae prosuivanje. Tome moemo pridodati lake dosjeanje
radosnih dogaaja u radosnom raspoloenju (o kojem smo raspravljali u prethodnom odjeljku).
Dobre osobine i pozitivni pojmovi lake su dostupni. Pridodamo li tome jo i uinak prema kojem
je svaka epizoda u pamenju obiljeena kao ona koja nas je uinila sretnima, tunima, ljutima itd.,
tada, kada donosimo svoj sud, nae raspoloenje moe djelovati kao dio informacija. Ono se
moe kombinirati s drugim nepotpunim dijelovima informacija koje imamo na raspolaganju.
Spomenuli smo zamisao o tome da su emocije heuristici - jedan dobro istraen uinak heuristika
na razmiljanje (Kahne- man, Slovic i Tversky, 1982) sastoji se u tome da koristimo ono to nam
je na raspolaganju. Ako je neka emocija istaknuta i na raspolaganju, koristimo je kako bi nam
pomogla u naoj nesigurnosti.
Pogrena atribucija
Ono to je, dakako, u svemu tome uznemiravajue, jest injenica da se raspoloenjem moe
manipulirati prilino neovisno o svemu drugome. Moemo misliti kako to, hoe li netko dobiti
posao ili nee, ne bi smjelo biti pod utjecajem raspoloenja osobe koja vodi intervju. Moemo
misliti kako procjenjivanje argumenata o tome to bi se moglo uiniti u vezi s kiselim kiama ne
bi smjelo biti pod utjecajem toga jesmo li upravo dobili dva dolara. Moemo smatrati da nain na
koji emo procijeniti nekog politiara ne bi smio biti pod utjecajem filma koji smo upravo
odgledali. Ulazak raspoloenja u proces donoenja ovih sudova neki psiholozi objanjavaju kao
pogrene atribucije - raspoloenje nastalo u jednom kontekstu prenijelo se u drugi kontekst,
kojemu, zapravo, ne pripada. Prototip pogrenih atribucija predstavlja poznato istraivanje
Schachtera i Singera (1962) u kojem je utvreno da su se ispitanici koji su dobili injekciju
adrenalina, koja ima pobuujui uinak, kada su stavljeni u socijalni kontekst u kojem su bili
poticani da se osjeaju veselo, doista osjeali i ponaali veselo ako im nisu bili poznati fizioloki
uinci injekcije. Kada su bili stavljeni u poniavajuu i frustrirajuu situaciju, osjeali su se i
ponaali ljutito. Glavna predikcija Schachterove i Singerove teorije, kako se fiziolokim
uzbuenjem zajedno s pridruenom kog>iitivnom ili socijalnom interpretacijom moe proizvesti
svaka emocija, nije dokazana (Manstead i Wagner, 1981; Reisenzein, 1983). Ali eksperimentalna
istraivanja potvrdila su uinak pogrene atribucije, kao, primjerice, u draesnom istraivanju u
kojem su ispitanici koji su preli preko visokog i prilino zastraujueg viseeg mosta, u veoj
mjeri postali ljubavno raspoloeni nego oni koji su preli preko niskog i bezopasnog mosta
(Dutton i Aron, 1974). Emocija, ili uzbuenje, koji nastanu u jednoj situaciji mogu utjecati na
ponaanje i intenzitet emocija u drugim situacijama, osobito onda kada ljudi ne znaju to je izvor
njihova raspoloenja. Clore je (1992) pokazao da se neki uinei raspoloenja na persuaziju
takoer ostvaruju na takav nain: ako se ispitanikova panja usmjeri na izvor izazvanog
raspoloenja, manja je vjerojatnost da e se njihovi sudovi promijeniti.
Uinci raspoloienja na donoenje sudova o Ijudima

Mnoga istraivanja uinaka raspoloenja ukljuivala su donoenje sudova
1 drugim ljudima, kao i o ispitanikovu vlastitom ja. Clark i Williamson (1989) dali su pregled tih
istraivanja i zakljuili kako postoji najmanje est razliitih vrsta utjecaja, kako u eksperimentima
tako i u stvarnom ivotu. O etiri od njih raspravljali smo u prethodnim odjeljcima: raspoloenje
moe biti znak za informaciju koja je sukladna tom raspoloenju, raspoloenje moe proizvesti
opi mod razmiljanja i reagiranja kao to radost ini osobu sklonom suradnji, raspoloenje samo
po sebi moe djelovati kao jedna informacija i raspoloenja se mogu pogreno atribuirati. Druge
se dvije mogunosti odnose na to da razliita raspoloenja mogu nametnuti razliita ogranienja
kognitivnom sustavu i na to da se ljudi mogu ponaati na takav nain da nastoje odrati
raspoloenje u kojem se nalaze - tako e osoba koja je vesela nastaviti u svoj um unositi sadraje
koji e imati tendenciju odravanja tog raspoloenja. Clark i Williamson zakljuili su kako nam
injenica da se ovaj utjecaj moe ostvarivati na nekoliko razliitih naina, moe pomoi objasniti
koliko su raireni uinci raspoloenja kada razmiljamo o samima sebi ili o drugim ljudima.
Persuazija
Aristotel je bio jasan o pitanju uinaka emocija, ali je to obrazlagao na drugaiji nain nego to
to ine suvremeni socijalni psiholozi. Smatrao je da postoje tono dvije vrste sluajeva o kojima
se moraju donositi sudovi. Kod jednog, recimo logikog ili matematikog problema, mogue je
raspolagati potpunim ili gotovo potpunim znanjem. Do istine se moe doi sa sigurnou
2 stoga su sudovi jasni. Ali u drugom sluaju, kada nemamo dovoljno znanja, moramo koristiti
metode koje dovode do rezultata koji su bolji od prosjenih. U socijalnom prosuivanju, politici,
pravosuu - i brojnim drugim podrujima - nikada ne raspolaemo potpunim znanjem. Tamo
nema neobo- rivih dokaza ni neospornih istina. To je podruje za uvjerljiva obrazlaganja koja e
se pribliiti istini, premda do nje nee doi.
Ako se prisjetimo 1. poglavlja, sjetit emo se da je Aristotel rekao kako je u persuazivnoj
retorici vjerojatnije da e sluatelj povjerovati dobroj osobi nego looj, kako e ga se lake uvjeriti
ako su pobuene emocije i kako e ga se lake uvjeriti argumentima koji se pribliavaju istini ili
prividnoj istini. Premda su prema socijalnim psiholozima (Petty i Cacioppo, 1986) emocije nuno
sporedne i nisu vane za dokaze ili argumente na koje bismo trebali obratiti panju, Aristotel
uinke emocija ovdje ne vidi kao one koji iskrivljuju prosuivanje, ve kao one koji ga
potpomau.
Prema argumentima iznesenim u ovoj knjizi, emocije spadaju u heuristike prirode - one potiu
donoenje zakljuaka onda kada nemamo dovoljno znanja, kao i onda kada nemamo dovoljno
vremena ili drugih resursa za donoenje tonih odluka. Ono to su socijalni psiholozi uinili jest
razdvajanje razliitih komponenata sudova, kao u eksperimentima Mackiea i Wortha (1991) u
kojima se pokazalo da ugled osobe koja iznosi neke argumente, raspoloivo vrijeme za
obraivanje tih argumenata, raspoloenje i snaga argumenata svi utjeu na prosuivanje. Uinci
raspoloenja mogu biti potpuno neovisni o sadraju. To moe znaiti kako neki ljudi koriste te
uinke, cinino, kako bi bili uvjerljivi neovisno o tome da li bismo im trebali vjerovati. Ali to ne
znai da mehanizmi na kojima se ti uinci temelje tete prilagodbi. Openito je korisno vjerovati
Ijudima u koje imamo povjerenje.
Uoit ete jednu drugu stvar, o kojoj je Aristotel bio jasan. U veini sluajeva u kojima se
sudovi moraju donositi u uvjetima neodreenosti, jedna osoba nije izolirani donositelj odluka, ve
sudjeluje u dijalogu. Vie ne vjerujemo u to da pravdu u sudskim sluajevima moe donijeti
jedna osoba koja provodi lov na vjetice. Danas jedna osoba zastupa tuitelja, druga obranu, a
tree osobe - sudac i porota - odluuju o tome to je u nekom sluaju potrebno uiniti.
Raspodjeljujui spoznaju na vei broj Ijudi, u podrujima u kojima je znanje pojedinaca
nedovoljno, ili kada spoznajni procesi dovode do zablude (primjerice, onda kada se neka osoba
previe dri svoje vlastite teorije) vjerujemo da se pravdi moemo pribliiti u veoj mjeri. Slina
podjela uloga postoji i u znanosti - jedna osoba predlae neko objanjenje koje joj se svia i za
koje se vee. Pojedincu, unato tome to je preporuio Popper (1962a), nije lako pronai naine
pobijanja vlastitih argumenata (K. Dunbar,
1993) . Druga e osoba, kojoj se taj pristup ne svia, predloiti drugo objanjenje - moda ak
sudjelujui u ljutitoj polemici. A tree osobe, autori pre- glednih lanaka i udbenika, odluit e
koje je gledite plodonosnije. Ako pravosue i znanost predstavljaju naine dolaenja do istine, to
je zbog toga to se ogranienja individualnog miljenja i emocija - obojeg - premouju
raspodjelom znanja i uloga na razliite ljude.
Emocije, kao dio infrastrukture ovjekove spoznaje i interakcija meu ljudima, nune su za
taj proces. Ovdje iznosimo kako Kvintilijan (otprilike 90.), rimski autor koji se bavio retorikom,
objanjava nain na koji trebauvjeravati obrana na sudu:
Pretpostavimo da se alimo kako je na klijent bio pretuen. Najprije moramo govoriti o

samom tom inu; zatim emo prijei na isticanje toga kako je rtva bio starac, dijete,
sudac ... te da je napada bio bezvrijedan i podao ovjek ili (uzmimo suprotan sluaj) netko
tko ima izuzetno moan poloaj ... mrnja pobuena tim inom bit e jo vea ako je on
poinjen u kazalitu, u hramu ili na javnom mjestu te ako udarac nije zadan zabunom ili u
trenutku strasti ili, ako je to bio rezultat strasti, tada je bio prilino neopravdan, zbog
injenice da je rtva ila pomoi svom ocu, ili (str. 393)
Kvintilijan istie kako uloga tuiteljeva odvjetnika u sudskom procesu
podrazumijeva omoguavanje onima koji e odluiti o sluaju da u to veoj mjeri
osjete kako je bilo biti ta rtva. To se mora uiniti potujui u potpunosti
jedinstvenost svakog sluaja, uz to ivopisnije izazivanje emocija pri- klanih za
sluaj. Uloga je obrane da sluaj prikae drugaije - tako da i to moerno osjetiti. Da
je sudac Bog, on bi znao to se dogodilo i to u vezi s time valja poduzeti. Ali mi
smo tek ljudska bia. Mi moramo poveati nae ograniene ljudske sposobnosti
koritenjem emocionalnih heuristika u interakcijama s drugim ljudima.
Saetak
Premda su ranije zamisli o emocijama naglaavale njihovu razornu prirodu,
prema veini suvremenih gledita emocije su, najveim dijelom, funkcionalne. U
ovjekovoj prilagodbi, u kojoj je nae znanje vrlo vano, premda nuno nepotpuno,
a nai ciljevi mnogobrojni i katkada meusobno nespojivi i u kojoj moramo
suraivati s drugim ljudima, emocije obavljaju vane funkcije. One su heuristici
proizali iz nae evolucije koji nam pomau premostiti situacije u kojima nemamo
dovoljno znanja ili resursa da bismo mogli odluiti na koji je nain najbolje
djelovati. Openito, ini se da emocije imaju dva dijela: informacijski dio koji je
svjestan, tako da u pravilu znamo to su objekti naih emocija te kontrolni dio koji
stavlja mozak u mod koji je tijekom evolucije odabran za suoavanje sa situacijama
koje se stalno ponavljaju, kao to su napredovanja prema nekom cilju, gubici,
frustracije, prijetnje itd. Kod nekih emocija, emocija ljubavi i odbacivanja, objekt
emocije uvijek je poznat. Pokazalo se da emocije i raspoloenja imaju znaajne
uinke na druge psihike procese. One mogu utjecati na percepciju i obino
ograniavaju panju na dogaaje koji su vani za emociju koja se doivljava.
Emocije, osobito one pozitivne, poboljavaju pamenje dogaaja u naem ivotu.
One takoer utjeu na donoenje sudova, pogotovo socijalnih, i mogu se koristiti
kod uvjeravanja. Kada su informacije nepotpune, drugi utjecaji kao to su oni
emocionalni, mogu postati znaajni.
Prijelozi za daljnje itanje

Openit prikaz funkcija i disfunkcija emocija:
Keith Oatley & Jennifer M. Jenkins (1992). Human emotions: Function and dys-
function. Annual Review of Psychology, 43,55-85.
Izvrstan uvod u filozofiju emodja, koji prua temelje za razumijevanje naina na koji
su emocije racionalne vie negoli iracionalne:
Ronald De Sousa (1987). The rationality of emotions. Cambridge, MA: MIT
Press.
Koristan pregled eksperimentalnih istraivanja o uincima raspoloenja na pamenje i panju koji
obuhvaa i neke klinike implikacije tih pojava:
Andrew Mathews (1993). Biases in emotional processing. The Psychologist: Bul- letin of the
British Psychological Society, 6, 493-499.
Izvrsno teorijsko razmatranje uinaka raspoloenja na socijalno prosuivanje:
Joseph Forgas (1995). Mood and judgment: The affect infusion model (AIM). Psychological
Review, 117,39-66.
/. /)<Hj/aoJje
ti/// i
m
o
n
o
s
c t
i
/ye
s
u u
r
a
<// d
n
(/ j
a
P
r
/ /
a
v
i
/ l
a
s
Sadraj p
o
Ljubav i srea: l
emocije n
suradnje e
l
n I
j l
u e
b d
a
v n
i a
E
v p
o r
l i
u v
c r
i
j e
s n
k o
i s
p t
o
g i
spolnost Izbor partnera
Ljutnja, strah, prezin emocije natjecanja

Agresija
Ljutnja i podreivanje unutar drutvenih
grupa: status i potovanje
Meukulturalne razlike u izlaenju na
kraj s Ijutnjom Meuzavisnost i
individualnost Ljutnja i agresija u
prilagodbi na odnos Kulturalne norme
Funkcioniranje unutar grupe i meu
grupama
Meugrupni sukob
Nasilje meu drutvima
Gadenje i prezir
Ljutnja i prezir u braku Saetak

Postojati znai biti tu za drugoga, a kroz njega za sebe. ovjek nema svoje unutranje
nezavisnopodruje, on jepotpuno i uvijek na granici; gledajui sebe iznutra, gleda u
oi drugoga ili oima drugoga.
Mihail Bahtin, Tekoe poetike Dostojevskoga, str. 287
Ljubav i srea: emocije suradnje

Evo dvije osnovne injenice ljudskoga ivota: prva je da se oslanjamo jedni na
druge, tj. ovjekova prilagodba slui tome da zajedno postignemo ono to ne moemo
postii sami. Druga injenica je da svatko od nas ivi u svome tijelu; ak i kad
suraujemo, ak i u drutvima koje obiljeava izrazita meuzavisnost, svatko ima
poneto drukije brige. Prema tome, kad su mogunosti ograniene, sukobi s drugim
ljudima javljaju se zbog materijalnih ili simbo- linih stvari.
Razliku izmeu emocija ljubavi i agresije Kemper (1990) prikazuje dvjema
koordinatnim osima kao to su sjever-jug i istok-zapad, pomou kojih moemo u
svakom trenutku sebe smjestiti u meuljudskoj geografiji. On ih pronalazi jo kod
grkog filozofa Empedokla (Wright, 1981), koji ih je nazivao ljubav i razdor.
Kemper im daje suvremene socioloke nazive status i mo. U ovom odjeljku
upotrebljavat emo naklonost kao sinonim za status te agresiju i dominaciju
kao sinonime za mo. Kem- per tvrdi kako su te dvije dimenzije esto puta utvrene i
u filozofskim analizama i u empirijskim prouavanjima meuljudskih interakcija. One
objanjavaju sutinu onoga to se zbiva meu ljudima. Utvrene su u ispitivanjima
djejeg razvoja, gdje se nazivaju ljubavlju i kontrolom (Sroufe, 1978), u
antropologiji gdje ih Triandis (1972) naziva intimnou i nadreenou-
podreenou, u semantikim analizama poput onih koje su proveli Os- good, i
Miron (1975) gdje se pojavljuju kao procjena (dobrota) i snaga te u mnogim drugim
prouavanjima socijalnih interakcija (Kemper, 1978). Za- pravo, prema Kemperovu
miljenju, one nisu samo dimenzije, ve bi mogle biti temeljni pojmovi u razumijevanju
meuljudskih interakcija. Prema tome, status ili naklonost moda odgovaraju stanjima
mirnoe za koje je Hess otkrio da se mogu postii podraivanjem prednjeg dijela
hipotalamusa make, a agresija (mnogo vjerojatnije) odgovara napadima ljutnje koji se
javljaju zbog podraivanja stranjeg dijela hipotalamusa (kao to je bilo govora u 1.
poglavlju). Moda su status i naklonost jae povezani s emocijom tuge, koja je pak
povezana s aktivacijom desnog prednjeg dijela korteksa i s emocijom obrane, koja je
povezana s aktivacijom lijevog prednjeg dijela korteksa (vidi 5. pogl.).
Prema tome, status ili naklonost u ovom sluaju odnose se na suradnju i prihvaanje
drugih ljudi. Mo i agresija tiu se upravljanja drugima, neovisno
o njihovoj elji. Tada se javljaju emocije koje mijenjaju poloaj osobe u inter-
personalnoj geografiji. Dok dajemo ili primamo naklonost, ljubav i podrku,
javlja se srea. Malo mijenjajui Kemperovu shemu, mogli bismo rei da se mo obrane pojavljuje
preko emocija ljutnje i prezira, dok se uz prijetnju neijom moi javljaju emocije straha i tjeskobe.
Teorija evolucije ranije je bila vrlo stroga kad je rije o sukobu. Budui da se geni natjeu jedan s
drugime, to je lako pretvoreno u temeljno zanimanje za natjecanje meu ivotinjama i potaknulo je
istraivanja prevare, manipu- lacije, utrke u naoruanju itd. (Krebs i Dawkins, 1984). Suvremene
teorije suradnje takoer su nastale unutar tog okvira (Axelrod, 1984).
Unato sukobima, primati su, poput kukaca koji ive u zajednici, stvorili nain ivota gdje
suradnja i meuzavisnost imaju prednosti u stvaranju gena pojedinaca i njihovih bliskih srodnika.
Razliite vrste primata razvile su razliite naine suradnje. Sada moramo objasniti kako naini
postupanja potpomau reprodukciju gena i to pojedince potie na djelovanje. To je podruje
motiva i emocija.
Kao to je reeno u 3. poglavlju, prijelomni evolucijski pomak ljudskoga roda bio je kada su
mukarci poeli osiguravati specifian oblik roditeljstva i ekonomsku brigu nunu za podizanje djece
(Lovejoy, 1981). Razumno je pretpostaviti da su taj pomak pratile emocije naklonosti i topline, to je
u skladu s MacDonaldovim (1992) miljenjem. Pomak je pratila i tendencija stvaranja dugotrajnih
seksualnih veza samo s jednom osobom. Covjekovo djetinjstvo toliko je dugo i zahtjevno da
iscrpljuje snagu samo jednog skrbnika. Ljudska obitelj - ena, njezino dijete i muki partner -
povezana je emocijama naklonosti, kao i specifinim vrstama ljubavi i uzajamne predanosti koja iz
tih ljubavi proizlazi. Funkcija ljubavi jest osigurati specifian obris skripta za bliske odnose:
privrenost za ovisnost, skrbnu ljubav za brigu o djeci, seksualnu ljubav za erotske aktivnosti.
U usporedbi s emocijama privrenosti, emocija skrbne ljubavi prilino je neistraena. U 5.
poglavlju opisali smo neke od procesa skrbne ljubavi. Iz istraivanja koje su proveli Quinton,
Rutter i Liddle (1984) jasno je da uspjenost skrbi kod ljudi ovisi o tome jesu li imali dobre odnose
privrenosti, bilo u djetinjstvu ili kasnije. Moe se pretpostaviti da se kod Ijudi ljubav meu odraslim
seksualnim partnerima takoer temelji na privrenosti. Rano iskustvo je osnovni model ne samo za
jednu, ve za dvije uloge - ulogu volje- noga i onoga koji je sposoban voljeti (Shaver, Hazan i
Bradshaw, 1988).
U zapadnom nainu miljenja uobiajeno je shvaanje da je linost sastavljena od dijelova. Tako
je Platon tvrdio da osoba nalikuje koijau trijum- falnih kola (razum) koji vozi dva konja - jednog
istokrvnog, a drugog mjeanca Fedar (Phaedrus). Freud je drao da se ivot vrti oko dva sredita:
seksualnosti i smrti, koja po njegovu miljenju predstavljaju ovjekove stvara- lake i unitavajue
tendencije. Vizije poput Platonovih i Freudovih imale su dramatian utjecaj. Moda bismo ninogo
jednostavnije mogli rei da emocije Ijubavi, naklonosti i sree kreativno pribliavaju ljude u
suradnji. Emocije ljutnje, straha i prezira dovode ljude u sukob. Prema tome, te dvije skupine
emocija stvaraju dva osnovna naina socijalne interakcije, i na njima teme- ljimo ovo poglavlje.
Intimnost i suradnja
Mnogi dre da su ovjekovi osjeaji ljubavi i voljenosti ono to daje glavni smisao ivotu, i oni
se esto slave u knjievnosti. Evo, primjerice, to kae Laura Esquivel u romanu KAO VODA ZA
OKOLADU:
Moja je baka imala vrlo zanimljivu teoriju; tvrdila je da se svatko od nas raa s kutijom ibica
u sebi koje ne moe sve sam zapaliti...kisik e doi od daha osobe koju volimo; svijea moe
biti bilo koja hrana, glazba, cjelov, rije ili zvuk i oni mogu potaknuti eksploziju koja e
upaliti jednu ibicu. Na trenutak smo zaslijepljeni jakom emocijom. U nama buja ugodna
toplina... Da bi mogao ivjeti, svaki ovjek mora za sebe otkriti to e pokrenuti takve
eksplozije, jer je gorenjejedne od ibica ono to hrani duu. (Esquivel, 1992,6. poglavlje).
Veini ljudi iz zapadnih drutava ljubav je najvanija stvar u ivotu. Freed- man (1978) je
pomou ankete objavljene u jednom asopisu prikupio odgovore 100.000 Amerikanaca, i utvrdio da
je ljubav u braku, a ne bogatstvo, mo, mladost ili zdravlje, ono to su ispitanici izjednaili sa
sreom.
Pravila spolne Ijubavi
Sve vie panje poklanja se pretpostavci da obrasci privrenosti nastali u vrlo ranom djetinjstvu
ine ablonu za ljubavne veze u odrasloj dobi. Pri- sjetite se obrazaca privrenosti o kojima je bilo
rijei u 3. poglavlju i pogledajte tablicu 3.3, gdje je nabrojeno 16 takvih obrazaca. A sada zamislite
da to nisu opisi obrazaca interakcija izmeu majke i malog djeteta, ve izmeu dvoje odraslih
ljubavnika. Poklapaju li se ti obrasci? Smiju li se i komuniciraju li glasom ljubavnici drukije, prate
li jedan drugoga, zure li jedan u drugoga, jesu li uznemireni prilikom razdvajanja? Ako je odgovor
potvrdan, potvruje li to prvotnu Darvvinovu pretpostavku da su obrasci ljubavnih odnosa odraslih
ljudi odraz onih u ranom djetinjstvu?
Razumno je pretpostaviti da ovjek koji postane objekt erotine ljubavi ima neke karakteristike
koje su steene tijekom razvoja privrenosti u ranom djetinjstvu (Hazan i Shaver, 1987). Ljudska
bia imaju repertoar postupaka karakteristian za ljudsku vrstu, kao to su milovanje i s njim
povezane emocije te izraze kao to su osjeaj radosti i smijeak, a koji se temelje na ranim
odnosima sa skrbnicima. Kao to smo pokazali u 7. poglavlju, emocionalni ton odnosa odreuje to
e se dogaati izmeu bebe i skrbnika o kojem ovisi bebina udobnost, sigurnost i emocionalni
razvoj.
Darwin (1872) je pretpostavio da se obrazac dranja malog djeteta u odrasloj dobi pojavljuje u
obliku milovanja. Toj zamisli Freud je dodao ro- mantinu notu da je ljubav odraslih, zapravo,
povratak u raj gdje se blaeno spajamo s prvotnom ljubavi, sa svojom majkom. Odrasloj ljubavi dalje
pomae razvoj seksualnih poriva u adolescenciji. Pravilo razvoja jest da nove funkcije (poput
seksualnosti u odrasloj dobi) ne nastaju ni iz ega. One su razrada ranije steenih funkcija, koje pak
proizlaze iz univerzalnih ponaajnih obrazaca.
U mnogim drutvima zaljubljenost se slavi u knjievnosti kao jedno od najdubljih doivljaja, no
ona je rijetko bez tekoa i to vjerojatno vrijedi za sve emocije. Emocija je reakcija na problem. Ona
daje prednost jednom ili se radi o vie ciljeva povezanih s problemom i na njih usmjerava panju.
Zbog toga Dyer (1987, str. 337) emocije naziva lokalno racionalnim procjenama koje se esto
donose brzo, bez razmatranja svih mogunosti. One pruaju odreen osjeaj nedobrovoljnosti i
prostodunosti u kojem uivamo i doivljavamo ga autentinim.
Jedna od najveih razlika izmeu ljudi i veine njihovih roaka sisavaca jest da vani ljudi u
naem ivotu nisu samo ono to odreuje njihova ivotna uloga - roditelji, djeca, seksualni partneri,
ve oni postaju jedinstveni pojedinci. S obzirom na to na kojem su stupnju razvoja, razvijena je i
njihova individualnost. Goodall (1986) je pokazala da e mlada impanza koja u estoj godini
izgubi majku venuti od tuge i umrijeti, premda je bila sposobna brinuti se za sebe. U ovom primjeru
izgubljen je osobit odnos s pojedincem, a kako je taj pojedinac jedinstven, on je i nezamjenjiv. Ista
stvar dogaa se i ljudima. Nai roditelji nisu samo skrbnici, ve nai osobiti majka i otac. Naa djeca
nisu samo potomstvo koje treba paziti, ona su jedinstveni pojedinci. Kad je rije o seksualnim
partnerima, valja rei da katkada mislimo kako impanze ele samo nekoga ljubaznog s kim e se
pariti, no i kod njih postoji enja za nekim posebnim, odreenim pojedincem.
Naa ljubav prema jedinstvenim drugima ini nas jedinstveno ranjivima. Zaljubljivanje je
trenutano, jer je odreena osoba izabrana za cjeloivotno partnerstvo. Naravno da se ta osoba moe
razboljeti, umrijeti ili ne biti ba onakva kakvu smo oekivali. Katkada mi sami ili na izabranik,
moemo pomisliti da je netko drugi ona jedinstvena osoba koja e nam ivot uiniti vrijednim
ivljenja. To pitanje je problem ne samo na Zapadu, ve i u ostalim drutvima, gdje je osobni izbor
temelj braka ili slinog odnosa, primjerice u melanezijskom drutvu, gdje se obiteljska loza nastavlja
po majinoj liniji (Macintyre, 1986).
Premda je zaljubljivanje poticaj za promjenu, promjene potaknute tom i ostalim emocijama
obino zahtijevaju proradu. Na Zapadu je ljubav osnova predanosti i stvaranja obitelji. No, postoje
razliite vrste ljubavi: skrbna, strastvena, prijateljska i erotska (Berscheid, 1988). Mnogo se razmilja
o pitanju kako postii prijelaz od hitnog, pomalo fantastinog, privremenog erot- skog stanja
zaljubljenosti u drukije stanje trajne ljubavi i brige za drugoga, i na kraju zadravanja u stanju
suradnike naklonosti tijekom veeg dijela i- vota u odrasloj dobi. Jung (1952) je napisao dirljiv
lanak o psiholokim posljedicama nestajanja fantazije na kojoj se osniva zaljubljenost i mijenjanja
uloga tijekom ivota.
Tekoe postoje i u drutvima gdje je osnova za brak roditeljski dogovor (Seth, 1993). Kako to
da se u takvim drutvima ljubav tretira kao manje vano pitanje, kad su emocije erotske ljubavi
toliko vane da zahtijevaju panju koja moe biti toliko snana da emo zanemariti brigu za obitelj i
druge ljude?
Evolucijski pogled na privrenost i spolnost

Nema sumnje da su procesi koji potiu reprodukciju Ijudskog ivota najvaniji koje posjedujemo
i, kao to kau Shaver, Hazan i Bradshavv (1988), u to su ukljuena tri naslijeena sustava:
privrenost, roditeljska skrb za malo dijete i seksualno povezivanje koje vodi reprodukciji. Svi oni
ukljuuju barem dvoje ljudi koji surauju kako bi zajedniki postigli ono to ne mogu sami postii.
Tako djetetov razvoj obino zahtijeva skrbnika koji slui kao sigurna baza iz koje se vri
istraivanje; briga za malu bebu ukljuuje zaokupljenost djetetom, njegovim potrebama i dobrobiti,
a u idealnom sluaju i ekonomski doprinos mukarca koji se temelji na odanosti jednoj eni; spolni
odnos ukljuuje dva sudionika. Sve to zahtijeva stvaranje trajnih ljubavnih veza. Bowlby kae:
Ljubavne veze i subjektivna stanja jakih emocija idu zajedno, kao to zna svaki romanopisac i
dramatiar. Veina vrlo jakih ljudskih emocija javljase tijekom stvaranja, odravanja, prekida
i obnavljanja ljubavnih veza, koje se zbog toga katkad nazivaju emocionalnim vezama. U
terminima subjektivnog iskustva, stvaranje veze opisuje se kao zaljubljivanje, odravanje
veze naziva se volje- njem nekoga, a gubitak partnera kao tugovanje (Bowlby, 1979, str. 69.).
Privrenost osigurava bihevioralne mehanizme i emocionalni ton povjerenja. Upravo to i
mnogo openitiji ton topline ili naklonosti u interakciji, kljuevi su za ulazak u socijalizaciju. Oni
zajedno snano utjeu na to kako e dalje tei razvoj. Ako su tijekom djetinjstva privrenost i
naklonost ozbiljno ugroeni, ovjek e odrasti na rubu ljudskog postojanja.
Drugi sustav instinktivnog povezivanja je skrbljenje. Kad je rije o roditeljstvu, to znai da se
majka, a poeljno i otac, zaljubljuju u svoje malo dijete. Ta e im ljubav biti podrkom tijekom
ivotnih preokreta koji su posljedica podizanje djeteta. Oni e razviti ono to Winnicott (1958)
naziva primarnom majinskom zaokupljenou, i to e im stanje omoguiti da razviju odanost
potrebnu za djetetov napredak. Klaus i Kennell (1976) opisuju proces tijekom kojeg majka postaje
vezana za svoje dijete putem tjelesnog dodira u prvim danima nakon poroda. Oni takav tjelesni dodir
preporuuju kao dio najranije brige za malo dijete. Rad Klausa i Kennella izazvao je velike pro-
mjene u organizaciji bolnike majinske skrbi, premda njihovi nalazi o povoljnim uincima ranog
povezivanja s majkom na djetetovo zdravlje i razvoj nisu uvijek potvreni u kasnijim istraivanjima
(Svejda, Campos i Emde. 1980, Svejda, Pannabecker i Emde, 1982). Isto tako, prenaglaen je njihov
model ranog kritinog razdoblja povezivanja: roditelji koji bilo iz kojeg razloga ne mogu biti u
bliskom dodiru sa svojim bebama tijekom prvih dana njihova ivota, kasnije postaju posve dobri
roditelji koji vole svoju djecu i njihove bebe jednako dobro napreduju. Stovie, usvojitelji koji nisu
imali rani dodir s djetetom, jednako su tako dobri i brini roditelji kao i bioloki roditelji (Tizard i
Hodges, 1978).
Rani dodir moe pomoi: ne samo majke, ve i oevi postaju vezani za malu djecu. Oevi koji su
prisustvovali roenju djece (Peterson, Mehl i Lei- derman, 1979) ve su zarana jako privreni svojoj
djeci. Tjelesni dodir, smijeak, veliko elo, velike oi i djetetovo okruglo lice lako izazvaju poglede
i uzdahe od odraslih te olakavaju razvoj odnosa ljubavi s malim djetetom. No, povezivanje s djetetom
ukljuuje vrlo irok raspon mehanizama, a ne samo rane senzorne i bioloke znakove (Corter i
Fleming, 1990, 1995).
U 7. poglavlju iznijeli smo dokaze da majina pristupanost ovisi o tome koliku je privrenost
ona sama osjeala u svome djetinjstvu. Sjetite se i istraivanja koje su proveli Quinton, Rutter i
Liddle (1984), o kojem je bilo rijei u 8. poglavlju, kada je skupina djevojica koje su odrastale u
djejem domu praena do odrasle dobi. One koje su odrastale u instituciji i ostvarile odnos s
nepodravajuim mukarcima, postajale su loe majke, dok su one koje su se zbliile s
podravajuim mukarcima, postajale jednako dobre majke kao i one koje nisu rasle u domu. Osjeaj
da nas netko voli i da se brine za nas moe biti vaan za obavljanje roditeljske uloge, premda
nedostatak ranih iskustava moe biti i kasnije nadoknaen.
Izbor partnera
U veini drutava, genetski govorei, ene biraju mukarce na temelju predvianja o tome koliko
e se oni ukljuiti u roditeljstvo, a ne (kao kod nekih drugih vrsta ivih bia) prema pokazateljima
naslijeene sranosti kao to su veliina i jaina. Logika po kojoj su mukarci pouzdano monogamni
je ono to je Maynard-Smith (1984) dokazao da je evolucijski stabilna strategija, tj. ona koja dobro
prolazi u populaciji gdje veina drugih radi to isto. Meutim ona istodobno doputa manjini da se
samo pretvara kako je pouzdana, pokuavajui unaprijediti svoje gene s mnogim enama, a da ni
jednoj od njih ne pomae podizati dijete.
Budui da ene najvie ulau u podizanje djece, genetski vid mukog zanimanja pri odabiru
partnera temelji se na pokazateljima eninih sposobnosti da podie djecu. Prema tome, enska
privlanost, kao to mnogi istiu, ukljuuje vidljive pokazatelje mladosti i zdravlja. I kakve li ironije
da ono to se doivljava najerotskijim i ono to najjasnije reklamira seksualnost ena, nisu spolni
organi (kao kod impanzi), ve grudi - organi ija je primarna funkcija dojenje djeteta. Covjek je
jedini sisavac iji su organi za sisanje tako jako izraeni, i nije sluajno da su grudi kao poticaji
seksualnog zanimanja kod odraslih mukarca isti oni objekti koji su im silno vani u djetinjstvu.
Shaver, Hazan i Bradshavv (1988) opirno raspravljaju o onome to su ve
spominjali mnogi autori od Darwina i Bowlbyja naovamo, a to je da zaljubljivanje
nije samo paralela stvaranju veza privrenosti u djetinjstvu, ve je psiholoki
izgraeno na istom temelju. I skrb za osobu koju volimo temelji se na obrascima skrbi
koju smo i sami dobivali. Prema tome, zaljubljivanje nije samo zavrni in izbora
partnera, ve ono stvara obrasce meusobne podrke. Za dvoje odraslih ljudi jako je
vano da se brinu jedan o drugome, kao i o djeci. Shaver, Hazan i Bradshaw
pretpostavljaju da je u braku upravo taj element najosjetljiviji - kad partner vie ne
osjea da onaj drugi brine o njemu.
Hazan i Shaver (1987) kau da se u seksualnosti odraslih ponavljaju obrasci
privrenosti iz ranog djetinjstva. Moda meu ljudima postoji element ponavljanja i
nade da emo moi ponovo ostvariti bliskost naeg prvog odnosa s nekim tko nam se
ini poznatim - kao da ga oduvijek poznajemo. S druge strane, tabui protiv incesta i
drutveni procesi egzogamije koji potiu spajanje odraslih koji nisu u rodbinskim
vezama, zajedniki su svim ljudima. Cini se da taj mehanizam ukljuuje seksualnu
neprivlanost lanova ue obitelji: djeca odrasla u kibucima ne ulaze u seksualne
odnose s onima koji su odrastali u istom kibucu. Prema Batesonovim (1983) rijeima,
to moe biti najvie to moemo rei o karakteristikama ljudi u koje se zaljubljujemo:
za partnera nastojimo izabrati nekoga tko je slian ljudima koje poznajemo, ah ne
pretjerano slian!
Ljutnja, strah, prezir: emocije natjecanja

U literaturi se slave i emocije koje stoje u podlozi sukoba:
...Doao sam k sebi kao da sam prebolio teku bolest. U mojim doivljajima bilo
je neto udno, neto neopisivo novo i, zbog te novine, nevjerojatno slatko.
Tjelesno sam se osjeao mlaim, lakim, sretnijim; iznutra sam bio svjestan
opojne bezbrinosti-.rastapanja okova obveza, nepoznatu, ali ne i nedunu
slobodu due...
...Taj poznanik koga sam dozvao iz svoje vlastite due i poslao da uiva, bio je
priroeno zlo i pokvareno bie, svaki njegov in i misao bili su usmjereni na
njega samoga, ivotinjskom poudom pio je uitak muenja drugoga; bio je
bezduan poput kamena ovjeka (str. 83, 86).
Ovo su izvaci iz knjige Roberta Louisa Stevensona (1886) DR. JEKVLL I GO- SPODIN
HYDE, gdje se opisuju prvi doivljaji gospodina Hydea. Prema ovoj prii, obini ljudi su
mjeavina dobra i zla. Dr. Jekyll je otkrio napitak za odvajanje zlog dijela; zlo se
sastoji u oslobaanju od okova drutvenih obveza" i, kao to moemo zamisliti, nije
prolo dugo prije nego to je to utjelovljenje asocijalne individualnosti poinilo okrutno
ubojstvo.
Agresija
Agresija je pojam koji oznaava emocije i ponaanje u sukobu. U povijesti zapadnog naina
miljenja ljutnja, agresija i osveta smatrali su se velikim grekama ljudskog karaktera. Stoici su
smatrali da je od svih emocija u sebi najvanije svladati ljutnju. Kasnije, prvi psihoanalitiari i
dananji etolozi raspravljali su o nastanku ljudske agresije i pitali se to se moe s njom uiniti. Ne
morate biti znanstvenik drutvenog usmjerenja da biste razmiljali o ra- zornim mogunostima koje
naa vrsta ima za unitavanje svojih pripadnika u politikim represijama, etnikom neprijateljstvu i
ratu.
U suvremenim oblicima takvog razmiljanja postojala su gledita nalik Lo- renzovima da je
agresija uroeni nagon poput gladi i da je ljudska kultura u opasnosti: agresija prijeti da e izmaknuti
kontroli jer tehnologija i birokra- cija ne doputaju ljudima da primijete geste podinjavanja i da
reagiraju na
f/u'at/ni /)f<>q/'ujfr/xr: /fion/iac/ (biênz
Konrad Lorenz bio je istaknut lik u Kad je na vlast doao Hitler, Lorenz je
suvremenoj etologiji. Roen je u Beu 1903., a pristupio nacistima. Godine 1940. napisao je
umro je 1989. godine. Cijeloga ivota imao je okantan lanak u kome je predlagao da ljude
menaeriju ivotinja i poznat je po guski koja koji su pretjerano pri- pitomljeni treba
ga je posvuda pratila. Dvadesetih i tridesetih ukloniti radi javnog zdravlja. Ostatak ivota
godina 20. stoljea nije bio zaposlen i otac ga je alio je zbog tog stranog zastranjenja. Meutim
uzdravao sve dok 1927. godine nije oenio njegova teorija da je agresija jaki nagon, koji
lijenicu Gretu Gebhardt, a onda ga je ona nalikuje konju... koji mora svaki dan vjebati
uzdravala! Konano se za- poslio kao profesor, kako bi ukrotio svoju obilnu energiju (Lorenz,
ali je taj posao oba- vljao samo godinu dana 1967, str.77) uinila ga je neprijateljem onih
kada je izbio rat koji su takve argumente drali opravdanjem za
i kada je bio regrutiran u vojsku kao lijenik. ovjekov militarizam. Premda nitko ne moe
etiri godine bio je u ratnom zarobljenitvu u opravdati Lorenzovu vezu s nacizmom, valja
Rusiji, gdje je preiv- ljavao jedui kukce i rei da su nakon rata mnogi njegovi prijatelji
pauke. Nakon rata opet je bio bez posla. Godine vjerovali da je njegovo ukljuenje u taj pokret
1955. organizacija Plank omoguila mu vie bilo rezultat loe procjene nego odanosti.
je os- nivanje instituta u Seewiesenu u Bavar- Meu te prijatelje ubraja se i Tinbergen, koga
skoj, a 1973. godine dobio je Nobelovu su nacisti poslali u koncentracijski logor jer se
nagradu, zajedno s Nikom Tinbergenom bunio protiv otputanja tri sveuilina profesora
i Karlom von Frischom. Zidova sa Sveuilita u Lei- denu, gdje je radio.
(Biografski podaci preuzeti od Batesona, 1990)
njih. Drugo dobro poznato gledite bilo je Arreyevo (1966). On je iznio zamisao o
teritorijalnom imperativu: tj. da su Ijudi programiraniza agresiju prilikom obrane
teritorija koji se kreu od sjedalice u autobusu do nacije. Smisao takvog stava bio je da
se ispod uljuene odjee skriva ubojiti majmun koji moe nekontrolirano iskoiti i biti
bezrazlono nasilan.
Jasno je da su Lorenz i Ardrey generalizirali bez dokaza. Osporavatelji njihovih
zamisli tvrdili su da se zagovaranjem instinktivnog repertoara agresivnih postupaka
opravdava Ijudsko nasilje (Foy, 1991). Meutim i suprotno stajalite da je nasilje
potpuno kulturalno uvjetovano ima svoje slabosti; ono ukljuuje neutemeljeni
optimizam u odnosu na ljudsku prilagodljivost i usavrivost. Agresija je dio ljudskog
ponaanja koliko i, primjerice, tranje. Vana pitanja jesu kako je ona ugraena u
ljudsko drutvo te zato je neki izbjegavaju, a drugi slave? Kako moemo izbjei
isprike za ljudsko nasilje? Kako sudari kultura mogu biti manje razorni?
Ljutnja i podreivanje unutar drutvenih grupa:
status i potovanje
Kod sisavaca koji ive u zajednici i kod ptica, hijerarhija dominacije je uobiajena
pojava (Eibl-Eibesfeldt, 1970). Takve hijerarhije detaljno su opisane kad je rije o
primatima, ukljuujui majmune ( i Seyfarth, 1990, De Waal, 1982; Goodall,
1986).
Takve se hijerarhije emocionalno pregovaraju pokazivanjem ljutnje :
komplementarnim pokazivanjem pokornosti ili stvarnim borbama koje imaju
pobjednika i gubitnika. Osvojen ili zadran poloaj u hijerarhiji traje neko vrijeme.
Savezi s roacima i drugima koji nastaju i odravaju se uzajamnim njegovanjem,
takoer traju neko vrijeme, a tijekom nesuglasica saveznik moe intervenirati u korist
drugoga. Dri se da visoki poloaj u hijerarhii: mnogih vrsta primata osigurava
pojedincu bolji pristup hrani i seksualnim partnerima (Mason i Mendoza, 1993). U
ljudskom je rodu visok poloa; mukaraca i pristup razliitim mogunostima seksualno
privlaan. Meha- nizmi na kojima se temelji dominacija, a koji su karakteristini za
pojedin. vrste, vjerojatno su sjeme individualnosti koja je postala tako izraenom u za-
padnom drutvu.
Ne samo da primati znaju svoje mjesto na drutvenoj ljestvici i da znaju tk; su im
roaci i saveznici, ve i Seyfarth opisuju kako e majmun po- bijeen u
tunjavi vrlo vjerojatno postati agresivan i prema roaku ivotinje s kojom se tukao.
Takvi nalazi pokazuju da primati gledaju na pripadnike socijalne grupe kao na
pojedince.
Pomirenje je jednako vano kao i agresija. Majmuni nisu uvijek supami Umjesto
toga, nakon borbe ili natezanja gotovo uvijek slijedi pomirenje. Kc d
patuljastih impanzi, u 61% sluajeva pomirenje zapoinje prvotni agresor, a kod obinih
impanzi to se zbiva u 44% sluajeva (Visalberghi i Sonetti,
1994) . ak i moni mujaci visoko na drutvenoj ljestvici trebaju saveznike. Poraziti nekoga u
borbi i zadrati poloaj znai imati dugotrajnog protivnika, koji moe pribaviti podrku s druge
strane i postati prijetnja. Prema tome, postoji tipian slijed agresije od: a) faze agresivnosti, b)
ponovne prilagodbe ili priznavanja dominirajueg poloaja ili rjeenja nekog drugog pitanja i c)
pomirenja na temelju nove prilagodbe. Visalberghi i Sonetti kau da bi, bez obzira je li rije o vrsti
ili o pojedincu, agresija bila pogubna kada ne bi po- stojali mehanizmi za uspostavu pozitivnih
interakcija (str. 66).
Mehanizmi nastanka Ijutnje
Ljutnja je meu primatima, ukljuujui i ljude, emocija karakteristina za interpersonalni sukob i

jo uvijek vrijedi 50 godina stara postavka da frustracija izaziva agresiju. Berkowitz, Cochran i
Embree (1981) su u svom ispitivanju traili od studentica da procijene kvalitetu primjedbi o
djelotvornosti nekog posla koju je nainio student s kojim su bile upoznate, a koji je bio ek-
sperimentatorov suradnik. Sudionice u pokusu sjedile su same u maloj prostoriji i na uima su
imale slualice. Polovici je ruka bila uronjena u vrlo hladnu vodu (6 C), a drugoj polovici u vodu
sobne temperature (18 C), to je bilo manje bolno. Svaku primjedbu eksperimentatorova
pomonika, studentice su mogle nagraditi jednim do pet novia i to pritiskom na dugme na-
grada, mogle su je zanemariti pritiskom na dugme zanemarivanje, a mogle su i jednom do pet
puta pritisnuti dugme kazna, ime bi proizvele glasan
i vrlo odbojan zvuk. Polovici sudionica eksperimenta bilo je reeno da e kazna vjerojatno poboljati
postignue eksperimentatorova pomonika. Drugoj polovici bilo je reeno da e to nepovoljno
djelovati na njegov uinak. Naravno, primjedbe eksperimentatorova pomonika bile su jednake za
sve sudionice eksperimenta - bile su snimljene na audiovrpcu i emitirane putem slualica. Dobiveni
rezultati prikazani su na slici 10.1. Openito govorei, sudionice eksperimenta davale su vie
nagrada nego kazni, ali su najvei broj kazni dale sudionice ije su ruke bile uronjene u jako hladnu
vodu i kojima je bilo reeno da e kazna nepovoljno djelovati na drugu osobu. Sudionice koje su bile
u bolnijim uvjetima, dale su znaajno vie kazni u odnosu na nagrade u usporedbi s onima koje su
bile u manje bolnim uvjetima.
Openito govorei, Berkowitz (1993) je utvrdio da eksperimentalno izazvana bol (kao u
opisanom pokusu) ili tjeranje ljudi da dulje vrijeme dre ruke u vodoravnom poloaju, izaziva
ljutnju. Ona ne samo da podsjea na emocionalno slina iskustva, ve ljude tjera na traenje smisla
takve situacije i na planiranje. Ona potie agresivan poriv za kanjavanjem koji se iskaljuje na bilo
kome, neovisno o tome je li netko odgovoran za izazivanje bola ili neugode.ini se da je taj proces
mehanizam s osobinama koje Darwin smatra automatskim.
SLIKA 10.1 Prosjean broj nagrada i kazni koje su studentice dale drugom vi'ij Broj rugraa ]
studentu za njegove primjedbe. U jako 20.0 neugodnim uvjetima Broj kazni
sudionice 20
eksperimenta imale su ruke
uronjene u vrlo
o
> 1 hladnu vodu, a u
o 5
manje neugodnim
0
uvjetima ruke su im
0
bile u 1 vodi sobne
4 0
3 temperature.
o Najvei mogui
broj 'o odgovora za svaku

X sudionicu bio je 50
! (Berkowitz i sur.,
1981).
Tjelesno vrlo neugodno Tjelesno rnanje neugodno
Eksperimentalni uvjeti
Meukulturalne razlike u izlaenju na kraj s Ijutnjom

Najzanimljiviji izazov meukulturalnih istraivanja emocija jest utvrditi kako razliita drutva
izlaze na kraj s ljutnjom. U nekim drutvima vlada stav da je ljutnja destruktivna i da je treba
izbjegavati. Jedno od takvih drutava je pleme Utku, dio naroda Inuita, koji ive u blizini sjevernog
pola. Briggs (1970) je opisala 17 mjeseci koje je u razdoblju od 1963. do 1965. godine proivjela u
igluu ili u atoru s obitelji koja ju je posvojila, a sastojala se od branog para i njihove djece. Briggs
je ivjela sa skupinom koja se sastojala od 35 ljudi, lanova osam obitelji. Jeli su uglavnom ribu, a
lisice koje su lovili zamkama mijenjali su za industrijske proizvode u Gjoa Havenu, trgovakom
mjestu udaljenom 280 km. Zimi su ivjeli u selu u igluima, dok su se ljeti obitelji rasprile na
razliita mjesta i ivjele pod atorima.
Briggs je bila najvie iznenaena time to odrasli pripadnici plemena Utku nisu meusobno
pokazivali ljutnju, a u odgoju djece nisu koristili ni ljutnju ni prijetnje. Prema maloj djeci odnosili su
se s blagou i nikada ih nisu grdili. Nasuprot tome, lanove plemena Utku plaila je Briggsina
sklonost ljutnji. Tijekom njezina boravka na sjeveru, to je ukljuivalo mjesece ivota u male- nom
prostoru s drugim ljudima, Briggs je, ma koliko se trudila, esto bila ljuta zbog hladnoe i tjelesnih
napora koje je teko podnosila, zbog djece koja su stalno traila da im d svoje zalihe groica i zbog
mnogih drugih stvari koje b: svakome smetale. Vrhunac svega bio je tijekom ljeta, pri kraju njezina
bo-ravka. Izletnici iz kanadskog grada doli su na sjever, posudili su jedan od dva kanua iji su
vlasnici bile obitelji iz plemena Utku i zbog nepanje su ga otetili. Reakcija Utkua, kao i u drugim
slinim situacijama, bilo je mirno prihvaanje sa smijekom. A tada su izletnici htjeli posuditi drugi
kanu! Briggs im se ljutito suprotstavila, u ime obitelji koja ju je posvojila i koja je ivjela izrazito
teko, posjedujui vrlo malo stvari nunih za preivljavanje. Posljedica toga bila je da je
pripadnicima plemena Utku nakon toga bilo izuzetno teko imati posla s Briggs - s osobom koja je
u stanju reagirati na tako nestabilan i udan nain. (U sluaju da itatelji pomisle kako je Briggs oso-
bito sklona ljutnji, moramo rei da ju jedan od nas, tj. K.O., upoznao i daje prema europsko-
amerikim standardima ona vrlo armantna i ljubazna osoba.)
Nasuprot tome Chagnon (1968) je tijekom tri posjeta, od 1964. do 1968. godine, 19 mjeseci ivio
sa skupinom Yanomam, koji ive u praumama june Venezuele i sjevernog Brazila, a bave se lovom
i uzgojem povra. Yanomam pleme4ima otprilike 10 000 pripadnika. Oni sebe smatraju srditim
ljudima. Stalno su u ratnom stanju ili saveznitvu sa susjednim Yanomam selima. Agresija
pojedinaca je uobiajena pojava, kao i kolektivna agresija kada skupine mukaraca odlaze u pohode
u druga sela s namjerom da svaki put ubiju barem jednog mukarca i da, ako je ikako mogue, otmu
ene. Chagnon je zabiljeio da je tijekom njegova terenskog istraivanja jedno od sela gdje je ivio
bilo napadnuto otprilike 25 puta (str. 2). Prema njegovoj procjeni, 54% smrti odraslih ljudi
uzrokovano je malarijom i drugim zaraznim bolestima...dok je 24% odraslih mukaraca poginulo u
borbi (str. 20).
Djeake i djevojice odgajaju da u meusobnim interakcijama budu strastveni i da se tijekom
svaa tuku tapovima. Eibl-Eibesfeldt (1979, str. 157) opisuje kako je snimio dogaaj kada malu
Yanomam djevojicu ue kako da udari i ugrize svoga brata radi osvete zbog neeg loeg to joj je on
uinio. Chagnon opisuje kako mu je tijekom boravka s Yanomamima bilo jako teko provoditi
terensko istraivanje jer je morao pronalaziti estoke naine izlaenja na kraj s ljutitim prijetnjama
poput: Ne okrei kameru prema meni ili u te udariti (str. 8). S vremenom je postajao sve vjetiji u
ljutitom uzvraanju na takve pristupe i u osveivanju nakon to bi mu ukrali zalihe.
Yanomami ive u kolibama i svaka obitelj ima svoju kolibu. Primjerice, u kolibi iji je vlasnik
Kaobaw, seoski poglavica koji je bio jedan od najvanijih Chagnonovih informatora, ivio je on,
njegove dvije ene i djeca te njegov brat koji mu je pomogao izgraditi kolibu i koji je s Kaobawom
dijelio njegovu mlau enu. Skupina koliba ini selo. Najmanje selo ima otprilike 40 stanovnika, a
prema Chagnonovoj procjeni selo mora biti dovoljno veliko da se u njemu moe skupiti 15 odraslih
mukaraca koji mogu ii u jahake pohode. Najvea sela imaju otprilike 250 stanovnika i kako su u
tako velikom naselju razmirice postale vrlo este, selo se podijelilo na dva dijela i polovica stanov-
nika otila je na drugo mjesto kako bi stvorila novo selo. Premda samo
SLIKA 10.2 Preljub je naveo dva mukarca iz plemena Yanomam na tunjavu tapovima. Drugi
mukarci sa zanimanjem promatraju borbu.
mukarci sudjeluju u jahakim pohodima i u organiziranim tunjavama, ljutnja i tue vrlo su este i
meu enama.
Medu Yanomamnima postoje razliite vrste dvoboja. Najmanje razoran oblik ukljuuje udaranje u
prsa kada jedan mukarac mirno stoji dok ga njegov protivnik svom snagom akom udara u lijevi
prsni mii (str. 114), izazivajui veliku masnicu, nakon ega udareni pone posrtati i jo nekoliko
dana potom kalje krv. Nakon jednog ili nekoliko udaraca, uloge se izmjenjuju i onaj koji je prvi
udarao dobiva onoliko udaraca koliko ih je i sam zadao. U kolektivnom obliku takve borbe,
primjerice medu lanovima dva saveznik.. sela tijekom zabave, iz svake skupine istupaju najbolji,
svaki od njih veoma uzbuen jer se borba ne odvija onako kako su eljeli i zbog prilike da poveaju
svoj ugled krvolonosti.
Sljedea uobiajena borba je tapovima dugakim 2.5 do 3 metra, gotovc dvostruko veim od
biljarskog tapa, kada protivnici jedan drugoga udaraju po glavi debljim krajem tapa. Chagnon
opisuje borbe sa tapovima meu pojedincima koje poinju u selu, primjerice zbog toga jer je ena
uhvaena u preljubu. im pone tei krv, tua se esto proiri na sve muke stanovnike sela koji
uzimaju svoje tapove i pridruuju se jednoj od strana u tunjav'. Gornji dio glave veine mukaraca
pokriven je dugakim runim oiljcima kojima se jako ponose (str. 119).
Pripadnici plemena Utku i Yanomam izvorno su amerika drutva, genetski povezana, ali to je
s trenutano prevladavajuom kulturom u obje Amerike, koja uglavnom potjee od europskih
kolonista, i s Afrikancima ko: su bili prisiljeni doi onamo? U industrijski razvijenim Sjedinjenim
Ame- rikim Dravama svi smo svjedoci ljutnje koja vodi nasilju. Uestalost tekog nasilja u SAD-u
razmjerno je velika. Hammond i Yung (1993) nainili su pregled suvremenih epidemiolokih nalaza
o nasilju meu mladima. Jedno istraivanje provedeno u SAD-u pokazalo je da je 50% mladia
adolescentne dobi i 5% djevojica bilo ukljueno barem u jednu tunjavu u proteklih godinu dana,
dok je 23% djeaka izjavilo da u kolu nosi no, a 3% da nosi pitolj. U drugom istraivanju
pokazalo se da je 20% amerikih srednjo- kolaca u proteklih 30 dana nosilo oruje, dok je etvrtina
medu njima (dakle 5% od ukupnog broja) priznala da je to oruje bio pitolj. Mladi ljudi esto su
ozlijeeni u razbojnikim napadima: otprilike 8% amerikih mladia u dobi izmeu 12 i 19 godina
bilo je ukljueno u zloine s nasiljem. Richters i Marti- nez (1993) razgovarali su sa kolskom
djecom i njihovim roditeljima u jednoj od manje nasilnikih etvrti Washingtona, D.C., grada s
najveom stopom ubojstava u SAD-u (703 ubojstva tijekom 1990. godine). Utvrdili su da je 9%
djece od 6 i 7 godina bilo svjedocima pucnjave, 13% je bilo nazono ubodu noem, 16% je vidjelo
mrtvaca na ulici, a 25% je prisustvovalo razbojnikim napadima. Emocionalne posljedice takvih
dogaaja na djecu i ivljenja u blizini nasilja ukljuuju osjeaj straha, nametajue misli i druge
znakove stresa i traume. Takvi su znakovi izraeniji kod djece koja su bila osobno nazona nasilju,
u usporedbi s ostalima (Martinez i Richters, 1993).
Meuzavisnost i individualnost
Premda se obrasci Ijutnje i nedostatka ljutnje jako razlikuju od drutva do drutva, mogue je
prepoznati nekoliko obrazaca koji se ponavljaju. Jedan se javlja u drutvima gdje ljudi ive vrlo blizu
jedan drugome u meusobnoj zavisnosti. U takvim drutvima ivot je esto veoma teak i, da bi
preivjeli, ljudi ovise jedan o drugome. Unutar nekih od tih drutava ljutnja i agresija se rijetko
javljaju. Tako ive pripadnici plemena Utku (Briggs, 1970), stanovnici Ifaluka (Lutz, 1988) i jedno
od posljednjih izoliranih drutava koje su otkrili zapadnjaci - skupina Aborigina na Filipinima
(Nance, 1975) koji su svoj prvi dodir s vanjskim svijetom doivjeli tek prije 30 godina.
Jo uvijek nedostaju istraivanja o tome kako se u takvim drutvima ponaaju mala djeca kad su
frustrirana, no jedno od moguih objanjenja i- njenice da je ljutnja kod njih rijetka pojava jest da
pojava ljutnje ovisi o tumaenju dogaaja. Markus i Kitayama (1991) kau da u meuzavisnim
drutvima preivljavanje ovisi o tome da se lanovi drutva oslanjaju jedan na drugoga, a ljudi sebe
doivljavaju putem bliske meuzavisnosti, tj. prije kao mi-ja nego kao ja. U skladu s time, ljudi
sebe ne doivljavaju odvojenima od ostalih, pa nemaju osjeaj da su izigrani ili iznevjereni od
drugih. Kada bi se pojavila interpersonalna ljutnja, ona bi pokazivala kidanje meuzavisnih veza
meu ljudima, to bi bio znak raspada grupe. To bi bilo isto kao kad bi se netko okrenuo protiv sebe
u individualiziranom drutvu, tj. kad bi ozlijedio samoga sebe ili poinio samoubojstvo. Povremeno
se i to dogaa, no takvi se lanovi grupe smatraju bolesnima. (Nalaze o potpuno nenasilnim
drutvima valja oprezno tumaiti: izvjetaji o drutvima gdje uope nema ljutnje, obino se odriose
na male skupine ljudi tijekom kratkih vremenskih razdoblja.)
Nasuprot tome, u individualiziranim drutvima ljutnja moe preuzeti vodeu ulogu upravo zbog
toga to se pojedinac mora izboriti za sebe. Jedan obrazac ponaanja, koji se ponavlja tijekom
povijesti i u razliitim kulturama, ukljuuje dominaciju mukaraca, temelji se na agresiji, moi i
osveti. Takav obrazac postupanja je uobiajen i esto slavljen: vidimo ga u Homerovoj ILI- JADI, kod
Eshila i klasinih grkih dramatiara u ciklusima o obiteljskoj osveti, u sagama o Vikinzima (Miller,
1994), u srednjovjekovnim priama o zlim vitezovima, u antropolokim izvjetajima o
predindustrijskim ratnikim skupinama kao to su Yanomami te u povijesti industrijaliziranog
ratovanja 20. stoljea. Bez obzira na to jesu li odjeveni u epsku tradiciju ili u priu o ka- valjerstvu i
hrabrosti, elementi su iznenaujue slini: muki protivnici spek- takularno se bore jedan protiv
drugoga, to izaziva veliko zanimanje i uzbuenje. Borbe se odvijaju u grupama, ali i meu
pojedicima. Kampanje se opravdavaju osvetom zbog zla nanesenog drugome. Promjenljiva
saveznitva temelje se na ekonomskoj nudi ili na vojnikoj slabosti. Neki pojedinci postaju heroji,
odreeni svojim junakim djelima. Mogunosti koje stjeu prikazuju se u tajnosti (Veblen, 1899), a
drugi im se vie dive nego to im zavide.
I, naravno, postoje kulture koje posjeduju obje opisane karakteristike: mirne interakcije, bez
ljutnje unutar vlastite kulture, i ratniku agresiju prema pripadnicima drugih kultura.
Uloga ljutnje u agresivnim drutvima jest da ljudima omogui izvravanje djela za koja, inae, ne
bi bili sposobni. I svaki put iznova, prepriavanjem agresivnih junakih djela nastojimo objasniti
kako ovjek postaje ljutit, i pokazati kako ta ljutnja raa hrabrost i opravdava ubojstvo to slijedi.
Tako, primjerice, u starogrkoj ILIJADI Ahilej stupa u rat s Trojom nakon svog dugotrajnog puta, s
osvetnikim bijesom to je njegov najbolji prijatelj Petroklo ubijen (Homer, oko 850. pr.Kr.). Erec, u
Chrtien de Troyesovoj srednjovjekovnoj prii o Erecu i Enidi (Chrtien de Troyes, 1180) izlazi iz
kue traei kavgu, jer ga je vlastita ena osramotila rekavi kako ljudi misle da je postao mekan i da
se posvetio Ijubavnim uicima. I Chagnon (1968) u svom izvjetaju o plemenu Yanomam, opisuje
mukarca imenom Damowa, koji voli zavoditi tue ene. On je bio poglavica i najsraniji mukarac
sela Monou-teri. On i njegovi ljudi ljutito kreu u napad na selo Patanowa-teri, jer su muki stanov-
nici toga sela oslobodili pet od sedam ena koje su Damowaovi jahai oteli. U neizbjeivu
uzvratnom napadu, Damowaa su napali iz zasjede, dok je bio u vrtu s dvjema od svojih ena i s
djetetom, i ubili ga strijelom. Nakon toga se njegov brat udruio sa saveznicima i organizirao
neizbjeiv povratni napad.
Borbe pokretane ljutnjom, u ljudskom rodu i nekim drugim vrstama sisavaca, djelomino slue
i kao poluga moi pojedinaca da upravljaju dostupnim snagama, ukljuujui i pristup enama koje su
u agresivnim drutvima obino nieg ranga od mukaraca. Ljutnja suzbija strah i smanjuje brigu za
druge ljude. Ali i ovdje, kao i u ljubavi, postoje proturjenosti i kad bi netko iz nena- silnog drutva
itao nasilniku povijest Europe i Amerike, bio bi zapanjen i nita ne bi razumio.
Osveta je esti pratilac ljutnje. No, s praktine strane gledajui, to djeluje zbunjujue. Kao to
kae Frijda (1994), osveta ne moe popraviti uinjeno zlo, esto teti pojedincu koji se osveuje i
neumjerena je jer esto nadilazi prvotnu uvredu. ini se kako je objanjenje onoga to se zbiva to da
je osve- toljubivost izrazito socijalna emocija: ona uspostavlja ravnoteu moi i prijetnja njome
moe zastraiti. Axelrod (1984) je pokazao da je vraanje milo za drago vrlo uspjena drutvena
strategija (nije sigurno da u nekim konfliktnim situacijama postoji bolja) i vjerojatno se tako i
razvila. Stovie, ako je netko ponien, tada osvetiti se znai barem da onaj drugi nee uivati
plodove svoga ina, a ako se osveta ini pretjeranom ili ako zahtijeva viemjeseno ili viego-
dinjeplaniranje, to je modazato to je drutvena nejednakost tako oita. Is- todobno, ciklusi osvete
u nmogim drutvima smatraju se vrlo razornima za drutveni poredak. Biblijsko pravilo oko za
oko nije izraz okrutnosti, ve njezino ograniavanje. Svjetski poznati pisci kazalinih djela,
ukljuujui So- fokla i Shakespearea, uvijek su se iznova vraali obrascima osvete i mogunostima
da se oni zamijene drutvenim procesima. Miroljubiv ivot u zapadnim drutvima ukljuivao je
kontrolu razmirica, gdje su ciklusi osvete i protuosvete, trijumfa i sramoenja stalno eskalirali.
Umjesto toga, odgovornost za popravljanje nanesenog zla preputen je neosobnim institucijama, tj.
policiji i sudovima.
Ljutnja i agresija u prilagodbi na odnos

U modernim zapadnim drutvima uglavnom je postignuto stanje javnog i interpersonalnog mira.
U tim drutvima ljutnja openito slui za prilagodbu na odnos bez tjelesnog nasilja. U najpoznatijoj
studiji interpersonalnih funkcija ljutnje u zapadnim drutvima (o kojima je bilo rijei u 2.
poglavlju), Ave- rill (1982) je podijelio strukturirane dnevnike sluajno izabranim branim pa-
rovima i studentima samcima (po 80 u svakoj skupini). Njegova pretpostavka bila je da ljutnja ima
osobinu govora kojim se neto obeava. Biti ljut na nekoga ukljuuje spremnost da se rasprava
dovede do nekog kraja. Nasuprot tome, dodijavanje ne sadri osjeaj predanosti i moe brzo proi.
Veina sudionika istraivanja (66%) izvijestila je o pojavi ljutnje jednom ili dva puta tjedno, a
44% o pojavi dodijavanja barem jednom dnevno. Ti su postoci vjerojatno podcijenjeni, jer ljudi
obino zaboravljaju razliita zbivanja. Dogaaje koji su ljutili sudionike ispitivanja, obino su
izazivali drugi ljudi ili institucije, a za ljude koji su izazivali ljutnju smatrali su da su inili neto na
to nemaju pravo, odnosno da su uz malo panje to mogli izbjei. Ot- prilike 94% dogaaja koji
izazivaju ljutnju opisuju se kao frustrirajui, no to nije jedini uzrok Ijutnje. Od ispitanika koji su
spomenuli frustraciju, njih 96% spomenulo je i neispunjenje vanih osobnih oekivanja ili drutveno
prihvaenih naina postupanja, gubitak ponosa, moguu ili stvarnu tetu materijalnim
vrijednostima ili osobnu ozljedu. Neki Ijudi nisu spomenuli frustraciju, ve su rekli da su bili ljuti
zbog gubitka samopotovanja, neispunjenja osobnih elja ili oekivanja odnosno prihvaenih
naina postupanja.
Ljutnju su obino izazivali ljudi koje su sudionici ispitivanja poznavali i voljeli - roditelji, djeca,
brani partneri, prijatelji. Veina ispitanika rekla je da su njihovi rnotivi ukljuivali vraanje milo za
drago zbog trenutanog dogaaja ili zbog ranije nanesenog zla, no najei razlog za ljutnju, koji na-
vodi 63% sudionika, bio je borba za autoritet ili nezavisnost, odnosno za poboljanje slike o sebi.
Drugi esti motivi ukljuuju pokuaj mijenjanja druge osobe ili uvrivanje odnosa. Bilo je i pojava
koritenja ljutnje radi pokazivanja nesvianja ili prekida odnosa, ali je to bilo puno rjee u
usporedbi s ojaavanjem odnosa ili ponovnoj prilagodbi na njega.
Averill je od 80 studenata traio i da vode sline strukturirane dnevnike o dogaajima kada su
bili objekt ljutnje, i 95% njih reklo je da se druga osoba naljutila zbog neeg to su oni uinili.
Meutim objekti ljutnje obino misle da su oni u pravu ili da je dogaaj bio izvan njihove kontrole.
U raspravama koje su uslijedile, veina ljutih ljudi ponovno je procjenjivala dogaaj, i to obino
drukije, objanjavajui motive onoga tko je bio objekt Ijutnje.
Otprilike dvije treine ljutih ispitanika svoju su ljutnju doivljavali negativnom, a oni koji su
bili objekt ljutnje osjeali su se jo i gore. No usprkos tome, 62% ljutitih i 70% onih koji su bili
objekt ljutnje, procijenili su doivljaj ljutnje korisnim. U dugotrajnim vezama ljutnja obino slui za
mijenjanje onoga to ne valja. Premda ljutnja obino poinje osjeajem da nam je nanesena
nepravda, ona zavrava prilagoavanjem oba partnera i pomirenjem na novim osnovama. Meutim
mogui ishod ljutnje je i teta nanesena drugome te prekid odnosa. Nakon toga obino slijedi
razdoblje osvete kada sudionici nastoje nadoknaditi tetu. Prema Averillovu miljenju, u zapadnim
drutvima ljutnja, poput ljubavi, ima privremenu drutvenu ulogu, tj. ulogu agre- sora koju igra
onaj kome je naneseno zlo.
Kulturalne norme
esto se dogaa da osoba koja je objekt ljutnje na simetrian nain reagira na tuu ljutnju,
premda je ljutnji komplementaran strah. Hman (1986) je pokazao da drutveni strah predstavlja
poseban obrazac, tj. odgovor iz potovanja prema socijalnoj ljutnji, premda se prvotni obrazac
straha razvio od bjeanja pred napadaima. U 3. poglavlju raspravljali smo o skupinama emocija,
tj. o zbunjenosti, stidu i socijalnoj anksioznosti s kojima je strah povezan. U drutvima s vrlo
strogom hijerarhijom ili tamo gdje se mo esto iskazuje. oni koji nisu moni moraju biti oprezni.
Premda kapacitet za ljutnju moe biti univerzalna pojava u ljudskom rodu. drutva koja se
temelje na agresivnom dokazivanju i obrani poloaja u hijerarhiji nisu univerzalna (kao to je bilo
govora u 2. poglavlju). 1 premda je podjela poslova na muke i enske uobiajena, velike razlike u
moi i poti- vanju povezane sa spolom ipak nisu takve. Leakey i Lewin (1991) istiu da su
dominacija mukaraca i prema tome nii poloaj ena u odreenoj mjeri povezani s
proporcijom koliine hrane pribavljene lovom. Tamo gdje je lov vaan, mukarci su
obino na viem poloaju s obzirom na to da skupinu kojoj pripadaju opskrbljuju
mesom i to je uvijek popraeno velikim slavljem. Kad ljudi ive od lova, to obino rade
mukarci. Pleme Chambri (Gewertz, 1981) su rijetka iznimka: kod njih je
ribolovveoma vaan dio ivota, a njime se bave ene.
Kod ljudi ljutnja nije tako usko povezana s dokazivanjem i obranom poloaja u
hijerarhiji kao to je to kod ostalih primata, premda barem jedna suvremena i vrlo
poznata analiza pokazuje da se mukarci iz zapadnih drutava jedan prema drugom
odnose prvenstveno smjetanjem u hijerarhiji dominacije (Tannen, 1991), ak i kad
nema otvorene agresije.
Shweder (1990) smatra da se sva drutva temelje na jednoj od tri etike norme,
premda ete, dok ih budemo opisivali, u onoj normi koja vam je najpoznatija
prepoznati naznake ostalih. U najveem broju zapadnih drutava vrijedi norma koja se
tie autonomije i prava pojedinca. Emocija koja se vee uz nju je ljutnja zbog moralnog
prijestupa, to dovodi do drutvene prilagodbe, dok pojedinci nastoje ouvati svoja
prava protiv onih koji ih ugroavaju. Drutvena i zakonska odredba te norme je sudska
tuba. Nedaleko od toga, jedva prikriven, nalazi se moral hijerarhije dominacije, gdje
pojedinci stjeu i brane svoj poloaj i mogunosti, dok drugi podnose nejednakost
koja iz toga proizlazi. Potpuno drukija vrsta drutva osniva se na etici boanstva, na
zamiljanju sebe kao duhovnog entiteta koji treba zatitu od zagaenja svih vrsta. U
takvim drutvima, kao to kau Rozin, Haidt i McCauley (1993), u sreditu svega je
emocija gaenja. Ostala drutva temelje se na etici dunosti, a Rozin i suradnici tvrde
da je u njihovu sreditu emocija gaenja, odnosno jedna od blizanakih emocija prezira
i asti, jer se vlastita i tua djela procjenjuju i komentiraju prema onome to jest i
prema onom to nije u redu.
Funkcioniranje unutar grupe i meu grupama

Godine 1949. Sherif i Sherif (1953) proveli su eksperiment koji je pokazao kako
hijerarhija kod Ijudi ne mora ukljuivati ljutnju. Istraivai su pozvali 11- i 12-godinje
djeake na uobiajeno ljetno kampiranje. Djeaci su izabrani tako da kao skupina
budu kulturalno homogeni: svi su bili bijelci, zdravi, dobro prilagoeni, porijeklom iz
stabilnih obitelji srednje klase, i svi su bili prosjeno inteligentni (prosjeni kvocijent
inteligencije iznosio je 105). Podatke su prikupljali promatrai, mladii koji su ve
zavrili kolu, a djeaci su mislili da su oni savjetovatelji u kampu. Oni su samo
najavljivali razliite aktivnosti, ali nisu bili voe niti su donosili odluke, a biljeke su
vodili kada djeaci nisu bili u blizini. Muzafer Sherif imao je ulogu odgajatelja, to mu
je omoguilo opaanja i povremeno postavljanje naivnih pitanja djeacima. U kampu
su se odvijale zanimljive aktivnosti i djeaci su ih rado obavljali i ne pomiljajui da ih
netko opaa. U prvoj fazi eksperimenta sva 24 dje^ka,
koja se ranije nisu poznavala, zajedno su ivjeli tri dana. Sve njihove aktivnosti osnivale su se na
osobnom interesu i izboru. Djeaci su brzo uspostavili prijateljstva i izabrali najbolje prijatelje.
U drugoj fazi, koja je trajala pet dana, sastavljene su dvije usporedive skupine i pritom se pazilo
da najbolji prijatelji budu razdvojeni. Svaka skupina sada je imala svoju kolibu za spavanje. Tekoe
odvajanja ublaene su i- njenicom da su skupine odvojeno ile na planinarenje i na kampiranje, to
je djeacima bilo uzbudljivo. U toj fazi eksperimenta poslovi u kuhinji, igre i sve druge aktivnosti
obavljale su se u odvojenim skupinama, a sve nagrade bile su skupne. Svaka grupa brzo je razvila
svoju vlastitu kulturu. U objema se pojavio voa i stvorena je hijerarhija sa strukturama vrlo
slinim onima koje je Goodall (1986) opazila kod impanzi. Razlika je bila samo u tome to je hije-
rarhija 12-godinjih djeaka nastala uglavnom tako to su djeaci, bez borbe i prijetnji, poeli
preuzimati odreene uloge i predlagati odluke grupi.
Djeaci su izabrali imena svojim grupama i nazvali su se Bulozima i Crvenim vragovima.
Stvorili su obiljeja grupe, utvrdili njezin teritorij, obiaje i nadimke. Voa Buldoga doao je na taj
poloaj zahvaljujui svom velikom doprinosu planiranju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti te
odreivanju i integriranju zadataka i uloga lanova grupe (str. 252), ukljuujui vrlo sloene
aktivnosti poput popravljanja spavaonice, gradnje zahoda i pronalaenja tajnog mjesta za plivanje.
Hvalio je lanove grupe nakon dobro obavljena posla, davao im podrku, brinuo se za njih,
ukljuujui i brigu za one nieg poloaja. Samo jednom prijetio je jednom lanu grupe (i to rijeima,
str. 262), a kazna je ukljuivala premjetanje kamenja s mjesta za plivanje i doivljena je
pravednom. Obje grupe bile su stabilne, a prevladavajui ton bio je sklad meu lanovima, dok
izmeu grupa nije bilo natjecanja. Povezanost s grupom i veze meu pojedincima bile su veoma
vrste. Prijatelji izabrani u prvoj fazi eksperimenta bili su zamijenjeni, i na kraju druge faze otprilike
90% prijateljstava bilo je unutar grupa.
Solidarnost Buldoga nastala je suradnjom usmjerenom prema zajednikim ciljevima koje su svi
eljeli postii, a ne meusobnim natjecanjem. Premda u aritu istraivanja nisu bile emocije, opisi
naklonosti meu Bul- dozima su zapanjujui. Premda su Crveni vragovi takoer postigli grupnu ko-
heziju, njihov stil bio je potpuno drukiji. U toj grupi vladala je mnogo vea udaljenost izmeu vie i
manje omiljenih djeaka, voa je bio sklon klikama, proteirao je svoje pomonike. Katkada je
provodio svoje odluke pomou prijetnji ili tjelesnih odmjeravanja (str. 259), a kao kaznu koristio je
grubosti. Usprkos tome, ostao je priznati voa i imao je velik presti u grupi (str. 259).
Prema tome, ini se da grupe mogu funkcionirati prvenstveno na temelju dominacije (kao u
sluaju impanzi, ili kao u sluaju Crvenih vragova) ili na osnovi naklonosti i podijeljenih aktivnosti,
kao kod patuljastih impanzi ili kod Buldoga, gdje su lanovi bili zainteresirani za organiziranje
zajednikih planova radi ostvarenja dogovorenih ciljeva grupe.
Meugmpni sukob
Ljudi i impanze prilagoeni su suradnji u malim grupama: to vrijedi za skupljanje hrane,
podizanje mladunadi, za lov i u borbi. Ostali koji ne pripadaju grupi mogu postati objekt
neprijateljstva, i ini se da je to vid znaajnog ljudskog kapaciteta za emocionalno povezivanje
unutar grupa gdje vlada suradnja.
Od svih Goodalliinih (1986) opaanja, moda je najzanimljivije opaanje impanzi iz Gombea,
kada je uoila stvaranje nove zajednice nakon to se prvotna podijelila. U manjoj skupini koja je
ivjela juno od Goodalliina kampa bilo je est odraslih mujaka. Premda su se dvije zajednice
povremeno sastajale, primjerice da bi donijele voe u njezin kamp, i premda su kontakti pojedinaca
bili prijateljski, openito govorei, prilikom susreta je u dvjema skupinama vladala napetost. Poeli
su se izbjegavati. Na koncu su mujaci s juga prestali dolaziti u kamp. Godine 1974. poela su
zbivanja koja su ukljuivala nasilje. Mujaci sa sjevera, koji su uvali svoje granice, poeli su
upadati u juno podruje. Pri jednom takvom upadu skupina koja se sastojala od est odraslih
mujaka, mukog mladuneta i enke, naila je na samog junjakog mujaka. On je pokuao
pobjei, no mujaci su ga uhvatili. Dok ga je jedan drao, drugi su ga desetak minuta tukli akama, a
jedan ga je mujak nekoliko puta ugrizao. Kad su ga ostavili, bio je teko ranjen i premda njegovo
tijelo nije nikada naeno, pretpostavlja se da je umro od zadobivenih ozljeda. I sve ostale odrasle
ivotinje iz grupe s juga, ukljuujui i enku, ubijene su jedna po jedna na slian nain. Zenska
mladunad iz june grupe prikljuila se grupi sa sjevera. Istraivai nisu nimalo sumnjali da je cilj
napada meu zajednicama bio ubijanje. Napadi su trajali dulje nego oni unutar zajednice, a
ukljuivali su ugrize i trganje mesa, to se moe vidjeti prilikom jedenja ivotinja druge vrste.
Napad nisu vodili stranci, jer su neki od njih ranije bili prijatelji s nekim od napadnutih.
Opaanja su pokazala da pojedinci s juga nisu upadali na prostor onih sa sjevera. Skitnike bande
mujaka napadale su pojedince ili brojano manje skupine u zajednici na jugu. Prema tome, razloga
unitavanja zajednice na jugu nije bio preteno teritorijalno pitanje. ini se da je nasilje bilo vie
povezano s injenicom da su junjaci postali samostalna grupa. Postali su oni. Vie nisu bili mi.
Emocionalna preferencija nas i neprijateljstvo prema njima vjerojatno je bioloki
naslijeena pojava uobiajena kod ljudi. Fenomen mukaraca koji djeluju u grupama, timovima i
patrolama koje se mogu pretvoriti u borbene skupine, to napadaju lanove druge grupe takoer je
esta pojava kod ljudi i impanzi. Instinktivna osnova takvih aktivnosti proizlazi iz zajednikog
obrasca i lakoe kojom se oni mogu pokrenuti. Drugim rijeima, oni jako nalikuju ponaanju
karakteristinom za odreenu vrstu koje se javlja po- vodom nekog podraaja i to ak i onda, kao to
kae Darwin (1872), kada nisu ni od kakve koristi (str.8). To je vidljivo u dvije skupine
istraivanja: jednu su proveli Tajfel i sur., a drugu Sherif i suradnici.
O Tajfelovim studijama nairoko se raspravljalo (Tajfel i Turner, 1979). One su se sastojale u
sluajnom rasporedivanju ljudi, npr. kolske djece, u grupe i potom u pokazivanju da ljudi preferiraju
lanove grupe za koju su mislili da joj i sami pripadaju, ak i kad nisu znali tko je u njihovoj grupi ili
kad njihovo djelovanje i preferencije nisu imali nikakav uinak na njih same.
Prvu i drugu fazu Sherifovih istraivanja (Sherif, 1956, Sherif i Sherif, 1953) o stvaranju
unutargrupnih odnosa meu djeacima u nizu ljetnih kam- pova ve smo prikazali. U treoj fazi
istraivai su se okrenuli prouavanju odnosa meu grupama. Organizirali su natjecateljski turnir
izmeu Buldoga i Crvenih vragova u povlaenju ueta, nogometu i bejzbolu, gdje su se bodovi
zbrajali, a svaki lan grupe koja skupi vie bodova trebao je dobiti privlanu nagradu u obliku noa
za kampiranje. Dakle, uspjeh jedne grupe znaio je poraz druge. U tom trenutku, premda ne i prije
toga, djeaci su poeli praviti razliku izmeu nas i njih. Grupe su se poele optuivati i nazivati
pogrdnim imenima. Javljale su se tunjave izmeu lanova dviju grupa. Frus- tracija je poticala
ljutite akcije i stavove prema lanovima druge grupe. Sve vie je jaao ponos i samovelianje. Svaka
grupa za sebe je mislila da je jaka i neustraiva, svaki pojedinac smatrao je da ba on ima svu snagu
cijele grupe. Dok je unutar grupa postojao odnos naklonosti i oslanjanja jedan na drugoga, za drugu
se grupu dralo da ima samo negativne osobine.
Nakon pogoranja odnosa meu grupama, istraivai su ih nastojali popraviti. Jednoga Ijeta
pokuali su organizirati da svi djeaci zajedno jedu. No jedna je grupa dola ranije, i gotovo sve
pojela. Druga je grupa bila bijesna, poela je tunjava i objed je prekinut. Konano su istraivai
uspjeli pronai nain za smanjenje sukoba i to je bila suradnja na zajednikim projektima, a ne
zajedniko sastajanje. Jedan od takvih projekata zapoeo je tako to su istraivai prekinuli opskrbu
kampa vodom. Djeaci su morali pregledati dugaku vodovodnu cijev koja je vodila u kamp,
pronai kvar i potom ga popraviti. To su mogli uiniti jedino suradnjom dviju grupa. Drugi projekt
poeo je tako to su djeaci bili gladni, a istraivai su uredili da kamion, koji je trebao otii u grad
po hranu, ne moe krenuti. Djeaci su upotrijebili ue - ono isto koje su koristili u igri povlaenja
ueta - kako bi zajedniki povukli kamion. Neprijateljstvo nije odmah nestalo, no nakon nekoliko
takvih zajednikih aktivnosti bilo je jako smanjeno (vidi sliku 10.3).
Cini se vjerojatnim da su emocije grupnog zajednitva dio nasljedstva koje dijelimo s
impanzama. Premda su one bitne za suradnju ljudi, i bez njih bismo kao vrsta bili nitavni, one lako
izazivaju emocije prezira i neprijateljstva (kao svoj suprotni pol) prema onima koji nisu lanovi
grupe.
Nasilje meu drutvima

Pri raspadu cijelih drutava, kao to je to bio sluaj kada su tradicionalna drutva bila
zaposjednuta od strane industrijskih drutava, nasilje esto postaje vrlo raireno. Primjerice, u
Sjevernoj Americi gotovo su potpuno unitene starosjedilake kulture, ukljuujui i grupe lovaca i
sakupljaa, savez
100
90
3
12
SLIKA 10.3 Neprijateljstvo prema drugoj grupi u Sherifovu istraivanju. Bijeli histogram na lijevoj
slici pokazuje postotak djeaka u grupi 1 koji su smatrali da su SVI (a ne samo neki ili nitko) iz grupe
2 prevaranti, podlaci itd., dok crni histogram pokazuje postotak djeaka iz grupe 2 koji su drali da
su SVI lanovi grupe 1 prevaranti, podlaci itd. Na desnoj slici prikazani su usporedni histogrami
nakon to je sklad ponovo uspostavljen suradnikim aktivnostima.
nezavisnih irokekih naroda, gradove-drave Meksika, Guatemale i Perua, te mnoga druga drutva
(Wright, 1992).
Na dan 15. svibnja 1521. godine, poto je asteki poglavica Montezuma formalno i u suzama
potpisao papire kojima je potpao pod vladavinu panjol- skog kralja Karla V., pokoravajui se
zahtjevima osvajaa, i nakon to su panjolci opljakali njegovo obiteljsko blago, skupina astekih
plemia za- traila je doputenje da odri proljetni festival koji ukljuuje ples. panjolski vojskovoa
Cortez je pristao pod uvjetom da plemii budu nenaoruani. Al- varado, jedan od Cortezovih
porunika, iskoristio je priliku neopreznog skupljanja ljudi da izvri krvoprolie astekih asnika i
plemia. Slijedi opis tog dogaaja od strane jednog Asteka, koji je zapisao panjolski misionar:
Oni (Spanjolci) su se iznenada pojavili (na festivalu) u ratnoj odori...brzo su opkolili plesae,
a potom su se zajurili meu bubnjeve. Nasmuli su na bubnjara i osjekli mu obje ruke;
odrezali su mu glavu i ona se otkotrljala na pod. Potom su probadali ljude eljeznim kopljima
i sjekli ih elinim mae- vima. Neke su rasporili s lea i oni su pali na zemlju, a utroba im je
virila iz tijela...Krv...je teklapoput vode, poput sluzave vode, zadah krvi ispunio jezrak
i inilo se da se crijeva sama migolje po zemlji (Wright, 1992, str.40).
Takvi prizori ponavljali su se bezbroj puta prilikom sukoba drutava. Na drugoj strani svijeta,
Dentan opisuje kako su Semai uli u rat s komunistikimtrupama u Malaji. Dralo se da Semai
nikada ne mogu postati vojnicima jer su bili posve nenasilno drutvo, no kada je nekoliko njihovih
ljudi ubijeno, njihovo ponaanje postalo je posve razliito i potpuno izvan konteksta njihove
kulture. Jedan od tipinih Semai veterana je rekao: Ubijali smo, i ubijali. i ubijali. Malajci bi stali i
pretraivali depove ubijenih te im uzimali satove i novac; mi nismo ni pomiljali na uzimanje
satova i novca. Mi smo mislili samo na ubijanje (Dentan, 1968, str 59).
Odnos izmeu agresije i ljutnje nije dovoljno objanjen. S jedne strane, ciklusi osvete javljaju se
u mnogim drutvima i sigurno su povezani s ljutnjom. No, takvi nasilni dogaaji idu dalje od ljutnje,
sve do zapanjujue sposobnosti ljudi, koji obino djeluju u grupama, da pripadnike drugih kultura ne
smatraju ljudima.
Gaenje iprezir
Moda emo te pojave bolje razumjeti ako o njima ne razmiljamo samo u terminima ljutnje,
premda je ona vjerojatno ukljuena, ve u terminima emocija gaenja i prezira. Premda je
prvenstveno usmjereno na predmete i pojave, moemo ga osjeati i prema ljudima. Evo, na primjer,
opisa kada Mon- tezumini Asteci nude dragocjeni dar, umjetniko djelo izraeno od zlata i drugog
vrijednog materijala, nadajui se da e tako ukloniti Cortezovu agresiju i agresiju panjolskih
osvajaa, te ishoda tog dogaaja:
Lica Spanjolaca su se ozarila: bili su ouevljeni, presretni. Zgrabili su zlato poput
majmuna.-.Grili su se od pohlepe; bili su prodrljivi; bili su gladni toga zlata poput divljih
svinja...Trabunjali su na svome barbarskom jeziku; sve to su rekli bilo je reeno jezikom
divljaka. (Wright, 1992, str. 6).
Ovo je reakcija Asteka koji su bili svjedoci toga dogaaja. Asteci su promatrali ponaanje
Spanjolaca s gaenjem, uviajui da se ti stranci ponaaju kao ivotinje, a ne kao ljudi. Kao to su
pokazaji Rozin, Haidt i McCaulev
(1993) , gaenje, premda prvotno potjee od okusa, moe se primijeniti i ni misao. Ono se od
zatite tijela od bolesti proirilo na zatitu od zagaenja sviju vrsta, na sve to bi moglo natetiti dui
ili drutvenom poretku.
Ako su u navedenom odlomku Asteci osjeali gaenje, to bismo trebali rei mi, suvremeni ljudi?
Umjesto s pristojnou kako se prima dar od nekoga ravnog sebi iz iste kulture, panjolci su se
ponaali prezrivo. Ne samo u oima Asteka, vei u oirna nas suvremenih ljudi, njihovo ponaanje
bilo je zapanjujue. Takvo ponaanje puno prezira prema lanovima nae vlastite vrste. zaista je
mrlja cijelog Ijudskog roda.
Premdaje u odreenoj mjeri sliangaenju, prezir je ipakponeto razliit: to je emocija odbijanja
ljudi koje smatramo lanovima neke druge grupe, a ne nae. Pojam koji se u tom kontekstu najee
rabi je predrasuda. Gledati na suparnike kao na neljude, esto je kritian potez u situacijama koje
pod- sjeaju na rat. Zbog predrasuda druge masakriramo, muimo, zarobljujemo i to bez
razmiljanja. Hitlerovi nacisti mogli su vrlo lako sebe uvjeriti da su Zidovi, homoseksualci i druge
manjinske skupine neljudi koje valja ukloniti. U opisima koncentracijskih logora esto se javljaju
agresivne okrutnosti, no glavni ubojica bila je indifirentnost puna prezira, smatranje Ijudi neljudima,
stvarima (Levi, 1958).
Pri susretu razliitih drutava javlja se uobiajen repertoar emocija: u poetku tjeskobno
nepovjerenje, katkada neprijateljstvo, a moda i mogue prijateljstvo. Takve reakcije bile su prisutne
prilikom susreta prvih Eu- ropljana s domorocima u obje Amerike (Wright, 1992), tijekom susreta
kape- tana Cooka s ljudima na Pacifiku ili u nedavnim susretima s nekoliko preostalih skupina do
sada neuznemiravanih meukulturalnim kontaktima (Nance, 1975). Vei je problem ono to se
dogaa nakon toga.
Wright u svom opisu europskih osvajaa obiju Amerika istie da su i panjolci i Asteci bili
srani, ratniki nastrojeni ljudi. Meutim, Europljani su imali tajno oruje. U Novi svijet sa sobom
su donijeli zaraze i bolesti - ospice, gripu, male boginje, koleru i malariju, to Chagnon dri
uzrocima visokog postotka smrtnosti meu odraslim Yanomamima. Osvajai su stoljeima raz- vijali
otpornost na te bolesti, dok su ameriki domoroci bili posve neotporni na njih jer one naprosto nisu
postojale u njihovoj domovini. Godine 1492. kada se Kolumbo iskrcao u Novom svijetu, u obje je
Amerike ivjelo otprilike 100 milijuna ljudi, oko jedne petine ukupnog svjetskog stanovnitva tog
doba. Do 1600. godine uzastopni valovi bolesti smanjili su domorodaku populaciju na nekih 10
milijuna (Wright, 1992, str. 14). Da biste shvatili to se dogodilo, zamislite da polovica svih ljudi
koje poznajete, ranije dobrog zdravlja, umre u sljedeih nekoliko godina, ukljuujui i vae roditelje,
djecu, poznate ljude i one na odgovornim poloajima. Taj vid europske invazije na Amerike pred-
stavlja pravu tragediju.
Smrti od bolesti u poetku nisu bile izazvane namjerno, no kasnije su Eu- ropljani koristili zarazu
kako bi ubijali domoroce. Tragedija nije prikladan pojam za takve i druge namjerne vidove
europskog osvajanja, ubrzanog pukama i tehnologijom utemeljenom na metalu, a obiljeenog
potpunim nepotivanjem bilo kakvog ljudskog standarda ponaanja. itajui o tome, osjeamo se
slino kao i kad itamo o namjernom unitavanju est milijuna ljudi od strane nacista jer su bili
pripadnici neke druge grupe.
Emocije koje se javljaju u ratu vjerojatno su jo sloenije: katkada su izazvane pohlepom za
materijalnim dobrima, vrlo esto potpirivane ljutitom osvetom, gotovo uvijek odvojene od
suosjeanja prema onima koji su ubijeni s prezirom, uvijek podravane bliskim vezama unutar grupe
mukaraca koja njeguje svoju tradiciju i heroje. Na takav nain ratnici svih vremena i kultura
doivljavali su svoje emocionalno uzbuenje. Kao to kae Keegan (1994) u svojoj knjizi, koja se
smatra do sada najbolje napisanim djelom o povijesti ratova (ukljuuje i antropoloke nalaze),
mogue je da je rat star kao i sam ovjek i da dopire u najskrivenija mjesta ovjekova srca, mjesta
gdje ja unitava razumnu svrhu, gdje vlada ponos, gdje emocija ima najveu vanost i gdje je
instinkt kralj (str.3).
Ratniki mentalitet dio je ljudskog repertoara, no da bi bio izraen, mora biti
kulturalno njegovan, a kulture se mijenjaju. Prema tome, kao to kae Keegan, u
srednjem vijeku Vikinga su se bojali svi koji su ivjeli uz obalu sjeverne Europe,
njihovo ime bilo je sinonim za bezobzirnu agresiju. Danas su Skandinavci poznati po
svojoj miroljubivoj neutralnosti i toleranciji. Ka- naani su bili meu najsranijim
borcima u Drugom svjetskom ratu; danas je kanadska vojska poznata po svojim
odredima za ouvanje mira. Istaknuti i uvjerljivi vid Keeganova opisa povijesti su
dokazi o tome da je ratovanje kulturalni oblik koji moe nestati i koji nestaje kada ga
drutveni poredak vie ne podrava, ali da njegovi korijeni nisu toliko politiki koliko
emocionalni. Kada se ti korijeni zalijevaju lojalnou etnikoj, religioznoj ili nekoj
drugoj grupi i emocijama osvete zbog oskudice, stida ili ponienja te iste grupe, tada
ratniki mentalitet ponovo izranja u svoj svojoj razornoj snazi.
Najvanija svrha shvaanja povijesti je mogunost predvianja budunosti. U
prvom dijelu 90-ih godina 20. stoljea istona Europa bila je u velikim prekretnicama.
Nacionalistika agresija oitovala se na nevjerojatne naine; izbjeglice i ekonomski
migranti dolazili su u nova drutva. Istodobno, u nekim zemljama je viekulturalizam
slubena politika. Moramo pronai naine razumijevanja i potivanja drugih kultura,
premdaje jedna od osobina kulture da iskljuuje jedne, a ukljuuje druge ljude.
Zapadna kultura nije se svugdje proirila zato to bi njezin sustav vrijednosti bio iznad
onoga u drugim kulturama. Daleko od toga: ponaanje panjolskih osvajaa u
Americi samo je jedan primjer uobiajenog i sramotnog obrasca postupanja protiv ne-
Europljana. Europske kulture i njihovi ameriki nasljednici ubrajaju se meu
najagresivnije, a u brojanom smislu najdestruktivnije koje je svijet ikada vidio.
Meutim ako su emocije u odreenoj mjeri univerzalna pojava, tada one mogu
razdvojiti, ali i spojiti ljude. Isto kao to empatija postaje emocionalna osnova
djetetova osjeaja morala prema drugoj djeci, tako i emocionalna empatija prema
drugim Ijudima i kulturama moe postati osnovom za meukul- turalnu moralnost. Da
emocije nisu univerzalna pojava, ne bi postojala osnova za usklaeno svjetsko
jelovanje ni u emu, ne bi bilo Ijudske simpatije za potlaene, bijesa prema tiranima,
strasti za pravdom, brige za zatitu ili dijeljenje ogranienih svjetskih potencijala.
Ljutnja i prezir u braku

Ljudska agresija i nasilje ne proizlaze iz jedne, ve iz vie vrsta emocija. Netko
moe biti ljut, a netko osjea prezir. U ratnim odnosima postoi: razlika. U jednoj vrsti
sluajeva postoje pravila, kao npr. enevska konvencija: usprkos namjeri da ubiju,
borci zadravaju neka prava u oima drugih ljudi. U drugim sluajevima nema pravila:
u logorima smrti ljudi se tretiraju 5 prezirom. Jesu li sline emocije prisutne i u
intimnim odnosima? Odgovor je potvrdan. Neke od sila koje se mogu primijetiti u
sudaru drutava javljaju se :
izmeu pojedinaca u seksualnim odnosima. Da bismo upotpunili poetak ovog poglavlja o
initeljima koji dovode do zaljubljivanja, zavrit emo raspravom o odravanju ljubavi i o
odljubljivanju.
Agresija moe proizai iz ljutnje i iz onoga to se dogaa ljudima, a nalikuje svaama oko
dominacije kod ivotinja ili moe nastati iz prezira. Gottman i Levenson (1992) su u nizu svojih 20-
godinjih istraivanja traili od branih parova da dou u njihov laboratorij. Osim ispunjavanja
razliitih upitnika, brani parovi trebali su raspravljati o tri teme, nakon to su osam sati bili
razdvojeni. Jedna tema odnosila se na dnevne dogaaje. Druga se odnosila na neto u emu se
suprunici nisu slagali, a treu su temu zajedniki dogovorili i ona je bila oboma ugodna. Prilikom
rasprave, videokamerom su snimani njihovi izraaji lica i mjerene su razliite fizioloke vrijednosti,
ukljuujui otkucaje srca, elektrinu provodljivost koe i amplitudu pulsa na kaiprstu (pokazatelj
aktivacije autonomnog ivanog sustava). Nekoliko dana nakon rasprave, brani partneri su se
odvojeno vratili u laboratorij i od njih je traeno da pogledaju videosnimku rasprave s partnerom.
Tijekom gledanja trebali su pomicati kazaljku u okviru raspona od Izrazito negativno, preko
Neutralno do Izrazito pozitivno kako bi oznaili sjeanje na svaki trenutak snimljene rasprave.
Gottman i Levenson (1992) prouavali su 73 brana para i na temelju sadraja njihovih rasprava
o temi gdje se nisu slagali, svrstali su ih u 4 urav- noteena i 31 neuravnoteen brani par. Prvi
su bili oni gdje su oba suprunika izricala uglavnom neutralne ili pozitivne sadraje. Meu neurav-
noteenim parovima barem je jedan suprunik tijekom rasprave izricao uglavnom negativne sadraje.
Uzimanje rijei u raspravi eskperimentatori su svrstavali prema pet oznaka sadraja. Prilikom
svakog uzimanja rijei, govornik je dobivao jedan pozitivan bod za svaki od sljedeih sadraja: opis
problema, podatak o odnosu usmjeren na zadatak, slaganje, humor ili smijeh i sve ostale pozitivne
sadraje. Negativni sadraji bodovani su (po jedan negativni bod) svaki put kad bi govornik uzimao
rije u raspravi sa sljedeim sadrajem: prigovor, kri- tika, govor o odnosu u negativnim terminima,
izraz da-ali, obrambeni manevar, omalovaavanje, porast intenziteta negativnih osjeaja i svi ostali
negativni sadraji. Rezultat koji pokazuje ravnoteu izraunat je za svako uzimanje rijei u raspravi
i to oduzimanjem govornikovih negativnih bodova od pozitivnih. Na slici 10.4 moete vidjeti
primjere tih rezultata uravnoteenih i neuravnoteenih branih parova.
Gottmanovi i Levensonovi neuravnoteeni brani parovi bili su ee u sukobu, vie su se
branili, bili su ljui, vie povueni kao sluai, iskazivali su manje naklonosti, bili su manje
zainteresirani za svoje partnere i manje radosni u interakciji. Eskperimentatori su pretpostavili da se
nestabilnost braka, tj. poetno nezadovoljstvo, zatim ozbiljno razmiljanje o razdvajanju, razdvajanje
i na kraju rastava braka, mogu predvidjeti kod parova koji ne uspijevaju zadrati odnos od pet
pozitivnih prema jedan negativni sadraj tijekom sukoba.
45
S 40
354 2 /^
30 25
N
E
Z3
20H
Sg.
15 io
50
i------,-------
,---------1------
1-------- ,------
20 40 60 80
100 120 140
Uzimanje
rijei
tijekom
rasprave
(a)
0 20 40 60
80 100 120
140 160
(b)
'Uzimanje
rijei
tijekom
rasprave
| Mu ena |
SLIKA
10.4
Grafiki
prikaz
kumulati
vnih
rezultata
dva
brana
para iz
Guttman
ova i
Levenso
nova
(1992)
istraiva
nja
tijekom
njihove
rasprave:
a)
uravnote
eni
brani
par, b)
neuravno
teeni
brani
par.
Prem
a onome
to kae
Kemper
(1990),
kod
ispitivani
h parova
pitanje je
jesu li
oni
zaokuplj
eni s
moi ili
nastoje
jedno
drugome
osigurati
poloaj i
ljubav.
Gottman
(1993b)
u svojoj
knjizi
samopo
moi
(1993a)
tvrdi da
stabilnost
ukljuuje
zadrava
nje
barem
odnosa
5 :1
izmeu
pozitivni
h i
negativni
h osje-
aja u
interakcij
ama,
premda
ne
razmatra
znaenje
izraenih
briga. Isti
autor
predlae
sljedeu
taksono
miju
parova.
Neke
parove
naziva
Procjenj
iva-
ima i
kod njih
oba
partnera
sluaju,
shvaaju
i
procjenju
ju ono
to drug:
partner
govori.
Prevrtlji
vci
manje
poputaj
u, ali
imaju
jae
emocije,
i
pozitivne
i
negativn
e.
Izbjega
vai
umanjuju
znaaj
sukoba i
openito
su manje
emocion
alni od
druge
dvije
skupine.
Prema
Gottman
u,
nestabiln
os: braka
osobina
je
Neprijat
eljskog
i
Neprijat
eljski-
udaljeno
g stila
gdu
barem
jedan
partner
ne
uspijeva
zadrati
odnos od
pet
pozitivni
h spram
jedne
negativn
e
emocije.
Prou
avajui
verbalne
razmirice
parova
srednjok
olaca,
Stein i
sur. (u
tisku)
pokazali
su da
uenici
koji
zauzimaj
u
suprotne
strane
mogu
postii
kompro
mis.
Parovi
koji ga
ee
postiu
usmjerav
aju se na
planiranj
e
budunos
ti i ee
koriste
prihvaaj
ui ton
prilikom
razmatra
nja
partnerov
ih
argumen
ata. Oni
koji
zauzimaj
u
poziciju
dobitak-
gubitak
ee se
usmjer;-
vaju na
prolost,
izraavaj
u
negativn
e
procjene
poput
okrivljav
anja te
izraavaj
u
frustracij
u, ljutnju
i prezir.
U
svjetlu
teorije
emocija,
ini se da
ljutnja
nije
glavna
razaraju
a snaga
odnosa,
premda
je ljudi
ne vole i
premda
je bila
manje
esta kod
Gottman
ovih
uravnoteenih branih parova. Prema Gottmanu, mnogo jai razarajui elementi su
izraavanje prezira, ee jadikovanje i obrana, tvrdoglavost, povlaenje i ee
ograivanje kamenim zidom. Ljutnja moe biti izraz osobnosti, i premda su neki
brakovi (poput Gottmanovih procjenjivaa) uglavnom intimni u svom odnosu mi-
zajednitva, drugi doputaju vie individualnosti, to neumitno ukljuuje vie ljutnje i
sukoba. Meutim, prevrtljivi parovi znaju kako e rijeiti sukobe.
Potvrujui Averillove (1982) zakljuke da se veina izljeva ljutnje moe protumaiti
kao ponovna prilagodba odnosu, Jenkins, Smith i Graham (1989) su u svom prouavanju
193 obitelji utvrdili kako 79% ena intervjuira- nih o svaama sa suprugom koje su
ukljuivale barem 10-minutno podizanje glasa zbog Ijutnje, smatra da je ipak neto dobro
proizalo iz tih svaa. Premda este, otvorene i bune roditeljske svae sigurno nisu dobre
za djeje mentalno zdravlje, o emu smo raspravljali u 8. poglavlju, one mogu biti vane i
funkcionalne u braku gdje partneri ele zadrati poneto od svoje individualnosti.
Gottman pretpostavlja da neto drugo predstavlja tekou za odravanje braka: to je kad
partneri ponu gledati jedno na drugo s prezirom, emocijom koja pokazuje da onaj drugi
vie ne zasluuje brigu ili potovanje. Pod vidom evolucije ini se da je prezir emocija
potpunog odbijanja, neu- mjerene moi, tretiranja druge osobe ne-ovjekom. Tooby i
Cosmides (1990) tvrde da nam emocije omoguuju opaanje nekih uvjeta u kojima su
ivjeli nai preci. Moemo zamisliti da je prezir bio funkcionalan meu naim pred-
ljudskim i rano ljudskim precima, u sukobu s drugim ovjekolikim vrstama, koje je
HORNO SAPIENS konano zamijenio. Prezir je mogao biti funkcionalan i u polunomadskim
grupama, kada su velike povrine Zemlje jo bile dostupne. Nakon svaa koje se nisu dale
uspjeno rijeiti, grupa se mogla podijeliti i svatko je mogao otii na svoju stranu. Dvije
podgrupe se nikada vie (ili rijetko) nisu morale sresti. U suvremenom drutvu rastava
braka je slina strategija za brane parove. Prema Averillovoj teoriji, mogue je da ovdje
prezir djeluje kao privremena mjera koja dovodi do razdvajanja. Trajne emocije prezira,
gnuanja i mrnje javljaju se kad postoji psihiko povlaenje, ali tjelesna blizina. Na
razini zajednice tada je rije o etnikom sukobu. U brako- vima koji su se pokvarili, to
se vidi kada brani partneri ostanu zajedno s preteno negativnim umjesto pozitivnim
osjeajima jedno prema drugome.
Saetak
Ljubav i ljutnja, povezani s naklonou i moi, dva su emocionalna pola ovjekova
drutvenog ivota. Za ljubav je moda najbolje rei da ima razliite strane: jednaje
uobiajena radost, utemeljena na toplini i naklonosti, a druga je privrenost, briga za
druge i erotska Ijubav. Pod vidom evolucije sve to je jako bitno za suradnju meu ljudima
koji ine par i meu lanovima grupe, a o suradnji ovisi ovjekova prilagodba. Emocije
sukoba unutar grupe su ljutnja i strah. Kod nmogih primata razvile su se hijerarhije s
obzirom na domina-
ciju, a one postoje i u ljudskim drutvima. Njima pripadaju emocije ljutnje i straha prilikom
podinjavanja. Meutim, ljutnja je tipina emocija koja se javlja meu ljudima koji ive u zajednici:
premda neka meuzavisna drutva izbjegavaju ljutnju, u individualiziranim drutvima funkcija ljutnje
je da omogui dokazivanje pojedinaca u konfliktnim situacijama i ponovno dogova- ranje odnosa.
Nasuprot ljutnji, emocije prezira javljaju se prilikom odbacivanja pojedinca ili skupine iz drutva, i s
tom emocijom povezano je tretiranje drugih kao ne-ljudi. Premda je Ijutnji i preziru zajedniko
agresivno djelovanje, postoje vani razlozi za odvajanje te dvije emocije. Kada je rije o drutvima,
prezir omoguuje da se nepripadnicima skupine ospore ljudska prava. Ljutnja i prezir javljaju se i u
intimnim odnosima, npr. u braku. Tada prezir ima mnogo razorniju mo od ljutnje, zbog ega moe
doi do raspada odnosa.

Meu nekoliko zanimljivih knjiga nedavno objavljenih o ljubavi ova ima mnogo ko- risnih lanaka:
Robert J. Sternberg i Michael L.Barnes (ur.) (1988). PSIHOLOGIJA IJUBAVI, New Ha- ven, CT: Yale
University Press
Meu najboljim djelima o Ijubavi je knjiga jednog antropologa:
Helen E. Fisher (1992) ANATOMIJA IJUBAVI, New York: Norton
Prema naem miljenju, najbolja opa knjiga o ljutnji:
Carol Tavris (1982). LJUTNJA: NESHVAENA EMOCIJA. New York: Simon i Schuster
Kada je rije o emocijama rata, vjerojatno nema bolje knjige od ove:
John Keegan (1994). POVIJEST RATOVANJA. New York: Vintage
/ /. froijfAio/je
( 0(//4
l//o (A'/(Z
Sadraj
cja Uzroci
emocionalni
emoe/ h
poremeaja
ja a
Psihijatrijsk
a
epidemiolog
ftrsi/i ija
Zivotni
oft
dogaaji i
tekoe
Cinitelji
ranjivosti
P
o
alo v
e
z
/ocjjV a
n
o
s
t
ivotn Indeks
ih Izraavan
dogad ja emocija"
aja s ipovratak
uobi shizojrenij
ajeni e
m
Psihosomats
emoci ke bolesti
jama i
Stres i
emoci imunoloki
onalni sustav
m Interakcija
porem izmedu
eaji mozga i
ma imunoloko
Sto odrava g sustava
psihijatrijske kod
poremeaje? ivotinja
Osobni planovi i Stres i rak
interpersonalni
odnosi Osobine
Kogni linosti i
tivni bolest
initel Priroda
ji koji
odra stresa
vaju
Saetak
depres
iju i
Prijedlozi za
tjesko daljnje
bu itanje
SLIKA 11.0 Depresivna ena. Jedan od

zapanjujuih na- Ijza psihijatrijske
epidemiologije jest da je uestalost
mocionalnih poremeaja otprilike
dvostruko vea kod ena nego kod
mukaraca. Nasuprot tome, mukarci
su mnogo ee ovisni o alkoholu i
drugim drogama i ee su poinitelji
nasilnih zloina.
...Ijudska nevolja se probudila, stala ispred tebe i odmah zahtijeva svoje pravo mjesto.
JeanJoures (1897), prema Kleinman, 1988, str. 53
Uzroci emocionalnih poremeaja

U ivotu mnogih ljudi postoje razdoblja izrazito jakih emocija: beznadne depresije ili
onesposobljujue tjeskobe i takva stanja nazivamo psihopatologijom. Cilj ovog
poglavlja nije pokriti cijelo to podruje (za to vam treba knjiga Oltmannsa i Emewryja,
1995), ve objasniti neke uloge koje emocije imaju u psihopatologiji. Dok djeca
sprenmo reagiraju na svoju bliu okolinu, primjerice na zadovoljnu ili na poremeenu
obitelj, odrasli ljudi mnogo toga nose sa sobom, u svojim glavama.
Psihijatiijska epidemiologija
Koliko su izrazito jaka emocionalna iskustva uestala meu obinim ljudima?
Odgovor na to pitanje daje nam psihijatrijska epidemiologija, tj. statis- tika prouavanja
uestalosti pojave poremeaja. Epidemiolog je detektiv, on otkriva zato neki ljudi imaju
takve poremeaje, a drugi nemaju.
Mogli bismo pomisliti da medicina svoj uspjeh duguje otkriima lijekova kao to su
antibiotici ili, primjerice, napretku kirurgije bez mikroba i s ane- stezijom. No, povijest
pokazuje da su se infekcije povlaile i prije tih inova- cija; zapravo, najvaniji
medicinski pomaci u poboljanju zdravlja posve su drukiji. Rije je o epidemiolokim
otkriima o tome kako ljudi obolijevaju od zaraznih bolesti i o tehnikim te drutvenim
dostignuima u smanjenju zaraze, zahvaljujui istoj vodi i uklanjanju smea iz
gradova (Cartwright, 1977). Slino tome, u psihijatriji su bila vana otkria lijekova za
lijeenje depresije, tjeskobe i shizofrenije, no mnogo vanija je prevencija.
Zahvaljujui psihijatrijskoj epidemiologiji doli smo do uvida u to tko postaje
psihijatrijski poremeen, a tko ne, i to je temelj za smanjenje rizika od obolijevanja.
Psihijatrijska epidemiologija je sporo zauzimala svoje mjesto uz epidemio- logiju
tjelesne medicine, uglavnom zbog toga to je bilo teko usuglasiti kriterije o tome to
ini poremeaj i zato to nije bilo pouzdanih psihologijskih instrumenata (npr.
standardiziranih obrazaca za voenje intervjua). U 8. poglavlju rekli smo da u djejoj
psihijatrijskoj epidemiologiji danas ve postoje prikladne klasifikacijske sheme i mjerni
instrumenti, a to vrijedi i za odrasle. Prouavane su razliite populacije kako bi se
utvrdilo koliko su ue- stale tekoe duevnog zdravlja. U najnovijoj studiji provedenoj
u SAD-u. Kessler i sur. (1994) primjenjivali su tehniku istraivakog intervjua kako bi
dijagnosticirali i odredili rizike pojave duevnih poremeaja u 48 drava. In- tervjui su
provedeni s 8 098 ljudi dobi od 15 do 54 godine, a svoje odgovore dalo je 82.6%
ispitanika. Meu zapanjujuim rezultatima tog i slinih istraivanja (Robins i Regier,
1991) jest da je uestalost depresije i tjeskobe, dva najpoznatija emocionalna
poremeaja, gotOvo dva puta ea kod ena nego kod mukaraca. Kao to se vidi iz
tablice 11.1, u istraivanju Kesslera i sur. pokazalo se da je 21% odraslih ena u nekom
trenutku svoga ivota imalo epizodu velike depresije, u usporedbi s 13% mukaraca.
Slino tome, ene su mnogo ee od mukaraca (30.5% prema 19%) imale jedan od pet
vrsta anksioznih poremeaja dijagnosticiranih u toj studiji.
Kao to smo objasnili u 8. poglavlju, postotak ljudi s dijagnosticiranim poremeajem
u odreenoj jedinici vremena nazivamo prevalencijom. Na- suprot veoj prevalenciji
depresije i tjeskobe kod ena, Kessler i sur. su utvrdili da 35% mukaraca i samo 18%
ena u nekom trenutku svoga ivota imaju poremeaj zloupotrebe alkohola ili droga,
odnosno ovisnosti. Kod mukaraca je utvrdena i vea prevalencija antisocijalnog
poremeaja linosti u usporedbi sa enama (6% prema 1%). Takve spolne razlike u
nainu mani- festiranja psihijatrijskih tekoa nastavljaju trend prisutan jo u djetinjstvu
(vidjeti 8. poglavlje), kada djeaci ee od djevojica imaju eksternalizirane, a
djevojice neto ee od djeaka internalizirane poremeaje. Razlika izmedu
djetinjstva i odrasle dobi vidljiva je u sluaju depresije. U djetinjstvu ne
TABLICA 11.1 Prevalencijapsihijatrijskih poremeajatijekom ivota kod enai mukaraca u48 susjednih
drava SAD-a dijagnosticiranih pomou Kompozitnog meunarodnog dijagnostikog intervjua, a na
temelju DSM-III-R.
Poremeaj Makarci ene
Ukupno
Emocionalniporemeaji (povezani s depresijom)
Epizoda velike depresije 12,7 21,3 17,1
Nlanina epizoda 1,6 1,7 1,6
Dislimija 4,8 8,0 6.4
Bilo koji emocionalni poremeaj 14,7 23,9 19,3
Anksiozni poremeaji
Panini poremeaj 2,0 5,0 3,5
Agorafobija bez panike 3,5 7,0 5,3
Socijalna fobija 11,1 15,5 13,3
Jednostavna fobija 6,7 15,7 11,3
Generalizirani anksiozni poremeaj 3,6 6,6 5,1
Bilo koji anksiozni poremeaj 19,2 30,5 24,9
Dmi poremeaji
Zlouf>otreba alkohola ili droga ili ovisnost 35,4 17,9 26,6
Antisocijalni poremeaj linosti 5,8 1,2 3,5
Nemocionalna psihoza 0,6 0,8 0,7
Bdo koji psihijatrijskiporemeaj 48,7 47,3 48,0
Iz : Kessler i sur. (1994)
postoje spolne razlike u prevalenciji depresije, dok u odrasloj dobi one postaju velike.
Postoje i razlike u prevalenciji poremeaja u funkciji veliine prihoda: ljudi s manje
prihoda ee imaju poremeaje, to se vidi iz tablice 11 2 ..
Drugo veliko epidemioloko istraivanje provedeno u SAD-u bila je Epi-
demioloka studija u podruju Catchment (Robins i Regier, 1991). Dvadeset tisua
ljudi intervjuirano je u pet podruja: New Haven, istoni Baltimore, St.Louis, Durham i
Los Angeles. U tom su istraivanju utvreni slini obrasci to se tie depresije,
tjeskobe, poremeaja povezanih s konzumiranjem alkohola i droga te antisocijalnog
poremeaja linosti kao i u ispitivanju Kesslera i suradnika. Meutim Robins i Regier
procjenjuju da je prevalencija depresije u ivotnom vijeku ena 10.2%, a mukaraca
5.2%, to su nie vrijednosti od onih koje navode Kessler i suradnici (1994). Vjerojatni
razlog tome je to su intervjueri postavljali drukija pitanja o istim simptomima i to su
iskljuili poremeaje ako su oni bili reakcija na specifine dogaaje poput, na primjer,
gubitka. Openito govorei, siromatvo je bilo povezano s veim rizikom pojave
poremeaja, no to ne vrijedi za iste poremeaje u dvjema studijama.
Tablica 11.2 Razrajerna prevalencija psihijatrijskih poremeaja u funkciji spola i veliine prihoda. U
svakoj koloni tablice prvoj skupini pripisana je vrijednost 1,0, dok su vrijednosti za ostale skupine u
koloni izraene kao umnoci te brojke. Primjerice, u prvoj koloni, uestalost bilo kojeg emocionalnog
poremeaja kod ena je 1,8 puta vea nego kod mukaraca.
Bilo koji Bilo koji Svaka zloupotreba Bilo koji Tri ili vie
emocionalni anksiozni alkohola ili droga poremeaj poremeaja
poremeaj poremeaj
Spol
Muki 1,00 1,00 1,00 1,00 1,00
Zenski 1,82* 1,85* 0,40* 0,95 1,24*
Prihodi
0-19 000 $ 1,56* 2,00* 1,27* 1,49* 2,46*
20 000-34 000 $ 1,19 1,52* 1,06 1,21 1,71*
35 000-69 000 $ 1,16 1,48* 1,06 1,21 1,55*
70 000 $ i vie 1,00 1,00 1,00 1,00 1,00
Napomena: Zvjezdica (*) oznaava prevalenciju kaa se ona statistiki znaajno razlikuje od one sa
standardiziranom vrijednosti 1,0. U tablici nisu prikazane relativne prevalencije s obzirom na godine
kolovanja: ljudi koji nisu zavrili srednju kolu imali su podjednaku prevalenciju emocionalnih
poremeaja kao i ostali ispitanici, ali su imali znaajno vie anksioznih poremeaja. Antiso- cijalni
poremeaj linosti bio je statistiki znaajno povezan s niskim prihodima i s malo godina kolovanja.
LZVOR: Kessler i sur. (1994)
Detektivi epidemiolozi poinju svoje istraivanje s razlikama u prevalenciji povezanim sa spolom
i siromatvom. Neke od tih razlika nmogo su vee od glavnine onih kojima se bave psiholozi. No,
prikupljeni nalazi su korela- cijske prirode, to znai da nam ne govore je li vjerojatnije da je
siromatvo uzrok depresije ili depresivni ljudi tee zadravaju posao. Prema tome, sljedei korak je
utvrditi koje su vrste dogaaja i okolnosti povezane s pojavom depresije. Je li mogue, na primjer, da
dogaaji koji izazivaju negativne emocije uzrokuju i emocionalne poremeaje?
Zivotni dogaaji i tekoe

Brown i Harris (1978) proveli su jedno od najvanijih istraivanja o tome to uzrokuje anksiozne
poremeaje i depresiju. Intervjuirali su 458 odraslih ena u Londonu (Engleska) i utvrdili da se u
prethodnoj godini kod njih 37 (8%) pojavila vrlo jaka depresija (katkada zajedno s tjeskobom), tj.
depresija na razini klinikog sluaja. U svakodnevnom govoru takve depresije nazivamo psihikim
slomom. Sljedeih 9% ena imalo je dulje od godinu dana ozbiljan kliniki psihijatrijski problem (to
ukupno iznosi 17% ena s poremeajem tijekom godine dana prije intervjua).
U studiji Browna i Harrisa, 89% ena koje su imale depresiju doivjele su izrazito prijetei dogaaj
ili tekou neposredno prije psihikog sloma. Takvi
SLIKA 11.1 Siromatvo je glavni uzrok depresije koja u svojoj sri ima bezn pridonosi
pojavi drugih emocionalnih poremeaja te poremeaja antisocji zapadnom fflosti
industrijskom drutvu biti siromaan znai imati malo im izlaenje na kraj sa ivotnim
nedaama ili ih uope nemati. Siromatvo n: pojam, ali u psihijatrijskim
prirunicima ne dobiva panju koju zasluuj
tlK
ogaaji ukljuivali su kronine tekoe poput ivota s nasilnim muem ili skrb o zahtjevnom i
kronino bolesnom roaku.
Brown i Harris razvili su novu metodu koja tonije od prethodnih predvia tko e postati
depresivan i to u obliku polustrukturiranog intervjua (Lista ivotnih dogaaja i tekoa). Ljudima se
postavljaju pitanja iz 40 ivotnih podruja, npr. zaposlenje, materijalna situacija, djeca, odnosi s
drugim ljudima itd. Intervjui se snimaju na audiovrpcu, a kasnije se piu kratki opisi svakog stresnog
dogaaja ili tekoe. Ti se zapisi potom itaju istraivakom timu koji procjenjuje stupanj kronine
prijetnje (koja traje dulje od tjedan dana) koju svaki dogaaj ili tekoa moe predstavljati eni koja
ivi u opi- sanim okolnostima. Procjene ozbiljnosti kronine prijetnje dogaaja ili tekoe donose se
na temelju intuicije ljudi (istraivaa) koji ive u istom drutvu. Provjere pokazuju da je pouzdanost
takvih procjena zadovoljavajua. One se s vremenom ustaljuju, to se vidi po usporedbama s ranijim
procjenama istraivakog tima nainjenim tijekom vie godina. Procjene su nepristrane jer
procjenjivai nisu znali dijagnoze ena. Isto tako, one ne ovise
o procjenama ena o tome koliko je njima neki dogaaj uznemirujui, to, naravno, moe ovisiti o
tome koliko su depresivne.
Kad su u izrazitim nevoljama, ljudi postaju depresivni. Evo prikaza sluaja gospoe Trent, jedne
od ena iz Brovvnove i Harrisove studije:
Gospoa Trent (ime je promijenjeno) ima troje male djece i udana je za vo- zaa kamiona.
Obitelj ivi u stanu s dvije sobe i kuhinjom. Godinu dana prije intervjua imala je povremene
migrenske glavobolje, no bila je potpuno prisebna. Njezino tree dijete rodilo se osam mjeseci
prije intervjua. Otprilike tada je njezin mu ostao bez posla. Ona nije pretjerano brinula zbog
toga i on je ubrzo naao drugi posao. No nakon dva tjedna otputen je i s tog posla, i to bez
objanjenja. Sedam tjedana nakon toga bila je toliko zabrinuta da je stalno bila napeta, osjeala
se jadnom, loe je spavala i postala je razdraljiva s djecom. Bilo joj je teko obavljati
kuanske poslove, nije se mogla koncentrirati, a apetit joj je oslabio. Lijenik joj je dao tablete
za spavanje. Odnos s muem se pogorao. Spolni odnosi je vie nisu zanimali i mislila je da je
njezinu braku doao kraj. Tri puta se pakirala i odlazila, ali se vraala zbog djece. Prekora- vala
je samu sebe, osjeala da vie ne moe i razmiljala o tome da sve prekine.
Tri tjedna prije intervjua stvari su poele bivati sve bolje. I dalje je bila op- tereena situacijom
u kui, ali se sada uspijevala dovoljno koncentrirati da je mogla gledati televiziju i to joj je
odvlailo panju od briga. Ponovo je poela imati spolne odnose s muem i openito joj je bilo
bolje nego ranije. Bila je depresivna pet i pol mjeseci. Lijeniku nije otila zbog depresije,
ve zbog migrene. Rekla je da je tablete za spavanje dobila zbog glavobolja. Drala je da bi
bilo pogreno gnjaviti lijenika s depresijom jer je ona bila jasno povezana njezinim novanim
i branim brigama (prepriano prema Brown i Harris, 1978, str. 28 - 30).
U ovom sluaju ozbiljno prijetei dogaaj bilo je drugo muevljevo ot- putanje s posla, zbog ega
je obitelj ostala bez prihoda. Tekoe sa spavanjem, gubitak tjelesne teine, nemogunost
koncentracije, samoprekora- vanje, gubitak zanimanja za spolne odnose i pomisao na samoubojstvo
su sve simptomi depresije. Primjenom Brownove i Harrisove metode, brane tekoe gospoe Trent
nisu smatrane dogaajem koji bi mogao izazvati depresiju jer je depresija vjerojatno izazvala sam
dogadaj. I drugi autori razlikuju dogaaje koje Ijudi sami izazivaju i one koji su izvan mogunosti
kontrole. Shrout i sur. (1989) utvrdili su da se bolesnicima koji pate od depresije tri puta ee nego
ljudima iz uzorka nedepresivnih dogaaju negativni dogadaji koji su izvan kontrole. Prema tome,
depresija nije nuno iracionalna pojava. Ona ukljuuje tugu i beznae izazvane dogaajima koji imaju
teke posljedice na na ivot i na nau samoprocjenu.
Dogaaji koji mogu izazvati depresiju su gubici onoga to nam je bilo osobito vrijedno.
Primjenom intervjua o ivotnim dogaajima, Hammen i sur. (1989) utvrdili su da ljudi koji izrazito
cijene svoje odnose s drugima postaju depresivni kad doe do gubitka odnosno prekida nekog odnosa.
Oni kojima su autonomija i rad najvaniji, vjerojatno e postati depresivnima kad im se dogodi
poslovni neuspjeh.
Neki autori kau da je depresija utvrena u uzorcima obinih Ijudi i povezana sa stresnim
dogadajima drukija od depresije koju moemo vidjeti u klinikama (Bebbington i sur., 1981). Prva
vrsta depresije naziva se reaktiv- nom, a druga endogenom. Pretpostavlja se da je endogena depresija
preteno bioloki utemeljena i da ima jau genetsku komponentu. Meutim, ak i u uzorcima
klinikih bolesnika s ponovljenom depresijom, pa ak i kod onih s tzv. endogenom depresijom,
pokazalo se da su teki ivotni dogaaji povezani s poetkim depresije (Bebbington i sur., 1981,
Frank i sur., 1994). Brown i Moran (1994) tvrde da je kod ljudi s ponovljenom depresijom poetak
bolesti uzrokovao teak ivotni dogaaj ili tekoa, iako su se sljedee depresivne epizode javile bez
vidljivog uzroka u njihovu ivotu.
I tjeskoba moe biti izazvana negativnim dogaajima (Monroe i Wade, 1988). U jednom
istraivanju intervjuirano je 2902 mukaraca i ena iz ope populacije standardiziranim mjerama za
dijagnosticiranje generalizirane anksioznosti i za procjenu ivotnih dogaaja u prethodnoj godini
(Blazer, Hughes i George, 1987). Teki negativni dogaaji bili su povezani s trostruko veom
uestalou anksioznih poremeaja kod mukaraca i ena. Manje teki dogaaji bili su povezani s
osmerostrukim poveanjem uestalosti generaliziranog anksioznog poremeaja kod mukaraca, ali
taj odnos nije utvren kod ena.
Uzrokuju li depresiju i tjeskobu iste vrste dogaaja? Finlay-Jones (1989) je primjenom Harrisove
metode intervjuirao ene prilikom posjeta lijeniku ope prakse i utvrdio sljedee: 85% ena s
anksioznou, 82% onih s depresijom i 93% ena s anksioznou i depresijom doivjelo je teak
ivotni dogaaj u usporedbi s 34% onih koje nisu imale emocionalni poremeaj. Neki dogaaji bili
su usmjereni na budunost i ukljuivali su opasnost: dijagnoza raka, neeljena trudnoa i prijetnja
izbacivanjem iz kue. Anksioznim poremeajima najee su prethodili takvi opasni dogaaji.
Nasuprot tome, depresivnim poremeajima najee su prethodili gubici. ene koje su patile od
anksioznosti i depresije doivjele su dogaaje koji su sadravali opasnost i gubitak.
Specifina vrsta anksioznog poremeaja, posttraumatski stresni poremeaj, kao dijagnostiki
kriterij ima teak neugodni dogaaj. Takvi dogaaji zbivaju se u ratu, kad je ljudima ugroen ivot,
kada su njihovi prijatelji ubijeni i osakaeni (Grinker i Spiegel, 1945), ali i tijekom prirodnih i indus-
trijskih katastrofa ili napada poput silovanja (Burnam i sur., 1988). U takvim dogaajima ozbiljno je
ugroena ovjekova dobrobit. Simptomi toga poremeaja ukljuuju vrlo jaku tjeskobu, poremeaje
spavanja i nametajue ponovno proivljavanje traume u ponavljajuim, iznenadnim slikama.
Jasno je da se u veini sluajeva depresija i neke vrste tjeskobe javljaju kad stvari u ivotu krenu
jako loe i kad imaju dugotrajne posljedice. Emocio- nalni poremeaji su reakcije na dogaaje i
okolnosti, isto kao i pojava uobiajenih emocija. Oni nam pokazuju to nam je najvanije. Kad je
suprug gospoe Trent ostao bez posla, ona je osjeala poraz i bojala se da nee moi ivjeti
odgovarajuim ivotom ili skrbiti o svojoj obitelji.
I tako smo doli do prvog, a moda i najvanijeg, odnosa izmeu emocija i emocionalnih
poremeaja. Kratkotrajne emocije i raspoloenja su stanja spremnosti za akciju. Emocionalni
poremeaji ukljuuju emocije, ali kad je rije o poremeaju, emocije su intenzivnije, dulje traju (vidi
vremenski vid emocionalnih stanja u 4. poglavlju) i onemoguuju funkcioniranje. Gospoa Trent
doivjela je gubitak materijalnih sredstava potrebnih za brigu o obitelji i izgubila je nadu. Njezino
stanje moemo opisati kao jako smanjenu sprenmost na djelovanje, kao nemogunost da normalno
obavlja poslove koji su joj bili najvaniji, poput brige o djeci. Zato je ovjek podloan tako onespo-
sobljujuim stanjima, jo uvijek je zagonetka koju moraju rijeiti teorije emocija. Meutim, valja
imati na umu da danas ivimo mnogo drukije nego to je to bilo u okolini na koju smo se tijekom
evolucije prilagodavali; tovie, depresija moe pomoi ljudima da se povuku ili iskljue iz
postojeih planova i obveza tjerajui ih na stvaranje i organiziranje novih ciljeva (Oatley, 1992).
Cinitelji ranjivosti
Danas je iroko prihvaen zakljuak da depresija obino poinje nekim tekim ivotnim
dogaajem ili tekoom. Pa ipak, psihiki slom ne dogaa se svima koji zapadnu u teke ivotne
nevolje. U emu je razlika izmeu reagiranja emocijom ili raspoloenjem i reagiranja emocionalnim
depresivnim ili anksioznim poremeajem? Sto neke ljude ini ranjivijima u usporedbi s drugima?
Rano iskustvo: vanost osjeaja voljenosti od, strane roditelja
Osoba koja je u djetinjstvu izgubila roditelja, osobito majku, vjerojatnije e kasnije u ivotu imati
depresiju (Brovvn i Harris, 1978). U poetku se dralo da nas gubitak osobe kojoj smo privreni ini
ranjivima. Danas izgleda da za to nije odgovoran sam gubitak, ve da negativan uinak ima
nedostatak roditeljske brige koja obino prati takav gubitak. ene koje su u djetinjstvu bile
zanemarivane ili tjelesno odnosno spolno zlostavljane, imaju vei rizik za pojavu depresije i tjeskobe
u odrasloj dobi (Brewin, Andrews i Gotlib, 1993, Brown i Harris, 1993).
Nedostatna briga u djetinjstvu jedan je od razloga zato ljudi koji su joj bili izloeni sami zapadaju
u rizine ivotne situacije. Tako su Quinton, Rutter i Liddle (1984), o emu je bilo rijei u 8.
poglavlju, utvrdili da su ene odrasle u institucijama ostajale trudne u mlaoj dobi, imale manje
kvalitetne spolne odnose i bile su loiji roditelji od uobiajenog. I druga istraivanja pokazala su da
depresivne ene same izazivaju mnoge teke ivotne dogaaje; tako je Hammen (1991) utvrdio da
su ene oboljele od velike depresije imale vie stresnih dogaaja, ak i kad nisu bile depresivne, od
nedepresivnih ena. Veina spomenutih dogadaja ticala se odnosa s drugim ljudima, npr. s branim
partnerom ili djecom.
Opasnost ranog zanemarivanja djelomino lei u injenici da ono na- ruava sliku o sebi kao o
biu koje ima svoju vrijednost i koje zasluuje ljubav. Negativne emocionalne sheme o sebi u
odnosima s drugima mogu poveati rizik od obolijevanja od depresije, poveavajui vjerojatnost
pojave situacija koje loe zavravaju po pojedinca. Ljudi koji su osjetili nedostatak brige eljni su
ljubavi, to ih tjera na brzopleto, nepromiljeno ili rano stupanje u brak. No zahvaljujui nedovoljnom
promiljanju, poveava se rizik da e takvi odnosi biti jako loi. To pak potvruje da su oekivanja
poraza i gubitka bila opravdana, to moe postati dio obrasca samookrivljavanja u depresiji.
Whitbeck i sur. (1992) su utvrdili da depresivni roditelji ee odbacuju svoju djecu. Takva djeca
ee imaju razliite tekoe to jo vie pridonosi roditeljskom odbacivanju. Naalost, takvi krugovi
ranjivosti unutar odnosa s drugim ljudima prenose se s generacije na generaciju. U 8. poglavlju dali
smo pregled nalaza istraivanja koji pokazuju da e djeca ee biti depresivna ako ive u obitelji s
depresivnim roditeljem nego ako u obitelji nema depresije. Na temelju vlastita iskustva odnosa
roditelj-dijete, ta djeca stvaraju sheme o sebi u odnosima s drugima koje nose sa sobom u odraslu
dob.
Atribucijski stil
Najpoznatija klinika teorija o kognitivnoj osjetljivosti (Beck, 1983., Beck i , 1985.) otkriva
da su obrasci iracionalnih misli prenesenih iz djetinjstva povezani s depresijom i tjeskobom. Takvo
razmiljanje je pretjerano i previe uopeno, i esto je potaknuto obraanjem panje na dogaaje s
negativnom konotacijom, dok se oni pozitivni ne primjeuju. Ono ukljuuje proiz- voljno
zakljuivanje i osobno doivljavanje dogaaja, ak i kad oni nemaju nikakvo osobno znaenje. (U 4.
poglavlju pokazali smo primjer Beckova rada, tj. opisali smo medicinske podatke o inovnici koja
vodi brigu o medicinskim dosjeima i koju je uzrujavalo uvjerenje medicinske sestre instrumentarke).
Atribucijski oblik teorije nauene bespomonosti (Abramson, Metalsky i , 1989, Abramson,
Seligman i Teasdale, 1978) takoer uzima u obzir stil razmiljanja kao neto to moe uzrokovati
depresiju. Prema toj teoriji ljudi, postaju depresivni nakon dogadaja nad kojim nemaju kontrolu, a
uviaju: a) da se taj dogaaj javlja zbog unutranjih razloga, dakle zbog njih samih, a ne nekih
vanjskih initelja, b) da je rije o opoj pojavi, tj. da se ona dogaa u svim uvjetima, a ne samo u
trenutanim okolnostima i c) da je rije o stabil- nom, tj. trajnom, a ne o privremenom zbivanju.
i Gotlib (1983) pokazali su da su Beckova i atribucijska teorija vrlo sline u svojim
formulacijama i predvianjima.
Prikazat emo nedavno istraivanje glavnih zagovornika atribucijske teorije koji se bave
depresijom (Matelasky i sur., 1993). Rije je o studentima koji su polagali polugodinji ispit. Prije
ispita i u nekoliko navrata nakon to su saznali ocjene, prikupljeni su podaci o njihovu
samopotovanju i depresivnim simptomima (Beckovim upitnikom depresije). Kada su studenti dobili
ocjene, rezultati na Beckovu upitniku depresije mogli su se predvidjeti samo na temelju uspjeha na
ispitu, a ne i na temelju atribucijskog stila. Meutim pomou njihova atribucijskog stila i
samopotovanja bilo je mogue predvidjeti one koji e biti tuni dulje od jednog dana nakon
nepoloenog ispita.
Meutim, ovdje je potreban oprez: opisano ispitivanje na studentima koji su polagali ispit izuzetno
je kvalitetno, jer provjerava stvaran dogaaj koji je sudionicima istraivanja jako vaan. Istodobno,
poput nmogih drugih kva- zieksperimentalnih istraivanja, u njemu se promjene na ljestvicama ra-
spoloenja, kao to je Beckov upitnik, smatraju pokazateljima depresije. (1994) istie da
promjene na takvim ljestvicama samoiskaza ne pokazuju da ispitanici postaju kliniki depresivni. U
epidemiolokim istraivanjima, o kojima smo govorili na poetku poglavlja i u onima koje su
proveli Brown i sur., koriste se dijagnostiki intervjui kako bi se utvrdilo imali li osoba sindrom velike
depresije na klinikoj razini, a iz tih istraivanja znamo da su razlozi pojave klinikih sluajeva
mnogo ozbiljniji od pada na polugo- dinjem ispitu. istie kako ne postoje dokazi da
pogoranje raspoloenja, vidljivo na ljestvicama poput Beckove, odgovara klinikoj depresiji.
Samopotovanje
Kad je rije o depresiji koja dostie klinike razmjere, pitanje kognitivne osjetljivosti prouavano
je u istraivanjima samopotovanja (Gotlib i Ha- mmen, 1992). U svom longitudinalnom istraivanju
Brown i sur. (1990) mjerili su samopotovanje, pojam vrlo blizak internalnim atribucijama neus-
pjeha, brojei omalovaavajue primjedbe koje su ene davale o sebi tijekom prvog intervjua. Godinu
dana kasnije, od onih koje su doivjele neki tea*; dogaaj, one koje su sebe omalovaavale dva su
puta ee imale veliku depresiju u usporedbi s onima koje su se pozitivno procjenjivale.
Prema tome, iako su rano iskustvo i kasnija depresija povezane, a iz 8. poglavlja znamo da neka
djeca pokazuju depresivne obrasce koji se mogu nas:;- viti i u odrasloj dobi, jo uvijek nije posve
jasno koji je vid kognitivnog ih err.: - cionalnog funkcioniranja oteen. Cini se da je negativno
razmiljanje o se'r: ukljueno u teke sluajeve depresije kao i kod manjih neuspjeha u nekorr.
zadatku.
Razmiljanje koje se temelji na procjeni
Novi pristup prouavanju stilova razmiljanja kao initelju ranjivosti, o>> bito zanimljiv
istraivaima emocija jer se temelji na procjenama opisanir: _ 4. poglavlju, potjee od istraivake
skupine koja je koristila narativnu analizu za predvianje obrazaca suoavanja sa stresom nakon
smrti voljene osobe. Stein i sur. (1995) pratili su 30 osoba koje nisu bile zaraene HlV-om, ali iji su
partneri umrli od AIDS-a. Ispitanici su intervjuirani dva i etiri tjedna nakon gubitka, a potom godinu
dana kasnije. Tijekom prva dva intervjua od njih je traeno da priaju o svojim partnerima,
doivljaju gubitka, o tome to se dogaalo kad im je partner umro i to im je pomagalo da izau na
kraj s gubitkom. Situacijske procjene definirane su kao procjene ljudi, mjesta, dogaaja, djelovanja ili
ishoda koji su utjecali na njihove ciljeve i dobrobit. Pozitivne procjene ukljuivale su razgovor o
povoljnim vidovima njihova odnosa s partnerom ili o tome to ispitanici misle jesu li bili dobri
skrbnici. Negativne procjene ukljuivale su izjave o strahu od budunosti i aljenje zbog kvalitete
odnosa koji su imali s partnerom. Postotak pozitivnih procjena u razgovoru ubrzo nakon gubitka bio je
izuzetno dobar prediktor pozitivnog morala (r = - 0.63), isto kao i samoprocjene depresivne
simptomatologije (r= - 0.51) godinu dana nakon toga. Pozitivne procjene ostale su znaajan predik-
tor dobrobiti i nakon godinu dana, ak i uz kontrolu dobrobiti i depresije u prvom mjesecu nakon
gubitka.
Socijalna podrka
Bliski odnosi s drugim ljudima imaju snaan uinak na pojavu velike depresije kao reakcije na
ivotne nedae. Postojanje intimnog odnosa djeluje kao odbojnik. Mnogo istraivanja potvrdilo je
postojanje te povezanosti, prvo ono Brovvna i Harrisa (1978), a potom i mnogih drugih autora. Tako
su, primjerice, i Shapiro (1986) intervjuirali ene s niskim primanjima i s barem jednim
malim djetetom. Meu onima koje nisu doivjele ni jedan teak ivotni dogaaj ili tekou, veliku
depresiju je imalo 5% onih koje su bile u intimnom odnosu i 10% onih bez takvog odnosa. Meutim
od onih koje su doivjele teak dogaaj ili tekou, veliku depresiju je imalo 10% onih koje su bile u
intimnom odnosu i ak 30% onih bez takva odnosa. U istraivanju Solomona i Brometa (1982)
prouavane su majke male djece nakon teke nesree u nuklearnoj elektrani Otok tri milje u
Pennsylvaniji, kada su u atmosferu isputene velike koliine radioaktivnih tvari. I ovdje su dobiveni
slini rezultati koje, uz ostale, moete vidjeti u tablici 11.3. Opi je zakljuak da je socijalna podrka
sama po sebi imala slab uinak, ali je sluila kao odbojnik protiv ivotnih dogaaja i tekoa kad su
se pojavile (Cohen i Wills, 1985).
Veina istraivanja o kojima smo dosad govorili bila su provedena sa enama, kako bi broj
sudionika ispitivanja bio to vei. Ali to je s mukarcima? Je li njihova ranjivost slina ili drukija?
U transverzalnom istraivanju provedenom u Los Angelesu, Anashensel i Stone (1982) su utvrdili
slian obrazac pojave depresije nakon stresnih dogaaja kod mukaraca i ena, kad sudionici
ispitivanja nisu imali intimnu socijalnu podrku (vidi tablicu 11.3). Neki autori pretpostavljaju kako je
mukarcima najvaniji oblik socijalne podrke injenica da su integrirani u zajednicu (Bolton i
Oatley, 1987), ali za tu
pretpostavku nema onoliko pouzdanih podataka koliko ih je prikupljeno o zatitnoj
ulozi dobro funkcionirajueg intimnog odnosa za ene.
Socijalna podrka vrlo je vaan pojam u objanjavanju psiholokog utjecaja
ivotnih dogaaja, ali on nije jednostavan. Uobiajene mjere socijalne podrke
ukljuuju postojanje osobe od povjerenja, izostanak interpersonalnih trzavica,
odobravanje od strane drugih ljudi, integraciju u socijalnu mreu i praktinu pomo.
Thoits (1986) identificira socijalnu podrku kao pomo drugih ljudi u izlaenju na kraj
sa ivotnim mukama. Sarason i sur. (1987) usporeivali su razliite mjere socijalne
podrke usmjerene na razliite vidove odnosa s drugim ljudima. Ti su autori zakljuili
da visoka socijalna podrka openito pokazuje je li netko prihvaen, voljen i ukljuen
u odnose gdje je komunikacija otvorena.
\
Tablica 11.3 Postotak sudionika nekoliko istraivanja velike depresije s obzirom na to jesu li doivjeli
teak ivotni dogaaj i jesu li imali socijalnu podrku u obliku intimnog odnosa
Teak ivotni dogaaj Intimnost sudionikova najblieg odnosa
ili tekoa
Visoka Niska % depresivnih % depresivnih
Originalno istraivanje
Brown i Harris (1978) Ne 1 3

(N = 419, London, Vel. Britanija) Da 10 32
Ponovljena istraivanja
Costello (1982) Ne 5 7
(N = 386, Calgary, Kanada) Da 21 57
Babbington i sur. (1984) Ne 6 11
(N = 152, London, Vel. Britanija) Da 24 22
i Shapiro (1986) Ne 5 10
(N = 189, Sheffield, Vel. Britanija) Da 10 31
Slina istraivanja
Paykel i sur. (1980)* Ne 12 14

(N= 104, nakon poroda) Da 24 82
Anashensel i Stone (1982) Ne 12 22
(N = 998, Los Angeles) Da 24 37
Solomon i Bromet (1982) Ne 9 7
(N = 432, nesrea u nuklearnoj Da 12 21
elektrani Otok tri milje)
Murphy (1982) Ne 3 0
(N = 200 starijih Ijudi) Da 11 35
* ukljuujui i kronine sluajeve Izvor. Oatley i Bolton (1985)

Usprkos nedaama koje umanjuju osjeaj vlastite vrijednosti, ljudi koji imaju socijalnu podrku
doivljavaju sebe osobama koje mogu postii ciljeve interakcije s drugima. U interakciji s
podravajuim partnerom ili prijateljem ne osjeamo poraz ili odbijanje koji se mogu javiti u drugim
vidovima ivota. U podravajuim odnosima osjeamo da drugu osobu zanima to je nama vano i da
e nam ona pomoi u ostvarenju ambicija i planova.
Genetski initelji
U 7. poglavlju govorili smo o tome da su obrasci emocionalnosti pod utjecajem genetskih
initelja, a to vrijedi i u podruju psihopatologije, o emu je bilo rijei u 8. poglavlju. Ljudi nasljeuju
sklonosti koje poveavaju rizik za pojavu depresije i tjeskobe na klinikoj i na blaoj razini, a te
sklonosti nalikuju osobinama linosti (Kendler i sur., 1986). Mogue je naslijediti sklonost niem
pragu podnoenja nekih negativnih emocija ili prema eem doivljavanju straha i tuge. Prema
jednoj pretpostavci, sklonost tjeskobi je bioloki utemeljena (Hamm, Vaitl i Lang, 1990). Velika
genetska osjetljivost mehanizma kojim uimo odreene znakove povezati sa shemama osnovanim na
tjeskobi, moe objasniti zato su neki ljudi openito plaljiviji od drugih, usprkos tome to u ivotu
nisu bili izloeni veoj opasnosti.
Slika 11.2 ene zaposlene izvan kue. Pedesetih godina 20. stoljea u SAD-u je 50% ena s djecom
bilo zaposleno izvan kue. Brown i Harris (1978) su u Londonu (Ve- lika Britanija) utvrdili da
zaposlenost izvan kue djeluje zatitniki protiv depresije prilikom pojave tekih ivotnih
dogaaja ili tekoa.
Jedan od naina prouavanja genetskih initelja je usporedba uestalosi: poremeaja kod
jednojajanih blizanaca iji su geni 100% jednaki i dvojajanih s genima koji su 50% isti. Kao to
smo objasnili u 7. poglavlju, utjeca; gena pretpostavlja se kada postoji mnogo vee slaganje (pojava
neke osobine u oba lana blizanakog para) kod jednojajanih u usporedbi s dvojajanim blizancima.
Utvren je utjecaj i dvije vrste okolinskih initelja. Kadje slaganje izmeu jedno- i dvojajanih
blizanaca istodobno slino i visoko za neki poremeaj. tada je vjerojatno da je utjecaj zajednike
okoline (npr. roditeljska svada) velik. Kad je slaganje slino i nisko, tadaje vjerojatno da su vani
odvojeni okolinski initelji, primjerice da jedno dijete dobiva vie ljubavi i panje od drugoga.
U nekoliko studija utvren je utjecaj gena na pojavu depresije. Kendler i sur. (1993b) ispitali su
938 blizanaca iz popisa stanovnitva u jednoj vremen- skoj toki i potom godinu dana kasnije. U
prvom ispitivanju slaganje kod jednojajanih blizanaca bilo je 27% (tj. kod 27% blizanaca oboje su
imali poremeaj), dok je kod dvojajanih blizanaca slaganje iznosilo 17%. Razlika je bila neto vea
prilikom drugog prikupljanja podataka (28.9% prema 15.4%). Rije je o razmjerno niskim slaganjima
koja pokazuju da kod velike depresije veu ulogu imaju razliiti okolinski initelji, kao npr. ivotni
dogaaji o kojima smo ranije govorili, nego genetski initelji. Meutim djelovanje gena, na koje
upuuje razlika izmeu slaganja kod jedno- i dvojajanih blizanaca, bilo je dosta izraeno.
Jedan od naina na koji geni mogu utjecati na pojavu depresije je pristranost - bilo pozitivna ili
negativna - i to u smislu oslanjanja na drutvene norme i dominaciju, gdje su djelomini posrednici
(kao to smo govorili u 3. poglavlju) vjerojatno mehanizmi koji koriste serotonin (tvar koja prenosi
ivano uzbuenje). Mnogi antidepresivi djeluju tako da poveavaju dostupnos: upravo te tvari.
Meutim, utjecaj gena na depresiju ne temelji se samo na sklonosti prema samoj depresiji. Plomin i
sur. (1990) prouavali su ivotne dogaaje u populaciji blizanaca. Utvrdili su da su jednojajani
blizanci medu- sobno mnogo sliniji po broju stresnih dogaaja tijekom ivota u usporedbi s
dvojajanima. Kendler i sur. (1993a) istraivali su ivotne dogaaje u prote- kloj godini kod jedno- i
dvojajanih blizanaca i utvrdili da je uestalost njihove pojave bila u veoj korelaciji kod
jednojajanih parova nego kod dvojajanih, a procijenjeno je da je utjecaj gena objanjavao otprilike
20% zajednike varijance. Jedno od moguih objanjenja jest da geni utjeu na osobine linosti koje
pak mogu djelovati na pojavu ivotnih dogaaja. Primjerice, impulzivnost moe poveati uestalost
opasnih dogaaja. Plomin i Bergeman (1991) daju prikaz studija prema kojima na pretpostavljeno
okolinske varijable (npr. ivotni dogaaji) mogu utjecati geni. Ne zaboravite da smo rek kako neki
ljudi sami sebe dovode u teke situacije, a one pokazuju vrlo jak_ povezanost s genetskim initeljima.
Osim toga, lako je uoljivo da su nek; ljudi predodreeni za stvaranje dugotrajnijih podravajuih
odnosa od drugih. No, ak su i dogaaji na koje ne moemo utjecati, umjereno povezani s genetskim
initeljima.
Uloga kulture u nastanku depresije i tjeskobe
Kulturalni initelji imaju vanu ulogu u sklonosti prema emocionalnim poremeajima i u njihovu
oblikovanju (Kleinman, 1988). Na primjer, Jones i Horne (1973) su meu 2360 australskih Aborigina
pronali samo jedan sluaj vidljive tjeskobe. tovie, ako se sjetite ljudi na Ifaluku koje opisuje Lutz
(1988, vidi 2. pogl.) koji zajedno provode cijeli svoj ivot, opazit ete da kod njih naprosto nema
agorafobije - straha da ne bude sam daleko od kue.
U odreenoj mjeri takve razlike mogu odraavati strukturu zajednice, uloge i mogunosti koje
ljudima stoje na raspolaganju u razliitim drutvima i mogunosti na koje se mogu osloniti. Meutim,
pojavljuju se i drukije razlike. Svjetska zdravstvena organizacija (1983) provela je istraivanje o de-
presiji u etiri drave: vicarskoj, Kanadi, Japanu i Iranu. U svim zemljama primijenjen je isti
dijagnostiki instrument i on se pokazao pouzdanim. U svim zemljama utvren je isti srni klaster
depresivnih simptoma: tuga, nepostojanje radosti, tjeskoba i nedostatak energije, dok su ostali
simptomi imali razliitu uestalost od zemlje do zemlje. Primjerice, u Iranu je 57% bolesnika
izvjetavalo o tjelesnim simptomima, dok je u Kanadi o tome izvjetavalo samo 27%. Osjeaji
krivnje i grinja savjesti bili su uobiajeni u Ka- nadi i vicarskoj (68% bolesnika), a rjei u Iranu
(32%). Prema tome, moemo rei da u razliitim drutvima ljudi pokazuju depresiju na razliite
naine.
Kulturalne razlike vrlo su se jasno pokazale i u Kleinemanovu (1982) istraivanju 100
neurasteninih pacijenata dnevne bolnice u Kini. Obrazac simptoma sastojao se od glavobolja,
vrtoglavica i nedostatka energije. Simp- tomi su podsjeali na tjelesne, i takav je obrazac stoljeima
imao svoje znaenje u Kini. Bolesnici su bili usmjereni na bol kao prevladavajui simptom - njih
90% osjealo je jaku bol u glavi, leima i grudima. Veina je mislila da su bolesni od neke tjelesne
bolesti, premda kod tog poremeaja obino nema utvrenog tjelesnog uzroka. Ostale simptome nije
bilo lako objasniti: primjerice, nekim bolesnicima je uznemiravajui simptom bio strah od veeg
gubitka sperme zajedno s vrlo smanjenom koliinom ivotne energije. Svih 100 neurastenikih
bolesnika dijagnosticirano je i pomou standardiziranih psihij atrij ski h instrumenata stvorenih na
Zapadu. Na temelju njih, 87% bolesnika dobilo je dijagnozu velike depresije, a 69% dijagnozu
anksioznog poremeaja. Prema tome, ini se da su kategorije simptoma utvrene instrumen- tima
stvorenim na Zapadu zajednike i drugim drutvima. Istodobno, isto kao to kultura oblikuje doivljaj
emocija, ona oblikuje i nain doivljavanja te izraavanja psihijatrijskih stanja.
S tim je povezano pitanje o ulozi simptoma unutar drutva. Mechanic (1982) je intervjuirao
bolesnike i kod veine njih (93%) simptomi su sluili izraavanju osobnog ili interpersonalnog
nezadovoljstva. U 74% sluajeva sluili su za manipuliranje odnosom. U 1% sluajeva omoguavali
su izostanak s posla ili oslobadanje od drugih drutvenih obveza. Prema tome, moemo vidjeti da se u
nekim drutvima nekim simptomima openito pripisuju odreeni uinci i uloge, dok ih drugi
simptomi nemaju. Primjer interpersonalnog uinka koji je neobian po svojoj jasnoi izraavanja
(premda vjerojatno ne i po tome da se javlja kod svih ljudi) dolazi s Anda u Ekvadoru. gdje postoji
emocionalno stanje zvanoPENA, to znai gubitak, tuga ili patnja (Tousignant i Maldonado, 1989). Kad
je to stanje vrlo jako, ono postaje depresivna bolest. U toj kulturi smatra se da PENA pokazuje gubitak
reci- prociteta, pa kada ena zapadne u to stanje, ukljuuju se roaci i istrauju njezine osjeaje obino
pretpostavljajui da mu ne izvrava svoje interpersonalne obveze prema njoj. Nastoje pronai
rjeenje tog problema, a ako je potrebno, krivcu odreuju i kaznu.
Povezanost ivotnih dogaaja s uobiajenim emocijama i emocion a

In im poremeajima
Kako emo osmisliti istraivanje ivotnih dogaaja i depresije u svezi s uobiajenim emocijama?
Za to nam trebaju dva koraka. Jedan je zapamtiti da je velika depresija vrlo jaka emocionalna reakcija
tuge zbog gubitka ili razoaranja, koju obino prati vrlo jaka tjeskoba glede budunosti, a katkada i
ljutnja na uzrok dogaaja. Razlika izmeu dogaaja koji izazivaju tugu i onih koji uzrokuju
depresiju jest da su ovi drugi mnogo tei. Oni nisu samo gubitak, oni su razarajui gubitak koji
unitava neiji doivljaj sebe i naina ivota. U sri depresivnog sloma nalazi se emocija potpunog
beznaa.
Pojam tekog ivotnog dogaaja moemo objasniti pomou dijagrama pri- kazanognaslici 11.3.
Iznenadnidogaaj kojismanjujevjerojatnostpostizanja nekog cilja uzrokuje emocije. Ako je rije o
tekom dogaaju, tj. o takvom koji prijeti postizanju ivotnog cilja ili plana, on moe izazvati
depresiju.
Meutim, depresija nije samo skup vrlo jakih ili dugotrajnih emocija. Za dijagnozu velike
depresije mora postojati depresivno raspoloenje, gubitak zanimanja za uobiajene aktivnosti ili
nedostatak ugode koji traju barem dva tjedna te etiri dodatna simptoma, ukljuujui gubitak tjelesne
teine, specifian obrazac tekoa sa spavanjem i razmiljanje o samoubojstvu. Svi nabro- jeni
simptomi ne mogu se jednostavno izvesti iz postojeih teorija emocija. Prema tome, drugi korak je
povezati emocionalne poremeaje s onime to znamo o emocijama, a to znai ukljuiti pojam
ranjivosti. Opa postavka u psihopatologiji je da se poremeaj moe objasniti pomou dijateze i
stresa, tj. naslijeem i provocirajuim dogaajem. Na slici 11.3 prikazano je mogue djelovanje
nedostatka socijalne podrke, jednog od initelja ranjivosti.
Sto odrava psihijatrijske poremeaje?
Tijekom posljednjih 30 godina mnoga istraivanja emocionalnih poremeaja
bavila su se uzrocima depresije i tjeskobe. Sada emo se pozabaviti pitanjem kako se
takva stanja odravaju tijekom duih razdoblja.
Osobni planovi i interpersonalni odnosi

Otprilike 60% epizoda velike depresije traje krae od est mjeseci, ali 20% njih
postaje kronino i traje dulje od godinu dana (Coryell i sur., 1994). Prema dijagramu sa
slike 11.3, jedna od glavnih razlika izmeu epizode depresije koja e se razrijeiti ili
postati kronina jest moe li osoba stvoriti novi odnos, nove planove ili novi ivotni
projekt u zamjenu za izgubljenim, to e joj omoguiti da se osjea vrijednom ivanom.
Oporavakje povezan s novim poecima, pozitivnim procjenama sebe (Brown, Lemyre i
Bifulco, 1992) i uivanjem u novim planovima (Oatley i Perring, 1991). O depresiji
moemo razmiljati kao o odbacivanju implicitne teorije na kojoj je osoba temeljila
svoj ivot: moemo je shvatiti kao poticaj na ponovno promiljanje ivotnog
Teak dogaaj
Emocije,
tekoa
plan za ostvarenje
samoodreenja.
Nema depresije
Emocije, npr. tuga, ljutnja

disforino raspoloenje.
Nema depresije
Da Razrjeenje krize i
nestanak simptoma
SLIKA 11.3 Dijagram razlikovanja uobiajenih emocija i depresivnog

sloma (Oatley, 1988)
Kronini psihijatrijski
i/ili tjelesni simptomi
projekta. Premda je psihiki slom vrlo bolan, on zahtijeva ponovno promiljanje. Meutim, ishod
ovisi o dostupnim mogunostima.
Vaan mehanizam odravanja stanja tuge i tjeskobe je da takva stanja sama po sebi ljude ine jo
tunijima i tjeskobnijma - ona mogu pokrenuti zaarani krug koji se sam odrava, to oteava
oporavak od nevolje. Postoii nekoliko vrsta takvih procesa. Jedan od njih, koji prikazuje Hammen
(1991). jest da je depresivnost stresna, to ima posljedice na odnose s drugim ljudima. a to produuje
trajanje depresije. Drugi proces odvija se kada tekoe koje su uzrok depresije i dalje traju, pa ni
depresija ne prestaje.
Kod nekih ljudi depresija se povlai, ali ostaje kronini anksiozni poremeaj koji takoer moe
odravati samoga sebe. Neke situacije izbjegavamo zbog straha. U kroninim anksioznim
poremeajima poput agorafobije i socijalne fobije izbjegavamo nepoznato (Mathews, Gelder i
Johnson, 1981). To to izbjegavamo postaje jo vie prijetee i dalje rui samopotovanje, to pro-
duljuje tjeskobu i izbjegavanje.
Osobita vrsta initelja je kvaliteta odnosa s drugim ljudima. Ve smo govorili o tome kako
podravajui odnosi mogu djelovati zatitniki protiv negativnih ivotnih dogaaja. Nasuprot tome,
ljudi skloni depresiji sam: stvaraju negativne socijalne mree i time poveavaju rizik obolijevanja od
depresije i njezina odravanja. Primjerice, i sur. (1987) su utvrdili da je 40% suprunika
depresivnog bolesnika takoer imalo kliniki znaajne simptome depresije u usporedbi sa 17%
mueva ije ene nisu imale depresivni poremeaj. , Burchill i Stiles (1991) pretpostavljaju da
ljudi skloni depresiji biraju partnere koji su takoer skloni depresiji. Loi odnosi sa skrbnicima u
djetinjstvu mogu Ijude usmjeriti tako da se osjeaju nesigurnima ili socijalno nevjetima, i zbog
toga tee dobivaju dobru socijalnu podrku u odrasloj dobi.
U ovom poglavlju pokazali smo da je spol, tj. muka ili enska spolna uloga u drutvu, povezan s
velikim razlikama u prevalenciji emocionalnih - meaja. No zanimljivo je da se u istraivanjima
uobiajenih emocija ne nalaze tako velike razlike izmeu mukaraca i ena. Prema tome, premda se
u zapadnom drutvu od ena oekuje da vie od mukaraca izraavaju svoje emocije, Shields
(1991), nakon pregleda empirijskih istraivanja, zakljuuje da su razlike u emocionalnosti i u
sposobnosti prepoznavanja emocija openito male i nepotvrene u svim istraivanjima. Usporedba
takvih neodreenih - zultata o uobiajenim emocijama s velikim razlikama u prevalenciji emocio-
nalnih poremeaja navodi nas na pitanje u emu je stvar. Prema Shieldsovu miljenju, velike razlike
u spolno odredenim vidovima emocija uglavnom se javljaju kada je spolna uloga sama po sebi jako
vana. Na primjer, razlike u ulogama postaju vidljive u braku gdje prvenstveno mukarci stvaraju
prihode. a ene prvenstveno podiu djecu i brinu o kuanstvu. Prema tome, problemi u braku mogu
biti osobito teki enama kojima se ivot vrti oko kuanskih poslova. Weissman (1987) izvjeuje
da 45% ena iz konfliktnih brakova pati od depresije u usporedbi sa samo 3% onih iz
zadovoljavajuih brakova.
Mogue je da su ene osjetljivije na negativne uinke nezadovoljavajuih odnosa, to djelomino
moe objasniti spolne razlike u prevalenciji depresije. Bebbington i sur. (1981) su utvrdili da je
mukarcima brak zatitni initelj od velike depresije ili anksioznog poremeaja: takve poremeaje
imalo je 2.6% oenjenih mukaraca i 8% samaca. Kad je rije o enama, brak djeluje obrnuto:
depresivni ili anksiozni poremeaj imalo je 4.1% ena koje su same i vie od etiri puta (18.4%)
udanih ena. I drugi autori pokazali su da brak poveava rizik od duevnih poremeaja kod ena, a
smanjuje kod mukaraca (Roberts, 1981, Weissman i Boyd, 1983), a isto vrijedi i kad je rije o
tjelesnim bolestima (House, Landis i Umberson, 1988). Brak zbog razliitih razloga ee djeluje
povoljnije na mukarce nego na ene. Prema nekim autorima, ene i mukarci razlikuju se po tome
to ele od braka. Mukarci obino imaju ostvarene emocionalne ciljeve, npr. stabilno i podravajue
zalee. Zene obino ne uspijevaju postii ono to ele, npr. intinmost odnosa (McGoldrick, Anderson
i Walsh, 1991).
Loi brakovi produuju trajanje depresije i poveavaju vjerojatnost njezine ponovne pojave.
Miller i sur. (1992) pratili su hospitalizirane psihijatrijske bolesnike s dijagnozom depresije. Oni
koji su ivjeli u nesreenim obiteljima, imali su znaajno jae simptome godinu dana nakon otpusta
iz bolnice od bolesnika koji su se vratili u obitelji koje su dobro funkcionirale. Slino tome, Hooley i
Teasdale (1989) utvrdili su da su u razdoblju od devet mjeseci nakon otpusta iz bolnice, bolesnici
ee ponovo obolijevali ako su imali brane tekoe i suprunika koji im je stalno prigovarao.
Depresivni ljudi nepovoljno utjeu na postojee odnose s drugim ljudima: u usporedbi s
nedepresivnima oni izraavaju vie negativnih emocija, ukljuujui tugu i ljutnju (Biglan i sur.,
1985). Njihove negativne emocije odbojne su drugim Ijudima i njihovi partneri prema njima su
neprijateljski nastrojeni (, 1976). Hokanson, Hummer i Butler (1991) pratili su raspoloenja i
interakcije meu studentima koji su ivjeli zajedno u sobi. U istraivanju su sudjelovale tri skupine
parova studenata. U jednoj skupini jedan lan para neprekidno je imao povien rezultat na Beckovu
upitniku depresije. U drugoj skupini jedan lan imao je prvi put povien rezultat na Beckovu
upitniku, ali je kasnije on bio prosjean. U treoj skupini jedan lan para imao je stalno nizak
rezultat na spomenutom upitniku. U razdoblju od godinu dana studentima koji su ivjeli sa stalno
depresivnim kolegom poveala se razina depresije. Izjavljivali su da su postali stroi prema svome
kolegi i da su ga procjenjivali ovisnijim o drugima.
Negativne emocionalne interakcije meu partnerima mogu postati dugotrajne kad imaju
pozitivnu ulogu u odnosu. Obiteljski terapeuti uvjerljivi su u svojoj tvrdnji da simptomi poput
depresije i tjeskobe, koji nepovoljno djeluju na pojedinca, mogu na nevidljive naine imati pozitivne
funkcije. Na primjer, Byng-Hall (1980) tvrdi da posjedovanje simptoma moe biti nain pridobi-
vanja moi u odnosu, bez priznavanja takve namjere. Zamislite enu koja vodi kuanstvo bez
muevljeve pomoi. Kad ona postane depresivna, njezin mu prisiljen je kuhati, istiti i obavljati
kupovinu. Njezina depresija titi je od njegovih zahtjeva, a njega tjera da shvati prirodu njeziih
uobiajenih poslova. Budui da ona nije namjerno depresivna, mu joj ne moe prigovarati.
Depresija moe ublaiti agresiju drugih ljudi i potaknuti pruanje skrbi (Hops i sur., 1987). Prema
tome, iako je depresija osobno bolna i premda katkada ima i nepovoljne interpersonalne uinke, ona
moe imati svoju funkciju u odnosu i zbog toga dugo trajati.
Kognitivni initelji koji odravaju depresiju i tjeskobu

Sada emo razmotriti posve drukiji proces. Nekoliko teoretiara dri da miljenje, pamenje i
panja pridonose nekim vidovima depresije (Gotlib i Hammen, 1992). Postoje razliite verzije ove
pretpostavke.
Prvo, Brewin (1985) tvrdi kako dokazi da je atribucijski stil kognitivni initelj osjetljivosti za
depresiju (o emu je bilo rije u prethodnom tekstu), nisu vie onako vrsti kao to se nekada mislilo.
Mnogo jai su dokazi da je takav stil (tj. tendencija objanjavanja neuspjeha unutranjim, globalnim i
stabilnim uzrocima) simptom depresije i da on produljuje njezino trajanje. Na primjer, u
longitudinalnom istraivanju oporavka od dijagnosticirane depresije, Oatley i Perring (1991)
utvrdili su da su atribucije o dogaaju koji je doveo do psihikog sloma bile najbolji prediktor hoe li
simptomi trajati jo est do osam mjeseci.
Druga pretpostavka tie se suoavanja sa stresom i zaokupljenosti istim mislima. Osamdesetih
godina 20. stoljea, Folkman i Lazarus utvrdili su razliite naine koje ljudi koriste za izlaenje na
kraj s izazovnim situacijama. Neki su bili usmjereni na dogaaj ili odnos, a drugi na emocije
(Folkman i Lazarus, 1989). Na temelju toga definiran je nain miljenja nazvan zaokupljenost
istim mislima, koji je usmjeren na emocije i to osobito na negativne emocije i njihovo znaenje.
ene imaju vie izraen takav stil dok mukarci ee koriste distrakju (Nolen-Hoeksema, Morrow i
Fredrickson. 1993), to moda pridonosi veoj prevalenciji depresije kod ena. Nolen- Hoeksema i
Morrow (1991) utvrdili su da su ljudi koji su stalno razmiljali o prirodnoj katastrofi - potresu u
Zaljevu San Franciska, koji se dogodio 17. li- stopada 1989. godine i usmrtio 6 ljudi te 1 000
stanovnika ostavio bez krova nad glavom - bili loije raspoloeni deset dana i sedam mjeseci nakon
tragedije, u usporedbi s onima koji to nisu inili. U istraivanju ljudi iji je blizak roak nedavno
umro, Nolen-Hoeksema, Parker i Larson (1994) utvrdili su da raspoloenje ljudi zaokupljenih istim
mislima nije bilo loije od raspoloenja drugih Ijudi mjesec dana nakon gubitka, ali je nakon est
mjeseci jo uvijek bilo loe, dok su neoptereeni mislima bili sve bolje.
Trea vrsta kognitivne pretpostavke i trenutano najpopularnija za objanjenje trajanja depresije i
tjeskobe jest pretpostavka o kognitivnim iskrivljenjima (Williams i sur., 1988). Ona najvie povezuje
emocionalne poremeaje s obiljejima uobiajenih emocija i raspoloenja. U 9. poglavlju pokazali
smo da emocije mijenjaju organizaciju mozga i time dovode do pogreaka u obradi podataka.
Budui da depresivni ljudi imaju tendenciju prisjeanja gubitaka i neuspjeha, Teasdale (1988)
pretpostavlja da tak\e emocije zauzvrat pogoravaju raspoloenje i produljuju depresiju. Depresivni
ljudi obino prosjeno dobro izvravaju razliite zadatke ako im ponudimo odgovarajuu strategiju
rada, ali ako ih prepustimo samima sebi, moe se dogoditi da tu strategiju ne otkriju (Hertel i
Hardin, 1990) i to zbog nedostatka inicijative. Osim toga, oni budunost tumae na pesimistian
nain, usmjeravajui se na negativne dogaaje i rijetko obraaju panju na one pozitivne
(Pyszcynski i Greenberg, 1987). Ako zbog takvih iskrivljenja postanu nesposobni stvarati nove
ivotne planove, tada i nedostatak inicijative moe pridonijeti produljenju depresije.
Meutim pretpostavka o zaaranom krugu ne vrijedi potpuno u sluaju depresivnih ljudi, jer,
prema Blaneyevu (1986) miljenju, ona objanjava previe stvari. Nije jasno kako, kad se jednom
pojavi emocija tuge ili potitenosti, obeshrabrujua pamenja prestaju navirati, to jo jaa
potitenost, izazivajui jo vie tunih misli itd. Parrott i Sabini (1990) istiu da ljudi ne ostaju
zauvijek zarobljeni u takvim zaaranim krugovima. Oni mogu upravljati svojim raspoloenjima, a
neke misli koje im padaju na pamet nisu tune. Moemo rei da im ljudi nakon pojave depresije
ponu drukije gledati na svoj ivot, oni poinju preispitivati neuspjehe iz prolosti, ali istodobno
stvaraju planove za budunost.
Osim toga, smatra se da iskrivljenja u obradi podataka pomau u odravanju stanja tjeskobe
unutar zaaranog kruga, i ee od depresivnih stanja postaju kronina. Dok se mehanizam
odravanja depresije temelji na pamenju, glavni mehanizam odravanja tjeskobe osniva se na
panji. Pri- mjerice, postraumatski stresni poremeaj ukljuuje velike promjene u panji. McNally i
sur. (1990) su pokazali da ljudi koji pate od tog poremeaja selektivno usmjeravaju svoju panju na
znakove prijetnje i to moe objasniti odravanje ponavljajuih i nametajuih misli i slika. Ljudi s
izraenom tjeskobom kao osobinom linosti i oni koji imaju anksiozni poremeaj takoer pri-
strano usmjeravaju svoju panju na dogaaje povezane s tjeskobom, osobito
Slika 11.4 Zaarani krug. Depresiju obino izaziva teak ivotni dogaaj, koji potie sjeanje na ranije
gubitke i neuspjehe, to osobu ini jo depresivnijom. To zauzvrat izaziva nove tune misli i sjeanja
itd.
prema vlastitim osobitim tjeskobama (Eysenck, 1992, Mathews, 1993). Tako. na primjer, osoba
tjeskobna zbog zdravlja obraa panju na tjelesne - mjene smatrajui ih simptomima bolesti,
primjeuje novinske lanke o zdra- vlju itd., stvarajui mentalne sheme i navike koje poveavaju
vjerojatnost pojave tjeskobe i poveanja njezina intenziteta. I ovdje kognitivna organizacija. nastala
na osnovi emocionalnih stanja, priziva iz sjeanja dogaaje koji jaaju i produljuju takvo
emocionalno stanje.
Indeks izraavanja emocija ipovratak shizofrenije

Dok emocionalne poremeaje najee izazivaju ivotne nedae, psiho- tina stanja poput
shizofrenije vie su genetski uzrokovana. Primjerice, Go- ttesman (1991) na temelju prouavanja
blizanaca procjenjuje da slaganje meu jednojajanim blizancima iznosi 48%, a meu dvojajanima
17%. U drugim istraivanjima, slaganje kod dvojajanih blizanaca bilo je jo manje Onstad i sur.
(1991) utvrdili su slaganje od 4% kod dvojajanih, a 48% ko jednojajanih blizanaca.
Simptomi shizofrenije ukljuuju deluzije, odredene vrste halucinacija. vrlo dezorganizirano

ponaanje i poremeene odnose s drugim ljudima Prema dijagnostikim kriterijima iz DSM-IV,
poremeaj mora trajati barerv. est mjeseci i mora izazivati poremeaje u drutvenom i poslovnom
ivotu (Amerika psihijatrijska udruga). Poremeaj ima razliit tijek: neki se lju: potpuno oporave,
nekima se bolest esto vraa, a ostali se nikada ne vrate na raniju razinu funkcioniranja (Harding,
Zubin i Strauss, 1992).
Za razliku od depresije i tjeskobe, ivotna prevalencija shizofrenije je niska (otprilike 1%) i
gotovo da nema razlike izmeu mukaraca i ena, oc- nosno izmeu stanovnika industrijski
razvijenih zemalja i onih u razvoju (Svjetska zdravstvena organizacija, 1979). Medutim povratak
bolesti ie mnogo rjedi, i ona openito krae traje u seoskim zajednicama neindustri :3.- liziranih
zemalja nego u zapadnim industrijski razvijenim drutvima (Leff : sur., 1992).
Premda ovaj poremeaj imajaku bioloku komponentu, ini se da emocije utjeu na njezin tijek i
stopu povratka. Ranih 60-ih godina 20. stoljea, Browr. i sur. utvrdili su odnos izmeu emocionalnog
tona u obitelji i povratka boler.: kod oboljelih od shizofrenije. Povratak bolesti nakon boravka u
psihijatrijskoj bolnici moe se predvidjeti na temelju tri osobine intervjua s bliskim rodakom
(suprunikom ili roditeljem) o bolesniku koji se vraa kui: a) broji kritikih primjedbi, npr.: On
samo pui, pui i pui, b) jaine neprijateljsk: g stava vidljivog u neverbalnim znakovima poput tona
glasa i sadraju, npr Volio/Voljela bih da je umro te c) stupnju pretjerane skrbi kao to je postu-
panje prema bolesniku kao da je dijete, npr.: Jako sam omravio/omravjela. ne mogu spavati od
brige (Brown, Birley i Wing, 1972). Nabrojeno se mo^ kombinirati u indeks poznat pod nazivom
Indeks izraavanja emocija (IE |.
U istraivanju utemeljenom na takvom radu, Vaughn i Leff (1976) pratili su oboljele od
shizofrenije koji su bili otputeni iz psihijatrijske bolnice, kako bi utvrdili na temelju kojih initelja se
moe predvidjeti hoe li se unutar sljedeih devet mjeseci bolest ponovo javiti i hoe li oni ponovo
zavriti u bolnici. Ispitivane su dvije skupine obitelji: one s visokim Indeksom izraavanja emocija,
gdje su roaci dali est ili vie kritikih primjedbi o bolesniku i obitelji s niskim Indeksom
izraavanja emocija, gdje je zabiljeeno manje od est takvih primjedbi.
Dobiveni rezultati prikazani su na slici 11.5. Bolesnici koji su se vratili u obitelj s niskim
Indeksom izraavanja emocija, u manjem su postotku ponovo obolijevali, neovisno o tome jesu li
uzimali propisane antipsihotike. No od onih koji su se vratili u obitelj s visokim Indeksom
izraavanja emocija i koji su s obitelji provodili vie od 35 sati tjedno, odnosno nisu uzimali lijekove,
92% je ponovo oboljelo unutar devet mjeseci.
Od 1976. godine naovamo provedeno je mnogo istraivanja koja su ukljuivala Indeks
izraavanja emocija (Goldstein, 1988). U preglednom radu, gdje su prikazani rezultati tri istraivanja,
Kavanagh (1992) je utvrdio da je prosjeni povrat bolesti u obiteljima s visokim IE indeksom 48% u
usporedbi s 21% kod bolesnika iz obitelji s niskim IE indeksom. Ispitivanja su provedena u
zapadnim i istonim kulturama (Jenkins i Karno, 1992). Istraivanja su ukljuivala i primjenu IE
indeksa na obiteljima ljudi oboljelih od drugih psihijatrijskih bolesti, ukljuujui bipolarni
emocionalni poremeaj (Miklo- witz i sur., 1988) i poremeaje ponaanja kod djece (Stubbe i sur.,
1993). Iz tih istraivanja ini se da Indeks izraavanja emocija ne predstavlja samo rizik za dulje
trajanje shizofrenije, ve on ima i mnogo ire znaenje.
Svi bolesnici zajeno Nizak IE ineks = 71 bolesnik

_ - Visok IE indeks = 57 bolesnika
Nizak IE indeks Visok IE indeks 51%

13%
<35 sati >35 sati
28% 69%
1 2 3 4 5 6
Uzimaju Ne uzimaju Uzimaju Ne uzimaju Uzimaju Ne uzimaju
lijekove lijekove lijekove lijekove lijekove lijekove
12% 15% 15% 42% 53% 92%
SLIKA 11.5 Postotak oboljelih od shizofrenije koji su ponovo oboljeli unutar devet mjeseci od izlaska
iz bolnice u funkciji visine Indeksa izraavanja emocija u obitelji kamo su se vratili, ovisno o tome
jesu li s obitelji provodili vie ili manje od 35 sati tjedno i prema tome jesu li uzimali propisane
lijekove (Vaughin i Leff, 1976)
Pokazatelj izraavanja emocija je nain zahvaanja emocionalne temperature u obitelji. Taj se
indeks moe mijenjati s vremenom i s obzirom na bolesnikovo ponaanje. Ono sigurno utjee na
koliinu kritike, to izaziva novu vrstu povratnih informacija koje se vrte ukrug.
Pojam indeksa Indeksa izraavanja emocija doekan je s kritikom. On se smatra najnovijim
primjerom okrivljavanja obitelji za psihijatrijske tekoe (Hatfield, 1987) i problematian je u
razliitim kulturama: tko moe rei da to nije samo nastojanje Engleza da proire svoj stav kako
obiteljski ivot, a moda i ivot openito, treba biti osloboen emocija (Di Nicola, 1988). Vjerojatno
najuvjerljiviji odgovor na takve kritike bilo je objavljivanje terapijskih mjera za smanjenje kritikog
izraavanja emocija koje prikazuje Leff
(1989) . Sve te mjere bile su uspjene u smanjenju postotka povratka bolesti i
o njima emo govoriti u 12. poglavlju. Prema tome, Indeks izraavanja emocija nije pojam koji
slui okrivljavanju. Istraivanja i terapija osposobili su lanove obitelji da uspjenije izlaze na kraj s
uznemiravajuim stanjem kao to je shizofrenija; oni koji je smatraju boleu i koji su popustljiviji
prema ponaanju bolesnika, najrjee su neprijateljski nastrojeni.
Pretpostavlja se da su razliite razine Indeksa izraavanja emocija odgovorne za bolji ishod
shizofrenije u nerazvijenim zemljama. Kuipers i Bebbing- ton (1988) prouavali su podatke o tom
indeksu kod seoskih i gradskih stanovnika pokraj Chandrigarha u Indiji (Wig i sur., 1987). Premda je
tamo postotak povratka bolesti bio mnogo manji nego na Zapadu, kao to je to i uobiajeno, a osobito
je bio manji na selu, spomenuti indeks bio je povezan s neprijateljskim stavom roaka prema
bolesniku. Kupires i Bebbington iznose rezultate koji pokazuju da se bolji ishod shizofrenije u
seoskim drutvima zemalja u razvoju moe pripisati niem Indeksu izraavanja emocija meu
roacima.
Teorijski govorei, ono to je problem s Indeksom zraavanja emocija usporedivo je sa
zakljucima koje smo iznijeli u 8. poglavlju o tome to odrava psihopatologiju kod djece: snaan
initelj odravanja djejih poremeaja bila je okolina koja stalno izaziva patoloke emocionalne
reakcije. In- deks izraavanja emocija ne govori o bilo kojoj emociji - on ukljuuje ljutnju u
interpersonalnim odnosima te prezir i kritiku nekoga tko je ne moe izbjei, npr.: Ona stalno i
svugdje ide za mnom, kao to kae jedan bolesnik (Kui- pers i Bebbington, 1988, str. 905). To je
suprotno od topline i ljubavi. Poznato je da shizofreni bolesnici (Sturgeon i sur., 1984, Tarrier i sur.,
1988) i djeca s poremeajima ponaanja (Hibbs i sur., 1992) reagiraju pojaanim tjelesnim
uzbuenjem kad su u prostoriji s roacima koji imaju visok Indeks izraavanja emocija, ali ne i kad
su s onima iji je indeks nizak.
Nema sumnje da je vrlo teko izlaziti nakraj s psihotinim roakom i on je velik teret svojim
skrbnicima. To e vam postati jasnije proitate li popis simptoma shizofrenije u DSM-IV (Amerika
psihijatrijska udruga, 1994, str. 274-278): poremeeno miljenje, paranoidno nepovjerenje,
neprikladno ponaanje, neprikladne emocije. Zamislite svoga suprunika ili neku drugu voljenu
osobu kako se poinje tako ponaati. Ono to smo nauili od Indeksa
izraavanja emocija jest da prihvaanjem bolesnog stanja i prilagoavanjem u izlaenju
nakraj s njime, ivot obitelji sa shizofrenim lanom moe postati laki, ali moe biti
prekinut i zaarani krug poticanja bolesnika na jo pro- blematinije ponaanje.
Psihosomatske bolesti
Emocije su povezane ne samo s psihijatrijskim poremeajima, ve i s tjelesnim
bolestima. Odnos izmeu emocija i bolesti danas prouava psihosomat- ska medicina.
Stresori odreeni kao prijetei uvjeti koji izazivaju negativne emocije, pridonose pojavi
i odravanju tjelesne bolesti.
U prouavanju psihosomatskih bolesti postoji nekoliko tradicija. Jedna, utemeljena
na psihoanalizi, kae da unutranji sukob moe potaknuti bolest (Alexander, 1950).
Suvremenije miljenje je da su ljudi koji rijetko izraavaju ili doivljavaju emocije
(osobina zvana aleksitimija) skloniji bolestima (- lor, Bagby i Parker, 1991).
Dogaaji koji u drugima izazivaju emocije kod ljudi s aleksitimijom izazivaju tjelesne
simptome. To se moe usporediti s nainom na koji se psihijatrijske tekoe
doivljavaju u tijelu u nekim drutvima, o emu je bilo rijei u prethodnom tekstu.
Meutim, glavnina prouavanja psihosomatskih bolesti temelji se na zamisli da svaka
velika promjena predstavlja izazov psihofiziolokom sustavu. Rijeje o pojmu
generaliziranog stresa koji je uveo Selye (1936). On je drao da jaki ili dugotrajni
podraaji mogu iscrpiti fizioloke mogunosti i da to ljude moe uiniti sklonima
bolesti. Selye je podraaje primjenjivao na laboratorijskim ivotinjama i to hladnou,
ozljedu, elektrook, intenzivno vjebanje miia. U prouavanju ljudi, umjesto
izlaganjem hladnoi i tome slino, pokazatelj stresa dobiva se primjenom liste
oznaavanja, gdje osoba mora oznaiti promjene u prilagodbi na neki dogaaj koji je
nedavno doivio (Holmes i Rahe, 1967). Ispi- tanik oznaava koji je od 43 dogaaja
nedavno doivio, npr. smrt suprunika, rastava braka, sklapanje braka, prornjena mjesta
stanovanja, odlazak na odmor itd. Svakom dogaaju pripisan je odreen broj bodova,
a ukupan rezultat povezan je s pojavom bolesti (Rahe, 1972). Prvotna lista ivotnih
dogaaja poboljana je u istraivanjima (Dohremvend i sur., 1990) i rezultati su ko-
riteni u predvianju depresije, ali takve liste oznaavanja danas se ine manje
zadovoljavajuim od Brownova i Harrisova intervjua (Thoits, u tisku).
Stres i imunoloski sustav

Glavnina prouavanja psihosomatskih bolesti danas ukljuuje imunoloki sustav. Taj
je sustav rasprostranjen po cijelom tijelu i ukljuuje kotanu sr, ti- mus, limfne
vorove i bijele krvne stanice poput limfocita i makrofaga. Ko- risno uvodno
objanjenje dijelova imunolokog sustava i njegovih funkcija te njegovih aspekata
mjerenih u prouavanju stresa i bolesti daju 0Leary
(1990) te Maier, Watkins i Fleshner (1994). Taj se sustav razvio kao jedan od naina obrane od
infekcije bakterijama, virusima, parazitima i gljivicama.
Obino razlikujemo dvije vrste imuniteta. Jedan je uroen i sastoji se od akutne upalne reakcije i
zarastanja rane odnosno izljeenja infekcije te pokretanja bijelih krvnih stanica makrofaga kako bi
unitile strane estice i otpad. Druga vrsta imuniteta je steena jer se njegova djelotvornost poveava
u susretu s boleu: nakon dodira s odreenim stranim napadaima, dolazi do prepoznavanja njihovih
bjelanevina (nazvanih antigenima) i potom do unitavanja napadaa. U toj reakciji glavnu ulogu
imaju bijele krvne stanice zvane T-limfociti: svaka na svojoj povrini ima receptor koji prepoznaje
odreenu vrstu antigena i povezuje ga s T-limfocitom. Budui da se pretpostavlja kako postoji
milijun milijardi (1015) razliitih receptora, proizlazi da u svakom ovjeku moe postojati samo mali
broj T-limfocita koji se mogu vezati na antigen. Imunoloka reakcija ukljuuje kloniranje T-limfocita
s re- ceptorima za napadaki antigen, sve dok ih ne bude dovoljno da mogu unititi sve napadae s
tim antigenom. To kloniranje potpomau limfociti pod imenom T-stanice pomagai, a da bi se ono
do kraja razvilo potrebno je nekoliko dana. Nakon pojave takve imunoloke reakcije, stvaraju se T-
stanice pamenja koje omoguuju bru reakciju kod ponovnog susreta s istim antigenom.
Druge stanice, B-limfociti, prolaze kroz isti proces prepoznavanja i raz- mnoavanja kako bi
izazvale drukiju vrstu reakcije u obliku molekula imu- noglobina, koje nazivamo antitijelima, a koje
krue u krvi i mogu se povezati s antigenima te ih onesposobiti. Sljedea vrsta limfocita, stanice
prirodni ubo- jice, takoer se razmnoavaju tijekom imunoloke reakcije. Te stanice mogu unititi
virusom zaraene tjelesne stanice i neke vrste stanica raka.
Postoje tri glavne vrste promjena u imunolokim funkcijama na bolest (0Leary, 1990). Prvo,
oteeni imunoloki sustav moe propustiti prepoznati i unititi antigene (to je takoer jedan od
uinaka AIDS-a, gdje tijelo postaje sklono infekcijama kojima inae nismo skloni). Drugo, oteen
imunoloki sustav moe propustiti prepoznati i unititi maligne stanice raka, tj. tjelesne stanice koje
su doivjele patoloku promjenu (i to se dogaa kod AIDS-a koji esto ukljuuje rak pod nazivom
Karposijev sarkom). Tree. mogu se javiti promjene u sposobnosti imunolokog sustava da prepozna
tkivo vlastita tijela. Kod nekih bolesti, nazvanih autoimunim bolestima, kao to je reumatoidni
artritis, nema takvog prepoznavanja i tada se pretpostavlja da je rije o oteenju funkcije T-stanica.
Zamisao da stres slabi imunoloku funkciju potvruju mnogi rezultati. Primjerice, utvrene su
promjene u imunolokom sustavu kod austronauta koji se nakon svemirskog leta vraaju u atmosferu
(Kimsey i sur., 1986), kod studenata prilikom polaganja ispita (Glaser i sur., 1987), suprunika
tijekom brane svae (Kiecolt-Glaser i sur., 1988), kod ljudi koji su doivjeli gubitak i rastavu braka,
a koje nisu bile vidljive kod ljudi bez slinih stresova. Spomenute promjene ukljuuju smanjenje
broja T-stanica i stanica prirodnih ubojica te smanjen broj antitijela. Premda su takvi rezultati
uobiajeni u literaturi, njihove implikacije kod stvarnih bolesti optereene su tekoama. U veini
istraivanja kao ishodi izvjetavaju se samo mjerenja imunoloke reakcije. U drugima su prikupljani i
podaci o bolestima o kojima su izvjeta- vali sami bolesnici: na primjer, Glaser i sur. te Kiecolt-
Glaser i sur. su uz utvrene imunoloke promjene utvrdili i istodobni porast uestalosti bolesti poput
prehlade. U treim studijama (npr. Arnetz i sur., 1987) nije bilo za- mjetljive razlike u postotku
samoprijavljenih bolesti, usprkos promjenama u mjerama funkcioniranja imunolokog sustava.
Interakcija izmeu mozga i imunolokog sustava kod

ivotinja
Posljednjih petnaest godina u laboratorijskim istraivanjima ustanovljeno je da stres utjee na
mozak, to zauzvrat utjee na imunoloki sustav (Ader i Cohen, 1993). Na primjer, Fleshner i sur.
(1989) su kod mujaka takora uve- denih u zauzeto podruje drugih takora, koje su alfa-mujaci
tog podruja pobijedili, primijetili smanjenu proizvodnju antitijela. Ta je pojava bila povezana s
podreenim ponaanjem, a ne s injenicom da je ivotinja bila ranjena; u novopridolih takora koji
su nastavili borbu i zadobili mnogo ozljeda nije primijeeno smanjenje broja antitijela. Sapolsky
(1993) je istraujui primate utvrdio da mujaci koji su visoko u hijerarhiji dominacije imaju
djelotvornije, manje potencijalno patogene mehanizme koji ukljuuju adrenokortikalne hormone od
mujaka smjetenih nie u hijerarhiji, kada je hijererhija stabilna. Meutim, razina kortikoida
ivotinja visokog rangapora- sla je nakon poraza prethodnog alfa mujaka tijekom stresnog razdoblja
pu- nog sukoba oko hijerarhijskog poretka s mnogo borbi.
Kod laboratorijskih ivotinja pokazalo se i da imunoloki sustav moe utjecati na mozak. Maier,
Watkins i Fleshner (1994) prikazuju podatke o tome da je taj utjecaj odgovoran za poveanu
osjetljivost na bol (vjerojatno zbog smanjenja peptida zvanih opijati) i za uinke sline uincima
straha: smanjenje aktivnosti, jedenja i pijenja, istraivanja novih predmeta i socijalne interakcije.
Mogue je da su se takvi uinci razvili kao dio repertoara ozdravljujuih reakcija na bolest.
Stres i rak
Nakon to su u 19. stoljeu zarazne bolesti dole pod kontrolu zahvaljujui napretku javne
medicine, a u drugoj polovici 20. stoljea otkriem antibio- tika, sve vie se poinjemo bojati raka.
Rak nastaje kada se odreena skupina tjelesnih stanica pone raznmoavati mimo kontrole procesa
koji od stanica stvara dijelove tijela. Tako je gliom rak odreenih stanica u mozgu, limfom je
abnormalno raznmoavanje limfocita itd. Dobroudni tumori obino rastu sporo i ogranieni su.
Zloudni tumori napadaju i okolna tkiva. Dijelovi raka mogu se odvojiti i proiriti na druge dijelove
tijela gdje se, ako ponu rasti, nazivaju metastazama ili sekundarnim rakom. Svojim rastom u
tjelesne organe, rak interferira s tjelesnim funkcijama, izaziva bol i konano smrt. Obino se misli da
se stanice raka cijelo vrijeme stvaraju, no imunoloki sustav ih primjeuje i unitava. Dri se da se u
uvjetima emocionalnog stresa i u funkciji dobi poveava vjerojatnost rasta tumora ili se smanjuje
vjerojatnost da e tu- morske stanice biti unitene.
Meutim rak se ne javlja zbog genetike, dobi ili nesree; Doll i Pero (1981) daju prikaz
epidemiologije razliitih vrsta raka i pokazuju da je njegova pojava pod velikim utjecajem stila
ivota ili okoline. Primjerice, uestalost raka dojke u amerikih crnkinja slina je onoj kod amerikih
bjelkinja. Istodobno je vie od tri puta vea od uestalosti pojave istog raka kod crnkinja u Nigeriji s
kojima su crnkinje iz Amerike genetski povezane. Zakljuak je da je takvu razliku proizvelo neto to
je povezano sa ivotom u Americi. U skladu s takvim razmiljanjem, 80% sluajeva raka moe se
pripisati stilu ivota ili okolini, to znai da je izbjeivo. Puenje cigareta odgovorno je za 30% smrti
u zapadnim drutvima, uglavnom, ali ne i jedino, zbog raka plua. Osim toga, zbog jo neobjanjivih
razloga, vjerojatno povezanih s koliinom masti i vlakana, prehrana je odgovorna za sljedeih 35%.
Kao to smo ve objasnili, poznato je da postoje neurohormonalni mehanizmi putem kojih stres
moe djelovati na imunoloki sustav. Pitanje je koliko su vani ti procesi, tj. koliko se varijance
raka moe objasniti stresom.
Razmotrimo rak dojke od kojeg obolijeva jedna od devet Amerikanki. Derogatis, Abeloff i
Melisaratos (1972) proveli su poznato istraivanje na 35 ena sa sekundarnim oblikom raka dojke. U
usporedbi s onima koje su ivjele manje od jedne godine, ene koje su ivjele dulje od godinu dana
bile su vie ljute i uznemirene, opisane su kao ene koje su u stanju pokazati svoje negativne
osjeaje (str. 1507). To se inilo posve jasnim, a i odgovaralo je intuitivnom shvaanju da je rak na
neki nain povezan s neizraavanjem emocija, tj. s osobinom linosti zvanom aleksitimija. No
kasnija razraenija studija koju su proveli Cassileth i sur. (1985) pokazala je da ni jedan od
psiholokih i socijalnih initelja, ukljuujui ivotni stres i emocionalnu prilagodbu na dijagnozu,
nije imao nikakva uinka na produljenje ivota kod razliitih oblika raka.
U svom istraivanju Ramirez (1988) je upotrijebio Brown i Harrisowu listu za procjenu ivotnih
dogaaja i tekoa umjesto upitnika i lista oznaavanja, a intervjuirao je 50 ena s operabilnim
rakom kojima se bolest ponavljala i 50 kojima nije. Svaka ena s ponovljenim rakom paljivo je
uparena sa enom iz usporedne skupine kojoj se bolest nije ponovila, i to prema varijablama koje se
tiu operacije, lijeenja i napretka bolesti. Odreen je broj tekih ivotnih dogaaja i tekoa koji su
se pojavili izmeu prve operacije i ponovne pojave bolesti, odnosno tijekom ekvivalentnog razdoblja
za ene iz usporedne skupine. Teak ivotni dogaaj znaajno je poveao rizik ponovne pojave
bolesti: pronaeno je devet parova ena gdje je ena s ponovljenom boleu doivjela teak dogaaj,
dok to nije bio sluaj kod ena gdje se bolest nije ponovila. Samo je kod jednog para ena bez
ponovljene bolesti doivjela teak dogaaj dok druga nije, premda se kod nje bolest ponovo javila.
Levy i sur. (1991) pratili su 90 ena nakon operacije zbog raka dojke. Premda se na temelju
raspoloenja nije moglo predvidjeti kod koje e se ene bolest ponovo javiti, tamo gdje se to
dogodilo, one s loijim raspoloenjem i slabijom socijalnom podrkom to su ranije doivjele.
Literatura o uincima stresa na rak i na zarazne bolesti vrlo je sloena. Postoje brojni rezultati
koji potvruju barem dio pretpostavljenog mehanizma koji povezuje stres i bolest. Na primjer,
Herbert i Cohen (1993) su u svojoj meta-analizi pronali 35 metodoloki dobro utemeljenih
istraivanja, gdje se velika depresija povezuje s promjenama u imunolokoj funkciji kao to je
reakcija limfocita na antigene. Utvreni uinci su umjereni do veliki. Osim toga, postoje i rezultati,
poput onih koje smo spominjali glede raka dojke, gdje je stres bio izravno povezan s boleu.
Meutim postoji vrlo malo studija gdje su stres, posredujui imunoloki mehanizmi i bolest
uvjerljivo meusobno povezani. Usto, postoje i brojni nalazi koji su negativni ili ne- dosljedni i, kao
to kau Cohen i Williamson (1991), veina dokaza je provo- kativna; moda treba priekati neko
vrijeme da postanu uvjerljivi.
Osobine linosti i bolest

Dok je stres bio u aritu veine istraivanja psihosomatskih bolesti, druga vrsta istraivanja
bavila se osobinama linosti. Ako o ivotnim dogaajima i stresovima razmiljamo kao o onome to
proizlazi iz okoline, za osobine linosti moemo rei da se osnivaju na sklonosti pojedinca da tumai
ono to mu se dogada i da na osobit nain na to emocionalno reagira.
Jednu skupinu istraivanja proveli su Grossarth-Maticek i sur. (1988). Ti su autori definirali etiri
tipa linosti. Emocionalna dobrobit ljudi koji pripadaju Tipu 1 linosti (nedovoljno stimulirani),
ovisi o drugoj osobi ili o nekoj izrazito cijenjenoj aktivnosti, a kad toga nema, postaju depresivni i
gube nadu. Ljudi koji pripadaju Tipu 2 linosti (pretjerano uzbueni), imaju visoko cijenjene ciljeve
i ljuti su ako ih ne postignu. Ljudi Tipa 3 linosti (ambivalentni) reagiraju kao oni koji pripadaju
Tipu 1 i 2. Ljudi Tipa 4 linosti (autononmi), postigli su odreen stupanj emocionalne autonomije.
Autori komentiraju da su tipovi 1 i 2 ovisni o vanim objektima koji potiu njihove emocije, ali ne
mogu postati autononmi kad oni nestanu ili kad su nedostini (str. 480). U prospektivnom
istraivanju sluajnog uzorka od 773 ljudi iz Hei- delberga (Njemaka), spomenuti su autori utvrdili
da je 17% ljudi Tipa 1 umrlo od raka unutar deset godina od prvog susreta s istraivaima, 2% ih je
umrlo od sranih bolesti, a 7% je bilo ivo. Od ljudi Tipa 2, 6% je umrlo od raka, 13.5% od sranih
bolesti, a 16.5% od drugih uzroka. Od ljudi Tipa 3 i 4 linosti (koji su zajedno inili 74% od ukupnog
uzorka) samo ih je 1.2% umrlo unutar deset godina.
Tip 2 linosti Grossarth-Maticeka i sur. odgovara Tipu A linosti (Fried- man i Rosenman, 1959,
Rosenman i sur., 1975) koji obiljeava nestrpljivost, natjecateljski duh i rad prema osobno
postavljenim rokovima, tj. obrazac koji je povezan s velikom uestalou sranih bolesti. Istraivai
dre da je Fried- manova i Rosenmanova prvotna kategorizacija ljudi u Tip A suvie hetero- gena, i
kasnije je suena samo na jednu komponentu: osjeaj neprijateljstva. Shekelle, Gale i Ostfield (1983)
utvrdili su tijekom 20-godinjeg praenja da se bolest sranih arterija moe predvidjeti
komponentom neprijateljstva ut- vrenom kod ispitanika na poetku projekta.
Priroda stresa
Razmotrimo sada razliite odgovore - psiholoke, fizioloke i imunoloke, na stresor, npr. na
razdvajanje branih partnera ili na smrt suprunika. Psi- holoki odgovori ukljuivat e tugu zbog
gubitka, strah od buduih zbivanja, a katkada i ljutnju na sve koji su na bilo koji nain odgovorni za
ono to se dogodilo. Ako je osoba ranjiva, tj. ako je izgubljeni odnos jedina stvar koja je odravala
dobar osjeaj o sebi, tada je vjerojatno da e postati kliniki depresivna. Istodobno, mogu se javiti i
fizioloke promjene. Jedna skupina takvih promjena koja se odnosi na rad simpatikog dijela
autonomnog ivanog sustava i izluivanje adrenalina iz sri nadbubrene lijezde ukljuuje trenu-
tanu reakciju koja priprema tijelo na borbu ili bijeg. Sljedei odgovor odnosi se na hipotalamus koji
potie hipofizu na izluivanje hormona koji upravljaju izluivanjem adrenokortikalnih hormona iz
kore nadbubrene lijezde (kod ljudi to je ponajvie kortizol). Funkcija tih hormona je mobilizacija
energije, ali na ivotinjama je utvreno da je upravo ta kortikoidna reakcija odgovorna za koenje
rada imunolokog sustava (Maier, Watkins i Fleshner, 1994. Riley, 1981). Kod ljudi je taj uinak
manje jasan.
U 4. poglavlju raspravljali smo o tome kako iskustvene, tjelesne i ponaajne komponente
emocionalnog odgovora nisu uvijek usko povezane.
1 imunolokom sustavu moemo razmiljati kao o etvrtoj komponenti, i time tekoe povezivanja
razliitih sustava postaju jo vee. Na primjer, u prethodnom odjeljku razmatrali smo kako dogaaji
poput gubitka uzrokuju depresiju. Slino tome, postoje dokazi da gubitak poveava uestalost smrti
od raka i drugih uzroka (Stroebe i sur., 1982). Osim toga, dobro je potvreno da se neke mjere
imunolokih funkcija mijenjaju zbog depresije (Herbert i Cohen, 1993), no usprkos takvim
rezultatima, u nekim dobro provedenim studijama, poput one Zondermana, Costa i McCraea (1989),
na velikom broju Ijudi nije utvrena veza izmeu depresije i kasnije pojave raka.
Cak i da je veza izmeu bolnih emocija koje slijede nakon tekih dogaaja
2 raka odnosno zaraznih bolesti bolje utvrdena, i dalje bi ostala zbunjujua pitanja. Zato bi nas stres
inio osjetljivijima na bolesti, zato bi se ljudi tijekom evolucije razvili tako da sa sobom nose
reakciju koja ih ini manje sposo- bnima preivjeti?
Evolucija reakcija na stres

Maier, Watkins i Fleshner (1994) pretpostavljaju da potiskivanje imunoloke funkcije koje se
javlja uz stres moe odraavati njegove evolucijske pretke. Ti autori tvrde da je uroeni imunoloki
odgovor akutne upale star koliko i evolucija. On se javlja kad postoji ozljeda ili lokalni napad
bakterije. Unutar dva sata makrofagi koji mogu pojesti strane napadae kreu prema mjestu napada,
isto kao to to ini gradivni materijal kako bi popravio lom kosti. Taj proces jako troi tjelesne zalihe.
Glavna uloga adrenokortikalnih hormona u toj reakciji je mobilizacija energije potrebne za taj
proces. Kod sisavaca dio tog procesa je poveanje tjelesne temperature, to pomae u borbi protiv
bolesti. Temperatura se poveava pomou kemijskih glasnika (interleucina) iz makrofaga koji djeluju
na hipotalamus kako bi temperatura porasla s poetne toke. Kod sisavaca te iste kemikalije
smanjuju tjelesnu aktivnost i socijalnu interakciju. Adrenokortikalni hormoni djeluju i kao nega-
tivna povratna informacija, regulirajui taj proces.
Sljedea pojava tijekom evolucije, prema miljenju Maiera, Watkinsa i Fleshnera bila je
ponaajna reakcija bijega ili borbe i to kod ivotinja koje mogu opaati i djelovati kako bi neto
izbjegle ili napale. Moda je tim ivotinjama tijekom bijega ili borbe koristilo da zaustave upalnu
reakciju. Meha- nizam za to osiguravali su adrenokortikalni hormoni; prema tome, reakcija bijega
i/ili borbe i akutna upala bili bi povezani procesi. Tijekom borbe i bijega oslobaaju se peptidi zvani
opijati koji smanjuju osjetljivost na bol. Ona se poveava samo nakon priljeva energije; prema tome,
ako na tijelu postoji ozljeda, tijelo se smiruje s osjeajem bolesti i povlaenja. Tjelesne snage
posveuju se oporavku i moe poeti upala nakon koje slijedi iscje- ljenje. U tom procesu ponovo
djeluju adrenokortikalni hormoni kako bi mo- bilizirali energiju i potom regulirali reakciju.
Meier i sur. tvrde da se imunoloki odgovor steen tijekom evolucije razvio jo kasnije. On
postoji samo kod kraljenjaka. Dok akutna upalna reakcija traje satima, imunolokim odgovorima
trebaju dani kako bi se razvili, tako da na razliita izluivanja kortikalnih hormona i interleucina
treba gledati kao na dio nejasno reguliranog procesa. Steeni imunoloki odgovor razvio se iz
uroenog odgovora i koristi neke iste fizioloke komponente.
Prilikom itanja i razmiljanja o uincima emocija i stresa, nije dobro previe pojednostavljivati
stvari. U razliitim istraivanjima stresa govori se kako su komponente pojaane ili oslabljene; neke
od tih promjena mogu biti oteenja uzrokovana boleu, a neke mogu biti vidovi sloeno reguliranih
procesa.
Stres gubitak zanosa
Kao to smo opisali u 3. poglavlju, bit uspjeha ovjekove prilagodbe sastoji se u zajednikom
obavljanju onoga to osoba ne moe uiniti sama. Pozitivne emocije sree i ljubavi su emocije koje
se javljaju u interakciji s drugim ljudima: prema Tomkinsovoj pretpostavci, one poveavaju
motivaciju za djelovanjem. Jednostavnije reeno, one ine ivot vrijednim ivljenja, one mu daju
snagu. Prema tome, ne udi da kada izgubimo veze s drugim ljudima, zbog smrti ili odvajanja (to su
najtei stresori, prema svim mjernim instru-
mentima), gubimo i tu motivaciju, osjeaj smisla i mogunosti. Tada ivot postaje tako
tegoban, otrcan i beskoristan. Prema tome, o depresiji i sklonosti prema bolesti ak
moemo razmiljati ne toliko kao o negativnim stanjima, ve kao o odsutnosti tog
pozitivnog smisla koji ivot i njegove projekte ini moguim.
Postoji ligen za samounitenje?
Totman (1988) kae da je poveznica istraivanja stresa to da nakon gubitka odnosa
sa svojom socijalnom grupom ljudi, zbog poveane sklonosti prema bolesti, mogu
umrijeti i prestati biti teret toj grupi. Da je veza izmeu jakog stresa i bolesti potvrena,
takvo objanjenje vrijedilo bi samo ako su socijalne grupe iz kojih potjeemo genetski
povezane, to ba nije vjerojatno. Gen za samounitenje meu ljudima koji ive u
nepovezanim skupinama ne moe se sam reproducirati. Ali, kao to kae Hamilton
(1964), premda, genetski govorei, ne biste trebali dati svoj ivot za prijatelja, to ete
uiniti za dvoje brae/sestara (od kojih svaki ima 50% vaih gena) ili osam roaka u
prvom koljenu (od kojih svaki ima 12.5% vaih gena). Svi oni mogli bi poma- gati u
preivljavanju vaih gena isto kao svatko pojedini od vas.
Je li funkcioniranje meusobno povezanih lanova socijalne skupine bilo vano
tijekom evolucije, tako da su pojedinci koji nisu funkcionirali unutar skupine postali
protivnici, pitanje je o kojem e morati razmiljati biolozi koji prouavaju evoluciju,
ako elimo potvrditi vezu izmeu stresa zbog socijalnog raspada i bolesti. U
meuvremenu, shvaajui da nismo programirani samo genima, moramo nastaviti
koristiti drutvene snage kako bismo po- boljali emocionalno ozraje za psihiko i
tjelesno zdravlje to vie ljudi.
Saetak
Udbenici iz psihijatrije obino poinju opisom bolesnika koji pate od razliitih
vrsta poremeaja, a potom iznose teorije utemeljene na naslijeu ili ranim iskustvima u
djetinjstvu koje ih objanjavaju. Suvremeniji pristup tome je epidemioloke prirode, i
ukljuuje postavljanje psihijatrijske dijagnoze na reprezentativnom uzorku ljudi iz neke
populacije. Takav pristup nije osloboen pristranosti prilikom donoenja zakljuaka
samo o ljudima koji su sti- gli do klinike. Primjenom epidemiolokog pristupa,
utvreno je da su depresija i tjeskoba najei psihijatrijski sindromi, od kojih svaki
zahvaa otprilike petinu ljudi u zapadnim industrijaliziranim drutvima, u nekom
trenutku njihova ivota. Tim je pristupom utvrdeno i da ene dva puta ee od
mukaraca imaju spomenuta dva poremeaja. Nasuprot tome, mukarci ee od ena
pate od poremeaja povezanih sa zloupotrebom alkohola i od trajnih antisocijalnih
ponaanja koja su nastavak eksternaliziranih poremeaja u djetinjstvu. A sada o ulozi
emocija u poremeajima. Prvo, depresivna i tjeskobna stanja ukljuuju emocije ili
raspoloenja kao glavne simptome.
Drugo, ti emocionalni poremeaji obino imaju iste uzroke kao i negativne emocije, tj. uzrokuju ih
negativni dogaaji. Meutim, emocionalni poremeaji nisu samo jake ili dugotrajne emocije. Da bi
postali depresivni, ljudi obino moraju biti ranjeni. Nedostatak socijalne podrke je uobiajeni initelj
ranjivosti, i zbog njega ovjek gubi osjeaj da vrijedi i da je voljen. Putem neugodnih ranih iskustava
stvaraju se negativne sheme o sebi u odnosima s drugim ljudima. Genetska osjetljivost moe
ukljuivati sklonost prema doivljavanju nekih emocija, poput tuge ili straha, a moe ukljuivati i
osobine linosti, to poveava vjerojatnost pojave odreenih vrsta ivotnih dogaaja i oteava
odravanje socijalne podrke. Tree, neke osobine emocija pomau u objanjenju odravanja nekih
psihopatolokih sindroma. e- tvrto, isto kao i u sluaju emocija i raspoloenja, socijalni svijet je
izvor najveeg broja uzroka emocionalnih poremeaja, a oni, poput emocija i raspoloenja, utjeu i
na odnose s drugim ljudima. Smatra se da su stresni i- votni dogaaji vani i kod tjelesnih bolesti,
premda ta veza nije dovoljno vrsto dokazana. Dobro su potvreni mehanizmi putem kojih
emocionalno vaan stres poveava luenje adrenokortikalnih hormona, to slabi funkcioniranje
imunolokog sustava. Postoje podaci da ti uinci mogu ljude uiniti podlonima zaraznim bolestmai i
raku.

Jedna od najvanijih knjiga o psihijatriji odraslih koja se lako ita:
George W. Brovvn i Tirril Harris (1978). Socijalnoporijeklo depresije: Prouavanje
psihijatrijskog poremeaja kodena. London: Tavistock.
Vrlo korisna knjiga za razumijevanje depresije:
Ian Gotlib i Constance Hammen (1992). Psiholoki aspekti depresije: Prema kognitivno-
interpersonalnoj integraciji. Chichester: Wiley.
Odlian pregledni i teorijski lanak koji ukljuuje meukulturalna istraivanja o indeksu
Izraavanja emocija autora Janisa Jenkinsa (nije u rodu s autorom ove knjige!):
Janis Hunter Jenkins (1991). Izraene emocije i shizofrenija, ETHOS, 19,387-431.
Najbolji sveobuhvatan pregled koji poznajemo o uincima emocija i stresa na imunoloke funkcije
kod zaraznih bolesti i raka:
Ann 0Leary (1990). Stres, emocije i imunoloke funkcije kod ljudi. PSYCHOLOGICAL BULLETIN,
108, 363-382.
/2. /)()(jf/a()//e
Sadraj
Psihoterapija i emocije
Temeljne zamisli psihoanalitike terapije
Razliiti psihoterapijski pravci i njihov

uinak
Iskust\ena i humanistika terapija Bihe\'ior
terapija
Kognitivna i kognitivno-bihevioralna
terapija Obiteljska terapija
Zato su emocije u sreditu psihoterapije?
Pomae lipsihoterapija?
Psihoterapija bez strunjaka
Emocionalna kreativnost
Svjesnost
Osvjetavanje emocija u knjievnosti

Emocije i umjetnost
Emocije u kazalinoj umjetnosti, ritualima i
psihoterapiji
Kultura razumijevanja Saetak
S - - IZ.'J Ronald De Sousa koristio je ova

tri crtea za nasiovnicu svoje knjige
RACIONALNOST EMOCIJA. Crtei su pre-zeti
iz knjige Thomasa E.Hilla (1885) o
pravilima pdstojnosti, tj. o osvjetavanju
naina provedbe dru- . obiaja.
Sigurno je da postoji umjetnost lijeenja due i pritom mislim na fdozofiju, iju pomo
ne treba traiti, kao kod tjelesnih bolesti, izvan nas samih, ve moramo upotrijebiti sav
svoj trud, svu svoju snagu, kako bismo mogli sami sebi biti lijeni- cima.
Cicero, Tusculan Disputations, III. 4
Psihoterapija i emocije
Emocije mogu preuzeti na ivot. Katkada nas pptiu na djela, a da nismo ni svjesni
razloga za to. Zaista, emocije imaju vidove koje do kraja ne razumijemo. One mogu
biti samo poetak neega nejasnog i neoblikovanog, i mogu imati znaenja koja nam
postaju jasna tek kad ih izrazimo pred drugima. Istodobno osjeamo da su emocije
pokazatelj naeg autentinog ja. One su u sreditu mnogih religijskih obiaja i rituala,
kazalinih i drugih knjievnih djela te psihoterapije. Cini se kao da se u religijama,
knjievnosti i psihoterapijskoj praksi ljudska svijest bori da pronae pravu vezu s
emocijama. I ako su emocije znakovi dogaaja koji bude nae najdublje strahove i
brige, moemo pretpostaviti da to i jest tako.
Na istoku se smatra da se ton emocionalnog ivota najbolje modulira vjebama
poput meditacije i uvjerenjima poput onog koje ukljuuje nevezi- vanje za
ovozemaljske stvari. Na Zapadu je zamisao o mijenjanju sebe zani- mala klasine Grke
i Zidove. Takve zamisli pripisivane su staroegipatskim iz- vorima, procvjetale su u
brojnim sektama Srednjeg istoka., a ukljuene u kranstvo postale su pokretajua sila u
renesansi (Jonas, 1958, Yates, 1964). Evo jedne verzije takvih zamisli. U sri svakoga
od nas nalazi se mali dio boanske tvari - dua, koji je odvojen od Boga i smjeten u
ljudsko tijelo. Na zadatak na Zemlji jest gledati kroz veo tjelesnog postojanja i krenuti
na duhovno putovanje. Uz pomo uitelja uklanjamo sve ono to nam zaklanja vidik,
prolazimo kroz ponovno duhovno raanje, s mukom se iz mraka izvlaimo na svjetlo
kako bi se naa dua mogla sjediniti s boanstvom. Emo- cije su dio prekrivajueg vela
koji prvo treba prepoznati i usvojiti, a potom nadmaiti. Razmotrimo katoliku praksu
pokore i ispovijedi kao jedan od izraza ove zamisli. U ranom kranstvu ispovijed se
provodila skupno. U ranom srednjem vijeku obavljala se s pojedincem i samo s
jednim sveenikom i takva se praksa provodi i danas. No cijelo vrijeme imala je
nekoliko komponenti. Prvo dolazi ispovijed ne samo opih grijeha, ve i onih
specifinih, npr. jake ljutnje ili neprimjerene enje. Potom su na redu emocije stida i
aljenja zbog tog grijeha. Tree, nuna je nekakva nadoknada zbog loe uinjenoga.
Cetvrti dio je ve predvien, a predstavlja poboljanje ivota. Ispovijed nikada ne
moemo uiniti sami, jer su crkveni oci vrlo jasni u stavu da je najbit- niji dio ispovijedi
prisutnost druge osobe koja e u pokajniku izazvati emociju stia, to se dri
najvanijim dijelom oprosta od grijeha.
U mnogim drutvima postoje razliite djelatnosti koje bi se mogle oznaiti psihoterapijskima, a
medu razliitim drutvima postoje usporedivi elementi. Evo opeg obrasca. Svakome od nas moe se
dogoditi da se odvoji od sebe, drutva gdje ivi ili od bogova, a znakovi takva odvajanja ukljuuju
jake i uznemiravajue emocije. Tada se primjenjuju razliiti postupci i rituali koji esto ukljuuju
vidove poremeena emocionalnog stanja, to je samo po sebi vjerojatno dio iscjeliteljskih snaga
vlastita uma. Drutveni postupci mogu sadravati manipulaciju i tumaenje odreenih stanja svijesti
ili njihovo uvoenje, odlazak na neko zabitno mjesto, osamljivanje, meditaciju, a u nekim
drutvima i upotrebu droga. Obino se organiziraju susreti s mentorima, guruima, sveenicima,
amanima i s lanovima ue zajednice. Cilj je lijeenje (izvorno znaenje grke rijei terapija), to
znai ponovna uspostava cje- lovite osobe i ponovno ukljuenje pojedinca u drutvo. Kao to
moemo oekivati, mnogi od tih elemenata postoje i u suvremenoj svjetovnoj psihoterapijskoj
praksi.
U svim takvim tenjama, u sreditu procesa mijenjanja nalaze se emocije (Greenberg i Safran,
1987, Neu, 1977). Razmotrimo to najprije iz pravca koji je postao uobiajen u naoj kulturi, tj. iz
smjera psihoanalitike terapije koja se primjenjuje u razliitim kulturama. Psihoterapeut nastoji
raditis klijentom kako bi on shvatio simptome, u usporedbi s medicinskim pristupom, gdje se izravno
nastoji smanjiti patnja.
Temeljne zamisli psihoanalitike terapije

Prvi oblik Freudove psihoterapije bio je usmjeren na traumatske dogaaje u bolesnikovu ranijem
ivotu. U 1. poglavlju prikazali smo Katharinin sluaj (1895), tj. prototip takvog rada.Tera piia ie
pomou hipnoze ili drugih tehnika bila usmjerena na prisjeanje traume. to je omoguavalo njezino
osvjesta- vanje, doputajui izraavanje emocija povezanih s traumatskim dogadajem, a to jc
bolesnika oslobadalo otl trajnih tetnih posljedica. Medtrtim nedtTgo nakon objave prvih lanaka o
histeriji, Freud je shvatio kako je pogrijeio u razmiljanju da je poremeaj nuno uzrokovalo spolno
zlostavljanje u djetinjstvu. Sr takve nove zamisli koja je nastala krajem 19. stoljea bila je da
neuio.tini Ijudi pate od unutranjeg sukoba,npr. zbog istodobne seksualne privlanosti prema
nekome i osjeaja zakoenosti drutvenim zabranama.
Psihoanaliza je gotovo odmah privukla oduevljene sljedbenike i napadaki nastrojene kritiare.
Kritiari su tvrdili da je psihoanaliza vie stvar za policiju, a manje terapijski postupak. Takva
rasprava traje i danas, premda psihoanalitika terapija cvjeta i dalje, osobito u SAD-u. Najnovije
napade vodi Frederick..Crews (1994), profesor knjievnosti kojeg je svojedobno psihoanaliza
privukla, ali koji danas tvrdi da se ona temelji ne samo na Freudpvu nepotenju, ve i da teti
pojedincu i drutvu. Vjerojatno najcjenjeniji suvremeni pristup tekoama povezanim s
psihoanalizom jest Grnbaumov (vidjeti sadraj njegove knjige objavljene 1986. godine zajedno s
komentarima koji je prate).
Ovdje neemo detaljno ulaziti u tu raspravu. Kakve god bile Freudove manjkavosti i tekoe
psihoanalitike prakse i teorije, teko je porei da je Freud za sobom ostavio barem dvije pozitivne
ostavtine. Prvo, on je prvi predloio terapiju bolesnika s psihijatrijskim poremeajima pomou
paljiva sluanja zajedno s uvaavanjem i potivanjem njega kao ovjekarU'apadnoj psihijatrijskoj
praksi sve psiholoke terapije s pojedincima neto duguju Freudu. Drugo, i ovdje elimo istaknuti taj
vid: Freud je uveo pojam transfera koji e preivjeti ak i ako psihoanalitika terapija u tome ne
uspije (Singer i Singer, 1992).
O pojmu transfera raspravlja se u Freudovu prvom sveobuhvatnom prikazu povijesti sluaja
(1905). Ta je terapija voena tijekom posljednja tri mjeseca 20. stoljea kada je Ida Bauer, koju je
Freud nazivao pseudonimom Dora, svaki dan osim nedjeljom dolazila Freudu u njegovu
psihoterapijsku ordinaciju u Beu, u Berggase 19 (Bernheimer i Kahane, 1985). U toj povijesti
sluaja Freud je objasnio svoj novi nain rada kada se od bolesnika trai da legne na kau i da pria
svoju ivotnu priu govorei sve to mu padne na- pamet, dok analitiar predlae tumaenja kako bi
popunio praznine u prii.
a 6/: < \i(//nu/ix/ r/neut/
Sigmund Freud roen je 1856. godine. izvanrednim profesorom. Premda je uvijek
Njegov otac bio je siromaan trgovac vunom. bio osjetljiv na priznanje za koje je drao da mu
Od svoje etvrte godine pa sve do godinu dana pripada, unazad gledajui moe se vidjeti da mu
prije smrti ivio je u Beu. Godine 1938. Freud je otada sudbina postala naklonjena i njegov se
je sa svojom obitelji pobjegao pred nacistima u utjecaj irio sve dak jo za ivota nije postao
En- glesku. Posljednju godinu svoga ivota jedini psiholog ije je ime bilo poznato veini
proveo je u Londonu. Umro je od raka u rujnu ljudi. Njegov rad predstavlja temelje ne samo
1939. godine. Godinu dana nakon stjecanja psihologije i psihijatrije, ve je vaan i u
diplome lijenika, 1881. godine, upoznao je umjetnosti odnosno knjievnosti. Freud je
Marthu Bernays, u koju se silno zaljubio i tada utjecao na strukturu miljenja u 20. stoljeu.
je zapoela njihova kreposna etverogodinja Premda je bio kontroverzna linost, Freud je
veza, ije su frustracije vjerojatno pridonijele ipak osniva psihoterapije razvijene na
njegovim teorijama seksualnosti. Nakon Zapadu, jer je njegova elja bila da shvati
razliitih vie-manje uspjenih pokuaja znaenje psihijatrijskih simptoma, a ne samo
napredovanja u podruju biologije i neu- da ih ubla- i. Danas se ponovo preispituje
rologije, Freud je zapoeo lijeenje bolesnika Freud- ova reputacija zbog kontroverzi glede
hipnozom tvrdei kako u tome nije osobito ljudi koji izvjetavaju o vraanju potisnu- tih
uspjean pa je zapoeo lijeenje koje je postalo sjeanja (biografski podaci preuzeti su iz Gay,
poznato kao psihoanaliza. Freud je 1902. 1988, Salloway, 1979).
godine na Bekom sveuilitu bio proglaen
Slika 12.1 Skoro svi oblici terapije ukljuuju sluanje i razgovor s klijentom, razumijevanje
emocionalnog ivota osobe - postupci koje je uveo Freud.
Transfer jej>okazatelj onoga to se u ovoj knjizi naziva emocionalnim shemama, tj. mentalnim
modelima koji ukljuuju pravila i emocije koje prate stvaranje veza s drugim ljudima, a proizlaze iz
naih intimnih odnosa.
Freud se pitao to je to transfer (1905). To su nova izdanja ili faksimili impulsa i fantazija koji...
zamjenjuju neku drugu osobu iz djetinjstva (kao to su majka ili otac) u obliju lijenika (str. 157).
Emocionalni stavovi prema ljudima iz djetinjstva projiciraju se u terapeuta. Tako je, na primjer, Dora,
u Freudovu sluaju, rekla da je njezin otac uvijek volio tajnovitost i zaobilazne putove. Potom se
tijekom svoje analize, prema Freudu odnosila jednako oprezno kao i prema svome ocu.
Uzmimo jo primjer bolesnika dananjega doba, Toma (Singer i Singer, 1992): Tomov otac
potjee iz dobrostojee obitelji, ali obavlja slabo plaen i neprestian posao. On je verbalno
zlostavljao Toma, bio je ironino kritian prema njemu, dominirajui prema Tomovoj majci, koja je
Tomu bila izvor utjehe. Tijekom terapije Tom je opisao sljedei dogaaj. U prvom razredu osnovne
kole Tom i ostala djeca dobili su zelene bojice. Tom je svoju savijao kako bi vidio koliko e izdrati.
Naravno, bojica je puknula i Tom je zatraio novu. Uiteljica je podigla smeu (braun) bojicu koju je
odluila dati Tomu i rekla: B kao braun i kao beba (str. 518), posramivi ga pred cijelim
razredom i potom ga zakljuavi u garderobni ormar u dnu uionice, gdje se Tom osjeao sigurnim.
Naravno, ovaj davnanji zapamen dogaaj nije bio poetak Tomovih psihikih tekoa, ali je on
osjeao da je on obiljeio njegov ivot. Singer i Singer slau se da je to tako. Premda se Tom elio
obrazovati za raunovou, radio je kao ista po kuama. Prema svom terapeutu drao se na
odstojanju. U Tomovu ivotu prevladavala je emocionalna shema straha od stida i ponienja, i ona ga
je gurnula u marginalizirano i osamljeniko zanimanje, gdje je mogao biti ljut na druge ljude a da
im se ne mora suprot- stavljati. U transferu prema terapeutu ponavljale su se iste te teme, ali u
drukijem izdanju, dok je Tom ostao na udaljenosti i rteukljuen. Tuio se da je terapeut suzdran i
na pomalo prikriven nain Tom je izraavao ljutnju i prezir prema terapeutu, kao i prema ostalim
autoritetima.
Teme koje ljudi donose u terapiju, esto u svojoj sri imaju duboJd sukob tako da dovode do
samoporaza. Tomova tema bila je da bi on htio imati pro- fesionalnu karijeru, ali se boji ponienja.
Volio bi se odluno suprotstaviti autoritetima, ali to moe uiniti samo prikriveno. Polako, pomou
terapeuto- vih tAimaenja, Tom je poeo uviati svoj strah da e ga terapeut kritizirati i odbaciti.
Istodobno je u vanjskom svijetu poeo postupati mnogo svrsishod- nije. Na kraju terapije zavrio je
prvu etvrtinu obrazovanja za raunovou.
Kao to smo ve objasnili, transfer je vaan jer su emocionalne sheme koje lee u podlozi
ivotnih stilova i odnosa s drugima davno stvorene, a potom se razrauju i upleu u mnoga ivotna
podruja. Iskustva iz djetinjstva nije mogue izmijeniti, ak i ako ih tono raspoznajemo. Pojam
transfera znai da se uinci emocionalnih shema izravno pojavljuju u terapijskom onosu. S tera-
peutova gledita Strachey (1934) pie sljedee: Umjesto da najbolje to znamo izlazimo nakraj sa
sukobima iz prolosti koji se odnose na davno prole okolnosti i mumificirane linosti, a iji ishod je
unaprijed odreden, mi smo ukljueni u stvarnu i neposrednu situaciju kada su terapeut i bolesnik
glavni likovi prie (str. 132). Usto, prema Stracheyu, postoji mogunost da e, kada djelomino
nesvjesni uvjeti emocionalne sheme u kojoj je klijent bio ukotvljen dou na svjesnu razinu, on moi
izabrati novo rjeenje u odnosu s terapeutom i ono e se poopiti i na druge odnose izvan terapije.
Singer i Singer (1992) kau da je transfer sastavni dio mnogih odnosa. Psi- hoanalitika terapija
je mjesto namijenjeno prepoznavanju emocionalnih shema i nastojanju da ih se izmijeni. Meutim
transfer se javlja pri gotov: svakom susretu s lijenikom, dok se nadamo da e on (ili ona) paziti na
na;. poboljati nae stanje, kao to su to nekada mogli ljudi koji su se brinuli o nama. Cak i terapeuti
koji nisu analitiari priznaju da se transfer javlja u gotovo svim vrstama psihoterapije. Javlja se
prilikom poduavanja, u susretima s ljudima koji imaju odreenu mo ili utjecaj.
I to je najgore, transfer se javlja i u intimnim odnosima. Izravni pokazatelj kako teme o

intimnosti u djetinjstvu traju i u odrasloj dobi, utvren je u longitudinalnom istraivanju (opisanom
u 7. poglavlju) koje su proveli Waters : sur. (1995) kada je stil privrenosti iz prve godine ivota bio
prenesen _ razoblje nakon vie od 20 godina u obliku osobite vrste prepriavanj:- (autononmo,
zaokupljeno, naputeno) tijekom Intervjua o privrenosti u odrasloj dobi. Sjeate li se Bartlettove
(1932) teorije shema o kojoj smo gc - vorili u 9. poglavlju? Shema je organizacija znanja i
spremnost na djelovanje.
Novi dogaaji uvrtavaju se u emocionalne sheme kao i u sheme znanja koje je Bartlett
prouavao. Isto tako se dogaaj s bojicom, koji je u prvaiu Tomu izazvao sram,
uklopio u njegovu ivotnu priu koju on pria sebi i svom terapeutu. Ta bi shema,
kada bismo je prepriali rijeima, ukljuivala neto poput ovoga: Izbjegavam sve
prilike gdje bih mogao biti ponien od strane autoriteta, jer e to u meni izazvati stid.
Ta shema predstavlja oi kroz koje Tom promatra svijet u kojem ivi, ruke i noge
kojima djeluje u njemu. Ona stvara nezadovoljavajui svijet i potkrepljuje upravo ona
iskustva koja je potvruju.
Problematine emocionalne sheme esto su utemeljene najakim eljama usko
povezanim s uvjerenjima o tome zato elje ne valjaju ili kako ne mogu biti ispunjene.
(Dahl, 1991). Tako, na primjer, ljudi mogu imati emocionalne sheme prema kojima
znaju da e se uvijek dogoditi neto loe, ako su ljuti, ili da ne bi smjeli biti uplaeni i
osjeati stid. Osim toga, mogu osjeati da je previe opasno imati jake emocije zbog
opasnosti od gubitka kontrole ili mogu udjeti za intimnou i istodobno biti
prestravljeni da e ih ona preplaviti.
Prema veini psihoanalitiara, glavni cilj psihoanalitike terapije je pre-

poznavanje i tumaenje transfera, jer se u njemu odigravaju glavni uvjeti srnih
emocionalnih shema, kao u predstavi, i to u odnosu s terapeutom. Bilo je mnogo
pokuaja empirijske provjere transfera. Najpoznatija takva istraivanja u podruju
terapije proveli su Luborsky i Crits-Christoph (1990) koji su stvorili metodu
prepoznavanja neega to oni nazivaju srnim temama konfliktnih odnosa u
transferu. Ti su se autori potrudili pokazati da kada terapeuti prepoznaju i protumae
pojavu takvih tema, bolesnikova terapija bolje napreduje ( i sur., 1994).
Razliiti psihoterapijski pravci i njihov uinak
Trenutano postoji nekoliko stotina psihoterapijskih pravaca koje emo ukratko

razmotriti. Veina njih ukljuuje blizak odnos s terapeutom, razgovor i prijedloge
odnosno davanje smjernica. Gotovo svi ukljuuju emocije (Greenberg i Safran, 1987,
1989). Terapija je interakcija s drugom osobom pri kojoj moemo otkriti neka obiljeja
naih emoonalnih shema i u odreenoj nijeri moemo promijeniti njihova obiljeja.
U svim psihoterapijskim pravcima to se nastoji postii mijenjanjem konteksta gdje te
sheme djeluju. O psihoanalitikoj terapiji raspravljali smo ne stoga to ona to najbolje
radi, ve zato to se prva pojavila. Njezin cilj je stvoriti kontekst onosa gdje e klijen-
tove emocionalne sheme biti razumljive. U drugim terapijskim pravcima tome se
pristupa na razliite naine. Ovdje emo koristiti grubu podjelu terapijskih pravaca
koju su nainili Bergin i Garfield (1994).
Iskustvena i humanistika terapija
Iskustvena terapija danas ima vrlo raznolike oblike. Meu njima su getalt terapija, poznata po
udaranju jastuka u ljutnji i razgovaranju s praznim stoli- cama kao da na njima sjede drugi ljudi
kojima elimo otvoriti dio svoje due (Perls, Hefferline i Goodman, 1951); transakcijska analiza,
poznata po pojmovima uznemirujuih igara koje ljudi igraju (Berne, 1964); i psihosinteza^ poznata
po voenoj fantaziji, unutranjim pomagaima i ostalim dijelovima linosti kojima je potrebna
integracija (Assagioli, 1965). Sve su te pravce stvorili psihoanalitiari vjeti u Freudovim metodama
rada, koji su preobliko- vali ili izdvojili jednu ili vie psihoanalitikih zamisli kako bi stvorili novu
terapiju.
Obino se dri da je otac iskustvenih terapija u SAD-u Carl Rogers (1951) sa svojom terapijom
usmjerenom na klijenta koja je izrasla izvan psihoanalitike tradicije. U toj terapiji cilj je da klijent
u odnosu s terapeutom osjeti da je ovaj iskren, emocionalno empatian i da ga ne procjenjuje.
Premda iskustvene terapije osobito cvjetaju u Sjevernoj Americi, one su prepoznatljive i u
europskim tradicijama fenomenologije i egzistencijalizma (npr. Binswanger. 1963).
Sredinja zamisao u ovoj skupini terapija je da emocionalne sheme ukljuuju potiskivanje ili
iskrivljavanje kako bi se pojedinac uklopio u drutveni okvir prihvatljiv i drugim ljudima, ali koji
porie pojedinevu autentinost. Prema tome, glavni zadatak u terapiji je dopustiti klijentu da osjeti
emocije koje se javljaju prilikom prvotne procjene, umjesto da ih porie, iskrivljuje ili potiskuje.
Sheff (1979) predlae svoj nain razmiljanja o takvim primarnim emocijama: o tome kako su
nastale i kakav je uinak njihova ponovnog stjecanja. Sheff proces pronalaenja izgubljenih emocija
naziva katarzom. To je bilo obiljeje mnogih Freudovih ranih sluajeva, poput Katharine o kojoj smo
raspravljali u 1. poglavlju. Premda se Ijudi esto sjeaju traumatskih dogaaja iz djetinjstva poput
okrutnosti, zlostavljanja ili uskraivanja, odnosno gubitka voljene osobe, neuspjeha u odnosima s
drugim ljudima ili u poslu, tj. dogaaja koji izazivaju vrlo jake emocije, esto se dogaa da nisu
izrazili emocije povezane s njima.
Kada se u terapiji pojave sjeanja na vaan, emocijama nabijen dogaaj, to je obino popraeno
brojnim emocijama. Njihovo doivljavanje moe biti vano u oslobaanju klijenta od emocionalno
bezvrijednog ili pretjerano tje- skobnog ivota. Sheff (1979, str. 14-17) opisuje taj proces na sluaju
mukarca koji je sudjelovao u grupnoj psihoterapiji. Roditelji su ga odgajali da bude pravi
mukarac, tj. da bude jak i tih. Od esnaeste do etrdesete godine samo je jednomplakao. Nije
izraavao svoje emocije i esto je imao jake napade migrene. Nakon dugogodinjeg braka, u svojoj
etrdesetoj godini odvojio se od ene i djece. Bio je napet i usamljen. U psihoterapijskoj grupi koja
je isticala vanost izraavanja emocija, na prijedlog voditelja, ponavljao je reenicu Boli me.
Pomalo je zavidio ostalim lanovima grupe koji su mogli plakati. Jedne veeri dok je u prijateljiinoj
kui opisivao svoju grupu, ponovio je neke reenice koje je tijekom grupnog susreta izgovorio i
poeo je plakati. Plakao je 20 minuta i u poetku je bio napet, a potom se sve vie oputao. Nakon
kratkotrajnog odmora poeo se znojiti i jako tresti i to je tra- jalo otprilike 30 minuta. Potom je
nakon drugog kratkog odmora postao neizrecivo ljut i poeo je psovati. Osjetio je da se njegova
prijateljica zabri- nula, no ona je rekla da je sve u redu pa je jo neko vrijeme tako nastavio. Rekao je
da ne moe dokuiti zbog ega je ljut. Nakon toga je kratko predah- nuo pa se poeo smijati i silno
se razveselio. est mjeseci kasnije doivio je neto slino. Godinu dana nakon prvog izljeva emocija
gotovo je svakonevno plakao. Imao je osjeaj da se u temeljima promijenio, da je postao
emocionalno otvoreniji, manje predan poslu, manje nestrpljiv i krea- tivniji.
Prema Scheffovu miljenju, kad se pojave intenzivna emocionalna iskustva, bilo rano u ivotu ili,
govorei jezikom Browna i Harrisa (1978), kad se u odrasloj dobi naemo u tekim ivotnim
situacijama, moemo ih doivjeti preplavljujuima ili prilino udaljenima od nas. Tako, na primjer,
kad je tuga preplavljujua, ona ukljuuje vrlo jaku alost, ali i glavobolje, krvarenje iz nosa i osjeaj
sveopeg beznaa. Nasuprot tome, ako se od dogaaja odmaknemo pretjeranim poricanjem, tada e
biti potisnuti ne samo tuga, ve i ostale emocije. Prema tome, ne samo da dogaaj nije potpuno
asimiliran, ve time to nas preplavi ili to ga pretjerano poriemo, prate ga iskrivljenja i druge
popratne pojave. Samo kada dogaaj doivimo takvim kakav jest i to na prikladnoj udaljenosti, on
moe izazvati odgovarajuu tugu i plakanje i tada ga moemo ukljuiti u svoju svjesno prihvaenu
ivotnu priu. Prema tome, terapija, a osobito iskustvena terapija, mjesto je gdje emocije poput sree,
tuge, ljutnje i straha mogu biti doivljene s osjeajem sigurnosti i na odreenoj udaljenosti, a bez
iskrivljavanja.
Bihevior terapija
Bihevior terapija prvotno je nastala radi primjene principa Pavlovljeva uvjetovanja za ublaavanje
tjeskobe (Wolpe, 1958), i ona je vjerojatno najvre utemeljen oblik terapije nastao nakon
psihoanalitikih pristupa. Wolpe je razvio terapijsku tehniku koja se naziva desenzibilizacijom. Ako
je ometajua tjeskoba odgovor strahom, a nauen uvjetovanjem na ogaaje koji u drugim ljudima
ne izazivaju strah, tada se za njezino ublaavanje mogu primijeniti principi uvjetovanja. Ne postoji
lagan nain kojim se moe naprosto oduiti uvjetovana veza; potrebno je nauiti novu vezu koja e
postati istaknutija.
Uzmimo primjer agorafobije, koja, prema Kessleru i sur. (1994) ima prevalenciju od 5.3% (v.
tablicu 11.1) i uestalija je kod ena, a jo je ea ako ukljuimo sluajeve gdje se javlja i panika.
Osoba koja ima agorafobiju boji se izii iz kue i ini sve kako bi to izbjegla, osim kad je u pratnji
nekoga kome je privrena, obino suprunika ili roditelja. Tijekom postupka desenzibilizacije
klijenta se sustavno poduava da u leeem poloaju oputa jednu po jednu skupinu miia,
usmjeravajui panju na disanje i doputajui za- brinjavajuim mislima da nestanu. Ovaj se
postupak usmjerava na tjelesne znakove i na odreen nain slian je tehnikama meditacije nastalim u
istonim religijama (mnogi praktiari desenzibilizacije zaista se poinju zani- mati za istonjake
zamisli). Uvoenje oputanja, kao reakcije na terapeutcv poticaj, po mnogo emu nalikuje i hipnozi.
Temeljna zamisao je uparivanje slika koje izazivaju strah s oputanjem tijela, to je nespojivo s
jakom reakd- jom tjeskobe i to e, ako se nastavi, ublaiti strah. Klijenta se potom ohrabruje da
tehnike oputanja primjenjuje i u svakodnevnom ivotu te da ih vjeba pri izlaenju iz kue.
Bihevior terapija provodi se na mnogo razliitih naina uz koritenje razliitih tehnika za
ublaavanje razliitih tekoa (Emmelkamp, 1994 Danas se lijeenje anksioznih poremeaja obino
ne temelji na zamiljanju. kako je to Wolpe prvotno predlagao, ve na izlaganju klijenta stvarnoj
situaciji koje se boji. Suoavajui se sa stvarnim ivotnim situacijama koje izbjegavaju, klijenti se
na njih privikavaju i doivljavaju ih podnoljivima umjesto nepodnoljivima (Mathews, Glede i
Johnson, 1981). Terapeut razliiiin: tehnikama te ohrabrivanjem i umirivanjem, uvjerava klijenta da
poduznu
Slika 12.2 U bihevior terapiji tijekom esenzibilizacije terapeut (ovdje dr. Amol; Lazarus) koristi
uputu koja nalikuje onoj kod hipnoze, navodei bolesnika da >. opusti i zamisli ugodne scene.
Terapeut potom nastoji pomou uvjetovanja upar:: slike koje izazivaju tjeskobu s oputajuim i
ugodnim slikama kako bi se tjeskob- ublaila.
ono to mu se inae ini pretekim. Terapeut obino uspijeva pridobiti klijente da doive sebe u
novom kontekstu i na nove naine. Ova vrsta terapije moe se opisati kao edukacija, savjet,
voenje, stvaranje planova za vjetije djelovanje u vanjskome svijetu. Odnos izmeu bihevior
terapeuta i klijenta podsjea na odnos atletiara i njegova trenera.
Bihevioralne metode omoguuju klijentima da sebe doive djelotvorni- jima, uz istodobnu

sposobnost podnoenja tjeskobe i drugih vrsta otpora prema postizanju ciljeva, a katkada i
upravljanja njima. Prema tome, o tim se metodama esto govori kao o metodama upravljanja stresom
i raspoloenjima. Meu novijim savjetima koji se temelje na ispitivanju onoga to ljudima koristi
u upravljanju loim raspoloenjem je i prijedlog ch se uz tjelesno oputanje koristi i tjelovjeba
(, Nevvman i McCain, 1994).
Kognitivna i kognitivno-bihevioralna terapija

Najpoznatiji i najbolje istraeni oblik kognitivne terapije razvio je Beck (1976). Rije je
suvremenom potomku stoikog filozofskog lijeka za duu. Temelji se na pouavanju ljudi da
prepoznaju i izbjegnu pogreke u situa- cijskim procjenama dogaaja koji izazivaju emocije. I druge
vrste kognitivne terapije temelje se na slinim principima. Argument za to je da ljudi nee doi do
oajavajuih emocionalnih zakljuaka i nee postati depresivni ako ne razmiljaju po odreenim
obrascima.
Da bismo vidjeli kako terapija djeluje u takvim sluajevima, opet emo razmotriti Beckov
primjer, o kojem je ve bilo rijei u 4. poglavlju, o inovnici koja vodi brigu o medicinskim dosjeima
i koja je imala depresivne osjeaje kad joj je medicinska sestra operaterka rekla: Mrzim medicinske
podatke. Od klijentice se traiio da u dnevnik zapisuje takve dogaaje, sve emocije koje su se
pritom javljale, misli koje su ih pratile i potom druge mogue misli. Ona se uspjela odmaknuti od
svojih nizova emocija i misli, tj. krugova misli koje izazivaju emocije koje izazivaju misli, a koje
potom izazivaju nove sline emocije (Teasdale, 1988). Pokazalo se da je pisanje, u svim kulturama
gdje se ono rabi, postalo glavno sredstvo za razmiljanje o znaenju emocija i za njihovo
osvjetavanje. Osim toga, Beck (1976, 1979) u svojoj terapiji tvrdi da obrasci koji izazivaju tjeskobu
i depresiju ukljuuju situacijske procjene koje su proizvoljne, apsolutne i osobne. Ako klijenti uspiju
nainiti drukije procjene, tj. atribucije koje su vanjske umjesto unutranje, lokalne a ne globalne,
nestabilne a ne stabilne, o dogaajima koji izazivaju emocije, tada se mogu pojaviti drukije emocije
koje e prekinuti zaarani krug. Prema tome, kognitivna terapija doputa reviziju srnih uvjerenja i
planova mijenjajui odgovor na pitanje koje Stein, Trabasso i Liwag (1994) dre sredinjim
pitanjem situacijske procjene, a to je: Sto mogu uiniti glede toga?
Openito se pokazalo da Beckova kognitivna terapija depresije (katkada nazvana kognitivnom
bihevior terapijom) ima povoljno djelovanje (Hollon i
Beck, 1994). Njezini uinci usporedivi su s uincima antidepresiva. U jednon: od do sada
najobuhvatnijih istraivanja psihoterapije, gdje je u klinikim uvjetima sudjelovalo 239 bolesnika
(Elkin, 1994), pokazalo se da je Beckova kognitivna psihoterapija bila uspjena. Druga vrsta
psihoterapije i antidepresivi takoer su povoljno djelovali. Meutim, ni psihoterapija niti antidepre-
sivi nisu imali jae djelovanje od placebo tableta kombiniranih s podravajuim odnosom kliniara.
Djelotvornost takvih placebo uvjeta moe se povezati s nalazom da se depresija openito povlai
poto ljudi nakon veih nedaa pronau nove ivotne projekte. Meutim ini se da uinak psihotera-
pije dulje traje. Postoje i pokazatelji da je u lijeenju depresije Beckova koe- nitivna terapija bolja od
drugih vrsta psihoterapije (Robinson, Berman i Ne- imeyer, 1990). Prikupljeni su i podaci prema
kojima nekim bolesnicima vie pomae kognitivna terapija, nekima vie koriste antidepresivi, ali do
sada nisu utvrene razlike u uincima ta dva oblika tretmana na obrazac depresije. Takav bi nalaz
bilo teko objasniti ako obje vrste tretmana ne djeluju prek:- danjem zaaranog kruga o kojem govori
Teasdale (1988).
Obiteljska terapija
U veini sluajeva emocije se ne javljaju samo u pojedincima, ve se pojavljuju tijekom
interakcije s drugim ljudima. Obiteljska terapija je vrsta psihoterapije koja se ne provodi s
pojedincem, ve terapeut radi s cijelon: obitelji s ciljem razumijevanja takvih obrazaca i pomaganja
obitelji da ih rijek (Goldenberg i Goldenberg, 1991). Tipian i dobro poznat pojam u obiteljsk terapiji
je triangulacija. Kad izmeu mua i ene postoji emocionalni suko'r koji ne ele izravno pokazati,
oni ipak svojoj djeci prenose dio tjeskobe ko :. vlada u njihovu odnosu, to u djeci, primjerice, moe
izazvati strah da e roditelji razvesti. Tada se moe dogoditi da dijete sklono izraavanju tjeskobe na
tjelesni nain, pone razvijati tjelesne simptome, ime se roditeljski panja zadrava upravo na
njima. Oni se mogu objasniti jedino u terminima strukture cijele obitelji. Minuchin, Rosman i Baker
(1978) u svojoj knjizi gc- vore o djeci koja obolijevaju od anoreksije, astme i psihosomatskog oblika
eerne bolesti. Sve te bolesti imaju veliku snagu monopoliziranja panie obitelji i sve mogu
ugroavati djetetov ivot. Posljedica toga je da majka i ota; poinju svoju panju usmjeravati na
djetetovu bolest, umjesto na sukobe u svom odnosu. Prijetnja zbog meusobnog nezadovoljstva se
smanjuje, ali N- tetu kronino bolesna djeteta. Oblik obiteljske terapije nazvan struktural- nom
terapijom sastoji se od rada s cijelom obitelji: na primjer, pridobivanjer roditelja da jedan s drugim
razgovaraju umjesto da ostaju u pretjerano eir. > cionalnom odnosu s djetetom. To moe pomoi u
oslobaanju djeteta od tereta odravanja obitelji na okupu, to roditeljima omoguuje da postanu
svjesni svojih sukoba i time sposobniji da ih rijee.
Druge vrste obiteljske terapije oslanjaju se na vie bihevioralne metoe poduavanja i

savjetovanja. Razmotrit emo samo jednu od njih koja potje;: iz istraivanja Indeksa izraavanja
emocija o kojem smo govorili u 11. poglr. - lju. U novije vrijeme provedena su etiri pokuaja
intervencije koja su ukljuivala psihosocijalnu edukaciju i obiteljsku terapiju s obiteljima visokog
In- deksa izraavanja emocija. U svima su dobiveni slini rezultati koji pokazuju ublaavanje
psihotinih simptoma. Evo rezultata jednog takvog istraivanja provedenog u Pittsburghu (Hogarty i
sur., 1986). Autori su zapoeli rad sa 130 obitelji shizofrenih bolesnika koje su imale visoki Indeks
izraavanja emocija. Od ukupnog uzorka, 90 obitelji bilo je spremno prihvatiti cjeloviti tretman i
istraivai su od njih nainili etiri skupine:
obiteljska terapija i terapija lijekovima shizofrenog bolesnika (N=21)
poduavanje i uvjebavanje socijalnih vjetina i terapija lijekovima (N=20)
obiteljska terapija, poduavanje i uvjebavanje socijalnih vjetina te terapija lijekovima
(N=20)
samo terapija lijekovima (N=29)
Obiteljska terapija sastojala se od edukativne radionice i susreta sa svakom obitelji u njezinu

domu. Cilj je bio poveati znanje o bolesti, ojaati socijalnu mreu i pomoi u suoavanju s
tekoama. Poduavanje i uvjebavanje socijalnih vjetina provoeno je samo s bolesnicima radi
poboljanja njihove percepcije socijalnih odnosa te poticanja izravnijeg i odlunijeg odnosa s
lanovima obitelji.
Poetna stopa povratka bolesti u razdoblju od jedne godine bila je 41% (12 od 29 obitelji koje su
bile ukljuene u lijeenje samo lijekovima). U svakoj od skupina koje su imale bilo obiteljsku
terapiju ili trening socijalnih vjetina, samo je pet bolesnika ponovo oboljelo unutar godine dana. U
skupini koja je bila ukljuena u obiteljsku i farmakoloku terapiju, ni jedan bolesnik nije ponovo
obolio. Dobivene razlike bile su statistiki znaajne. Obiteljsko ozraje poboljano je time to su
lanovi obitelji izraavali manje neprija- teljstava prema shizofrenom lanu, a on je postao izravniji u
izraavanju emocija, tj. bio je manje uznemiravajui, odnosno manje patogen.
Zato su emocije u sreditu psihoterapije?

Greenberg i Safran tumae kako treba poimati razliite vrste emocija u terapiji. No zato one
imaju takvu sredinju ulogu? Greenberg (1993) kae da iskazivanje emocija daje smisao shemama na
kojima se one temelje, daje jas- nou i osjeaj kontrole u ivotu i pokazuje na to se valja usmjeriti.
U skladu sa sadrajem ove knjige, drimo da se na to pitanje moe odgovoriti trojako.
Prvo, i vjerojatno najvanije, emocije upuuju na ciljeve ili brige. Tijekom ivota postavljamo si
mnogo ciljeva i zapoinjemo razliite projekte. Neki od njih, poput privrenosti, oblikuju se bez
rijei. Ono to nastaje kasnije, moe nastati na vidljivije naine, ali bez naeg uvida u to kako nai
cijevi utjeu jedan na drugoga, pa nismo svjesni nekih njihovih posljedica. Emocije su znak da je
neki cilj ugroen. Ako smo toga samo djelomino svjesni, emocije moeu biti najbolji pokazatelj
njegove vanosti. Prema tome, jedan od zadataka ps:- hoterapije je raditi na timpokazateljima kako
bismo stvorili osvijeten mode! strukture ciljeva kao dio svijesti o sebi.
Drugo, emocionalne navike stjeu se tijekom ivota. Mi stvaramo i posjedujemo odreenu
unutranju teoriju ili shemu koja nam pomae da shvatimo to nam se dogaa i koja nas obavjetava
o tome to treba uiniti, osobito u odnosima s drugim ljudima. Teki ivotni dogaaji i unutranji
sukobi predstavljaju izazove naoj implicitnoj teoriji, tjerajui nas na promjenu stavova i uvjerenja
i stvaranje drukijih planova. Terapija je mjesto gdje moemo postati svjesniji obiljeja svojih
shema ili teorija i gdje ih moda moemo promijeniti.
Tree, ako postoje osnovne emocije, tada se njihovi dijelovi mogu javljati neovisno o onome to
ih je uzrokovalo, i stoga mogu biti u obliku nejasnih, ah uznemirujuih strepnji. Budui da se neke
emocije (ukljuujui ljubav) mogu projicirati sada u jedan, a potom u drugi objekt, neke emocije
mogu biti doivljene kao udna prieljkivanja. Jedan od zadataka terapije, ali i ivota. jest postii da
izraavanjem emocija u susretu s drugim ljudima one postanu jasnije. One se tada kristaliziraju u
razumljivije emocije, a njihovo podrijetlo: sadraj postaju jasniji; kao to bi rekli filozofi, one
postaju vie namjerne, a mi smo ih svjesniji.
Pomae lipsihoterapija?
U odjeljku o kognitivnoj terapiji i obiteljskoj terapiji utemeljenoj na In- deksu izraavanja
emocija, spomenuli smo sluajeve kada je terapija bih uspjena. Ali to je s mnogim drugim vrstama
terapije? Pomau li openit: psihoterapije? Odgovor je: Pomau, usprkos glasinama u suprotnom
smjeru. Do sada je provedeno na stotine istraivanja razliitih vrsta ps:- hoterapije gdje su klijenti po
sluaju svrstavani u skupine kako bi se usporedili uinci terapije kod onih koji su bili u terapiji i
onih iz usporedne skupine. Jedno od najboljih istraivanja u tom podruju proveli su Sloane i sur.
(1975) kada su utvrdili da su i bihevior i psihoanalitika terapija, koju su provodili vrsni terapeuti,
imale pozitivne uinke u razliitim mjerama, u odnosu na usporednu skupinu ljudi na listi ekanja za
terapiju. Uinci dvije vrste terapije nisu bili jako razliiti.
U jednoj od prvih upotreba statistike tehnike nazvane meta-analizom. procijenjeni su prosjeni
uinci terapije (Smith, Glass i Miller, 1980). Pregle- dom 475 istraivanja spomenuti autori pokazali
su da je prosjena veliir.; uinka razliitih vrsta psihoterapije, ukljuujui psihoanalitiku i bihevie:
terapiju, iznosila 0.85 jedinica standardne devijacije. To znai da je pros- jenoj osobi ukljuenoj u
terapiju bilo bolje u odnosu na 80% lanovi usporedne skupine koji nisu bili u terapiji. Lambert i
Bergin (1994) daju sveobuhvatan pregled meta-analiza razliitih vrsta psihoterapije i dolaze do
slinih zakljuaka, s dodatkom da su uinci psihoterapije trajali mjesecima, a u nekim sluajevima i
godinama, Ti su rezultati uglavnom potvreni i u jo jednom pregledu meta-analiza psihoterapijskog
djelovanja i edukativnih intervencija (Lipsey i Wilson, 1993). Razmjerno kratkotrajna psihoterapija
(obino 12 susreta) bila je djelotvornija od veine edukativnih intervencija oblikovanih, npr. radi
poboljanja uenja matematike.
Spomenuti rezultati prilino su openiti i predstavljaju prosjek odreden na velikom broju
klijenata. To ne znai da je svaka terapija djelotvorna ili da svi terapeuti uspijevaju pomoi
klijentima. Neke terapije vidljivo su uinkovitije od drugih. Meutim loa je vijest da psihoterapija
moe i tetiti. Lambert i Bergin (1994) pronali su istraivanja gdje se pokazalo da su terapeuti bili
nedjelotvorni ili da su ak natetili klijentu. Na primjer, Orlinsky i Howard (1980) prikazuju
sluajeve 143 ena koje su bile u terapiji kod 23 terapeuta. Sest terapeuta bilo je uspjeno: vie od
84% njihovih klijentica bilo je u boljem stanju na kraju terapije, a ni jednoj od njih nije bilo loije.
Pet terapeuta nije bilo uspjeno: manje od 50% klijentica bilo je u boljem stanju, a njih 10% osjealo
se loije nego prije terapije. Zenski terapeuti mnogo su vie pomogli tim klijenticama, vjerojatno
zahvaljujui empatiji.
A to je s odreenim vrstama terapije? U literaturi se mogu pronai istraivanja terapijskih
ishoda za veinu starijih vrsta terapija, obino s pozitivnim rezultatima. Usprkos svojoj silnoj
predanosti, terapeuti razliitih orijentacija esto postiu sline uinke. Neka terapijska postignua
veoma nalikuju uincima koji sami po sebi nisu psiholoki: Spiegel i sur. (1989) utvrdili su da su
bolesnice s metastaziranim rakom dojke, po sluaju svrstane u terapijske skupine podrke koje su se
sastajale jednom tjedno, ivjele otprilike 18 mjeseci dulje u usporedbi s usporednom skupinom
slino bolesnih ena koje su jednako medicinski lijeene, ali bez grupne terapije.
Lijekovi, a osobito antidepresivi i lijekovi za smirenje koji ublaavaju tugu
i tjeskobu, i dalje su terapija izbora mnogih psihijatara. Rije je o drevnom medicinskom postupku:
ublaavanju patnje. Cilj takva pristupa razlikuje se od ciljeva veine psihoterapija, ukljuujui i
kognitivno-bihevioralnu terapiju, a to je razumjeti emocije koje izazivaju patnju.
Psihoterapija bez strunjaka

Vjerojatno najvei problem s terapijom je njezina dostupnost. U 11. poglavlju iznijeli smo
podatke o prevalenciji psihijatrijskih poremeaja u SAD-u koje su prikupili Kessler i sur. (1994).
Sada emo razmotriti dva najea poremeaja, tjeskobu i depresiju. No prije toga pozabavite se
raunanjem: pomnoite stope prevalencije ovih poremeaja s brojem stanovnika SAD-a (otprilike
250 milijuna), od kojih vie od polovice ima izmeu 15 i 54 godine, tj. u dobi su na kojoj su i
prikupljeni podaci o prevalenciji. Zakljuit ete da svake godine nekoliko desetaka milijuna
Amerikanaca pati od klinike tjeskobe ili depresije ili od oba poremeaja. ak i u drutvu tako
velikih mogunosti, jo uvijek nema dovoljno strunjaka u podruju duevnog zdravlja koji bi bili
svima dostupni. Promatrajui svaku godinu zasebno, Kessler i sur. (1994) utvrdili su da se samo
petina ljudi s poremeajem obratila strunjaku, a od njih je samo polovica potraila pomo
strunjaka u podruju duevnog zdravlja. Psihoanalitike seanse koje se odravaju etiri do pet puta
tjedno, oigledno su dostupne samo malom broju ljudi. ak i krai tretmani poput bihevior i
kognitivne terapije obino ukljuuju dvanaest susreta.
I to onda rei o dostupnosti psihoterapije? S jedne strane, uz terapiju s pojedincem koju su razvili
Freud te njegovi sljedbenici i kritiari, postoji i druga vrsta terapije, vie populistika, koja ukljuuje
sastajanje ljudi u grupama. Meu utemeljiteljima takvog terapijskog oblika je i Jane Addams, koja
je 1889. godine otvorila kuu za grupni socijalni rad i kasnije dobila Nobelovu nagradu te Joseph
Pratt, koji je 1950. godine otkrio da su tuberkulozni bolesnici koji su se sastajali u grupama od
otprilike 20 lanova stvorili meusobne socijalne veze koje su vrlo povoljno djelovale na tijek
bolesti.
Otprilike u isto vrijeme kada su se u SAD-u poele primjenjivati metode grupnog terapijskog
rada, u istom gradu gdje je Freud zapoinjao svoju terapijsku praksu s pojedincima, poeo je raditi
jedan drugi terapijski inovator. Bio je to Jacob Moreno, koji se kao student medicine sastajao s
ljudima u bekim parkovima u obliku koji je bio spoj djeje igre i neformalnog teatra, i kasnije je
nazvan psihodramom. U takvom nainu rada, sudionici u mati ponovo glume neke elemente tekih
obiteljskih i ivotnih situacija. Godine 1921. Moreno je u Beu otvorio Teatar spontanosti i on je
skovao pojmove grupna psihoterapija i susretanje (ENCDUNTER) (Moreno, 1940).
Kad je rije o ishodima, utvreno je da je grupna terapija djelotvorna poput individualne
(Tillitski, 1990). Meutim osim struno voenih grupa, u SAD-u se pojavio niz razliitih vie
populistikih oblika grupnog rada, kao to su, na primjer, grupe susretanja. Njihova popularnost bila
je najvea 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea. Premda je ona danas neto smanjena, takve grupe nisu
prestale s radom. Takvi i mnogi drugi oblici rada imaju terapijske ciljeve, no veina se nalazi pomalo
izvan uobiajene psihijatrijske i psihologijske prakse (Shaffer i Galinsky, 1974). Taj pokret danas
ukljuuje brojne organizacije samopomoi utemeljene na grupnim susretima, kao to su, primjerice,
grupe Anonimni alkoholiari.
ak i uz populistiku grupnu terapiju, pomoi jo uvijek nema dovoljno. Zbog toga ne udi da na
pitanje o tome kome se obraaju, kad su u emocionalnoj krizi, ljudi nabrajaju razliite osobe
ukljuujui sveenike, rabine, lijenike, ali prvenstveno prijatelje. Prisjetite se da smo u 8. i 11.
poglavlju rekli da je najbolji zatitniki initelj od emocionalnih poremeaja, u djejoj i odrasloj
dobi, odnos s drugim ljudima, tj. prijateljstvo, to se struno naziva socijalnom podrkom.
Prema tome, meu najvanijim ciljevima psihijatrijske zdravstvene brige trebao bi biti takav
razvitak drutva koji e onemoguiti drutvenu marginali- zaciju ljudi. Istodobno, one aktivnosti za
koje su strunjaci u podruju duev-
Siika 12.3 U Sjedinjenim dravama i Europi 1970-ih bile su vrlo popularne grupe -r-retanja, a grupna
terapija je jo uvijek populama. Jedan od utemeljitelja bio je Carl Rogers. (na slici desno, s
naoalama)
nog zdravlja utvrdili da pomau u terapiji emocionalne patnje, treba uvesti u zajednicu,
umjesto da ih provode samo strunjaci koji naplauju svoje usluge.
onalna kreativnost
Emocije pruaju velike mogunosti za kreativnost. Averill i Thomas- Knowles (1991) istiu da
u podruju emocija ljudi mogu biti kreativni isto kao
i u intelektualnim i umjetnikim podrujima. Premda smo u ovoj knjizi iznijeli dokaze da su emocije
bioloki utemeljene, one nisu nepromjenljive. One su vie poput slikarske palete, tj. osnova su za
razradu. Ili da upotrije- : rno drukiju usporedbu: emocije su poput razliitih uroenih pokreta -
pu- zanja na sve etiri, hodanja, tranja, skakanja, koji omoguuju kreativnu razradu u plesu,
klizanju, gimnastici itd. Emocije imaju neke univerzalne vi- ;ve. ali se ipak razlikuju od kulture
do kulture. To nam pokazuje da su one
;no podruje kreativnosti i terapijskog razvoja.
AveriU i ~Nun\ey (1992) kau da pjesnik. Dante jedan od najboY)\h primjera emocionalne
kreativnosti. On se 1274. godine zaljubio u Beatrice. Drimo da neemo pretjerati ako kaemo da
je otada europski i ameriki pojam zaljubljivanja i ljubavi pod utjecajem njegova pisanja. Dante
je upoznao Beatrice kad je njemu bilo devet, a njoj osam godina i on se istog asa u nju zaljubio.
Njih dvoje prvi put su razgovarali tek devet godina nakon prvog su-
sreta, kad su se jednog dana sreli na ulici u Firenci. Ona ga je pozdravila i on je bio
ispunjen sreom. Cini se da se Dante sretao s Beatrice jedino na javnim mjestima i
premda je ona umrla kad je imala 24 godine, njegova Ijubav prema njoj postala je i
ostala glavna tema njegove poezije.
Dante je ljubavi pridavao najveu moguu vanost. U svojim prvim pjesmama iz
zbirke NOVI IVOT (1295) Dante pie o svojoj ljubavi, ali i o svom oaju. U jednoj
pjesmi opisuje kako su ga druge ene zadirkivale jer je padao u nesvijest u prisutnosti
Beatrice i kako je odluio potraiti duevni mir umjesto da se mui Betriceinom
dobrotom i ljepotom. Reynolds u svom predgovoru tim pjesmama kae kako je pjesma
koju je Dante napisao nakon te odluke bila prekretnica njegove i europske knjievnosti:
ona je otvorila vidike i dubine gdje ljudski doivljaj ljubavi proviruje kao neto
najuzvienije i upravlja univerzumom (str. 160). U vrijeme kad je pisao svoje remek-
djelo. BOANSKU KOMEDIJU (1307 - 1321), Danteova ljubav prema Beatrici pretvorila se
u hodoae, prvo k dubinama pakla - mogli bismo rei u ovjekov nesvjesni dio, a
potom kroz istilite, gdje se osvremo na svoj ivot i njegovo znaenje, i naposljetku
u raj, gdje je Beatrice postala njegovvodi.
Dante nije tvorac romantinog njegovanja ljubavi prema nekom idealizi- ranom
biu zbog kojeg postajemo dobri, ali je pronaao rjeenje proturjenosti dvorske
srednjovjekovne ljubavi, o emu je bilo rijei u 2. poglavlju. Premda njegova ljubav
nikada nije ukljuivala i spolne odnose, njegovo pisanje ima duboke kulturalne
implikacije. Mogli bismo rei da je njegovim djelima zapoela nova era.
Za sve nas koji ivimo u zapadnim drutvima, ve samo postojanje erotike

predstavlja priliku za vrlo osobnu kreativnost. Neki Ijudi to izraavaju pjesmama.
Drugi su vie okrenuti razliitim vrstama izraavanja za koja ranije nisu mislili da su
sposobni. I zaista, u zapadnoj kulturi voljeti nekoga moe biti najkreativniji dogaaj u
ivotu, reakcija na promjenu, gdje se jedna osoba iri kako bi obuhvatila drugu i gdje
postoji mogunost otvaranja vrata razumijevanja. No izgradnja sebe i bez takvog jako
mitologiziranog iskustva moe biti jo vei izazov.
Svjesnost
Emocije mogu biti samo gibanja, nejasna uzbuenja, neoblikovani pokret: uma. Ve
smo prikazali podatke o biolokoj utemeljenosti emocija. No kad bismo se tu
zaustavili, nae bi emocije nalikovale na emocije naih roaka, velikih majmuna.
Ljudska bia roenjem ne dolaze samo na svijet, ve postaju dio drutva. Svako
drutvo ukljuuje razliite tradicije vjetina i tehnologije Ono ukljuuje i pojedince s
kojima smo u prijateljskim i drukijim odnosima.
A u svakom drutvu, u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, povijest sa svojim obiljejima oblikuje
vlastite tradicije obiaja i shvaanja onoga to ljudi smjeraju jedni s drugima. Kad je rije o takvim
tradicijama, njihov najvaniji dio su emocije i njihovo razumijevanje.
Ljudi su svjesna bia. Razmiljanjem moemo postati svjesni da smo svjesni. No zato je to
vano? Sto mi to inimo, a to ne bismo mogli initi da nismo svjesni? Mnogi oblici terapije temelje
se na zamisli da je vano osvijes- titi neke vidove emocionalnog ivota, a u prethodnom odjeljku
ovoga poglavlja rekli smo zato bi to moglo biti korisno. Leventhal (1991) tvrdi da se emocije
izraavaju na nekoliko razliitih razina, poput refleksa, shema i pojmova. Samo su pojmovi otvoreni
za svijest i (vie-manje) za namjerne promjene, tako da je trajno pitanje koje se vrste pojmovnih
promjena mogu dogoditi i koje od njih mogu djelovati na strukture niih razina. Ili drukije reeno,
kako moemo utjecati na svoj misaoni i emocionalni ivot (Wegner i Penne- baker, 1993)?
Meutim pitanje zato svjesnost moe biti vana je i mnogo openitije. Jedna od najoitijih
injenica glede emocija jest da one mogu izazvati poremeaj svjesnog razmiljanja. Kakvo je
znaenje te pojave?
Zamisao da mi djelomino sami sebe oblikujemo pomou svjesnog razmiljanja moe se nai
jo kod Shakespearea. Harold Bloom to ovako opisuje: ono to je kod Shakespearea najoriginalnije,
to je toliko originalno, ali tako potpuno u svojim kulturalnim uincima da to danas i ne primjeu-
jemo, ili zamjeujemo da je to netko zapoeo, bilo je predstavljanje promjene prikazivanjem ljudi
kako promiljaju svoje vlastite govore i kako se mijenjaju kroz to razmiljanje (Harold Bloom,
1989, str. 54). Ako je Bloom u pravu, za ljude naega doba osvjetavanje je nain da postanemo to
to jesmo. Pogledajmo stoga ukratko kako se svjesno razmiljanje o sebi pojavilo u povijesti zapadne
kulture.
Osvjetavanje emocija u knjizevnosti

Karl Popper je napisao: Ne postoji povijest ovjeanstva, postoji samo bezbroj povijesti svih
moguih vidova ljudskog ivota. Povijest koju veina nas ui u koli, nastavlja Popper, uglavnom je
povijest politike moi koja nije nita drugo do povijest meunarodnog zloina (Popper, 1962b, str.
270). Meu povijestima koje bolje pouavaju, npr. povijest zamisli, tehnologije, obitelji, nalazi se i
povijest svjesnosti i emocija. Tome se moe pristupiti pomou zapisanih pria gdje su emocije i
njihovi uinci obino u sreditu zbivanja.
Openito se smatra da u povijesti Zapada postoje etiri velike civilizacije, od onih koje su ivjele
oko istonog Sredozemlja i u podruju to se danas naziva Srednjim istokom, a koje su pridonijele
kulturi u kojoj zapadnjaci danas ive, pa do sadanjeg naina razmiljanja i osjeanja. ini se da su
najstariji izravni preci nae civilizacije bili Sumerani koji su ivjeli uz rijeke Eufrat i Ti- gris u
dananjem Iraku. Prije nekih 5000 godina, oni su izumili pismo koje se najprije osnivalo na malim
dijagramima, a potom se razvilo u mnogo ap- straktniji sustav nazvan klinovim pismom koji moe
predstavljati izgovorene slogove. Sumersku civilizaciju nastavili su Babilonci koji su govorili
drukijim jezikom, ali su sauvali sumerski sustav pisanja, te njihovu matematiku i kulturu.
Otprilike u isto doba u Africi se pojavila znamenita egipatska civilizacija s drukijim sustavom
pisanja. Kasnije su se pojavili Grci i idovi koji su svoje zamisli i kulturu crpili od Babilonaca i
Egipana (Bernal, 1987) i iji jezik i nain pisanja vrijedi i danas, to njihove kulture ini
dostupnijima.
Od Sumerana potjee ep, napisan prije otprilike 4000 godina, o kralju Gil- gameu te o njegovim
i Enkidinim nevoljama, ukljuujui opis Gilgameove depresije zbog smrti Enkide. Iz Egipta potjeu
mnogi zapisi koji ocrtavaju ivot toga doba: meu njima je i jedan vrlo poznat pod naslovom
RASPRAVA IZ- MEU OVJEKA I NJEGOVE DUE, koji je nastao prije otprilike 3700 godina, gdje se
mukarac tui na svoju nevolju, prieljkuje smrt, a njegova mu dua odgovara da e smrt doi kad za
to bude vrijeme (Lichtheim, 1973). Od Zidova potjee prvih pet knjiga Biblije, iji su najstariji
dijelovi navjerojatnije napisani rije otprilike 2800 godina s temom obiteljske povijesti i gdje glavni
protagonisti. Adam, Eva, Abraham, Sara, Jakob, Izak i ostali, naizmjenino osjeaju strah pred
svojim bogom Jahvom i ovisnost o njemu punu nade (Rosenberg i Bloom, 1990). Istodobno s prvom
knjigom Biblije u Grkoj je NASTALA ILIJADA.
Slika 12.4 Pisanje i itanje potie osvjetavanje emocija i razmiljanje o njima. slici je Christina de
Pisan, srednjovjekovna spisateljica. Prije nego to je izumljenc tiskanje, samo je mali broj ljudi
znao itati i pisati.
Prve rijei u njoj su: O ljutnji pjevaj, boice. To je pria o posljedicama Ahilejeve mrzovolje
tijekom dugog i rata koji je zapoeo kada je sin trojan- skog kralja Paris oteo Helenu, enu
spartanskog kralja Menelaja (Homer, otprilike 850. g. pr. Kr.). Prema tome, od samih poetaka
Zapada, u pisanim djelima vidi se nastojanje da se shvate emocije te da se razmilja o njima i o
njihovu osvjetavanju.
U 3. poglavlju rekli smo kako je jedna od razlika izmeu ljudi i majmuna u tome to su nae
emocije postale vie namjerne i to smo ih mi svjesni. Glavni nain osvjetavanja emocija, barem
nama samima, sastoji se u njihovu opisi- vanju sebi i drugima. U svakodnevnom ivotu drugim
ljudima priamo o svojim emocionalnim doivljajima (Rim i sur., 1991),doputajui sebi da ih
svjesno istraujemo, a u kontekstu odnosa s drugima. Meutim, moemo i pisati o onom to nas
emocionalno mui. Na primjer, Pennebaker, Kiecolt- Glaser i Glaser (1988) traili su od 50 studenata
da tijekom etiri dana po 20 minuta piu bilo o takvim iskustvima ili o obinim temama. Kod onih
koji su pisali o uznemirujuim emocionalnim pitanjima zamijeeno je poboljanje imunoloke
funkcije u obliku izraenije reakcije limfocita na napad antigena i manje obraanja lijeniku u
sveuilinom zdravstvenom centru. Premda je tu skupinu pisanje vie uznemiravalo, tri mjeseca
kasnije oni su bili statistiki znaajno sretniji od usporedne skupine i, gledajui unazad, oni su
iskustvo suoavanja s opisivanim emocionalnim pitanjima procijenili pozitivnim. Pennebaker (1989)
je utvrdio terapijsko djelovanje pisanja i razgovaranja u suoavanju s traumatskim iskustvima. On taj
proces tumai time to potiskivanje traumatskog dogaaja izaziva poremeaj koji se ublaava
iznoenjem takvog iskustva i popratnih emocija te suoavanjem s njima.
A to je s itanjem ili sluanjem takvih pria? Bruner (1986) tvrdi da je razumijevanje prie
osobito obiljeje ljudskog uma i da je bit prie ljudsko djelovanje i njegova sudbina". Isto tako
mogao je rei: ljudsko djelovanje, njegova sudbina i emocionalne posljedice. Pisani izriaji, od
pradavnih vremena pa sve do danas, usmjereni su na nae emocionalne ivote i njihovu
problematiku, kao da je prianje i sluanje pria oduvijek bio pokuaj da se oni shvate. Takva
aktivnost prua zadovoljstvo jer prie omoguuju uivljavanje i daju djelie odgovora na pitanje
kako djelovati i kako biti osoba u opisanom drutvu. Prie dostupne javnosti daju lanovima drutva
ope primjere djelovanja i emocija. One nam pomau da razmiljamo o kulturalnoj tradiciji u kojoj
ivimo i da postanemo njezin dio.
Emocije i umjetnost
Od poetka razdoblja romantizma u teoriji knjievnosti, o kojem je bilo rijei u 2. poglavlju,
arite teorije umjetnosti na Zapadu prebacilo se na odnos umjetnika i umjetnikog djela. Postignut
je konsenzus (Abrams, 1953), i teoretiari se slau da je umjetnost umjetnikovo izraavanje emocije
kroz razliite medije: glazbu, poeziju, romane, slikarstvo. U engleskom govornom podruju
Wordsworth je bio meu prvim zagovaraima toga pokreta. U predgovoru drugom izdanju LIRSKIH
BALADA (1802) on je napisao:
Poezija je spontani izljev snanih osjeaja: ona potjee iz emocija kojih se prisjeamo u
mirnoi: o emociji razmiljamo sve dok zbog neke reakcije mirnoa ne iezne, a emocija, slina
onome to je ranije bio predmet razmiljanja, pone postupno nastajati i stvarno postojati u naem
umu (str. 611).
Taj je predgovor pjesnicima romantizma i romanopiscima 19. stoljea postao manifest. Moe se
rei da knjievnici na Zapadu jo uvijek svoj rad temelje na toj tradiciji i da slijede mnoge njezine
principe.
Zato je zamisao da je umjetnost izraz emocije tako vana psiholozima i drugima koji
pokuavaju razumjeti emocije? Vana je jer pokazuje da su emocije esto protejske, poput sirovine, a
ne gotovi proizvod. Kultura oblikuje te jo nerazvijene osjeaje. Roditelji ih objanjavaju svojoj
djeci. U priama za djecu, kao i u romanima, kazalinim djelima, novinama i filmovima, sreemo
primjere zbivanja koja izazivaju emocije i njihove posljedice.
Budui da bioloke osnove emocija imaju uinke koji su esto snani, ali nespecifini, umjetnici
su od davnina osjeali prisilu da kreativno oblikuju i izraze emocije u svojoj individualnosti. Time su
emocije dobile namjeru. One se pojavljuju kad se sretnemo s problemima, ivotnim nesigurnostima,
kad ne znamo kako treba djelovati. One nam govore da se dogaa neto emu valja obratiti panju.
Cesto zahtijevaju kreativan odgovor. Umjetnici takve ne- jasne osjeaje, sukobe s drugim Ijudima i
unutranje sukobe te nesigurnosti koje oni predstavljaju dovode na razinu svijesti dajui im sadraj i
osobitost. izraavajui ih kroz umjetnika djela.
Emocije u kazalinoj umjetnosti, litualima i psihoterapiji

U mnogim drutvima ritual i kazalina umjetnost, a kasnije i knjievnos: imaju vidljivu funkciju
koju bismo openito mogli nazvati terapijskom (Hel- man, 1984). U svim drutvima ljudi
prakticiraju rituale koji ukljuuju grupne aktivnosti poput pjevanja, plesanja i procesija. Prema tome,
u svim drutvinu postoji teatar ili njegov ekvivalent. U svima se priaju prie, a pojavom pisnu
poelo je i njihovo zapisivanje (Olson, 1994). U nekim kulturama, kao to su idovska i ona
kranskih protestanata nakon reformacije, postoji eksplicitnc shvaanje da je pisani tekst sam po
sebi svet te da ga treba tumaiti i o njem _ razmiljati. Isto kao to su emocije u sreditu psihoterapija
kao suvremenih svjetovnih potomaka nekih rituala i drutvenih religijskih aktivnosti, tako su :
emocije u sreditu pripovijedake knjievnosti. Isto kao to je katarza. t doivljavanje primarnih
emocija, sredinji dogaaj u terapiji, isto tako j KATHARSIS, tj. Aristotelov pojam koji oznaava
razjanjavanje odnosa izme_ emocija i ovjekovih djela (Nussbaum, 1986, str. 391), sredinji pojam
u tea- tru, sluanju prie ili u itanju romana.
Kako to shvatiti? Jedno objanjenje daje Scheff (1979). On tvrdi da sve spomenute drutvene
aktivnosti: formalna ili neformalna terapija, ritual, teatar, prie, u svom sreditu imaju mogunost ne
samo doivljavanja emocija, ve i njihova doivljavanja na onome to on naziva najboljom
estetskom udaljenosti. Scheff tvrdi da ako se emocionalno uznemiravajui dogaaji doive
preplavljujuima, ili ako se od njih previe udaljimo, tada gomilamo neku vrstu emocionalnih
dugova koji iskrivljuju na emocionalni ivot. Prema Scheffeovu miljenju, ritual, kazalino djelo ili
prianje pria potiu sjeanje na nae vlastite emocije u sigurnom kontekstu, gdje ih moemo
doivjeti na najboljoj estetskoj udaljenosti.
Kad plaemo nad sudbinom Romea i Julije, oslobaamo svoje osobne doivljaje preplavljujueg
gubitka, ali u novim i manje tekim uvjetima. Doivljaj tueg gubitka, u pravilno oblikovanoj
kazalinoj predstavi dovoljno je teak da probudi nau raniju bol. Meutim, kako taj bol ipak pripada
drugome, emocije koje osjeamo nee nas preplaviti (Scheff, 1979, str.13)
Scheff kae da takvim proivljavanjem emocija, ili, kao to tvrdi Penne- baker, u njihovu
povjeravanju drugome i pisanju o njima, osjeaje moemo razumjeti, to e imati terapijski uinak.
Ve smo rekli da je dostupnost terapijske pomoi u zapadnim drutvima previe ograniena kako bi
zadovoljila postojee potrebe. Meutim pria koju moemo uti, proitati ili stvoriti nije ograniena
ni u jednom drutvu. Stovie, ti su oblici izraavanja vie pod klijentovom kontrolom nego to su to
mnoge vrste terapija - moemo ih upotrijebiti kako i kada elimo.
Sheffovi argumenti ne pokrivaju sve razloge za sudjelovanje u ritualu, kazalinoj predstavi ili
pripovijedanju. Moemo ak zakljuiti da se veina drutvenih aktivnosti u tom podruju - sluanje
glazbe, sudjelovanje u sportu i njegovo promatranje, odlazak u kino - uglavnom pojavljuje radi
zabave, bez ikakvog terapijskog cilja. Sigurno je da ljudi veinom uivaju u takvim aktivnostima,
ak i kada pritom doivljavaju neugodne emocije, kao primjerice, kada plaaju da bi gledali triler
film. ini se da ljudi vie vole biti u ikakvom nego u nikakvom emocionalnom stanju. Zato nam je
doivljavanje emocija zabavno? Odgovor na to pitanje moemo samo pretpostavljati i ono zapravo
ostaje neodgovoreno.
Kultura razumijevanja
U 19. stoljeu romani poput onih Gustava Flauberta i Emila Zole u Fran- cuskoj, Jane Austen i
George Eliot u Engleskoj, Lava Tolstoja i Fjodora Dostojevskog u Rusiji, Hermana Melvillea i
Harriet Beecher Stovve u Americi, postali su sredstvo uivanja, nain doivljavanja emocija tako da
mogu biti asimilirane (kao to kae Scheff) i nain poistovjeivanja s drugim Ijudima, kako bi
doivljaj emocionalnog sudjelovanja u ivotu izvan granica nae osobne sudbine mogao postati, kao
to kae George Eliot, sirovina za nastanak osjeaja morala (Pinney, 1963, str.270).
Na samom poetku 20. stoljea dogodila se promjena, djelomino potaknuta modernistikim
djelima u knjievnosti kao to je ciklus romana Mar- cela Prousta UPOTRAZI ZA IZGUBLJENIM
VREMENOM (1913 - 1927), gdje se i- tatelj poziva da postane pisac, a djelomino novim
psihoanalitikim - tom, gdje se od klijenta trai da iznese...cijelu priu svoga ivota i bolesti"
(Freud, 1905, str. 16).
Dvadesetih godina 20. stoljea, romani se sve vie okreu prema unutra. a uobiajenom postaje
zamisao (koja nije bila nova jer ju je formulirao ve; Shakespeare) da biti cjelovitom osobom znai
moi razumjeti sebe u terminima opisa vlastita ivota. Kao to kae Marcus, a u odnosu na
psihoanalitiku terapiju, na kraju uspjene terapije ovjek postaje vlasnikom svoje vlastite
prie...zamiljene konstrukcije kojom smo zadovoljni jer je u obliku istine, ali i kao oblikom istine
(Marcus, 1984, str.62). Pod zamiljenim - Marcus ovdje ne podrazumijeva neistinitim, ve radije
da je takva naa povijest nuno konstrukcija, kreativno tumaenje sastavljeno od pojedinan;i
elemenata, kao to je to pokazao Bartlett (1932.).
Marcus nastavlja znamenitim odlomkom o psihoterapiji koju je zapoe: Freud:
Nema vee poasti kulturi gdje su razliiti oblici pripovijedanja i opisivanja nestvarnih
zbivanja stoljeima nadilazili moralni i filozofski autoritet, i koja je kao svoj najvei klimaks
proizvela velike burujske romane 19. stoljea. I zaista, Freudovo pisanje i nain rada moramo
promatrati kao dio te kulmina- cije, a u isto vrijeme, zajedno s velikim romanima moderne iz
prve polovice 20. stoljea, kao poetak kraja te tradicije i njezina autoriteta (str. 62)
Sto je onda s drugom polovicom 20. stoljea i nadolazeim 21. stoljeerr to je s
postmodernizmom? Poznato je da se neka djela itaju zbog m> gunosti razmiljanja i uvida koje
potiu, a ne samo zato kako bi se dolo i; kraja (kao u djelima punim akcije) i shvatilo to se
dogodilo te kako bi nes: i tjeskoba (Cupchik i Lszl, 1994). Meutim, danas je itanje romana bilo
kej vrste uglavnom zamijenjeno gledanjem televizije (u Sjevernoj Americ; prosjeku dva sata dnevno
po stanovniku). Iz tog kuta gledanja, kol:*:: moemo vidjeti, pojam drame obino znai izazivanje
straha u neko~e kome se prijeti ili ija su prava ugroena, nakon ega slijedi nasilje prer \ poinitelju.
Taj je motiv toliko nepromijenjen da ima sve osobine ritua!; : milijunima strastvenih poklonika pa se
moe rei da je to na Zapadu nai.- nova religija.
Autori ove knjige nadaju se da su i drugi obrasci emocija u naoj ku.;_r prepoznatljivi, tj. da
postoje i drukiji zapleti u drukijim priama. . moemo prepoznati ljudsku ranjivost i gdje su ivoti
meusobno povez^ra . ljubavi kao i u sukobu. U takvim se obrascima ivotne prie vrte oko upc r.: _
u emocijama, dodue ne uvijek lako, ali s mogunou za kreativnost i rar_- mijevanje.
Saetak
Psiholoke terapije u razliitim oblicima postoje u religioznim aktivnostima i
ritualima mnogih drutava. Njihov opi cilj je ponovno ukljuenje u drutvo Ijudi koji
su prestali biti povezani sa svojom zajednicom. U takvim aktivnostima emocije imaju
glavnu ulogu. U svjetovnoj praksi psihoanalitike terapije 20. stoljea klijent terapeutu
pria svoju ivotnu priu u okviru strukture odnosa, gdje se pitanja skupljena u
klijentovu emocionalnu shemu ponovno pojavljuju u obliku transfera. Meutim postoje
brojni oblici psihoterapija i u veini njih je emocionalna osnova vie ili manje
izraena. U nekim vrstama terapije dri se da je izraavanje emocija korisno, u
drugima je vanije razumjeti uobiajene i obrambene emocije, a u treima je cilj
dopustiti nove naine razmiljanja i djelovanja koji nemaju stare i dobro poznate
emocionalne uinke. Emocije su u sreditu terapije, jer one pokazuju nae ciljeve ili
brige, ukljuujui i one najdublje. U terapiji je obino mogue poeti iznova s brigama
koje su nam najvanije. Openito govorei, povoljni uinci terapije empirijski su
dokazani, premda nije svaki terapeut uspjean sa svakim klijentom. Iz podruja terapije
i iz podruja pripovjedake knjievnosti zapisane tijekom posljednjih 4000 godina
jasno je da emocije nisu nepromjenljive, ve su podlone kreativnosti. One se javljaju
kad se u ivotu pojedinca pojave problemi, tako da one odreuju prioritete, ali i
predstavljaju izazove kako se suoiti s tekoama. U veini psihoterapija od klijenta se
trai da ispria priu o svom ivotu, priu gdje emocije imaju istaknuto mjesto.
Vjerojatno nije sluajno da se svjetska knjievnost takoer sastoji od pria koje
najee ukljuuju likove s nekim ciljem ili brigom, koji stvaraju plan za rjeavanje
neke tekoe, a zbog toga se kod njih javljaju emocije koje ih mogu potaknuti na
rjeavanje problema. Da bismo mogli svjesno razumjeti svoje emocije, moramo se bolje
upoznati s priama koje i mi i drugi ljudi priamo o sebi i svojim djelima.
I u psihoterapiji, kao i u drugim podrujima, postoji vrlo koristan prirunik koji se sastoji
od poglavlja o ishodima terapije, razliitim terapijskim pristupima i o terapiji u
razliitim okruenjima:
Allen Bergin i Sol Garfield (1994). PRIRUNIK O PSIHOTERAPIJI I PROMJENI (4. izd.),
New York: Wiley.
Evo knjige koja moe posluiti za raspravu o odnosu izmeu psihoterapije, autobio-
grafskog pamenja, emocija i prianja o sebi:
Jeff Singer i Peter Salovey (1993). ZAPAMENO JA: EMOCIJE IPAMENJE U LINOSTI.
New York: Free Press.
O emocijama i kreativnosti proitajte u knjizi:
James R. Averill i Carol Thomas-Rnowles (1991). Emocionalna kreativnost, U: K.T. Strongman (ur.),
PREGLED. MEUNARODNIH ISTRAIIVANJA EMOCIJA (str. 269-299). Chichester: Wiley.
U ovom lanku nalazi se pregled odnosa izmeu psihologije i knjievne kritike te o
ulozi emocija u itanju i pisanju pripovjedake knjievnosti:
Keith Oatley (1994). Taksonomija emocija u knjievnom izriaju i teorija identifikacije u pripovje-
dakoj knjievnosti, POETICS, 23, 53-74.

Razumijevanje Emocija1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Razumijevanje Emocija1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Pristupi shvaanju emocija 1

Poeci psihologije emocija

Charles Darwin: bioloki pristup

Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123

Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova naeg tijela.

William James: tjelesni pristup

James je bio u pravu: ono to je nazivao krupnim emocijama povezano je s tjelesnim

Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

planine ne ini najpogodnijim mjestom za primjenu hipnoze pa je Katarini postavljao pitanja.

ilozofski i knjievni korijeni

Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrana je u njegovoj knjizi GOVORNITVO, u kojoj se

Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliitim emocijama, a za- poinje ljutnjom:

Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Rene Descartes openito se smatra osnivaem suvremene filozofije. Moemo ga u podjednakoj

Trenutak saimanja u suvremenim

Tijekom 20. stoljea prouavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Hess i Biiigger, 1943, str. 184

Od Darwinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraivanja, Hess je

Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ivanog sustava, iznenaujui

Neka mozgovna podruja kao to su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiki

Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba

Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske

truki odnos, iprema objektu i prema ja koje doivljava objekt.

Magda Arnold i J. Gasson, 1954.

Svlvan Tomkins, 1962.

Ideja je sljedea: Arnoldova i Gasson predloili su da emocija povezuje ja i objekt. Za razliku

Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne in- formacije, na

Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o uincima

Iz naslova lanka Alice Isen, 1970.

Uobiajeno objanjenje ovakvih rezultata je dosjeanje sukladno ra- spoloenju: u eksperimentu

Ervin Goffnian i Arlie Russell

Goffmanovo vjerojatno najvanije djelo za razumijevanje emocija je esej Uitak u igri,

Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U

Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traiti odgovore na taj

George Eliot: knjievni pristup

.c/fra(/?a /)(<>(j/'ajf(Ja: f/eor(/e <!//>(

George Eliot bila je jedan od najveih Spencera. Kasnije je ivjela s Georgeom

emocije. No to je najvanije, mi kao itatelji osjeamo emocije poistovjeu- jui se i suosjeajui s

Trenutak saimanja u suvremenim istraivanjima

Od Danvinovih je dana hipoteza o fizikoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

2 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaanja pojavila se ideja da su pojedini

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraivanja, Hess je

To je saeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.

Vie ivane strukture razvile su se iz niih i upravljaju tim niim strukturama, ba

Magda Amold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

Alice Isen i Gordon Bower: eksperiment o uincima emocija Topli ar

Ervin Gojfnian i Arlie Russell Hochschild:

Arlie Hochschild otila je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U

Povezivanje nekih niti

Ima li univerzalnih Ijudskih emocija?

Prijedlozi za aljnje itanje

I podozrivost prema emocijama i potvrda njihove vrijednosti proizvod su zapadne kulture. To

Romantiarski roman Frankenstein Shelley

Usporedba izmeu nas i Ijudi iz drugih kultura

U veini industrijskih zemalja prevladava klima meusobne suradnje, koja pridonosi

Ovdje je ilustracija susreta amerikog shvaanja ja-mene i ifalukog shvaanja ja-mi.

Postoje li kod ljudi univerzalne emocije?

Pitanje je koliko su slinosti temeljne, a koliko su pak razlike korjenite? Odgovor

Razlike u pojavi emocija i njihovu tumaenju u

Pravila pokazivanja emocija

Kulturalno osmiljavanje i socijalna uloga emocija