Sta Kur'an Kaze o Covjeku PDF

dr. htz.
Safvet Halilović
ŠTA KUR'AN KAŽE OČOVJEKU
UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Prvo izdanje. Copyright © 2012 IC El-Kalem i Safvet Halilović
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se pohranjivati u elektronske baze podataka. umnožavati ili javno
reproducirati u bilo kojoj formi bez prethodnog dopuštenja izdavača, osim u slučajevima stručnih prikaza.
Izdavači: El-Kalem, Izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH

(www.elkalem.ba)
CNS - Centar za napredne studije, Sarajevo
(www.cns.ba)
Za izdavače: Selim Jarkoč

Ahmet Alibašić
Urednik: Mustafa Prljača
Recenzenti: Šefik Kurdić

hfz. Halil Mehtić
Muharem Omerdić
Lektura: Hurija lmamović
Tehničko uređenje: Nurko Karaman

Korice: Tarik Jesenković
Štampa: "Dobra knjiga", Sarajevo

Za štampariju: lzedin Šikalo
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-256-18
HALILOVIĆ, Salve!
šta Kur'an kaže o čovjeku: uvod u kur'ansku
antropologiju I Safvet Halilović. - Sarajevo :
El-Kalem : Centar za napredne studije, 2012. - 278
str. : 22 cm. - (Biblioteka Posebna izdanja I
El-Kalem)
Oautoru: str. 273-276. - Bibliografija: str.

267-272; bibliografske i druge bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-23-306-7
COBISS.BH-IO 19475974
_,
SAFVET HALILO IC
V
STA KUR'AN V V
KAZE OCOVJEKU
UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
e)fKal~m CNS
BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA Sarajevo, 2012./1433. god. po H.
Štampanje ove knjige pomogao je dr. Tarik Kurbegović, sin rahmetli
Omera Kurbegovića, kojem iskazujemo najsrdačniju zahvalnost, uz dovu
Allahu Uzvišenom da ga nagradi na tom plemenitom djelu i podari mu
Svoju ljubav i okrilje!
PREDGOVOR
Pitanje čovjeka u Kur'anuje osvijetljena sa svih aspekata

i tretirano s krajnjom pažnjom i posebnim respektom. Islam
definira čovjeka u dva njegova odvojena, iako međusobno
najtješnje povezana aspekta; prvi je njegova zemaljska egzi-
stencija, sa svojom vrijednosti i značenjem, te društvenim i
moralnim mogućnostima za čovjeka, a drugi je onostrani ži-
vot, u kojem se konačno osmišljava čovjekov poziv, svrha,
smisao i njegova najdublja stremljenja.
Ako analiziramo kur'anski tekst, onda ćemo doći do za-
ključka da on tretira čovjeka s obzirom na četiri momenta
koji obuhvataju cjelinu njegovog života, mogućnosti i djela:
čovjekova transcendentna narav i pozicija; elementi i izgledi
njegove svakodnevnice; put što ga čovjek mora slijediti do
svog višeg ozbiljenja i zadana svrha čovjekove egzistencije
uopće.
Tako, ako razmatramo aspekt čovjekove naravi, pozicije

i njegovog ukupnog života, doći ćemo do konstatacije da
čovjek na jedan fascinantan način njedri dokaze o Allaho-
voj svemoći i sveopćoj milosti. Koliko god u čitavom svi-
jetu i prostranom svemiru iskre i svjetlucaju dokazi Allahove
veličanstvenosti i savršenstva, oni se isto toliko manifestiraju
u samome čovjeku. Allah Uzvišeni jasno kaže: Na Zemlji su
5
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne

vidite? (Ez-Zarijat, 20, 21)
Čovjekova egzistencija na Zemlji nije besmislena empi-
ričko istrajavanje u sitnim ciljevima i obilju potreba. Čovjek
je na Zemlji u ulozi Allahovog zastupnika - halife - i, za ra-
zliku od drugih bića, on ima posebnu zadaću.
Kao Allahovom zastupniku na Zemlji, čovjeku je svoj-
stvena spoznaja svih imena. Nazivi i imena prepoznatljiva su
crta ljudskog roda, kojom ga je Allah Uzvišeni posebno ob-
dario. Čak ni meleki nisu tome poučeni, dok je tu privilegiju
zadobio Adem, alejhisselam, kao prvi čovjek. Kada meleki na
upit Gospodara svjetova nisu znali odgonetnuti nazive nijed-
ne stvari, i nakon što je jedino čovjek uspio u tome, Allah je
kategorički ustvrdio: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam
tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite
i ono što krijete! (El-Bekare, 33)
Inače,kur'anska antropologija, koja polazi od ideje inte-
gralnog čovjeka a kojeg idealno predstavlja Allahov poslanik
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije statička katego-
rija. Naprotiv, ona je zamišljena kao ostvarenje, jer treba biti
djelo potpunog ispunjenja čovjekovog života. Prostor na kojem
se to djelo treba esencijalno postići jeste čovjekova cjelok-
upna zemaljska egzistencija. Eshatološki ishod, pozitivan ili
negativan, tj. nagrada ili kazna, posljedica su čovjekovih djela
na ovom svijetu.
Kur'an, dakle, predstavlja čovjeka u jednom bitnom ra-
zvoju: od njegovog empiričkogjest do spoznaje Svrhe, Sušti-
ne i Istine. Čovjekov život, tek tada, nije puko trajanje ili briga
za svakodnevno življenje, nego je njegov unutrašnji impera-
tiv duhovno i moralno samoosvješćivanje. Jasno je da se ono
ne može apsolutno dosegnuti, ali čovjekova zadaća je da mu
6
PREDGOVOR
konstantno stremi, čistim srcem i dobrim djelima, duhovnim

znanjem i unutrašnjom intuicijom.
Upravo radi toga duša je vrhunska odlika ljudskog bića.
Duša je duhovni princip čovjeka, ukupnost njegovih intelek-
tualnih i moralnih sposobnosti i vrednota, koje su, na jedan
fascinantan način, povezane i upućene u svijet Božanskog.
Tjelesno, materijalno, osjetilno time nije neutralizirano ni po-
reknuto ni u svojoj zbilji niti u svom značenju. Ono je samo
nedostatno za čovjekovu stvarnu zadaću i svrhu i njegov pravi
smisao i dostojanstvo.
Inače, put ljudskog razvoja, njegova bivanja čovjekom,
kreće se linijom oslobađanja od materijalnog, tjelesnog i osje-
tilnog ka duhovnim i moralnim osobinama, težnji ka apsolut-
nim vrednotama. U tome se i krije duboki smisao antropološ-
kog plana Kur'ana: čovjekov život je misija, a ne svakodnev-
no bivanje. Čovjekova misija jeste da se ostvari u onom što
ga određuje čovjekom: stičući svijest o sebi, o Svrsi, Suštini i
Istini života.
Sam čovjek je, čak i za sebe, nepoznanica, što je autor
ovog djela u više navrata apostrofirao. Pa i pored svekolikog
čovjekovog uzleta na krilima znanosti i tehnike, njegov po-
gled nije u stanju dokučiti sve predjele Allahove mudrosti i
veličanstvenosti, što ga, nedvojbeno, upućuje na potrebu kon-
stantnog vezivanja za svoga Gospodara i svakodnevno divlje-
nje Njegovom stvaranju.
Čovjekova oholost i narcisoidnost vukla ga je kroz histo-
riju u najniže predjele i baruštinu nevjerstva i ateizma, na što
je autor u ovom djelu znalački ukazao. Svako čovjekovo od-
vajanje od Allahove Objave ponajviše liči prekidu napajanja
električnom strujom, što izaziva potpuni mrak i totalnu para-
lizu njegovog djelovanja. Profesor Safvet Halilović kritički se
7
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANK:AŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
osvrnuo na ovaj znanstveni kolaps materijalizma i Darvinovu

teoriju evolucije i vjerom, kao čovjekovom iskonskom potre-
bom, osvijetlio stalnu ljudsku težnju za ljepšim, boljim, aspo-
lutnim i vratio čovjeka na kolosjek stvarnih njegovih potreba,
stremljenja i aspiracija.
Posebna značajka ovoga rada jeste definiranje čovjeka
onakvim kakav on jeste. Čovjek sam sebe nije u stanju defi-
nirati. To su, uostalom, pokazala dosadašnja promišljanja naj-
većih svjetskih umova. Autor ovog djela je navodeći brojne
kur'anske citate vezane za čovjeka, njegovo mjesto i poziciju
i na ovom i na onom svijetu, ustvari, definirao čovjeka i nje-
gov položaj. To se i moglo desiti isključivo traženjem odgo-
vora u Allahovoj Objavi.
Allah Uzvišenije stvorio čovjeka i On Jedini zna njegove
potrebe, želje i aspiracije. Autor ovog štiva je to kao profe-
sor i naučni istraživač dobro prepoznao a, kao hafiz Časnoga
Kur 'ana, na jedan senzibilan način i posebno oćutio! Svaka-
ko je ova sretna sinteza naučnog istraživača i izuzetnog po-
znavaoca kur'anskog teksta, u liku hafiza Časnoga Kur 'ana,
itekako doprinijela osluškivanju potrebe za nastankom jednog
ovakvog djela, ali i uvođenjem predmeta na Islamskom peda-
goškom fakultetu u Zenici.
Područje kur'anske antropologije na našim prostorima
je, nažalost, nedovoljno istraženo. Tu i tamo mogli smo samo
pročitati po neku rečenicu, u nekom od tekstova naših auto-
ra. Otuda nam se doima izuzetno hrabrim činom i pionirskim
potezom pojavljivanje ovog štiva iz pera našeg uvaženog
profesora, poznatog hafiza i izuzetnog islamskog pregaoca
dr. Safveta Halilovića, koji ovom knjigom razotkriva jedno
izuzetno široko i dragocjeno područje - područje kur'anske
antropologije.
8
PREDGOVOR
Ako na internetu pretražimo ovaj termin, naići ćemo na

biblijsku i razne druge antropologije, dok se kur'anska antro-
pologija, na našem jeziku, uopće ne spominje. Nažalost, pred-
met sa ovim nazivom, ne izučava se ni u jednoj medresi, niti
na visokoškolskim ustanovama Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini. Zahvaljujući upravo hafizu prof. dr. Safvetu Ha-
liloviću, ovom predmetu su sada vrata otvorena na Islamskom
pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici.
Ovom prilikom treba naglasiti da je prije nekoliko godina
- upravo na inicijativu profesora Halilovića - uveden predmet
Sira-životopis posljednjeg Allahovog Poslanika, koji uopće
nije bio tretiran na visokoškolskim institucijama kod nas. Ne
samo da je profesor Halilović inicirao ovaj predmet, nego je i
napisao, prvi put na našem jeziku, tako sadržajan, vrijedan i, na
relevantnoj literaturi, utemeljen udžbenik, koji je sada dostupan
studentima na više naših odgojno-obrazovnih institucija.
Zahvaljujući, uistinu, agilnom prof. dr. Safvetu Halilovi-
ću, koji je napisao udžbenik tefsira za istoimeni predmet koji
predaje od dolaska na Islamski pedagoški fakultet, zatim spo-
menutog udžbenika iz oblasti sire, evo pred nama je i ovaj
udžbenik iz oblasti kur'anske antropologije, koji će nam, svo-
jim lepršavim jezikom i prijemčivim stilom, razotkriti hori-
zonte novih spoznaja i inicirati nas da više razmišljamo o ovoj
oblasti, koja je kod nas isuviše zapostavljena a koja će ovim
vrijednim štivom prvi put biti kod nas aktuelizirana.
Inače,profesor Halilović je poznat po tome što se kon-
stantno vraća svojim knjigama i što redovno dodaje korisne
dopune i detalje u sljedećim izdanjima. Evo, to je učinio i u
drugom izdanju ove knjige, pa je naveo mnoge nove i korisne
detalje za ovu iznimno važnu oblast. Posebna vrijednost ovog
drugog dopunjenog izdanja je to što, pored brojnih drugih
9
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
detalja, tretira i pitanje ljudskih grijeha, koji su nezaobilazni

pratilac u životu čovjeka. Ono što autor želi posebno potcrtati
ovim novim poglavljem nisu samo pogubne posljedice grijeha
i griješenja po čovjeka na drugom, vječnom svijetu (ahiretu),
već i strahovita razorna moć grijeha i njihovih katastrofalnih
rezultata u životu na ovom, zemaljskom svijetu. Mnogi, naža-
lost, misle da čovjek može živjeti kako hoće na ovom svijetu
i da će nagradu ili kaznu za svoja djela dobiti tek na budućem
svijetu, što je, gledano iz obzorja kur'anskog učenja o čovje
ku, potpuno pogrešno shvatanje.
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, veliki ashab i naj-
veći mufessir u prvoj generaciji muslimana, tvrdio je da su
grijesi posljedica neznanja, pa je hafiz Halilović, ovim štivom,
želio rasplams-ati čovjekovu intelektualnu, racionalnu i emo-
cionalnu snagu, koju mu je Allah podario, čime se najefek-
tivnije gasi rasplamsavanje i vatra grijeha. On se, dakle, nije
zadovoljio samo definiranjem i navođenjem čitave liste veli-
kih grijeha, već je i upozorio na njihovu negativnosti štetnost,
pokušavajući, manirom istinskog znalca islamskog učenja i
metodom iskusnog ljeK.ara ljudskih duša, da do kraja neutrali-
zira ili, u najmanju ruku, minimizira grijehe u našoj životnoj
svakodnevnici.
Poznajućiprofesora Halilovića, kao autora posebnih inte-
lektualnih vrijednosti i istančane sistematičnosti, znali smo da
će se on potruditi i uraditi dopune prvom izdanju Kur 'anske
antropologije, koje je publikovano prije tri godine. I, evo,
hvala Allahu Plemenitom, on je ta očekivanja ispunio i prire-
dio drugo dopunjeno izdanje, koje najtoplije preporučujemo
našoj javnosti.
proj dr. Šejik Kurdić
10
UVOD
Shodno temeljnom islamskom učenju Kur' an je posljednja

Božija Objava ljudskome rodu. On je uputa iyutokaz ljudima.
U njemu su izneseni jasni dokazi Pravoga puta i razlikovanja
dobra od zla. Objavljivanje vjerovjesniku Muhammedu, sal-
lallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadeset
tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je potonjim
generacijama putem apsolutno autentične (muteviitir) predaje,
koja, gledano s naučne strane, ne ostavlja prostora ni najman-
joj sumnji u tačnost onoga onoga što se prenosi. Pored toga
što je zapisan od riječi do riječi još za vrijeme Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, Kur'anje jedina knjiga čiji tekst je,
konstantno tokom povijesti, u cijelosti učen napamet i memo-
risan od strane ogromnog broja ljudi. Tako je svaka kur'anska
riječ sačuvana upravo onako kako je objavljena i muslimani
imaju u potpunosti sačuvan izvorni oblik svoje sv~te knjige.
Kur'an je Knjiga koju je Uzvišeni Stvoritelj opisao slje-
dećim riječima:
A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom

Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu za-
dovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na
svjetlo i na pravi put im ukazuje. (El-Miiide, 15, 16)
11
Safvet Halilović [ ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu,

čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se
Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože
rJjihove i srca rJjihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put
na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Al-
lah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti. (Ez-
Zumer, 23)
U Kur'anu se ističe da je Allah Uzvišeni objavio Kur'an
da bi on bio objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vi-
jest za one koji jedino u Allaha vjeruju. (En-Nahl, 89)
Kur'an je govor Svevišnjeg Stvoritelja koji je upućen čo
vjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću„. To je govor koji
izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom,
o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milos-
ti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
U Kur'anu su odgovori na suštinska pitanja u vezi s čovje
kom, njegovim porijeklom, životom i svrhom njegovog posto-
janja na ovome svijetu. U Kur'anu su, također, iznesena načela,
propisi i principi kojih se čovjek treba pridržavati da bi postigao
sretan i uravnotežen život na ovome svijetu, kao i vječnu sreću i
zadovoljstvo svoga Gospodara na Onome svijetu.
Objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji islamskog
vjerovanja ( 'akzda) i osnove islamskog zakona (šerijat), kao
i etička načela islama (ahlak). Kur'an je, dakle, glavni izvor
islama u vjerskom, zakonodavom i moralnom pogledu.
U povijesti ljudskog roda nijedna knjiga nije tako do-
minantno utjecala na profiliranje ljudske misli kao Kur'an.
Nijedna nije toliko komentarisana, prepisivana, proučavana,
učena napamet, niti prevođena na sve relevantne svjetske
jezike poput Kur'ana časnog.
12
UVOD
Prema MuharnrneduAsadu (alias Leopold Weiss), Kur'an

je, više nego bilo koja druga poznata pojedinačna pojava, utje-
cao na religijsku, društvenu i političku povijest svijeta. Nijed-
na druga sveta knjiga nije nikada imala sličan direktan utjecaj
na živote ljudi koji su prvi put čuli njenu poruku i, preko njih
i generacija koje su slijedile, na čitav tok civilizacije. Ona je
potresla Arabiju i od arapskih, vječno zavađenih plemena, for-
mirala naciju; u toku nekoliko decenija, ona je proširila svoj
pogled na svijet daleko izvan granica Arabije i izgradila prvo
ideološko društvo poznato čovjeku.
Svojim insistiranjem na svijesti i znanju (Iqre! - Uči, či
ta}!), Kur'an je među svojim sljedbenicima podstakao duh
intelektualne radoznalosti i nezavisnog istraživanja, što je
konačno dovelo do veličanstvene ere učenja i znanstvenog
istraživanja kojim se odlikovao svijet islama na vrhuncu svoje
kulturne moći. Kultura podstaknuta Kur'anom prodrla je bez-
brojnim putevima i prečicama u duh srednjovjekovne kulture
koju nazivamo renesansom pa tako, tokom vremena, inicirala
rađanje onoga što se naziva "vijek znanosti", u kojem sada
živimo. 1
Kur'an je, dakle, za muslimane Allahova Riječ, objavljena
Muharnrnedu, sallallahu alejhi ve sellem, da je prenese ljudima
na arapskome jeziku. Po islamskom učenju, Kur'an je vječni
Božiji Govor, kako po značenju tako i po svom slovu i zvu-
ku. To je Božija, dželle šanuhu, Knjiga koja je objavljena vje-
rovjesniku Muharnrnedu, sallallahu alejhi ve sellem, i predstav-
lja posljednju objavu Allaha Uzvišenog ljudskome rodu.
Po kur'anskom učenju, svrha (smisao) ljudskog posto-
janja je stalno obožavanje Allaha, dželle šanuhu, u svim ak-
Muhammed Asad, Poruka Kur'ana, El-Kalem, Sarajevo, 2004, Pred-

govor, str. XXII i XXIV.
13
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN :KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
tivnostima ljudskog života. Postizanje te svrhe biva nemoguće

sve dok ljudi svoje živote dijele na dva dijela, duhovni i ma-
terijalni; oni moraju biti spojeni, u ljudskoj svijesti i aktivnos-
tima, u harmoničnu cjelinu. Logična posljedica tog stava jeste
dalja razlika između islama i drugih religijskih sistema, jer
se islam, kao učenje, bavi definiranjem ne samo metafizičkih
odnosa između čovjeka i Stvoritelja, nego isto tako i zem-
aljskim odnosima između individue i njene društvene oko-
line. Zemaljski život ne smatra se samo praznom ljuskom,
beznačajnom sjenom budućeg svijeta, već je on sam po sebi,
potpuna, pozitivna cjelina.
Suprotno kršćanskoj ideji da je čovjek rođen grješan, ili
učenju hinduizma da je on izvorno nizak i nečist pa mora
mučno posrtati kroz dugi niz seoba prema konačnom cilju
savršenstva, Kur'an tvrdi da je čovjek rođen čistim i potenci-
jalno savršenim. U Kur'anu časnom rečeno je:
~ ,..,.,, / / / / ;. o / ,,,,,,,, o o / o/ ,..,,..,.
&llil 'Jfl • ~G JA-.'.wi ~L.;;~ ~ • t'_,_,i ~ J 0~)11 ~ ~

/ / / .;:;/ ,,.... / /
~Ll:~I~)~
Uistinu, mi čovjeka stvaramo u najboljem obliku, a za-
tim ga dovodimo u najniži mogući, izuzimajući samo one koji
budu vjerovali i dobra djela činili. (Et-Tln, 4-6)
U ovim ajetima izražena je doktrina daje čovjek izvorno
dobar i čist, kao i to da nevjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, i
odsusutvo dobrih djela može razoriti njegovu izvornu čistoću.
S druge strane, čovjek može zadržati, ili ponovno zadobiti, to
izvorno stanje ako svjesno shvati Božiju Jednoću i potčini se
Njegovim zakonima. 2
2 Safvet Halilović, Islam i Zapad u perspektivi Muhammeda Asada,.

Novi Pazar, 2006, str. 67.
14
UVOD
Kur'an je kategoričan u tome da ne postoji nikakav prvi,

odnosno nasljedni grijeh, jer je takav koncept u suprotnosti
ideji o Božijoj pravednosti. U Kur'anu se naglašava:
o: o
~_,.>-I mo)j~ ~} ~3
/
vi
/ /
/ ,,....
Niko neće nositi tuđi teret. (El-Jsra ', 15)

A pošto nema nikakvog nasljednog grijeha, isto tako nema
ni univerzalnog iskupljenja čovječanstva. Iskupljenje i osuda
su individualni, jer, po Kur'anu, čovjekova je samo ono što
sam uradi. (En-Nedžm, 39)
Jedinstvenost kur'anskog učenja očituje se, također, u po-
imanju odnosa između ovoga i budućeg svijeta. Na zemaljski
život treba gledati s poštovanjem. On se ne smije obožavati,
već ga treba smatrati organskim stupnjem na našem putu ka
višoj egzistenciji. Upravo zbog toga što je to jedna etapa, i to
posebna etapa, čovjek nema pravo prezirati ili, čak, potcjenji-
vati vrijednost svog dunjalučkog života. Odnos islama prema
ovome svijetu najbolje je iskazan u kur'anskom ajetu koji uči
vjernike da stalno mole Svevišnjeg Stvoritelja:
~,.,, - ~,.,, ,., o-t , . . _,,,,,,,.,.
~ 0?~1
/ /
J3 ~~..U\ J
„ ,.:
\.;J\ L:;
/
Gospodaru naš, poda} nam dobro i na ovom i na onom

svijetu! (El-Bekare, 201)
Kur'an časni u brojnim tekstovima govori o čovjeku.
Ispravno je reći da je čovjek (insan), zapravo, središnja tema
Kur'ana jer sve što je objavljena u Kur'anu objavljena je čo
vjeku i, na izvjestan način, tiče se čovjeka.
Čovjek, bez obzira iz kojeg ugla i sa kakvih polazišta ga
posmatrali, predstavlja najsloženiju kategoriju postojanja u
pojavnom svijetu. On je više od onoga što sve nauke zajedno
15
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
mogu o njemu da kažu. Zato je čovjek ostao velika nepoznani-

ca i pored ekspanzije nauke i tehnologije u svim područjima.
Nauka koja je okrenula leđa vjeri koja izvire iz nepogrješive
Božije Riječi i Objave nije u stanju definisati čovjeka. Zato,
da bi se shvatilo ko je čovjek i šta je uloga njegovog postoja-
nja u svijetu, potrebno je uzeti u obzir ono što o njemu kazuje
Objava.
U ovoj knjizi razmatraju se temelji kur'anskog učenja o
čovjeku i svrsi njegovog postojanja na ovom svijetu. U knjizi
se detaljno analiziraju kur'anski ajeti u kojima se spominje
pojam insan (čovjek). Tu su i drugi tekstovi koji mogu poslu-
žiti kao korisni prilozi za proučavanje ove veoma važne obla-
sti koja, ni blizu, nije dovoljno istražena na našim prostorima.
Allaha Uzivšenog molimo da ovu knjigu učini korisnom i da
nam pomogne u rasvjetljavanju ove izuzetno važne teme.
Vallahu velijju-t-tevfik ve bihi neste 'ini
16
PORIJEKO I PRIRODA ČOVJEKA
U ISLAMU
Antropologija je disciplina koja proučava ljudski život i

kulturu, te sličnosti i razlike među ljudima: kako ljudi žive,
šta rade, šta misle i kako se odnose prema okolini. Pored toga,
antropologija proučava kako se razvijala ljudska rasa, te kako
su nastajala i nestajala ljudska društva, ali je okrenuta i sadaš-
njosti i budućnosti ljudskog roda. Ukratko, predmet antropo-
logije svodi se na jedno pitanje: šta znači biti čovjek? 3
Riječ antropologija nastala je od grčke riječi antropos
(anthropos), što u prijevodu znači čovjek ili onaj koji gleda
prema gore. U filozofiji, antropologija je nauka koja se bavi
proučavanjem biti čovjeka, njegove uloge i položaja u svijetu
i smisla njegova postojanja. 4
Kur'an časni koristi pojam insan kao temeljni naziv za čo
vjeka.5 Interesantna je etimologija tog pojma. Poznati arapski
3 Ovakva definicija antropologije navodi se u brojnim izvorima, vidjeti

npr.: www.hr.wikipedia.org.
4 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1990, str. 82.
5 U Kur'anu se koriste i drugi nazivi za čovjeka, poput: bešer, el-ins i
en-niis. Međutim, ti nazivi se koriste za čovjeka kao vrstu, tako npr.
naziv el-ins uvijek dolazi u poređenju sa pojmom el-džinn (džini) da bi
17
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
rječnici iznose dvije mogućnosti kada je u pitanju porijeklo

riječiinsiin: prvo, uns - što znači: druževnost, druželjublje,
društvenost, prisnost, ljubaznost, prijaznost; drugo, nisjiin -
sa značenjem: zaborav, zaboravnost. 6
Prema prvoj etimologiji insan je društveno biće, tj. biće
koje je upućeno na druge insane (ljude) i koje ne može živjeti
samo. To znači da je čovjek podložan utjecaju okoline, dakle
na njega utječu ljudi, sredina, kao i životne okolnosti, a i on
može utjecati na druge.
Prema drugoj etimologiji, čovjek (insiin) je biće sklono za-
boravu. U prilog tome ide i kur'anski ajet u vezi s prvim čovje
kom: A Ademu smo odmah na početku naredili; ali on je zabo-
ravio (fe nesije), i nije odlučan bio. (Tii-Hii, 115) Iz navedenog
proističe da je čovjek biće koje treba podsjećati i opominjati.
se ukazalo na to da su ljudi vrsta koja je različita od džina. Pojam el-ins

upotrijebljen je 18 puta u tekstu Kur'ana. Bešer se također spominje
u značenju vrste, odnosno bića ili stvorenja kojima je zajedničko to
da jedu, piju, spavaju, hodaju itd. Pojam bešer spominje se u Kur'anu
časnom 35 puta, od toga je na 25 mjesta korišten da bi se ukazalo na
bešerijjet Allahovih poslanika, tj. da su oni ljudska bića koja jedu, piju,
spavaju i da njima nije imanentno ništa od Božijih svojstava. Pojam
en-niis je množina i znači ljudi, a u Kur'anu se spominje oko 240 puta.
Njime se također označava ljudska vrsta u najširem smislu. Ostaje,
dakle, daje insan temeljni naziv za čovjeka u Kur'anu časnom. U vezi
s ovom tematikom vidjeti: Aiša Abdurrahman Bintu-Šafi, El-Kur 'iin
ve kadiijii el-insiin, Daru-1-me'arif, Kairo, 1999, str. 15-21.
6 Vidjeti: El-FejjumI, El-Misbiihu-l-munzr, Mektebetu Lubnan, Bejrut,
1987, str. 10. Autor naznačava da je prva etimologija opredjeljenje
arapske jezikoslovne škole u Basri a druga izbor lingvističke škole iz
Kufe. U vezi s etimologijom pojma insan vidjeti, također: El-Fejruza-
badi, El-Kamusu-l-muhit, Muessesetu-r-risale, Bejrut, četvrto izdanje,
1994, str. 683-684; Ragib el-AsfihanI, El-Mufrediit li elfazi-l-Kur 'iin,
Darul-fikr, Bejrut, str. 24; Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, El-
Kalem, Sarajevo, 1997, str. 51.
18
PO RIJEKO I PRIRODA ČOVJEKA U ISLAMU
Sam Kur'an časni nalaže Poslaniku, alejhisselam: A ti opominji

(doslovno: podsjeća}), tvoja opomena će uistinu koristiti vjer-
nicima. (Ez-Zarijčtt, 55) Na nekoliko mjesta u Kur 'anu ističe se
daje Kur'an zikr, tj. opomena, podsjećanje.
Riječ insan (čovjek) spomenuta je u Kur'anu 65 puta. 7 To
je jednako ukupnom broju spominjanja faza stvaranja čovje
ka, a izgleda ovako: turah (zemlja) -17 puta; nutfeh (sjeme,
sperma)- 12 puta; 'alak (embrio, zakvačak)- 6 puta; mudgah
(gruda mesa)- 3 puta; 'izam (kost)- 15 puta; lahm (meso)-
12 puta. Matematički, to se može prikazati na sljedeći način:
17+ 12+6+3+ 15+ 12=65. Navedena činjenica predstavlja jedan
od bitnih detalja statističko-lingvističkog aspekta kur'anske
nadnaravnosti (mudžize ). 8
Porijeklo čovjeka je suštinsko pitanje svakog pogleda na
svijet. Razmatranje o tome kako čovjek treba da živi uvijek
nas vraća na pitanje otkuda on dolazi.
Kada je u pitanju porijeklo čovjeka, Kur 'an je sasvim ja-
san i precizan: čovjek je Božije stvorenje i nije produkt sluča
ja ili, pak, djelovanja slijepih sila prirode. U više kur'anskih
tekstova ističe se da je Allah Uzvišeni stvorio čovjeka i podre-
dio mu sve što je na nebesima i Zemlji. Dovoljno je navesti
samo nekoliko primjera.
_..., / / ~ /O / J. / -:;
-:;4~ ~~ ~ 01 ~I:.~ ..?S~\~ ~J ~\)~\ ~ ~ ~ ~J

/ / / 0:%i:;J /
„
7 Muhammed Fuad Abdulbaki, El-Mu'džemu-l-mufehres li elfazi-l-

Kur 'ani-l-kerzm, Daru-1-hadis, Kairo, 1994, str. 119-120.
8 Harun Yahya, Kur 'anske mudžize, Sarajevo, Bosančica-print, 2001, str„
74; Safvet Halilović, Osnovi tefsira, IPA, Zenica, 2005, str., 120; Caner
Taslaman, Kur 'an - nenadmašni fenomen, Sarajevo, 2006, str. 320.
19
On (Allah Uzvišeni) daje vam da se koristite onim što je

na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su,
zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (El-Džasije, 13)
/ o _j. .;:;; / O / / / _..,_ JO .;:;;
0l;JI ~ , 0~?1 J-l>- , 0G-AJI ~ , ~I
Milostivi, poučava Kur 'anu, stvara čovjeka, uči ga govo-
ru. (Er-Rahman, 1--4)
,,.... ,J. j. oJ. ;. .J. J. j. ;. ,., ,,, ? ,,.. ;. ;. .;:;; ,,,. J. o ,,.., ,..,,
~ <. .c. "'• ~ <.:. ~~ "'•: <:L.::.,;.'t_; 1.;r 'i~ :'.c:;-;3 .&L 0 ·" :<:: uw
~\
/ · •r"'• r-::-::---
/
,., r \~ r I · ~ r---' · ~.r-""' •
/
/
J.?
/
,.... _,,_ ;.,.,,,....,....,....

/ ,....
.;:;; ;. ,.... ,,.
.,.t"'l\JI
~ <'\"'•~
.I.S_,,....,, r .. <fJ<'l11 y·~~<l·L·
,-~~/ r u~_r
.ili/.·"/'·
/ / / /
o,....':!tJ ;. ,,, ,..-a ,....
(";_· ~ ~ :~ ~ ~_, '71)~ ~ /' ~~

Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa,
pa vam je On život dao; On će, zatim, učiniti i da pomrete i
poslije će vas oživiti, a onda ćete se Njemu vratiti. On je za
vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju pre-
ma nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
(El-Bekare, 28, 29)
Kur'an, dakle, bez dvojbe iznosi činjenicu da je čovjek
stvorenje, poput svih ostalih koje je stvorio Allah Uzvišeni.
Razlika je u tome što je čovjek, u odnosu na druga stvorenja,
odlikovan time što je Allah, dželle šanuhu, davši mu oblik,
udahnuo u njega od Svoga Ruha, tj. podario mu dušu. O tome
Kur'an časni govori na više mjesta:
1~µ .0; o:~~ J~ ~ ~ ~~ J14.Šs~ ~JI.i i)J

,..., ? ? ? / ... ,....,.... ,..,. / /
/ j./O_j.// .J. jO//j..J.,..-
i.r.~L::.
,....,.,..
4..1 ~ -.?J~ (.)-4 ~ ~_, ~.:;...:.
.... ,,.., ///
I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka

od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u lljeg udah-
nem od Svoga Ruha, vi mu se poklonite!" (El-Hidžr, 28, 29)
20
:ii;;_ ::} J5 ~f ~~I • ~)I ~_;31 ~;1 ~ ~ li) ' . : ; 11 ~~ ~~

~, ~ ~~; ~~ 0-4 :I, i F~~ •U:b 0-4 0~~1 ~ f:c.;
? / /O ? ,.-O / ? / / / /
,,,,_ ? ,.,, ,,,.,,.,, o~ ;. ,.,, ,,.,. 3- ,,,. ,,..,,.,, ,.,,
~ ~ 0~'11) )~\11) p1 ~ ~J ~jJ ~ ~ ~J ~I~

/ ;. o,...,
0/~
Allah je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i
Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvo-
rio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude te-
kućine, zatim mu savršeno udove uobliči i udahnjuje u njega
od Svog Ruha,- i On vam i sluh i vid i pameti daje-, a kako vi
malo zahvaljujete! (Es-Sedžde, 6-9)
Čovjek je, dakle, biće koje je konstituisano od tijela i duše.
Tijelo je sastavljena od materijalnih elemenata i ono je pred-
met proučavanja mnogih znanosti. Zahvaljujući toj činjenici
čovjek posjeduje ogromno znanje o svome tijelu, njegovim
organima i funkcijama. Međutim, tijelo je samo jedan aspekt
čovjekovog bića. Čovjek ima i dušu, a duša je ono što ga čini
posebnim u odnosu na druga stvorenja.
Po slovu Kur'ana, duša (ar. riih) je udahnuta u čovje
ka od Allahovog Ruha. Pitanje duše spada u red kur'anskih
učenja koja se odnose na ono što se naziva 'alemu-l-gajb
(svijet gajba). To je područje transcedentnog i nadosjetilnog
i ono je nedostupna ljudskom razumu. Vjerovanje u gajb je
jedno od temeljnih pitanja islamskog vjerovanja ( 'akfda) i
o tome svijetu govori se u brojnim kur'anskim i hadiskim
tekstovima.
Duša je element koji čovjek zadobiva u jednom trenutku
i to sto dvadeset dana od početka nastajanja njegovog tijela.
U relevantnoj hadiskoj literaturi (Sahihu Muslim i dr.) navodi
21
Safvet Halilović I ŠTA KUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
se, putem autentičnih seneda (lanaca prenošenja), predaja u

kojoj stoji da je posljednji Božiji vjerovjesnik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
? _,,..,.., ,,.., ,.,.. ;. ;. ,,... ; ..,.: o ;. ;. o ,,, 0 ;. Y.,.... ;
~ ~~ J 0~ ~ .L.:~ ~\ ~\ ~ J ~ ~~..: r-s-~1 01

;. ;. / ;. /A) ;. y. / ,..... / o ? ,,... o / / ;. ;. ;. / ,..,. / o
~ tY:~ clll1 ~~ ~ -~~ ~ ~ ~~ 90~ ~ -~~ ~

"~ji ~j -~~ ~ -~~ -~~ ~ :~~ ~~~~-''U~\
"Vaše stvaranje u utrobama vaših majki odvija se tako što
četrdeset dana budete sperma (nutfa), zatim isto toliko vre-
mena budete zakvačak ( 'aleqa) i isto toliko komadić mesa
(mudga), Potom Allah Uzvišeni pošalje meleka da udahne
dušu ... " 9
Udahnjivanje duše (nefou-r-ruh) predstavlja čin sjedinja-
vanja onog što je nebesko, vanmaterijalno s onim što je ze-
maljsko, materijalno, i to je, zapravo, početak ljudskog života.
Duša tijelu daje život, osjećaje i pokretljivost i dok je ona pri-
sutna, tijelo je živo. Prema mišljenju islamskih učenjaka duša
je (nematerijalni) element koji se rasprostire po svim čestica
ma tijela, kao ružin sok koji se rasprostire po svim dijelovima
ruže. 10
Duša spada u kategoriju Allahovog emra (emrullah) u ko-
joj vladaju posebne zakonitosti. To je kategorija koja se de-
šava trenutačno, tj. Allahovom, dželle šanuhu, stvaralačkom
riječju "Kuni - Budi!", a ne procesualno, kao što je slučaj kod
9 Hadis prenosi poznati hadiski autoritet Muslim en-NejsabilrI u svome

Sahihu posredstvom istaknutog ashabaAbdullaha ibn Mes'uda. Vidje-
ti: Sahih Muslim, Mektebe Daru-1-fijha', Damask i Saad Suubbar, Ri-
jad, bez godine izdanja, VI, str. 190-192, hadis br. 2,643,
10 Vidjeti: Mehmed Handžić, Ilmu-l-kelam, El-Kalem, 2000, str. 18.
22
stvaranja općenito, gdje su prostor i vrijeme bitni elementi,

zapravo odlike tog stvaranja. n Kategorija emrullaha može se,
između ostalog, sagledati i u svjetlu sljedećih ajeta:
:/\1.,.
f""'-:-' ,,,.:i~ ~~rIJ ~1„ li"'.r''t ~/'J
L~-
A naš emr je feda;, __:.bude p~pu(treptaja oka. (El-Kamer,

50)
J. ;;. / ;. ft./ / / / ;. ,,.,,,,,,,.. / ~ / / ~ / ,.... ,.... ~
0~ :_? 4.1 J\..9 ~ ~9 ~ ~ r~I ~~I X-:~~ 01 ~ / /
Isa je kod Allaha poput Adema: stvorio ga je od zemlje a

potom mu rekao: Budi!, i on je bio. (Ali 'Imran, 59)
/ o ;. ,..,, / / _9.0/0 ,,..,,,,,,
-: 'w1 ..:;
~ .'J
.&1 .!ni _. ~~ri.J~
'J. r
-1:i 1~ ".:li
Njemu (Allahu) pripada stvaranje (halk) i zapovijed (emr).
Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova! (El- 'Araf, 54)
Ljudsko znanje o duši
Duša spada u područje gajba u koje ne prodire ljudsko

znanje. Budući daje to područje čovjeku poznato samo onoli-
ko koliko mu je A1lah Uzvišeni to otkrio posredstvom Svojih
poslanika, sve što se o duši može saznati svedeno je na ono
što je o njoj kazala Božija Objava. Allah Uzvišenije na pitanje
o duši koje su jevreji postavili Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, objavio 85. ajet sure El-Isra ': Pitaju te o duši. Reci:
"Šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo
malo znanja".
11 Ibn Kajjim el-Dževzijje, Knjiga o duši, s arapskog preveo Mustafa Pr-

ljača, Sarajevo, 2003, predgovor prevodioca, str. 6.
23
Safvet Halilović f ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
U osvrtu na ovaj ajet, savremeni mufessir Muhammed

Husejn Tabataba1 kaže: "Što se tiče kur'anskog iskaza: A
vama je (o duši) dato samo malo znanja! - on znači: Znanje
koje vi imate o duši, a koje vam je Allah dao, samo je ne-
znatan dio, jer duša ima naročito mjesto u egzistenciji, ima
fascinirajuće, čudesne imanencije i djejstva koja vama nisu
dostupna! " 12
Komentarišući navedeni ajet Sejjid Kutb u svom zname-
nitom tefsiru Fi zilali-l-Kur 'iin (U okrilju Kur 'ana) pojaš-
njava: "U ovom području ljudski razum nema šta da traži, ali
ima u njemu usmjerenje razuma, a to je da radi u okviru svojih
granica i u oblasti u kojoj može spoznati. Otuda nema potrebe
upuštati se niti trošiti snagu u ono što razum ne može spozna-
ti, jer ne raspolaže takvim sredstvima koja bi mu poslužila
da to spozna. Duša je nešto neviđena, nespoznajno, i njenu
suštinu zna samo Allah. Ona je jedna od svetih tajni koje je
Allah udahnuo u ovo ljudsko biće i u još neka stvorenja čiju
bit mi ne znamo. Ljudsko znanje je ograničeno u odnosu na
apsolutno Allahovo znanje. Tajne ovog bitka su daleko šire da
bi ih ovaj ograničeni ljudski razum mogao obuhvatiti. Čovje
ku je poklonjeno onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao
biti namjesnik na Zemlji i da bi mogao ostvariti ono što je
Allah htio da ostvari i to u granicama svoga neznatnog znanja.
Čovjek je na Zemlji kreirao ono što je kreirao, ali je zastao
umoran pred tom nježnom tajnom, dušom, ne znajući šta je
ona niti kako je došla, ne znajući kud odlazi niti gdje je bila,
niti gdje će biti, osim onoliko koliko ga je Sveznajući i Sve-
mogući obavijestio u Objavi." 13
12 Muhammed Husejn Tabatabai, El-Mlziin fi tefsiri-l-Kur 'iin, Bejrut,

1972, XIII, str. 199.
13 Sejjid Kutb, U okrilju Kunana, Sarajevo, FIN, 2000, XV, str. 82.
24
PORIJEKO I PRIRODA ČOVJEKA U ISLAMU
Interesantna su razmišljanja o duši koja je iznio istaknuti

islamski mislilac u 20. stoljeću, Abbas el-Akkad, u djelu El-
Inscm fi-l-Kur 'an (Kur 'ansko učenje o čovjeku). El-Akkad po-
lazi od postavke da je ljudsko biće jedno veoma složeno zdanje
koje regulišu tri sile: nefs, 'aql i ruh. O tome su, ističe on, go-
vorili još i mudraci antičke Grčke. Nakon iznošenja sličnosti i
razlika između tih sila koje su razmatrali veliki umovi drevne
Grčke, El-Akkad u vezi s ruhom (dušom) veli: "Na osnovu
onoga što je navedeno u Kur'anu časnom, može se razumjeti
da je ruh ona komponenta koja je najbliža Vječnom životu i
koja je najskrivenija ljudskim čulima. To je ona komponenta
o kojoj je Svevišnji Bog znanje zadržao za Sebe, ne otkrivši
ga ni Svojim vjerovjesnicima, budući da se radi o samoj biti
vječnosti, koju ograničeni ljudski um nije kadar obuhvatiti i
pojmiti, izuzev njemu primjerenom aluzijom i aproksimaci-
jom. Pitaju te o duši. Reci: "Šta je duša - samo Gospodar moj
zna, a vama je dato samo malo znanja!" (El-Isra ', 85)
Što se pak tiče uma ( 'aql) i nefsa, u kur'anskom diskursu
nefs bi bio komponenta najbliža ovom svijetu, ili drugačije re-
čeno, to je životna sila koja obuhvaća volju kao što obuhvaća
i nagon, koja djeluje i svjesno i nesvjesno. Ona se na mnogim
mjestima u Kur'anu navodi kao sinonim za silu koju obuzi-
ma san, koju neutralizira ubistvo, koja osjeća užitak i patnju,
koja se može nadahnuti razvratnošću i bogobojaznošću, koja
će biti pitana za dobro i loše djelo koje uradi. To je, dakle,
sila koja djeluje i želi, koja postupa po nalogu uma ili koja se
povodi za nagonima naravi i strasti i koja će na Sudnjem danu
biti nagrađena shodno onome što je činila."
"Prema tome", zaključuje El-Akkad, "čovjek se svojim
umom ( 'aql) uzdiže nad svojim nefsom, dok se nad svojim
umom uzdiže svojim ruhom. Na taj način čovjek je nefsom
25
Safvet Halilović IŠTA KUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
povezan sa snagama životinjskih nagona i poticajima tjele-

snog života, dok je ruhom povezan sa svijetom vječnosti i su-
štinom trajnog bitisanja o čemu znanje posjeduje samo Allah
Uzvišeni. Pravo je razuma da shvati sve ono što može shvatiti
u svojoj ograničenosti. Međutim, razum ne može shvatiti svu
realnost u njezinoj apsolutnosti; to može učiniti samo imanom
i nadahnućem!" 14
Materijalističkanijekanje postojanja duše i njihove tvrd-
nje da je ljudska svijest sačinjena od materije nisu u sugla-
snosti sa znanošću. O tome postoje brojne studije a jedan od
onih koji su razmatrali ovu tematiku je i savremeni turski
znanstevnik Harun Yahya, koji je u vezi s tim napisao ne-
koliko veoma korisnih studija. Tako on, npr„ u svome djelu
Globalno masonstvo ističe da savremena znanstvena otkrića
dokazuju da se ljudska svjesnost ne može dovesti do materi-
je i da se ona ne može objasniti na osnovu funkcija mozga.
Potom navodi da se u relevantnoj literaturi iznosi da znan-
stvenici, potaknuti materijalističkim uvjerenjima da dovedu
svijest u vezu samo sa mozgom, nisu došli do rezultata: da-
nas su mnogi istraživači mišljenja da ljudska svijest potiče
iz nepoznatog izvora, izvan neurona u mozgu te molekula i
atoma koji ih čine.
Nakon višegodišnjeg proučavanja ove problematike,
istraživač Wilder Penfield došao je do zaključka da je po-
stojanje duše činjenica koja se ne može zanijekati. U vezi s
tim on kaže: "Poslije godina stremljenja da objasnim um na
osnovu djelovanja samog mozga, došao sam do zaključka da
je jednostavnije i daleko logičnije ako čovjek usvoji hipote-
zu da se naš mozak sastoji od dva osnovna elementa: mozga
14 Abbas Mahmud el-Akkad, El-Insanfi-l-Kur 'an, Nehdatu Misr, Kairo,

četvrto izdanje, 2005, str. 28-31.
26
i uma. Zato jer se čini izvjesnim kako će uvijek biti sasvim

nemoguće objasniti um na temelju djelovanja neurona unu-
tar mozga ... , prisiljen sam izabrati tvrdnju da naše biće bude
objašnjeno na temelju dva osnovna elementa (mozak i um, ili
tijelo i duša)." 15
Ono što vodi znanstvenike ovom zaključku jeste činjenica
da svjesnost nikad ne može biti opisana na temelju samih ma-
terijalnih činilaca. Ljudski mozak je poput čudesnog računala
u kojem se skupljaju i obrađuju podaci iz naših pet osjetila, ali
to računalo nema osjećaj "sebe", ono ne osjeća, ili ne misli, ne
shvaća osjećanja koja prima. Istaknuti engleski fizičar Roger
Pemose, u knjizi Carev novi um piše:
"Šta je to što određenoj osobi daje njen pojedinačni iden-
titet? Da li su to, do neke mjere, sami atomi od kojih se sasto-
ji njeno tijelo? Da li njen identitet ovisi o određenom izboru
elektrona, protona i drugih čestica koje čine te atome? Postoje
barem dva razloga zašto to ne može biti tako. Na prvom mje-
stu, postoji neprekidni promet materije u tijelu bilo koje žive
osobe. Ovo osobito važi za stanice ljudskog mozga, unatoč
činjenici da se nakon rođenja ne stvaraju nove stanice. Ogro-
mna većina atoma u svakoj živoj stanici (uključujući svaku
moždanu stanicu) - i, zapravo, cijela materija naših tijela -
bude zamijenjena mnogo puta otkad se rodimo. Drugi razlog
dolazi iz kvantne fizike ... Ako bi elektron iz ljudskog mozga
bio zamijenjen elektronom iz cigle, tada bi stanje sistema bilo
potpuno isto stanju kakvo je bilo prije. l&to važi i za protone
i za bilo koju drugu vrstu čestica te za cijele atome, moleku-
le itd. Kada bismo cjelokupni materijalni sadržaj jedne osobe
15 Wilder Penfield, The Mistery oj the Mind: A Critical Study oj Con-

sciousness and the Human Brain, Princeton, New Jersey, Princeton
University Press, 1975, str.123.
27
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
zamijenili odgovarajućim česticama u ciglama iz njene kuće,

tada se doslovno ništa ne bi desilo." 16
Ukratko, ono što ljudska bića čini ljudima nije materijalne
već duhovne kakvoće, i jasno je da njegov izvor predstavlja
bitnost odjeljenja od materije. Na završetku svoje knjige Pen-
rose primjećuje: "Svijest mi se čini tako važnim fenomenom
da jednostavno ne mogu vjerovati da je ona samo nešto <slu-
čajnm prizvano slučajnim računanjem." 17
Šta je onda stajalište materijalizma u svjetlu ovih zaklju-

čaka, s pravom se pita profesor Harun Yahya, nakon navođenja
spomenutih izjava istaknutih naučnika svjetskog ranga. Kako
materijalisti mogu tvrditi da se ljudska bića sastoje samo od
materije i da je ljudsko biće s inteligencijom, osjećajima, mi-
slima, pamćenjem i čulima moglo nastati slučajnim sastavom
beživotnih, nesvjesnih atoma?
To su pitanja koja zanimaju sve materijaliste. Evidentno
je, ističe profesor Yahya, da masonski izvori sadrže zanimlji-
vije ideje o ovom pitanju nego bilo koji drugi materijalistički
izvor. Obrati li se pažnja na te izvore, sasvim jasno se ukazuje
praznovjerje "obožavanja materije", koje se krije iza materi-
jalističke filozofije. 18
Također, treba istaći da jedno od temeljnih etičkih pitanja

glasi: šta su ili gdje su granice etičkog? Ukoliko se zanemari
činjenica da je čovjek biće koje, pored tijela, ima i dušu, koja
je nosilac ili označitelj njegovog morala i savjesti, odgovor na
16 Roger Pemose, The Emperor's New Mind, Penguin Books, 1989, str.
24, 25.
17 lbid, str. 580.
18 Opširnije o ovome vidjeti: Harun Yahya, Globalno masonstvo, Bihać,
2007, str. 112-119.
28
ovo pitanje je izuzetno težak, ili bolje reći, nemoguć. Možda

će ovo biti bolje objašnjeno u svjetlu jednog događaja koji se,
prije nekoliko godina, desio u jednoj afričkoj zemlji. Naime,
Kevin Carter, fotograf The New York Timesa, dobio je Pulit-
zerovu nagradu za fotografiju koju je snimio u toj zemlji. On
je, zapravo, fotografisao jednu gladnu afričku djevojčicu koja
je puzala, nastojeći da dođe do kuhinje Crvenog križa udalje-
ne oko dva kilometra od tog mjesta, a lešinar je kružio iznad
napaćene djevojčice, u iščekivanju da ona umre pa da onda
kljuca njeno mrtvo tijelo. Kevin Carter je taj stravični prizor
uslikao svojom kamerom; on je gledao kako ona puže i umire
u strašnim mukama, ne pruživši joj nikakvu pomoć. Njemu
je bilo važno da napravi što "bolju" fotografiju! I za tu foto-
grafiju dobio je Pulitzerovu nagradu! Ali nakon dvije godine
od tog događaja Kevina su počele da muče noćne more zbog
toga što je uradio i on je izvršio samoubistvo. Nije li ovakav
Kevinov svršetak, zapravo, pokazatelj da je njegova duša u
određenom momenfu "progovorila" i pobunila se protiv nje-
govog tako nehumanog postupka. Zar dječiji život nije važni-
ji od Pulitzerove nagrade? Za čovjeka koji vjeruje da postoji
Stvoritelj, koji je čovjeku podario dušu koja je vječna, nema
dvojbe: spašavanje ljudskog života je važnije od bilo koje fo-
tografije. Tragičan Kevinov svršetak pokazatelj je da svaki
čovjek, zapravo, ima dušu i da treba i o njoj voditi računa.
Može li znanost definisati čovjeka?
Definisanje čovjeka veoma je težak zadatak. Čovjek je

višedimenzionalno biće, a svaka njegova dimenzija je izuzet-
no složena i predstavlja neku njegovu specifičnost u odnosu
29
Safvet Halilović I ŠTA KUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOG!ru
na druga živa bića. To dodatno usložnjava zadaću definisanja

čovjeka.
S obzirom da je čovjek biće koje traga za svojim korijeni-

ma, smislom i značenjem, on je oduvijek tražio odgovor napi-
tanja: Odakle je? Zašto je ovdje? Kuda ide? I ko je on, zapra-
vo? Naučnici raznih profila nastojali su da daju odgovore na
navedena pitanja. Pokušali su definisati čovjeka. Opisivali su
ga kao biološko, psihološko, razumno, političko, ekonomsko,
moralno, religiozno, tehničko, povijesno, utopijsko, estetsko,
nedovršeno, otvoreno, tragično, nesigurno biće. Čovjek je
opisivan i kao biće koje razmišlja, koje govori, koje se buni,
koje stvara simbole, koje troši, koje se smije, sumnja, prila-
gođava se, igra se, biće koje uspostavlja odnose, koje obećava
i zaboravlja. O čovjeku se može govoriti i kao o biću koje
ima savjest, ili, pak, biću koje postavlja pitanja i daje odgovo-
re. I mogli bismo tako u nedogled nabrajati pojmove koji su
izrečeni o čovjeku tokom povijesti. Sve navedeno ukazuje da
je čovjek veoma zagonetno biće. Svaki od spomenutih pojmo-
va izražava poneku njegovu mogućnost, ali sve to zajedno ne
obuhvata čovjeka u potpunosti. Ukratko, čovjek izmiče znan-
stvenim formulacijama i ostaje velika nepoznanica.
Interesantna je da su veliki svjetski umovi pisali knjige o
čovjeku kao nepoznanici. Jedan od njih je i Alexis Carrel, istak-
nuti hirurg, biolog i eugeničar francuskog porijekla, koji je napi-
sao čuvena djelo Čovjek nepoznanica. 19 Carrel konstatuje da se
19 Alexis Carrel (1873-1944) je rođen u Lyonu (Francuska), a živio je

u SAD-u, gdje je predavao na Univerzitetu Chicago i Rockefeller In-
stitutu. Nobelovu nagradu za doprinos medicinskoj znanosti dobio je
1912. godine. Razvio je nove tehnike u šivanju krvnih žila i bio pionir
transplantacije i torakalne hirurgije. Njegova knjiga Čovjek nepozna-
nica je, zapravo, velika kritika savremene zapadne civilizacije. Carrel
piše o unutrašnjem vremenu ljudskoga bića i o tome kako bi se zapadni
30
o čovjeku malo zna, a da bi se on upoznao, potrebno je prouča

vati ne samo čovječije tijelo već i njegov duhovni život. Između
ostalog, on poručuje: "Odista naše neznanje seže duboko. Naj-
veći dio pitanja, koja su sebi postavili istraživači čovjekove biti,
ostao je bez odgovora. Čitava područja nešeg unutrašnjeg živo-
ta još uvijek su nepoznata ... Znamo da smo tvorevina iz tkiva,
organa, tekućine i svijesti. Odnos između svijesti i moždanog
staničja međutim još uvijek je za nas tajna ... "20
Čovjek je, dakle, nepoznanica ili tajna koju treba otkri-

ti. Neki istraživači su, pokušavajući da odgonetnu tu tajnu,
razmišljali o čovjeku polazeći od nekih njegovih vidljivih
obilježja. Na temelju njegove tjelesne strukture nazivali su
ga "homo somaticus", a na temelju razuma "homo sapiens".
Budući daje obdaren slobodnom voljom "homo volens", a na
temelju njegova načina govora "homo loquens". Zbog njego-
ve društvene dimenzije nazvaše ga "homo socialis'', a na te-
melju kulture i velikog kulturnog nasljeđa "homo culturalis".
Temeljem rada i tehnike postade "homo faber", a zbog potre-
be za igrom i zabavom "homo ludens". Na temelju njegove
otvorenosti transcendenciji opisaše ga kao "homo religiosus".
Njegova sposobnost razgovora, dogovora i pregovora priba-
vila mu je naslov "homo dialogans", tj. biće dijaloga ili biće
u dijalogu. 21
Bez obzira iz kojeg ugla i sa kakvih polazišta ga posma-
trali, čovjek predstavlja najsloženiju kategoriju postojanja u
čovjek, koji je pošao putem propasti, mogao obnoviti i vratiti u pravi

život, jer taj čovjek, prema njemu, još nije istinski čovjek.
20 Alexis Carrel, Čovjek nepoznanica, Zagreb, 1941, str. 28.
21 Vidjeti: Želimir Puljić, Čovjek- biće u dijalogu, predavanje održano
na Sveučilištu u Dubrovniku, 18. januara 2006, navedeno posredstvom
web-sajta: www.dubrovnik.hbk.hr.
31
Safvet Halilović [ ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVODUKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
pojavnom svijetu. Zato neki autori s pravom ističu da je čo

vjek više od onoga što sve nauke zajedno mogu o njemu da
kažu. 22 Vjerovatno je to bio razlog zbog kojeg su neki zapadni
naučnici pisali knjige o čovjeku kao velikoj nepoznanici. In-
teresantna je da su te studije pisane u 20. vijeku, tj. u vremenu
ekspanzije nauke i tehnologije u svim područjima ljudske eg-
zistencije. No, i pored toga, čovjek je i dalje ostao nepozna-
mca.
Razloge treba svakako tražiti u složenosti ljudske prirode:
čovjek je jednim svojim dijelom (tijelom) vezan za zemlju,
tj. materijalni svijet, dok je drugim dijelom (dušom) vezan za
viši, duhovni svijet. Kur'an časni tu istinu jasno iznosi kada
kaže da je Allah Uzvišeni stvorio čovjeka od zemlje a zatim
u njega udahnuo od Svoga Ruha. Na taj način ukazuje se na
veoma čudnu i složenu ljudsku prirodu koja je rezultat dva
sasvim suprotna elementa, materije i duha, tijela i duše. Tu i
leži najveća zagonetka i najsloženija tajna čovjeka. 23
Ako se ima u vidu navedeno, postaje jasnije zašto nauka
ne može definisati čovjeka. Naime, nauka izučava materijalni
svijet, odnosno pojave i procese u tom svijetu. Nauka ne ide
van granica pojavnog svijeta. Ona samo otkriva strukturalni
vid neke pojave i opisuje njene vanjske manifestacije, ne ula-
zeći dublje u suštinu stvari, ili bolje reći, nemajući mogućno
sti dubljeg prodiranja u suštinu stvari„ Posmatrajući kako se
jedna pojava pod istim uvjetima uvijek ponavlja, putem nau-
ke dolazi se do zaključka o postojanju zakona koji upravlja-
22 Alija Izetbegović, Islam između Istoka i Zapada, Nova, Beograd, 1988,

str. 26.
23 Husein Đozo, Islam u vremenu, Novi Pazar, 1998, str. 169. Također,
usporediti: Syed Muhammed Naquib al-Attas, Islam i sekularizam, s
engleskog preveo Džemaludin Latić, Sarajevo, 2003, str. 200-202.
32
ju procesima. Prema tome, nauka nije u mogućnosti da riješi

integralni problem čovjeka; ona rješava samo problem nje-
govog fizičkog postojanja. Međutim, čovjek nije samo tijelo,
nije samo materija; on ima i dušu. U slučaju da bude sveden
samo na tijelo i njegove materijalne potrebe, čovjek bi bio
izjednačen sa životinjom.
Čovjek, dakle, nije samo tijelo; on je nešto što je mno-

go veće i uzvišenije od puke materije. Ono što ga odvaja od
životinje i što ga čini čovjekom jeste njegovo duhovno biće
i duhovno postojanje. To duhovno postojanje omogućeno je
udahnjivanjem duše, koja nije ograničena kategorijama vre-
mena, prostora i materije. Zbog toga ona ne podliježe zakoni-
ma pojavnog svijeta koji su predmet izučavanja raznih nauč
nih oblasti.
Za definisinje čovjeka mora se uvažiti ono što je o čo
vjeku rekla Božija Objava. Tek tada se može shvatiti ko je,
zapravo, čovjek, odakle on dolazi, kuda ide i šta je cilj njego-
va postojanja. To su osnovna pitanja u vezi s čovjekom i bez
Objave čovjek će biti prepušten beskrajnom lutanju i velikim
zabludama.
Kur'an časni, kao posljednja Božija Objava, daje jasne
odgovore na spomenuta pitanja. Prema islamskom učenju čo
vjek je ešrefi1-l-mahliikiit, tj. stvorenje kojem su ukazane naj-
veće počasti. On je halifetulliih - Božiji namjesnik na Zemlji i
kao takav predstavlja najveću vrijednost. U pojavnom svijetu
čovjeku pripada dominantno mjesto: povjerava mu se uprava i
korištenje svih dobara svijeta, sve mu je potčinjeno i stavljeno
na raspolaganje.
Kur 'an časni naglašava: On (Allah Uzvišeni) je za vas
(ljude) stvorio sve što postoji na Zemlji „. (El-Bekare, 29)
Sintagma "za vas" u ovom ajetu ima, prema riječima istak-
33
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
nutog savremenog muslimanskog mislioca Sejjida Kutba, du-

boki smisao i nagovještaj. Ona je kategorička naznaka da je
Allah stvorio čovjeka radi nečega velikog. Stvorio ga je da
bude namjesnik na Zemlji, gospodar svega što je na njoj, da
bude aktivan i djelotvoran faktor na Zemlji, najvažnije biće u
ovom prostranom gospodstvu. Nikakva materijalna vrijednost
ne smije biti iznad ljudske vrijednosti, niti se smije dopustiti
da ga potčini do te mjere da dominira njim. Svaki cilj koji
ima za tendenciju umanjiti vrijednost čovjeka, bez obzira ka-
kve materijalne vrijednosti on nudio, protivi se cilju ljudskog
postojanja. Dostojanstvo čovjeka ima prioritet, dominacija
čovjeka nad materijom, također. Tek onda dolazi materijalna
vrijednost. 24
Kur'an ističe da čovjek ima misiju i razlog svoga postojan-
ja. Ljudi su stvoreni da bi spoznali Allaha, svoga Stvoritelja,
i činili Mu 'ibiidet, naglašava se u 56. ajetu sure Ez-Ziirijiit.
,Ibiidet je složen pojam i obuhvata cijeli ljudski život i aktiv-
nosti. Čineći 'ibadet čovjek se približava svome Stvoritelju i
postiže Njegovo okrilje i zadovoljstvo.
Prema Kur'anu, čovjek je došao na ovaj svijet kako bi
činio dobra djela i izgrađivao svijet shodno Božijem, dželle
šanuhu, planu i nakani. Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom za
Sebe kaže: Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast- On sve može!
Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas iskušao ko će od vas
bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. (El-Mulk, 1-2)
Čovjek je, kako Kur'an naučava, na ovom svijetu privre-
meno i njegova fizička smrt nije kraj puta; to je samo preseljen-
je iz kuće prolaznosti (dunjaluk) u kuću vječnosti (ahiret). Smrt
(kur'anski mevt) je povratak Allahu radi polaganja računa za
24 Sejjid Kutb, U okrilju Kur 'ana, I, str. 66--67.
34
ono što je čovjek uradio za vrijeme svog dunjalučkog života.

Duša je besmrtna i ona će ponovo biti spojena s tijelom, nakon
njegovog proživljenja u svijetu vječnosti. Takvo razumijevanje
života i smrti na čovjeka djeluje podsticajno i usmjerava ga
ka tome da bude uistinu čovjek (insan) i svoj život provede u
činjenju onoga što je dobro, čovječno i korisno. U vezi s tim
korisno je poslušati poruke sljedećih kur'anskih ajeta:
Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće

odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim za-
kvačak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini,
i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj
nije kadar da mrtve oživi? (El-Kijameh, 36-40)
-!; ~ ~
l;J! ~G ~ tsl:..tl.> ~ 1 ,:-:/;.ji

/O J .....O / /_.., ,.... J. / / / ;.-::;, ? J. ,.....o// ,.....-::;_ J
J.:!-1 ~1 <tlll J~ -0~_:.; ~

/o o _J. -;;:; / /
. <I\ i f•.':::I\.:._;-
rr""' / ~I ~I~
.)"""-' . 'j _y. • •
j.
Zar vi mislit; da s~o vas uzalud stvorili i da Nam se

nećete povratiti? I nekaje uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema
drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
(El-Mu 'minun, 115)
,.,, ,,, ,.... fa J -;;:; -;;:; ;. ,.,,,,.. o-;;; o
i:,..;,iy_:; -.'.:.JlJ.-~1 ~ ~ ~..u1 ~l ._r.>- ~

/ / „,,.,
0~;;1
,. .
01 ~G
/ / /r;::-
, z:_ IL., I' / r::> "'.j' l.,

~. ~'Y.J ,_y--.
/ / /
Tako mi vremena, -čovjek je, doista, na gubitku, samo ne

oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu
35
SafVet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-

'Asr, 1-3)
Potrebno je znati da kur'ansko naučavanje o čovjeku ne
isključuje nauku. Naprotiv, traženje nauke je prvi kur'anski
imperativ, jer je čovjek biće koje uči i spoznaje. Ispravno je
reći da se u islamu nauka i vjera u Stvoritelja međusobno pro-
žimaju i dajedna drugu ne mogu nadomjestiti. Nauka se brine
o potrebama fizičkog, a vjera o potrebama duhovnog čovjeko
vog postojanja.. To znači da nauka njeguje materijalne, a vjera
duhovne vrijednosti. I jedno i drugo je od izuzetne važnosti
za čovjeka. Bitno je da nauka bude, kao što se naglašava u
prvoj Objavi i prvom imperativu Kur'ana, s imenom Gospo-
dara koji stvara (Ikre' bismi Rabbike), jer u suprotnom može
biti štetna, čak i pogubna, ne samo za čovjeka već i cjelokupni
život na Zemlji.
Misija namjesništva na Zemlji
Prema Kur'anu, čovjek nije nastao slučajno, niti je pro-

dukt djelovanja slijepih sila prirode. On je Allahov namjesnik
i emiinet koji je ponio je, zapravo, misija namjesništva na Ze-
mlji. To je zadatak i velika misija. Ta misija se može ostvariti
jedino putem pokornosti Stvoritelju i činjenja 'ibiideta u svim
segmentima ljudske egzistencije. Jedino tako čovjek može
harmonično živjeti sa prirodnim zakonima koji, po Allahovoj
volji, vladaju ovim pojavnim svijetom. U suprotnom, čovjek
dolazi u sukob s tim zakonitostima i počinje činiti nered
(jesiid) na Zemlji. Upravo na tu činjenicu ukazali plemeniti su
meleki, kada im je Svevišnji Stvoritelj saopćio da želi posta-
viti namjesnika (halifu) na Zemlji.
36
,.... y. o,.... ;. y. / -' y. ,.... /

>::.<~>:(t.;" 0 .J.:;t.; :'\~"
0~r- ') ') . 11J
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji
namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti
onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe
veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. "On reče:
"Ja znam ono što vi ne znate." I pouči On Adema nazivima
svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: "Kažite Mi
nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen neka si" - re-
koše oni - "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti
si Sveznajući i Mudri." "O Ademe ", - reče On - "kaži im ti
nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče:
"Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje
i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!" (El
-Bekare, 30-34)
S obzirom na složenost svoje prirode čovjek se često
pojavljuje kao biće proturječnosti, u kojem se sukobljavaju
destruktivne sile oličene u životinjskim porivima s pozitiv-
nim snagama duha. U čovjeku se vodi vječna borba između
dobra i zla jer ga materijalni aspekt njegovog bića vuče ka ze-
mlji, odnosno nižem, životinjskom svijetu. Duhovni element
(duša) pokazuje, pak, tendenciju spajanja sa svojim izvorom i
37
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
čovjeka usmjerava da teži ka višem, duhovnom svijetu. Neki

autori čovjeka nazivaju i "bićem koje je zagledano u nebo",
aludirajući time na fenomen unutrašnjeg življenja ili zagle-
danja u nebo, svejedno - bilo to s divljenjem ili strahom, koji
je svojstven samo čovjeku. 25 Ta težnja ka višem svijetu izdvaja
čovjeka iz kategorije obične životinje.
Kur'an časni priznaje realnost čovjeka i ne poriče njego-

vo materijalno porijeklo i fizički aspekt njegove egzistenci-
je, jer je čovjek time čvrsto vezan za pojavni svijet i njegove
zakone. U islamskom svjetonazoru materijalna komponenta
je veoma važna u životu čovjeka. Islamski propisi i odredbe
nemaju za cilj da čovjeka dematerijaliziraju i od njega učine
meleka (anđela). Naprotiv, čovjek treba da ostane u granica-
ma svoje prirode. Ono što islam želi ostvariti jeste uspostav-
ljanje i održavanje ravnoteže između čovjekove materijalne i
duhovne komponente, s obzirom na to da čovjek postoji kao
fizičko i duhovno biće te da se njegov život ispoljava upravo
u ta dva vida. I jedno i drugo postojanje ima svoje potrebe,
osnove i vrijednosti. Samo u harmoničnom odnosu tih potreba
i uravnoteženosti materijalnog i duhovnog postojanja, čovjek
može postići sreću i potvrditi se kao čovjek (insan). Svaki
poremećaj, bilo u korist ove ili one komponente, dovodi do
potresa, kriza i deformacija u ljudskom životu. 26
Posljednji Božiji poslanik Muhammed, alejhisselam, je
po slovu Kur'ana uzor u kojeg ljudi treba da se ugledati. On
je, kako kaže Kur'an, usvetun haseneh - divan uzor. Značaj
i veličina tog uzora može se sagledati upravo u činjenici da
je Muhammed, alejhisselam, uspostavio ravnotežu između
tjelesnih i duhovnih potreba čovjeka. Ličnost Muhammeda,
25 A. Izetbegović, Islam između Istoka i Zapada, str. 34.

26 Husein Đozo, Islam u vremenu, str. 170.
38
alejhisselam, predstavlja savršeno uravnoteženje materije i

duha, puni sklad između duše i tijela. Vjerovatno je to razlog
zbog kojeg su neki istraživači, iako nemuslimani, svrstali Mu-
hammeda, alejhisselam, na prvo mjesto u ljestvici velikana
svijeta.27
Čovjek nije nastao slučajno
Kur'an časni naglašava da čovjek nije produkt slučajno

sti; naprotiv, čovjek je stvorenje Mudrog i Svemogućeg Stvo-
ritelja, Koji mu je podario sve što mu je potrebno za život i
potom ga nadahnuo kako da se time koristi. Svaki detalj čo
vjekovog organizma formiranje shodno savršenom programu
i planu što apsolutno isključuje slučajnost. Uzvišeni Allah u
Kur'anu ističe:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima sve-

mirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da
je Kur 'an istina. (Fussilet, 52)
27 U tom pogledu veoma je interesantna studija američkog pisca Majkla

Harta (Michael Hart) o stotinu najvećih ljudi u povijesti čovječanstva,
u kojoj je na prvo mjesto stavio Muhammeda, alejhisselam. To je obra-
zložio činjenicom daje Muhammed, alejhisselam, uspio na dvije razi-
ne: ovosvjetskoj i onosvjetskoj, tj. uspio je i na materijalnoj i duhovnoj
razini čovjekovog postojanja. Vidjeti: Michael H. Hart, The 100: A
Ranking oj The Most lnfluential Persons in History, New York, Hart
Publishing Company, 1978, str. 33.
39
A i u vama samima su dokazi (Božijeg stvaranja) - zar ne

vidite? (Ez-Zarijat, 21)
Harun Yahya je autor izvrsne studije naslovljene Podvale
teorije evolucije, u kojoj je iznio neutemeljenosti Darvinove
teorije o postanku čovjeka i drugih živih bića. Između osta-
log, on iznosi detalje u vezi molekule DNA, koji u potpunosti
pobijaju tvrdnju da je čovjek nastao slučajno. U toj studiji se
navodi:
Molekula zvana DNA koja je nađena u jezgru svake od 100 tri-
liona ćelija u našem tijelu sadrži kompletan konstrukcijski plan
ljudskog tijela. Informacije u vezi sa svim karakteristikama
jedne osobe, od fizičke pojave do strukture unutrašnjih orga-
na, zapisane su u DNA pomoću specijalnog šifriranog sistema.
Informacije u DNA su šifrirane pomoću reda četiri specijalne
baze koje čine ovu molekulu. Ove baze su označene kao A, T,
G, C prema početnim slovima njihovih imena. Sve strukturalne
razlike među ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih
slova. Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od četiri
slova. Redoslijed ovih slova u. DNA određuje strukturu ljud-
skog bića do u najmanje detalje. Uz osobine kao što su težina,
oči, kosa i boja kože, DNA svake ćelije sadrži također dizajn
206 kostiju, 600 mišića, mrežu 10.000 slušnih mišića, mrežu
od dva miliona optičkih živaca, 100 milijardi nervnih ćelija i
100 triliona ćelija u tijelu. Ukoliko bismo pokušali zapisati in-
formacije šifrirane u DNA, tada bi to značilo da ćemo sastaviti
biblioteku koja sadrži 900 tomova enciklopedija, od kojih svaka
ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika količina informacija
šifrirana je u dijelovima DNA koji se zovu geni. 28
Zar je moguće za navedenu činjenicu kazati da je to na-
stala slučajno? A to je samo jedan detalj u vezi sa stvaranjem
čovjeka. Šta je sa ostalim čudima u vezi s njegovim organiz-
28 Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, s turskog preveli Enver

Jbrahimkadić i Zlatan P„ Sarajevo, Bosančica-print, 2001, str. 113, 114.
40
mom i načinom funkcionisanja? Šta reći za ostala čuda koja

su evidentna u biljnom i životinjskom svijetu? A šta tek za
planete, nebeska tijela, galaksije, Sunce, Mjesec?! Zar to nisu
jasni dokazi za razumom obdarene ljude! Slučajnost stvara
nered i konfuziju, dok je red proizvod inteligencije, programa
i volje.
Razmatrajući mogućnost slučajnog formiranja proteina
izgrađenog od 500 aminokiselina naučnici su došli do fasci-
nantnog otkrića: vjerovatnoća da se takav protein formira
slučajno je 1 naprama broju koji se dobije stavljanjem 950
nula iza jedinice. To je broj koji ljudski um ne može pojmiti,
ali se može napisati na papiru. U stvarnosti takva vjerovatnoća
svodi se na nulu, jer je poznato da u matematici vjerovatnoća
koja je manja od 1 naprama 1 iza kojeg se nalazi pedeset nula
(deset na pedesetu) statistički se smatra da ima nultu vjero-
vatnoću za realizaciju. Dakle, takvo nešto je nemoguće. A šta
tek reći za vjerovatnoću slučajnog nastanka proteina izgrađe
nog od 500 aminokiselina? Vjerovatnoća od 1 naprama deset
na devetsto pedesetu daleko je izvan granica ove definicije. 29
Doista, kako onda prihvatiti tvrdnju materijalista o slučajnom
postanku svijeta i čovjeka? Hvala Allahu Uzvišenom koji je
objavio Knjigu u kojoj je pojasnio ko je čovjek, odakle on
dolazi i šta je svrha njegovog stvaranja.
Harun Yahya u navedenoj studiji, u kojoj je putem rele-
vantnih naučnih dokaza raskrinkao i pobio podvale i laži evo-
lucionista, još iznosi:
Dok nemogućnost formiranja proteina od 500 aminokiseli-
na dostiže takvu mjeru, mi možemo dalje nastaviti pomjerati
granice uma, sa još višim nivoima nemogućnosti. U molekuli
hemoglobina, koji predstavlja protein vrlo bitan za život, postoji
29 Harun Yahya, nav. djelo, str. 98, 99.
41
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGiru
574 aminokiselina, što je više nego u proteina spomenutog u

prethodnom računanju vjerovatnoće. Sada razmotrimo ovo: u
samo jednoj od milijardi crvenih krvnih ćelija u našem tijelu,
nalazi se 280.000.000 (280 miliona) hemoglobinskih moleku-
la.30
Znanstveni kolaps materijalizma
Materijalizam je jedan od dva osnovna pravca u filozo-

fiji, suprotan idealizmu. 31 Materijalizam polazi od toga da je
svijet po svojoj prirodi materijalan, da materija (priroda) po-
stoji izvan svijesti, da je materija primama i da je ona izvor
osjeta, a spoznaja sekundama, proizvedena. Materijalizam
kao filozofski smjer pojavio se još u staroj Grčkoj (Heraklit,
Demokrit, Epikur), a najveći razvoj postigao je u filozofiji 17.
i 18. stoljeća, te početkom 19. stoljeća (Bacon, Hobbes, Lo-
cke, Spinoza, Lomonosov, Diderot, Holbach, Helvetius, Ra-
diščev, Feuerbach i dr.) 32 Materijalizam zagovara da ne postoji
ništa osim materije i da je materija suština svega, i organskog
i neorganskog. Polazeći od takvih osnova, materijalizam isk-
ljučuje i odbacuje postojanje Uzvišenog Tvorca - Boga, Koji
je stvorio ovaj svijet i tako savršeno ga uredio.
Materijalizam kao pravac koji je afirmisao nauku žele-
ći tako objasniti nastanak života i čovjeka, i na taj način u
potpunosti eliminisati vjeru u Boga, doživio je krah upravo
30 Ibid., str. 99.

31 Idealizam je filozofski pravac koji, nasuprot materijalizmu, smatra
da je su ideja, svijest i duh primami, a priroda, postojanje i materija
sekundarni. Idealizam je tijesno povezan s religijom. Vidjeti: Bratoljub
Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1990, str. 565.
32 Ibid., str. 856.
42
zahvaljujući nauci: umjesto da dokrajče religiju, materijalisti

su zapali u ćorsokak jer je nauka dokazala da svemir ima svoj
početak i da nije nastao sam od sebe.
Konstituirajući se kao filozofski podupirač teorije evolu-

cije, materijalizam 19. stoljeća polazi od konstatacije da je
univerzum postojao oduvijek, da nije stvoren i da organski
svijet može biti objašnjenjezikom interakcija materije. Među
tim, znanstvena otkrića 20. stoljeća potpuno opovrgavaju ove
hipoteze.
Einsteinova otkrića na polju poimanja vremena imala su
snažan utjecaj na svijest mnogih ljudi. Širenje kosmosa, spo-
znato na osnovu Einsteinovih formula, pokazuje da prostor
nestaje kada se vrati na početak vremena. Vrijeme i prostor,
kao neodvojive kategorije, imaju zajednički početak. Koncept
apsolutnog i vječnog vremena opovrgnut je teorijom relativi-
teta. Na taj način, vrijeme je postalo relativan pojam, tj. ono
ima svoj početak. Treba istaći da to ne znači daje vrijeme, kao
što pojedini misle, pojam koji je proizvod ljudske svijesti i da
ne postoji realno u vanjskom svijetu. Naprotiv, matematičkim
objašnjenjem međusobne povezanosti vremena, prostora i
materije, dokazano je da je vrijeme kategorija koja realno eg-
zistira u vanjskom svijetu. 33
Pretpostavka da je univerzum postojao oduvijek pobijena
je otkrićem daje univerzum nastao iz Velike eksplozije (tako-
zvani "Big Bang"), koja se odigrala prije više milijardi godina.
Big Bang pokazuje da sve fizičke supstance nisu u univerzu-
mu postale ni iz čega: drugim riječima, one su stvorene. Jedan
od najistaknutijih zagovomika materijalizma, ateista filozof
Anthony Flew, priznaje: "Kako je poznato, priznanje je dobro
33 Caner Taslaman, Veliki prasak, filozofija i Bog, Dobra knjiga, Sarajevo,

2008, str. 28.
43
za dušu. Ja ću, zbog toga, početi priznajući da ateist mora biti

zbunjen savremenim kosmološkim konsenzusom (Big Bang).
Zbog toga što izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz ...
da je univerzum imao početak." 34
Velika eksplozija ili prasak, također, pokazuje da je uni-
verzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim stva-
ranjem. Ovo je postalo jasno pomoću poretka koji se zbio
nakon Velikog praska, koji je bio isuviše perfektan da bi bio
formiran od strane nekontrolirane eksplozije. Naučnici ističu
da jačina početnog praska određuje brzinu širenja kosmosa.
Da je ovo širenje bilo samo malo sporije, sva materija bi
se, pod utjecajem sile gravitacije, ponovo sažela i kosmos
se ne bi mogao formirati. Također, da je širenje bilo malo
brže, materija bi se raspršila, odmah bi započeo proces ve-
likog zamrzavanja (Big Chill) i kosmos se ne bi više mogao
formirati. Ove činjenice jasno govore da je brzina širenja
kosmosa podešena na nevjerovatno precizan način. Veliki
prasak nije neka proizvoljna, nasumična eksplozija; svjesno
je programirana prema određenom cilju, sa besprijekornim
proračunom i realizacijom. 35
U vezi s ovom činjenicom čuveni fizičar Paul Davies je

rekao: "Teško se oteti utisku da su sadašnje strukture uni-
verzuma, koje su očito toliko osjetljive na male alternacije
u brojevima, bile pažljivo smišljene ... Po izgledu, čudesno
poklapanje brojčanih vrijednosti koje je priroda dodijeli-
la njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno ostaje
34 Henry Margenau, Roy A. Vargesse: Cosmos, Bios, Theos, La salle IL:

Open Court Publishing, 1992, str. 241. Navedeno prema: Harun Yahya,
Podvale terarije evolucije, Sarajevo, 2001, str. 152-153. Citati koji sli-
jede u ovom međunaslovu navedeni su također posredstvom ovog djela.
35 Caner Taslaman, nav. djelo, str. 124.
44
prisiljavajući dokaz za jedan svjesni element kosmičkog

dizajna. " 36
Ista činjenica natjerala je američkog profesora astronomi-
je Georgea Greenstaina da kaže: "Nakon što smo pregledali
sve dokaze, uporno se nameće misao da je neko natprirodno
posredništvo ili, radije, Posredništvo, moralo biti umiješano u
nastanku kosmosa." 37
Dakle, evidentno je da materijalistička hipoteza (da život
u potpunosti može biti objašnjen jezikom interakcija između
materije) ne može biti (od)branjena pred snagom argumenata
koje nude otkrića savremene znanosti. To naročito dolazi do
izražaja kada je u pitanju porijeklo genetske informacije, koja
određuje sva živa bića, a koja se nikako ne može objasniti bilo
kakvim čisto materijalnim posredništvom. Jedan od vodećih
branitelja teorije evolucije, George C. Wiliams, priznaje ovu
činjenicu u članku koji je napisao 1995. godine, kada kaže:
"Evolucionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa
dva, više ili manje, nesamjerljiva domena: domenom infor-
macije i domenom materije ... gen je paket informacija, a ne
stvar... Ova nestašica opisivača čini materiju i informaciju
dvama odvojenim domenima postojanja koji se moraju disku-
tirati odvojeno, u njihovim vlastitimjezicima."38
Navedena situacija je jedan od brojnih dokaza koji ukazu-
ju da postoji nadmaterijalna Mudrost, koja čini da genetska
informacija postoji. Nemoguće je za materiju da proizvede
36 Paul Davies, God and the New Physics, New York, Simon and Schus-
ter, 1983, str. 189.
37 Hugh Ross, The Creator and the Cosmos, Colorado Springs, CO: Nav-
Press, 1993, str. 114-15.
38 George C. Wiliams, The Third Culture: Beyond the Scienfitic Revolu-
tion, New York, Simon and Schuster, 1995, str. 42-43.
45
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGim
informaciju unutar same sebe. Direktor Njemačkog saveznog

instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Wemer Gitt, prim-
jećuje: "Sva iskustva ukazuju na to da je za pojavljivanje in-
formacija potrebno postojanje slobodne volje, jednog razuma
koji će koristiti svoj sud i kreativnost. .. Ne postoji zakon pri-
rode, ne postoji fizički proces i ne postoji materijalistički pro-
ces koji može uzrokovati da informacija sama od sebe nastane
u materiji."39
Navedene znanstvene činjenice jasno ukazuju da su uni-
verzum i sva živa bića kreirana od strane Kreatora, koji ima
vječnu snagu i znanje, tj. od strane Boga. Što se tiče materi-
jalizma, Arthur Koestler, jedan od najčuvenijih filozofa našeg
stoljeća, kaže: "Materijalizam ne može više za sebe tvrditi da
je znanstvena filozofija." 40
O znanstvenom kolapsu materijalizma postoje brojne stu-
dije koje su pisali, i koje još pišu, naučnici diljem zemaljske
kugle. Smatramo korisnim ovom prilikom spomenuti pro-
fesora Miroljuba Petrovića, koji je, inače, osnivač i direktor
Centra za prirodnjačke studije u Beogradu (Srbija) i Sakra-
mentu (SAD). Autor je brojnih studija u kojima, koristeći se
dostignućima savremene nauke i tehnologije, dokazuje da u
svemiru postoji Superiorna Inteligencija, Kjaje živa i Koja je
savršeno uredila ovaj svijet. U svojoj knjizi Nauka i problem
smrti, u odjeljku Tehnologija bez premca, iznosi veoma inte-
resantne primjere. Navest ćemo neke fragmente iz tog djela.
Svakodnevno slušamo i čitamo o najnovijim dostignućima na
polju nauke i tehnologije. Porast znanja je tako veliki da neke
39 Wemer Gitt, In the Beginning Was Information, CLV, Bielefeld, Ger-

many, str. 107, 141.
40 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintange Books,
1978, str. 250.
46
procjene ukazuju da se svakih pet godina prikupi više znanja

nego tokom cijelog prethodnog perioda ljudskog postojanja.
Širom svijeta organizuju se sajmovi gdje se izlažu najnoviji
modeli kompjutera, automobila, mobilnih telefona, satelitske
opreme i drugih dostignuća savremene nauke. Međutim, ako
bismo otišli u prirodu i prošetali se nekom livadom ili šumom,
naišli bismo na mnogo veća čuda tehnologije i dizajna. Jedan
najobičniji mrav nebrojeno puta je složeniji sistem nego bilo koji
model automobila. Jedna najobičnija muha je milijardama puta
složenija od bilo kojeg aviona ili svemirskog broda. To je razlog
zbog kojeg se naučnici često koriste modelima iz prirode da bi
projektovali svoje modele. Tako su inžinjeri jedne kompanije
konstruisali najnoviji model helikoptera proučavajući građu i let
vilinog konjica. Dodajmo da vilin konjic ima najsloženije oči u
prirodi. Svako njegovo oko sadrži više od 30.000 sočiva.
Poznato je da su naučnici u stanju da prave veoma male motore
i pumpe koji se koriste prilikom hiruških zahvata. Ako bi vas
neko pitao, da li su naučnici u stanju da naprave tako malu pum-
pu koja bi mogla da se smjesti na jedan kvadratni milimetar,
vjerovatno biste odgovorili da bi "možda mogli tako nešto da
učine". A, da li bi naučnici mogli da naprave hiljadu malih pum-
pi koje bi stale na jedan kvadratni milimetar? Sigurno da ne.
Poznato je da hrana koju čovjek unosi, ulazi u želudac gdje se
vari. Iz želuca, svarena hrana ulazi u tanko crijevo, iz kojeg se
hranjivi sastojci prebacuju u krvotok i raznose po cijelom tijelu.
Na jednom kvadratnom milimetru tankog crijeva ne nalazi se
jedna, niti hiljadu, nego 200 miliona pumpi koje rade na preba-
civanju hranjivih sastojaka u krvotok.
Najprostiji živi sistem, na nivou jedne ćelije, kao što je bak-
terija, predstavlja nešto mnogo složenije i uređenije nego bilo
koji grad na svijetu. To je lijepo ilustrovao jedan molekularni
biolog: "Da bismo shvatili realnost života pomoću otkrića mo-
lekularne biologije, ćeliju moramo uveličati hiljadama miliona
puta, dok ne bi dobila prečnik od 200 kilometara i ličila na ogro-
mni svemirski brod, dovoljno veliki da prekrije grad kao što je
London ili New York. Ono što bismo tada vidjeli, bio bi objekt
47
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOG!ru
nenadmašne složenosti i savršenog dizajna." On dalje kaže: "Na

površini ćelije možemo zapaziti milione otvora, nalik ulaznim
hodnicima u ogromnom svemirskom brodu, koji se otvaraju
i zatvaraju da bi omogućili stalan prolaz materije koja ulazi i
izlazi. Ako bismo ušli kroz jedan od tih otvora, našli bismo se u
svijetu najviše tehnologije i nezamislive složenosti."
Treba zapaziti da živi sistem u prirodi na određeni način liči
na knjige koje ljudi pišu. Kao što se u knjigama nalaze odre-
đene informacije, tako svi živi sistemi sadrže izuzetno slože-
ne informacie zapisane u genima. Najprostiji živi sistem sa-
drži u sebi složeniju informaciju nego bilo koji kompjuterski
program koji je čovjek napravio. A čovjek, u svakoj od svojih
12 hiljada milijardi ćelija sadrži onoliko informacija koliko
bi moglo da se smjesti u 900 tomova enciklopedije.
Mogli bismo u nedogled govoriti o tome kako su živi sistemi
složeni i kako oni savršeno funkcionišu. Ali, nas u ovom tre-
nutku ne interesuje kako oni funkcionišu, već kako su nasta-
li. Dakle, kako su nastali živi sistemi? Da pođemo najprije od
nečeg jednostavnijeg. Kako je nastala jedna knjiga? Možda
će neko reći da je knjiga nastala u štampariji, ali to je pogre-
šan odgovor. Knjiga je nastala u umu pisca. Informacija ne
može nastati u štampariji. U štampariji se informacija može
samo prenijeti na papir.
A sada, da postavimo pitanje koje za nas od velike važnosti:
Kako su nastali živi sistemi koji su mnogo složeniji od bilo
čega što je čovjek napravio?
Naučnici danas na ovo pitanje nude tri odgovora . To su: 1.

živi sistemi su nastali slučajno, sami od sebe; 2. žive sisteme
je stvorila Superiorna Inteligencija koja postoji u svemiru; 3.
ne znamo kako su nastali živi sistemi.
Mnogi naučnici danas vjeruju da su živi sistemi nastali na-
kon velike eksplozije koja se, navodno, desila u svemiru pri-
je oko 15 milijardi godina. S druge strane, postoje naučnici
koji smatraju da izuzetno složena informacija koja postoji
48
u živim sistemima, kao i njihova izuzetno složena građa,

nisu mogli tako nastati. Oni tvrde da u svemiru mora po-
stojati Superiorna Inteligencija koja je stvorila ove izuzetno
složene sisteme, zajedno sa informacijom koja se nalazi u
njima. Takvo mišljenje zastupali su Njutn, Mendel, Paster
i drugi naučnici koji su postavili temelje nauci, , baš kao
i mnogi savremeni naučnici. Jedan od osnovnih zakona u
biologiji (ili nauci o životu), zakon biogeneze kaže da "živi
organizmi nastaju samo od živih organizama", i to je ono
što vidimo svuda oko nas. Psi nastaju od pasa, mačke od
mačaka, insekti od insekata, a ljudi od ljudi. Nikada neće
mo vidjeti da živi organizmi nastaju od nežive materije. Iz
svega ovoga, izveden je jasan zaključak da u svemiru mora
postojati Superiorna Inteligencija, koja je živa. I ono što je
glavni zaključak, odnosi se na vječnost. Svi naučnici se sla-
žu da nešto mora biti vječno u svemiru. Zastupnici koncep-
ta slučajnog nastanka vjeruju da mrtva materija postoji od
vječnosti. Ukoliko bi to bio slučaj, onda u svemiru ne bi bilo
života, jer živo nastaje samo od živog. Jedina mogućnost
jeste da život mora biti vječan u svemiru. Tako su naučni
ci došli do nedvosmislenog zaključka da u svemiru mora
postojati Superiorna Inteligencija, koja je živa i vječna. U
nauci se to Biće naziva Tvorac. 41
Profesor Džaner (Caner) Taslaman u svojoj izvrsnoj stu-
diji Veliki prasak, filozofija i Bog ističe da teorija Velikog pra-
ska u pet bitnih tačaka opovrgava sve oblike materijalističke
filozofije. Oni koji su svoj sistem vjerovanja, ponašanja i etike
zasnovah na temeljima takvih filozofija, trebalo bi da ih, na-
glašava profesor Taslaman, temeljito revaloriziraju. Potom on
spomenute tačke rezimira u sljedećem:
Kosmos nije postajao oduvijek. Na taj način je opovr-
41 Miroljub Petrović, Nauka i problem smrti, Beograd, 2008, str. 110-

115.
49
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIm
gnuta osnova materijalističke filozofije, koja naučava da

je materija jedino što realno postoji.
2 Formule teorije relativiteta međusobno su povezale pro-
stor i vrijeme. Na taj način je dokaz da kosmos ima po-
četak ujedno i dokaz da vrijeme ima svoj početak. To,
zapravo, znači da su materijalisti, koji su vrijeme razu-
mijevali kao vječan i neovisno postojeći entitet bili u za-
bludi.
3 Procesi koji su pratili Veliki prasak dokazuju da je u
kosmosu prisutno svjesno, razumno stvaranje. Time je
dokazana da materijalistička filozofija kojom se negira
djelovanje svjesnog Stvoritelja nije ispravna.
4 Materijalizam je koncept koji naučava da su materija i
kosmos nepromjenjivi i neuništivi te da se oni vreme-
nom neće istrošiti. Međutim, postupni procesi razvoja
u kosmosu dokazali su sasvim suprotno. Razumijevanje
činjenica da se kosmos širi, da postoji entropija, te život
zvijezda, pokazalo je da je konstatni i nazustavljivi pro-
ces promjena ustvari jedino što se ne mijenja.
5 Kao što nije oduvijek, kosmos isto tako nije ni zauvijek.
Kosmos će, kao i čovjek, a i sva ostala bića, umrijeti.
Time je opovrgnuti temeljni materijalistički aksiom. 42
Također, istaknuti znanstvenici na početku 21. stoljeća
iznijeli su veoma interesantna zapažanja u vezi s ovom te-
matikom. Jedan od njih je i američki znanstvenik Francis S.
Collins, jedan je od najznačajnijih svjetskih istraživača u po-
dručju genetike, značajan po svojim zaslugama u otkrivanju
gena odgovornih za neke od najtežih ljudskih bolesti (leuke-
mija, cistična fibroza, Huntingtonova bolest itd.). Collins je
bio voditelj Human genom projecta (HGP), a 2000. godine,
42 Caner Taslaman, Veliki prasak, filozofija i Bog, str. 100, 101.
50
u prisustvu tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona,

objavio je javnosti da je otkrivena tajna ljudskoga genetskog
koda; otkriće koje ga je, kako sam tvrdi, ispunilo strahopošto-
vanjem jer je otkrio "najčudesniji od svih jezika", jezik koji je
dotad znao samo Bog - Božiji jezik!
Na tragu tih istraživanja Collins je napisao svoje čuveno
djelo Božijijezik, koje je postalo svjetski bestseler. To je knjiga
u kojoj se na izuzetno zanimljiv način objedinjuje Collinsovo
osobno intimno životno iskustvo (put od ateiste do vjernika),
njegova znanstvena otkrića i istraživanja u području genetike.
On je, također, pokušao odgovoriti na neka konkretna pitanja
koja muče današnjeg čovjeka, kao npr.: Kako Bog može do-
pustiti toliko patnje na svijetu, Kako racionalna osoba može
vjerovati u čuda, itd. Na kraju, Collins iznosi veoma važne
zaključke, pa kaže:
Ako pripadate onima što vjeruju u znanstvene pristupe, ali ste

skeptični u pogledu vjere, ovo je dobar trenutak da se zapitate
koje su to barijere koje vas priječe da potražite sklad između
tih dvaju svjetonazora. Jeste li zabrinuti time da vjera u Boga
zahtijeva upadanje u iracionalnost, kompromitiranje logike, čak
i intelektualno samoubojstvo? Nadam se da su argumenti pred-
stavljeni na stranicama ove knjige omogućili barem djelomičan
protuotrov za to shvaćanje i da će vas uvjeriti da je od svih mo-
gućih svjetonazora ateizam najneracionalniji. Je li vas možda
odbilo licemjerno ponašanje onih koji propagiraju vjeru? Pono-
vno, imajte na umu da se čista voda duhovne istine prenosi tim
zahrđalim spremnicima koje zovemo ljudska bića, stoga nas ne
treba začuditi da katkad ta temeljna vjerovanja mogu biti uve-
liko iskrivljena„. Jesu li vas uznemirili neki pojedinačni filo-
zofski problemi vjere, kao što je pitanje o tome zašto Bog pun
ljubavi dopušta patnju? Shvatite da su nam veliki dio te patnje
nanijela upravo naša vlastita djela ili ona drugih ljudi, i da je to,
u svijetu u kojem ljudi prakticiraju slobodnu volju, neizbježno„.
Možda vam samo nije ugodno prihvatiti ideju da sve ono čime
51
znanost raspolaže nije dovoljno da bi se odgovorilo na ijedno

važno pitanje?... Možda jednostavno niste posvetili dovoljno
pozornosti i vremena ozbiljnom razmatranju duhovnog svjeto-
nazora„. Život je kratak. Stopa smrtnosti i u budućnosti će biti
ista, za svakog po jedna smrt. Pojasniti duhovni život samom
sebi može biti neopisivo osnaživanje vlastitih sposobnosti. 43
Teorija evolucije: nauka ili podvala?
Poznato je daje Darvinova teorija evolucije glavna osnova

materijalizma. Kada čuju za teoriju evolucije ili darvinizam,
neki ljudi misle da se to tiče samo biologije i da nema nekog
značaja za njihov svakidašnji život. Takvo shvatanje je veo-
ma pogrešno jer teorija evolucije predstavlja čvrstu osnovu
jedne pogubne filozofije (materijalizma) koja ima utjecaj nad
velikim brojem ljudi. Materijalistička filozofija i svjetonazor
uzrokovali su velika nasilja, krvoprolića i ratove, ne samo lo-
kalnog karaktera već i svjetskih razmjera. Zbog te pogubne
filozofije stradale su stotine miliona ljudi. 44
Evidentno je da su zločinačke ideologije poput rasizma,
nacizma ifašizma koristile upravo teoriju evolucije kao nauč
nu podlogu svojim ideologijama koje nemaju ništa zajedničko
s ljudskošću, s obzirom da je, prema njihovim naučavanjima,
život poprište trajne borbe, na kojem ostaju snažni a slabi ne-
staju s njegove scene. Zato je pravo snažnih naroda (kao što su
43 Francis S. Collins, Božiji jezik, s engleskog prevela Ksenija Jurišić,

Profil International, Zagreb, 2008, str. 224-226.
44 Npr. nacizam, u čijoj pozadini su materijalizam i teorija evolucije,
uzrokovao je Drugi svjetski rat koji je odnio preko šezdeset miliona
ljudi. Također komunizam, čija je osnova dijalektički materijalizam i
Darvinova teorija evolucije, uzrokovao je nasilnu smrt više od stotinu
miliona ljudi.
52
germanski u slučaju nacista, ili kao što su bijelci ili bijela rasa
u slučaju rasista) da svoju volju nameću drugim narodima, da
s njima postupaju nehumano, ekspolatišu ih i ubijaju, ako treba
čak i do istrebljenja. Također, teorija evolucije imala je izuzetno
jak utjecaj na marksističke filozofe poput Karla Marksa i dr.
Dobro je poznata njegova misao u vezi s teorijom evolucije za
koju je rekao da je "ta teorija primjena naše (marksističke) filo-
zofije u klasnoj borbi u prirodi." Na taj način Marks je naglasio
ideju o prirodnoj selekciji u Darvinovoj teoriji evolucije. 45
Otkrićamodeme nauke dokazala su da svijet nije vječan,
već da ima svoj početak i da je stvoren. To u potpunosti ruši
glavnu postavku materijalizma. U vezi s ovom tematikom prof.
dr. Caner Taslaman napisao je izuzetno korisnu studiju, koju je
naslovio: Veliki prasak, filozofija i Bog. U njoj su izneseni broj-
ni naučni dokazi o tome da materija i kosmos nisu vječni, već
da su stvoreni i da imaju svoj početak i kraj. Ova knjiga je izu-
zetno dokumentovana, u njenom pisanju autor je konsultovao
preko dvije stotine izvora čiji su autori savremeni znanstvenici
iz područja astronomije, fizike, hemije, biologije, medicine, ge-
netike, astrofizike, filozofije i drugih naučnih oblasti. 46
Također, Darvinova teorija evolucije doživjela je naučni
kolaps. Naročito su je porazile dvije naučne oblasti: genetika i
biohemija. Danas hiljade naučnika diljem svijeta odbacuju tu
teoriju kao naučno neutemeljenu. O tome su napisane mnoge
knjige i studije. Međutim, evidentno je da se ta teorija, i pored
neupitnih naučnih dokaza o njenoj ništavnosti, još pokušava
održati. Ona se i dalje nudi osnovcima u udžbenicima biolo-
45 Vidjeti. M. Fethullah Giilen, Istina o stvaranju i teorija evolucije, s

arapskog preveo Mehmed Kico, Sarajevo, El-Kalem, 2010, str. 2 i 3.
46 Ova korisna knjiga prevedena je na bosanski jezik i objavljena u izda-
nju izdavačke kuće Dobra knjiga, Sarajevo, 2010. godine.
53
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
gije. Postavlja se logičko pitanje: zašto se materijalizam i nje-

gova "naučna" osnova (evolucionizam) i dalje uporno brane?
Ko to i zašto želi odbraniti Darvina i materijaliste?
Prilikom odgovora na to pitanje potrebno je imati u vidu
da postoje određeni krugovi kojima je stalo do toga da Darvin
i teorija evolucije budu odbranjeni, i to po svaku cijenu. Ti
krugovi imaju svoje interese i ogromnu materijalnu korist od
teorije evolucije i onoga što iz nje proističe. Ukoliko bi se pri-
hvatila ništavnost te teorije, to bi imalo za posljedicu brojne
implikacije u području morala, kulture, umjetnosti, književ-
nosti itd. Rušenjem teorije koja naučava da je čovjek nastao
od životinje izgubila bi se osnova za širenje nemorala, nastra-
nosti i perverzije, jer ako je čovjek potomak životinja, onda ga
ne treba ničim ograničavati, ni vjerom ni moralom. Drugačije
kazano, ako je čovjek evoluirao iz životinje, njemu i ne preo-
staje ništa nego da svoje nagone slijedi ne sputavajući ih, s
obzirom da etika i savjest, kako naučavaju materijalisti, "nisu
ništa osim lažne opne koju je proizvelo društvo i ne zaslužuju
nikakvu pažnju niti zanimanje za njih". 47
Naravno, svima je poznato da profit koji se ostvaruje pro-
moviranjem razvrata, pornografije, nasilja, alkohola i drugih
poroka i nastranosti dostiže astronomske cifre. Tako je, npr.,
godine 2006. ukupna zarada od pornografije na globalnom ni-
vou iznosila zapanjujućih 97 milijardi dolara, što je više od
prihoda koje ostvaruje Microsoft, Google, Amazon, eBay,
Yahoo, Apple i Netflix zajedno. 48
Zastrašujući je podatak koji su prenijeli mediji (poput npr.
47 M. Fethullah Gi.ilen, nav. djelo, str. 8.

48 Veoma koristan tekst o problemima konzumiranja i ovisnosti o porno-
grafiji napisao je Mustafa Šuvalija. Vidjeti: Preporod, islamske infor-
mativne novine, br. 968, 15. mart 2012„ str. 50, 51.
54
hrvatskog portala www.znanost.com i drugih) u kojem se na-

vodi da se u SAD-u godišnje proizvede deset hiljada (10.000)
porno filmova! Toliko, dakle, samo u SAD-u, a koliko ih se
onda proizvede u ostalim dijelovima svijeta? Ovo je samo je-
dan segment koji govori o tome zašto se Darvin i njegova te-
orija treba po svaku cijenu da odbrane i zaštite.
Dakle, materijalizam je postao jedna vrsta dogme i indoktri-
nacije a teorija evolucije je postala ideologija. 49 Ta teorija vodi u
ateizam jer odobrava bavljenje tumačenjem svijeta i života bez
potrebe za Stvoriteljem. Zbog toga se teorija evolucije želi na-
metnutu masama putem školskih udžbenika i medija. Ljudi koji
stalno susreću indoktriniranje evolucije u medijima, akadem-
skim izvorima i "naučnim" platformama, ne uspijevaju vidjeti
da je prihvatanje ove teorije u suprotnosti s najosnovnijim prin-
cipima rezonovanja. Ljudski um je, bez dvojbe, izgrađen tako
da, gdje god vidi red, razumije da tu postoji volja koja organizira
49 Sam Darvin, koji se smatra utemeljiteljem teorije evolucije, bio je

mnogo oprezniji od mnogih kasnijih protagonista ove teorije. Tako je
npr. u poglavlju "Poteškoće u teoriji" svog čuvenog djela Porijeklo
vrsta, između ostalog, spomenuo da se poteškoće i prigovori njegovoj
teoriji mogu sagledati u sljedećim pitanjima: Ukoliko su jedne vrste
potekle od drugih vrsta pomoću finih odstupanja, zašto posvuda ne
vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Zašto sva priroda nije u konfuziji,
umjesto što su vrste, kao što vidimo, tako dobro definirane. Pošto su
po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, zašto ih
ne nalazimo ugrađene u bezbrojnim zemljinim slojevima? Zašto ne
nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji (sloju), koji
potiče iz doba u kome su vladali posredni (prelazni) uvjeti za život?
(Vidjeti: Charles Darwin, Postanak vrsta, Zagreb, 2000, str. 125) Da-
kle, Darvinu je bilo sasvim jasno da njegova teorija sadrži brojne ne-
dostatke i nejasnoće, pa je zbog toga bio veoma oprezan, za razliku od
potonjih evolucionista koji će svim silama nastojati da odbrane ovu
teoriju, ne prezajući čak ni od toga da krivotvore nauku i izmišljaju
dokaze. O ovome će biti govora malo kasnije.
55
Sa!Vet Halilović ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
j
i stoji iza tog reda. Slučajnost stvara nered, haos i konfuziju. 50

Također, treba imati u vidu da materijalistička indoktrina-
cija djeluje na znatan broj ljudi koji se bave naukom. Mladi
znanstvenici koji čine prve korake u svojoj naučnoj karijeri
vremenom usvajaju materijalistički pogled na svijet. Opčinje
ni tom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju
traganje za naučnom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tv-
rdnji evolucionista iz 19. stoljeća, koje su već davno pobijene
naučnim dokazima. Naravno, u prilog tome ide i jedna dodat-
na činjenica: postoji mehanizam koji mlade naučnike tjera da
budu evolucionisti i materijalisti a to je napredovanje u karijeri.
Naime, u zapadnim zemljama naučnik treba pokazati određene
standarde kako bi bio promoviran, primao akademska priznan-
ja ili, pak, objavljivao članke u naučnim časopisima. Otvoreno
prihvatanje teorije evolucije smatra se glavnim kriterijem. 51
Zbog svega navedenog, teorija evolucije nastoji se održa-
ti svim sredstvima. Poražavajuća je okolnost da se za njeno
promoviranje i održavanje troše ogromne sume novca, dok se
za promoviranje istine o postojanju Kreatora Koji je savršeno
stvorio ovaj svijet i Koji nad njim bdije i održava ga, vrlo
50 U 51. ajetu sure El-Kelif, Allah, dželle šanuhu, kaže: Nisam ih (ljude) za
svjedoke uzeo kad sam nebesa i Zemlju stvarao, a niti prilikom stvaranja
njih samih! Za pomagače nisam uzimao one koji će na krivi put odvodi-
ti. Istaknuti savremeni komentator Kur'ana iz Egipta, šejh Muhammed
Mutevelli eš-Ša'ravi smatra da ovaj ajet sadrži jednu mudžizu (natprirodni
fenomen) jer ukazuje da će se tokom povijesti pojaviti oni koji će, kada
je u pitanju stvaranje svijeta i čovjeka, odvoditi ljude u zabludu i na krivi
put. Takvi su se, doista, i pojavili a jedan od njih je i Darvin sa svojom
teorijom evolucije, koja naučava da je čovjek nastao slučajno, evolucijom
iz životiaje. Zato mnogi istražvači za tu teoriju s pravom kažu da je ona,
zapravo, najveća podvala u povijesti ljudskog roda.
51 Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, str. 13.
56
malo ulaže. 52 U tom pogledu odgovornost vladajućih sistema
52 U septembru 2008. godine svjetski mediji su prenijeli informaciju da

Anglikanska i Katolička crkva smatraju da Darvinova teorija evolucije
nije u suprotnosti sa Biblijom i biblijskim učenjem o postanku čovjeka.
Štaviše, predstavnici Anglikanske crkve, čije je sjedište u Engleskoj,
izvinuli su se Čarlsu Darvinu. U proglasu koji je potpisao dr. Malcolm
Brown, svećenik zadužen za odnose Crkve s javnošću, između ostalog
stoji: "Charles Darwin: 200 godina od tvog rođenja, Anglikanska crkva
duguje ti ispriku zbog neshvaćanja, i što smo zbog prve krive reakcije
potakli druge da te još uvijek krivo tumače ... " U saopćenju Katoličke
crkve koje je iznio vatikanski ministar za kulturu, nadbiskup Gian-
franco Ravasi navodi se da Crkva nikada nije osudila niti zabranila
Darvinovu knjigu Porijeklo vrsta, te da Katolička crkva ne zastupa
doslovno čitanje Knjige postanka prema kojem je Bog stvorio svijet
za šest dana i koje stoji u osnovi kreacionizma, nego navodi da je riječ
o alegoriji o načinu na koji je Bog stvorio svijet. Međutim, Katolička
crkva nema namjeru da se izvinjava Čarlsu Darvinu zbog ranijih nega-
tivnih stavova u vezi s njegovim učenjem, istakao je navedeni organ
Katoličke crkve.
Doista, kada se čuju ovakve vijesti onda nema načina na koji bi čovjek
iskazao svoje čuđenje! Pa, zar se izvinjavati Darvinu, čija je teorija ljud-
skome rodu donijela toliko patnje, zla i stradanja?? ? Reagovati tako ,
i pored brojnih biblijskih tekstova (a da ne govorimo o kur'anskim!)
koji sasvim jasno govore o Božijoj kreaciji! Bilo bi mnogo bolje da
je Crkva uputila svoju ispriku vrhunskim naučnicima koji su spaljeni
na lomači ili su okusili okrutnost inkvizicije, samo zato što su svojim
teorijama, u kojima su iznosili naučne činjenice i dokaze, što će kas-
nije biti i potvrđeno, proturječili biblijsko-kršćanskim dogmama. Ili se
Crkva, možda, boji da bi Darvinova teorija mogla, ipak, biti ponovo
"dokazana'', pa bi na taj način Crkva bila ponovo kompromitovana?
Ako se ovakve stvari dešavaju od strane vjerskih institucija koje imaju
milione sljedbenika, onda nije čudno što se već duže vremena u An-
glikanskoj crkvi u Engleskoj vodi debata o tome da se homoseksual-
cima i lezbijkama dozvoli da mogu ući u svećeničku službu! Ili, pak,
to što katolički papa, prilikom posjete SAD-u mora platiti odštetu od
dvije milijarde dolara porodicama djece koju su napastvovali katolički
svećenici pedofili. Jer, ako je u osnovi čovjeka životinja i ako on vodi
57
u muslimanskom svijetu, koji troše ogromne sume za trivi-

jalne stvari je, uistinu, velika. Ali, i kolektivna odgovornost
muslimana, koji su dozvolili da njima upravljaju takvi sistemi
i oligarhije, nije isključena.
Evolucionisti su spremni da čak i izmišljaju "dokaze" i po-
sežu za krivotvoriteljskim postupcima, sve s ciljem očuvanja
teorije evolucije. Evidentirana je više pokušaja krivotvorenja
dokaza. Prvi postupak krivotvorenja iznio je njemački nauč
nik Ems Hekel (1834-1919), koji se, nakon što je uvidio da se
pojave vezane za embrije ne mogu usaglasiti s teorijom evo-
lucije, upustio u postupak retuširanja i krivotvorenja naučnih
činjenica. Međutim, drugi naučnici su to ubrzo otkrili i Hekel
je morao priznati naučni i moralni skandal. Priznanje o krivo-
tvorenju iznio je u decembru 1908, u članku u kojem je rekao
"da on nije jedini koji se upustio u postupak krivotvorenja radi
dokazivanja ispravnosti teorije evolucije, već je bilo na stotine
naučnika i filozofa koji su, prilikom objašnjavanja tijela živih
bića, sa stanovišta anatomije, histologije i embriologije, falsi-
fikovali slike s ciljem usaglašavanja s teorijom evolucije." 53
Dakle, prema svjedočenju ovog evolucioniste bilo je na
stotine primjera krivotvorenja. Dobro je poznat postupak kri-
votvorenja u Engleskoj, a to je krivotvorenje tzv. piltdaunskog
čovjeka (polumajmun-polučovjek), koji je započeo 1912. go-
dine. U vezi s tim, akteri su izradili fosil lobanje, sklopljen iz
skeleta ljudske lobanje i čeljusti majmuna orangutana, u koje
porijeklo od životinje - kao što tvrde evolucionisti - onda ga ne bi

trebalo sputavati nikakvim moralnim ograničenjima, jer kao takvom
njemu je sve dozvoljeno! Mi na to kažemo: lnnii lilliih ve innii ilejhi
radži 'uni Svi smo mi Allahovi, Allah Uzvišeni je naš Stvoritelj, Nje-
mu ćemo se vratiti i On će nas pitati za ono šta smo radili i u šta smo
vjerovali.
53 M. Fethullah Giilen, nav. djelo, str. 9.
58
su usađeni ljudski zubi. Lobanju su prikazali kao "uzorak koji

nedostaje u nizu etapa evolucije i da je to karika između stadija
majmuna i čovjeka". Taj postupak krivotvorenja obmanuo je
čak i velike naučnike biologe i stomatologe, koji su krivotvore-
nu lobanju ispitivali narednih četrdeset godina. U vezi s tim na-
pisane su hiljade knjiga i urađene brojne doktorske disertacije.
Objavljeno je oko milion naslova s raspravama o tome. Godine
1949. naučnik Kenet Pejdž Oukli, s Oksfordskog univerziteta,
na toj lobanji je uradio flourescentni opit na osnovu kojeg je
ustanovio da lobanja nije stara onoliko koliko se tvrdilo (pret-
hodno se tvrdilo da je stara preko pola miliona godina). Nakon
što je urađena detaljna pretraga putem x-zraka, ustanovljeno je
lobanja sasvim krivotvorena i podmetnuta. U izvještaju 1953.
godine, u vezi s tim slučajem, iznosi se sljedeće:
Piltdaunski čovjek nije ništa drugo nego plod krivotvorenja i pod-
vale vješto izvedene od strane profesionalaca. Lobanja pripada
savremenom čovjeku, a što se tiče kostiju majmunske čeljusti,
ona je pripadala desetogodišnjem majmunu orangutanu. Zubi su
ljudski, vještački umetnuti i nasađeni na čeljusne kosti. Isposta-
vilo se, također, da su kosti podvrgnute postupku hemijskog na-
grizanja rastvorom kalijevog dihromata, da bi se proizveli tragovi
pjega i otisaka koji im daju drevan historijski izgled. 54
U vezi s krivotvorenjem dokaza za teoriju evolucije na-·
pisana su brojna djela, a profesor M. Fethullah Gillen je u
svom djelu Istina o stvaranju i teorija evolucije spomenuo
neke od njih. Jedan od recenzenata prijevoda ove knjige na
bosanskom jeziku, prof. dr. Ago Omerbašić (inače, profesor
na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu) napisao
je: "Cjelokupan razvoj zapadnog mišljenja, rascjep na nauku i
vjeronauku, uspjesi prirodnih nauka, tehnička revolucija, sve-
opća ateizacija društva pripremili su pogodan teren za prihva~
54 Ibid„ str. 10.
59
Safvet Halilović i ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
tanje darvinističke teorije. Zapravo, teorija evolucije je uvijek

ostala samo teorija, nikad nije postala nauka. Zašto? Zato što
se njeno učenje bazira na pretpostavkama, ona nije u stanju
da da odgovor na mnoga važna pitanja i to ruši njene temelje.
Poznati su slučajevi krivotvorenja i izmišljanja dokaza da bi
se opravdala ova teorija. A razlog je samo jedan: na sve načine
održati ateistički pogled na svijet i ne priznati Allahovo posto-
janje i Njegovu svemoć."
Dakle, u svjetlu navedenih činjenica postaje jasno zašto
se toliko nastojalo, a isto se to čini i danas, da se ova teorija
sačuva na sve moguće načine, čak i krivotvorenjem nauke i
izmišljanjem dokaza. Teorija evolucije vodi u ateizam s ob-
zirom da odobrava bavljenje tumačenjem svijeta i života bez
potrebe za Stvoriteljem.ss
Međutim, posljednjih godina je, kao što se iznosi u pred-
govoru Glilenove knjige, između aktera teorije evolucije i
zagovomika stvaranja započela oštra polemika oko jednog
fizičkog zakona koji iz temelja obara teoriju evolucije, a to je
drugi zakon termodinamike. Taj zakon pokazuje da svemir, od
samog početka, ide ka rasplinjavanju, propadanju i toplotnom
umiranju. Zvijezde emitiraju zračenje (toplotu, svjetlost itd.),
a gorivo im se troši. Evidentno je da sve što se prepusti samo
55 Teorija evolucije je, inače, veoma pogodno tlo za nastanak raznih na-
stranosti i eksteremizama. Tako se korijeni terorizma trebaju tražiti u
darvinizmu, koji podučava da je ljudsko biće proizvod slijepe prilike,
da je životinjske vrste, te da mora biti nemilosrdan u borbi za opstanak.
To znači da efikasna borba protiv terorizma podrazumijeva, između
ostalog, i reviziju sistema obrazovanja. Danas se Darvinova teorija,
nažalost, još izučava u udžbenicima osnovnih i srednjih škola, djeca i
omladina se naučavaju da su njihovi preci bili životinje. Kako onda iste
spriječiti da se ne počnu "životinjski" ponašati i zvjerski ubijati nevine
ljude?
60
sebi propada i nestaje. Tako npr. ako se ostavi komad mesa

ili voćka, oni nakon izvjesnog vremena počnu da se kvare i
truhnu. Isto tako, ako se kuća ili automobil ostave bez vođe
nja brige o njima i bez održavanja, oni ubrzano propadaju.
Zapravo, ne postoji ništa što evoluira, u smislu da mu se sta-
nje poboljšava, ako bude prepušteno samo sebi i ako se niko
ne bude uplitao svojim znanjem i voljom u cilju poboljšanja.
Vrijeme je u svemu faktor rušenja, a ne faktor izgradnje, jer
stvari, ukoliko se prepuste same sebi, teže propadanju i nesta-
janju. One, dakle, ne evoluiraju, niti im se povećava njihova
složenost ili razina poretka. U okrilju ovog fizičkog zakona
(drugi zakon termodinamike) nije moguća nikakva nasumična
evolucija koja se zasniva na slučajnostima, jer je ovaj svijet
okrenut propadanju, a ne evoluiranju. 56
Vjera je čovjekova iskonska potreba
Po svojoj prirodi čovjek je religiozno biće. On se zapravo

rađa s potrebom da vjeruje u Boga, odnosno neku višu silu.
Svoju vjeru ili religioznost ispoljava na razne načine. Histo-
ričari i antropolozi su, izučavajući ljudske zajednice, počevši
i od onih najprimitivnijih, primjetili interesantan fenomen:
čovjek je u svim vremenskim epohama i na svakom mjestu
gdje je živio iza sebe uvijek ostavljao tragove koji ukazuju
na njegovu religioznost. Čovjeka, jednostavno, nije moguće
zamisliti bez vjere.
Starogrčki historičarPlutarh davno je pisao: "Možemo
naći grad bez bedema, vladara, civilizacije, književnosti i
pozorišta, ali nikada čovjek nije vidio grad bez bogomolje i
56 M. Fethullah Gtilen, nav. djelo, str. 15 i 16.
61
Safvet Halilović I ŠTA KUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
sa stanovnicima koji se ne bave bogosluženjem." Dvadeset

vijekova kasnije H. Bergson iznosi gotovo istu konstataciju:
"Nalazile su se i sada se nalaze ljudske skupine bez znanosti,
umjetnosti i filozofije, ali se još nikada nije našla ljudska sku-
pina bez vjere." 57
Bronislav Malinovski koji, inače, slovi za jednog od vo-
dećih antropologa na Zapadu u prvoj polovici 20. vijeka, u
svom čuvenom djelu Magija, nauka i religija ističe: "Ne po-
stoji narod, ma kako bio primitivan, bez religije i magije."58
Isti je slučaj i sa naprednim narodima i nacijama: oni ta-
kođer ispoljavaju svoju religioznost na razne načine. Često,
upravo ti narodi, za koje se popularno kaže da su "napredni",
prednjače u obožavanju kipova, predmeta, skulptura, demona
pa čak i raznih životinja, što predstavlja klasičnu idolatriju.
Prije nekoliko godina mediji su prenijeli da je u Kanadi regi-
strovana nova religija koja se naziva guglizam. Ime je dobila
po poznatom pretraživaču na internetu (Google). Pripadnici
te religije osnovali su i svoju crkvu koju su nazvali Guglova
crkva. 59
Dakle, čovjek je, ma gdje bio i živio, uvijek na određeni
57 Alija Izetbegović, Islam između Istoka i Zapada, str. 33.

58 Bronislav Malinovski, Magija, nauka i religija, s engleskog prevela
Anđelija Todorović, Prosveta, Beograd, 1971. str. 33.
59 "Mi članovi Guglove crkve vjerujemo da je taj pretraživač najbliži

direktnom iskustvu Boga kako se on uobičajeno definiše", piše na
stranicama pripadnika nove crkve koja je u Kanadi već službeno priz-
nata i ubrzano se širi svijetom. Kongregacija obožavatelja Gugla vje-
ruje da je taj pretraživač bog i sastavila je spisak od devet dokaza o
postojanju boga Gugla i deset zapovijesti svoje religije koju nazivaju
guglizam. Vijest o osnivanju Guglove religije i crkve prenijeli su brojni
elektronski i printani mediji. (Vidjeti, npr., srbijanske dnevne novine
Danas, 25. decembar 2008.)
62
način ispoljavao svoju religioznost. To znači da je on stvoren

s potrebom da vjeruje. To je u suglasju s islamskim naučava
njem u vezi s Božijim poslanicima, koji su ljudima dostavljali
Božiju poruku: uloga Božijih vjerovjesnika nije bila dokazi-
vanje da Bog postoji, već saopćenje da nema boga osimaAlla-
ha, tj. da je samo Allah bog. Takvo značenje jasno se ističe u
25. ajetu sure El-Enbija': Prije tebe (Muhammede) nijednog
poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga
osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
Čovjekova potreba za religioznošću je ono što čovjeka
suštinski razlikuje od životinje. U tome je, zapravo, dokaz da
čovjek nije nastao od životinje. U cijelom životinjskom svije-
tu ne postoji bilo kakav vid ispoljavanja religioznosti. Život
životinja izgleda razumljiv i zakonit u poređenju sa životom
primitivnih ljudskih zajednica, koji je isprepleten čudnim ob-
zirima i opsjednut raznim vjerovanjima i postupcima. Vođena
instinktom i upravljena na jedan jasan cilj - održanje, životinja
je logična i razumljiva. Međutim, šta radi primitivni čovjek?
Prije nego bi se pošlo na neki put, potrebno je da se lovci, a
često i njihove porodice podvrgnu brojnim tabuima, rituali-
ma, molitvama, da vrše izvjesne plesove, da imaju određena
snoviđenja i obrate pažnju na izvjesne predznake. Kada je lov
na dometu, potrebno je izvršiti neke druge ritualne radnje. I
žene koje su ostale kod kuće podvrgavane su raznim ritualima
i zabranama. Ako bi ih prekršile, one bi, prema vjerovanju
tih zajednica, dovodile u pitanje uspjeh lova, pa čak i živote
svojih muževa. 60
Dakle, razlika u ponašanju životinje i čovjeka više je nego
očita; kod životinje nema religije i religioznih osjećaja, dok
je čovjek u svakom vremenu i na svakom mjestu imao neku
60 A. Izetbegović, nav. djelo, str. 29.
63
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU At'!TROPOLOGIJU
vrstu religije koju je ispoljavao na razne načine. To znači da

je čovjek po svojoj prirodi sklon vjerovanju, odnosno predis-
poniran je da vjeruje.
Uzvišeni Allah je ljudima tokom njihove povijesti slao
Svoje poslanike, koji su donosili Njegovu Objavu i Uputu,
kako bi ljudi mogli razlikovati Pravi put od stranputica. Cilj
svih poslaničkih misija bio je oslobađanje ljudi od pogrešnih
vjerovanja i njihovo usmjeravanje ka jedinoj istinskoj vjeri:
dini-islamu.
U vezi s ovom tematikom interesantna je napomenuti da je
britanski list The Telegraph u izdanju od 24. novembra 2008.
godine objavio rezultate istraživanja naučnika Justina Barretta,
stručnjaka za antropologiju i svijest na Oksfordskom univer-
zitetu, o urođenoj vjeri s kojom svaki čovjek dolazi na ovaj
svijet. "Djeca po rođenju vjeruju u Boga", izjavio je dr. Justin
Barrett, objašnjavajući da mala djeca imaju predispoziciju da
vjeruju u Vrhovno Biće zato jer instiktivno pretpostavljaju da
sve što je stvorena na Zemlji služi određenoj svrsi. Mala djeca
vjeruju u Boga iako ih tome nisu podučavali roditelji, niti u
školi i kada bi ta djeca odrasla sama na nekom napuštenom
ostrvu, ona bi vjerovala u Boga, ističe Barrett. "Naučni dokazi
u zadnjih deset godina pokazali su da dijete dođe na svijet sa
mnogo više od onoga što smo mi smatrali da je slučaj, uklju-
čujući i predispoziciju da ono vidi prirodu n anačin da iz nje
stoji Inteligentno Biće," izjavio je dr. Barrett za radio program
BBC4, koji je emitovan 24. novembra 2008.
U izlaganju koje je održao na kembridžskom Farraday in-
stitutu, on je citirao psihološke eksperimente sprovedene sa
djecom, koji pokazuju da djeca vjeruju da je sve napravljena
s nekom svrhom. U jednoj studiji šestogodišnjaci i sedmogo-
dišnjaci su na pitanje zbog čega je stvorena prva ptica, od-
64
POR!JEKO I PRIRODA ČOVJEKA U ISLAMU
govarali "da lijepo pjeva" ili "da bi uljepšala svijet". Jedan

drugi eksperiment pokazuje kako su 12-mjesečne bebe bile
iznenađene filmom u kojemu je kolutajuća lopta od nesložene
gomile kockica napravila uredan blok. Dr. Barrett kaže da dje-
ca od četiri godine razumiju da je, iako su ljudi napravili neke
objekte, priroda drugačija od toga. On je dodao da to znači da
su djeca spemnija da vjeruju u svijet koji je stvoren nego u
evoluciju, neovisno o tome šta će im kasnije reći roditelji ili
učitelji. Antropolozi su ustanovili da djeca u nekim kulturama
vjeruju u Boga iako nisu dolazila u dodir s vjerskim učenjima,
istakao je on. "Normalno i prirodno razvijen um djeteta sklo-
niji je da vjeruje u Božije stvaranje. Nasuprot tome, evolucija
je protuprirodna za ljudski um, i veoma je teško u nju vjero-
vati'', zaključio je dr. Barrett svoje izlaganje. 61
Također, da je religija za ljude prirodna i duboko usađe
na u ljudske instinkte, pokazalo je novo istraživanje kultura
širom svijeta. "Mi ljudi skloni smo vidjeti svrhu u svijetu",
komentirao je objavljene rezultate voditelj istraživanja Roger
Trigg, profesor filozofije na Oksfordu. "Skloni smo vidjeti
djelatnog agenta. Mislimo da nešto postoji ... čak i kada to ne-
što ne možemo vidjeti ... Sve to potiče formiranje religioznog
načina razmišljanja."
U tom velikom naučnom istraživanju, koje je trajalo tri

godine, korišteno je 40 različitih studija na kojima su radile
desetine naučnika u zemljama od Kine do Poljske i Mikro-
nezije. U svim tim zemljama oni su došli do sličnih rezulta-
ta koji pokazuju da je u čovječanstvu rašireno vjerovanje u
neki oblik zagrobnog života, te da ljudi posjeduju instinktivne
sklonosti prema zaključivanju da se prirodne pojave događa-
61 Vidjeti magazin Sajf, br. 233, decembar 2008, str. 48, priredio Sejfudin
Dizdarević.
65
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAžEOČOVJEKU- UVODUKUR'ANSKUANTROPOLOGIW
ju s nekim razlogom, odnosno svrhom. "Na religiozan način

osobito lako razmišljaju djeca koja bez problema prihvaća
ju da je Bog sveznajući", rekao je profesor Trigg. Studija je
pokazala da i odrasli također rado posežu za objašnjenjima
koja uključuju djelovanje nekog nevidljivog agensa u svije-
tu. "Kada je neka sklonost tako duboko usađena u ljudskoj
prirodi, njezino zatiranje znači onemogućavanje ljudima da
ostvare svoje temeljne interese. Ovo istraživanje pokazuje da
je religija univerzalna, prisutna i duboko usađena. S njom tre-
ba računati. Ne možete se pretvarati da je nema", istakao je
profesor Trigg. 62
Postoje li nevjera i nevjernici?
Čitajući stranice Kur'ana časnog odmah se primijeti da

se o kufru (nevjerovanje, bezbožništvo, ateizam) i kafirima
(nevjernici, ateisti) govori u brojnim ajetima. Štaviše, 109.
sura Kur'ana nosi naziv El-Kiifirun (Nevjernici). Ako je vjera
iskonska čovjekova potreba, zašto se, onda, tako često govori
o kiifirima i nevjerovanju?
Po islamskom učenju, kufrom (nevjerovanjem) se smatra
negiranje postojanja Stvoritelja (Allaha Uzvišenog), negira-
nje nekog Njegovog svojstva o kojem se govori u Kur'anu i
Sunnetu, zatim nevjerovanje u Njegove meleke, knjige, po-
62 Navedeno prema: http://www.vijesti.ba/techno-nauka/40305-Is-

trazivanj e-Religij a-univerzalna-prisutna-duboko-usadj ena- ljudima.
html; http://www.tportal.hr/scitech/znanost/ 12 7720/Ljudi-su-prirod-
no-skloni-vj erovati-u-nevidlj ive-agente.html.
Također, vidjeti izvornik na engleskom: http://religion.blogs.cnn.
com 12011/05/ 12/religious-belief-is-human-nature-huge-new-study-
claims.
66
slanike, nevjerovanje u Sudnji dan i Allahovu odredbu (sud-

binu), tj. negiranje bilo kojeg imanskog ili islamskog šarta,
zatim nepriznavanje Kur'ana kao autentične Božije Riječi i
Objave kao i nepriznavanje poslaničke misije Muhammeda,
alejhisselam, Dakle, onaj ko ne priznaje Allaha kao Stvori-
telja i ne vjeruje u Njegovo postojanje na način kako je to
opisano u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima Muhammeda,
alejhisselam, ili negira poslanstvo Muhammeda, alejhisselam,
ili bilo kojeg Božijeg vjerovjesnika, smatra se kafirom (ne-
vjernikom). O njegovom statusu na ovom i budućem svijetu
detaljno se govori u djelima iz područja akaida i fikha, ali to
nije predmet našeg razmatranja na ovom mjestu.
Ono što želimo ovdje istaći odnosi se na to da je vjera
čovjekova iskonska potreba. Interesantno je da Kur 'an časni
i kufr (nevjerovanje) naziva dinom (vjerom). O tome se go-
vori upravo u suri El-Kafirun: Reci: "O nevjernici! Ja ne
obožavam ono šta vi obožavate, niti ste vi obožavatelji onog
šta ja obožavam! I nisam ja obožavalac onog šta obožavate,
niti ste vi obožavaoci onog štaja obožavam! Vama vjera vaša,
a meni vjera moja!"
Evidentno je da ovaj kur'anski tekst na početku oslov-
ljava one koji poriču istinitost Kur 'ana kao Božije objave
sa: ejjuhe-l-kafirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kaže:
Lekum dinukum ve lije din! (Vama vjera vaša, a meni vjera
moja!) Dakle, i pored činjenice da oni ne vjeruju da je Kur'an
uistinu Božija objava i da je Muhammed, alejhisselam, Božiji
poslanik, Kur'an to njihovo nevjerovanje naziva dinom, tj. vje-
rom. To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku čovjeka: on je
stvorenje koje u nešto mora vjerovati. Ukoliko odbije vjerovati
uAllaha Uzvišenog i poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, to
ne znači da je on slobodan i da ne vjeruje u neko drugo, lažno
67
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽEOČOVJEKU- UVODUKUR'ANSKUANTROPOLOGiru
božanstvo. Vjerovanje uAllaha na način kako je to dostavio vje-

rovjesnik Muhammed, alejhisselam, oslobađa čovjeka od vje-
rovanja u mnogo, ili bolje reći bezbroj, lažnih božanstava. Up-
ravo zbog toga se pripadnost islamu očituje kroz dva šehčideta
(svjedočenja): da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed,
alejhisselam, Allahov poslanik. Kada neko želi postati musli-
man, od njeg se ne traži da posvjedoči, npr„ da Bog postoji, već
da kaže: la iliihe illelliih (nema boga osima Allaha). U obzorju
kur'anske antropologije to je veoma bitna činjenica.
U prilog navedenome ide i jedna druga činjenica. Naime,
poznato je da Kur 'an na više mjesta ističe da Allah neće opro-
stiti širk (tj. da Mu se neko pridružuje u Božanstvenosti), a
oprostit će kome hoće ostale grijehe. 63 Širkje, dakle, po islam-
skom učenju neoprostiv grijeh i o njemu se govori u brojnim
kur'anskim tekstovima. U vezi s tim, postavlja se jedno drugo
pitanje: da li će Allah oprostiti kufr (nevjerovanje, ateizam,
bezbožništvo)?
Ispravno je reći da kufr neće biti oprošten jer njega, u sušti-
ni, i nema. Nevjerovanje postoji samo kao deklarativna forma,
tj. ljudi se mogu tako izjašnjavati, ali onaj ko za sebe kaže da
je kiifir, to ne znači daje on uistinu nevjemikjerpostoje brojna
lažna božanstva, u koja će on, zasigurno, vjerovati. Vjerovanje
u Allaha Plemenitog i Veličanstvenog oslobađa ljude od robo-
vanja bilo kojem drugom lažnom idolu ili božanstvu. Stoga je
ispravno reći da je svaki kiifir istovremeno i mušrik, i ako se
prije smrti ne pokaje, onda spada u kategoriju onih kojima neće
biti oprošteno. Valliihu te 'iilii e 'alem!
63 Vidjeti kur'ansku suru En-Nisa ', ajeti 48 i 116 , u kojima se doslovce

ponavlja: Uistinu, Allah neće oprostiti da mu se čini širk (pripisuje
ortak), a oprostit će, kome hoće, ono što je mimo toga.
68
Ljudski život nije apsurd
Pitanje čovjeka, njegove biti i suštine njegova života odu-

vijek je okupiralo ljudsku pažnju i misao. Tokom povijesti
nuđeni su razni odgovori. Interesantno je kako su neki savre-
meni zapadni filozofi razmišljali o čovjeku i smislu njegova
života. Kao primjer mogu poslužiti dvojica istaknutih fran-
cuskih pisaca: Alber Kami 64 i Žan-Pol Sartr, 65 koji se smatraju
najistaknutijim predstavnicima egzistencijalizma.
Egzistencijalizam je, inače, filozofski i književni pravac
koji se javio četrdesetih godina dvadesetog vijeka u Francu-
skoj. Temeljna teza egzistencijalizma je da čovjek svojim zna-
njem i osjetilima ne može spoznati smisao života (esenciju,
bit). Preostaje mu ili vjera ili apsurd (besmisao života). Čo
vjek je bačen u život protiv svoje volje i to je temelj apsurda.
Prema naučavanju egzistencijalizma jedino što je sigurno u
životu je to da čovjek biološki i tjelesno postoji (lat. egsistere
- postojati) sada i ovdje, u prostoru i vremenu. Svaka druga
esencija (vjerska, nacionalna, ideološka itd.) je bit izvan same
egzistencije, izmišljotina. Posljedica takvoga razmišljanja je-
64 Alber Kami (Albert Camus, 1913-1960), francuski pisac i filozof, do-

bitnik Nobelove nagrade za književnost. Porijeklom je iz Alžira i sma-
tra se jednim od najpriznatijih francuskih književnika. Pisao je eseje,
romane i drame. Učestvovao u francuskom pokretu otpora nacizmu.
Posebno poznat po romanima Stranac i Kuga. Čitav njegov opus teme-
lji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva
bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice
evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".
65 Žan-Pol Sartr (Jean-Paul Sartre, 1905-1980), francuski filozof, roman-
sijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateističkog egzistencijalizma. Nje-
gova najznačajnija filozofska djela su Biće i ništavilo (1943), trotomni
Putevi slobode (1945-1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duše) i
Kritika dijalektičkog uma (1960).
69
ste da je čovjek u moralnom smislu apsolutno slobodan da

bira sve moguće varijante od rođenja do smrti i da je svaka
jednako vrijedna jer ne postoji nikakva etička odrednica. 66
Egzistencijalizam, dakle, gleda na suštinu ljudskog bića u
njegovoj bačenosti u napuštenost, u zebnju, u brigu, u nepre-
kidno sklizanje, bježanje u prazninu i ništavilo, u smrt. Prema
Kamiju, apsurd je suština čovjekova položaja u svijetu, i ako
čovjek želi da ostane vjeran i dosljedan samome sebi, mora u
apsurdu i besmislu istrajati i živjeti. "Ja uzvikujem", veli Kami,
"da ne vjerujem ni u šta i da je sve apsurdne, ali ja ne mogu
sumnjati u svoj krik... Prva i jedina očevidnost koja mi je tako
bila dana u unutrašnjosti apsurdnog iskustva je revolt. Apsurd
niče na tlu odnosa između čovjeka i svijeta zato što svijet ne
zadovoljava čovjekova očekivanja, ne odgovara njegovim te-
žnjama: neljudski je, besmislen, konačno neshvatljiv".
Potrebno je istaći
da su egzistencijalisti, i pored njihovih
čudnih naučavanja, u jednom segmentu u pravu: ukoliko se
život čovjeka u pojavnom svijetu gleda samo kroz prizmu čo
vjekovog fizičkog postojanja, onda on, doista, izgleda apsur-
dan i besmislen. Jer, u čemu je smisao ako se sve završava
fizičkom smrću, kada čovjekova tijelo postaje prah? Viđenje
čovjeka samo iz ugla njegova meterijalnog postojanja rezul-
tira upravo takvim shvatanjem: ljudski život je apsurd i nema
smisla. Zato sve filozofije koje na čovjeka gledaju samo iz tog
ugla imaju vrlo identična naučavanja.
Ukoliko bi se položaj čovjeka u prirodi i njegov odnos
zasnivao isključivo na materijalnoj bazi, on bi zaista bio više
nego apsurdan, tragičan i besmislen. U Kur'anu časnom, u
prvom ajetu sure El- 'Asr (Vrijeme), kaže se: Tako mi vreme-
66 Vidjeti: www.tportal.hr.
70
na, -doista je svaki čovjek na gubitku! Ali, odmah, nakon ove

konstatacije, slijedi nastavak: Samo ne oni koji vjeruju i dobra
djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni
drugima preporučuju strpljenje.
Kur'an, dakle, ukazuje na veoma važnu činjenicu u vezi
s čovjekom i njegovim životom: ako bi se čovjek posmatrao
samo kao tijelo, onda je on bez dvojbe na gubitku, jer tijelo se
s protokom vremena troši i jednog dana u potpunosti ga nesta-
je. Ali čovjek nije samo tijelo, on pored materijalne dimenzije
ima još jednu - duhovnu, pored tijela ima i dušu, pored fizič
kog ima i duhovno biće, pored materijalnih vrijednosti vjeruje
i u moralne i etičke vrijednosti. Nema sumnje da bi čovjek,
ako bi se sveo samo na materijalnu komponentu, samo na svo-
je fizičko biće, bio na gubitku, jer život je pun brige, tuge,
bola, patnje, sukoba, razočarenja, proturječja itd. Materijali-
stički filozofi poput Sartra, Kamija i dr. na čovjeka su gledali
samo iz ugla tijela i materije, a negirali su da on ima dušu i da
nakon ovog prolaznog ima drugi, vječni život. Zato su njihova
naučavanja o smislu života tako mračna i apsurdna. 67
67 Kamijevi romani Stranac, Kuga i drugi nedvosmisleno iznose negi-

ranje osnovnih postulata vjere: postojanje Boga i postojanje drugog,
vječnog svijeta. Npr., glavni junak romana Stranac Mersault, dok u
zatvoru čeka ili pomilovanje ili izvršenje kazne, miri se s činjenicama
i postaje mu svejedno hoće li uopće biti pomilovan ili kažnjen. On vje-
ruje da postoji samo ovaj život, samo sada i ovdje, i da ne postoje drugi
svjetovi pravde, ljubavi ili vječnog blaženstva. Svećeniku koji dolazi
navesti ga na pokajanje kaže da su vjera i Bog obične tlapnje iz mašte
te ga tjera iz svoje ćelije. Mersault je, dakle, lik čovjeka koji živi samo
"sada i ovdje", smatrajući daje to vrhunski sadržaj života, ravnodušan
je prema svakom višem smislu. Jedino što njime upravlja su njegovi
unutarnji nagoni i biološki impulsi. Roman sadrži mnogo primjera
gdje Kamijevi junaci ruše esencije i tradicionalne vrijednosti, jednu
za drugom. Kami i drugim djelima promovira naučavanja egzistenci-
jalizma. Tako, npr., u romanu Kuga, između ostalog, piše: "Budući da
71
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN K.AŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Međutim,vjera u Allaha Uzvišenog dala je čovjeku drugu

dimenziju, koja razrješava proturječnost ljudske bačenosti u
besmisao, bol, tugu i razočarenje. Ta dimenzija daje smisao
čovjekovom životu i daje mu snage da izdrži sve poteškoće.
S tom duhovnom dimenzijom čovjek nije bačenu svijet bola,
tuge i besmisla. Čovjek na ovaj svijet dolazi s jasnom misi-
jom. On je, kako kaže Kur'an časni, Božiji zastupnik (halifa)
na Zemlji. Sve mu je stavljeno na raspolaganje i on, s Božijim
imenom, upravlja svim dobrima svijeta. Poteškoće i iskuše-
nja na koja nailazi on razumijeva kao neminovnost života na
ovom svijetu i umjesto da očajava, on osjeća slast robovanja
samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, jer cilj i svrha njego-
vog postojanja je upravo to: robovanje samoAllahu. Zato on u
svim segmentima života nastoji postići Allahovo zadovoljstvo
i okrilje.
O tome je veoma lijepo govorio Mustafa Islamoglu, savre-
meni turski intelektualac i publicista. U svojoj knjizi Država u
srcu, u poglavlju koje je naslovio Bol postojanja, on je iznio
izuzetno lijepa zapažanja o tome da su životne nedaće i iskuše-
nja, zapravo, način približavanja Svevišnjem Allahu i da je bol
postojanja, o kojoj govore mnogi filozofi i mislioci, u islamu
zamijenjena onim što se naziva slast robovanja samo Allahu.
U navedenoj knjizi autor donosi interesantne osvrte na
mišljenja nekih savremenih filozofa, koji nisu uvažavali ono
što je Objava kazala o čovjeku. U tom pogledu, on kaže:
Ideologije i svjetonazori koji u svojoj osnovi nemaju Objavu
tražili su odgovore na pitanje postojanja. Ukoliko razmotrimo
neke od njihovih odgovora na pitanje: "Ko je čovjek?", a koje
je poredak u svijetu reguliran smrću, bit će možda za Boga bolje da u

njega ne vjerujemo i da se borimo svim silama protiv smrti, ne dižući
pogleda prema nebu gdje on šuti."
72
su neki od njih dali direktno ili indirektno, vidjeli bismo da

njihove definicije čovjeka liče na slijepčev opis slona. Decar-
tes na to pitanje daje sljedeći odgovor: Čovjek je živo biće koje
razmišlja. On, ustvari, za čovjeka, koji je savršeno i komplek-
sno stvoren, kaže: Čovjek je glava! Andre Gide kaže: Čovjek
je životinja koja osjeća. Dakle, i Andre je jedan od onih koji
'dio' smatraju 'cjelinom'. Tokom cijeloga života on je zastu-
pao nemoral pod imenom sloboda, jer je zanemario čovjekovu
kompleksnost i mnogobrojne dimenzije koje posjeduje. Otac
svih rasista, Emile Durkheim, smatrao je da čovjek predstav-
lja socijalnu životinju. Nasuprot njega, A. Camus je zastupao
politeizam individue i individualizma, po kojem je čovjek biće
koje se ne pokorava. Iako ova tri imena, na prvi pogled, imaju
različit pristup čovjeku, ipak su saglasni u jednome: velikom
interesovanju za samoubistvom. Ovi bolesni umovi Zapada
nisu se ustručavali da narednim generacijama prenesu virus
svoga umovanja i istine koje su, navodno, otkrili. Na pitanje
postojanja čovjeka Marx je našao sljedeći odgovor: Čovjek je
životinja koja koristi alatke. 68
Nema sumnje da svjetonazori koji kao osnovu uzimaju
ovakva i slična promišljanja nisu u stanju da čovjeku osiguraju
mir, uravnoteženost i sreću, niti mu mogu dati odgovor na su-
štinska pitanja u vezi s postojanjem. Zbog toga su krize koje su
zadesile čovjeka savremenog doba veoma brojne i, kako prolazi
vrijeme, one postaju sve složenije i teže. Sve te krize, zapravo,
proističu iz glavne krize a to je kriza čovjeka, odnosno kriza čo
vječnosti. Nažalost, u današnjem vremenu čovjek veoma lahko
(iz)gubi ono osnovno što ga čini čovjekom a to je čovječnost.
Pomoći čovjeku da bude čovjek i sačuva svoju čovječnost
pitanje je od izuzetne važnosti u svakom vremenu, jer kada
čovjek izgubi čovječnost, postaje izuzetno opasan i štetan, ne
68 Mustafa Islamoglu, Država u srcu, s turskog preveli Abdulaziz i Hulya

Rizvić, izdavačka kuća Denge, Istanbul, 2009, str. 23, 24.
73
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOG!ru
samo za ljude i ljudsku vrstu već za cjelokupni bitak i egzi-

stenciju na ovom svijetu.
Shodno islamskom učenju, čovjek je ešrefu-1-mahlftkat,
tj. najčasnije
stvorenje ili stvorenje kojem su ukazane najveće
počasti. Radi njega je sve stvoreno a on je stvoren radi ostva-
renja velikog zadatka i časne misije a to je spoznaja Allaha,
Stvoritelja svih svjetova i robovanje samo Njemu. Ljudski ži-
vot nije, dakle, puko prebivanje, kao što naučavaju egzisten-
cijalisti i drugi materijalisti, već misija (emanet) koju treba
ispuniti. Na osnovu rezultata postignutih na planu ispunjenja
te časne misije čovjek će zadobiti svoj status u Svijetu vječ
nosti. Takvo razumijevanje daje puni smisao ljudskom životu
jer upućuje čovjeka ka tome da svoj život provede u činjenju
onoga što je dobro, korisno i plemenito (čovječno ).
Američki pisac Majkl (Michael) Nagler u svojoj knjizi
Potraga za nenasilnom budućnošću ističe da savremeni način
života, u kojem je prenaglašena materijalna potrošnja (kon-
zumerizam), uzrokuje brojne poremećaje, među kojima je
posebno izražen problem smisla ili svrhe života. Kada jedna
porodica, piše on, postane disfunkcionalna, djeca odrastaju
oskudijevajući u sigurnosti i samopouzdanju i postaju lahka
lovina za ono što neki nazivaju "krizom u značenju i smislu
praznine koja dolazi sa prenaglašenom materijalnom potroš-
njom", kroz šta prolazi zapadna civilizacija. Za takvu djecu je
najteže raspoznati svrhu života, ili vjerovati da ona postoji, te
oni počinju "umirati od očaja" na hiljade načina, ističe profe-
sor N agler. 69
On je u navedeno studiji, između ostalog, govorio i o
mračnoj strani savremene nauke, kazavši da ona ne izvire iz
69 Michael Nagler, Potraga za nenasilnom budućnošću, s engleskog pre-

vela Željka Vojinović, Sarajevo, 2007, str. 48.
74
same nauke, niti iz bilo kojih činjenica prirode. "Ona izvire

iz načina na koji nesvjesno biramo naučne činjenice kako bi-
smo pojačali utisak da smo samo biološke činjenice u jednom
beznačajnom materijalnom univerzumu, što pojačava već za-
brinjavajući osjećaj koji imaju mnogi savremenici, a to je da
je život lišen svrhe. Nauka ima sva prava da ograniči svoju
pažnju na fizičko, tj. vanjski svijet, ali nema pravo da nam
kaže, kada to uradi, da nam je dala cijelu priču", pojašnjava
profesor Nagler. 70
Dakle, nauka proučava i istražuje materijalni svijet i nje-
gove zakonitosti. Međutim, čovjek nije samo tijelo i materija,
on ima i dušu. Duša je dar Stvoritelja i čovjek biva čovjekom
srazmjemo tome koliko je uspio razviti svoj duhovni potenci-
jal. Ukoliko se zanemari činjenica daje čovjek biće koje ima
dušu te da i ona, kao i tijelo, ima svoje specifičnosti i potre-
be, postoji velika bojazan da će čovjek, živeći u materijalnom
svijetu gdje postoje strasti, interesi, šejtani i mnoge druge pre-
preke, izgubiti ono glavno što ga čini čovjekom a to je čo
vječnost ili ljudskost. Problem današnjeg čovjeka je upravo
to što nije u stanju da, bez Božije objave i upute, odredi pravi
smisao svome životu. Imajući to u vidu postaje jasnije zašto
su materijalistički filozofi poput Kamija, Sartra i dr. kazali da
je ljudski život uzaludan (apsurd) i da u njemu ne treba tražiti
nikakav smisao. 71
70 Ibid., str. 4 7.
71 Filozofija egzistencijalizma preporučuje ljudima da prihvaćaju posto-
janje besmisla s nadom u smisao, ili drugačije rečeno: smisao ljudskog
života je da spozna i prihvati daje ljudski život besmislen(!). Opširnije
o ovome vidjeti: Darko Plevnik, Pravo na vlastiti smisao, Prometej,
Zagreb, 2006, str. 22. U vezi s ovom temom autor navodi da je čak
i Šekspir (William Shakespeare, 1564-1616) u Magbetu (Macbeth)
govorio o tome "da je život idiotska priča bez ikakvog smisla". Do-
75
Safvet Halilović) ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Kur' an časni na sasvim jasan način ističe da je svrha čo

vj ekog postojanja na ovom svijetu robovanje (ibadet) samo
Allahu, Jedinome Bogu, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih uni-
verzuma. Čovjekov život na ovom svijetu je kratak i ograni-
čen, pa ga treba provesti u činjenju onoga što će dovesti do
Božije milosti i zadovoljstva. Takvo naučavanje pomaže čo
vjeku da kontroliše svoje strasti i stremljenja, usmjeravajući
ga da se u svome životu i aktivnostima pridržava granica koje
je postavio Uzvišeni Stvoritelj, kako bi se postiglo Njegovo
zadovoljstvo i pripremilo za susret s Njim. Na taj način čovjek
se usmjerava da svoj dunjalučki život provede radeći ono što
je korisno, plemenito i čovječna, a u realizaciji tog plana čo
vjek pronalazi puni smisao svoga života.
ista, začuđuje da su ovakve misli mogle poteći od tako inteligentnih

ljudi. No, to samo potvrđuje da bez iskrene vjere u Svevišnjeg Boga
i Budući vječni svijet nije moguće odrediti smisao i svrhu ljudskoga
života na ovom prolaznom svijetu. Zato, neka je beskrajna hvala Al-
lahu Svemilosnom na blagodati slanja poslanika, čija je kruna i pečat
posljednji vjerovjesnik Muhammed, alejhisselam, koji je ljudima
dostavio Kur 'an u kojem je jasno kazano šta je svrha čovjekovog
života i postojanja.
76
KUR'ANSKITEKSTOVIO
ČOVJEKU (INSANU)
Prije navođenja kur'anskih tekstova u kojima se spominje

pojam insan (čovjek) ukratko ćemo iznijeti nekoliko uvodnih
napomena u vezi s ajetima u kojima se spominje insan.
Riječ insan spomenuta je u 63 kur'anska ajeta (u 11. ajetu
sure El-Isra' i 48. ajetu sure Eš-Šura insan je spomenut po
dva puta). Ajeti u kojima se spominje insan raspoređeni su u
43 kur'anske sure. U nekim surama insan je spomenut više
puta (npr. u suri El-Isra' spomenut je sedam puta, u suri El-
Kijame šest puta, a u suri El- 'Alek tri puta).
Insan je, shodno ustrojstvu Mushafa (pisane forme
Kur'ana časnog), spomenut u sljedećim surama: En-Nisa'
(Žene): 28. ajet; Junus: 12; Hud: 9; Jusuf 5; Ibrahim: 34; El-
Hždžr (Hidžr): 26; En-Nahl (Pčele): 4; El-Isra' (Noćno puto-
vanje): sedam puta, u 11. ajetu dva puta, te u ajetima: 13, 53,
67, 83, 100; El-Kehf (Pećina): 54; Merjem (Merjema): dva
puta, 66. i 67. ajet; El-Enbija' (Vjerovjesnici): 37; El-Hadždž
(Hadž): 66; El-Mu 'minun (Vjernici): 12; El-Furkan (Rastavl-
janje Istine od neistine): 29; El- 'Ankebut (Pauk): 8; Lukman
(Lukman): 14; Es-Sedžde (Padanje ničice): 7; El-Ahzab (Sa-
veznici): 72; Ja-Sin, 77; Ez-Zumer (Skupovi): dva puta, 8. i
49. ajet; Fussilet (Objašnjenje): dva puta, 49. i 51. ajet; Eš-
77
Šura (Dogovaranje): dva puta u istom, 48. ajetu; Ez-Zuhruf

(Ukras): 15; El-Ahkaf (Ahkaf): 15; Kaf (Kaf), 16; En-Nedžm
(Zvijezda): dva puta, 24. i 39. ajet; Er-Rahman (Milostivi):
dva puta, 3. i 14. ajet; El-Hašr (Progonstvo): 16; El-Me'aridž
(Stepeni): 19; 12 El-Kijame (Smak svijeta): šest puta, ajeti 3,
5, 10, 13, 14, 36; Ed-Dehr (Vrijeme) ili El-Insan (Čovjek), s
obzirom da je ova sura poznata s obadva naziva: dva puta, 1.
i 2. ajet; En-Nazi 'at (Oni koji čupaju), 35; 'Abese (Namrštio
se): dva puta, 17. i 24. ajet; El-Jnfitar (Rascjepljenje): 6; El-
Inšikak (Cijepanje): 6; Et-Tarik (Danica): 5; El-Fedžr (Zora):
dva puta, 15. i 23. ajet; El-Beled (Grad): 4; Et-Tin (Smokva):
4; El- 'Alek (Zakvačak): tri puta, ajeti 2, 5, 6; Ez-Zilzal (Zeml-
jotres): 3; El- 'Adijat (Oni koji jure): 6; El- 'Asr (Vrijeme): 2.
Interesantno je da u svim kur'anskim iskazima gdje se
spominje insan ta riječ dolazi s određenim članom, tj. sa onim
( el-) koje se u arapskom naziva lamu-t-ta 'rif. Prema naučava
nju arapske jezikoslovne znanosti određeni član u arapskom
jeziku ima dvije osnovne funkcije: 1. 'ahd, tj. ukazivanje na
to da je pojam ili ime na kojem se nalazi (el-) poznat, odnosno
određen, 2) istigrak, tj. sveobuhvatnost, dakle da taj pojam
obuhvata sve članove vrste koja se njime imenuje.
Evidentno je da su obje funkcije određenog člana koji se
nalazi na imenici insan došle do izražaja: prva funkcija uka-
zuje daje riječ o poznatom insanu, dakle onome kojeg je stvo-
rio Uzvišeni Allah i koji je dobro poznat. Druga funkcija, pak,
ukazuje da se karakterne osobine insana o kojima se govori u
navedenim kur'anskim tekstovima odnose na svakog insana
bez izuzetka, jer u tim tekstovima Uzvišeni Stvoritelj govori o
72 Iako se pojam insan u ovoj suri spominje samo na jednom mjestu, u 19.
ajetu, i ostalih petnaest ajeta (sve do 35. ajeta) odnosi se na čovjeka s
obzirom da se u njima objašnjava priroda čovjeka i njegove sklonosti.
78
KUR' ANSKI TEKSTOV1 O ČOVJEKU (INSANU)
prirodi stvorenja koje se zove insiin (čovjek).
U nastavku ćemo navesti sve ajete u kojima se spomin-

je pojam insiin, shodno njihovom redoslijedu u Kur'anu
časnom.
? ,.... J / J ;. / ~,..,J ~Ji.i ;.

Ll....,,,..,o .JL..;~I • I..'. „ ,
'. <(' ;;_ ~ .JI .\LI J..J ~
• /
• ,....
~.J
,....
- • l.7- /
1. Allah želi da vam olakša - a čovjek je stvoren kao neja-

ka biće. (En-Nisii ', 28)
,.... ,.... ,.... ;. ;.
;;, ~ 1-:~ ~ < 0 (ili :,11~1.i :,1 ~ c~; ~15L..;)'1~1~1J

/ / ,..,,,,., / ,....,,... ,.... ,....
,,.., Y. 0 .J. ,,., o .. 9. ,.... ,.... ,,.., J ,,.., ~ ;. ,.,, J 0 o"' ~,....
0~\y\S~~,-:: o~\~~ ~..i.5 ~ ~ J~ ~~t .J\S~

2. Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći,
ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastav-
lja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja
ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što
rade. (Jiinus, 12)
J.,.... ;. ,,,.. _g.-;;; ;. ,.... J.? ....- ,.... o/ ,,,,
t "•'li t'::"1 ~/
0
,j~ ,j~ .i...·1 <\..:..4 čt':~/· ,;;• 4.$-
° tuzoL...Y' • d / \~
") w/ uL-"':l w.) · •y

•
•
J r,J". • : / f r-'
3. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije
uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hiid,
9)
,9-
•
~ ~
...\>-
„ , . .JL..;yut "1
u::-:-4 .J
/ /
•
/ /
4. On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj,

da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni
neprijatelj. (Jiisuf, 5)
79
,.,.. .z:; oJ.,.... ..i 0 J. o,.... ~ J. J.
0~)1101 ~~ '1 .&1~G~01) ~) ~:1L ~ J5 _; r-SliG

/ ...... / / /
-.;:;...... .;.,....,....
~ Ll5 _,.LJ;J f
5. I daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste
Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je,
uistinu, nepravedan i nezahvalan. (JbraHim, 34)
6. Mi smo stvorili čovjeka (Adema) od ilovače, od blata

ustajalog. (El-Hidžr, 26)
,9 .J. ,,,.. fa ,...,,,.... ,,-o-!; ,,.. ,. . . . . ,. .,
l~\J
. •"
~~r. / /
. /
/
4...i1.; ·
.::;:;
c.ro 0~'11
.~
/
#I_.
,....
7. On stvara čovjeka
od kapi sjemena, a on odjednom -
otvoreni protivnik! (En-Nahl, 4)
~~ 0~)11 ZiLŠj ft~ ~„~; ~~ 0~)11 LJ:;j ,.... ,.... / / /
8. Čovjek i prokhnje i blagosilja; čovjek je doista nagao.

(El-Jsra ', 11)
;. ,....o o ,.... J. ,..., o,.., -.;:; ;.
0
0 ;.
G~ ~~ ~~ ~~1 rY. :_i ~3 /

J ~l1 ~S)i ~~l J53
/ /
9. I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati,

a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: (El-
Isra ', 13)
I O. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: -

jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan
je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra ', 53)
80
KUR' ANSKI TEKSTOVI O ČOVJEKU (INSANU)
:;J1 J1rs~~ ~LJ ~15_,;:i ~ ~ ~\ J~I ~ l~JJ

/ / ,.... / ,,... /
.,.,.... J. o ,.... /, .J. o /
G_,AS 0L.:..;?'1 0LS3 ~_;i

11. Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih koji-
ma se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kop-
no spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan! (El-
Isrii ', 67)
12. Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i

oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isrii ',
83)
13. Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara

moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je
uistinu tvrdica. (El-Isrii ', 100)
o ,.... _,,o~ J. o ,.... ,,,., ,,,. ~ Y. ~ - ;.o ,.... o,., o,,,.,,,..,
\5' ?I 0l.:..;)'10LS3 ~ J5 :y -.Y'W 0GAJI \J; J 8_;.p ..u.J3

-;::;.„ / ~ /,.... // „. . . .
~~
14. U ovom Kur 'anu Mi na razne načine objašnjavamo
ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spre-
man da raspravlja. (El-Kehf, 54)
o y. ,,.. ,,.... y. ,,.... / ;. o J. J
~ ifi J_J..:j ~ ~ 1-0 0l.:..;?'\ J~.:;

15. Čovjek kaže: "Zar ću, kadumrem, zbilja biti oživljen?"
(Merjem, 66)
81
Safvet Halilović I ŠTA KUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGiru
16. A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a

da nije bio ništa? (Merjem, 67)
J / ,,..,,,,, - J : J o / ;.
0}~;::' •JU J~I ~.JG ~ !_;.,, 0~)'1 ~

17. ČovJekje stvo;;n od ž~rb; Poka;aću Ja w:ma, doista,
dokaze Svoje, zato Me ne požurujte! (El-Enbija', 37)
J ,,., ,,... ,,.., o ;;;; J oJ. J J J J ,,... ;;;;
.,. :< 1 0~'1101: <'. .. ~ ~. ~ (':'. ~~ ~. :st,;.i lJI / fa/
.J~ : : \~- r-' r--.:-::-:: r-' 1~ - r-? / .Y'.J
18. On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije
vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž,
66)
19. Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili. (El-

Mu 'miniin, 12)
J. ,.... o J / ;;;; / ,,.... o / o~ ;;;; / ~ o ,,..,,..,
'13.l.>- 0~/U 0~1 0l5°j u~~ ;l ~ _?lJI :J- ~I ~

/ ,. ,. / „,.... / ,. . / „ /
20. "On me je od Kur 'ana odvratio nakon što mi je

priopćen bio!" - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.
(El-Furkan, 29)
~le o.i~~~ ~fa ~l~t;. 0r (' !.. o,.;.ilr 5~~11:' :.,n

r-: /;. - ~ / / i! /- /~ : - '.).) fa •
Zi)~;~l::·<C:~li~;.~1~~ /' ,,.... ,,.... /
21. Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema

roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni
nekoga pridružuješ, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj.
Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavi-
jestiti. (El- 'Ankebiit, 8)
82
,,.... J. ,.... _J.J. ,.... / o
0\ ~~ J ~~j ~j ~ Gj ~i ~:J ~ ~JJIY. 0L.::..;)11

...... ,... „...... /~ ... ,,..,,., /
i:-: ~jj
A) ;:;;,... / J. o
~\ Jl ~JJ\j.lj J ~\
...... „ / ,.... „
/ /
22. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima

svojim. Majka ga nosi, a njena zdravlje trpi, i odbija ga u toku
dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni
će se svi vratiti. (Lukman, 14)
o / o / ;,.... J.,.,.,,,., / o / ;:;; j. ; ;:;;
0:b ~ 0L.::..;)1\ J-1>- 1..G'j ~ y& J5 ~\ LSlJI

~ ,.... ,.... / / 11'„ „,....
23. Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio

od ilovače. (Es-Sedžde, 7)
: :-: :f/ 1-::1 :: J-:';u JdrIJ

~lj ~
/
~
,,....
•.
/
~.) lj
·~r ..:x( 11 !.:::. ~Lf~1 Gr/ l!1
IJl.c--' t.Y"
......
1'
'/ • /
~~
~ / L:~
f(:_ 5L5 ~\,u;' L.::..;~\•
/ /
lJ ~/ ~~
I: : .
/
24. Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili ema-

net, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo
čovjek-a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.
(El-Ahzab, 72)
,,. .J. ,..,. ,,,,,,.. ,.,o& ,,., r::;_;. o....-;
.r.. InJ
0 ,..-,,.. o
· •~ · / ~ \~U~ · ~l'..il.>- \..j\ 0L.::..;~\ //
v::-:-4 ~ .Y>
/ /
•
,,.,,~
JA ,,....
•
,....
25. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvara-

mo, i opet je otvoreni protivnik. (Ja-Sin, 77)
26. Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli,

Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje,
83
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGiru
zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim

smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci:
"Uživa} neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno,
stanovnik u vatri!" (Ez-Zumer, 8)
~ ;. ,...
r-t.: ~~Ji 1;1 Ju C ~ ~8~ bl ~t.;~;~ 0~)11 ~ 1~µ
o / J. J. ,...--;;; / / / ? o ,.... J. / o ,,.., /
~ ,,.... ,.... ,.... ,..... ,..,.

„
/ /
7
,..... ,... / ,.....o,...../ ,.... o
0~~~_;si~3~~~
27. Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a
kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: "Ovo mije
dato zato što sam to zaslužio." A nije tako, to je samo kušnja,
ali većina njih ne zna. (Ez-Zumer, 49)
„ „,.... ;. / i r:J ,.... o J. o ,.... /
.b_,:j ~J-9 _r.11~0~ j3--I ~~; ~ 0~~1 f~~

28. Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga nei-
maština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. (Fussilet, 49)
29. Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje neza-

hvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo
moli. (Fussilet, 51)
o / ,,.., .-;J J. ,..... o .;;:; ,,..,. ,..,. o ~ ,..... ,,.. o ,..... ,.....,..... J. ,..,. o ,...,
. JJr. . . . .
8~\ \~\ t_;r . ~I~\ ~ 01 ~ ~
,....
/ / ,....
• I •/ 'i 0u
: • '.I~ ~8..:,'\ Ilc"''.J4'f • / /
') /
5~~1 0~ ~4 ~l; i:: ~;: ~ 0lJ ~/.....

/ ,....
E) ~ ~ 5~~1
,.....,,.., ,....
/!
/ / /
3).5
30. A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da
budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš. Kad čovjeku
damo da blagodat Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ga
84
KUR'ANSKl TEKSTOVI O ČOVJEKU (INSANU)
zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke njegove,

onda čovjek blagodati ne priznaje. (Eš-Šura, 48)
„ J j. / / / o -;:i ;.""' J
c...t.:-:--"J~
.JL:...;'Jf\
• .JI C·"' o~~
• ,....• ?.
~ 4.J \.I:_~
• ofo
. 0-4 ~.J
:<I
/ / // / ,,....
31. A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čo

vjek je, zaista, očiti nezahvalnik. (Ez-Zuhruf, 15)
;. j. J J / o
~/'J ~'<
'.r'
:~; ;.//~'<~i
'JJ '.r'
ci~ GGI• ,,,;i.Jr
- 'Y.
5L:...i'Jfl
• \'.''- ;,,//
'J.J
/,.,.... ,.... / ,,....
/ / ,.... ~ / / / ,,.,,... / / . .-: ,,.,. / J // J
~jji
„,,,,,..,
~ JL; S ~i
,,.., c-; ~ l! 1~1 ~ G4 •..:i;~ ~~j
~ 1-;J ~.i.;,i c-:,,..,. ,,
~0~ U..L;,
/
~t cfG '5:UG
„ /
~3 ~
„
·:: ; ;fi )1
„,....
~::~;:,. . ):jt j
Jo / / J /
-: 1, 11 : ~r ~1.: ,~ ~1 -;;,;~ · J.:1.~i/
~
/ /
J„,.., :., c/~J
,....
0-4uJJ
/ „ ,...,
_./ . u.~..J
„ ,. . „ /
32. Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini do-

bro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa,
nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba
i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj,
dozvoli mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao
meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela
kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje,- ja
se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (El-Ahkaf, 15)
,.,. o~ ,,.. o,,.. j. ,.,, ,,., ,,,., 0 ,...,o,,.,,,., ,.,,,,,..
~ ~ ~l ~.}\ ~j ~ ~ ~~y ~ ~j .JL:...i)'I Lil>- ..Wj

0
,,.... ,..,
/,.... ,..., ,....,.... /
'
..w_,_JJI
/ /
33. Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova

haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaj, 16)
..r',.... o ~
.JL:...;")U '\ ~ ~
/ ~3
34. Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. (En-Nedžm,
24)
85
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGim
35. I daje čovjekova samo ono što sam uradi. (En-Nedžm,

39)
36. (Milostivi Allah) stvara čovjeka ... (Er-Rahman, 3)
_)LLJL5 J~ 0-4 ~L:..;~I Ji;-

/ ? / /'
3 7. On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčari

ja, stvorio. (Er-Rahman, 3)
/ .,; ~ / / /,.,, ..z;,....,.... j. o o ,,.... / o / .,;; / /
~ :, c / ·I /~<I 1~ 'XI 0l::..;')\.J Jl.9 ~I 0\..k.:..:J\ I<<
Jl.9 ..r-'
1.,;>f. u.
„,..,. . . ,.. ~ ..r-' • • - u- ,.. ,. . , . . ,,..,,,.., ,. .
/ ,.... o ,.... ,...,;:;; j. ...... ~ ~
0;:1.w1 ~ .&1 wL:>-1 Jl

/ - /
38. Slični su šejtanu kad kažu čovjeku: "Budi nevjernik!"

- pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: "Ti se mene
više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bo-
jim!" (El-Hašr, 16)
~~~I~ I~~,~_,~ p1 ~I~!,~~ ~L:..;j\ 0!

39. Uistinu, čovjek je stvoren nemirnim, kad god ga
nesreća snađe on je ispunjen samosažaljenjem, a kad god mu
se posreći (zadesi ga nešto dobro i prijatno), on to sebično
zadržava od drugih. (El-Me'iiridž, 19-21)
-' ,,, ,,.. ~ j. o o;;
~~ ~ uJI 0L:..;)1\ ~I
40. Zar čovjek ~isli da kosti rljegove nećemo sakupiti?
(El-Kijame, 3)
41. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi. (El-Kijame, 5)
86
KUR'ANSKI TEKSTOVI O ČOVJEKU (INSANU)
42. Tog dana čovjek će povikati: "Kuda da se bježi?" (El-

Kijame, 10)
43. Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što

propustio obaviješten biti. (El-Kijame, 13)
V- o,.... / ;;. o
~ ~ ~ 0L.:;,.j)'\
/ / ,..., /
J.
/
44. Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti. (El-Kijame, 14)

,.... / y. o ,,....
r..S .:;_: 6~'

'JI-:. 010L.:;,.j~\
• ~\
• •
45. Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće

odgovarati? (El-Kijame, 36)
j).o .& / J. O/ / ,9 O / ,,;" O
.<J; U•
\"'JY · C J 'JJI ~"' ·
if"":'. \ .Y" ,J.I> ~
0L.:;,.j~\ I;::_
• U- ~
·i uI;_
...... / / /
46. Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?
(Ed-Dehr, 1)
....-ot ,.
r /~
~ • ~t.:.:.L;.;J
,,....
~
. • . r.•
/
~I ~
o
.
,j.I>
,,,.
0L.:;,.j~11-:;;
•
1.;. G1•
//
.;;;
\..:,.....
,,.... ,,,..
~ /
o 0 ....- .z;:;
47. Mi čovjeka od smjesi sjemena stvaram~ da bis;;o ga

na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi. (Ed-Dehr, 2)
J. o ,,,....
// ~ 0L.:;,.j~\ <..S J /O/
~ : r -iY..
48. Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio.
(En-Nazi 'at, 35)
49. Proklet nekaje čovjek, koliko je on nezahvalan! ( 'Abe-

se, 17)
87
SafVet Halilović I ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
50. Neka čovjek pogleda u hranu svoju. ( 'Abese, 24)

/o / ,,.... ,..... j. o /
<11 &' ;j~ . ~ i)l:.,_;~\ 14 \,;
„ .
~_r"-' ~ ir-
/ /
" ~ - / /
51. O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar

tvoj plemenit, koji te je stvorio -pa učinio da si skladan i da
si uspravan - i kakav je htio lik ti dao? A ne valja tako! Vi u
Sudnji dan ne vjerujete, a nad vama bdiju čuvari, kod Nas
cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite. (El-Infitar, 6-12)
w~
... ~jŠ ~U J/1 ~tš ~\ sl.:.,_;~\ 11
~
\,; ?
s:-r.,) s:- s:- „
/,,... ,,...""--" / ,,,
52. Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred
Gospodarom svojim naći. (El-Inšikak, 6)
j. j. o j. o,....
'·I~ ~ i)l:.,_;~\ I.:./ I~
~r
,..... / /
-~ /
53. Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! (Et-Tarik, 5)
54. Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa

mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar
moj je prema meni plemenito postupio!" (El-Fedžr, 15)73
o~ / / j. o ~,...- ,....
,.,<JJI~
!.Sr·
l iJL:.,_;~\
t.flJ
~<..8' ..i.;;"<'' ..i.;;"~
: r· • ,„ ~~ ~, ~ ~3
'
55. I kad se tog dana primakne Džehennem; tada će se

čovjek sjetiti - a na što mu je sjećanje? I (El-Fedžr, 23)
73 U sljedećem ajetu ove sure također se govori o čovjeku i ukazuje na

jednu njegovu drugu osobinu: A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu nje-
govu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!"
(El-Fedžr, 16)
88
4 J 5 l.::.j~\ i:-~ I.;. JjJ'

.;::; „....... /
56. Mi čovjeka stvaramo da se trudi. (El-Beled, 4)

,,.... o ....... /
~,)i ~r ~ 5L.::_j)' I i:'~ 1,;. liJ

/ ....... ....... .......
57. Mi čovj:ka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tln, 4)
58. (Allah) stvara čovjeka od zakvačka. (El- 'Alek, 2)
~ ~ ~ 5l.::.j~\ ~
59. (Allahje ta1) Koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(El- 'Alek, 5)
..,) 6:) 5l.::.j~\ ~l .Jš

60. Uistinu, čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti.
(El- 'Alek, 6-7)
,,..,,.... J. o /' /
u. ~ 0l.::.j)'\ Juj
61. I (kad) čovjek (tog dana) uzvikne: "Šta joj je?!" (Ez-
Zilzal, 3)
ifJ .,_,.... / >iJ / o ~
~j.5J ~ 0 l.::.j)' I 0 l
,.... / ,,.... /
62. Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-

'Adijat, 6)
63.Svaki čovjek je," doista, na gubitku, osim onih koji...

(El- 'Asr, 2)
89
Priroda čovjeka predstavljena u Kur'anu
Psihologija je nauka koja proučava zakonomjernosti psi-

hičke djelatnosti čovjeka i životinja, odnosno nauka koja izu-
čava osobitosti karaktera, ponašanja, duševni život i unutraš-
nja stanja i doživljaje. Naziv je dobila od grčkih riječi psiha
- psyche (duša, duševni život, duševno stanje) i logos (riječ,
govor). 74
S obzirom na to da je čovjek biće koje je konstituisano iz
dva segmenta, tijela i duše, sasvim je logična da Allah, dželle
šanuhu, Koji je stvorio čovjeka, u Kur'anu časnom iznese broj-
ne karakteristike tog složenog i čudesnog bića, kojem su podre-
đena sva ostala stvorenja. U navedenim kur'anskim tekstovima
u kojima se spominje pojam insan iznesene su brojne karakte-
ristike čovjeka i one, zapravo, otkrivaju istinsku prirodu i bit
čovjeka. Detaljnijim proučavanjem tih karakteristika mogla bi
se rekonstruisati kur'anska psihologija čovjeka, što bi bilo ve-
oma uputno i korisno s obzirom na činjenicu da je psihologija
na našim prostorima, nažalost, znanstveno područje u koje je
74 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1990, str. 1108-1109.

Profesorica Lynn Wilcox, koja je inače po struci psiholog, u svojoj knjizi
Sufizam i psihologija, psihologiju definiše na sljedeći način: "Origi-
nalno značenje riječi psihologija znatno se razlikuje od uobičajenog,
današnjeg značenja te riječi. Termin psihologija potiče od grčke riječi
psyche i logos. Psyche bi značilo dah, dakle život (identificiran dahom
ili nagoviještennjime); udahnuti princip u čovjeku i drugim bićima,
izvor svih vitalnih aktivnosti, duša ili duh ili udahnuti princip univer-
zuma kao cjeline, duša svijeta ili anima mundi. Logos bi značio riječ ili
forma koja izražava princip; u teologiji logos znači Božija riječ. Otuda,
psihologija u originalu znači riječ ili forma koja izražava princip života
dušu (soul) ili duh (spirit)." Vidjeti: Lynn Wilcox, Sufizam i psihologi-
ja, s engleskog prevela dr. Amra Delić, Tuzla, 2006, str. 21.
90
veoma slabo, ili bolje reći, nikako, unesen duh islama.

U nastavku ćemo pokušati klasificirati osobine čovjeka o
kojima govori Kur'an časni, a to bi se moglo uraditi na slje-
deći način:
Čovjek je slabašno biće. Prvo mjesto u Kur'anu časnom

gdje se spominje pojam insčin nalazi se u suri En-Nisči ', 28.
ajet: Allah želi da vam olakša - a čovjek je stvoren kao nejako
(slabašno) biće.
Interesantna je da se u prvom spominjanju insana u tekstu
Kur'ana iznosi upravo ta čovjekova karakteristika: da je on
slabašno i nejako biće (ve hulika-l-insčinu da 'lfa). Određeni
član na pojmu (el-insan) ukazuje da se to odnosi na svakog
čovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili
star, već je to osobina svakog čovjeka. Zašto je to tako?
Da bi se dobio ispravan odgovor, uputno je, ukratko, sa-
gledati složenu konstituciju ljudskog tijela. Sa medicinskog
stanovišta, čovječije tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno
dvanaest različitih sistema, ako ubrojimo i imuni sistem.
To su nervni, skeletni, mišićni, kardiovaskularni, pokrovni
sistem (koža), limfni, 75 endokrini (endokrinologija - nauka o
žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem), urinarni, digestivni
(probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da bi čovječije
tijelo funkcionisalo, potreban je svaki od ovih sistema, osim
reproduktivnog. Reproduktivni sistem je neophodan za održa-
vanje vrste, ali ne i za opstanak individue. Međutim, ljudsko
75 Limfa (lat. ~vmpha), tekućina koja se nalazi u limfuim žilama, nastaje

iz krvne plazme koja izlazi iz krvnih žila i vrši posredničku ulogu iz-
među krvi i ćelija tijela. Vidjeti: Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi,
str. 806.
91
tijelo ne može opstati bez ostalih sistema. 76 Dakle, bilo kakav

poremećaj u nekom od tih veoma složenih sistema uzrokuje
bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od njih
neminovno vodi ka prestanku ljudskog života na ovom svije-
tu.
Allah Svevišnji, Koji je stvorio čovjeka, najbolje poznaje
njegovu bit i prirodu. Kur'an časni je uputa čovjeku koju je
objavio Stvoritelj. Kur'an časni naglašava: Allah želi da vam
olakša. Dakle, Božija Objava ima za cilj da čovjeku olakša
njegov bremeniti dunjalučki put.
Istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spo-
minje predaju u kojoj se navodi da je Allah Uzvišeni tokom
povijesti ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Po-
tom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to
su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a
to je Kur'an. U predaji se dalje navodi daje Kur 'an, odnosno
njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove El-Fatiha,
a El-Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su rije-
či Uzivšenog Allaha: Ijjake na'budu ve ijjake neste'in (Samo
Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo). Da-
kle, suštinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadržana
u ovom ajetu koji, nedvojbeno, sugerira da je čovjek slabašno
biće, tj. stvorenje kojem je potrebna pomoć.
Iako se pod tražrnjem pomoći o kojem govori ovaj ajet,

prema mišljenju velikih komentatora Kur'ana poput Ibn Ke-
sira i dr„ misli prvenstveno na traženje pomoći u robovanju
samo Allahu, ajet podrazumijeva da je čovjek biće kojem tre-
ba pomoć i u svakom drugom pogledu. Svevišnji Stvoritelj
je objavio Kur'an i za njega garantuje da neće pretrpjeti bilo
76 Linn Wilcox, Sufizam i psihologija, str. 51.
92
kakvu izmjenu ili preinaku. Kur'anski propisi i odredbe ima-

ju za cilj da osnaže čovjeka i uzdignu ga iznad toga da bude
rob materije, strasti, idola ili nečeg drugog, ili, pak, da njegov
život bude puko prebivanje, lišeno duhovne dimenzije i zna-
čenja.
Interesantno je daje na prvom mjestu u Kur'anu na kojem

se spominje čovjek iznesena upravo ova njegova karakteri-
stika, da je on slabo i nejako stvorenje. To se može povezati
s posljednjim spominjem čovjeka u Kur'anu, u suri El- 'Asr
(Vrijeme koje uništava), gdje se ističe: Tako mi vremena koje
uništava, doista je svaki čovjek na gubitku, osim onih koji vje-
ruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Isti-
nu i strpljenje. Dakle, čovjek, to slabašno i nejako stvorenje,
neće biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kur'ana, koji
podrazumijeva čvrsto vjerovanje, činjenje dobra i strpljivost,
koja je neophodna da bi se ustrajalo na tom Putu.
U ajetima u kojima se spominje čovjek iznose se i druge
karakteristike tog čudesnog stvorenja, koje, ukratko, možemo
sagledati u sljedećem:
Čovjek u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je za-
boravan. To se spominje u više kur'anskih tekstova: Kada
čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći,
ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da
Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja gaje bila
zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade. (Ju-
nus, 12)
Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskra-
timo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9)
Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli,
Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje,
93
zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jedna-

kim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci:
"Uživa} neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno,
stanovnik u vatri!" (Ez-Zumer, 8)
Čovjek je nazahvalan, u kušnji očajava. O tome govo-
re sljedeći
ajeti: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema
onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On
na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahva-
lan! (El-Jsrii ', 67)
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i
oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isrii ',
83)
Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan
i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
(Fussilet, 51)
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu
počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar
moj je prema meni plemenito postupio!" A kad mu, da bi ga
iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Go-
spodar moj meje napustio!" (El-Fedžr, 15-16)
Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-
'Adijiit, 6)
Čovjek je nagao, škrt, voli puno polemisati, nepravedan
je čak
i prema sebi. Ova osobina čovjeka spominje se u na-
rednim ajetima: I daje vam svega onoga što od Njega ištete,
i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. -
Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibriihžm, 34)
Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.
(El-Isrii ', 11)
94
Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga,

i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu
tvrdica. (El-Isra ', 100)
U ovom Kur 'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudi-
ma svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman
da raspravlja. (El-Kehf, 54)
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista,
dokaze Svoje, zato Me ne požurujte! (El-Enbija', 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet,
pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo
čovjek- a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.
(El-Ahzab, 72)
Čovjek postane obijestan čim se neovisnim osjeti. Intere-
santno je da se ova osobina čovjeka iznosi u suri El- 'Alek, od-
mah nakon prvih pet ajeta za koje postoji konsenzus islamskih
učenjaka da su upravo ti ajeti prvo što je objavljeno Allaho-
vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Opisujući ljudsku
narav, Svevišnji kaže: Uistinu, svaki čovjek se uzobijesti čim
se neovisnim osjeti. (El- 'Alek, 6-7) Smatramo da ovakav pri-
jevod (čovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao oso-
binu čovjeka o kojoj se govori u ovom ajetu. Kur'anski termin
taga - jatga - tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrije-
bljen da bi se iznijela ova čovjekova karakteristika, ima više
značenja: preći granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, ne-
pokoran, uobražen itd. Od istog tog korijena nastala je riječ
tagija, koja označava nasilnika, tiranina, tlačitelja, drznika,
uobraženjaka i sl. 77 Dakle, čovjek prelazi granicu dobra i do-
zvoljenog, tj. ulazi u sferu onoga što je zlo i zabranjeno onog
77 Vidjeti: Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo, 1997, str.

880.
95
Safvet Ha!ilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
momenta kada se osjeti neovisnim i sebi dostatnim. Imajući u

vidu ovaj kur'anski iskaz jasno je da je nered koji se pojavio
na Zemlji nastao upravo onda kada je čovjek zaboravio na
svoga Stvoritelja i pomislio daje neovisan od Njega.
Na osnovu navedenog možemo razumjeti da su životne
nedaće, poput bolesti, siromaštva i drugih iskušenja, u osnovi
nešto što ima za cilj da čovjeka učini ovisnim o Allahu, jer
čovjek u takvim situacijama zaziva Božiju pomoć. Ako bi čo
vjeku u životu išlo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo
nedaća i iskušenja, onda doista postoji bojazan da se on osjeti
neovisnim i postane obijestan, kršeći granice koje je postavio
njegov Stvoritelj i Gospodar.
Čovjek hi da dobije sve što poželi, a pripada mu samo
ono za šta se sam potrudi. Ne može čovjek da ostvari sve što
poželi. (En-Nedžm, 24) Čovjekova je samo ono što sam uradi.
(En-Nedžm, 39)
Čovjek je stvoren u najljepšem skladu. Mi čovjeka stva-
ramo u skladu najljepšem. (Et-Tin, 4) O čovječe, zašto da te
obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio
- pa učinio da si skladan i da si uspravan - i kakav je htio lik
ti dao? A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete, a nad
vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što
radite. (El-lnfitar, 6-12)
Čovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, čovjek je
stvoren nemirnim, kad god ga nesreća snađe, on je ispunjen
samosažaljenjem, a kad god mu se posreći (zadesi ga nešto
dobro i prijatno), on to sebično krije od drugih. (El-Me 'aridž,
19-21) U ovim ajetima govori se o veoma bitnoj čovjekovoj
osobini. Kur'anski iskaz helii 'an (inne-l-insane hulika
he!U 'an) ukazuje da je čovjek obdaren unutrašnjim nemirom
koji ga može jednako lahko poticati na plodna dostignuća kao
96
i na hronično nezadovoljstvo i razočarenje. Drugim riječima,

način na koji čovjek koristi ovaj Božiji dar određuje da li će
on imati pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u
ovoj suri (20. i 21) aludiraju na ovo posljednje, dok ajeti od
22. do 25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna svijest
može oblikovati taj čovjekov urođeni nemir u pozitivnu silu i
tako dovesti do unutrašnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva. 78
Čovjek je u dilemi u vezi s Proživljenjem nakon smrti. Ovu
čovjekovu zapitanost Kur'an bilježi na sljedeći način: Čovjek
se pita: "Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?" (Merjem,
66), ali istovremeno na više mjesta u Kur'anu se daje i odgovor:
On (Allah) vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas
opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž, 66)
Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet
je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaborav/ja kako
je stvoren, i govori: "Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?"
Reci: "Oživjeće ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro
zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru
stvara i vi njome potpaljujete. "Zar Onaj koji je stvorio nebesa
i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara
i On je sveznajući; i zaista On može, kada nešto hoće, da samo
za to rekne: "Budi!" -i ono bude. Pa nekaje hvaljen Onaj uči
joj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti! (Jii-Szn, 77-83)
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo,
Mi možemo stvoritijagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek
hoće dok je živ da griješi, pa pita: "Kada će Smak svlj"eta biti?"
(El-Kijiime, 3-6)
78 Ovo su riječi Muhammeda Asada, po nekima najznacaJmJeg

zapadnjačkog konvertita u islam u 20. vijeku, koji je napisao veoma
koristan prijevod i komentar Kur'ana na engleskom jeziku. Vidjeti:
Muhammed Asad, Poruka Kur 'ana, Sarajevo, El-Kalem, 2004, str.
910.
97
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KA.ŽEO ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odred-

nice u vezi s čovjekovim bitisanjem na Budućem svijetu. U
više ajeta se, također, naglašava da je šejtan čovjeku otvoreni
neprijatelj, kao i to da je čovjeku naređeno da bude posebno
pažljiv prema svojim roditeljima.
Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadržana
su brojna značenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur'an
časni opisuje čovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu
osobu, koja je sklona činjenju nereda (fesiid) i nasilja (zulm ).
Izuzetak su oni koji vjeruju u Allaha i dobra djela čine. U
posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvišeni
se zaklinje i naglašava "da je svaki čovjek na gubitku izu-
zev onih koji vjeruju, dobra djela čine, i ·koji jedni drugima
preporučuju Istinu i strpljenje." Dakle, jedino oni neće biti
na gubitku. To na poseban način govori o izuzetnoj važnosti
vjere u životu čovjeka.
Interesantan je iskaz jednog masonskog vođe (radi se o
velikom majstoru Velike lože Francuske), koji je čovjeka opi-
sao na sljedeći način: "Čovjek prepušten samo svojoj prirodi
jednako je divlji kao najdivlja životinja; on je - ta formulacija
je čuvena - 'čovjeku vuk'. Čovjek nije ništa drugo do 'svežanj
prohtjeva' i volja mu se svodi na prohtjeve. Ako svaki pojedi-
nac u prirodnom stanju posjeduje pravo u svim stvarima jed-
nako pravu drugih pojedinaca, a njegovo pravo je samo izraz
njegove snage, iz toga proističe rat svih protiv svih; nepresta-
no ratno stanje, koje može dovesti do istrebljenja svih ljudi."79
Na osnovu ovog citata lahko je zaključiti da navedeni
masonski vođa teži ka uspostavi jednog svjetskog vodstva,
79 Vidjeti: Anri Tor-Nuges (Henri Tort Nouguse): Masonska ideja, esej o

filozofiji slobodnog zidarstva, s francuskog prevela: Dolores Kalođera
Petrović, Beograd, Evro, 2003, str. 24.
98
jedne ideje koju će svi ljudi slijediti, a to je, prema njego-

vom shvaćanju, masonska ideja i njihovo vodstvo. Naravno,
za muslimane nema dileme: Allah Uzvišeni, Koji je Stvoritelj
i Gospodar svih svjetova, poslao je Kur'an časni kao uputu
i smjerokaz ljudima i ljude treba okupljati oko Božije Up-
ute i pravca na koji je pozivao posljednji Božiji vjerovjesnik
Muhammed, alejhisselam, koji je kruna i pečat svim ranijim
poslanicima i koji ima garanciju da će posljednja Božija Ob-
java ljudima biti sačuvana od bilo kakve izmjene, preinake,
dodavanja ili oduzimanja. Stoga ljude treba okupljati oko tog
nepogrešivog i nepomućenog vrela.
Osnovi kur'anske antropologije
Čovjek, radi čije upute je Svevišnji Stvoritelj i objavio

Kur 'an, je stvorenje kojem su ukazane brojne počasti. Zbog
toga je čovjek biće koje je zaduženo (kain mukellej) i njegov
život nije puko prebivanje, već zadaća i misija koju treba is-
puniti. Shodno tome koliko je to implementirao u svom ovo-
svjetskom životu, svaki čovjek će dobiti svoje mjesto i stepen
u Svijetu vječnosti.
Pažljivim čitanjem kur'anskog teksta moguće je raspo-
znati osnove kur'anske antropologije. To se može sagledati u
sljedećih nekoliko tačaka:
1. Čovjek je stvoren, odnosno stvorenje (el-insanu

mahluk). To znači da čovjek nije nastao slučajno, nasumič
nom evolucijom ili djelovanjem slijepih sila prirode kao što
naučavaju evolucionisti i materijalisti, već da je rezultat stva-
ranja Mudrog i Sveznajućeg Stvoritelja, Koji mu je namijenio
plemenitu ulogu u životu.
99
2. Čovjek je stvorenje ili biće koje je počašćeno (el-

insiinu mah!Uk mukerrem). Počasti koje su ukazane čovjeku
su brojne: udahnjivanje duše (ruha) koja je Božanskog pori-
jekla, naređivanje melekima da mu učine sedždu, blagodat
razuma i druge blagodati (nimeti) koje se ne mogu pobroja-
ti, namjesništvo (istihliif) na Zemlji iz kojeg proističe pravo
na upravljanje svim dobrima svijeta, slanje Objave i Božijih
poslanika koji su ukazali na Pravi put, objava Kur'ana koji
je kruna i pečat svih ranijih objava i koji ima garanciju
autentičnosti, slanje Posljednjeg poslanika (Muhammeda, ale-
jhisselam) koji je milost svjetovima itd ...
3. Čovjek je biće koje je zaduženo (el-insanu mahlUk ili
kain mukellef). To znači da čovjek nije stvoren uzalud i da nje-
gov život nije apsurd. Život čovjeka je zadaća, odnosno ema-
net koji treba ispuniti. Kur'an naglašava da čovjek ima misiju
i razlog svoga postojanja. Ljudi su stvoreni da bi spoznali Al-
laha, svoga Stvoritelja, i činili Mu ibadet u svim segmentima
svoje zemaljske egzistencije. To se može postići jedino putem
pokornosti Njemu, UzvišenomAllahu, Koji je stvorio čovjeka
i odredio mu svrhu postojanja. Ukoliko čovjek odbije da bude
pokoran Stvoritelju, na Zemlji nastaje nered (jesad) čije su
posljedice katastrofalne ne samo u odnosu na čovjeka nego
i na sva ostala stvorenja. Dakle, čovjekov život je zadatak a
ne svakodnevno bivanje; to je zadatak čovjeka da se ostvari u
onome što ga određuje čovjekom, stičući svijest o sebi, o svrsi
i istini života.
4. Čovjek je biće koje će odgovarati za svoja djela i po-
stupke (el-insanu mahlUk mes 'ul). Prema naučavanju Kur 'ana
časnog čovjek je na ovom svijetu privremeno i njegova fizička
smrt nije kraj puta; to je zapravo preseljenje iz kuće prolaznos-
ti (ed-dunja ili dunjaluk) u kuću vječnosti (el-iihire ili ahiret).
100
KUR'ANSKI TEKSTOVI O ČOVJEKU (INSANU)
Smrt (ar. mevt) je povratak Allahu radi polaganja računa za

ono što je čovjek uradio za vrijeme svog dunjalučkog života.
Duša je besmrtna i ona će ponovo biti spojena s tijelom, nakon
njegovog proživljenja u Svijetu vječnosti.
U nekim iskazima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, navodi se da će čovjek na Sudnjem danu prvo pola-
gati račun za namaz, so da li ga je klanjao na vrijeme i propisno,
i ukoliko mu namaz bude uredu - i ostala djela će biti isprav-
na, a ukoliko mu namaz ne bude valjan - neće mu valjati ni
druga djela. To govori o važnosti namaza u životu čovjeka,
koji je, gledano sa stanovišta kur'anske antropologije, nazvan
insanom, tj. bićem koje je podložno raznim utjecajima i koje
često posrne i zaluta u zamršenim ovosvjetskim putevima.
Glavni cilj obavljanja namaza je izgradnja svijesti o Allahu,
dželle šanuhu, jedinome istinskom Bogu, Vječnom i Nepro-
laznom, pred Kojim će čovjek polagati račun i zadobiti svoj
konačni status u Vječnome svijetu (Ahiretu). I ostali temeljni
islamski propisi imaju isti taj cilj: izgradnju ličnosti koja je
svjesna da je čovjekov život misija i zadaća koju treba ispu-
niti. Razumijevanje islama i islamskih propisa na takav način
na čovjeka djeluje poticajno i usmjerava ga ka tome da bude
uistinu čovjek (insan) i svoj ovosvjetski život provede u či
njenju onoga što je dobro, čovječna i korisno, te da se kloni
onoga što je ružno, štetno i nečovječno.
Na tragu navedenih kur'anskih smjernica, u cjelinama
koje slijede u ovoj knjizi razmotrit ćemo još neke teme koje su
od izuzetne važnosti za čovjeka. Tu prvenstveno mislimo na
sljedeće teme: islamski pogled na rad i privređivanje, s obzi-
80 U ovom hadisu misli se na pet namaskih vremena (sabah, podne, akšam,

ikindija i jacija) u kojima su razumni i šerijatski punoljetni muslimani i
muslimanke zaduženi da obavljaju ovaj temeljni islamski propis.
101
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN :KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
rom da je čovjek biće koje radi i svojim radom izgrađuje ovaj

svijet, zatim kur'ansko razumijevanje fenomena smrti jer je
smrt sastavni dio života svakog čovjeka, te značaj dove (moli-
tve ili poniznog obraćanja Allahu, Sveopćem Dobročinitelju,
Milostivom), koja je nasušna čovjekova potreba. S obzirom
da je čovjek biće koje, između ostalog, i griješi, bit će raz-
motreno islamsko poimanje grijeha, u kojem će se detaljno
raspravljati o tome šta su to grijesi, kako se dijele i klasificira-
ju, zatim kako se sačuvati od griješenja, s posebnim osvrtom
na one radnje ili prijestupe koji se smatraju velikim grijesima
(el-kebair).
Vallahu-l-muveffik!
102
ČOVJEK I RAD - ISLAMSKI POGLED
Rad je zakonitost života i izravno služi afirmaciji čovje

kova života na Zemlji. Čovjek je biće koje radi i ispravno je
reći da je cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije, zapravo,
rezultat čovjekovog rada i truda. Iz toga proizlazi da je rad ne
samo tjelesna već i duševna čovjekova potreba. Čovjek svo-
jim trudom stječe plodove kojima će prehraniti sebe i svoju
porodicu i na taj način živjeti pošten i pristojan život. To je
subjektivna vrijednost rada. Objektivna vrijednost rada sasto-
ji se u tome da čovjek radeći privređuje i doprinosi cjeloku-
pnom društvu, jer će se plodovima njegovog rada okoristiti i
drugi. Zbog svega navedenog islam posvećuje veliku pažnju
radu i privređivanju. Mnogi muslimani često kažu da je rad
ibadet. Međutim, da li je svaki rad ibadet? Postoje li uvjeti
koji su pretpostavka da rad postane ibadetom? Odgovori na
ova i druga pitanja slijede u narednom poglavlju, u kojem se
iznosi islamski pogled na rad i privređivanje.
Kur'an o radu
Glavni izvor islama, Kur'an časni, rad i privređivanje spo-

minje na više mjesta i u različitim kontekstima. Kur'anjasno
ukazuje na to da svako čovjekovo djelo, čak i pomisao trebada
budu usmjereni na općekoristan interes i dobrobit čovjeka.
103
SafVet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
/o ,,.. ,,.. 3. J. / ;. Jo ;.;. „/ _Ju, /o ;. J.
~1 t~ Jl 03~3 0~JiG :i.J~_» ~ .&1 ~ ~1 Ji3

,,.... // / /
0~
;;.. /
r .J. J. /
le:~ 0;4--':JG
/
j. .J. ,,....
/
-;;;
I reci: - Trudite sef Allah će trud vaš vicijeti, a i Poslanik

Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevid-
ljivi i vidljivi i svijet, pa će vas o onome što ste radili obavi-
jestiti. (Et-Tevbe, 105)
Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen,

neka čini dobra cijela i neka, klanjajući se Gospodaru svome,
ne smatra Njemu ravnim nikoga! (El-Kehf, 110)
~ ~ ;10L:.J;\J,,.. ~ dG ,,.. / ,..,
Čovjekova je samo ono što sam uradi. (En-Nedžm, 39)

Časni Kur'an ulaganje truda s ciljem postizanja halal za-
rade imenuje veoma lijepo, iz čega se može nazrijeti Allahovo
zadovoljstvo. On to naziva "traženjem A/fahove blagodati",
kao što vidimo u sljedećim ajetima:
-;;; o / :;. /0 ;. / y /_ j / ,....
.&1 j-..aJ 0-4 ~G ~S':11 J GfaU o~I ~ 1~µ

/ / / / „,...., ,..... / / /
A kad se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allaho-

vu blagodat tražite!" (El-Džumu 'a, 1O)
Ajet govori o džuma-namazu, čije obavljanje petkom je
vjerska obaveza muslimanima muškarcima. Zbog važnosti
džuma-namaza u mnogim islamskim sredinama petak je zva-
nično neradni dan. Međutim, to nije utemeljeno na šerijatskim
dokazima, jer - kao što se navodi u sljedećim ajetima - nije
dozvoljeno raditi za vrijeme namaza:
104
~I)~ J1 ~ti~;; J;1 i~~~~'-?:; l~l iµ ~~I~~

,... ,,.... / /
~'.~ii I1)_)~3
c::- ~:/
O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, kupoprodaju

ostavite i pođite na namaz, ali zato nakon obavljenog namaza:
.. .po zemlji se raziđite i Allahovu blagodat tražite.
;. ~ /0 ;. / ;. / ,,....
· "'~1 .::0::01 "G :~'1.; / ,,

:~~
r-'.> ,y ~ C · r-::- i.r-::-
Ne pripisuje vam se grijeh ako (za vrijeme hadža) tražite
blagodat svog Gospodara. (El-Bekare, 198)
Ovaj ajet je, kažu komentatori Kur'ana, objavljen u vezi s
hadžom i njime se regulišu važni propisi u vezi s ovim temelj-
nim islamskim šartom koji je dužnost svakom šerijatski sposob-
nom muslimanu i muslimanki, a i pored toga navedeni dio ajeta
dozvoljava trgovinu i zarađivanje. Poruka ajeta bi, dakle, bila:
Nije vam grijeh da, i za vrijeme hadža, trgujete i zarađujete.
U jednom drugom kontekstu, Kur 'an poredi one koji se
trude i putuju za nafakom s mudžahidima (borcima) na Alla-
hovom putu, pa kaže:
O / ,/ } / /O / O / _,,_ / / .J. .J. J. ~ /
J-..aJ ~ 0_,.;-::; ~S:i1J0;A03~\J ~:; ~ 0~ 01 ~

,... ,...-;:; ,..... ,,... /;.,..... / -;;
/
41 ~ J... 0ft~ 03;\) 41 ,..... ,....
/ / /
On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po

svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se
na Allahovom putu boriti. (El-Muzzemmil, 20)
Iz navedenih ajeta jasno se vidi važnost koju islam po-
svećuje radu i privređivanju. U okviru islamskog učenja, mu-
slimanu nije dozvoljeno da bude ovisan o drugom u smislu
da bude na teret društvu, da uzima od života, a ništa ne pruža
zauzvrat. Naprotiv, islam insistira na tome da se čovjek zaputi
105
u razgranate domene ljudske egzistencije radeći, proizvodeći i

aktivno dajući svoj doprinos općeljudskom razvoju i boljitku.
Na taj način, i uz nepokolebljivu vjeru u Uzvišenog Stvorite-
lja, čovjek će izvršiti misiju i svrhu svoga postojanja na ovo-
me svijetu.
Rad u hadisima i praksi Allahovog Poslanika
Brojni su hadisi u kojimaAllahov Poslanik, sallallahu alej-

hi ve sellem, usmjerava pažnju svojih sljedbenika na važnost
rada, trgovine, poljoprivrede, proizvodnje i ostalih aktivnih
vidova života. Život i praksa Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pravo su oličenje maksimalne požrtvovanosti
i aktivnosti na putu postizanja halal zarade, za sebe i svoju po-
rodicu. Još u ranoj mladosti, kadaje ostao siroče, Poslanik je
svojim radom doprinosio mnogobrojnoj porodici svog amidže
Ebu Taliba kod kojeg je živio, čuvajući stada imućnijih Kurej-
ševića. Kada je poodrastao, počeo se baviti trgovinom, odla-
zeći u daleki Šam, koji je od Mekke udaljen gotovo dvije hi-
ljade kilometara. Tim poslom bavio se blizu dvadeset godina.
Allahov Poslanik je, dakle, lično radio i pozvao je sljedbenike
svoga ummeta da rade i privređuju. Brojne su njegove izreke
(hadisi) u vezi s tim„
Objašnjavajući važnost činjenice da čovjek živi i hrani
svoju porodicu od rada svojih ruku, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, je rekao:
,,.... ;. ~ t , ,. ,..
p
o/ / ,si ,..,. / ,,,.. ......
~~ ~ J5~ 0i ~ C;:> _k_; L:l,;.1 ~ J5i ~

"Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada
svojih ruku." (El-Buhari)
106
Umor koji je rezultat truda koji se ulaže da bi se zaradila

halal zarada značajan je faktor na putu postizanja Božijeg za-
dovoljstva i oprosta. U tom smislu Poslanik poručuje:
/ ;. / ~ ,....
~ G~ ~i ~~p ~ ':11.5 ~i:;

"Onaj ko omrkne umoran od posla kojim traži halal zara-
du, omrkne s oproštenim grijesima."81
Podstičući muslimane da se, između ostalog, bave ze-
mljoradnjom i poljoprivredom, kako u ishrani ne bi bili ovisni
o drugima, Muhammed, alejhisselam, je kazao:
"Svakome muslimanu koji nešto posije ili posadi pa se

od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin smatra se
sadakom." (El-Buhari)
Nastojeći da kod svojih sljedbenika razvije ljubav prema
radu i stjecanju opskrbe vlastitim trudom i zalaganjem, kako
ne bi prosjačili i tražili od drugog, Allahov Poslanik, sallalla-
hu alejhi ve sellem, je rekao:
"Da neko od vas uzme uže pa na svojim leđima donese

tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi,
dali mu oni nešto ili ga odbili." (El-Buhari)
81 Hadis prenosi Ibn 'Asakir od Enesa ibn Malika, a poznati učenjak

Dželaluddin es-Sujufi u djelu El-Džiimi 'u-s-saglr kaže da je vjerodos-
tojan (sahih).
107
Ovaj hadis pojašnjava daje svaki posao častan sve dok je

legalan i dozvoljen u islamu. To se, naravno, ne kosi sa željom
i nastojanjem svakog pojedinca da radi onaj posao za koji ima
potrebne kvalifikacije.
Po islamskom učenju prosjačenje je veoma prezren po-
sao. U tom pogledu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se-
llem, kaže:
1~:!. ~~d J1Ll ~ ~ JL:.11J~5~ _;J ? ,..... / .........
"Da znaju (oni koji prose) šta prosjačenje u sebi ima, ni-
kad niko ne bi od nekoga nešto tražio."82
O/ / ~ /,,;; / o,..... / j. O O O /
.. ,:x&.&1 <· ~'~~~G'~ i;::.0~~' fa~d~

~ ..•
? ~· ..
,..... l..r ·~ /? ,.... / ......
"Čovjek neće otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah ne

otvori vrata siromaštva. " 83
~ / ,. . . ;.,... ... -& ,. . . ,. . .
(>Y:,,
„ ...
~ <.Sjj y, ~
„,,.,,..,
;j~\ Ji~
ft}/°"// /
"Uzimanje sadake nije dozvoljeno imućnom (gani}}),

snažnom i zdravom čovjeku (zu mirretin sevijj)."84
U hadiskim zbirkama postoje hadisi u kojima Vjerovje-
snik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost od
nerada i ljenčarenja, jer to vodi ka neimaštini i prosjačenju. U
svojim dovama (el-me 'surat), Allahov Poslanik je učio:
). / / O O / j. / ,..... O /O / j. / "" ';:;/
~_;t ~\)_;...;JI ~ ~ ~_;t 0j.J-I) µ1 ~ ~ ~_;i Jl ~\

/ / ,.....,.., ,.... ,,,,..... ......
,.... ,.,.... ,..,,..... ,,.., ;. ,,.. o fao ,.,-
, __, . '.lJ\
0
Jl_.;."'l\ ~ ~ & ~ fai_, \.:..._fal( • 'l I ~ &

.:;-' ~J (.)-!.
,..... ,..... ,.., /
• (.r"
,.....,,.,
. 'YI_) ~ IJ ~ (.r"
,,... / /
.
......
82 Prenosi En-Nesai u Sunenu.

83 Prenosi Ahmed ibn Hanbel u Musnedu.
84 Hadis prenose Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ebu Davud u svojim zbirka-
ma.
108
"Allahu moj, kod Tebe tražim utočište od briga i tuge.

Tebi se utječem od slabosti i lijenosti. Utječem Ti se i od ku-
kavičluka i škrtosti. I utječem Ti se od toga da me dug savlada
i da me ljudi ne nadvladaju".
"Gornja ruka bolja je od donje ruke"

ej~ ~ 11 ..J1 ~.-: ti
~ J:>
• 0-"' . !Ji :Jo
.
„ „
U hadisu, koji bilježe Muslim i Buharija, Allahov Posla-

nik, sallallahu alejhi ve sellem,je rekao: "Gornja ruka bolja je
od donje ruke." U nastavku hadisa Poslanik veli "da je gornja
ruka ona koja daje, a donja rukaje ona koja prima." To znači
da je ruka koja radi i privređuje bolja od one koja ne radi i
koja čeka da joj se nešto udijeli.
U tom kontekstu postoji veoma interesantna priča vezana
za dvojicu ljudi iz islamske prošlosti. Naime, jedan pobožnjak
po imenu Šekik el-Belhi jednom prilikom je krenuo na dug
put s ciljem trgovine i zarade. Prije polaska oprostio se sa svo-
jim prijateljem Ibrahimom ibn Edhemom i kazao mu kako će
na tom putu dugo ostati. Međutim, nije prošlo samo nekoliko
dana a on se vratio. Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim ibn Edhem
je začuđeno upitao: "Zašto si se tako brzo vratio?" Šekik je
odgovorio: "Na putu sam vidio jednu veoma čudnu stvar, pa
sam odlučio da ne idem na put". "Na hajr! Šta si to vidio?",
upitao je Ibrahim.
"Putujući", započeo je Šekik svoju priču, "umorio sam
se, pa sam odlučio da se odmorim u jednom pustom i neplod-
nom predjelu. Tu sam primijetio jednu slijepu i obogaljenu
pticu, pa sam rekao u sebi: - Kako ova ptica živi na ovom
109
zabačenom mjestu, a niti vidi niti se kreće? Nije prošlo puno

vremena a doletjela je druga ptica noseći onoj prvoj hranu. To
se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: - Onaj koji je
opskrbio ovu nemoćnu pticu na ovakvom pustom i neplod-
nom mjestu, opskrbit će i mene! I onda sam odustao od puta
i vratio se."
"Baš si čudan, Šekiku", odgovorio je na to Ibrahim ibn
Edhem. "Zašto si prihvatio da budeš slijepa i obogaljena ptica
koja živi od tuđe pomoći!? Zašto ne budeš ona druga ptica
koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepim i
nemoćnim!? Zar ti ne znaš da je gornja ruka bolja od donje!?"
Kada je čuo ove riječi, Šekik je ustao i poljubio Ibrahima u
ruku. Potom je rekao: "Ti si naš učitelj'', i onda se vratio svo-
joj trgovini i poslovanju. 85
Takvo razumijevanje uloge u životu saglasno je s temelj-
nim islamskim učenjem o čovjekovom namjesništvu na Ze-
mlji. Musliman sebe posmatra kao Allahovog namjesnika na
Zemlji, čija je uloga da izvrši Allahovu naredbu, uspostavi
Njegove propise i robuje Mu na najpotpuniji način. Zato on
nastoji da svaku svoju riječ, svako djelo ili pokret učini iba-
detom svome Gospodaru. Ovo se potpuno slaže s ogromnim
značenjem koje daje poznati ajet:
0'J ~-';/1
.•
;\ / -~1/ ~ l\
er...r.J,_ IJl..)""7'
,: ~\.;. L;/'J
,,... / / / ,,....
Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.

(Ez-Ziirijiit, 56)
S takvim razumijevanjem uloge u životu, muslimani su
tokom povijesti pokazali fascinantne primjere rada i produk-
85 Dr. Jusuf el-Karadavi: Muškiletu-l-fakr ve keJfe 'aledžeha-l-islam, Me-

ktebetu Vehbe, Kairo, 1986, str. 36, 37.
110
tivnosti. Muslimani su, u vremenima dok su pravilno razumi-

jevali svoju vjeru, imali dominantnu ulogu u svjetskim poli-
tičkim i ekonomskim tokovima.
Povijesno je utvrđeno da su muslimanski srednjovjekov-

ni trgovci dospijevali sve do Urala, Kitaja (Kina), zatim do
Švedske i Norveške, dakle dalekog sjevera, o čemu svjedoče
iskopine arapsko-muslimanskog novca u skandinavskim ze-
mljama. U svim muslimanskim zemljama, od Španjolske pa
do Indije, cvjetao je trgovački i ekonomski život. Muslimani
su, po autoru djela Storia del commercio (Povijest trgovine),
izumili savremeno trgovačko računovodstvo, proširili upo-
trebu arapskih brojki i pronašli razlomke. Trgovina je cvala
u Španjolskoj, Egiptu i Siriji, kao i svim sredozemnim gra-
dovima muslimanskih zemalja. U Damasku su se proizvodili
predmeti od željeza, oružje, koža, čoha, razne vunene i svi-
lene tkanine, koje su osvajale tadašnja svjetska tržišta. Bag-
dad je bio na glasu radi izrade dragocjenih zlatnih i srebrnih
predmeta, raznovrsnog nakita, vezova i svilenih stvari. Jemen
je, opet, prizvodio laneno platno i glasovitu ovnujsku kožu te
suho grožđe, koje se najviše prodavalo u Grčkoj. U Isfahanu
su pravljeni glasoviti i skupocjeni šalovi, podsedlice, sedla,
posuđe od ilovače, dok se u Širazu proizvodio ružin sok. Sre-
dište egipatske trgovine bilo je u Asuanu. Marokanski grad
Fes bio je na glasu radi proizvodnje kapa, sapuna, boja i masti.
U Španjolskoj je trgovina cvala osobito u Kordovi, gdje se
prerađivala koža. U Murciji se proizvodilo sukno, u Sevilji,
Granadi i Almeriji svila, a u Šatibi papir od pamuka. 86
86 Mustafa Busuladžić: Muslimani u Evropi, Sejtarija, Sarajevo, 1997,

str. 151.
111
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
Kako rad pretvoriti u ibadet?
Islamski učenjaci su, razmatrajući pitanje čovjekove uloge

u životu, došli do interesantnih zaključaka. Poznati savremeni
učenjak šejh dr. Jusuf el-Karadavi, u svom djelu El- 'Jbadetu
fi-l-islam (Jbadet u islamu) kaže da su dunjalučki poslovi od
kojih musliman živi i hrani svoju porodicu - ibadet. Međutim,
postoje uvjeti kojih se musliman mora pridržavati da bi se nje-
gov posao ili profesija tretirali kao ibadet. Radi se o sljedećim
uvjetima:
1. Posao koji radi mora biti dozvoljen po islamskom uče
nju. Poslove koje vjera zabranjuje, kao npr. rad s kamatom,
kockom, alkoholom i tome slično nemoguće je tretirati ibade-
tom. Allah, dž.š„ je dobar i plemenit i prima samo ono što je
dobro i čisto.
2. Potrebno je da uz posao bude čist nijet; a nijet musli-
mana je da učini sebe i svoju porodicu neovisnim i dostatnim
i da bude od koristi svojoj zajednici i ummetu.
3. Posao treba obavljati lijepo i precizno, jer Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, poručuje:
~ li ;._:\::j \~li
\~(~ ~\:J\ \~ .& „o-;: JS~ I.::. 5t_.:;.~\ ,"::~Ji\ 01
0
u- ... fa
1
/
fa,- /I~
/ /
• o fa
j'; t" / o.U\
:,,...
·1 ~.
~
,,..,
I
o
fa,.,, • •
/
T: rs? /
J.
„.
o/
fa
O
fa
/
o
/ ,,.-
o fa o
,,; /
•~ C;- J - - ...G- ...l..>....J

~~ ~ 4.J~
/ • ~ ~
•
~ ~
u • ~
"Allah je propisao lijep postupak prema svakoj stvari".

(Muslim u Sahihu)
o,...,9 J.y. ,......,...... ,.. J.;.
;:~:~ e;i ~ ts~i ~ l~l 1: ~ JW .&10l
"Allah doista voli kada neko od vas radi neki posao, da ga
uredno i precizno obavi." (El-Bejheki u djelu Šu 'abu-l-iman)
112
4. U poslu se treba pridržavati Allahovih propisa, tako da

se nikome ne čini zulum, da se niko ne obmanjuje i ne vara, te
da se ne uzima tuđi hak;
5. Dunjalučki posao ne smije odvraćati čovjeka od izvrša-
vanja temeljnih vjerskih dužnosti, poput namaza, posta, hadža
i zekata. Allah, dželle šanuhu, kaže:
~3 ~\ )~:; ~'ljt ~3 ;J1~f ~

µ ~ ~ ~~\ ~ ~
µ ~3li ~~ J; ~
/
S~Li1
O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave
od sjećanja na Allaha. A oni koji to čine, bit će izgub~ljeni. (El-
Munafikun, 9)
Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu hvali one ljude
,....,.., / ,..., ,.... -;;; o ,,.... vi ,.... o;. / vi
~l5)1 ~S-fJ ~~I ~Li~ ~I!~ ~ Ci ~j ~4= ~ ~ J~~

... koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju
i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju... ( En-Nur, 37)
Ukoliko se musliman pridržava navedenih uvjeta, on je u
stanju da sav svoj život i rad pretvori u ibadet Allahu Uzviše-
nom.87
U prilog tome govori i hadis koji se prenosi od Ka'ba
ibn 'Udžre, koji kaže: "Prošao je pored Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek pa su ashabi, primije-
tivši njegovu čvrstinu i snagi:, rekli: 'Allahov poslaniče, kad
bi ovaj bio na Allahovom putu?!', (tj. bilo bi veoma dobro da
je on u džihadu, jer je to bio najbolji ibadet kod njih). Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao:
87 Vidjeti: dr. Jusuf el-Karadavi: El- 'Jbadetufi-l-islam, Mektbetu Vehbe,

Kairo, petnaesto izdanje, 1985., str. 62-66.
113
"Ako je izišao da bi zaradio za svoju nejaku djecu- on je

na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za svoje ne-
moćne roditelje - on je na Allahovom putu! Ako je izišao da
bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog- on je naAllahovom
putu! A ako je izišao da bi se pretvarao pred drugima i oholo
pokazivao svoju snagu- tadaje na šejtanskom putu!" 88
U Kur'anu se često spominje sintagma 'amal saliha ili
salihat, što je oznaka za dobra djela. Gotovo da nema nijed-
nog mjesta u Kur'anu u kojem se spominje iman i oni koji
vjeruju, a da se paralelno s tim ne spominju i salihiit, tj. dobra
djela. To korespondira sa kur'anskim nastojanjem da vjernike
pripremi za rad i aktivno učešće u životu na ovome svijetu. O
tome kako bi muslimani trebalo da razumijevaju vjeru i dobra
djela, odnosno svoju ulogu u životu, interesantna razmišljanja
iznio je istaknuti savremeni muslimanski učenjak, rahmetli
šejh Muhammed el-Gazali, koji je u jednom svom djelu, u
kojem je razmatrao probleme muslimana današnjice, između
ostalog, kazao:
Nemoguće je uspostavljanje uspješne misije u društvu, ako su
njegovi pripadnici neznalice o ovome svijetu i slabići u životu.
Dobra djela koja su potrebna čini motika težaka, igla krojača,
pero učenjaka, skalper liječnika, čini ih ronilac u moru, pilot
u vazduhu, istraživač u svom laboratoriju, knjigovođa u svom
defteru, čini ih musliman, sljedbenik Božije Objave, izvršavaju-
ći svaku stvar i čineći od nje sredstvo kojim će pomqći svoj din i
o ~ "' J. / ,.. J.
doprinijeti da Allahova riječ bude gornja. (~I ;r;
;iii~ 0,P)
88 Hadis prenosi Et-Taberani uz naznaku da su prenosioci pouzdani.
114
Doista je čudno to da većina muslimana, već nekoliko stoljeća,

ne zna o svemiru ništa spomena važno, i da su saznanja o nje-
mu drugostepena u njihovoj ličnoj i kolektivnoj naobrazbi, i da
je istraživanje njegovih tajni i njegovih potencijala, kod nekih
nevažna ili čak besmislena stvar. U vrijeme kada su muslimani
odvraćani od studiranja i istraživanja svemira, drugi narodi su
daleko otišli na tom putu i postigli ogromne rezultate, a zatim ih
mobilisali u službu ideologija i filozofija konstruiranih od strane
čovjeka. Ovaj raskol između vjere s jedne, i kosmosa, s druge
strane, islam, doista, apsolutno ne odobrava, i traži od Allahovih
robova potpuno suprotan način postupanja. Obuzela me srdžba
kada sam saznao da je jedna islamska zemlja izvozila pšenicu
u vrijeme kada je bila kolonija, a nakon što se osamostalila, i
uzela uzde u svoje ruke, zemlja se sasušila i ispucala, i počeo je
uvoz iz inozemstva! Osjetio sam sramotu i stid brojeći industrij-
ske proizvodne zemlje, ne našavši među prvih deset, ni među
drugih deset, nijednu muslimansku. A poznato je da je Japan
svoju obnovu počeo otprilike prije jednog vijeka, a islamski na-
rodi započeli su svoj preporod u isto vrijeme. Japanje danas vi-
soko razvijen, a mi smo zaostali. Šta je razlog tome? Vjerovatno
natruhlost političke atmosfere ima značajan udio, ali, po mom
mišljenju, učmalost u domenu naobrazbe je veći razlog. 89
89 Muhammed el-Gazali: Muškiliit fi tarzki-l-hajiiti-l-isliimijje, Daru-1-

bešir, Kairo, str. 16 i dalje.
115
KUR'ANSKO RAZUMIJEVANJE
FENOMENA SMRTI
Čovjek i smrt
Smrt je pojava s kojom se ljudi često susreću. To je uni-

verzalno iskustvo, jer sve što se rađa to i umire. Svako živo
biće okusit će smrt i jednoga dana umrijeti. Ta činjenica je
poznata svim ljudima.
Čini se da među svim živim bićima jedino čovjek može
spoznati da će umrijeti. No, i pored toga, znatan broj ljudi ne
doživljava smrt kao nešto stvarno, već kao nešto apstraktno,
neuhvatljivo, čak kao nešto što nema nikakve veze s njihovim
životima. Zato smrt i nema nekog većeg utjecaja na njihov na-
čin življenja. Rezon takvih ljudi je, otprilike, sljedeći: "Smrt
je nešto što se uvijek događa drugima, i mada znamo da ćemo
umrijeti, ipak, u to ne možemo duboko povjerovati ... "
Psihijatar i psihoterapeut dr. Antun Vitturi, u svom pogo-
voru knjizi Život poslije života dr. Raymonda Moodyja, iznio
je interesantna zapažanje:
Čovjek može svoj život živjeti mehanički, rutinski, ne vodeći
računa o tome kako provodi dane. No postavlja se pitanje da li
je takav automatski i nereflektivan način življenja ljudski au-
tentičan9 Mnogi suvremeni filozofi i psiholozi drže da autenti-
117
Safv~t Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - t,;VOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
čan, pun život počinje tek onda kad se s našom vlastitom smrću
stvarno suočimo i dokraja shvatimo da smo konačni. Da bismo
to doživjeli, mnogo puta su nam potrebna drastična iskustva
ozbiljne bolesti ili gotovo fatalne nesreće. Takva nas iskustva
mogu uvjeriti u realnost vlastite smrti i istovremeno suočiti sa
izvornim pitanjima - kako živjeti život, u čemu je smisao našeg
vlastitog života. 90
lsti autor, na drugom mjestu, ističe: "U biološkom smislu
naš život prestaje smrću tijela, no prestaje li tada i svijest, ne
znamo. Međutim, nije dokazano niti to da su svi vidovi svije-
sti neodvojivo povezani s tjelesnim procesima."' 1
Materijalistički
pogled na svijet gleda na starenje, neizlje-
čive bolesti i umiranje (smrt) kao na pojave koje predstavljaju
poraz i izraz ljudske nemoći da ovlada prirodom. Zbog toga,
razmišljanje o smrti treba potisnuti iz života. Ljudi treba da
žive ne misleći o tome da će jednoga dana umrijeti. Realnost
smrti treba negirati i skrivati. Materijalistički pogled na svijet
zahtijeva da ljudi u svojim aktivnostima i nastojanjima treba
da budu isključivo vođeni promišljanjima o praktičnoj koristi
i dinamičkom razvoju. Njihov inherentni cilj je eksperimenti-
sanje s mogućnostima života ne pripisujući mu neku duhovnu
i moralnu realnost. Zato je za savremenog čovjeka koji seru-
kovodi materijalističkim promišljanjem, pitanje smisla i svr-
he života odavno izgubilo svoj praktični značaj. Važno mu je
samo pitanje koji oblik život može poprimiti i da ljudska rasa
napreduje prema konačnom ovladavanju prirodom. 92
90 Vidjeti: Raymond Moody, Život poslije života, Presveta, Zagreb, 1986,

str. 189.
91 Ibid., str. 193.
92 Interesantna su u tom pogledu razmišljanja Muhammeda Asada (pri-
je prelaska u islam zvao se Leopold Weiss), čovjeka koji je izuzetno
dobro upućen u materijalističku filozofiju Zapada. U vezi s tim vidjeti
118
KUR' ANSKO RAZUMIJEVANJE FENOMENA SMRTI
Naravno, takav odnos prema pitanju koje se tiče svakog

čovjeka nijepravilan, Zbog toga su neki savremeni kritičari
materijalističke filozofije, koji su pisali o fenomenu smrti,
između ostalog, zabilježili i ovo: "Samo ona filozofija koja
u svoj račun uzima činjenicu smrti jeste prava filozofija, Jer
ostaje svakako pitanje kako se može istinito govoriti o životu,
zaobilazeći činjenicu čija je istinitost jedina izvan dvojbe -
činjenicu smrti,"'"
Šta Kur'an kaže o smrti?
Po islamskom učenju smrt nije kraj, ona je preseljenje

iz kuće prolaznosti (diiru-l:fenii) u kuću vječnosti (diiru-1-
bekii '), Smrt, dakle, nije kraj puta, ona je samo faza, Iza tje-
lesne smrti dolazi drugi svijet, koji je vječan, Duša ne umire,
ona prelazi iz jednog stanja u drugo i mijenja svoj odnos s tije-
lom, Na Dan proživljenja ona će ponovo biti potpuno spojena
s tijelom u kojem se nalazila na ovome svijetu. 94
naš esej Islam i Zapad u perspektivi Asadovog n1išljenja, Zenica, IPA,

2003, str, 20--22,
93 Alija Izetbegović, Moj bijeg u slobodu, Svjetlost, Sarajevo, 1999, str, 20.
94 Ranije je isticano da, po islamskom učenju, duša spada u kategoriju
Allahovog emra (emrullah ), što je kategorija događanja koje se zbi-
va trenutačno, Allahovom stvaralačkom riječju "Kun - Budi!", a ne
procesualno, kakav je slučaj kod stvaranja općenito, gdje su prostor i
vrijeme bitni elementi, zapravo odlike tog stvaranja. Budući da duša
spada u ono područje u koje ne prodire ljudsko znanje, koje je čovje
ku poznato samo onoliko koliko je Allah, dželle šanuhu, to područje
otkrio posredstvom svojih poslanika, sve što se o duši može saznati
svedene je na ono što je o njoj kazalaA!lahova Objava. Vidjeti: Musta-
fa Prljača, Varnaje dato rnalo znanja o duši, predgovor djelu Krijiga o
du.fi, Ibn Kajjima el-Dževzijje, Sarajevo, 2003, str. 5, 6.
119
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKUANTROPOLOGIW
Zbog toga, u islamskim izvorima smrt se naziva preselje-

njem ili selidbom (intikiil ili rehll) sa ovoga svijeta (dunjalu-
ka) na budući svijet (ahiret).
Život na ovome svijetu je privremen, ograničen rokom.
Kraj ovosvjetskog života sigurno će doći. Svako će umrijeti.
Svako živo biće okusit će smrt i napustiti ovaj svijet. Sve što
je na Zemlji - prolazno je; Allah Uzvišeni je, jedino, vječan.
To su činjenice na koje se posebno skreće pažnja i u pr-
vom izvoru islama - Kur'anu časnom. U vezi s tim, Allah
Uzvišeni kaže:
I ne klanja) se, pored Allaha, drugom bogu 1 Nema boga

osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi i Nje-
mu ćete se povratiti! (El-Kasas, 88)
o o ,.- ,.-o J. ,.- ,.- ,.- ,.- t J.
I' <'11' JJ\J..I ; $ ~- ",„ ,.JL; I: oI ; : " J5
i'r' •' 'J
,.- ,.- ,.-
. .) CJ • J ~.J
""
~ u-"
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar

tvoj, Veličanstveni i Plemeniti. (Er-Rahmiin, 26, 27)
Po Kur'anu, smrt je povratak Allahu. O tome se govori u
brojnim ajetima:
,.- J. / / ;<.;;:;#/OJ. J. / ....., J.,..- ,.-
"0 o,..- t _jJ.
ĆJ '"•·l.:J(o_;;L-( •IL.,_<;"l':",.::/11wl; V ~j5
'.J-"":".J"' " i.J /....
" 'J .f"""' . \- y-':'.) '.r
/ ""
- -
,.- ,.- ,.-
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kuš-

nju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbijii ', 35)
/ J. / J. ....., J.,.- / o,.- -! _JJ.
i.i~:; l;J) ~ ~.Jll ~1; cr-"' J5

" "
Svako živo biće smrt će okusiti, i Nama ćete se poslije
vratiti. (El- 'Ankebut, 57)
120
KUR'ANSKO RAZUMIJEVANJE FENOMENA SMRTI
___ , _______ -----------
,,_
Svako živo biće smrt će okusiti' I samo na Sudnjem danu

dobit ćete u potpunosti va,fr nagrade, i ko bude od Vatre uda-
ljen i u Džennet uveden - taj je postigao štaje želio; a život na
ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Ali '!mrem, 185)
:;; y. .J. 0/0:;. ,., "" "' .J. /
: ..i.JI ' .. :,'I~~'' '-1" I \J_:; ::SI '. <~-·. wl
c.r.. / t.5.r.-;:'
„
~ / - „ - t-' ~ ·- „, Li;. ,...iii J;:':J t,;_..;:
- „ . r-·:.r'
„ ,... - „,
,.. „ ;.„ o „„ :;; o ,.. „ o ;;. o '
, : ' ..:'.,1 ' '. ~ I ·' ;< : ..i.JI' .h..:..;;JL, „:..A;ll,'..JI I. I . ; ' I "i
~ <..)"" • '.r" I !J,;- d.., !J , , ~ , ~.J !J-"
"" / ,SI • ,SI „ „ ,..
o „
Cl.J~ lyl5 \.:.;. ~\. ..:'.,1.iš.J
Njemu (Allahu) ćete se svi vratiti; to je Allahovo istinito
obećanje. On, uistinu, iz ničega stvara, On će poslije to pono-
viti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra
djela činili. A one koji ne budu vjeroval,i čeka piće od ključate
vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili. (Jiinus, 4)
Kur'an, također, naglašava da se od smrti ne može pobje-
ći niti sakriti. O tome Allah Svevišnji kaže:
Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim

kulama. (En-Nisa ', 78)
Reci: "Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete

Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti, i On
će vas o onome što ste radili obavijestiti. "(El-Džumu 'a, 8)
121
SafYet Halilović IŠTAKUR'AN K.AŽEO ČOVJEKU - UVOD UKlJR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Među ajetima koji govore o smrti imamo i sljedeće:

/ .J. / ~ .,,. /;::;
0 -•· Y ,- ·~~I
~r-r,'.-9 - :
Ti ćeš (Muhammede), zacijelo, umrijeti, a i oni će, tako-
đer, pomrijeti. (Ez-Zumer, 30)
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš,

zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi
vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama ćete se vratiti.
(El-Enbijii ', 34, 35)
Komentarišući navedene ajete, istaknuti komentator
Kur'ana iz 20. vijeka, Sejjid Kutb, kaže:
Nijedan čovjek prije tebe (Muhammede) nije bio vječan. Sve
što nastaje, prolazi i nestaje. Sve što ima početak ima i kraj.
Ako Poslanik, alejhisselam, umire, pazar će oni vječno živjeti?
Ako nisu vječni, pa zašto onda ne rade djela koja rade oni koji
umiru? Zašto ne promatraju i ne razmišljaju? Svako živo biće
smrt će okusiti. Ovo je zakonitost koja vlada životom. To je za-
konitost koja nema izuzetka. Najpreče je živima da računaju
na ovaj okus. Smrt je kraj svakog živog bića i konac putanje na
kratkom proputovanju po Zemlji. Allahu će se svi vratiti. Dobro
i zlo koje pogodi čovjeka tokom putovanja samo je kušnja i ispit
za njega. 95
95 Vidjeti: Sejjid Kutb, U okrilju Kur 'ana, Sarajevo, 1999, XVII, str. 27.
122
---- -----------
Ovaj svijet je mjesto kušnje i ispita
Osnovna karakteristika života na ovome svijetu (dunjalu-

ka) jeste da je on prolazan i da, neupitna, ima svoj kraj. Smrt
je, kao i sve ostalo, znakAllahove moći, milosti i volje, a svi-
jet je jedan prolazni tren, prepun iskušenja i ispita.
Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu kaže:
Uzvišen je Onaj u čijoj ruci je sva vlast, On je svemogući,

Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje
postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. (El-Mulk, I, 2)
Poruka ajeta je da su i život i smrt posljedica Allahove
apsolutne moći i htijenja. I jedno i drugo je Allah dao i to se
nije desilo slučajno, bez odredbe i bez cilja. Život i smrt su
iskušenje ljudima, da bi se iznijelo na vidjelo ponašanje ljudi
na Zemlji i da bi oni ostvarili nagradu prema svome radu: da
biAllah iskušao koji od vas će bolje postupati. Ustaljenost ove
činjenice u ljudskoj svijesti zahtijeva da čovjek bude stalno
budan i svjestan svojih postupaka, jer će za njih biti pitan. Ta
ustrajnost ne dozvoljava čovjeku da bude nemaran ili da se
poigrava svojim životom.
U Kur'anu časnom nalazi se i sljedeći ajet:
,,, ,.- „ ,.- „„ ,.-~ » ,.- „ ~~ „ „
<f ::,:_,;..;~'JI) ~ L;,;..UI t._8 jj
o V' ,.- o
~ 0~ ':!) ~I
Reci: "Uživanje na ovome svijetu je kratko, a onaj svijet
je bolji za one koji se grijeha klone. " (En-Nisii ', 77)
123
Dakle, sva uživanja ovoga svijeta, čitav ovaj svijet, sve je

to kratkotrajno. A šta onda reći za dane, sedmice ili mjesece,
pa i godine? Ako uživanje na ovome svijetu, ma koliko on
bio dug, kratko traje, šta se onda od uživanja može ostvariti
za nekoliko dana, sedmica, mjeseci ili godina? Sva uživanja
na ovome svijetu i sam svijet, koliko god on bio dugotrajan,
zapravo vrlo kratko traju. Zato se u Kur'anu na više mjesta
ističe daje život na ovome svijetu samo varljivo naslađivanje.
Dakle, to nije pravo uživanje. To je uživanje koje čovjeka pot-
čini i opčara pa on misli da je to uživanje. Ili, to je uživanje
koje samo po sebi čini da se rađa varljivost i potčinjavanje.
Dočim, pravo uživanje, uživanje koje traži ulaganje truda da
bi čovjek u njemu uživao, jeste ostvarenje Dženneta i udalje-
nje od Vatre. 96
Zbog toga, razuman čovjek ne smije dozvoliti da ga ovo-
zemaljske čari zavaraju i okupiraju. U tom pogledu, jedan pje-
snik je rekao:
Promotri svijet očima pouke,
jer to je tek svijet kušnje.
Zato mu ne teži
i srce za njega ne veži.
Koliko god vremena čovjek živio na ovome svijetu - to

je, opet, kratko i prolazno. O kratkoći i brzoj prolaznosti ovo-
ga svijeta, veliki pjesnik Ahmed Ševki, kojeg, inače, nazivaju
emiru-šu 'ara' (princom pjesnika), ispjevao je sljedeće stihove:
Otkucaji srca ponavljaju čovjeku refren,
da mu život kratko traje kao jedan tren.
96 Ibid., tom V, str. 170, 190.
124
- - - - - - ·---···--
Zato svakom dobro čini da te potomstvo spominje,

prolaznost života nesumnjivo strogo opominje.
Ezan bez namaza, nakon rođenja, u sklopu akike,

poručuje da život traje kratke dekike,
a vezivanje tog ezana neposredno za dženazu,

opominje da treba slijediti samo Pravu stazu.
Nužnost podsjećanja na smrt i Sudnji dan
Po islamskom učenju, čovjek treba biti uvijek svjestan

da će jednoga dana ostaviti ovaj svijet i umrijeti. To znači da
se on stalno podsjeća na smrt, koja će neminovna doći. Sje-
ćanjem na smrt, koja je, zapravo, povratak Allahu, čovjek se
priprema za susret sa svojim Stvoriteljem.
Često isticanje smrti u Kuranu i Poslanikovim hadisima
ima za cilj potaknuti ljude na to da se pripreme za nju, pa rade
isključivo ono što vodi postizanju Allahovog zadovoljstva i
milosti. Budući da vrijeme, mjesto i način nastupanja smrti
nisu poznati nikome, kao ni to da za nju nisu bitne ni godine
ni bolest, Allah Uzvišeni upozorava i podstiče na pripravnost,
pa poručuje u Kur'anu časnom:
4 ;:< 4 J.;:< „ ,-„ 0 _, J. o 4 J.-'" .J. :;; "'
.&101.&1 ~G .;;J ..:.;J.j ~ ~ ~1;.;1:; .&1 lyi1 ~.).;ili Lj Li
„ "' „ „
„ J. „,.. „
.:i 1~:,1 , .
~""~
O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta
je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta vi
radite. (El-Hašr, 18)
125
Podsjećanjena smrt donosi višestruke koristi. To, ponaj-

prije, sprečava čovjeka od činjenja grijeha, i javnih i tajnih.
Također, sjećanje na smrt ne dozvoljava čovjeku da pretjerano
žudi za ovim svijetom i njegovim ljepotama. U tom pogledu,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Često se podsjećajte na smrt, jer to čisti od grijeha i uni-
štava pretjeranu žudnju za ovim svijetom."" Također, Resulu-
llah, sallallahu alejhi ve sellem, je poručio:
Q)\ ~-'?11U1 i~~)~ i_,~l

"Mnogo spominjite ono što ~ništava sve slasti i uživanja
(hiizimu-1-lezziit), tj. smrt."98
Razmišljanje o smrti, kada će se čovjek rastati sa ovim
svijetom, utječe da čovjek lakše podnese teškoće i iskušenja
na koja nailazi na svom dunjalučkom putu. Kada je čovjek
svjestan da je sve na ovome svijetu prolazno, tada mu nei-
maština, bolest, uskraćenost od nečega i drugi oblici kušnje,
izgledaju lakši i podnošljiviji.
S obzirom na to da je čovjek biće koje je sklono slijeđenju
svojih strasti i prohtjeva, što - ukoliko ne bude kontrolisano
- kao posljedicu može imati potpunu predanost strastima gdje
srce postaje okrutno i nemamo, sjećanje na smrt je odličan na-
čin da čovjek drži pod kontrolom svoje strasti. Neki islamski
učenjaci kazali su da je posjećivanje kabura i razmišljanje o
smrti od izuzetne koristi za srce - kako ne bi poslalo okrutno i
nemamo. Prenosi se da se neka žena požalila Aiši, radijallahu
anha, na otvrdnuće srca pa joj je ona rekla: "Razmišljaj o smr-
ti, to će ti raznježiti srce." Također, gledanje umrlog je put ka
97 Hadis prenosi En-Nesa'i u Sunenu.

98 Hadis prenose Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn Madže.
126
omekšavanju srca, jer će onaj ko gleda umirućeg i posmatra

njegovu smrtnu agoniju odbaciti iz srca požudu i naklonost
prema dunjaluku, a tijelo će zaposliti ibadetom i činjenjem
dobrih djela, trudeći se da smrt dočeka što spremnije. 99
Prenosi se da je hazreti Alija, radijallahu anhu, jednom
prilikom rekao:
~J ,;;_~ tJi 0~.J ~;\,; cr"~L

/ / ,.,"
51Š <.SJJI p ~"
;,..·,,-,...
~ '5;. yJ .::,)1 ~
. J ~) ,.JJ\ Ji;. '5;. :;,) <ili J ~ :. J
/ / /
jl.~ ,., _, Jl.o ,., ,... ,... _,,
~) ,j;'Jt ii ::li <Š;..r"J '5}'.'11 ii ::11 ~\ J. ~) ,..;.,~

/ / /
.Ll:;]1 ), .:l);J :Ll.i1 ); .r'w

/ / ,.-_, / ,... ,.,-" /
"Čudim se oholom, koji je jučer bio samo kap sjemena, a

sutra će biti lešina. Čudim se onome koji sumnja u Boga, iako
vidi stvaranje Božije. Čudim se onome koji je zaboravio smrt,
iako gleda mrtve. Čudim se onome koji poriče drugi život,
iako vidi prvi. Čudim se onome koji unapređuje kuću prola-
znosti, a zanemaruje kuću vječnosti." 100
Ovakva razmišljanja ne dopuštaju čovjeku da u svom ži-
votu bude nemaran. Ko je svjestan smrti i toga da će se susre-
sti s Allahom Uzvišenim, Koji će ga pitati za ono šta je radio,
vodit će računa o svojim postupcima. On će kontrolirati svoje
strasti i prohtjeve, nastojeći da postigne Allahovo zadovolj-
stvo i okrilje Njegove milosti. S obzirom da vrijeme i način na
koji će čovjek umrijeti nisu poznati, vjemik i vjernica moraju
se čuvati toga da ih smrt zatekne u nekom stanju ili poslu s ko-
99 Halil Mehtić, Smrt od koje bježite zaista će vas stići, Novi horizonti,
br. 53, str. 26.
I 00 Vidjeti: Nehdžu-1-belaga (Staza rječitosti), str. 241.
127
Safvet Halilović ŠTA KUR 'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
I
jim Svevišnji Stvoritelj nije zadovoljan. Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, je rekao "da će svaki čovjek biti proživljenu
onom stanju u kojem je umro" (.;Jj 0t;; t;; ~ 4 Js.; ;:;).
Zato
se treba dobro čuvati onoga što je Allah UŽvišeni zabranio,
jer ukoliko čovjek umre radeći neki haram (ono što je grijeh i
zabranjeno ), u takvom stanju će susresti svoga Gospodara.
U tom pogledu veliki islamski učenjak Ebu Hamid el-Ga-
zali rekao je:
Neki ljudi će biti proživljeni sa onim čijem iskušenju su podlegli
dok su bili na dunjaluku. Tako, onaj ko je svoj vijek provodio uz
neki od muzičkih instrumenata, kada ustane iz kabura u ruci će
mu biti taj instrument, pa će ga on baciti i reći: "Dalje od mene,
ti si me odvraćao od sjećanja na Allaha!" A on će mu se vratiti i
reći: "Ja ću ti biti pratilac sve dok nam Allah ne presudi, a On je
presuditelj najbolji." Pijanica će biti proživljenu pripitom stanju
i sa čašom o obješenom vrat . Ukratko, svako će biti proživ-
ljen s onim čijem iskušenju je bio podložan. To potvrđuju sahih
predaje u kojima stoji da će pijanica biti proživljen sa vrčem o
vratu i čašom u ruci, da će zaudarati više nego bilo koja lešina
i da će ga proklinjati svi oni koji naiđu pored njega. Umorene
osobe biće proživljene s tragovima nasilja koje im je nanešeno.
U sahih predaji stoji da će onaj ko pogine na Allahovom putu
biti proživljen s ranama i krvi koja će mirisati poput miska. 101
Kur'anski nazivi Sudnjeg dana
Kijametski dan je samo jedan od naziva Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah je u Kur'anu časnom detaljno opisao taj dan
i naveo njegova imena kako bismo zastali pred njihovom
brojnošću i veličinom značenja. Ovoliki broj imena Sudnjeg
I OI El-Gazali, Život poslije smrti, str. 67.
128
dana govori o važnosti tog događaja. Navođenje tolikog broja

imena Sudnjeg dana ima za cilj da ukaže ljudima na ono što će
se desiti u tom Velikom danu. Putem tih imena i opisa iznose
se određena značenja, s obzirom da svako ime Kijametskog
dana iznosi neki važan detalj u vezi s tim danom, koji čeka sve
ljude. Zato je veoma važno shvatiti šta Svevišnji Stvoritelj po-
ručuje kroz nazive Sudnjeg dana. U nastavku donosimo imena
i opise Sudnjeg dana, o kojima se govori u Kur'anu časnom.
Jevmu-1-kijiime - Dan (u)stajanja;
Jevmu-1-viiki 'a - Dan velikog događaja;
Jevmu-z- ze/zele - Dan potresa;
Jevmu-1-kiiri 'a - Dan smaka svijeta;
Jevmul-hakk- Dan istine;
Jevmu-1-ba s - Dan proživljenja;
Jevmu-1-hasre - Dan velike tuge i žalosti;
Jevmu-n-nediime - Dan (strašnog) kajanja;
Jevmu-1-muhiisebe - Dan polaganja računa;
Jevmu-1-musiiele - Dan ispitivanja;
Jevmu-d-demdeme - Dan buke, grmljavine;
Jevmu-s-siii 'ka - Dan padanja;
Jevmu-r-riidžife - Dan prvog puhanja u Sur;
Jevmu-r-riidife - Dan drugog puhanja u Sur;
Jevmu-1-giišije - Dan teške nevolje;
Jevmu-l-iizife - Dan blizine;
Jevmu-1-hiikka - Dan časa neizbježnog;
Jevmu-t-tiimmeti-1-kubrii - Dan najveće nevolje;
Jevmu-š-šiihha - Dan zaglušujuće buke;
Jevmu-t-teliik- Dan sastajanja;
129
Jevmu-l firiik- Dan rastanka;

Jevmu-l-mesiik- Dan privođenja;
Jevmu-l-kisiis - Dan odmazde;
Jevmu-t- teniid - Dan dozivanja;
Jevmu-l-hisiib - Dan polaganja računa;
Jevmu-l-meiib - Dan povratka;
Jevmu-l- 'aziib - Dan patnje;
Jevmu-1-firiir - Dan bježanja;
Jevmu-1-kariir - Dan odluke;
Jevmu-1-beka ' - Dan ostajanja;
Jevmu-1-lika ' - Dan susreta;
Jevmu-1-kadii ' - Dan presude;
Jevmu-1-džezii ' - Dan nagrade;
Jevmu-1-belii ' - Dan iskušenja i nedaće;
Jevmu-l-bukii ' - Dan plakanja;
Jevmu-l-hašr - Dan progonstva;
Jevmu-1-ve 'ld- Dan s kojim se prijetilo (upozoravalo);
Jevmu-1-va 'd- Dan (ispunjenja) obećanja, tj. dan u kojem
će se dobiti obećana nagrada;
Jevmu-1- 'ard - Dan izlaganja;
Jevmu-1-vezn - Dan vaganja;
Jevmu-1-hukm - Dan presude;
Jevmu-1-džem 'i - Dan okupljanja;
Jevmu-1-fasl - Dan rastavljanja;
Jevmun 'azlm - Veliki dan;
Jevmu-1-feth - Dan pobjede;
Jevmu-1-hizj - Dan poniženja;
130
Jevmun 'aklm - Dan neplodnosti;

Jevmun 'asir - Teški dan;
Jevmu-d-džn - Dan presude ili Dan vjere, tj. dan u kojem
će se presuditi čije vjerovanje je bilo ispravno i validno;
Jevmu-1-jekzn - Dan čvrstog uvjerenja;
Jevmu-n-nušur- Dan okupljanja;
Jevmu-1-meszr - Dan povratka;
Jevmu-n-nejha - Dan puhanja;
Jevmu-s-sajha - Dan strašnog povika;
Jevmu-r-redžfe - Dan drhtanja i jeze;
Jevmu-r-rudždže - Dan potresa i praska;
Jevmu-z- zedžere - Dan grdnje i korenja;
Jevmu-s-sekre - Dan opijenosti;
Jevmu-1-feze 'i - Dan užasa;
Jevmu-1-munteha - Dan kraja, vrhunca;
Jevmu-1-džez 'i - Dan žalosti i tuge;
Jevmu-1-me 'va - Dan pribježišta;
Jevmu-1-mzkat - Dan granice;
Jevmu-1-ml'ad- Dan termina, tačno određeni dan;
Jevmu-1-mirsad- Dan zasjede;
Jevmul-kalek - Dan tuge i očaja;
Jevmu-1- 'arak- Dan znoja (stahovitog znojenja);
Jevmu-1-iftikar - Dan potrebe;
Jevmul-inkidar - Dan kada će zvijezde popadati;
Jevmu-1-intišar - Dan širenja, rasprostiranja;
Jevmu-1-inšikak- Dan cijepanja;
Jevmu-1-vukuf- Dan stajanja;
131
Safvet Halilović ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
I
Jevmu-1-huriidž - Dan izlaska;

Jevmu-1-huliid - Dan vječnosti;
Jevmu-t-tegiibun - Dan samoobmane;
Jevmun ,abiis - Dan namrgođenosti;
Jevmun ma 'liim - Poznati dan;

Jevmu-s-sii 'ah - Dan časa;
Jevmun mešhiid - Dan svjedoka;

Jevmun Iii rejbe fih - Dan u koji nema nikakve sumnje;
Jevmun tublii fihi-s-seriiir - Dan u kojem će se otkriti tajne;
Jevmun Iii tedžzi nefsun an nefsin šej'a - Dan u kojem
niko nikome neće moći pomoći;
Jevmun tešhasu fihil-ebsiir - Dan u kojem će se ukočiti
pogledi;
Jevmun Iii jugnl mevlen , an mevlen šej 'a - Dan u kojem
niko nikome neće značiti ništa;
Jevmun Iii temliku nefsun 'an nefsin šej 'a - Dan u kojem
niko nikome neće moći ništa pomoći;
Jevmun Iii jedžz! viilidun an veledihi - Dan u kojem rodi-
telj neće moći pomoći svome djetetu;
Jevmun jefirru-1-mer 'u min eh!hi ve ummihi ve eb!hi -
Dan u kojem će čovjek pobjeći od svoga brata, majke, oca;
Jevmun Iii jentikiin velii ju 'zenu lehum feja 'teziriin - Dan
u kojem (ljudi) neće moći govoriti, niti će im biti dozvoljeno
da bi se mogli izvinjavati;
Jevmun Iii meredde lehum minelliihi, jevmehum biirizun -
Dan u kojem se od Allaha neće moći nigdje pobjeći, to je dan
kada će se ljudi (sa svojim djelima) pojaviti;
Jevmun jude "iine i/ii niiri džehenneme de "ii - Dan kada će
(kafiri, munafici i veliki grješnici) biti pozvani u Džehennem;
132
Jevmun jushabiine fi-n-niiri 'a/a vudžiihihim - Dan u ko-

jem će biti vučeni u Vatru na svojim licima;
Jevmehum 'ale-n-niiri jufteniin - Dan u kojem će na Vatri
biti izlagani;
Jevmun Iii jenfe 'u miilun ve /a beniin - Dan u kojem neće
od koristi biti imetak ni sinovi;
Jevmun Iii tenfe 'u-z-ziilimine ma 'ziretuhum ve lehumu-1-
la 'netu ve/ehum siiu-d-diir - Dan u kojem nevjernicima neće
pomoći njihovo izvinjenje, oni će tog dana biti prokleti (tj.
udaljeni iz Allahove milosti) i loše će završiti;
Jevmun jusiiku fihil- 'ibiid ve me 'ahumu-1-ešhiid - Dan u
kojem će biti vođeni ljudi, a s njima će biti svjedoci;
Jevmun ješzbu fihi-s-sagzr ve juskeru-l-keblr - Dan u ko-
jem će djeca osijediti, a odrasli izgleadti poput pijanog ;
Jevmun burrizet fihi-1-džehlm, ve su 'iretin-nzriin - Dan u
kojem će se istaknuti Džehennem i rasplamsati Vatre;
Jevmun tetegajjeru fihi-1-e/viin - Dan kada će se kod ljudi
promijeniti boja;
Jevmun tetekellemu fihi-1-ejdl vel-erdžul ve sazru
dževiirihi-1-insiin - Dan kada će progovoriti ljudske ruke,
noge i ostali organi. 102
Na kraju razmatranja ove, za čovjeka izuzetno važne

teme, kažimo i ovo:
Vrijeme u kojem živimo puno je dinamike i žurbe. To je
vrijeme koje je puno svakodnevnih iznenađenja, otkrića, do-
stignuća, rezultata ... Čovjekove preokupacije i želje su mno-
gobrojne, stalno se mijenjaju, stalno nastaju. Tome, svakako,
I 02 Opširnije o nazivima Sudnjeg dana vidjeti u El-Gazalijevom djelu

Život poslije smrti.
133
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
doprinosi i ekspanzija savremenih tehnologija gdje izvori

informacije pružaju neslućene mogućnosti i obaviještenost
o gotovo svim vidovima ljudskog djelovanja u svijetu. U toj
silnoj trci za uspjehom i bogatstvom, za afirmacijom i standar-
dom, za željama i strastima, nažalost, čovjek često zaboravlja
na svoju dušu i njene potrebe. Zaboravlja na svoje obaveze
prema Allahu, sebi i drugima, zaboravlja na Ahiret, gdje ga
neminovno očekuje najdetaljnije polaganje računa za svako
učinjeno djelo i za svaku izgovorenu riječ. Račun će se pola-
gati izravno Svemogućem i Sveznajućem Allahu, dž.š. Ljudi
će odgovarati za sve što je na bilo koji način bilo u vezi s njima
na ovom svijetu. Govoriće se samo gola istina, ništa se neće
moći sakriti niti poreći. Račun će se polagati u prisustvu cje-
lokupnog čovječanstva, od njegovog početka do kraja. Kur'an
sugerira najozbiljniju pripremu za Dan velikog polaganja ra-
čuna. Konačni ishod zavisi o tome kako se čovjek ponašao u
životu na ovome svijetu. Od toga zavisi njegov status i mjesto
koje će dobiti u Vječnom svijetu -Ahiretu. Zato čovjek treba
uvijek biti svjestan Allahovih, dželle šanuhu, riječi:
~ ~ o~i J~ J~ :1 _;3 -~ ~ o~i J~ J~ ~ ~

;;::. ,.... # ,....
Ko učini samo trunčić dobra - vidjet će ga; ko učini samo

trunčić zla - vidjet će ga.
Šta su živi dužni učiniti za umrle?
Islam, kao kompletan sistem življenja, precizno je odre-

dio kodeks ponašanja ljudi u slučaju smrti. Postoji više propi-
sa koji su u kategoriji stroge obaveze (jarza) koju ljudi moraju
ispuniti kada neko njihov umre. Razmatrajući navedenu pro-
134
blematiku islamski učenjaci su precizno definisali šta se mora

uraditi u slučaju kada neki musliman ili muslimanka umru. Ta
pitanja razmatrao je i istaknuti savremeni muslimanski uče
njak prof. dr. Vehbe ez-Zuhajli u svom enciklopedijskom dje-
lu El-Fikhu-l-islami ve edilletuhu, u kojem se, između osta-
log, navodi:
1. Prva obaveza je opremanje (tedžhiz) umrle osobe po
islamskim propisima. Umrli se mora propisno okupati (oga-
suliti), uviti u kefine, ukopati u muslimansko groblje i treba
mu klanjati dženaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljed-
nika, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka
umrle osobe. Ukoliko umrli nema imetka, tu obavezu duž-
ni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje
(tedžhiz) i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza
(jarzi- 'ajn) nasljednicima umrle osobe. Dženaza-namaz je
obaveza zajednice (džemata) i njeno obavljanje je u katego-
rijifarzi-kifajeta, tj. vjerske dužnosti koja, ukoliko je obavi
jedna grupa vjernika, spada s ostalih. Ukoliko niko ne bi
obavio tu dužnost, a znalo se za smrt nekog muslimana ili
muslimanke - cijela muslimanska zajednica bila bi grješna
i odgovorna.
2. Druga obaveza nasljednika je vraćanje duga umrle oso-
be. Nasljednici su dužni vratiti dug prije raspodjele imetka
koji je ostao kao nasljedstvo. U slučaju da umrla osoba nema
imetka koji se nasljeđuje, a dužna je - poželjno je da nasljed-
nici i u tom slučaju vrate dug svog umrlog zbog odgovornosti
koju on ima pred Allahom, dželle šanuhu. U vjerodostojnim
(sahih) predajama navodi se da čak ni šehid neće ući u Dže-
nnet dok njegov dug ne bude vraćen.
3. Treća obaveza nasljednika umrle osobe je sprovođenje
oporuke (testamenta, vasijjeta) ukoliko je validan. Validnim
135
Safvet Halilović [ ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
se smatra testament koji je u skladu sa šerijatskim propisi-

ma, tj. ne prekoračuje jednu trećinu imetka, te da je ono što
je oporučeno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti
uvjeti nisu ispoštovani, testament umrle osobe nije validan i
nasljednici nisu dužni da ga sprovedu. 103
Šta nije dozvoljeno raditi za umrle?
Za umrle nije dozvoljeno raditi ono što je, inače, zabranje-

no po islamskim propisima. U našoj sredini, s obzirom da je
sistemski i permanentno nekoliko desetljeća sprovođena atei-
zacija društva, udomaćile su se brojne pojave u vezi sa smrću,
ukopom umrle osobe, uređenjem njenog mezara i obilježava-
njem određenih datuma. Mnogi Bošnjaci i Bošnjakinje, naža-
lost, prihvatili su običaje koji, ne samo da nisu islamski, već
su izričito zabranjeni po islamskom učenju.
Jedna od takvih pojava je izgradnja nadgrobnih spo-
menika i stavljanje slike umrle osobe nanišan, tj. nadgrob-
ni spomenik. To je čak prisutno i po mezaristanima koji se
nalaze uz samu džamiju. Znatan broj ljudi smatra da time
čine dobročinstvo svojim umrlim roditeljima i prijateljima.
Međutim, takve radnje potpuno su u suprotnosti sa duhom
islama i njegovim naučavanjem. Mezar treba obilježiti na
način da se zna da je tu mezar kako se ne bi po tom mjestu
gazilo, jer je to haram. Ono što se može tolerisati jeste po-
stavljanje nišana kod glave i nogu umrle osobe kako bi se
znalo da je tu nečiji mezar. Nišani treba da budu jednostavni,
ukopani u zemlju i ne previše visoki. Također, dozvoljeno je
103 Opširnije o ovoj problematici vidjeti: dr. Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhu-

i-slami ve edilletuhu, Daru-1-fikr, Bejrut, 1996, II, str. 456, 457.
136
na nišanima napisati ime osobe koja je tu zakopana da bi se

to mjesto lakše pronašlo. 104
Bilo kakva gradnja na mezaru nije dozvoljena. Naročito
izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle oso-
be. Te radnje su, po islamskom učenju, zabranjene i onaj ko
to čini grješan je i odgovoran pred Allahom, dželle šanuhu.
Također, odgovorna je cjelokupna muslimanska zajednica
ukoliko samo posmatra te pojave i ništa ne čini na njihovom
suzbijanju. Muslimani su dužni da osiguraju za ukop svojih
umrlih groblja koja će biti uređena po islamskim propisima.
Oni koji žele da se njihovi umrli ukopavaju u takva groblja,
moraju poštovati islamski kodeks ponašanja.
Na našim prostorima, postoje i drugi običaji koji su
uveliko prisutni a za koje, doista, nema osnova u islamskim
izvorima. Sedmine, četeresnice, polugodišnjice, godišnjice i
drugi oblici sjećanja na umrle uzeli su toliko maha da su sko-
ro poprimili formu vjerskih obreda. Ima ljudi koji ne idu u
džamiju niti uopće klanjaju namaz, ali, i pored toga, kada im
neko umre obavezno prave sedmine, četeresnice i ostalo. Na
tim skupovima često prisustvuju i žene, koje tim povodom
dolaze u džamiju nepropisno obučene, čime se skmavi sve-
tost džamija, koje u islamu imaju status bujutullah, Allahovih
kuća na Zemlji. Muslimani su tokom povijesti džamije pravili
isključivo radi toga da bi se u njima klanjao namaz, veličao
Uzvišeni Allah, organizovala vjerska pouka djece i edukacija
104 U vezi s ovim pitanjem (postavljanje nišana na mezaru i ispisivanje

imena umrle osobe na njima) autor ovog teksta je, za vrijeme dok
je bio student na Al-Azharu u Kairu, razgovarao sa šejhom Jusufom
el-Karadavijem, koji, inače, slovi za jednog od najvećih islamskih
učenjaka današnjice. Nakon što je cijenjeni šejh upoznat s navedenim
pojavama, izjavio je da se to može tolerisati. Bilo kakva druga (iz)
gradnja na mezaru nije dozvoljena, naglasio je šejh El-Karadavi.
137
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGiru
muslimana. Doista, žalosno je posmatrati te žene koje u dža-

mije ulaze kao da su pošle na neko sijelo ili teferič, oskudno
i nepropisno obučene, a nije rijedak slučaj da one čekaju pred
džamijom da bi se klanjao namaz (vjerovatno zbog toga što ne
znaju ili neće da klanjaju), a potom ulaze da bi prisustvovale
tzv. tevhidu, koji se upriliči povodom sedam ili četrdeset dana
od nečije smrti.
Potrebno je istaći da se u relevantnoj fikhskoj i akaidskoj
islamskoj literaturi, gdje se tretiraju pitanja smrti, dženaze,
ukopa i sjećanja na umrle, nigdje ne govori o tome da spome-
nute termine treba nečim obilježavati. To nije radio ni Posla-
nik, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo ko u prvim generaci-
jama islama. Taj običaj je, najvjerovatnije, preuzet iz kršćan
ske tradicije. Zbog toga, takvu praksu treba polahko ukidati,
a ljude educirati o tome kako da se sjećaju svojih umrlih na
islamski način. 105
Od čega umrli imaju koristi?
Islamski učenjaci saglasni su da umrli ima koristi i nakon

dunjalučke smrti od određenih djela koja je inicirao za vrijeme
života. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, od kojih navodimo sljedeće:
Muslim bilježi u Sahžhu od Ebu Hurejre da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
105 U vezi s ovom tematikom autor ove knjige je napisao rad pod nazi-
vom Dužnosti prema umrlima, koji je objavljen u Takvimu Rijaseta
Islamske zajednice u BiH za 2010. godinu, str. 95-109.
138
"Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine (tj. prestaju

mu teći sevapi), osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio
neku trajnu sadaku (sadekatun džarije), znanje kojim se ljudi
koriste ( 'ilmun juntefe 'u bihi) ili dobrog potomka koji Allahu
upućuje dovu za njega (veledun salihunjed'u /ehu)."
Ibn Madže u svome Sunenu bilježi hadis koji prenosi Ehu

Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Čovjeku i poslije njegove smrti teče nagrada od njegovih

djela i dobročinstava: od znanja koje je širio i kojem je druge
poučavao, od dobrog potomka kojeg je ostavio iza sebe, od
mushafa koji je predao u nasljedstvo, od džamije koju je sa-
gradio, od konačišta za putnike namjernike koje je sagradio,
od kanala za navodnjavanje koji je prokopao, od sadake koju
je izdvojio iz svoje imovine dok je bio zdrav i živ - sve to
stiže do njega i poslije njegove smrti."
U Muslimovom Sahihu zabilježen je hadis Džerira ibn
Abdullaha, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je rekao:
~ ~ p ~ j. ~ .5 ~~ ~ ~ ~~ ~;. ~ ,~~1 J... ~ ~

/ / / ,..... / / ,,... .,... ,.....
139
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN:KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
"Ko u islam unese kakav lijep običaj imat će za to nagra-

du, kao i nagradu svih onih koji se tog običaja budu držali, s
tim da njihova nagrada neće biti umanjena, a ko u islam une-
se kakav ružan običaj, on će za to nositi njegov grijeh kao i
grijeh svih onih koji su taj običaj prakticirali, s tim da njihov
grijeh neće biti umanjen!"
Poruka navedenih hadisaje jasna: čovjeku teku sevapi od
djela koja su od općedruštvene koristi i značaja a koja je on
inicirao za svoga života. Sve dok ta djela teku, i njemu teku
sevapi. "Dobar potomak" koji se spominje u hadisima je ite-
kako značajan za društvo i zajednicu, jer će on biti koristan
član te zajednice i neće joj nanositi štetu.
Islamski učenjaci su, također, saglasni da umrla osoba

ima koristi od sljedećeg:
- kada muslimani za umrlogaAllahu upućuju <love moleći
za oprost njegovih grijeha,
- kada se za umrlu osobu dijeli sadaka,
- kada se za umrlog obavi hadž (i umra), s tim što su ra-
zličiti pogledi u pogledu hadža za umrloga - tj. šta od njega
stiže umrlome: da li sevap od potrošenih sredstava ili sevap
za izvršeni obred? Većina učenjaka je na stanovištu da umrlo-
me ide sevap izvršenog obreda, dok neki učenjaci hanefijskog
mezheba smatraju da sevap dolazi od sredstava koja su utro-
šena za obavljanje hadža.
Poznati islamski učenjak imam Ibn Kajjim el-Dževzijje u
svom čuvenom djelu Kitiibu-r-ruh (Knjiga o duši) kaže da u
vezi s ova tri pitanja postoji konsenzus (idžmii ') svih učenjaka
140
ehli-sunneta: fakiha, muhaddisa i mufessira - svi su saglasni

da umrli ima koristi od dove, sadake i hadža. Učenjaci, me-
đutim, imaju različita mišljenja kada su posrijedi tzv. tjelesni
oblici ibadeta, kao što je post, namaz, učenje Kur'ana i zikr. 106
Pitanje učenja Kur'ana za umrle spada u pitanja o kojima
nema jednoglasnog stava islamskih učenjaka. O takvom uče
nju postoje dugačke rasprave među ulemom: jedni kažu da se-
vap od tog učenja dospijeva umrlom, a drugi tvrde suprotno.
Svaka strana navodi svoje argumente. No, svi su saglasni "da
se za takvo učenje ne može uzeti nadoknada, jer ukoliko učač
uzima nadoknadu za ono što je proučio - onda nema sevapa i
takav postupak je zabranjen (haram) i onome ko daje i onome
ko uzima". 107
Po hanefij skom mezhebu, učenje Kur' ana za mrtve može se
tolerisatijedino u slučaju da pojedinac (pro)uči Kur'an i poklo-
ni sevape postignute od tog učenja onome kome želi od svojih
umrlih, ali- bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati uče
njak hanefijskog mezheba, šejhu-1-islam Ibn Ebul'izz (preselio
na ahiret 792. god po HI 1389. godine), u znamenitom Komen-
taru Tahavijine poslanice o akaidu (El- 'Akide et-Tahiivijje) tvr-
di kako sevapi od takvog učenja stižu umrlom, ali istovremeno
kategorički odbija učenje uz uzimanje bilo kakve materijalne
nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente. 108
106 lbn Kajjim el-Dževzijje, Kitčibu-r-nih, El-Mektebetu-t-tevfikijje, Ka-

iro, str. 161, 162. Vidjeti, također, prijevod ovog djela na bosanskom
jeziku, koji je sačinio Mustafa Prljača, Knjiga o duši, Sarajevo, 2003,
str. 287.
107 Sejjid es-Sabik, Fikhu-s-sunne, El-Feth li-l-'ilami-1-'arebi, Kairo,
1996, I, str. 444.
108 Vidjeti: Šerhu-l- 'Akideti-t-Tahavijje, El-Mektebu-1-islami, osmo izda-
nje, Bejrut, 1984, str. 457--458.
141
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
U Enciklopediji fikha (El-Mevsii 'atu-l-:fikhijje) navodi se

sljedeći iskaz učenjaka hanefijskog mezheba: "Hanefijski me-
zheb je kategoričan kada je riječ o učenju Kur 'ana uz uzimanje
nadoknade. To nije dozvoljeno (lajedžiizu) i od takvog učenja
nema sevapa! Naprotiv, grješan je i onaj ko daje i ko uzima!
U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava čak ni uzimanje
nadoknade za podučavanje učenju Kur'ana, ali kasniji učenja
ci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana." 109
To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o spo-
menutom pitanju. Bosanskohercegovački muslimani su sljed-
benici hanefijskog mezheba, još od dolaska islama na ove pro-
store pa do danas. Čudno je da taj mezheb ima tako jasan stav
u vezi s navedenim pitanjem, a da se to u stvarnom životu ne
poštuje. Nema sumnje da su za to najodgovorniji upravo oni
koji su preuzeli emanet organizovanja vjerskog života musli-
mana na ovim prostorima. Vallahu-l-muste 'ani
109 Vidjeti: El-Mevsu'atu-l-:fikhijje, Ministarstvo vakufa, Kuvajt, 1993, I,

str. 291.
142
ZNAČAJ I SMISAO DOVE
U ŽIVOTU ČOVJEKA
Kur'an časni, kao Božija, dželle šanuhu, objava, riječ i

uputa ljudima, <lovu spominje u mnogim ajetima i različitim
kontekstima. Kada govori o čovjeku, Kur'an ističe da je
čovjek stvoren kao slabašno biće (ve hulika-l-insiinu da 'lfa).
To znači da je on u stalnoj potrebi da se moli i obraća svome
Gospodaru.
Riječ dova je arapskog porijekla. Nastala je od riječi du 'ii,
i u prijevodu na bosanski jezik ima sljedeća značenja: zov,
poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba. 110
Evidentno je da Kur'an časni sadrži mnogo dova. Ako bi
se kazalo da je Kur'an, između ostalog, i knjiga <lova - takva
konstatacija bila bi tačna. Navest ćemo nekoliko primjera:
J.;. / / ;. „ o;.
:s·~~ t ~~ ~ <. L;.; L; t•
yY'::·Vr;_.
r-' ~ u-
Reci: "Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dave."
(El-Furkiin, 77)
o o,.... ,.... /_ ,.... ;. /
Jµ ~ ,p~ dJL:. i)j)

<JJ / ,;i / / /
lf.~~::' :1•0~;1)1 e.:U1 o~;~~.}

/ ,.... ,,..,,.., / / / / ... / / ,....
5_,.Llfl 1:~r ;\ ~ ~J;J3 ~

11 O Teufik Muftić, Arapsko-bosanski riječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997,
str. 443.
143
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,

blizu: odazivam se davi molitelja kada me zamoli. (El-Bekare,
186)
.,,,.,, ,,.... .J. .J. ,/ ,..,
t5J ~i ~~;1 ~ Juj

~ ~
Gospodar vaš je rekao: "Zovite Me (dovu Mi činite), Ja

ću vam se odazvati!" (Gii.fir, 60)
Prva kur'anska sura El-Fatiha je, zapravo, divna <lova.
Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari čovjeku uputu
na Pravi put. Upravo tom surom započinje posljednja Božija
objava ljudskome rodu:
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih s1jetova,

Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega!
Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi
nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a
ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su
zalutali! (El-Fiitiha, I-7)
Evidentno je da najduža kur'anska sura El-Bekare zavr-
šava <lovom:
144
ZNAČAJ I SMISAO DOVE U ŽIVOTU ČOVJEKA
"Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto

nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario
na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavlja} nam u dužnost
ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti
nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi
protiv naroda koji ne vjeruje! " (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur'anske sure nalazi se sljedeća <lova:
,...-o ,..,.,.....,;;9 ,.,,!--:;; ,,... o j.J.o;.,....
~~;11~1 ~1 ~ ~JJ. u.:_,;,; ~~-"} 8'
.- 'Y •
,....
".) 0-4,..... . ') 8~~1
- •~s.1;
. '.Y"'(! u / /
o Y. oJ.,,,,, ,..."' ;;i" ,,,.. ,,,,. ,.., -;:;;

;~1~"}4101 w ..:..;; "} ir- 01 „ \,;. ~\ 8'
- - • - . 0
O;l
U"" e. . u
"Go;pod~ru naš, ~;dopusti ;rc;m~ našim da skrenu kad
si nam već na pravi put ukazao, i daru} nam Svoju milost, Ti
si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš
sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!" (Ali
,Jmran, 8, 9)
Pred kraj ove sure nalazi se <lova onih koje Kur 'an opisu-
je sa ulu-l-elbab (razumom obdareni) jer se oni mnogo sjećaju
Allaha i razmišljaju: Oni, također, mole:
'~li 8'u S-li ~„"'~; I'..r-"

ci ..r- : Tj 0(~
le"'.,.
, oC G~C ~ d1 eu \.;> - -
,. . . / ,. . . / ,,..,,,..,„,..... / ,..., ,....•
t ,,; / / -r;; ~ / ;.J-
s:; ~~:ii 2 8Y3 ~1·:

,..., <'I o ,.... ,...-:;; _., / .\..
~~ ~ l:.>~ ~ ~G ;# l;; A S_y~

o ;. oJ.,,,. ,..., ~ o oJ,,..,
~~1 ~ "} ~1 ;z;l:A.11 ;, ;
- ,..., • - f'Y.,
li ..i y 'y- .}
/ ,.....,.... / \" ,....
"Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poz,iva u vje-

ru: 'Vjerujte u Gospodara vašeg!' - i mi smo mu se odazvali.
Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđa
vih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima
dobrim. Gospodaru naš, poda} nam ono što si nam obećao po
poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti
ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti." (Ali 'Jmran, 193, 194)
145
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KA.ŽEO ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
U kur'anske dove spadaju i dove koje su upućivali Alla-

hovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici.
Brojni su primjeri koje Kur'an u tom pogledu iznosi, a mi
ćemo navesti sljedeće:
Dova Adema, alejhisselam, i njegove supruge Have,

koji su nakon počinjenog grijeha molili Allaha Uzvišenog za
oprost:
/O //j)./
0->rl3-1&o0-i_,.d ~_:.;_; 8 ~ 0j) ~i 8JJ; c:;

/ / /
/
/
0
t
0~
,....
j./ //
"Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako

nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti
izgubljeni!" (El-A 'raj, 23)
Dova Ibrahima, alejhisselam:
~~I G) ~~; pj G) 0~ ~j ~~I r-~~ ~I~

y 01 :„ ,.,, < .y ~ y I 1„ ".J•.W ,„
~ „ i~\Y..~~Jr..? „'Y}
"Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo
namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospoda-
ru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima- na
Dan kad se bude polagao računi" (Jbrahlm, 40, 41)
Dova Zekerijjaa, alejhisselam, koji je u svojim poznim
godinama molio Stvoritelja da mu podari evlada:
~
~~JJI ..!iii ;;<b ;S':, ...:.tiJ · J
• ·- ~
,....
y
~
,....
„
,.... -zJ
0-4 :. . .'->
? ,.., ? j ,,,., oj. ;;;J
/
w ._:;""
"Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer

se Ti, uistinu, molbi odazivaš!" (Ali 'Jmran, 38)
Dova Junusa, alejhisselam, koju je učio u tminama, kada
ga je riba progutala:
: ,: .( u.:I~\;:•.~
-: 1Lfu1 0-4
c...J;;- . ~f ~I. ji~
.
,. ., . ., / „,..., / /
146
"Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista

ogriješio prema sebi!" (El-Enbija ', 87)
Dova Allahovih istinskih robova ( 'ibadurrahman):
G:-IJji ~ci~ G> .. ~~ 5tš L;.1~ ~l (š.;. ~\~ t; J_;.1 G>

/ / / ,....
.
/ o o J. ,..... / J. J.
~~1 ~. ;;: ~ 11 t.:i;_;r · '\o"·
.')~ ~ 8Li~ ~--
;)')
/ / ,..... 9 ,.....
"Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je

patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno pre-
bivalište i boravište ... Gospodaru naš, podari nam u ženama
našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju!"
(El-Furkan, 65, 74)
Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur 'anu čas
nom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo
utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se:
~ / / __. / ~ / / / / ~ / //O vi J. J.~ o J.
__;, 0-4J -~j l~l ~~ __;, 0-4J •Ji> ~ __;, 0-4 ·J.Ll.11 ~_r. ~_yl
/ /;P,..,. / / / /
-F
i:..;. 1~1..wb- ) ,..,. 9 ,.....
-r3 •.i~ !J1 J uGL.81
/ / „,..... /
Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što

On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla
smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist
ne krije!"
U suri En-Niis (Ljudi) traži se Allahova zaštita.:
Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi,

Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u
srca ljudi - od džina i u·udi!"
147
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽEOČOVJEKU- UVODUKUR'ANSKUANTROPOLOGiru
Kur'an je, dakle, počeo <lovom, u sebi sadrži mnoštvo

dova i završava <lovom. To, po sebi, dovoljno govori o važno-
sti dove u životu vjernika.
Dova je kur'anski imperativ
Kur'an nije dovu samo preporučio putem ukazivanja na

Allahove, dželle šanuhu, odabranike koji su često upućivali
<lovili, u koje se treba ugledati, već ju je postavio u kategoriju
onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi
u sljedećim kur'anskim tekstovima:
Gospodar vaš je rekao: "Zovite Me (dovu Mi činite), Ja

ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema
obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi." ( Giifir, 60)
Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (po-

nizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze
granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost
po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s
bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji
dobra djela čine. (El-A 'riif, 55, 56)
!J.o ,,., / ,,.,,.,.o ,.... o ,.,..,..,,.,,, o J.
.)..:J-1 ~~'li ili l}J5 ~ 417)1 i;;1 _,i 41 i;;1 jj

/ /
148
Reci: "Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako god

Ga budete zvali, njegova su imena najljepša. " (El-Isra', 11 O)
,,,, ,..., o ,,., ,..,, !." ,,.., o} A /
03)\.SJI ;_? _jjj &JJI J ~

/ //,....
41 1};u
Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijeda-
jući vjeru -pa makar to nevjernicima bilo mrsko! (Gafir, 14)
U svim navedenim ajetima upotrijebljenje imperativ gla-

gola de'a -jed'u (ud'u) što znači: zovite, molite, prizivajte,
<lovu činite. Kur'an ističe da SvevišnjiAllah ljudima posveću
je pažnju isključivo zbog njihovih <lova (molitvi) koje su po-
kazatelj njihove svjesne ovisnosti o Njemu i Njegovoj Moći.
U posljednjem ajetu sure El-Furkan kaže se:
J.;. / / J. J. o }
r:S·\.P~YI
3 ~/ ~<.~~ lo
YS:J.Jr;. - u-
"Reci: - Allah vam poklanja paŽl1ju samo zbog vaše
dave." (El-Furkan, 77)
Svejedno je da li će se riječ du 'a koja je upotrijebljena u
ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju
(a ono se odnosi upravo na <lovu, moljenje) ili će se to pro-
tumačiti u smislu ibadeta (robovanja), jer nema pravog robo-
vanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (činjenja <love) kroz
koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i
Moć Stvoritelja.
Dova je čovjekova potreba
Kur'an čovjeka upućuje ka tome da što viši čini <lovu, tj.

moli Allaha, kao jednom od glavnih oblika obraćanja svome
Stvoritelju. Interesantno je da riječ salat (namaz, molitva) u
etimološkom smislu ima upravo značenje <love. To se ističe
149
Safvet Halilović [ ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
u brojnim arapskim rječnicima. rn Dakle, pet dnevnih nama-

za, koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i pu-
noljetnom muslimanu i muslimanki, u suštini su dova koju
vjernici upućuju svome Stvoritelju. Obavezno učenje sure El-
Fiitiha na svakom rekatu propisanih namaza ima svoj puni
smisao, jer sura El-Fiitiha je predivna dova, kojom se traži
Allahova uputa i milost.
Kur'an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovome
svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo
Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zado-
voljstvu. O tome Kur'an časni jasno govori u mnogim svojim
tekstova. 112
Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sel-
lem, u jednom hadisu je rekao: Ed-Du 'ii' muhhu-l- 'ibiideti,
što znači: Dova je srž ibadeta (robovanja). U drugoj verziji
ovog hadisa kaže se: Ed-Du 'iiu huve-l- 'ibiidetu, što bi značilo:
Dova- to je ibadet/ 113
Iz spomenutog hadisa proizlazi da čovjek neće moći os-
tvariti svrhu svoga postojanja na Zemlji bez dove, jer svrha
čovjekovog postojanja je u tome da čini ibadet svome Stvor-
itelju. Ibadet se, po učenju islama, ne smije svoditi samo na
obredoslovne radnje. Naprotiv, on obuhvata cjelokupni ljudski
život i kretanje. Suština ibadeta je, kako se navodi u ovom
111 Vidjeti npr.: Ragib el-Isfahani, Mufrediit elfiizi-l-Kur'iin, Daru-1-fikr,

Bejrut, str. 293.
112 Kao primjer pogledati sljedeće kur'anske stavke: Ez-Ziirijiit, 56, 57;
El-Bekare, 30; El-Kasas, 77.
113 Obje verzije ovog hadisa bilježi Et-Tirmizi u Sunenu: prvu od Enesa
ibn Malika i daje joj ocjenu garib, i drugu od Nu'mana ibn Bešira za
koju kaže da je hasen-sahih. Vidjeti: Et-Tirmizi: Sunen, Kitabu-d-
du' a, Daru-1-hadis, Kairo, V, str. 456.
150
hadisu, <lova, tj. okrenutost čovjeka njegovome Stvoritelju.

Moljenje je jezgra svijesti i način odnosa roba prema Gospo-
daru. To prodire u najdublje predjele bića i oblikuje osjećanje
i mišljenje pa se njime usredsređenja na vlastito jastvo pre-
vode u čovjekovo okretanje Allahu i potčinjavanje Njegovoj
Volji. 114
Zbog svega toga <lova je čovjekova nasušna potreba, jer
ona predstavlja izraz čovjekove ovisnosti o Stvoritelju. Bez
<love čovjek ne može ispuniti funkciju ibadeta, zbog kojje je,
kako Kur'an kaže, Svevišnji stvorio ljude. U tom pogledu,
Svevišnji Stvoritelj u Kur'anu upozorava: Gospodar vaš je
rekao: "Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati!
Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom (tj.
ne budu Meni <lovu činili), ući će u Džehennem poniženi."
(Gafir, 60)
Kur'an, također, ističe dovu kao čovjekovu potrebu
koju on ispoljava u teškim i kritičnim situacijama. Traženje
pomoći i zaštite u takvim situacijama je, generalno gledajući,
svojstveno čovjeku bez obzira na njegova vjerska ubjeđenja.
Kur'an kaže:
', \~\ "'/l\ J/1 ',~ ,~\~: ~\ j'-:

~ • ..;:- ·~· lr'~ ~
_,:.:41 I'/;~\
~
. I'< \~U
y~.J"
/ / ,,...,,.... / / / /
5~
'\.'.:: J'~
/ :-l_Y:~:>r ''2j\( \ .<C:-/1, 5-~ ~,
-~~ - le:~~ -r..r-:
/ ,,.... / /
Kada se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu (dovu Mu

čine), a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge njemu
ravnim smatraju da bi pokazali nezahvalnost prema onome što
im mi dajemo i da bi uživali. A znaće oni! (El-'Ankebiit, 65, 66)
114 Rusmir Mahmutćehajić, Zapis uz Sahifu moljenja i šaptanja imama

'Ali ibn el-Husejna, Zejnu-l- 'Abidina, Kuća bosanska, Sarajevo, str.
298.
151
SafVet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili

sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja,
kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga
je bila zadesila. (Junus, 12)
Kur 'an časni ističe da, kada je u pitanju odnos ljudi prema
dovi, postoje različite kategorije ljudi. Tako npr. u suri El-Be-
kare veli: Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru
naš, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro
i na ovom i na onom svijetu, i sačuva} nas patnje u ognju!"
Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa raču
ne. (El-Bekare, 200, 202)
Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupaci-
ja prve grupe orijentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona
žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga
čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina nji-
hova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu
prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah
ponekad i podari njihov udio na ovome svijetu - ako to on
odredi - ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udje-
la!
Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su
u kontaktu s Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tome
ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: "Gospodaru
naš, poda} nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuva}
nas patnje u ognju!" Oni od Allaha traže dobro i na ovom i
na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju
152
Allahu. Allah za njih odabire ono što je za njih dobro, a oni su

tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio. 115
Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom dje-
lu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, koje je naslovio sa El-Ezkiir, na-
vodi predaju koju bilježe veliki hadiski autoriteti Buharija i
Muslim od Enesa ibn Malika, mladića koji je dugo vremena
proveo u Poslanikovoj, a.s., kući s obzirom da ga je njegova
majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, kada je prispio u Medinu pa mu je bio sluga punih de-
set godina. U toj predaji Enes, radijallahu anhu, priča: "Dova
koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše učio je
ova: Alliihumme, iitina fi-d-dunjii haseneten ve fi-l-iihireti hasene-
ten ve kinii 'aziibe-n-niir!- "Gospodaru naš, podari nam dobro
i na ovom i na onom svijetu, i sačuva} nas patnje u ognju!" 116
U dovi nema posrednika
Kur'an časni naglašava da između čovjeka i Allaha Uzvi-

šenog nema posrednika. To je jedan od temeljnih islamskih
principa. Dakle, svaki čovjek se može Uzvišenom Allahu
obraćati svojim dovama direktno i bez posrednika.
U Kur'anu se nalazi ovaj ajet: A kada te robovi Moji za

Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se davi moli-
telja kada me zamoli. (El-Bekare, 186)
Evidentno je da Kur 'an nalaže Poslaniku, alejhisselam,
da na pitanja koja mu se postavljaju uvijek kaže: Kuli -Reci!,
kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik, a.s., samo
115 Ibid„ II, str. 137-138.

116En-Nevevi, El-Ezkiir, Daru-1-huda, Rijad, šesto izdanje, 1996, str. 554.
153
objekt primanja Objave. 111 Međutim, na ovom mjestu je situ-

acija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan
odgovor na njihov poziv (dovu). Nije rečeno: "Reci im: - Ja
sam blizu", nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim
robovima čim su Ga zamolili kazavši: "Ja sam blizu, odazi-
vam se davi molitelja kad Me zamoli." Time se htjelo naglasiti
to daje dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospo-
dara. U toj vezi nema posrednika. 118
Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu lju-
bav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da
vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva,
osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog
druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja
molbe Allah svoje robove usmjerava da udovolje Njegovom
pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put,
uputu i dobro. 119
Uvjeti za primanje dove
Islamski učenjaci spominju da, za primanje dove, postoje

uvjeti i pravila, koji se moraju uzeti u obzir ukoliko čovjek
želi da mu dova bude uslišana. Tu, prije svega, spada čvrsto
vjerovanje u Allaha Uzvišenog i iskreno obraćanje Njemu.
117 U vezi s ovim pitanjima vidjeti pitanje o duši (sura El-Isra ', ajet 85),
pitanje o ratnom plijenu (sura El-Enfal, ajet 1), pitanje o mjesečnom
pranju (sura El-Bekare, ajet 222), pitanje o mlađacima (sura El-Beka-
re, ajet 189), pitanje o siročadi (sura El-Bekare, ajet 220).
118 Muhammed Mutevelli eš-Ša>ravi, Ed-Du 'iiu-l-mustedžiib (Dova koja
se prima), str. 15.
119 Sejjid Kutb, U okrilju Kur 'ana, II, str. 90.
154
Kur'an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi,

onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obra-
te.120 Njihove molbe zbog te iskrenosti bivaju uslišene. Iz ovog
proizlazi da <lova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.
Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze

između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza
manifestim se kroz čovjekova prihvatanje Božijih zapovijedi i
zakona. Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom
životu te zakone - onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena.
U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospo-
daru bivaju uslišene.
Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti
slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvo:.
riteljem prekinuta. A slati molbe putem prekinute veze uza-
ludno je!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa:
Muslim i Et-Tirmizi prenose od Ehu Hurejre da je Vje-
rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka koji
je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je
postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen
s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema
nebu moleći: "Ja Rabb! Ja Rabb! - Gospodaru! Gospodaru!"
- A njegova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova
odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom! !! Pa
kako da takvoj osobi <lova bude uslišana?! 121
120 Pogledati sljedeće kur'anske stavke: suraJunus, ajeti 12, 22, 23; sura
El- 'Ankebiit, 65, 66.
121 Navedeno prema: dr. Jusuf el-Karadavi, Hutabu-š-šejh el-Karadavi,
Mektebetu Vehbe, Kairo, 2000, III, str. 280.
155
Poznati ashab, S' ad ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, jed-

nom prilikom je zamolio Allahovog poslanika, sallallahu ale-
jhi ve sellem, da moli za njega da njegove <love budu priml-
jene kod Allaha, dželle šanuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, mu je odgovorio: "Neka ti hrana koju jedeš bude halal
i na pošten način stečena, pa će ti <love biti primljene!" 122
Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Allahov
Poslanik upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u
životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona
treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog
je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi
molbama bilo udovoljeno, čovjek se mora čuvati zabrana (ha-
rama) koje je odredio Šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju
iskrenost i odanost vjeri.
Ovdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s po-
znatim učenjakom, Ibrahimom ibn Edhemom. Jednom prili-
kom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi su se, kada su ga pre-
poznali, okupili oko njega i upitali ga: "Ibrahime, mi činimo
<love ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto
je tako?" On im je odgovorio:
"Vaše <love se ne primaju jer su vaša srca višestruko umr-
tvljena: tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje
obaveze prema Njemu; govorite da volite Allahovog poslani-
ka, ali ste ostavili njegov sunnet; smatrate da je smrt istina,
ali se za nju ne pripremate; vjerujete da je Džennet istina, al'
se za njeg slabo spremate; ubijeđeni ste da je Džehennem is-
tina a opet od njeg ne bježite; kada se probudite iz vašeg sna,
preokupirani ste tuđim mahanama, a zaboravljate svoje!" 123
122 Vidjeti: El-'Iraki, Tahridžu ehčtdisi ihjčti 'ulumi-d-din, Daru-1-ma'rife,

Bejrut, II, str. 89.
123 Dr. Jusuf el-Karadavi, nav. djelo, str. 282.
156
Drugo što treba spomenuti kada se govori o primanju

dave odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova
se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Pos-
lanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom pogledu kaže:
"Allahu <lovu upućujte s čvrstim ubjeđenjem daća vam
dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je
srce nemamo i rasijano!" 124
Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti
prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je
poželjno u njima daviti. O tome je govorio veliki islamski
autoritet Ebu Hamid el-Gazali, u svom kapitalnom djelu Ihja
'ulumiddin. On kaže:
Dova ima deset adaba (stvari koje je lijepo činiti):
- da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec

ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru
itd.;
- da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek
na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se
uči ikamet kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također,
stanje srčane omekšanosti;
- okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dla-
novima prema nebu). Na kraju dove lijepo je potrati rukama
lice;
- spustiti glas između poluglasnog govora i šaputanja;
- nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene tradi-
cijom (ed-da'vat el-me'surat);
- dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah,
dželle šanuhu, kaže: Molite Gospodaru svog skrušeno (poniz-
no) i u sebi (potajno)! (El-A 'raj, 55) Također, Svevišnji je rekao
opisujući neke Svoje odabranike čije su <love primljene: Oni su
124 Penose Et-Tirmizi u Sunenu i El-Hakim u Mustedreku.
157
Safvet Halilović \ ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i

strahu,. i bili su prema nama ponizni (El-Enbija', 90);
- prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da
će dova biti uslišana;
- biti krajnje uporan u činjenju dove. Lijepo je jednu dovu po-

noviti tri puta;
- započeti dovu zahvalom Allahu, dželle šanuhu, i salavatom na
Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
To isto učiniti i na kraju <love;
- pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti hala-
la od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti
Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje
dove." 125
Vjemik treba biti ustrajan u činjenju <love i ne očajavati

ukoliko <lova ne bude odmah uslišana. O tome koliko čovjek
treba biti ustrajan u činjenju dave svjedoče sljedeći hadisi Al-
lahovog poslanika:
El-Buhari i Muslim prenose da je Allahov Poslanik, sal-
lallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prima se dova svakom od vas
ukoliko ne žuri i ne govori: - Činio sam dave ali mi nisu prim-
ljene!"
Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallal-
lahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjekova dova biva primljena
osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili
kada se traži da se molbi odmah udovolji. Neko upita: - Božiji
poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovol-
jena? Vjerovjesnik, alejhisselam, odgovori: - To je da dotični
kaže: Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba
primljena, pa onda prestane da moli."
125 Navedeno prema: En-Nevevi, El-Ezkar, str. 565-567.
158
Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato

na koji način će biti primljena njegova <lova. To najbolje ods-
likava hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaže:
"Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije gri-
jeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu
Allah, dž.š., neće zbog te <love dati jednu od tri stvari: primiti
mu <lovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio,
odgoditi mu ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu,
ili otkloniti od njega, zbog te <love, neku nesreću i belaj." 126
MolimAllaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo
čine <love ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i mi-
ljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je često
učio ovu <lovu: "Allahu, udalji od mene grijehe moje onako
kako si udaljio istok od zapada! Alllahu, očisti me od grijeha
onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Allahu, grije-
he moje operi vodom, snijegom i pljuskom!"
O važnosti Bismille
Prva rečenica s kojom se susreće čitalac Kur'ana časnog
je Bismilla, tj. riječi: Bismillahirrahmanirrahfm. Ta rečeni
ca se ponavlje na početku svake kur'anske sure, osim devete
(sura Et-Tevbe). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao
je brojne hadise koji govore o vrijednostima Bismille. U na-
stavku ćemo se ukratko osvrnuti na ovu kratku rečenicu, koja
je, ustvari, osovina oko koje bi se trebao kretati život svakog
muslimana i muslimanke.
126 Hadis prenose Ahmed, El-Bezzar, Ebu Ja'la i El-Hakim koji kaže da
je lanac prenosilaca vjerodostojan (sahih). S njim se slaže poznati
hadiski autoritet Ez-Zehebi. Vidjeti: dr. Jusuf el-Karadavi, Hutab, III,
str. 285.
159
Safvet Halilović I ŠTAKOR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
Gotovo svi tefsiri (komentari Kur'ana), a naročito oni

klasični, na početku govore o Bismilli (arapski El-Besmele).
Tu se obavezno raspravlja o tome da li je Bismilla kur'anski
ajet ili nije? Ako jeste, je li to na svakom mjestu na kojem se
nalazi u Kur 'anu časnom?
Islamski učenjaci slažu se da je Bismilla dio 30. ajeta sure
En-Neml, u kojem Uzvišeni, Allah iznoseći kazivanje o vjero-
vjesniku Sulejmanu, alejhisselam, kaže da je kraljica od Sabe
(Belkisa), nakon što je primila Sulejmanovo pismo, na njegovom
početku pročitala: Innehu min Sulejmane ve innehu bismi-llahi-r
-rahmani-r-rahim ... - (Pismo je) od Sulejmana i glasi: S imenom
Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog!
Učenjaci su saglasni da je Bismilla sastavni dio ovog aje-
ta, što znači da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, do-
stavljena putem Objave i da se ubraja u Kur 'an. Međutim,
učenjaci se nisu složili u tome da li je Bismilla samostalni
ajet na početku svake sure, ili svake sure na čijem početku je
napisana, s obzirom da deveta sura na početku nema Bismille.
Također, razišli su se u vezi s pitanjem da li je ona sastavni
dio svake sure na čijem početku se nalazi ili je ona ajet samo
na početku sure El-Fatiha a ne i drugih sura. Također, nisu
se složili ni u pitanju da li je ona (na)pisana radi razdvajanja
kur'anskih sura jedne od druge, a ne zbog toga što je ajet.
Islamski učenjaci su se razišli u navedenim pitanjima.
Imam Malik i Ebu Hanife kažu da Bismilla nije ajet ni Fati-
he ni drugih sura. 127 Od imama Šafije se o tome prenose dva
127 Nekima je to bilo problematično, s obzirom da se pouzdano zna da

se kur'anski iskaz sedam ponavljajućih ajeta (seb 'an mine-l-mesanl)
odnosi na suru El-Fatiha, a bez Bismille taj iskaz se ne bi mogao
odnositi na Fatihu, jer bi sura bez nje imala šest, a ne sedam, ajeta.
Zbog toga, kažu protagonisti ovog mišljenja, Bismilla mora biti sastav-
ni dio Fatihe. (Vidjeti: Halil Mehtić, Komentar Fatihe, Zenica, 2002„
160
stava. Po jednom, on smatra da je Bismilla ajet Fatihe ali ne

i ostalih sura u Kur'anu. Po drugom stavu koji se od njega
prenosi, Bismilla je sastavni dio i Fatihe i svih ostalih sura na
čijem početku se nalazi. 128
Iz iznesenih stavova proizlazi važna pouka: Oni koji kažu

da je Bismilla ajet Fatihe smatraju da je njeno učenje u na-
mazu obavezno, te je stoga naglas izgovaraju u namazima u
kojima imam uči naglas, a to su akšam, jacija i sabah. Oni,
pak, koji smatraju da Bismilla nije ajet Fatihe niti neke druge
sure, Bismillu uče u sebi.
Svako od dva navedena mišljenja ima potporu u stavovi-
ma ashaba, iako se pouzdano zna da su prva četverica halifa
(el-hulefa 'er-rašidun) Bismillu učili u sebi, što su potom čini
li tabi'ini (et-tabi 'un) i generacija poslije njih (etbu 'u-tabi 'fn).
Istaknuti mufessir (komentator Kur'ana) imam Ibn Kesir na-
vodi da su islamski učenjaci saglasni u tome da je ispravan na-
mazi onih koji Bismillu uče naglas kao i onih koji to čine u se-
bi.129 Dakle, u vezi s tim pitanjem postoji konsenzus (idžma '),
opća saglasnost islamskih učenjaka.
Ibn Kesir dalje kaže: "U predaji koju prenosi Ebu Davud
u Sunenu s vjerodostojnim nizom prenosilaca, od Ibn Abbasa
str. 43). Međutim, kod imama Ebu Hanife to nije problem; Fatiha i bez
Bismille ima sedam ajeta: šesti ajetje "siratiillezine en 'amte 'alejhim",
a sedmi "gajri-l-magdiibi 'alejhim vele-d-dallln". (Vidjeti: El-AliisI,
Ruhu-l-me'anl, Daru-1-fikr, Bejrut, 1987, I, str. 41).
128 Stavove islamskih učenjanaka o navedenim pitanjima vidjeti u: El-
Džessas, Ahkamu-i-Kur 'an, Daru-l-kutubi-1-'ilmijje, Bejrut, 1994., I,
str. 7-12; Ibnu-1-'Arebi, Ahkamu-l-Kur'an, Daru-1-fikr, Bejrut, I, str.
5-7; El-AliisI, Ruhu-I-me 'ani, Daru-1-fikr, Bejrut, 1987, I, str. 39-45.
129 Ibn Kesir, Tefslru-l-Kur 'ani-!- 'Azlm, Džem'ijjet ihja'i-t-turasi-1-isla-
mi, Kuvajt, 1994, I, str, 37.
161
Safvet Halilović I ŠTA KUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
se navodi daAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije

poznavao razdvajanje sura jedne od druge (jaslu-s-suver) sve
dok mu ne bi bila objavljena Bismilla. Istu predaju bilježi i
imam El-Hakim u Mustedreku." 130
Navedena predaja sasvim jasno ukazuje daje Bismilla in-
tegralni dio Kur'ana i da je objavljena zbog razdvajanja sura
jedne od druge. Također, postoje i druge predaje na osnovu
kojih saznajemo da je Bismilla jedna pobožna invokacija koja
je objavljena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi
njom započinjao svaki hairli posao. Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, je tako i činio, a u korespondenciji s drugima na
početku pisama stavljao je Bismillu. ' 31
O vrijednostima Bismille Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, izrekao je, inače, brojne hadise. Navest ćemo
neke od njih. 132
Prenosi Ibn Ehu Hatim u Tefeiru od Ibn Abbasa da je
Osman ibn Affan, radijallahu anhu, pitao Allahovog Posla-
nika, sallallahu alejhi ve sellem, o Bismilli, tj. o riječima
Bismilliihirrahmiinirriihzm, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uz-
višenog, a između tog i Najuzvišenijeg imena (ismullahi el-ek-
ber) je toliko malo kao što je između bjelila i emila u očima."
Prenosi Ibn Merdevejh od Ibn Burejde a on od svog oca da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Objavljen mi
je ajet koji nije objavljen nijednom poslaniku osim Sulejma-
nu, sinu Davudovom, a to je Bismilliihirrahmiinirriihzm."
130 Ibid„ str. 36.

131 Vidjeti: El-Džessas, Ahkamu-l-Kur 'an, I, str. 7.
132 Hadisi su navedeni prema lbn Kesirovom Tefsiru.
162
Prenose Ahmed u Musnedu, En-Nesai' u djelu El-Jevm

ve-l-lejle, te Ibn Merdevejh u Tefsiru od Usame bin 'Umejra,
koji pripovijeda: "Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, kada je posmuo, pa sam rekao: ,Bijedan li je šejtan!'
Poslanik je na to odgovorio: ,Ne govori tako jer se on time
samo pojačava i povećava do te mjere da postane velik kao
kuća! Umjesto toga ti reci: Bismillah, jer se on time smanjuje
i postaje malehan kao mušica!"
Učitelj imama Šafije, imam Veki' ibnu-1-Džerrah, sa
svojim senedom prenosi da je poznati ashab Abdullah bin
Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: "Ko želi da ga Allah sačuva
od devetnaest zebanija (čuvara Džehennema) neka često uči:
Bismillahirrahmanirrahlm, pa će mu Allah učiniti svako slo-
vo štitom od njih!"
O ogromnim vrijednostima Bismille svjedoči i predaja
koju bilježe Buharija i Muslim od Ibn Abbasa, radijallahu
anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uko-
liko neko od vas, kada želi prići supruzi, izgovori: Bismillah,
Allahumme džennibne-š-šejtane ve džennibi-š-šejtane ma
rezaktena! S imenom Allaha, Gospodaru naš, ukloni od nas
šejtana i ukloni ga od onoga čime si nas opskrbio' - pa se iz
tog odnosa rodi dijete, šejtan mu, uistinu, nikada neće moći
nauditi!"
Bismilla - koncept islamskog života
Navedene predaje, koje govore o velikim vrijednostima

Bismille, ukazuju na to da ova kratka sentenca, ustvari, pred-
stavlja srž islamskog koncepta življenja. To je osovina oko
koje se kreće život muslimana.
163
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svaki

posao koji nije započet učenjem Bismillah - krnjav je!" Prak-
tikovanjem i ličnim primjerom Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pokazao je da svaki posao treba započinjati izgovaran-
jem Bismillahirrahmanirrahzm. On je Bismillu izgovarao pri-
likom jela i pića, polaska na spavanje, ulaska i izlaska iz kuće,
polaska na put, uzimanja abdesta, gusula (kupanja), pa, čak,
i prilikom intimnog odnosa. Zbog toga je preporučeno (mu-
stehab) izgovaranje Bismille u svim tim okolnostima. Mnogi
islamski učenjaci naglašavaju daje izgovaranje B,ismille oba-
veza (vadžib) kod klanja životinje kako bi njeno meso bilo
dozvoljeno (hala!). U Kur' anu časnom piše: Ne jedite ono pri
čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, gri-
jeh! (El-En 'am, 121)
Na osnovu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sun-
neta saznajemo da se Bismilla treba izgovarati, čak, i u onim
područjima čovjekovog života koja su ispunjena intimom;
prilikom spolnog kontakta između muža i žene. Onome ko
prilikom intimnog odnosa sa suprugom izgovori Bismillu i
prouči <lovu (Alliihumme džennibne-š-šejtiine ve džennibi-š-
šejtiine ma rezaktena), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
obećava da će njegova djeca biti zaštićena od šejtana i šej-
tanskog djelovanja. A ima li išta vrednije od toga da čovjek u
svome porodu bude zaštićen i bezbjedan od djelovanja šejtana
i njegovih mnogobrojnih pomagača!
U prijevodu, Bismžlla znači: S imenom Allaha, tj. s ime-
nom Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog. To, ta-
kođer, znači: Počinjem, prije svega, spominjanjem Allaha i
sjećanjem na Njega. Na taj način se veliča Allah i traže Njego-
va pomoć, zaštita i blagoslov. To podrazumijeva da je posao
koji čovjek radi legalan i dozvoljen, te da će se čovjek pridrža-
164
ZNAČAJ I SMISAO DOVE V ŽIVOTU ČOVJEKA
vati Allahovih, dželle šanuhu, ograničenja i propisa Njegove

vjere, jer u momentu započinjanja nekog posla Bismillom čo
vjek bi trebao biti svjestan da s tim poslom treba, prije svega,
biti zadovoljanAllah Uzvišeni. Zbog toga, započinjanje posla
Bismillom ima posebnu važnost.
Učenje Bismillah (S imenom Allaha) znak je etike koju
je Allah poslao Svom Poslaniku na samom početku Obja-
ve u ajetu: Čita}, u ime Gospodara tvoga„. To je ono što je
prihvaćeno i što se poklapa s načelima velike islamske kon-
cepcije koja glasi: On (Allah) je Prvi i Posljednji, i Vidljivi
i Nevidljivi (El-Hadld, 3). Prema tome, s Njegovim imenom
biva svaki početak, svaki pokret i svako stremljenje i nasto-
janje. Zato Bismillu treba stalno izgovarati, u svim našim ži-
votnim situacijama.
Takvo shvatanje se, također, poklapa s temeljnim nauča
vanjima islama koja proklamuju da nijedno (dobro) djelo kod
Allaha neće biti primljeno osim ako je urađeno s imenom Al-
laha i s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva. To vjemik
stalno mora imati na umu.
Bismilla je usko povezana s nijetom (namjerom). Mjesto
nijeta je srce, a Bismilla je, iako se izgovara jezikom, u uskoj
vezi sa srcem. Izgovaranje Bismille čovjeku uveliko pomaže
da kontroliše svoj nijet, tj. podsjeća ga da sve što radi, isklju-
čivo čini radi Allaha, dželle šanuhu, i postizanja Njegove na-
klonosti i zadovoljstva.
Zaključujemo: po islamskom učenju, Bismilla ima ogrom-
ne vrijednosti. Ona je kratka i veoma lahka za izgovaranje. Zato,
nastojmo daje stalno izgovaramo! Podučavajmo našu djecu da,
stalno i u svim prilikama, uče Bismillu, naročito prilikom jela
i pića, te izlaska i ulaska u kuću. Bismilla je Allahova, dželle
šanuhu, milost, zaštita i blagoslov podaren vjernicima.
165
ČOVJEK I KUR'AN
Kur'an časni je Božiji govor objavljen Muhammedu,

sallallahu alejhi ve sellem, da bi ga on dostavio cijelome čo
vječanstvu. Prema temeljnom islamskom učenju, Kur'anje po-
sljednja Božija objava ljudima. Upućen je čovjeku; njegovim
mislima, srcu, duši, biću ... To je govor koji izvješćuje čovje
ka o njegovom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, o Njegovim
osobinama i atributima, Njegovoj moći, milosti, uzvišenosti,
sveznanju itd. Također, u Kur'anu su odgovori na suštinska
pitanja koja se izravno tiču svakog čovjeka.
Racionalni dokazi, također, potvrđuju da je Kur'an časni
Božija, dželle šanuhu, Objava. To je, zapravo, najveći dokaz
Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva i
predstavlja njegovu najveću mudžizu - natprirodna djelo. Ta
mudžiza je trajna i ostaće sve do Sudnjega dana.
Da bi čovjek prihvatio Kur'an kao Božiju Objavu, po-
vjerovao u nju i pokorio se njenim propisma i odredbama,
potrebno je da, prije svega, razmišlja o Kur'anu - kako bi
ga pravilno shvatio i razumio njegovu poruku. Brojni su ajeti
u kojima Allah Uzvišeni podstiče na razmišljanje o Kur'anu.
Navest ćemo samo neke od njih:
,. , o;:o J. : ..:; ,.., ,.., ,..,,,..... V1 ,,.,.. _,., ,.. ,,.... o ;" ,,,..
~~'li !_,JJI :Sj::~l) ,....,,.,

/
~LJ ly~~ .!.\)~ ~l ~Uji ~k5
/' / / /
: 167
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o

riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obda-
reni pouku primili. (Sčid, 29)
c.:.:S u~1 y i.,~) .&1 _;; ~ ~ 5L5 )-; S-~1 5_,~~ ~i

/ ,.... ..... ,..,. ,.... / / /
A zašto oni ne razmisle o Kur 'anu? Da je on od nekog

drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge pro-
tivrječnosti. (En-Nisči', 82)
Kako oni ne razmisle o Kur 'anu, ili su im na srcima ka-

tanci. (Muhammed, 24)
Kur'an je Božija Objava s kojom čovjek treba da bude
prisno povezan na svome napornom dunjalučkom putu. To je
svjetlo koje čini taj put vidljivim i jasnim, a u isto vrijeme grije
i obasjava svaki kutak vjerničke duše i bića, dajući mu snage
i poleta da na tom putu, prepunom raznih nedaća, iskušenja i
zamki, hrabro i dostojanstveno ustraje i izdrži. Kur'an je čo
vjeku učitelj koji ga podučava i odgaja postavljajući mu jasna
obilježja i smjernice. Stoga svaki istinski vjernik nastoji da se
blisko veže s Kur'anom.
Život s Kur'anom raspiruje čitav niz najfinijih osjećaja
u duši svakog onog koji se druži s Kur'anom otvorene duše
i srca, uz iskrenu želju da bude upućen na Pravi Put. Život
s Kur'anom je blagodat koju spoznaje samo onaj koji ju je
okusio, blagodat koja uzdiže život, blagosilja ga, profinjuje i
oplemenjuje, i daje mu puni smisao.
Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
preporučio vjernicima da se konstantno druže s Kur'anom,
uče ga i razmišljaju o njemu. U isto vrijeme, on ih upozorava
168
ČOVJEK I KUR'AN
na opasnost neprisutnosti Kur'ana u njihovom svakodnevnom

životu. Jer, ukoliko čovjek bude malo vremena provodio uz
Kur'an i ne bude ga učio i razmišljao o njegovim ajetima i
porukama, onda doista postoji bojazan da se prekine ta živa
veza koja spaja srce vjernika s njegovim Gospodarem; boja-
zan da se na srcu natalože nanosi koji su rezultat izloženosti
dunjaluku, materiji i raznim prohtjevima. Da se to ne bi de-
silo, potreban je kontinuitet u druženju s Kur'anom, kako bi
ta veza ostala čvrsta, živa i stabilna. U tom slučaju Kur'an će
imati puni efekat u eliminisanju negativnih taloga koji mogu
da ugroze vjernika i njegov iman, a svjetlo Istine će nesmeta-
no obasjavati njegovo srce.
Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Nje-

gove je kao udubina, u njoj svjetiljka, svjetiljka u staklu, a sta-
klo kao zvijezda blistava; pali se od drveta blagoslovljenog,
masline, ne istočne niti zapadne. Ulje njegovo gotovo zasija, a
da ga vatra i ne dotakne - svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi
ka svjetlosti Svojoj onog koga On hoće, Allah navodi primjere
ljudima, i Allah sve dobro zna. (En-Nur, 35)
169
Odnos vjernika prema Kur'anu
Kada je riječ o odnosu koji muslimani treba da imaju

prema Kur'anu časnom, treba istaći da su svi islamski uče
njaci i autoriteti, bilo da se radi o onima iz prvih (sele/) ili
onima iz potonjih (halej) generacija, saglasni u sljedećem:
musliman treba da se pokorava i prihvata sve što je došlo
u Kur'anu. To obuhvata vjerovanje (ak1da), obredoslovlje
(ibadat), moral (ahlak) i međuljudske odnose (mu 'amelat).
Kur'an ne pravi razliku između tih pitanja, jer sve to zajedno
predstavljaAllahovu Riječ, koja poziva najispravnijem putu.
Upravo to značenje ističe se u suri El-Isra ': Ovaj Kur 'an
vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra
djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika. (El-
Isra ', 9)
Sve ono što je Allah naredio, zabranio i na što je uputio
-vjemik i vjernica treba da prihvate sa zadovoljstvom, jer je
to obaveza koja proističe iz šehadeta I svjedočenja da je samo
Allah bog, da je islam istinska vjera a Muhammed, alejhisse-
lam, posljednji Allahov poslanik; to je vjerovanje onoga ko
priznaje Allaha kao svoga Gospodara, islam kao svoju vjeru, a
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za Allahovog posla-
nika. Onaj ko ne bi tako postupio, morao bi preispitati svoje
vjerovanje (1man).
Ko čvrsto vjeruje uAllaha, dželle šanuhu, i slijedi Njegovu
vjeru nema potrebe niti razloga da bude zbunjen ili neodlučan
pred bilo kojim propisom, principom, vrijednošću ili uputstvom
iznesenim u Kur'anu. Spominjanje tih odlika u Kur'anu potvr-
dilo nam je njihovo božansko porijeklo, uštedjelo trud i vrije-
me, jer ne moramo ispitivati njihovu autentičnost i porijeklo
170
ČOVJEK I KUR'AN
nakon što je Kur'an prenesen muteviitir predajom, 133 na način

kako nije potvrđena nijedna ranije objavljena sveta knjiga.
Zato, vjemik i vjernica draga srca prihvataju sve što im
nalaže njihov Stvoritelj u Svojoj Knjizi, jer su čvrsto ubijeđeni
da je to za njih dobro. Poznati ashab Abdullah ibn Mes 'ud, ra-
dijallahu anhu, rekao je: "Kada čuješ da Allah Uzvišeni kaže:
o vi koji vjerujete, pažljivo slušaj, jer je poslije toga uslijedi
dobro koji ti se naređuje ili zlo koje ti se zabranjuje!"
Kako čitati (učiti) Kur'an?
Vj emik musliman mora se konstantno družiti s Kur' anom

i čitati I učiti ga. Samo učenje Kur'ana je pobožno djelo
(ibiidet). U svim pokušajima definisanja Kur'ana islamski
učenjaci ističu "da je Kur'an Allahov, dželle šanuhu, govor
koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
preko meleka Džibrila, nadnaravan (mudžiza), a samo nje-
govo učenje je pobožno djelo i Allahu, dželle šanuhu, ugodan
čin - ibadet. " 134
Nastojeći da podstakne sljedbenike svoga ummeta da što

više budu s Kur'anom, Muhammed, alejhisselam, u jednom
hadisu poručuje:
"Ovaj Kur'an je Allahovo uže; on je očito svjetlo i ko-
ristan lijek; zaštita je onome ko ga prihvati i spas onom ko
133 Mutevatir predaja je vrsta predaje koju, u svakoj generaciji, prenosi

znatan broj pouzdanih prenosilaca, tako da njihova brojnost ne ostavlja
mogućnost bilo kakve sumnje u autentičnost onoga što se prenosi.
134 Safvet Halilović, Osnovi tefsira, IPF, Zenica, 2005, odjeljak

Terminološka značenje riječi Kur 'an.
171
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
ga slijedi. Njegove tajne se ne iscrpljuju, i što se više uči biva

svježiji i interesantniji. Učite Kur' an, jer će vas Allah radi nje-
gova učenja nagraditi, za svaki harf-deset hasenata (sevapa)!
Ja vam ne kažem: Elif-lam-mim je harf, već elifje harf, lam je
harf, mim je harf." 135
Međutim, kako i s kojom namjerom učimo Kur'an???
Da li ga učimo samo radi nagrade (sevapa) koju dobiva-
mo za svaki proučeni harf?
Ili ga učimo kako bismo se prisjetili smrti, budućeg svije-
ta, proživljenja i polaganja računa pred Allahom Uzvišenim?
Ili ga učimo radi njegovog fascinirajućeg stila, bogate
strukture jezika, lijepih i milozvučnih riječi i glasova?
Ili ga učimo kako bismo razmišljali o njegovim porukama
na osnovu kojih ćemo poslije napisati korisne ekonomske,
političke, socijalne, pedagoške studije ili studije iz neke druge
oblasti?
Ili ga učimo kako bismo iz njegovih kazivanja uzeli po-
uke kojima bismo se lično mogli okoristiti, a i drugima to na
lijep način prezentirati?
Kur'an možemo učiti radi svega spomenutog i kakav god
da ja cilj, nagrada neće izostati sve dok je naš motiv približa-
vanje Allahu, dž.š.
Kur'anje potrebno učiti s dubokim razmišljanjem, jer Allah,
dž.š, je naredio da se razmišlja o ajetima Njegove Knjige:
,..... o"" o _j. J. -;:;; ,,, ,,, ,,., ~ ...- ,,.... ,..... ,,.., o o,.., ,,..,
.__iU"ll
. .
,.....
I.\ '<_r>r
'Y.) i r· -') .GU ~".:i.::J
- I')f. -
!.n.~
') .
..!.l.:.11
/
- e 'f .:.o
~L:J'.·i
,,..,,,... . ,.... / /
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o
135 Hadis prenose El-Hakim u Mustedreku i Et-Tirmizi u Sunenu.
172
ČOVJEK I KUR'AN
ajetima njezinim razmislili, i da bi oni koji su razumom obda-

reni pouku primili. (Sad, 29)
Navedeni ajet eksplicitno naglašava da je svrha objavlji-
vanja Kur'ana upravo u tome da bi se o njemu razmišljalo.
Razmišljanje o Kur'anu treba da dovede do pravog cilja, a to
je slijeđenje Upute.
Dakle, korist koju imamo od učenja Kur'ana ovisi o pri-
sutnosti misli i duha prilikom učenja, kao i od toga koliko
nas to približava željenom cilju, jer promatranje i razmišljanje
nije samo sebi cilj, već je to put ka ostvarenju drugog cilja, a
to je predanost i slijeđenje.
,,.... .;;; ,,.. / J. / / / / / ,.....o -:; o ~ ,,..
µu; &jj\ ~);:-/.:i 0J.-.::• Jj..a.11/0~ &jji.)~ p

/ ,.... /' ,.... / / /
o/O J.. / / J.
~l;J~I j.\3i ~I •l:J~t Ji\

l obradu} robove Moje koji slušaju Kur 'an i slijede ono
najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su
pametni. (Ez-Zumer, 17, 18)
/ / fa
&.ili;~~_;.~ ~7 0~ ~\ ~::~ l;l:S ~~\~i Jj Jii

,.... ,.... / "",,,... / / / /
/, / / 0 / J. jj. J. / j. A / / 0/
"-:'-?.i.;:
,..,,....
.&1 LS~ ..:..LE .&1 _?~ Jl ~_;i.;3 ~.)~ 0:lJ ~ ~ 0~
/ / ,..,. ,..... / ,..... /
J./ / / J. o ,,..
.)t_;;
:rJ;
!r J I; Ji\ ~ ~J ~~ ~
/ / /
Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu,

čijese pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se
Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože
njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put
na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Al-
lah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti. (Ez-
Zumer, 23)
173
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
Zašto je Uzvišeni Allah objavio Kur'an? 136
Razmišljanje o Kur'anu, dakle, nije samo sebi cilj, već je

to put ka ostvarenju drugog cilja, a to je slijeđenje kur'anske
upute u praktičnom životu.
Allah Uzvišeni nije objavio Kur'an samo radi postizanja
blagoslova (bereket) prilikom njegova učenja, niti da bi se
njegovim kaligrafski ispisanim ajetima ukrašavali zidovi kuća
ili, pak, radi toga da se on uči i poklanja za duše umrlih.
Allah, dželle šanuhu, objavio je Kur'an prevashodno radi
toga da bi se njegovom uputom precizirao tok života na Ze-
mlji i da bi se vladalo po onome što je Allah objavio. Kur'an
je potreban da bi vodio čovječanstvo ka najispravnijem putu
i izveo ljude iz tmina na svjetlo. Kur'an propisuje kako se
čovjek treba odnositi prema Stvoritelju, kako prema kosmosu,
prema životu na ovome svijetu, prema samome sebi, prema
porodici, komšijama, zajednici, nemuslimanima itd. Ukratko,
Kur'an je praktični program koji sadrži osnovne smjernice u
životu čovjeka.
Svevišnji Stvoritelj nije, dakle, objavio Kur'an da bi bio
učen mrtvima. Naprotiv, Kur'an je objavljen da bi vladao ži-
vima! Također, nije ga objavio da bi se njime ukrašavali zido-
vi, već da se, ljudi krase njegovim uputama !
Blagoslov Kur'ana isključivo leži u njegovom slijeđenju i
primjeni, kao što Svevišnji kaže:
136 Razmatranja iznesena u ovom i sljedećem međunaslovu preuzeta su

i prevedena, uz skraćivanja, iz knjige cijenjenog šejha dr. Jusufa el-
Karadavija: El-Merdži 'ijjetul- 'ulyiifi-l-isliim li-l-Kur 'iini ve-s-Sunne
(Vrhovni autoritet u islamu pripada Kur 'anu i Sunnetu), Mektebetu
Vehbe, Kairo, str. 23-32.
174
ČOVJEK I KUR' AN
A ova Knjiga koju objavljujemo je blagoslovljena, zato

je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.
(El-En 'čim, 155)
Sam Kur'an definisao je ciljeve zbog kojih ga je Allah
Uzvišeni objavio. Ti ciljevi treba da budu ostvareni u životu i
među ljudima, a iskazani su u formi koja je sasvim jasna i ne
ostavlja prostora nikakvoj sumnji i nedoumici. To se vidi i iz
sljedećih ajeta:
Mi tebi (Muhammede) objavljujemo Knjigu, samu istinu,

da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje. (En-Nisći ',
105)
O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi
vam objavljujemo jasnu Svjetlost. One koji budu u Allaha vje-
rovali i čvrsto se njegovih propisa pridržavali - On će sigurno
u milost Svoju i blagodat uvesti i pravim putem Sebi uputiti.
(En-Nisći ', 174, 175)
A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom

Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu za-
dovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na
svjetlo i na pravi put im ukazuje. (El-Mćiide, 15, 16)
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige
prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome
što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i
ne odstupaj od istine koja ti dolazi. (El-Mćiide, 48)
I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi
se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od
nečega što ti Allah objavljuje. (El-Mćiide, 49)
Objavljujemo je kao Kur 'an na arapskom jeziku da biste

razumjeli. (Jusuf, 2)
175
Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gos-

podara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnog i Hvaljenog.
(Ibriihlm, 1)
Ovaj Kur 'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima
koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagra-
da velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju - bolnu
patnju pripremili. (El-Isra ', 9, 1O)
Da bismo mogli postupati po Kur'anu i slijediti njegovu
uputu, mora nam biti sasvim jasno ono što Allah, dželle šanu-
hu, želi od nas u Svojoj Knjizi. To opet zavisi od našeg pra-
vilnog razumijevanja Kur'ana, njegovih ajeta i propisa. To je
nužno zbog toga da ne bismo pogrešno protumačili Kur'an ili
mu pripisali nešto što ne sadrži u sebi, odnosno da mu ne bis-
mo dodavali ili oduzimali. Također, postoji bojazan da damo
prioritet nečemu što Kur'an spominje kao drugorazredno ili
da zapostavimo ono o čemu Kur'an govori kao o prioritetnom.
Da se takvo nešto ne bi desilo, potrebna su pravila i metodo-
loške smjernice kojih se treba pridržavati prilikom tumačenja
Kur'ana. Na taj način lažovi se neće moći poigravati njime
ni tumačiti neznalice niti će oni koji su zalutali iskrivljavati
njegovu poruku.
Upravo to je cilj tefsirske nauke: otkriti i pojasniti znače
nje koje Svevišnji Stvoritelj želi reći ljudima u Svojoj Knjizi.
Tefsir je nauka koja postavlja metodološke smjernice i pravila
koja će biti štit od pogrešnih interpretiranja i raznih zabluda i
devijacija u razumijevanju glavnog izvora islama - Kur'ana
časnog.
Bitno je, ovom prilikom, ukazati na pravac koji se, u no-

vije doba, pojavio u islamskom svijetu s ciljem odvođenja
muslimana u zabludu. Taj pravac je, zapravo, isto ono što su
činili Benu Isra 'fl (Izraelćani). Naime, to je pravac onih koji
176
ČOVJEK I KUR' AN
"razbiru" po Kur'anu, pa jedno uzimaju a drugo odbacuju.

Tako Kur'an za njih nema zadnju riječ, nego oni presuđuju
Kur 'anu po vlastitom nahođenju! To su oni za koje Kur 'an
časni, u veoma negativnom i prijetećem kontekstu, kaže: -~je
ruju u dio Knjige, a drugi odbacuju. 137
Interesantna je da takvi ljudi za sebe kažu da su musli-
mani, i to, otprilike, izgleda ovako: "Mi vjerujemo u Kur'an
i pokoravamo se njegovim odredbama ali samo u nekim
područjima života!?". Takvi, dakle, prihvataju kur'anske
odredbe u domenu vjerovanja, obredoslovlja i morala, ali
ih ne prihvataju na polju zakonodavstva, ekonomije, poli-
tike itd. Neki od njih prihvataju kur'anske propise u oblasti
zakonodavstva, ali samo u okviru porodice i bračnog pra-
va, a ne i na polju općih društveno-političkih zakona koji
uređuju pitanja vlasti, politike, ekonomije i međudržavnih
odnosa.
Doista je čudno da takvo shvatanje proistekne od onoga
ko sebe smatra muslimanom i trvdi da je zadovoljan da mu
Allah bude Bog, islam vjera, Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, poslanik a Kur'an vodič. Zar je moguće da to zastupa
onaj ko vjeruje da je Kur'an Allahova Knjiga i da je sve što
se nalazi između dvije korice mushafa -Allahov govor?! Da
li takve tendencije dopunjuju svoga Gospodara? Ili, pak, nji-
hovi zagovornici smatraju da su znaniji od Njega u pitanjima
dobrobiti koja se odnosi na Njegova stvorenja? Ili, da nisu,
možda, oni milostiviji od Njega?!
Da oni, možda, ne smatraju da su Allahu ravni(!?), te da
se mogu s Njim nadmetati i učestvovati u Njegovoj vlasti?
Doista, ružno li je njihovo prosuđivanje!
137 Vidjeti suru El-Bekare, 85. i 86. ajet.
177
Kako stvorenje može biti ravno Stvoritelju? Kako da čo

vjek koji je stvoren, prolazan i ograničen bude poistovijećen s
Uzvišenim Gospodarem, koji je Prvi bez početka, Zadnji bez
kraja, koji posjeduje Apsolutnu Volju i Moć i kome niko, ni na
nebesima ni na Zemlji, ne može nauditi!!
Treba znati da postoje i oni koji tvrde da je Kur'an koji
je objavljen u mekkanskom periodu obavezujući, dok, navod-
no, onaj koji je objavljen u medinskom periodu to nije, jer se
odnosi na životna pitanja i probleme koji su podložni promje-
ni i evoluiranju, te zbog toga ta pitanja ne treba ograničavati
Kur'anom ili sunnetom!? 138
Zbog takvog shvatanja Kur 'an je žestoko osudio Izraelća
ne i zaprijetio im najvećom kaznom kada su uzeli iz Tevrata
ono što im se svidjelo a zapostavili ono što im nije prijalo. U
tom kontekstu Allah Uzvišenije rekao: Kako to da u jedan dio
Knjige vjerujete, a drugi odbacujete? ! Onoga od vas koji čini
tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu
bit će stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radi-
te. To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onom
na budućem, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u
pomoć priteći. (El-Bekare, 85, 86)
Također,Allah, dželle šanuhu, je upozorio Svoga Poslani-

ka, sallallahu alejhi ve sellem, a to je istovremeno upozorenje
i njegovom ummetu, da ga ne odvrate sljedbenici Knjige od
nečega što mu je Allah Uzvišeni objavio u Kur'anu, pa da to
zapostavi i ne sudi, odnosno ne radi po njemu. U tom smislu
Allah Uzvišeni kaže: I sudi prema onome što Allah objavljuje
138 Takav stav zastupao je i Muhammed Mahmud Taha (inače, porijek-

lom iz Sudana), koji je, zbog takvih shvatanja, postao murted (otpad-
nik od islama). Vidjeti: dr. Jusuf el-Karadavi, El-Merdži 'ijjetul- 'ulyii
fi-l-isliimi li-l-Kur 'ani ve-s-Sunne, str. 27.
178
ČOVJEK I KUR' AN
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne

odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. (El-Mai 'de, 49)
Kur'an je, također, oštro osudio skupinu munafika koja
odbije Allahov i Poslanikov sud kada budu pozvani da im on
presudi. Oni se Njemu pokoravaju samo u onome što se slaže
s njihovim prohtjevima i ličnim interesima. Zbog toga je Al-
lah, dželle šanuhu, sasvim jasno zanijekao njihov imani re-
kao: A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika
i pokoravamo se", - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni
vjernici. Kada budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da
im On presudi, neki od njih oqjednom leđa okrenu; samo ako
znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.
Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah
i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijed-
no, nego žele da drugima nepravdu učine. Kada se vjernici
Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo
reknu: "Slušamo i pokoravamo se!" - Oni će uspjeti. (En-
Nur, 47-51)
Stav vjernika kada budu pozvani Allahovom i Poslaniko-
vom sudu je sljedeći: pokornost bez oklijevanja i predanost
bez posrnuća! Takvi su-kaže Kur'an-spašeni! To je zato što
iz vjerskog ugovora u kojem stoji da je samo Allah bog, Mu-
hammed Njegov poslanik a Kur'an vodič, proističe obaveza
da vjernik bude zadovoljan onim čime su zadovoljni Allah i
Njegov poslanik, i da prihvati ono što oni traže. Ako tako ne
bude, onda je vjera samo forma bez sadržaja i tvrdnja bez do-
kaza. "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni
vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju po-
stupe." (El-Ahzab, 36)
Međutim, oni koji se pokoravaju Allahovoj i Poslaniko-
voj presudi samo onda kada su pravo, interes i okolnosti na
179
njihovoj strani, to su oni čija su srca bolesna i sumnjičava.

Kur'an za njih kaže: Takvi su nasilnici! (El-Mii 'ide, 4), ili:
Takvi nisu vjernici! (En-Nur, 47)
Kur'an je nedjeljiva cjelina
Kur'an je cjelina koja nije podložna dijeljenju. Njegova

učenja i odredbe međusobno su povezani i jedni druge nado-
punjuju. Veza među njima je poput organizma čiji su dijelovi
međusobno povezani i oslanjaju se jedan na drugi. Zato nije
dozvoljeno da se odvoji jedan ili više njegovih dijelova od
ostalih, jer islamsko vjerovanje ( 'akfda) daje impulse ibadeti-
ma, ibadeti opet napajaju moral, a svi zajedno afirmišu prak-
tičnu i vjerom uređenu stranu života.
Nije dozvoljeno po logici vjerovanja, a ni po logici ra-

zuma, da musliman kad (pro)čita 183. ajet sure El-Bekare: O
vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili, nakon toga kaže: - Čuo
sam i pokoravam se!, a kad pročita 178. ajet istoimene sure u
kojem stoji: O vjernici! Propisuje vam se odmazda (qisiis) za
ubijene, kaže: - Čujem, ali se ne pokoravam!
Zašto je tako? Zato što se prvi ajet odnosi na obredoslov-
lje ( 'ibadiit), a drugi na islamsko krivično pravo (el- 'ukubiit).
Ukoliko bi čovjek postupio onako kako smo rekli da nije doz-
voljeno, onda bi to značilo da je čovjek postao revizor Alla-
hovih zakona, tj. da uzima od njih i odbacuje, prihvata i ne
prihvata, a sve to isključivo po svom nahođenju. A kada Allah,
dželle šanuhu, nešto presudi, onda niko nema pravo ništa do-
dati niti oduzeti!
180
ČOVJEK I KUR'AN
Evo još nekih primjera:

U poznatom ajetu iz sure El-Bekare, koji se naziva A}etu-
l-Kursi, Allah, dželle šanuhu, kaže: Allah je - nema Boga osim
njega - Živi i Vječni! Ne obuzima ga ni drijemež ni san! U toj
suri nalaze se i ovi ajeti: O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka
kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto
vam onda, nek znate, rata od Allaha i poslanika Njegova! A ako
se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga
oštetiti, niti ćete oštećeni biti. (El-Bekare, 278, 279) Nije dozvo-
ljeno čovjeku da prihvati značenje prvog ajeta a odbaci ajete o
kamati zato što se, navodno, iijetu-l-Kursz odnosi na vjerovanje
a ajeti o kamati na međuljudske odnose, tj. na uređenje društva.
Isti je slučaj i sa onim ko prihvati 6. ajet sure El-Ma 'ide
u kojem se kaže: O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite,
lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, a u isto vrijeme na
priznaje 38. ajet iz iste sure u kojem stoji: Kradljivcu i kradlji-
vici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što
su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.
Ili, npr„ onaj ko prihvata ova dva ajeta: O vjernici, ne
uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo
ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pre(jeruju. !jedi-
te ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se
Allaha u kojeg vjerujete (El-Mii 'ide, 87-88), ali u isto vrijeme
odbacuje sljedeće: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice
za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo qjelo; zato se toga
klonite da biste postigli što želite. (El-Mii 'ide, 90)
Također, onaj ko prihvata 77. ajet sure El-Hadždž: O
vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i
dobra qjela činite da biste postigli ono što želite, ne smije od-
baciti ajet koji je poslije njega: I borite se, Allaha radi, onako
kako se treba boriti. (El-Hadždž, 78)
181
Interesantno je da postoje ljudi koji čak jedan ajet cije-

paju, kao što je slučaj sa 78. ajetom sure El-Hadždž, u kojem
Allah, dželle šanuhu, kaže: Klanjajte namaz i dijelite zekat!
Naime, ti ljudi govore: - Prihvatit ću namaz, a neću zekat, jer
namaz je vjerski obred u vezi s čistoćom duše, dok je zekat
obaveza koje se odnosi na imetak i ekonomiju, zato ću ja pri-
hvatiti namaz, ali ne i zekatl?
Takva parcijalno pristupanje i rasparčavanje Allahove,
dželle šanuhu, Knjige je, uistinu, veoma opasna i štetna po-
java. Oni koji tako postupaju upuštaju se u veoma opasno
područje, s obzirom da oni, na taj način, sami sebi daju pre-
rogative vrhovnog suda koji donosi i poništava odluke, pri-
hvata i odbija ono što želi od Božijih propisa po mjerilima
vlastitih hirova i strasti! Allah Uzvišeni, u Kur 'anu časnom,
upozorava na štetnost takvog odnosa prema Njegovoj Objavi,
pa kaže:
53~ ;;_:~ ~ ~3 ~1l;J1

Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacu-
jete? I Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu po-
niženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. A
Allah motri na ono što radite. To su oni koji su život na ovom
svijetu pretpostavili onom na budućem, zato im se patnja neće
olakšati niti će im iko u pomoć priteći. (El-Bekare, 85, 86)
Potrebno je, također, istaći da u islamu postoji ono što se
stručno naziva el-ma '!Umu mine-d-dini bi-d-darure, a označa-
182
ČOVJEKIKUR'AN
va ono što je u vjeri nužno poznato, tj. što nema potrebe doka-
zivati argumentima jer je svakom poznato, i običnom svijetu
i učenjacima. To se odnosi na sva kur'anska učenja koja se
moraju primijeniti i u tome nema razlike između onog što se
naziva duhovnim i onoga što se naziva materijalnim, kao ni
onoga što se smatra vjerskim i onoga što se naziva dwl}aluč
kim.
Takvi termini i nazivi ne postoje u Allahovoj, dželle ša-
nuhu, Knjizi, niti postoje značajne razlike između tih pitanja
sve dok se to nalazi u domenu onoga što je Allah naredio ili
zabranio.
Ko otvori Kur'an i pročita početak sure El-Bekare, prvo
na što će naići je iznošenje osobina bogobojaznih i upućenih
za koje Allah, dželle šanuhu, kaže: Onima koji u nevidljivi
svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio onoga
što im Mi budemo davali. (El-Bekare, 3) Evidentno je da je
Allah, dželle šanuhu, u ovom ajetu zajedno spomenuo tri as-
pekta vjere: imanski (vjerovanje u gajb), obredoslovni (obav-
ljanje namaza) i materijalni (udjeljivanje od onog što je Allah
dao).
Isti slučaj je i u ostalim kur'anskim surama u kojima se
ne pravi razlika između tih aspekata. To jasno možemo vidjeti
na početku sure El-Enjal (2-5. ajet) i sure El-Mu 'minun (1-11.
ajet), zatim u suri Eš-Šurii (36-39. ajet). O tim aspektima vjere
govori se u i suri El-Furkiin (63-76. ajet) prilikom opisivanja
Allahovih robova ( 'ibiidurrahmiin ), kao i u suri Ez-Ziirijiit
(15-19. ajet) pri iznošenju osobina dobročinitelja (muhsinun)
i na drugim mjestima u Kur 'anu časnom.
Slično je i kada su u pitanju kur'anske naredbe, zabrane ili
oporuke. Kao primjer za to možemo navesti deset kur'anskih
zapovijedi u suri El-En 'iim: Reci: "Dođite da vam kažem šta
183
Safvet Halilović [ ŠTAKUR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
vam Gospodar vaš propisuje ..." (El-En'čim, 151-153), kao

mudre oporuke u suri El-Isrči ': Gospodar tvoj je zapovjedio
da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo čini
te ... (El-Isrči ', 23-39)
U svim tim ajetima zajedno se spominju pitanja koja u
isto vrijeme tretiraju vjerovanje, ibadet i moral (etiku). Neka
od tih pitanja odnose se na budući svijet (ahiret), a neka na
ovaj (dunjaluk). Neka se, opet, tiču pojedinca a neka zajedni-
ce i porodice. Međutim, evidentno je da je sve to navedeno u
kontekstu i nizu koji obrazuje jednu cjelinu u kojoj nije ništa
odvojeno jedno od drugog niti je nečim posebno označeno.
Ponekad Kur'an upotrebljava istu formu pri naređivanju
onog što ljudi smatraju različitim, s obzirom da se odnose na
različite segmenta života. Takva je npr. forma: Kutibe 'alej-
kum, a znači: Propisuje vam se. Ona je upotrijebljena u slje-
dećim ajetima: O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubi-
jene. (El-Bekare, 178); Propisuje vam se, kao obaveza za one
koji se Allaha boje„. (El-Bekare, 180); O vjernici! Propisuje
vam se post (El-Bekare, 183); Propisuje vam se borba. (El-
Bekare, 216)
Evidentno je, dakle, daje u svim navedenim ajetima upo-
trijebljena ista forma: kutibe 'alejkum. Ta forma ukazuje na
pojačano traženje izvršenja tih naredbi (vadžiba i farzova).
Vidimo da je upotrijebljena za kisas, a on je dio islamskog
krivičnog prava. Upotrijebljena je i za oporuku (vesijjet), koja
je dio mua'melata. Upotrijebljena je i za post koji pripada
obredoslovlju, džihad koji je dio ratnog prava, itd. Sve su to,
dakle, Allahove, dželle šanuhu, naredbe vjernicima.
Ko pomno proučava Kur'an zapazit će da se, pri-
likom obrazlaganja kur'anskih propisa (naredbi i zabrana)
međusobno povezuju njihovi duhovni, materijalni, moralni,
184
ČOVJEK I KUR' AN
društveni i ekonomski aspekti, bez razdvajanja i pravljenja ra-

zlike među njima.
Tako Kur'an obrazlaže naredbu za obavljanje namaza mo-
ralnim uzrokom, kad kaže: I obavljaj namaz, namaz, zaista, od-
vraća od razvrata i od svega što je ružno. (El- 'Ankebut, 45)
Kur'an opravdava naredbu zekata (imovinske islamske

obaveze), također, moralnim motivom i veli: Uzmi od dobara
njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.
(Et-Tevbe, 103)
Kur 'an obrazlaže propisivanje hadža- koji je obredoslov-
na radnja - ekonomskim, socijalnim i duhovnim motivima i
kaže: I oglasi ljudima hadždž! - dolaziće ti pješke i na kamila-
ma iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i
da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojima ihje
Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. (El-Hadždž, 27-28)
Također, Kur'an je obrazložio zabranu alkohola i kocke
i okarakterizirao ih nečim što je odvratno i što je šejtanski
posao - motivom koji je socijalne i duhovne naravi: Šejtan
želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i
mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza
odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (El-Mii'ide, 91)
To bi, dakle, bila kur'anska maksima: povezati sve se-
gmente života u jednu, neraskidivu cjelinu, jer su oni u islam-
skom svjetonazoru, doista, tako i povezani. O tome su, tokom
muslimanske povijesti, napisana brojna djela. 139
139 Smatramo korisnim, ovom prigodom, uputiti na tri veoma značajna

djela koja je napisao uvaženi profesor šejh Jusuf el-Karadavi, a to
su: El-Imanu ve-l-hajiit (Vjera i život), El- 'Jbadetu fi-l-islam (Razu-
mijevanje ibadeta u islamu), Šumiil-l-isliim (Sveobuhvatnost islama).
Svako od navedenih djela doživjelo je brojna izdanja diljem islam-
skog svijeta.
185
ČOVJEK I GRIJEH - KUR'ANSKO
POIMANJE
Uvod
Čitajući Kur'an odmah se uočava da se na stranicama

ove časne Knjige učestalo govori o grijesima i grješnicima.
Kur'an naglašava da su prijašnji narodi bili kažnjavani i uni-
štavani upravo zbog grijeha koje su činili. Brojni su kur'anski
tekstovi u kojima se o tome govori. Također, Allahov Posla-
nik, alejhisselam, je u brojnim hadisima upozorio na pogubne
posljedice grijeha i griješenja po čovjeka i svijet u kojem on
živi, upućujući vjernike i vjernice da se čuvaju svih vrsta gri-
jeha, na svakom mjestu i u svakom vremenu.
U Kur'anu časnom se ističe da su nedaće, tegobe i nepri-
jatnosti s kojima se čovjek susreće u svom životu, zapravo,
rezultat njegovog griješenja i udaljavanja iz Allahovog okrilja
i puta na koji je On ukazao šaljući Svoje poslanike i vjerovje-
snike.
U ovome poglavlju pokušali smo odgovoriti na nekoliko
važnih pitanja:
- Šta je to grijeh i može li se on definisati? Mnogi ljudi,
iako često čuju ovu riječ, ne znaju šta je to, zapravo, grijeh.
187
- Šta su to veliki grijesi i koji je kriterij na osnovu kojeg se

određena radnja ili prijestup svrstava u velike grijehe?
- Koliko ima velikih grijeha?
- Može li se sačiniti lista velikih grijeha?
- Kakve posljedice izazivaju grijesi u životu ljudi?
- Kako se osloboditi kazne za učinjeni grijeh?
Nastojali smo da, tražeći odgovore na navedena pita-

nja, nađemo utemeljenje u primamim islamskim izvorima
i navedemo argumente iz Kur'ana, vjerodostojnih hadisa
Allahovog Poslanika, a.s., ili konsenzusa (idžma ') islamskih
učenjaka.
Priprema ovog poglavlja, koje je u potpunosti novo s ob-

zirom da ga u prvom izdanju ove knjige nije bilo, trajala je
oko tri mjeseca. Konsultovana je brojna islamska literatura,
naročito iz područja tefsira, hadisa, akaida i fikha. Također,
obavljeni su, u više navrata, poduži razgovori i konsultacije
s našim istaknutim bosanskim alimima, posebno sa uvaže-
nim fetva-i eminom prof. dr. Enesom Ljevakovićem, kojem, i
ovom prilikom, iskazujemo zahvalnost na odvojenom vreme-
nu i veoma korisnim savjetima i uputama koje je dao.
Allaha Uzvišenog molimo da nagradi sve one koji su, na
bilo koji način, pomogli u pripremi ovog važnog poglavlja,
za koje se nadamo da će biti koristan priručnik svima onima
koji žele da se, u vremenu masovnog širenja grijeha, što ima
pogubne posljedice po čovjeka i svijet u kojem on živi, upo-
znaju s islamskim poimanjem grijeha i onoga što griješenje
uzrokuje u životu ljudi.
188
ČOVJEK I GRIJEH - KUR' ANSKO POIMANJE
Islamski pogled na grijeh i griješenje
Čovjek je biće koje je sklono griješenju. To proističe iz

činjenice da je čovjek biće
koje je obdareno slobodnom vol-
jom i mogućnošću izbora. Drugim stvorenjima na Zemlji nije
ostavljena mogućnost da griješe budući da nemaju razuma i
slobode izbora.
U kur'anskom kazivanju o prvom čovjeku Ademu, a.s„
ističese da je on pogriješio, jeo je od plodova zabranjenog
drveta. Ali, on u tom grijehu nije ustrajao niti je nekog drugog
optuživao da je kriv za taj grijeh, nego je priznao krivicu, po-
kajao se i zamolio Stvoritelja za oprost. Nakon takvog iskre-
nog pokajanja Allah, dž.š„ mu je oprostio.
Ovo kazivanje o Ademu, a.s„ aludira da će i njegovo po-
tomstvo griješiti. Svaki čovjek je izložen griješenju i može
pogriješiti. Izuzetak su jedino Božiji poslanici, koji su pod
Allahovom zaštitom s obzirom da su određeni za ulogu vjero-
vjesništva i da trebaju biti uzor u koji će se ljudi ugledati.
Mnogi su uzroci zbog kojih čovjek griješi. Pored svoje
tjelesne konstitucije (Kur'an ističe da je čovjek stvoren kao
slabašno stvorenje), čovjek ima strasti i prohtjeve, koji gače
sto navode na grijeh. Tu su i mnoge negativne ljudske osobi-
ne, kao što su pohlepa, zavist, oholost, zloba, samodopadlji-
vost itd., koje čovjeka vode u grijeh i prekoračivanje granica. 140
140 Neki islamski učenjaci navode da svaki čovjek u sebi potencijalno

nosi sedam svojstava koja ga snažno vuku prema grijehu. Oni ta svoj-
stva nazivaju unutrašnjim "napastima", a to su: 1. oholost, 2. pohle-
pa, 3. strast, 4. bijes, 5. zavist, 6. mržnja i 7. zloba. Zbog toga se u
Kur 'anu časnom ističe da Džehennem ima sedam vrata I kapija (u 43.
i 44. ajetu sure El-Hidžr kaže se: Za sve njih (one koji budu slijedili
prokletog Jblisa) mjesto sastanka Džehennem će biti, on će sedam
189
Naravno, ne smije se zanemariti ni prokleti šejtan, koji navodi

ljude na griješenje. On je poznat i po imenu Iblis, što znači da
je njegova suština, Allah ga prokleo, upravo u tome da prika-
zuje neistinu istinom i uljepšava zlo, laž, razvrat i ostale ne-
valjalštine kako bi ih ljudi vidjeli kao nešto dobro i pozitivno.
Iblis ima svoje pomagače i među ljudima, koji se udružuju i
koriste mnoga sredstva da bi promovirali grijeh i griješenje.
U brojnim kur'anskim tekstovima ističe se da su sve ne-
daće i neprijatnosti s kojima se čovjek susreće u životu na
ovome svijetu, zapravo, rezultat ljudske djelatnosti koja nije
usklađena s Božijim redom i zakonima koje je On propisao.
Dakle, grijesi su glavni razlog svih ljudskih patnji i problema.
Zbog toga je veoma važno govoriti i pisati o ovoj problema-
tici, kako bi se ljudi čuvali od grijeha jer jedino tako mogu
ostvariti sebi i svijetu u kojem žive mir, sreću i sigurnost. U
brojnim kur'anskim tekstovima ističe se da su prijašnji narodi
kažnjavani još na ovome svijetu upravo zbog grijeha koje su
činili. Ta kazna bi često u potpunosti uništila pojedine narode.
A u vezi s ahiretskom kaznom, koja čeka one koji nisu bili
poslušni Allahu i Njegovom poslaniku, Kur'an časni kaže:
"' .i
~
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova
dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On će u va-
tru baciti, u kojoj će vječno ostati,' njega čeka sramna patnja.
(En-Nisa', 14)
kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći!) jer svaka od
navedenih osobina vodi ka jednim od sedam džehennemskih vrata.
Vidjeti. Mr. Mustafa Prljača, Grijeh i njegove posljedice, Takvim za
2011. godinu, str. 105.
190
ČOVJEK I GRlJEH - KUR' ANSKO POIMANJE
Ukratko, grijesi su poroci i zla koja razaraju i duhovnu i

fizičku supstancu čovjeka i zato se grijeha treba čuvati i suz-
bijati ih jer su njihove posljedice teške i pogubne, kako za
pojedinca tako i za cjelokupnu ljudsku zajednicu. O tome će
se u narednom tekstu govoriti opširnije.
Suprotno kršćanskoj ideji da je čovjek rođen grješan, ili
učenju hinduizma da je on izvorno nizak i nečist pa mora
mučno posrtati kroz dugi niz seoba prema konačnom cilju
savršenstva, Kur 'an tvrdi daje čovjek rođen čistim i potenci-
jalno savršenim. U vezi s tim u Kur'anu se kaže:
/ ,.... / ; / / fa o/ ; ,.,,,.... o o / o,.... / o ,....,....
-~G F I ;t.;;;~ ? . r-',,_,z ~I J 0~)11 l:.il>- .u)

// uLd-~1 \~ ~3 ~ ;_w\ ~l/
,.... / / ,,.. /
Uistinu, mi čovjeka stvaramo u najboljem obliku, a za-

tim ga dovodimo u najniži mogući, izuzimajući samo one koji
budu vjerovali i dobra djela činili. (Et-Tin, 4-6)
U ovim ajetima izražena je doktrina da je čovjek izvorno
dobar i čist, kao i to da nevjerovanje u Allaha, dž.š„ i odsustvo
dobrih djela može razoriti njegovu izvornu čistoću. S druge stra-
ne, čovjek može zadržati, ili ponovno zadobiti, to izvorno stanje
ako shvati Božiju Jednoću i potčini se Njegovim zakonima.
Kur'an časni je kategoričan u tome da ne postoji nika-
kakav prvi, odnosno nasljedni grijeh, jer je takav koncept u
suprotnosti ideji oJ Božijoj „ pravednosti.
/ U Kur'anu časnom
se naglašava: c.S)-i ~j.J o~jlj ~j ~j Niko neće nositi tuđi teret.
(El-Isra ', 15) S obzirom da nema nikakvog nasljednog gri-
jeha, isto tako nema ni univerzalnog iskupljenja čovječanstva.
Iskupljenje i osuda su individualni, a u vezi s tim Kur'an časni
ističe: ,__;..;:,, L. ~l 0~/U u-) 0i.J .. .čovjekova je samo ono što
sam uradi. (En-Nedžm, 39)
191
SafVet Halilović \ ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
Definicija grijeha
U islamskim izvorima koristi se više izraza za grijeh:

~l I lff ithm (pl. atham), ~; !~ _;,; dhenb (pl. dhunub),
1
~ I ($"'L.,._., 'isyan, ma 'siyet (pl. me 'asl), .Jj.J I )j3 i wizr
(pl. ewzar), ~ !J~fisq (pl.fusuq), ~ /4_tJz;.. khatz'e (pl.
khatiiyii), ~ / .:;;~ seyyi 'e (pl. seyyi 'at) i dr. U tefsirima se
navodi da svaki od navedenih izraza ukazuje ne neki detalj i
dimenziju pogubnosti grijeha, a zajedničko im je da svi uka-
zuju na postupanje koje nije usaglašeno s onim što su o tome
rekli Allah, dž.š„ i Njegov poslanik Muhammed, a.s. Dakle,
grijeh je sve ono što se čini suprotno onome kako se o tome
izrazio Allah i Njegov poslanik.
Istaknuti islamski učenjak šejhu-1-islam Ibn Tejmijje gri-
jeh definiše ovako:
,/ / r# / / / / O~ /O !)/.// !J. j
~~)\'-?JJI .&1 ;t WJ~ ~" ~rl ;~1 w~ ~ ;: ~ ~ l\

/ / /
,.,,,.... ;;. ,.,. o,.,, ,.,,.,
~ .ili 0 ~ Jj;t d.:~ //
"Grijeh je postupanje suprotno propisima Šerijata. Sva-

ko onaj ko postupa suprotno onome što je Allah, dž.š„ propi-
sao putem Svojih poslanika i objavljenih knjiga - takav čini
grijeh. " 141
Neki islamski učenjaci su grijeh definisali na sljedeći na-
čin:
JJ. ,,.. .....o J. 0...-0 „ -'
~~i ~ .:J_:S _ji ,~G~I ~_; "~G;li1 .:J_:S ~ :4: ,a.;~ li
/ ,,.., / ,.... „ ,.... /
,.... -;;; ~ / ,.... ,.... j.
~~~)G 'rL.J~.&1~~~ ~~~_ji,~~ ~~!3
141 lbn Tejmijje, Medžmu'u-l-fetava, VIII, str. 269.
192
/ -;:; / /O /0 -;:; -;:; J. /
~i ~~lkJ10\J~G09~1 ~ r-L-' ~ .&1 ~~_,..:~_;i:~ .&1 ._;;.

0
au1
"Grijeh je izostavljanje onoga što je naređena ili činjenje
onoga što je zabranjena. Drugačije kazana, grijeh je neizvrša-
vanje onoga što suAllah, dž.š., i Njegov poslanik, a.s., naredili
i propisali da se radi, odnosno činjenje onoga što su zabranili.
To obuhvata čovjekove riječi i djela, i javno i tajno." 142
Iz navedenih definicija jasno je da se grijesi svrstavaju u
dvije osnovne vrste: neizvršavanje naređenog i činjenje za-
branjenog.
To je došlo do izražaja odmah, na početku čovjekovog
postojanja, kada je Allah Uzvišeni naredio melekima da se
poklone (učine sedždu) Ademu, a.s. To su učinili svi, osim
lblisa, Allah ga prokleo, koji je odbio da se pokori. On, dakle,
nije izvršio ono što je naređena i njegov grijeh spada u prvu
vrstu. Time je na sebe navukao Božije prokletstvo i trajan iz-
gon iz Njegove milosti.
Ademu, a.s., bilo je zabranjena da jede plodove jednog
drveta, ali je on tu zabranu, po Iblisovom nagovoru, prekršio.
Dakle, on je učinio ono što je zabranjena i njegov grijeh spa-
da u drugu vrstu. Za razliku od lblisa, 1.a., koji se uzoholio i
počeo raspravljati sa Svevišnjim Stvoriteljem, Adem, a.s., je
izrazio kajanje, zamolivši Allaha da mu oprosti. On, dakle,
nije ustrajao u grijehu, već je priznao svoju krivnju, pokajao
se i Allah Uzvišeni mu je oprostio.
U ovome je velika pouka za potomke Ademove: pogrije-
šiti je, na izvjestan način, svojstveno čovjeku. Adem, a.s„ je
pogriješio, ali nije ustrajao u grijehu, nego se pokajao. Tako i
142 Hamid el-Muslih, El-Me 'iisz ve iisiiruhii, str. 30.
193
njegovi potomci treba da čine, kada pogriješe treba da osjete

kajanje i zamole Svemilosnog Allaha za oprost. Ne smiju sebi
dopustiti da ustrajavaju u grijehu jer pogriješti jeste ljudska
osobina, ali ustrajavati u grijehu nije ljudska, već ibliska oso-
bina. Onaj ko se poistovjeti s prokletim Iblisom ide putem
vlastite propasti.
U jednom hadisu Allahov Poslanik, a.s., je rekao:
,.,.-: ,..,,.... -;;; o,.... ,..... ,,., _,. .6-
~01 ~ ~ 0\ ~ ~_?3 ~..>.'.L.;, J ~[.;. ~ ~)'I

/ / /
"Grijeh je ono što (vjernika) kopka u prsima, a za šta ne bi

volio da saznaju ljudi." (Prenosi Muslim u Sahihu)
Ovo je izuzetno korisno uputstvo za definisanje grijeha, s
tim što treba imati u vidu da čovjek, ukoliko ustrajava u grije-
šenju, može zapasti u stanje kada gubi savjest i usvaja grijeh
kao nešto normalno. Stoga je Allahov Poslanik, a.s., upozorio
na opasnost grijeha rekavši:
,.... ,,.,,..., ,9 o;. o,.... ;.~,,,., ,....:"'o~,....,..., Zi"
~· /~ l~u. ~1;' / ~ ~
~ J - ; ~ / ~
J ~ ~ lk>-1 l~I ~I 01
„,.... / „ ,.... ; • ;
;. J. J. o,.... J. / /. o ;. o,.... ,. . / /o
0~1 ~.:; .y.; p; J.;- ~ ~j,.... ;~ 0J)

,,...
-~ ~ ~\.JJ ~::~G / /
0~ \y\.5 t_;
o
~ 0G ~ -:J.s .&1 ~~ t.?~1

J. ,....
r-;r J. J. ,,.., ,,.. o .;;; / X, ,,..,,.. .z;;
"Kada čovjek učini neki grijeh, na njegovom srcu se is-

piše jedna crna tačka, pa ako se pokaje i zatraži oprost, nje-
govo srce se očisti, a ako se ne pokaje, ta tačka se povećava
dok potpuno ne prekrije njegovo srce." (Prenose Et-Tirmizi i
drugi)
Ovim hadisom ukazuje se na to da grijesi prekrivaju
čovjekovo srce i uzrokuju njegovo duhovno sljepilo i smrt.
Naravno, iskreni vjernici takvo stanje sebi nikada neće do-
pustiti.
194
ČOVJEK I GRIJEH - KUR'ANSKO POIMANJE
Vrste grijeha
Grijesi se razlikuju po svojoj štetnosti i zauzimaju razli-

čita mjesta na skali grijeha. Shodno tome, razlikuju se i po
posljedicama koje izazivaju, što su posljedice teže, teži je i
grijeh.
Grijesi se mogu podijeliti po više osnova. S obzirom na
to prema kome se čine, gijesi mogu biti grijesi prema Allahu
i grijesi prema Njegovim stvorenjima. Zavisno od toga da li
se čine u osami ili javno, grijesi se mogu podijeliti na tajne
i javne. Također, u odnosu na organe kojima se čine, grijesi
se dijele na vidljive (kao što su grijesi ruku, očiju, stomaka,
spolnog organa itd.) i nevidljive (tj. unutarnje grijehe, koje čo
vjek čini srcem i dušom kao npr. nevjerovanje, zavist, mržnja,
neiskrenost, pakost itd.). 143
Najpoznatija podjela grijeha je na "velike i male". 144 Neki
islamski učenjaci kažu da mali grijesi, zapravo, i ne postoje.
Oni to obrazlažu time da je neizvršavanje svega onoga što su
143 Od savremenih autora veoma korisno djelo o unutarnjim (batin) gri-

jesima napisao je uvaženi alim prof. dr. Muhammed Se'id Ramadan
el-Buti. Djelo se zove Biitinu-l-ithmi i bilo bi veoma korisno prevesti
ga na bosanski jezik.
144 U nekim djelima na bosanskom jeziku spominje se podjela grijeha
na: "male, velike i teške". Teško je ustanoviti ko je uveo ovu treću
kvalifikaciju: "teški grijesi". Time se, vjerovatno, mislilo na tzv. mu-
biqate, s tim što takav prijevod nije dobar jer riječ miibiqiit znači uni-
štavajući ili najveći veliki grijesi. Ukoliko se ona prevede kao "teški",
time se otvara mogućnost razumijevanja da veliki grijesi nisu "teški",
što je apsolutno pogrešno. Na našim prostorima je već bilo slučajeva
da pojedini ljudi, kada budu upozoreni da određeni prijestupi ili rad-
nje spadaju u velike grijehe, kažu: "Da, ali to nisu teški grijesi(?)."
Zato termin mubiqat ne bi trebalo tako prevoditi.
195
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
Allah Uzvišeni i Njegov Poslanik, a.s., naredili ili zabrani-

li - grijeh, a kur'anska preporuka je da se treba čuvati svih
grijeha, bez obzira koje veličine oni bili, jer treba imati u vidu
to prema kome se grijeh čini a ne vrstu grijeha. Bilo koja ne-
pokornost UzvišenomAllahu, Kojije Stvoritelj i Uzdržavatelj
svih svjetova ili Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s„ jeste
nešto loše i što nije dobro za čovjeka, pa se toga treba čuvati.
Međutim, ovo mišljenje nije utemeljeno jer Allah, dž.š., u
Kur'anu časnom, na nekoliko mjesta spominje da postoje "el-
kebaJr", tj. veliki grijesi. Tako, npr., u 31. ajetu sure En-Nisa'
Allah Uzvišeni kaže:
Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam za-

branjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest
ćemo vas u divno mjesto.
Termin kebairu-l-ithmi (veliki grijesi) spominje se na dva

mjesta u Kur'anu: u 37. ajetu sure Eš-Šura i 32. ajet sure En-
Nedžm. U suri En-Nedžm, to dolazi u poređenju s terminom
el-lemem (mali grijesi):
~ r d ~V,
~1 ;..~111 ~1H.J""'-:~lj
s-aG1 Llj
/ / 1 /. (;\1/ ('""'~~1/tš5/·:::f:
• _7, .
JJI
. / ·• if.. /
One koji se b;du klontli velikih grijeha i razvrata, a one
bezazlene (male grijehe) On će oprostiti jer Gospodar tvoj,
zaista, mnogo prašta.
Na osnovu navedenih kur'anskih iskaza jasno je da po-
stoje el-kebiiir ili kebairu-l-ithmi, tj. veliki grijesi. Sada se
postavlja logično pitanje šta je to veliki grijeh i može li se on
definisati?
196
Preciznu i temeljitu definiciju velikog grijeha dao je imam

Ez-Zehebi, u svom čuvenom djelu Kitabu-l-kebair (Knjiga o
velikim grijesima), gdje kaže:
; ,,.. ,. . "' ,.....o ,. . , o.! ~ ,. . ,! ;. y. ,.,-
;
PG G)G ~L5 ~i.li J. ~ ~ ~ J5 ~I"
~ ;G;- ji • ;_;
,. . ;.,,,.. .,J.',.... / / ;
o/
0L.:J ~~u &Jji.~~ ji~ ji '"7"'1J; ~ ;;~1 J ~

/ / ,,... ,..., ...... ?,,.. ~ ? ,.... ...... / /
"~· ~.&1
- I~~~ .. '.) ~
"
"Veliki grijehje svaki prijestup za koji je predviđena šeri-
jatska kazna (hadd) na ovome svijetu (kao što su npr. ubistvo,
zinaluk, krađa), ili u vezi s tim činom postoji prijetnja, kazna
ili prokletstvo na Budućem svijetu (Ahiretu). Također, u veli-
ke grijehe ubrajaju se djela čije počinioce je prokleo Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." 145
O problematici velikih grijeha pisali su brojni učenjaci.
Jedno od najpoznatijih djela u toj oblasti na arapskom jeziku je
Kitiibu-l-kebiiir (Knjiga o velikim grijesima), koje je napisao
istaknuti islamski učenjak Šemsuddin ·ez-Zehebi (umro 748.
god. po H./1347). U toj knjizi je pobrojao sedamdeset velikih
grijeha. Opširno djelo iz ove oblasti napisao je na arapskom
jeziku Ibn Hadžer el-Mekki el-Hejtemi (umro 974. god. po
H ./ 1566.) koje je naslovio Ez-Zevadžir 'an iqtiriifi-l-kebair
(Odvraćanje od činjenja velikih grijeha). U ovom djelu autor
je pobrojao 467 velikih grijeha. 146 O ovoj tematici pisali su i
drugi autori na arapskom jeziku.
145 Ez-Zehebi, Kitabu-l-kebair, str. 7.

146 Do ovako velikog broja velikih grijeha autor je, vjerovatno, došao
zbog toga što je, vjerovatno, proširio kriterij za određivanje velikog
grijeha pa je u to svrstavao i one radnje okojima nema usaglašenog
stava islamskih učenjaka, ili je, pak, određene prijestupe, koji se
mogu svrstati u jednu vrstu grijeha, raščlanjivao i brojao ih kao za-
sebne radnje.
197
SafVet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
Na bosanskom jeziku opširno djelo iz ove oblasti napi-

sao je dr. Fuad Sedić, profesor hadisa i hadiskih znanosti na
Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. Djelo je naslov-
ljeno Veliki grijesi i u njemu je navedeno, uz vrijedne komen-
tare i pojašnjenja, 11 O velikih grijeha.
Koliko ima velikih grijeha?
Neki islamski učenjaci smatraju da ima samo sedam veli-

kih grijeha. To mišljenje argumentiraju hadisom koji prenose
Buharija i Muslim u svojim zbirkama od Ehu Hurejre, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
• 4~ ~~\" :JL; ~:; ~J :41JyJ4~ •"..:.i~)I ~i> li ~I"

Y, o' O / J. o,..... i.iJ /O ,:;:; O/ J. /
J5G •1..-::11 J~ JSG •J.J.-~ '1141 ~.;JI ~1 j..JJ, ~G

,..... ,..... / ,..,
,... Jb ,,,.. ,..... ,.... ,Sb ;;.o,..... ,.., ...-: ~,.... ,..
"~~j.tl ~~WI ~~I J.U_,, ~)i f~ Jp\J • Li~I

"Klonite se sedam velikih grijeha!" Ashabi su upitali:
"Koji su to grijesi, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Širk
(pripisivanje Allahu druga), sihir (bav ljenje sihirorn/magij om),
bespravno ubijanje, otimanje imetka siročeta, konzumiranje
kamate, bježanje s bojnog polja i potvaranje poštenih i čednih
vjernica da su nemoralne."
U jednoj drugoj predaji koju, također, prenose Bu-
harija i Muslim navodi se da su "najteži veliki grijesi: širk,
neposlušnost roditeljima i lažno (krivo) svjedočenje". Postoji
predaja u kojoj se navodi da su "veliki grijesi: širk, bespravno
ubijanje, neposlušnost roditeljima i krivo svjedočenje". (Ovu
predaju prenosi Muslim u svome Sahihu)
198
Dakle, evidentno je da postoji više predaja u vezi s brojem

velikih grijeha. U jednoj se navodi da je to sedam grijeha, u
drugoj tri a u trećoj četiri grijeha. O čemu se, zapravo, radi?
Interesantno je da istaknuti islamski učenjaci iz generacije
ashaba, poput Ibn Abbasa, r.a„ ove predaje nisu razumijevali
na način da se tu radi o striktnom pobrojavanju velikih grije-
ha, već navođenju primjera ili spominjanju najvećih i najtežih
velikih grijeha. To, ni u kom slučaju, nije ograničavanje ve-
likih grijeha na navedene brojeve. U tom pogledu zabilježeno
je da je Ibn Abbas, r.a„ jednom prilikom, bio upitan o velikim
grijesima, tj. da li je to samo sedam grijeha? On je na topi-
tanje odgovorio: "Prije će biti da je to sedamdeset grijeha." U
drugoj verziji ove predaje, koju prenosi Ibn Abbasov učenik
Se>id ibn Džubejr, navodi se da je on rekao: "Prije će biti da
velikih grijeha ima sedam stotina, nego sedam." 147 Dakle, jas-
no je da se u navedenoj predaji nije mislilo da se time veliki
grijesi ograničavaju samo na sedam prijestupa.
Također, potrebno je imati u vidu da broj sedam u arap-
skom jeziku često biva upotrijebljen za izražavanje mnoštva,
a ne za detaljno pobrojavanje i ograničavanje nečega. Istak-
nuti muslimanski učenjak imam En-Nevevi u svom komen-
taru na Muslimov Sahih, u vezi s navedenim predajama o
velikim grijesima kaže: "Što se tiče Poslanikovih, a.s„ riječi
da je sedam velikih grijeha, tu se misli na to da i navedenih
sedam grijeha svakako spada u velike grijehe. Navedeni grije-
si spomenuti su zbog toga što se tu radi o najtežim velikim
grijesima, ili zbog toga što su to grijesi koji su bili rašireni u
vrijeme džahilijeta." 148
147 U vezi s ovim predajama vidjeti Taberijev i Kurtubijev tefsir, tumače

nje 31. ajeta sure En-Nisa '.
148 Vidjeti: En-Nevevi, Šerh Sahihi Muslim.
199
U nastavku ćemo, shodno navedenoj definiciji, iznijeti

popis velikih grijeha koji je naveo imam Ez-Zehebi u svom
čuvenom djelu Kitiibu-l-kebiiir (Knjiga o velikim grijesima).
Ovo djelo se, inače, smatra jednim od najpoznatijih i najvaž-
nih djela u ovoj oblasti. Naravno, potrebno je imati u vidu
da ni to nije konačna lista velikih grijeha, već pokušaj da se
na jednom mjestu sakupi što veći broj radnji i prijestupa koji
se, prema islamskom učenju, smatraju velikim grijesima ko-
jih se treba čuvati, a u slučaju da ih je čovjek počinio, za njih
treba učiniti tevbu (pokajanje). Svaku od navedenih radnji ili
svojstava popratit ćemo kraćim komentarom, kako bi čitalac
dobio najosnovnije informacije u vezi s prijestupom koji ima
status velikog grijeha.
Lista velikih grijeha

(prema knjizi Kitiibu-l-kebiiir)
1. Širk (pripisivanje Allahu druga ili saučesnika). Širk

je najteži grijeh i, po slovu Kur 'ana, to je neoprostiv grijeh:
Uistinu, Allah neće oprostiti da Mu se čini širk (neko drugi
smatra ravnim), a oprostit će, kome hoće, ono što je mimo
toga. (En-Nisa ', 48. i 116. ajet) Ovaj ajet, u istoj formi, po-
navlja se dva puta u Kur'anu a o širku i mušricima govori se,
inače, u stotinama kur'anskih ajeta s obzirom daje to najveći
grijeh i da su njegove posljedice pogubne. U islamskoj litera-
turi se navodi da se širk dijeli na veliki i mali. Veliki širk (eš-
širku-l-ekber) je obožavanje nekoga pored Allaha ili činjenje
bilo koje vrste ibadeta nekom drugom pored Njega (kao npr.
prinošenje žrtve, činjenje dove i sl.) Širk, dakle, ne podrazu-
mijeva nijekanje Allahovog postojanja jer Kur'anjasno ističe
200
da su arapski mušrici vjerovali u Allaha ali su istovremeno

vjerovali i u kipove, smatrajući da oni približavajuAllahu, od-
nosno pribavljaju određenu korist ili nanose štetu. Kur'an je
upravo takvo vjerovanje kvalifikovao širkom, naglašavajući
da je to neoprostiv grijeh.
Mali širk (eš-širku-l-asgar ili er-rijii ')je pretvaranje i ne-
iskrenost u djelima, tj. činjenje dobrih djela radi toga da bi se
pred nekim pokazalo i time ostvario određeni dunjalučki inte-
res a ne Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, a.s., veli da
je Allah Uzvišeni rekao: "Ja nemam nikakve potrebe da Mi se
drugi pripisuju ravnim, pa ko bude uradio djelo i u njemu Mi
pridruži još nekoga, ostavljam njega i njegovo djelo". (Preno-
se Muslim i lbn Madže)
Potrebno je istaći da je kufr (nijekanje Allaha, dž.š.,i ne-
vjerovanje u Njega na način kako je to pojašnjeno u Kur'anu
i poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s.) sastavni dio širka, što
znači da je svaki kafir istovremeno i mušrik. Allah, dž.š., u
suri El-Kiifirun (Nevjernici) kaže: Reci: "O nevjernici! Ja ne
obožavam ono šta vi obožavate, niti ste vi obožavatelji onog
šta ja obožavam! I nisam ja obožavalac onog šta obožavate,
niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam! Vama vjera vaša,
a meni vjera moja!" Ovaj kur'anski tekst na početku oslov-
ljava one koji poriču istinitost Kur'ana kao Božije objave sa:
ejjuhe-1-kiifirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kaže:
Lekum dfnukum ve lije dfn! (Vama vjera vaša, a meni vjera
moja!) Dakle, i pored činjenice da oni ne vjeruju daje Kur'an
uistinu Božija objava i da je Muhammed, a.s., Božiji posla-
nik, Allah Uzvišenije to njihovo nevjerovanje nazvao dinom,
tj. vjerom. To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku čovjeka:
on je stvorenje koje mora u nešto vjerovati. Ukoliko odbije
vjerovati u Allaha Uzvišenog i poslanstvo Muhammeda, a.s.,
201
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN :KAŽE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
to ne znači da će on biti slobodan i da neće vjerovati u neko

drugo, lažno božanstvo. Vjerovanje u Allaha na način kako je
to dostavio vjerovjesnik Muhammed, a.s., oslobađa čovjeka
od vjerovanja u bilo koje lažno božanstavo. Upravo zbog toga
se pripadnost islamu očituje kroz dva šehadeta (svjedočenja):
da nema boga osim Allaha (tj. da je samo Allah bog) i da je
Muhammed, a.s., Allahov Poslanik. Kada neko želi postati
musliman, od njega se ne traži da posvjedoči da bog postoji,
već da kaže: la ilahe illellah (nema boga osima Allaha).
Na osnovu navedenog jasno je da je kufr (nevjerovanje),

zapravo, sastavni dio širka. Kufra, u suštini, i nema. On po-
stoji samo kao jedna deklarativna forma, tj. ljudi se mogu tako
izjašnjavati, ali onaj ko za sebe kaže da je kafir, to ne znači
da on ne vjeruje, jer postoje brojna lažna božanstva u koja će
on, zasigurno, vjerovati. Vjerovanje u Allaha oslobađa ljude
od robovanja bilo kojem lažnom idolu ili božanstvu. Stoga je
ispravno reći da je svaki kafir istovremeno i mušrik, i ako se
prije smrti ne pokaje, onda on spada u kategoriju onih kojima
neće biti oprošteno jer je širk neoprostiv grijeh. Zbog ovog
razloga imam Ez-Zehebi nije tretirao kufr kao zaseban grijeh
s obzirom da je on obuhvaćen širkom.
2. Bespravno ubijanje. Ovaj grijeh spada, također, u
mubiqate - uništavajuće ili najveće velike grijehe. Allah Uz-
višeni je Onaj koji daruje život i samo On ima pravo da ga
(od)uzme. Naravno, u islamu postoji smrtna kazna za određe
ne prijestupe ali to nije prepušteno pojedincima, već je u nad-
ležnosti vlasti, zakonodavne, sudske i izvršne. U ovaj veliki
grijeh svakako spada i abortus, koji je u današnje vrijeme izu-
zetno raširen. Zapravo, abortus spada u najgnusnije oblike be-
spravnog ubijanja jer se uzima život stvorenja koje je potpuno
bespomoćno. Islamski učenjaci kažu da je abortus dozvoljen
202
jedino u slučaju kada je u pitanju život majke, nakon što to

potvrdi konzilij pouzdanih ljekara.
3. Sibir (magija). Bavljenje sihirom spada u najteže grije-
he (mubiqiit), kao što se navodi u poznatom hadisu: "Čuvajte se
sedam uništavajućih grijeha ... '', gdje je nakon širka i besprav-
nog ubijanja, na trećem mjestu, spomenut sihir. To dovoljno
govori o pogubnosti ovog grijeha. Zbog toga je za onoga ko se
bavi sihirom u islamu predviđena izuzetno teška kazna. Sihira
ima više vrsta, a zajedničko imje to da sihirbaz (osoba koja se
bavi sihirom) komunicira sa svijetom džina i šejtana, kojima
prinosi žrtve i čini druge oblike širka kako bi zadobio njihovu
naklonost i podršku. Zbog toga je sihir spomenut u hadisu Alla-
hovog Posalnika odmah neposredno nakon širka jer je u bliskoj
vezi s njim. Nažalost, bavljenje sihirom postala je danas veoma
unosan posao, pa se mnogi time bave. Veoma česta pojava je
i pravljenje tzv. zapisa i hamajlija, koje sihirbazi prave tako
što, uz kur'anske ajete, ispisuju i određene simbole s kojima
veličaju džine i šejtane koji su im u službi. To je otvoreni širk i
bavljenje tim prljavim poslom spada u najteže grijehe. Odlazak
takvim osobama je, također, veliki grijeh.
4. Ostavljanje namaza. Uzvišeni Allah je rekao: A njih
zamijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za strastima
(požudama) pođoše; oni će sigurno zlo proći, osim onih koji
se budi pokajali, i vjerovali i dobro činili. (Merjem, 59, 60)
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Između čovjeka, širka i nev-
jerstva je ostavljanje namaza." (Prenose Muslim i drugi) U
drugoj predaji stoji: "Ono što je između nas i njih (nevjernika)
je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik." (Prenose Ah-
med i drugi, vidjeti Sahihu-l-Džiimi ', br. 4.143) Svi islamski
učenjaci su saglasni da je namaz jedna od temeljnih i najvaž-
nijih islamskih dužnosti. Te dužnosti nije niko oslobođen, čak
203
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
ni putnik niti bolesnik. Obavljanjem namaza čovjek stalno

osvježava vezu sa svojim Stvoriteljem a učestalost namaskih
vremena ima za cilj da čovjek nikada ne zaboravi svrhu i za-
datak svog života u vrtlogu ovosvjetskih kretanja i aktivnosti.
Zato je ostavljanje namaza izuzetno velik i težak grijeh.
5. Ne davati zekat. Davanje zekata je treći islamski šart.
Allah, dž.š„ u Kur'anu govori u brojnim ajetima o zekatu a u
pojedinim ajetima se prijeti strahovitom ahiretskom kaznom
onima koji ne budu davali zekat: Neka oni koji škrtare u onom
što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to do-
bro za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješena ono
čime su škrtarili. (Ali 'Jmriin, 180)
6. Ne postiti dane ramazana bez opravdanog razloga.

Dakle, evidentno je da je imam Ez-Zehebi u velike grijehe
ubrajao izostavljanje bilo kojeg islamskog šarta. Allahov
Poslanik, a.s„ je rekao: "Islam se temelji na pet stvari: svje-
dočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Alla-
hov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju
hadža i postu mjeseca ramazana." (Prenose El-Buhari, Mus-
lim i drugi)
7. Ostavljanje hadža i pored mogućnosti da se obavi.
Allahov Poslanik je upozorio muslimana koji je bio u moguć
nosti da obavi hadž, a to nije učinio, u smrtnom času, odabere
da li će umrijeti kao jevrej ili kršćanin! Ovo je veliko upozo-
renje svim muslimanima da povedu računa o ovom islamskom
propisu. Postoje brojni hadisi u kojima se naglašava važnost
obavljanja hadža, koji je jedan od pet temelja islama i koji je
obaveza svima onima koji imaju materijalnu mogućnost da
podnesu njegove troškove. U slučaju da čovjek ne može, zbog
lošeg zdravstvenog stanja, lično otići na hadž, tada će poslati
bedela, osobu koja će za njega obaviti hadž.
204
8. Neposlušnost prema roditeljima. Poslušnost i do-

bročinstvo roditeljima je strogi vjerski imperativ. U Kur'anu
časnom se, nakon naredbe da se robuje samo Allahu Uzviše-
nom, ističe: .. ve bi-l-viilidejni ihsiina, tj. roditeljima dobro či
nite! To se odnosi na sve ono što, po islamskom učenju, nije
zabranjena. Prema roditeljima se ne smije postupati grubo i
osorno (Kur'an zabranjuje da im se kaže čak i "Uh!"), niti im
se smije učiniti bilo kakva neprijatnost. Čovjek mora, kako se
ističe u Kur'anu, pored zahvale Allahu biti zahvalan i svojim
roditeljima. Djeca su dužna izdržavati svoje roditelje i voditi
brigu o njima onda kada oni iznemognu i ostare. U vjerodo-
stojnim hadisima navodi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao
daAllah, dž.š., za svaki grijeh može odgoditi kaznu za Budući
svijet, (ahiret) osim za neposlušnost roditeljima; za taj grijeh
kažnjava još na ovome svijetu!
9. Kidanje rodbinskih veza. Et-Tirmizi u svome Sunenu
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
,.,. , ,,,.,.,,_,,.,o j. j.
, ~ ~ b\j a1 1~.J.; '1

~.Je: . . u
"U Džennet neće ući onaj ko bude kidao rodbinske
veze!"
Ovaj hadis prenosi se i u drugim hadiskim zbirkama. Od-
ržavanje rodbinskih veza strogo je naređena u islamu. Imam
Ez-Zehebi pojašnjava da to, pored posjećivanja, podrazumi-
jeva i materijalno pomaganje, naročito bližnjih srodnika kao
što su brat, sestra, dajdža, amidža, tetka po ocu i majci itd.,
ukoliko im je potrebna pomoć i, naravno, kada je čovjek u
mogućnosti i posjeduje imetak kojim može materijalno poma-
gati svoju rodbinu. U jednom hadisu se poručuje da "onaj ko
želi da mu se poboljša opskrba i produži životni vijek, neka
održava rodbinske veze".
205
10. Blud (zinil, zinilliik). Po islamskom učenju bludom

se smatra svaki nezakonit, vanbračni spolni odnos. Za ovaj
prijestup predviđena je šerijatska kazna još na ovome svijetu,
s obzirom da je to grijeh koji ostavlja pogubne posljedice u
životu ljudi. U hadisima se govori o strahovitom kažnjavanju
bludnika i bludnica i na Budućem svijetu. Da bi se sačuvalo
od bluda, islam je zabranio sve ono što vodi ka njemu kao što
je razgolićavanje, gledanje golotinje, osamljivanje, bestidan
govor, promoviranje nemorala itd. Iako to nije spomenuto u
Ez-Zehebijevoj knjizi o velikim grijesima, smatramo bitnim
napomenuti da je spolno općenje sa životinjama, također,
gnusan veliki grijeh. To je strogo zabranjeno i o tome treba
govoriti jer je ta anomalija prisutna i u današnjem vremenu.
Štaviše, to se čak i promovira putem određenih filmova i in-
terneta.
11. Homoseksualizam, lezbijstvo i općenje za ženom u
njen analni otvor (analni seks). Sve navedene radnje su veli-
ki grijesi. Homoseksualizam i lezbijstvo su strašne nastranosti
i razvrat najgore vrste, i za njihove počinioce je u islamskom
zakonodavstvu predviđena sankcija još na ovom svijetu. Alla-
hov Poslanik, a.s„ je prokleo osobe koje upražnjavaju analni
seks. U više hadisa se poručuje: "Proklet je onaj ko spolno
opći sa ženom u njen analni otvor." (Prenose Ahmed i Ebu
Davud)
12. Kamata. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.. a. v.
s„ upozorava da kamata ima 70 vrsta grijeha, najblaži je kao
kad bi čovjek činio blud sa svojom majkom! (Ovaj hadis je
sahih, verifikovao ga je poznati hadiski stručnjak Ibn Hadžer
el- 'Askalani u svom rezimeu Munzirijevog djela Et-Tergibu
ve-t-terhib ). Današnji haos i ekonomska kriza koja je pogodila
ljude u svim dijelovima svijeta uzrokovani su upravo kamat-
206
nim sistemom poslovanja. Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom

(sura El-Bekare, ajeti 278, 279) nagovještava rat onima koji
odbijaju da se povinuju Njegovoj zabrani kamate. Intere-
santno je, primjećuje imam Ez-Zehebi, da je Allah Uzvišeni
"objavio rat" samo za dva grijeha ili dvije vrste prijestupa:
prvi je kamata a drugi je vrijeđanje i neprijateljstvo prema
Allahovim čestitim robovima.
13. Jedenje imetka siročeta (jetima) i nepravda (zu-
lum) prema njemu. Naravno, pod ovim se ne podrazumijeva
samo "jedenje" već svako bespravno korištenje i otimanje
imovine koja pripada siročadi (jetimima). Također, veliki gri-
jeh je i bilo kakvo nepravedno postupanje prema jetimima.
Allahov Poslanik je kazao da će onaj ko bude skrbnik siročetu
(kafilu-l-jetzm) biti s njim (Poslanikom) u Džennetu.
14. Laž na Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika.
Ovo se posebno odnosi na one koji su u poziciji da tumače
islam i islamske propise, ukoliko bi to radili tendenciozno i
zarad nečijeg interesa i prohtjeva, pa dodavali ili oduzimali
od islama. Allahov Poslanik, a.s„ je rekao: "Onaj ko namjerno
slaže na mene neka se pripremi za Džehennem!" (Prenose El-
Buhari i Muslim)
15. Bježanje s bojnog polja. Ovaj grijeh spada, također,
u mubiqate, uništavajuće grijehe s obzirom da bježanje s
bojnog polja ostavlja prostor neprijateljima da unište islam i
muslimane. Naravno, u vezi s ovim pitanjem postoje u fikhu
detaljna pravila, koja pojašnjavaju u kojim situacijama je do-
zvoljeno napustiti bojno polje.
16. Varanje podanika od strane vladara i njegova ne-
pravda prema njima. Varanje ljudi na bilo koji načinje prez-
reno i zabranjena a to je posebno loše kada dolazi od strane
vođe u kojeg se ljudi treba da ugledaju. O ovome bi trebalo
! 207
dobro da razmisle svi oni koji su na vlasti ili bilo kojoj ruko-
vodećoj funkciji, i koji, umjesto da rade za opći interes, ko-
riste svoje pozicije za vlastito bogaćenje i šićar. Za preuzete
emanete polagat će se težak račun pred Allahom Sveznajućim
jer je varanje ljudi i pronevjera povjerenih emaneta izuzetno
velik grijeh! .
17. Oholost, hvalisanje i samodopadljivost. Ovo su po-
gubne osobine za čovjeka. Zapravo, prvi grijeh (Iblisova nepo-
slušnost Allahu, dž.š,) bio je počinjen zbog oholosti. Prokleti
Iblis se uzoholio i odbio da učini sedždu Ademu, a.s. On se,
također, hvalisao da je bolji od Adema, a.s., zapadajući tako
u višestruki grijeh. Zbog oholosti, hvalisanja i samodopadlji-
vosti on se nije pokajao, već je ustrajao u grijehu pa je zbog
toga proklet i udaljen od Allahove milosti. Zato se oholosti
(kibura) treba posebno čuvati jer osoba koja ima tu osobinu
nije u stanju da se, kada pogriješi i učini neki prijestup, pokaje
i vrati u okrilje Pravoga puta.
18. Krivo svjedočenje. Krivim svjedočenjem istovreme-
no se i laže i uzima tuđe pravo (hakk), a poznato je da uzima-
nje tuđeg hakka spada u one grijehe koje Allah Uzvišeni neće
oprostiti! To proističe iz Njegove apsolutne pravednosti. Zbog
toga je Allahov Poslanik, a.s., upozorio da krivo svjedočenje
spada u najveće velike grijehe (ekberu-l-kebair).
19. Pijenje alkohola i svega što opija. Za alkohol se u is-
lamskim izvorima veli da je majka svih zala! Zbog toga je Al-
lahov Poslanik, a.s., prokleo deset osoba u vezi s alkoholnim
pićima: onoga ko cijedi plodove za alkohol, onoga za koga
se cijede, onoga ko ga pije, onoga ko ga nosi, onoga kome
se nosi, onoga ko ga toči i dijeli, onoga ko ga prodaje, onoga
ko se hrani novcem od njegove prodaje, onoga ko ga kupuje i
onoga kome se kupuje. (Prenose Et-Tirmizi i Ibn Madže) Ovo
208
obuhvata i konzumiranje droge, njenu proizvodnju, promovi-

ranje, prodaju i rasturanje; sve to je strogo zabranjeno i spada
u velike grijehe.
20. Hazardne igre. Tu spadaju sve igre na sreću kao što
su loto, bingo, lutrija, kartanje, kockanje, klađenje itd. Dobi-
vanje novca "na sreću" nije legalan način zarade i bavljenje
takvim poslom, tj. rad u kockarnicama, kladionicama i drugim
objektima gdje se to čini nije dozvoljeno muslimanima i mu-
slimankama. Zabranjeno je, također, i promoviranje igara na
sreću kao i iznajmljivanje prostora u tu svrhu.
21. Potvora čestitih vjernika i vjernica za blud. U

Kur'anu je za onoga ko počini ovaj grijeh propisana kazna
(bičevanje 80 udaraca i neprihvatanje njegovog svjedočenja).
Potrebno je znati da je bilo kakva potvora strogo zabranjena
i da je to veliki grijeh za koji slijedi teška ahiretska odgovor-
nost i kazna.
22. Krađa iz ratnog plijena. Krađa u bilo kojem obliku i
na bilo koji način je grijeh a posebno je osuđena krađa ratnog
plijena s obzirom da je to opće dobro. Analogno tome, krađa
iz onoga što se smatra državnom ili društvenom imovinom je
izuzetno veliki grijehjer se time ne nanosi šteta samo pojedin-
cu već društvu i široj zajednici.
23. Krađa (ar. es-seriqa). Za ovaj prijestup postoji teška
sankcija i na ovom svijetu (hadd). U današnjem svijetu, u ko-
jem je krađa veoma raširena, nema pravog lijeka za ovo zlo,
osim onoga što je propisao Sveznajući Stvoritelj. Naravno,
kazna hadda za krađu (odsijecanje ruke) ne primjenjuje se u
svakom slučaju krađe, već samo ako se ispune Šerijatom pred-
viđeni uvjeti. Također, ova sankcija ne sprovodi se nad onim
ko je ukrao zbog toga što nema šta da jede, jer je cjelokupno
društvo odgovorno što je dopustilo da neko bude gladan.
209
24. Razbojništvo. Nekada su razbojnici, uglavnom, pres-

retali putnike i otimali njihovu imovinu. Međutim, ovo se ne
odnosi samo na tu vrstu razbojništva već obuhvata sve oblike
otimačine. Za ovaj prijestup u islamskom zakonu je propisana
sankcija (haddu-l-hirabe) na ovome svijetu a prijeti im se i
teškom kaznom na Budućem.
25. Lažno zaklinjanje. Lažnim zaklinjanjem se, uglav-
nom želi postići neki ovosvjetski interes i dobit. To je više-
struki grijeh: laž, prevara, obmana, laganje na Allaha (jer se
On poziva za svjedoka a u pitanju je neistina), uzimanje tuđeg
hakka itd. Zbog toga se onima koji se lažno zaklinju prijeti
strahovitom kaznom na Budućem svijetu. U tom pogledu Al-
lah, dž.š., kaže: Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zaklet-
ve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi - na onom svijetu
nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na
njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti - njih
bolna patnja čeka. (Ali 'Jmran, 77)
26. Nepravda (zulum) u bilo kojem obliku. Ovaj grijeh
se ubraja u najteže velike grijehe, s obzirom da svaka neprav-
da podrazumijeva uzimanje tuđeg hakka (prava), a na osnovu
jasnih šerijatskih tekstova zna se daAllah Uzvišeni neće opro-
stiti tuđe hakkove već će to biti, na Sudnjem danu, prepušteno
nagodbi između zalima (onoga koji čini nepravdu) i mazliima
(onog kome je učinjenja nepravda). To proističe iz činjenice
da je Allah Uzvišeni apsolutno pravedan. Zato je nepravda
zabranjena u bilo kojem obliku. Imam Ez-Zehebi je o ovom
velikom grijehu u djelu Kitabu-l-kebair govorio veoma opšir-
no pojašnjavajući da će zbog nepravde (zuluma) mnogi ljudi
nastradati na Sudnjem danu. Tog dana neće niko ni za koga
znati, s obzirom da će svako biti zabrinut za sebe i svoj status
u Svijetu vječnosti.
210
27. Bespravno uzimanje poreza, nameta, dadžbina (ar.

el-mekkiis) Naravno, svaka država da bi funkcionisala mora
uvoditi određene poreze, takse i sl., kako bi na taj način fi-
nansirala svoje službe. To je uredu. Ono što nije dozvoljeno
je bespravno uzimanje poreza i dadžbina, na način da se od
toga bogate oni koji su u strukturama vlasti, a da građani od
toga nemaju koristi. Upravo na to je mislio imam Ez-Zehebi,
pa je ovo uvrstio u listu velikih grijeha. To, zapravo, govori o
širokim vidicima ovog istaknutog alima, koji je bio svjestan
da uz vlast idu i mnogi izazovi pa je na i na ovaj način htio da
suzbije zloupotrebu i manipulisanje. Šta bi tek rekao da živi u
današnjem vremenu kada su ljudima nametnuti razni porezi,
nameti i dadžbine sa svih strana.
28. Konzumiranje onoga što je zabranjeno (haram) i
njegovo sticanje na bilo koji način. Allah Uzvišeni je za-
branio određena jela i pića, prije svega, zbog njihove štetno-
sti. Pored zabrane njihovog konzumimja strogo je zabranjeno
(haram) i njihovo sticanje ili posjedovanje, u bilo kojem obli-
ku. Zbog toga svaki musliman mora konstantno voditi računa
o tome da ono čime hrani sebe i svoju porodicu bude doz-
voljeno (halal). To, također, podrazumijeva da ono čime se
čovjek hrani bude stečeno na legalan način. Allahov Poslanik,
a.s„ poručuje da se čovjek, ukoliko želi da mu Uzvišeni Allah
prima <love, mora pobrinuti da ono čime se hrani bude dozvo-
ljeno (halal) i da je stečeno na halal način. U današnjem svi-
jetu, kada dominira kamatni sitem poslovanja, postoje brojne
radnje i transakcije koje nisu dozvoljene ili su, u najmanju
ruku, sumnjive, pa u vezi s tim treba pitati ulemu i one koji su
upućeni u islamski način poslovanja.
29. Samoubistvo. Uzvišeni Allah je Darovatelj života i

samo On ima pravo da ga oduzme. Postoje hadisi u kojima
211
Safvet Halilović I ŠTAKUR'Ac"IKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
se navodi da će onaj ko izvrši samoubistvo biti strahovito

kažnjavan na Budućem svijetu. Zato se vjerniku životu treba
čuvati ružnih misli i pesimizma jer to baca čovjeka u stanje
beznađa i očaja. Jedna od važnih kur'anskih poruka jeste da
uz poteškoću dolazi i olakšanje.
30. Laganje. Allahov Poslanik, a.s., upozorava pa kaže
da vjernik ne smije lagati jer je laž nespojiva s vjerovanjem
u Allaha Uzvišenog. U nekim hadisima se navode izuzeci od
zabrane laganja, kao što je npr. u ratu, kada se neprijatelju ne
smije kazati istina jer bi se time nanijela šteta muslimanima,
radi pomirenja zavađenih ljudi i sl.
31. Nesuđenje po Allahovim zakonima. Ovdje se prven-
stveno misli na one zajednice u kojima su muslimani većina a
obuhvata i ostale, u onoj mjeri koliko su u mogućnosti. Uzvi-
šeni Allah stvorio je ljude i najbolje zna šta je za njih dobro.
Zbog toga su jedino Njegovi zakoni savršeni. Nema sumnje
da je ovaj grijeh, tj. neizvršavanje Božijih propisa i zakona,
doveo do strašnog nereda na Zemlji u svim oblastima ljud-
skog života.
32. Uzimanje i davanje mita. Ovo je izuzetno težak gri-
jeh jer se njime nanosi nepravda ljudima. Zato Allahov Po-
slanik, a.s., upozorava da će onaj ko bude uzimao mito biti
stanovnik Vatre! I letimičan pogled u naše današnje društvo
dovoljan je da se čovjek osvjedoči da je razlog brojnih druš-
tvenih poremećaja i anomalija upravo mito, ili drugačije ka-
zano, korupcija putem koje ljudi dolaze do određenih pozicija
i povoljnosti na osnovu kojih ostvaruju svoje lične interese
nanoseći ogromnu štetu općim interesima.
33. Oponašanje muškaraca od strane žena i oponašan-

je žena od strane muškaraca. Ez-Zehebi je u svojoj knjizi
o velikim grijesima pojasnio da ovo oponašanje (tešebbuh)
212
obuhvata govor, oblačenje i ponašanje. Allah Uzvišeni je sve

stvorio u paru i, nema sumnje da današnji način života, u ko-
jem muškarci oponašaju žene i obratno, kao posljedicu ima
enormno širenje homoseksualnosti, lezbijstva i drugih anoma-
lija i poremećenosti.
34. Čovjek koji odobrava svojoj ženi nemoralno po-
našanje. Allahov Poslanik takvu osobu naziva "dejjiis" i upo-
zorava da takav neće ući u Džennet!
J ~ l:?..u1 ..:.i;..:Ui_, JwG ~1 ~~: ;;:-+1 ~ .&1 v J.; :c'.)U

~ J.. _9."" ~ /O _,.,,....O / /,SI
/ /
~, /
~1~\
"Trojici je Allah zabranio ulazak u Džennet: notornom pi-
janici, onome ko je neposlušan svojim roditeljima i dejjiisu, tj.
onome ko odobrava nemoralno ponašanje svojoj ženi."
Ovaj hadis je vjerodostojan, prenose ga Ahmed u Mus-
nedu, En-Nesai u Sunenu i drugi hadiski autoriteti. O ovome
bi trebal da svi razmise, posebno oni kojima je svejedno što
njihove žene i kćeri (s obzirom da pojam ehl koji je spomenut
u hadisu obuhvata i njih) izlaze razgolićene i izazovno odje-
vene, jer termin dejjiis svakako obuhvata i njih, s obzirom da
je razgolićenost žena jedan od ključnih faktora koji uzrokuju
razvrat i nemoral.
35. Formalno oženiti ženu a zatim je razvesti da bi
postala dozvoljena prethodnom mužu. Ovakav postupak je
strogo zabranjen u hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od
uvjeta valjanosti braka jeste da se u brak stupa na neograniče
no vrijeme (te 'bld).
36. Nečuvanje od mokraće prilikom vršenja nužde. U
sahih predaji se navodi da je Allahov Poslanik, a .s, jednom
prilikom naišao pored nekog kabura pa je zastao i rekao da se
213
čovjek koji je u njemu zakopan kažnjava upravo zbog toga što

nije vodio računa o mokraći prilikom vršenja nužde. Mokraća
je nedžaset I nečistoća, koja prlja veš i odjeću pa se u takvoj
odjeći ne može obaviti namaz.
37. Rijaluk, tj. činjenje dobrih djela radi pokazivanja

pred ljudima a ne radi Allahovog zadovoljstva. Ovaj grijeh
čini ništavnim čovjekova djela jer je jedan od temeljnih uvjeta
za primanje djela iskrenost (ihlas), tj. da čovjek tim djelom
želi postići Allahovo zadovoljstvo. Rijaluk je veoma opasna
bolest i to je izrazita osobina munafika (licemjera), kojima se
u Kur'anu časnom prijeti izuzetno bolnom i teškom kaznom
na Budućem svijetu.
38. Sticanje znanja isključivo radi dunjaluka i pri-
krivanje znanja (kitmanu-1-'ilm). Prvi imperativ islama je:
Ikre', bismi Rabbike! Čitaj, s imenom svoga Gospodara koji
stvara! Iskreni vjemik svakim svojim postupkom i djelom
nastoji postići zadovoljstvo svoga Gospodara. Tako je i kada
je u pitanju sticanje znanja, on to čini kako bi ovaj svijet iz-
građivao shodno Božijem redu i planu. U Kur'anu se poseb-
no prijeti onima koji, zarad nečijeg interesa i prohtjeva, budu
prikrivali (tajili) nešto od onoga što je Allah, dž.š„ objavio.
Nažalost, u današnjem vremenu postoje ljudi koji su nosioci
visokih vjerskih zvanja i diploma a koji, zarad dunjalučkih in-
teresa, prikrivaju određene vjerske istine i propise. Takvima se
u Kur'anu časnom prijeti da ih na Budućem svijetu čeka bolna
kazna i poniženje. (Vidjeti npr. 159. ajet sure El-Bekare).
39. Pronevjera povjerenog emaneta. Ovo je, inače, svoj-
stvo munafika, kao što je to pojasnio Allahov Poslanik, a.s„
u poznatom hadisu: "Tri su pokazatelja da je neko munafik:
kada govori, laže, kada obeća, ne ispuni i kada mu se nešto
povjeri, on to iznevjeri." Poslovi koje je čovjek preuzeo su
214
emaneti i za njihovo propisno i korektno obavljanje čovjek

ima veliku odgovornost. Neobavljanje tih poslova pošteno
spada u velike grijehe. Povjereni emaneti obuhvataju veoma
široko područje, zapravo cjelokupni ljudski život i djelovanje,
pa o tome treba dobro povesti računa.
40. Prigovaranje za učinjeno dobročinstvo. To je, po
slovu Kur'ana, zabranjena jer se time poništava sevap (nagra-
da) za učinjeno djelo. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju
prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše ime-
tak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni
u onaj svijet. (El-Bekare, 264) Prigovaranje za učinjeno djelo
je osuđeno i u hadisima Allahovog Poslanika.
41. Poricanje da je sudbina određena. Ovo pitanje se
tiče same suštine islamskog vjerovanja. Inače, negiranje bilo
kojeg islamskog ili imanskog šarta je ne samo veliki grijeh
već je to grijeh koji izvodi iz vjere. Allah da nas sačuva!
42. Prisluškivanje onoga što ljudi taje i ne žele da se

čuje. To se naziva uhođenjem (tedžessus) i to je u Kur 'anu
strogo zabranjeno. Činjenjem ovoga grijeha narušavaju se
međuljudski odnosi i izaziva smutnja.
43. Prenošenje tuđih riječi. U islamskim izvorima to

se naziva nemfmet, a Poslanik, a.s„ je rekao da "u Džennet
neće ući nemmam (onaj ko prenosi tuđe riječi)." Ez-Zehebi
pojašnjava da se ovo odnosi na onoga koji prenosi tuđe riječi
s ciljem da izazove smutnju i nered među ljudima. Općenito,
prenošenje tuđih riječi je veoma pokuđeno. Allahov Poslanik,
a.s., je rekao: "Dovoljno je čovjeku grijeha da govori sve ono
što čuje (tj. da prenosi tuđe riječi)."
44. Proklinjanje, tj. reći nekome da je proklet jer je to
izvođenje iz Allahove milosti a to nije, jer postoji mogućnost
215
Safvet Halilović \ ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
da se ta osoba pokaje i umre kao musliman. Ez-Zehebi po-

jašnjava da je dozvoljeno proklinjati uopćeno, bez spomin-
janja imena, kao npr. da se kaže: "Allah je prokleo kafire,
zulumćare i sl."
45. Prevara i neispunjavanje ugovora. Prevara ima

brojne oblike i zabraajena je u svakom pogledu. Svjesno nei-
spunjavanje ugovora spada u prevaru. To je, inače, osobina
munafika i veoma težak veliki grijeh jer se na taj način uzima
tuđi hakk.
46. Vjerovanje vračaru i astrologu. U vezi s ovim po-

stoje brojni hadisi u kojima Allahov Poslanik, a.s., upozorava
na opasnost odlaska onima koji se bave vračaajem i prorican-
jem sudbine. U jednom hadisu se veli:
t
~Y- ~)o~ .J ~ "<i' if .uw l;~ ~i~
"Onome ko ode gataru pa ga upita za nešto, ne prima se
namaz četrdeset dana!" (Prenosi Muslim u Sahihu)
U drugoj verziji ovog hadisa stoji:
~ I,-_ J .-j I . /~(-..ili J - I . ~~ -;,; ~l5 -\ ~ /

u- '..r \.:"! .r-' ~ \.:"! i.5 rY"
"Onaj ko ode vračaru pa povjeruje u ono što mu govori,
zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, a.s." (Prenosi
Ebu Davud u Sunenu)
Dakle, ako je odlazak vračaru (gataru) tako velik prije-
stup, koliko je tek onda pogubno bavljenje gatanjem i prori-
canjem sudbine. Te negativne pojave, nažalost, sve više uzi-
maju maha među bosanskohercegovačkim muslimanima. Sve
je više onih koji "ogledaju", bave se vračanjem, gatanjem i
ostalim oblicima praznovjerja. Allaha Svemilosnog molimo
da nam sačuva našu vjeru!
216
47. Neposlušnost žene prema mužu. Pod ovim se mi-

sli na neposlušnost u onome što je dozvoljeno, jer poznato je
islamska načelo u kojem se veli da "nema poslušnosti stvore-
nju ukoliko je ono nepokorno Stvoritelju". Allahov Poslanik,
a.s., naredio je muslimankama da budu pokorne svojim mu-
ževima ističući da je to jedno od četiri potrebna svojstva koja
ženu uvode u Džennet. U tom pogledu Vjerovjesnik, a.s., je
rekao:
~3j ~U:i_, LP.-)': ~~;._, ~.fi--;:· ..:.,.;~_, 1+/ j.: ~ij1 ~ l~l
~ 41 ;IY.t :Si
/ ,....,....
& ~~J;1 ;-~;1 LI~
... ,.,,,.,..
/ ,,....
"Ženi koja klanja pet propisanih maza, posti ramazan,

vodi računa o svojim stidnim mjestima (ne razgolićuje se), i
koja je pokorna svome mužu, bit će kazana: 'Uđi u Džennet,
na koja hoćeš vrata!'" (Prenose Ahmed u Musnedu i lbn Hi-
bban u Sahihu)
Također, u hadisimaje posebno osuđeno odbijanje žene da
ima bračni odnos sa svojim mužem kada je on pozove. Žena
koja, bez šerijatski opravdanog razloga, odbije svoga muža u
bračnoj postelji čini grijeh i na sebe navlači Allahovu srdžbu
i prokletstvo, ističe se u vjerodostojim hadisima Allahovog
Poslanika. O ovome, uistinu, treba dobro povesti računa, na-
ročito u današnjem vremenu kada su brojni brakovi i porodice
razoreni upravo zbog toga što su mnoge žene neposlušne svo-
jim muževima i što su zanemarile svoje bračne obaveze.
48. Pravljenje kipova. Negativan islamski stav u vezi sa
slikama i kipovima povezan je s idejom tevhida - čistog mo-
noteizma, u kojem se naglašava da je samo Allah Stvoritelj i
da je samo On dostojan da se obožava i da Mu se ibadet čini.
U vrijeme poslaničke misije Muhammeda, a.s., bio je raširen
217
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGiru
širk (pripisivanje druga Allahu). Ljudi su u to vrijeme često

slikali i figurativno prikazivali svoje idole, pa je razumljivo
zašto je islam osudio i zabranio pravljenje kipova i njihovo
veličanje na bilo koji način.
49. Udaranje po licu, naricanje, cijepanje odjeće i

druge nekontrolisane radnje prilikom neke nesreće. Alla-
hov Poslanik, a.s., je preporučio da, kada se desi neka nedaća
ili iskušenje, treba reći: Inna lillahi ve inna ilejhi radži 'uni
Allahumme 'džurnifi musibeti vahlufli hajren minha!, što zna-
či. "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Allahu moj, Ti me
nagradi za ovo iskušenje i nadoknadi mi nečim što je bolje!"
50. Remećenje reda na Zemlji. Ovo obuhvata veoma ši-
roko područje. Allah Uzvišeni je na Zemlji uspostavio red i
remećenje tog reda, na bilo koji način, spada u velike grijehe.
U tom pogledu Allah, dž.š., je rekao:
/ / J 1>J /O / /O / J ,.,- / O -;:;; / J /~
...±J'i '~J1 '• <~1
~ c.r- ~u4'J J
° 0 ~
~..Jr..,Y'
,od 810
~~
>'\\;.".': .UI \;:_ \ ,;; \\\ '.\
r...r~ le"'.,....
/ ,.... / / ....,.... / / ,....
/ / ;.,....
~]~\~~
„.a odgovarat će oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova
red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. (Eš-Šura, 42)
Nepridržavanje Božijih naredbi i principa dovelo je do
strašnog nereda na Zemlji, do te mjere da cjelokupni život na
planeti Zemlji postaje sve ugroženiji.
51. Pokazivanje snage nad nemoćnima (kao što su npr.
sluškinja, žena, životinja i dr.). Islamski princip je da se ne-
moćnima treba pomoći i zaštititi ih, a ne pokazivati nad njima
snagu. Onaj ko se tako ponaša čini grijeh.
52. Uznemiravanje komšija. Allahov Poslanik, a.s., je u
brojnim hadisima naredio lijep postupak prema komšiji, bez
218
obzira na njegovu vjersku pripadnost. Tako, npr., on poručuje:

"Tako mi Allaha, nije vjemik! Tako mi Allaha, nije vjemik!"
Upitali su: "Ko to, Allahov Poslaniče?" "Onaj od čijeg zla nije
siguran njegov komšija," odgovorio je on. (Prenosi Muslim)
53. Uznemiravanje i vrijeđanje muslimana. Allah,
dž.š., kaže: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne
zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (El-Ahziib, 58)
Ajet je potpuno jasan a u vezi s ovom temom postoje i broj-
ni hadisi Allahovog Poslanika, a.s., koji govore o pogubnosti
ovog grijeha.
54. Uznemiravanje ljudi. Ljudi su Allahova stvorenja i
Njegovi robovi jer je Allah Stvoritelj i Gospodar svega. Zbog
toga nije dopušteno da se Njegovim stvorenjima bespravno
nanosi šteta niti da se oni uznemiravaju. Nažalost, danas mno-
gi nanose štetu ljudima i uznemiravaju ih na brojne načine.
Takvi zaboravljaju da će za to polagati težak račun pred Uz-
višenim Allahom.
55. Spuštanje odjeće iz oholosti. Ovo je naročito bilo
izraženo kod predislamskih Arapa, koji su svoju odjeću, po-
sebno ogrtače, iz oholosti spuštali da pada na tle i da se vuče
za njima. Naravno, kogod to radi u bilo kojem vremenu, takav
čini grijeh!
56. Nošenje svilene odjeće ili zlata za muškarce. El-Bu-

hari i Muslim prenose da Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Onaj
(muškarac) koji obuče svilenu odjeću neće je obući na Sudn-
jem danu!" U drugom hadisu se navodi daje rekao: "Nošenje
svile i zlata je haram (zabranjena) muškarcima moga Umme-
ta!" (Ebu Davud)
57. Neposlušnost pretpostvljenom. Pod ovim se misli
na neizvršavanje obaveza koje nisu u suprotnosti s islamskim
: 219
Safvet Halilović I ŠTAKUR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'Ac~SKU ANTROPOLOGIJU
propisima, jer je poznato pravilo da "nema pokornosti stvo-

renju ukoliko se griješi prema Stvoritelju". Ez-Zehebi je na
ovo mjesto bio uvrstio bježanje roba od svog vlasnika. S obzi-
rom da danas zvanično ropstvo ne postoji, to smo naslovili sa
"neposlušnost pretpostvaljenom". Potrebno je imati u vidu da
je, u vrijeme Ez-Zehebija, u svijetu još postajao robovlasnički
sisitem. Islam nije mogao sam dokinuti takve društvene odno-
se ali je u mnogome poboljšao status robova i podstakao mus-
limane na njihovo oslobađanje dajući mogućnost keffareta
(iskupa) za mnoge grijehe upravo putem oslobađanja robova.
58. Prinošenje žrtve (klanje) nekom drugom osim Al-
lahu. Sasvim je jasno da je ovo veliki grijeh jer se kosi sa
osnovnim postulatom islamskog vjerovanja - tevhidom. Kur-
ban (žrtva) se prinosi samo Allahu jer je samo On dostojan
robovanja. Prema tome, prinošenje žrtve nekom drugom osim
Allahu je otvoreni širk.
59. Odricanje porijekla (tj. da čovjek tvrdi da mu je
neko drugi otac). Allahov Poslanik, a.s., je rekao da osoba
koja bude to svjesno radila neće ući u Džennet! Ovo je sahih
hadis, prenosi ga El-Buhari, i po tom osnovu ova radnja je
svrstana u velike grijehe.
60. Polemike, svađe i prepirke. Ovdje se misli na bespo-
trebne, žustre polemike kojima nije za cilj istina, već omalo-
važavanje tuđih riječi i mišljenja. U vezi s ovim postoji više
Poslanikovih, a.s., upozorenja da se treba kloniti bespotrebnih
polemika i prepirki jer se na taj način raspiruje mržnja i na-
rušavaju međuljudski odnosi.
61. Uskraćivanje blagodati vode. Voda je potrebna svim
živim stvorenjima i to je Allahova velika blagodat koja se ne
smije nikome uskraćivati.
220
62. Zakidanje na vagi i prilikom bilo kakvog mjeren-

ja. U Kur'anu časnom nalazi se 83. sura koja ima naziv El-
Mutaffifan, što znači: Oni koji pri mjerenju zakidaju. Odmah
na početku te sure upozorava se: Teško onima koji primjeren-
ju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a
kada drugima mjere na litar ili na kantar-zakidaju. Ovakva
osuda tog postupka je sasvim dovoljna da se ova radnja svrsta
u izuzetno velike grijehe.
63. Sigurnost odAllahove kazne. Allah, dž.š., uKur'anu
časnom kaže: Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?
Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.
(El-A 'raj, 99) Jedna od <lova koju je često učio Allahov mil-
jenik Muhammed, a.s., jeste: Allahumme, ja mukallibe-l-ku-
lub sebbit kalbi ,ala dinik!, što znači: "O, Allahu! O, Ti koji
okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!" Dakle,
istinski vjemik je stalno u brizi za svoju vjeru, on se trudi da
ostane čvrst, postojan i da postigne zadovoljstvo svoga Go-
spodara. Ali, istvovremeno, on ne smije gubiti nadu u Allaho-
vu milost. Poznati islamski učenjak imam El-Kurtubi (autor
čuvenog tefsira El-Džiimi' li ahkii.mi-l-Kur 'an) kao najveće
grijehe naveo je sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade
u Njegovu milost. Vjemik, dakle, mora biti uvijek između
straha i nade.
64. Uznemiravanje Allahovih čestitih robova (evlija)
i neprijateljstvo prema njima. Već je prethodno spomenu-
to, pod br. 54, da je imam Ez-Zehebi u velike grijehe uvrstio
uznemiravanje Allahovih robova, što se odnosi na sve ljude.
Ovdje je, kao poseban grijeh spomenuo uznemiravanje Alla-
hovih čestitih robova (evlija) i neprijateljstvo prema njima.
U poznatom hadisi-kudsiji Allah, dž.š., upozorava: "Onaj ko
uznernirava Mog čestitog roba, Ja takvome objavljujem rat!"
221
Safvet Halilović I ŠTA KUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGim
(Prenosi El-Buhari u Sahihu). Ez-Zehebi pojašnjava da je je-

dino za ovaj grijeh i za grijeh kamate došla ovakva specifična
opomena i prijetnja. Na samom vrhu Allahovih čestitih robo-
va (evlija) Ez-Zehebi ubraja ulemu, poznavaoceAllahove vje-
re, koji se boje Allaha i pridržavaju svega onoga što propisuje
islam. Njihovo uznemiravanje na bilo koji način Ez-Zehebi
smatra velikim grijehom i u vezi s tim navodi veoma intere-
santna kazivanja. (Vidjeti: Kitiibu-l-kebiiir, str. 256)
65. Konstantno neklanjanje namaza u džematu bez
opravdanog razloga. Ovo se odnosi na muškarce. Posto-
je brojni hadisi Allahovog Poslanika u kojima se ističe da
muškarci treba da obavljaju namazu džematu. Ez-Zehebi je
naveo više hadisa u kojima se upozorava na odgovornost koju
imaju oni koji izostavljaju džemat bez šerijatski opravdanog
razloga. Džamije su Allahove kuće na Zemlji i one se, prije
svega, grade radi obavljanja namaza u džematu. Zajedničko
obavljanje namaza ima posebnu vrijednost, takav namaz je
27 puta vredniji od pojedinačnog. Također, klanjanje nama-
za u džematu pribavlja čovjeku brojne koristi i na ovome
svijetu: zajednički namaz kod vjernika razvija osjećaj skro-
mnosti, jednakosti i ravnopravnosti s ostalim klanjačima, te
jača povjerenje u ljude oko sebe. U džematu se ostvaruje
susret generacija jer u njemu učestvuju i odrasli i djeca, tu
se sreću ljudi različitih zanimanja i struka, što otvara put za
razmjenu ideja, iskustava i međusobnu saradnju. Obavlja-
nje namaza u džematu otklanja izolovanost, usamljenost i
društvenu otuđenost, što opet generira zdrav društveni milje
i omogućava da se čovjek formira kao zdrava ličnost. Zbog
svega navedenog, ustrajavanje (isriir) u neobavljanju nama-
za u džematu bez opravdanog razloga imam Ez-Zehebi je
uvrstio u velike grijehe.
222
66. Neopravdano izostajanje sa džuma-namaza. Džu-

ma-namaz je sedmično okupljanje muslimana radi hutbe
(vaza) i zajedničkog klanjanja. Allahov Poslanik, a.s„ upozo-
rio je da će Allah, s obzirom da je džuma muškarcima oba-
veza, muslimanu muškarcu, koji, bez šerijatski opravdanog
razloga, ne klanja tri džume - zapečatiti srce!
~~
"'
.&1 c-1 ~_Jlr e. .!J;)W ~_; :r
(Prenose autori sva četiri Sunena, Ahmed u Musnedu i El-
Hakim u Mustedreku)
U drugoj verziji ovog hadisa stoji:
"'
~L:... ~ j.l_.; ~ :r t;;)W ~\ ~_; :r
"Ko ostavi, bez šerijatski valjanog razloga, tri džume, on
je munafik!" (Prenose Ibn Huzejme i El-Hakim)
Navedeni hadisi su jasno upozorenje svakom muslimanu
da dobro povede računa o svojim džuma- namazima.
67. Nanošenje štete u oporuci. Islam dozvoljava da čo
vjek može oporučiti do jedne trećine svoje imovine. Nasljed-
niku se ne može oporučiti osim ako bi to odobrili ostali nasl-
jednici. Sve mimo toga je zulum (nepravda) prema nasljedni-
ciima a zulum je strogo zabranjen jer se njime nanosi šteta.
68. Spletkarenje i obmanjivanje. Ovo su, inače, osobine
licemjera (munafika). Ovim postupcima nanosi se šteta ljudi-
ma i remete međuljudski odnosi pa je sasvim razumljivo da to
spada u kategoriju velikih grijeha. U ovu kategoriju može se
svrstati i pomjeranje međa s obzirom da se time želi prisvojiti
tuđi posjed i zemlja, iako to spada u otimačinu i uzimanje
tuđeg hakka.
69. Špijuniranje muslimana i otkrivanje njihovih sra-

mota. Allah, dž.š„ je zabranio uhođenje i traganje za tuđim
223
Saf:Vet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
mahanama i slabostima. Islamska geslo je da tuđe mahane

treba pokriti, a ne otkrivati ih. "Blago onome ko se zabavi
otklanjanjem svojih mahana i nedostataka pa ne bude imao
vremena da to istražuje kod drugih ljudi", poručuje se u hadi-
sima Allahovog Poslanika, a.s.
70. Psovanje i omalovažavanje ashaba. Ashabi I drugo-
vi Allahovog Poslanika, a.s., su posebno odabrana generacija
s obzirom da je njih Uzvišeni Allah počastio time da budu uz
Njegovog miljenika Muhammeda, a.s„ pomognu ga u najte-
žim momentima njegove poslaničke misije i poslije prenesu
poruku islama diljem svijeta. O njihovoj čestitosti govori se
u Kur'anu na više mjesta. Zato je njihovo vrijeđanje i omalo-
važavanje strogo zabranjena. El-Buhari i Muslim prenose da
je Poslanik, a.s„ rekao: "Nemojte psovati moje ashabe! Tako
mi Allaha, kada bi neko od vas potrošio na Božijem putu zla-
ta kao brdo Uhud, opet ne bi mogao ni blizu dostići njihovu
vrijednost (deredžu)l" Posebno je opasno vrijeđanje, prokli-
njanje i psovanje najvjernijih Poslanikovih saradnika poput
Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije ili Poslanikovih supruga a
znatan dio islamskih učenjaka smatra da to izvodi iz vjere. Ez-
Zehebije u knjizi naveo i predaju u kojoj se upozorava da "na
onoga ko bude psovao ashabe pada prokletstvo Allaha, dž.š„
Njegovih meleka i svih ljudi!"
Lista velikih grijeha nije konačna
Sedamdeset grijeha koji su prethodno spomenuti nave-

deni su prema popisu koji je sačinio istaknuti islamski učen
jak i muhaddis Šemsuddin ez-Zehebi, u svom čuvenom djelu
Kitiibu-l-kebiiir (Knjiga o velikim grijesima). Međutim, treba
224
imati u vidu da ovo nije konačna lista, jer imam Ez-Zehebi

nije pobrojao sve velike grijehe. Shodno njegovoj definiciji
u kojoj se navodi da je "veliki grijeh svaki prijestup za koji
je predviđena šerijatska kazna (hadd) na ovom svijetu, ili u
vezi s tim činom postoji prijetnja, kazna ili prokletstvo na
Budućem svijetu, a u to spadaju i ona djela čije počinioce je
prokleo Allahov Poslanik", u velike grijehe se mogu svrstati
i brojni drugi prijestupi. Također, u velike grijehe se mogu
svrstati i one radnje ili svojstva u vezi kojih postoji izričiti
tekst Kur'ana ili vjerodostojnog Sunneta. To znači da kršenje
stroge zabrane, odnosno neizvršavanje stroge naredbe (farza)
spada u velike grijehe. Dakle, kriterij za određivanje da je
neka radnja ili svojstvo veliki grijeh je postojanje nekog od
sljedećih faktora:
- postojanje šerijatske kazne (hadd) na ovom svijetu,

- postojanje prijetnje ili kazne na Budućem svijetu,
- djela čije počinioce je prokleo Allahov Poslanik,
- radnje ili svojstva u vezi kojih postoji izričiti tekst
Kur'ana ili vjerodostojnog Sunneta. Ukoliko postoji makar i
jedan od navedenih faktora u vezi s određenim prijestupom,
onda on svakako spada u velike grijehe.
Na osnovu navedenog kriterija jasno je, dakle, da u velike
grijehe spadaju i brojni drugi prijestupi koji nisu spomenuti
u Ez-Zehebijevoj listi velikih grijeha. Shodno tome, navest
ćemo ona svojstva ili radnje koje se često dešavaju u životu
ljudi, kako bi ih izbjegavali i čuvali ih se, jer svaki grijeh,
naročito onaj koji se opisuje da je veliki, ostavlja veoma ne-
gativne posljedice, kako za pojedinca tako i za cijelo društvo.
Napominjemo cijenjenog čitaoca da obrati pažnju na važna
pojašnjenja koja će uslijediti odmah nakon ovog popisa.
225
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
71. Ogovaranje (ar. gfbet). Učenjaci su, na osnovu hadi-

sa Allahovog Poslanika, gžbet definisali ovako: "To je spomi-
njanje neke osobe u njenom odsustvu po onome što ta osoba
ne voli i čime nije zadovoljna." Allah, dž.š., je u Kur'anu ogo-
varanje strogo zabranio kazavši: I ne ogovarajte jedni druge!
Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata
svoga! Poznati islamski učenjak Hasan el-Basri je rekao: "Tri
su vrste ogovaranja i sve su spomenute u Kur 'anu: gibet, ifk i
buhtan. Gibet je da spomeneš o svome bratu ono što je tačno,
ifk je da o njemu govoriš ono što su ti drugi prenijeli, a buhtan
(potvora) je da kažeš o njemu ono što nije tačno." (Tefeiru-l-
Kurtubi, XVI, str. 318)
72. Psovanje. Nema sumnje daje ovo veliki grijeh, naro-
čito psovanje vjerskih svetinja poput džamije, Boga, mushafa
ili bilo kojeg drugog vjerskog simbola ili Božije blagodati kao
što je hrana, voda i dr. Islamski učenjaci su saglasni da psova-
nje svetinja vjere izvodi iz islama. To znači da onaj ko, ne'uzu
billah, opsuje Allaha, džamiju, Kur 'an, Ka'bu i sl. automatski
prestaje biti musliman. To za sobom povlači brojne praktič
ne posljedice u islamu i zato se treba kloniti svake psovke,
jer onaj ko je je navikao psovati u svom govoru s lahkoćom
može opsovati neku vjersku svetinju i na taj način počiniti
grijeh koji izvodi iz islama. Također, po Kur'anu je zabra-
njeno psovati svetinje i simbole drugih vjera. Allah Uzvišeni
veli: Ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da
ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha psovali.
(El-En 'am, 108) Na ovaj način Kur'an uspostavlja atmosferu
povjerenja, suživota i tolerancije među različitim religijama,
kulturama i svjetonazorima. Ako se to ima u vidu, jasno je da
su nemuslimani, naročito kršćani i jevreji, u okrilju jurisdik-
cije islamskog zakona uvijek imali punu zaštitu i sigurnost i u
potpunosti sačuvali svoju vjeru i identitet.
226 j
73. Razgolićavanje i nepokrivanje avreta (sramotnih

dijelova tijela). Kod muškarca se avretom smatra područje
od pupka do koljena a kod žene cijelo njeno tijelo, osim lica
i ruku do šaka. Nakon što postane punoljetna, svakoj musli-
manki je obaveza (farz) da se pokrije prilikom izlaska iz kuće
ili pokazivanja pred muškarcima koji joj nisu bliži rod (ma-
hrem). U vezi s ovim pitanjem postoji idžma ', opća saglasnost
svih islamskih učenjaka. Odjeća ne smije biti tijesna, kratka
i prozirna jer razgolićavanje ženskog tijela doprinosi širenju
razvrata i nemorala. Postoje brojni hadisi u kojima Allahov
Poslanik, a.s„ upozorava na pogubnost ovog grijeha. Navest
ćemo ovaj: "Dvije su vrste džehennemlija (stanovnika Vatre)
koje nisam vidio: razgolićene i nepristojno obučene žene, koje
se naginju ljudima i zavode ih a njihove glave (frizure) su
poput devinih grba, neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov
miris, a njegov miris se osjeća na velikoj udaljenosti, i ljudi
koji nose bičeve slične kravljim repovima i njima udaraju lju-
de. " (Prenosi Muslim u Sahihu i drugi hadiski autoriteti)
74. Gledanje golotinje, pornografije i nemorala. Allah,
dž.š„ je naredio vjernicima i vjernicama da obaraju svoje po-
glede i ne gledaju ono što je zabranjeno, povezujući tu za-
povijed s čednošću i moralom: Reci vjernicima neka obore
poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to
im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. I reci vjer-
nicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim
mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih
vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje... (En-Nur, 30-
31) Gledanje golotinje raspiruje strasti i vodi u zinaluk (blud),
koji je jedan od najtežih grijeha. U jednoj predaji se navodi da
je Allahov Poslanik, a.s„ rekao hazreti Aliji:
227
Safvet Halilović I ŠTA KUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD UKUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
"Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi (izne-

nadni) pogled je dozvoljen a drugi (ponovljeni) pogled ti je
grijeh!" (Et-Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed)
Požudne i pohotne poglede Allahov Poslanik je kvalifiko-
vao zinalukom očiju (zina el- 'ajnejn) rekavši: "I oči čine zi-
naluk (blud), a to je strastveno gledanje." (Prenosi El-Buhari)
Ibn Kesir u svome Tefsiru navodi predaje od nekih učenjaka
selefa u kojima se spominje da će onaj ko bude obarao svoj
pogled od harama kao nadoknadu za to dobiti slast koju će
osjetiti u svome ibadetu. Možda se zbog toga neki žale da ne
osjećaju slast i zadovoljstvo u svojim ibadetima. Dakle, po-
trebno je čuvati pogled od harama.
75. Jedenje strvine, krvi, svinjskog mesa i onoga što
nije zaklano na halal način. Sve navedeno je zabranjeno tek-
stom Kur'ana i spada u velike grijehe. Allah Uzvišeni je re-
kao: Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je
zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno
i ubijeno; i što je strmoglavljena - i rogom ubodena, ili od zvi-
jeri načeta - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima
žrtvovana. (El-Ma'ide, 3) Halal klanje podrazumijeva da je
životinja zaklana na šerijatski ispravan način.
76. Promoviranje nemorala i onoga što je haram (za-
branjeno). Pitanje morala jedno je od temeljnih pitanja vje-
re. U islamu je jasno definisano šta je moralno a šta nije. Ta
pitanja, zapravo, proističu iz samog koncepta islamskog vje-
rovanja. Nemoralno i ružno je sve ono što je zabranio Allah
Uzvišeni ili Njegov poslanik. U tom pogledu zabranjeno je
da se na Zemlji čini nered (fesad) u bilo kojem obliku: I ne
pravite nered na Zemlji, kadje na njoj red uspostavljen„. (El-
A 'raf, 56, 85) Svaki grijeh je, zapravo, remećenje reda koji je
Svevišnji Stvoritelj uspostavio i, kao takav, on je nemoralan.
228 i
Naročito je pogubno propagiranje grijeha i onoga što je zabra-

njeno. Allah, dž.š., je rekao:
0GWG r1;r1 ~ l}_;L;5 ~_; .sJ.BG ~1 ~ l)_;L;5_;

/ /
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne

sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer
Allah strašno kažnjava. (El-Ma'ide, 2)
U današnje doba se, nažalost, na razne načine promovira-
ju ili, bolje reći, reklamiraju, mnoga zla i poroci poput alko-
hola, droge, bluda, prostitucije, homoseksualizma, lezbijstva
i drugih oblika perverzije i razvrata. Sve navedeno spada u
velike grijehe.
77. Zavidnost (ar. hased). Zavidnost je opaka duhovna
bolest. Allahov Poslanik, a.s., rekao je da se "zavidnosti treba
dobro čuvati jer ona uništva dobra djela kao što vatra uništava
drva!" (Prenose Ebu Davud i El-Bejheki) Interesantna je daje
zavidnost zapravo prvi grijeh jer je Iblis zavidio Ademu, a.s.,
pa je zbog toga proklet i udaljen iz Allahove milosti. Zavid-
nost je, dakle, ibliska osobina i zato su njene posljedice teške
i pogubne po čovjeka.
78. Prouzrokovanje razvoda braka. Islam posvećuje ve-
liku pažnju braku jer je jedino u braku dozvoljeno da muškarac
i žena imaju seksualne odnose i da rađaju djecu. Zbog toga je
očuvanje braka od izuzetne važnosti a navraćanje čovjeka da
se razvede od žene je krajnje prezren posao. Allahov Poslanik,
a.s., je među kategorije ljudi koje ne pripadaju njegovom um-
metu ubrajao i osobu "koja odvrati čovjeka od njegove žene,
tj. kaže o njoj nešto što će uzrokovati razvod braka." (Prenose
Ahmed, El-Bezzar i Ibn Hibban) Također, Allahov Poslanik
je rekao da Iblis postavi svoj prijesto na neku vodenu povr-
šinu a potom pošalje svoju šejtansku vojsku da zavode ljude
: 229
obećavajući najveću nagradu onome ko počini najveći nered

i smutnju. Kada se oni poslije vrate da bi podnijeli izvještaj,
Iblis se najviše obraduje onome koji je je uzrokovao razvod
braka. Potom on tog šejtana stavi pored sebe i dodijeli mu
poseban položaj. (Prenosi Muslim u Sahihu)
79. Pričanje o bračnoj intimi supružnika. Islam stro-
go zabranjuje da supružnici pričaju drugima o detaljima svog
bračnog (intimnog) života. U tom pogledu Allahov Poslanik,
a.s., je rekao: "Najgori položaj na Sudnjem danu kod Uzviše-
nog Allaha imat će čovjek ili žena koji imaju bračni odnos pa
nakon toga objelodane ono što je bilo među njima!" (Prenose
Muslim i Et-Tirmizi)
80. Muževljevo neizvršavanje obaveza prema ženi. U
islamu muškarac je zadužen da izdržava porodicu i vodi brigu
o njoj. Kao što se ženi naređuje da bude pokorna svome mužu,
i muškarcu se zapovijeda da izvršava svoje obaveze prema
supruzi. Allah, dš. š., je rekao: One (žene) imaju isto toliko
prava koliko i dužnosti. (El-Bekare, 228) Allahov Poslanik
je poručio: "Najbolji su vjernici oni koji se najljepše ophode
prema svojim ženama." (Et-Tirmizi)
81. Ženino insistiranje na razvodu braka bez šerijatski
opravdanog razloga. Ovo se, također, ubraja u velike grijehe
jer je Allahov Poslanik rekao: "Koja god žena traži razvod
braka bez opravdanog razloga, bit će joj zabranjen dženentski
miris (haramun 'alejha raihatu-l-dženneh)!" (Prenose Ehu
Davud, Et-Tirmizi, Ibn Hibban i Ibn Huzejme)
82. Korištenje zlatnog ili srebrenog posuđa. To je ra-
sipništvo i ubraja se u velike grijehe jer je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Onaj ko jede ili pije iz zlatnog ili srebrenog po-
suđa on u svoj stomak sasipa džehennemsku vatru!" (Muslim
u Sahihu)
230
83. Nazivanje i proglašavanje muslimana nevjernikom

(tekfir). Ovo postaje aktuelno u posljednje vrijeme diljem svi-
jeta pa nažalost i kod nas. Postoje pojedinci koji proglašavaju
ostale muslimane nevjernicima zbog toga što čine određene
grijehe ili zbog toga što se ne slažu sa njihovim razumijeva-
njem vjere. To je veoma opasan postupak jer se tako razbija
jedinstvo ummeta i daje povod neprijateljima da nanose ogro-
mnu štetu islamu i muslimanima. Zato je Allahov Poslanik,
a.s„ upozorio da se musliman ne smije optužiti za nevjerova-
nje (kufr) osim na osnovu potpuno pouzdanog i kategoričkog
dokaza, jer ukoliko onaj ko je optužen ne bude takav, onda se
optužba vraća na onog od koga je potekla.
84. Bestidan govor i ponašanje. Musliman mora voditi
računa o tome šta govori i kako se ponaša. On ne smije go-
voriti bestidne riječi, niti činiti postupke koji su sramotni, kao
npr. strastveno ljubljenje ili dodirivanje na javnom mjestu. To
nije dozvoljeno javno činiti ni sa svojom suprugom a kamoli
sa osobom s kojom se nije u braku. Čak i kada je s nekim u
svađi ili prepirci, musliman i tada mora voditi računa o svojim
riječima i ponašanju. Poznat je hadis Allahovog Poslanika u
kojem se ističe da je jedna od osobina munafika (licemjera)
da" kada se prepire, govori bestidno i prelazi sve granice". U
Kur'anu časnom munaficima se prijeti strahovitom kaznom
na Budućem svijetu pa čovjek mora dobro povesti računa o
tome šta govori i kako se ponaša u svom životu.
85. Uvođenje lošeg običaja (bid'ata) i pozivanje u nje-
ga. Allahov Poslanik, a.s., upozorava da će onaj ko uvede loš
običaj snositi odgovornost za sve one koji to budu kasnije ra-
dili. Uvođenje bid'ata podrazumijeva zanemarivanje sunneta
Allahovog Poslanika, a.s„ a to je posebno težak grijeh jer se
time nanosi šteta islamu i iskrivljuje njegovo učenje. Istaknuti
231
učenjak Ebu Hamid el-Gazali je u svom čuvenom djelu !lija

'ulumiddin rekao: "Blago onom kome kada umre, umru i nje-
govi grijesi. U predaji se kaže: 'Ko u vjeru uvede neko loše
djelo, na njemu je odgovornost (vizr) za njega i odgovornost
onih koji ga budu radili, ne umanjujući ništa od njihove odgo-
vornosti."' (Prenosi Muslim)
86. Oponašanje nemuslimana u pitanjima vjere. Ovo
je pojava koja, nažalost, uzima sve više maha. Muslimanu nije
dozvoljeno da se poistovjećuje s pripadnicima drugih vjera i
svjetonazora u pitanjima koja se tiču vjerovanja i vjerskog ži-
vota. Tako npr. pojedinci, iako tvrde da su muslimani, opona-
šaju nemuslimane u njihovim vjerskim praznicima ili prilikom
ukopa svojih umrlih, pa prave nadgrobne spomenike, stavljaju
sliku umrle osobe na mezar, pale svijeće u određenim danima
itd., a sve su to radnje koje su u islamu izričito zabranjene.
Slavljenje i veličanje nemuslimanskih vjerskih praznika, obi-
čaja i simbola muslimanima nije dozvoljeno, i u vezi s ovim
pitanjem nema razilaženja među islamskim učenjacima.
87. Mijenjanje Allahovog stvaranja. U ovaj grijeh spa-
daju brojni postupci kao npr. čupanje obrva, stavljanje umjet-
ne kose (perike), razna tetoviranja po tijelu, glavi ili licu itd.
U vezi s tim postoje hadisi u kojima se ističe da je Allah, dž.š.,
prokleo osobe koje to rade ili traže da im se to uradi. U mije-
njanje Allahovog stvaranja svakako spadaju i razne plastične
operacije, kojima se ne želi odstraniti neka fizička anomalija,
deformacija ili neka zdravstvena smetnja, nego imaju za cilj
puko povođenje za modnim trendovima. Ova pitanja su de-
taljno obrađena u savremenim fikhskim djelima, poput npr.
djela Hala! i haram u islamu dr. šejha Jusufa el-Karadavija,
pa se tamo može pogledati. U ovo svakako spada i manipuli-
sanje genetikom i genetskim inžinjeringom.
232 :
88. Zastrašivanje ljudi i dizanje oružja ili željeznog

predmeta prema njima. Mada ovo ulazi u sferu uznemira-
vanja ljudi, a to je već spominjano i u Ez-Zehebijevoj listi,
ipak je potrebno da se istakne kao poseban grijeh s obzirom
da postoje hadisi u kojima se to oštro osuđuje. U tim hadisi-
ma se zabranjuje bilo koji način zastrašivanja i uznemiravanja
muslimana poput npr. sakrivanja nečega od njihovih stvari,
makar to bilo i u šali. Allahov Poslanik, a.s„ je rekao: "Ko
prestraši muslimana, Allah ga neće učiniti sigurnim od straho-
ta Sudnjega dana!" (Et-Taberani) Također, nije dozvoljeno ni
u šali uperiti u muslimana oružje jer se u hadisu navodi: "Me-
leki proklinju onoga ko podigne (uperi) oružje na svoga bra-
ta." (Ehu Davud i Et-Tirmizi) Ovaj Poslanikov hadis posebno
dolazi do izražaja danas, kada se proširilo nasilje i nesigur-
nost do te mjere da mediji, gotovo svakodnevno, izvješćuju o
pucnjavi, ranjavanju i ubistvima po tramvajima, autobusima,
gradskim ulicama itd„ iako nije ratno stanje. Teroriziranje lju-
di spada u izuzetno teške velike grijehe.
89. Slušanje razvratnih pjesama i muzike. Muzika i
pjesme koje podstiču na činjenje harama, koje veličaju gri-
jeh i pozivaju u nemoralno ponašanje zabranjene su radnje
jer podstiču na činjenje harama. Kao što je zabranjeno mimo
braka gledati ono što pobuđuje strasti i pohotu, isto tako je
haram to i slušati.
90. Incest. Incest ili rodoskrvnuće spada u izuzetno teš-
ke velike grijehe. Poznato je da islam strogo zabranjuje svaki
seksualni odnos mimo braka, a to je posebno prezreno kada
se dešava između bližih srodnika koji inače ne mogu stupiti
u brak.
91. Silovanje, pedofilija, zoofilija (seksualni odnos sa
životinjama) i druge nastranosti. Ovo su sve oblici seksu-
233
alnog iživljavanja i nastranosti, koji su, po islamskom učenju,

strogo zabranjeni i spadaju u velike grijehe. Nažalost, u da-
našnjem vremenu, kada se putem mnogih filmova, časopisa,
televizije i interneta javno promovira razvrat i razne nastrano-
sti, ove pojave sve više uzimaju maha. Crne hronike su pune
izviješća o silovanjima, pedofiliji i drugim nastranostima. Za
počinioce ovih radnji u islamskom zakonodavstvu je propisa-
na teška kazna još na ovom svijetu.
92. Zloupotreba Kur'ana pravljenjem zapisa i hamaj-
lija. Već je spominjano u Ez-Zehebijevoj listi velikih grijeha
daje bavljenje sihiromjedan od najvećih velikih grijeha. Oso-
be koje se bave sihirom često prave tzv. zapise, talismane i
hamajlije, miješajući kur'anske ajete s određenim znakovima
i simbolima koji imaju vezu sa svijetom džina i šejtana. Potom
oni te zapise i hamajlije prodaju, zgrćući na taj način ogroman
novac. Mnogi ljudi iznose svoja iskustva sa tzv. zapisivačima
(koji svi redom tvrde da su iscjelitelji i da liječe Kur'anom),
koji su im uzimali stotine pa i hiljade maraka za zapise i ha-
majlije(!). Nerijetko, ti šarlatani i prevaranti od ljudi traže da
im ponovo dolaze, da bi navodno "dopunili" zapis ili hamaj-
liju, koji, eto, imaju rok trajanja pa se moraju produžiti(!). I,
naravno, svaki put to treba dobro platiti. Nema sumnje da je
ovo gnusna zloupotreba Kur'ana časnog, koji jeste lijek ali
se ne može na taj način miješati s onim što se, po islamskom
učenju, smatra jednim od najtežih velikih grijeha a to je bav-
ljenje sihirom (magijom). Kur 'an se može učiti s ciljem da
se bolesnoj osobi olakša, djeci se mogu i ispisati određene
sure i ajeti ili im to proučiti na vodu pa dati da popiju, sve
su to dozvoljene radnje. Ali praviti biznis od zapisa i hamaj-
lija, uistinu je izuzetno težak grijeh i prijestup. Kur'an treba
stalno učiti, slijediti njegov put i moliti Uzvišenog Allaha za
zaštitu. Svaki musliman i muslimanka mogu sebi proučiti sure
234
El-Felek i En-Nas (koje se inače zovu Zaštitnice), zatim Aje-

tu-1-Kursijju i suru El-Fatiha, ujutro i uveče, s nijetom da se
zaštite. Allahov Poslanik je, u hadisu koji prenose El-Buhari
i Muslim, rekao da onaj ko izgovori stotinu puta: La ilahe
illellahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu
ve huve 'ala kulli šej 'in kadir, tog dana će biti zaštićen od
šejtana. To je potrebno svakodnevno učiti, a kloniti se odlaska
sihirbazima i zapisivačima, koji zloupotrebljavaju bol i patnju
naivnih ljudi.
93. Jedno govoriti, a drugo raditi. To spada u velike gri-
jehe jer je Allah, dž.š., rekao: O vjernici, zašto jedno govorite,
a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi
koje djela ne prate! (Es-Saff, 2-3) U drugom ajetu se veli: Zar
da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?
(El-Bekare, 44) Jedno govoriti a drugo raditi je, inače, osobina
munafika, lažova i prevaranata a to je nespojivo s iskrenom
vjerom u Allaha, dž.š.
94. Nepropisno obavljanje namaza. Imam Ez-Zehebi je
u svojoj listi velikih grijeha, na samom početku, naveo neo-
bavljanje namaza, tj. neklanjanje. Nažalost, postoje ljudi koji
klanjaju namaz ali ga ne obavljaju skrušeno i propisno. I to,
svakako, spada u velike grijehe. Allahov Poslanik je, kako se
navodi u sahih hadisu, osobi koja je klanjala nepropisno nare-
dio da ponovo obavi namaz, rekavši: "Vrati se i ponovo kla-
njaj, jer ti nisi obavio namaz!" To je ponovio nekoliko puta, i
onda je toj osobi pokazao kako se treba propisno obaviti na-
maz. (Prenose El-Buhari i Muslim) Namazje temeljni islamski
propis i detaljno je objašnjeno kako se obavlja svaka namaska
radnja. Islamski učenjaci ističu da u namazu postoje ruknovi,
tj. radnje bez kojih namaz nije ispravan. U fikhskim djelima se
235
opširno govori o tome daje ta'dilu-1-erkan, tj. propisno i teme-

ljito izvršavanje svih namaskih radnji (ruknova) - obligatna,
dakle, strogo naređena. Shodno tome, obavljanje namaza bez
ta'dilu-1-erkanaje neispravno. Allahov Poslanik, a.s., upozorio
je da je najgori kradljivac onaj koji krade od svoga namaza.
Kada su ga upitali: "Allahov Poslaniče, kako čovjek krade svoj
namaz?", on je odgovorio: "Krade tako što ne izvršava u pot-
punosti (polahko, smireno i skrušeno) namaske ruku'e i sedž-
de." (Prenose El-Hakim, Ibn Hibban i Et-Taberani)
Nažalost, pojedini imami kada predvode džemat, to čine
pretjerano brzo, kao da ih neko goni. To nije slučaj samo za
vrijeme ramazana, kada se klanja teravija, koja je, nažalost,
kod mnogih postala simbol brzine i jurnjave, već stalno, pri-
likom predvođenja svakodnevnih namaza. Takvi imami ne
upotpunjuju ni ruku'e ni sedžde i takva praksa, bez imalo
dvojbe, spada u velike grijehe! Svrha namaza je da, kao što to
Kur'an ističe, spriječi čovjeka od činjenja ružnih i zabranjenih
djela, tj. da čovjek klanjajući namaz pet puta dnevno stalno
osvježava vezu sa svojim Stvoriteljem i tako izgrađuje svijest
o Allahu koja mu ne dopušta da čini ono što je On zabranio.
Obavljanje namaza bez skrušenosti, nemamo i nepropisno, ne
omogućava čovjeku da izgradi taj nivo svijesti.
95. Nedolično ponašanje u džamiji i džematu. Džami-

je su Allahove kuće na Zemlji i one u islamu imaju poseban
status. Veliki je grijeh na bilo koji način (o)skmaviti svetost
džamije i narušavati propisani red koji treba tamo da vlada. U
vezi s ovim smatramo bitnim ukazati na nedopustivost sljede-
ćih postupaka:
- Govor za vrijeme hutbe. Allahov Poslanik je rekao:

"Ko petkom razgovara dok imam drži hutbu, sliči magarcu
koji nosi tovar knjiga, a onaj koji mu na to kaže: 'Šuti!' nema
236
nagrade za džuma-namaz!" (Prenose Ahmed u Musnedu i Et-

Taberani u Mu 'džemu) Hutba se mora pomno slušati i nije
dozvoljen nikakav drugi govor niti aktivnost (kao npr. slanje i
čitanje poruka) dok imam drži hutbu.
- Preticanje imama u namazu. U vezi s tim Allahov Po-

slanik, a.s„ je rekao: "Zar se ne boji onaj koji digne svoju
glavu sa ruku'a ili sedžde prije imama da mu Allah pretvori
njegovu glavu u magareću glavu ili da njegov lik pretvori u lik
magarca!" (Prenose El-Buhari i Muslim)
- Prolaženje ispred klanjača dok je on u namazu. Prola-
ziti između čovjeka koji klanja i njegove sutre (perde ili ozna-
ke) koju je postavio bez nužde haram je i ubraja se u velike
grijehe, smatraju istaknuti učenjaci Ibn Kajjim el-Dževzijje,
Hejtemi i dr. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, a.s„ rekao:
"Kada bi znao onaj koji prolazi ispred klanjača koliki je to
grijeh, stajao bi četrdeset godina (ili mjeseci ili dana) a ne bi
prošao ispred njega!" (Prenose Ibn Madže, Ibn Huzejme i Ibn
Hibban s pouzdanim senedom)
- Ulazak razgolićenih i nepropisno odjevenih žena u
džamiju. Nažalost, to sve više uzima maha. Na taj način se
skrnavi svetost džamije koja ima status Bejtullaha - Božije
kuće. Ibn Madže bilježi da je Allahov Poslanik, a.s„ jednom
prilikom sjedio s ashabima u džamiji pa je ušla neka žena ne-
propisno obučena. Poslanik, a.s„ je tada rekao. "O ljudi, ne
dozvoljavajte svojim ženama da se gizdaju i namirisane dola-
ze u džamiju, jer ni Izraelćani nisu bili prokleti sve dok žene
nisu počele to raditi." Ako se ovo ima u vidu, šta tek onda reći
za one žene koje u džamiju dolaze u kratkoj, tijesnoj ili pro-
zirnoj odjeći ili bez marame na glavi?
96. Mučenje i maltretiranje životinja. U to spada više
postupaka: žigosanje životinja u lice, njihovo spaljivanje na
: 237
vatri, postavljanje žive životinje kao mete za gađanje, klanje

životinje tupim nožem, zatvaranje životinje da umre od gladi
i žeđi itd. Islam časni je propisao human postupak prema sva-
kom pa čak i prema životinjama.
97. Izbjegavanje ili neopravdano kašnjenje sa ispla-
tom plate radnika i najamnika. Iako se ovaj prijestup može
svrstati u područje drugih velikih grijeha kao što je npr. zulum
(činjenje nepravde) i uzimanje tuđeg hakka, ipak smatramo
bitnim da se izdvoji kao poseban grijeh s obzirom da je u da-
našnje doba, nažalost, sve više poslodavaca koji svojim radni-
cima ne isplaćuju na vrijeme njihove zarađene plate. Štaviše,
postoje i firme koje svojim radnicima nikako ne daju plaće, i
to traje mjesecima i godinama. Allahov Poslanik, a.s„ je re-
kao: "Radniku dajte njegovu zaradu prije nego što mu se znoj
osuši!" (Ibn Madže i Et-Taberani)
98. Udaja muslimanke za nemuslimana. U vezi s ovim
postoji konsenzus islamskih učenjaka, svi su saglasni da je
strogo zabranjena (haram) da se muslimanka uda za nemus-
limana, ma kojoj vjeri ili pravcu on pripadao. To je veliki
grijeh, a mnogi islamski učenjaci smatraju da je to grijeh
koji izvodi iz islama. U velike grijehe također spada i ženid-
ba muslimana ženom ateistkinjom (koja ne vjeruje u Boga
i Budući svijet) ili mnogoboškinjom (onom koja vjeruje u
više božanstava).
99. Neulaganje truda na Allahovom putu. Džihad nije
samo, kao što to mnogi pogrešno misle, oružana borba protiv
neprijatelja već mnogo širi pojam. To je, zapravo, ulaganje
truda na Allahovom putu za dobrobit cjelokupnog ljudskog
roda jer će bez vjere u Stvoritelja i primjene Njegovih zako-
na na Zemlji vladati veliki nered. Allahov Poslanik, a.s„ je u
brojnim hadisima upozorio na to da se ne smije zanemariti
238
džihad, tako npr. u jednom hadisu kaže: "Ko umre a ne bude

učestvovao u džihadu, niti bude sebe podsticao da učestvuje
u njemu, umro je džahilijetskom smrću." (Prenose Muslim i
drugi)
100. Zapostavljanje naređivanja dobra i odvraćanja
od zla. Svaki musliman je, shodno svojim mogućnostima i
znanju, dužan da djeluje u pravcu promoviranja dobra i suzbi-
janja zla. Allah, dž.š., u Kur'anu časnom iznoseći osobine ist-
inskih vjernika kaže da oni pozivaju na put dobra a odvraćaju
od zla. Ako se to zapostavi, onda dolazi do raznih problema i
poremećaja, s obzirom da tada u društvu prevlada zlo, nered,
korupcija, nemoral i nesigurnost. Zbog toga je Allahov Posla-
nik, a.s., rekao: "Kad god se u nekoj sredini čine grijesi, a ljudi
budu u stanju da to spriječe pa to ne urade, Allah će im svima
poslati kaznu." (Prenose Ebu Davud i En-Nesai) Također, Po-
slanik je upozorio i na to da Allah neće ljudima primati dove
ukoliko se ne bude upućivalo na dobro a odvraćalo od zla.
101. Diskreditovanje islama, njegovih propisa i siste-
ma vrijednosti. Ovo je veoma izraženo u današnjem vreme-
nu, kada je postalo moderno pisati i govoriti o islamu na način
da se on omalovažava, optužuje, devalvira, s ciljem dovođenja
u pitanje njegovih istina i vrijednosti. To se, naravno, čini radi
toga da bi se postigla naklonost i zadovoljstvo onih koji imaju
moć, novac i utjecaj u današnjem svijetu. U ovo se, svakako,
treba ubrojati i tumačenje Kur'ana prema svome nahođenju,
dakle, proizvoljno, tendenciozno i bez potrebnih kompetenci-
ja. Sve navedeno je izuzetno opasno jer se na taj način iskriv-
ljuje islam i diskredituje njegov značaj i uloga. Zbog toga se
to ubraja u velike grijehe. Ovu vrstu velikih grijeha u svojim
djelima i nastupima često spominje istaknuti savremeni uče
njak šejh Jusuf el-Karadavi.
239
102. Neodgajanje djece u duhu islama. Ovo se posebno

odnosi na muslimane kojima je Allah Uzvišeni podario blago-
dat vlastite djece. Oni su dužni da svoju djecu odgajaju islam-
skim odgojem i da ih podižu u okrilju islamskih vrijednosti i
svjetonazora. Allah, dž.š., u Kur'anu časnom upozorava: O vi
koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će
gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni
brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i
koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6) Postoje
brojne Poslanikove, a.s., opomene i upozorenja roditeljima da
svoju djecu odgajaju u islamu jer će biti za njih odgovorni na
Sudnjem danu. Dovoljno je prisjetiti se samo onog čuvenog
hadisa: "Svi ste vi pastiti i svi ćete odgovarati za svoje sta-
do!"
103. Nezainteresiranost za probleme ummeta (musli-
manske zajednice). Musliman mora imati osjećaj pripadnosti
muslimanskom ummetu. To znači da on mora biti zaintere-
siran za ono što se dešava sa muslimanima i muslimanskom
zajednicom, kako na lokalnom tako i na svjetskom planu. Na
taj način on očituje svoju pripadnost Muhammedovom, a.s.,
ummetu i trudi se da da svoj doprinos njegovom jačanju i afir-
maciji. Konkretno, u našem bosanskohercegovačkom kontek-
stu, to podrazumijeva i uključenost (učlanjenje) u Islamsku
zajednicu, koja vodi brigu o organizovanju vjerskog života
muslimana na našim prostorima. Članarina koja se plaća je
glavni izvor finansiranja Islamske zajednice, tako da je veoma
bitno biti njen redovan član.
104. Otuđivanje vakufske imovine. Vakuf (zadužbina)
je opće dobro, koje koristi svim ljudima. Vakuf se ne smije
otimati, prisvajati, nelegalna koristiti itd. Sve ovo spada u ve-
like grijehe i oni koji na bilo koji način otimaju vakuf i otu-
240
đuju vakufsku imovinu, zapravo, upropaštavaju sebe, svoje

porodice i zajednicu.
105. Sijanje smutnje i razdora među muslimanima.
Sijanje smutnje i razdora među muslimanima, u bilo kojem
obliku ili na bilo koji način, spada u velike grijehe jer se na
taj način ugrožava jedinstvo muslimana i nanosi šteta islamu
i ummetu. Naročito je poguban grijeh onih koji čine smut-
nju među muslimanima zarad interesa neprijatelja islama, ili
njihovih tajnih službi i organizacija koje žele uništiti islam i
muslimane. To se, bez imalo dvojbe, smatra izdajom Allaha i
Njegovag Poslanika i spada u najteže velike grijehe.
106. Vjerovanje u jedan dio Kur'ana a nijekanje dru-
gog. Kur'an je Allahov govor koji je sačuvan u izvornoj for-
mi. To je autentična Božija riječ i poruka ljudima. Obaveza je
vjerovati u sve što se nalazi u Kur'anu. Nažalost, postoje oni
koji tvrde da su muslimani, a onda Kur'anu pristupaju selek-
tivno, vjeruju u jedan njegov dio a u drugi ne vjeruju. Takva
praksa je nedopustiva i spada u velike grijehe. Štaviše, to je
grijeh koji izvodi iz islama. Allah Uzvišeni je rekao: Kako to
da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga
od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na
Sudnjem danu bit će stavljen na muke najteže. - A Allah motri
na ono što radite. (El-Bekare, 85)
107. Odmetništvo (riddet) od islama. Osoba koja se
odmetnula od islama naziva se murted (otpadnik) i to je, uz
širk, najveći veliki grijeh. U vezi s ovim grijehom postoji
više kur'anskih tekstova, u kojima se upozorava na njegovu
pogubnost. Tako, npr„ Allah Uzvišeni poručuje: A oni među
vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, -nji-
hova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će
stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati. (El-Be-
241
Safvet Halilović ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
I
kare, 217) Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je

pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustt ićemo
da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem, - a užasno je
on boravište! (En-Nisa ', 115) A onaj ko okrene glavu od Knji-
ge Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo
ga slijepim oživjeti. (Ta-Ha, 124)
Važna pojašnjenja u vezi s grijesima
Želimo istaći da ni ovo nije konačna lista velikih grijeha

niti nam je bilo za cilj da pokušamo velike grijehe ograničiti
na ovaj broj. Nastojali smo da u ovoj listi velikih grijeha spo-
menemo one situacije kojima su ljudi često izloženi u svome
životu. Također, u svjetlu navedenog mogu se razaznati krite-
riji na osnovu kojih su islamski učenjaci određene prijestupe
svrstavali u velike grijehe (el-kebiiir). To uveliko olakšava da
se određena radnja ili prijestup može klasificirati kao veliki
grijeh, s obzirom da se životne situacije ne mogu predvidjeti
niti ograničiti nekim brojem.
Treba istaći
da navedenim popisom velikih grijeha nisu
obuhvaćeni svi harami (dakle, sve ono što je zabranjeno), jer
postoje i mnoge druge radnje za koje se, na osnovu jasnih
šerijatskih tekstova ili općih intencija islama, pouzdano zna
da su grijeh. Navest ćemo nekoliko primjera: držanje kipova
i pasa u kući je, na osnovu kategoričkih hadisa Allahovog Po-
slanika, a.s., strogo zabranjeno; osamljivanje sa ženom kojoj
čovjek nije mahrem (tj. s kojom može stupiti u brakjer nema
šerijatske zapreke) je haram i onaj ko to radi čini grijeh; spol-
no općenje sa ženom u vrijeme njene menstruacije (hajza),
postporođajnog perioda (nifasa) kao i općenje prije nego što
se ona, nakon isteka hajza ili nifasa, okupa također je zabra-
242
njeno i haram. Dakle, postoje brojne zabrane koje se, ukoliko

ih neko uradi, smatraju grijehom. Cilj pisanja ovog rada nije,
ni u kom slučaju, pobrojavanje svih radnji koje se smatraju
haramom već, prije svega, konkretno ukazivanje na brojne
radnje koje, shodno islamskom učenju, nisu dozvoljene, kako
bi ih se ljudi čuvali u svome životu. Također, postoje određe
ni postupci u vezi kojih islamski učenjaci nemaju jedinstven
stav, jedni ih smatraju haramom (strogom zabranom) a dru-
gi mekruhom (samo pokuđenim). Isto tako, postoje određeni
propisi za koje jedni smatraju da su obavezni (vadžib) a drugi
ih smatraju sunnetom, dakle, samo preporučenim (a poznato
je da onaj ko učini sunnet ima nagradu, a ko ga ne uradi nema
nagrade ali ni kazne). Nastojali smo da u listu velikih grijeha
uvrstimo, koliko god je to bilo moguće, one prijestupe u vezi
s kojima postoji usaglašen stav islamskih učenjaka.
Također, treba imati u vidu da navedeni redoslijed ne odra-
žava težinu grijeha, mada su najteži među velikim grijesima
spomenuti na početku liste, zbog dokaza koji upućuju na to
poput npr. širka, kufra, ubijanja, bavljenja sihirom, ostavljanja
namaza, nedavanja zekata itd. Svaki grijeh je štetan i ostavlja
negativne posljedice, i na čovjeka i na njegovo okruženje. O
tome će biti govora detaljnije nešto kasnije.
Smatramo bitnim ovom prilikom ukazati na još nekoliko
detalja:
Prvo: Postoje grijesi koji izvode iz vjere, tj. onaj ko ih
učini prestaje biti musliman. Tu spada više grijeha, a prije
svega to se odnosi na širk i kufr. Na početku je pojašnjeno
da je kufr, na izvjestan način, sadržan u širku pa iz tog ra-
zloga, vjerovatno, nije tretiran kao zaseban grijeh u Ez-Zehe-
bijevoj knjizi o velikim grijesima. Također, psovanje Allaha
Uzvišenog, zatim psovanje bilo kojeg od Njegovih poslani-
243
Safvet Halilović \ ŠTAKUR'AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
ka ili islamskih svetinja i simbola izvodi iz islama. Isto važi

i za negiranje strogih vjerskih obaveza, svejedno radilo se o
naredbama (farzovima) ili zabranama (onom što je haram).
Drugačije kazano, osoba koja negira stroge islamske propise
poput npr. obaveze klanjanja namaza, davanja zekata, zabrane
bluda, krađe itd.), izlazi iz vjere i prestaje biti musliman. U
slučaju da dotična osoba ne izvršava neki propis, npr. zbog li-
jenosti ili nekog drugog razloga, ali ne negira njegovu obligat-
nost (tj. daje to vjerski propis, ustanovljen na osnovu Kur'ana
i Sunneta), onda ta osoba nije izašla iz islama ali je počinila
veliki grijeh. Onaj ko je učinio djelo koje izvodi iz islama (što
za sobom povlači čitav niz teških posljedica, kao što su npr.
zabrana klanjanja dženaze takvoj osobi ili njeno ukopavanje
u muslimansko groblje u slučaju da umre u takvom stanju,
zatim nemogućnost nasljeđivanja, poništavanje braka ukoliko
je bio oženjen ili udata itd.), da bi takva osoba ponovo bila
musliman, mora se iskreno pokajati, okupati se i izgovoriti
dva šehadeta, tj. nanovo primiti islam. Da nas Allah sačuva od
svih grijeha i harama!
Drugo: Potrebno je znati da postoje veliki grijesi koje čo
vjek ne čini svojim vanjskim organima, već srcem i dušom.
Ti grijesi se zovu ez-zuniib el-biitine (unutrašnji grijesi) a tu
spadaju pokuđene ljudske osobine kao što su pohlepa, zavid-
nost, pakost, samodopadljivost, neiskrenost, oholost itd. To je
veoma pogubno za čovjeka, naročito ako se ima u vidu da te
osobine često budu razlogom da čovjek počini mnoge grijehe
prema drugim ljudima kao što su prevara, nepravda, uzimanje
tuđeg hakka itd„ a ti grijesi spadaju u ono što Svevišnji Allah
neće oprostiti jer je On, neka je uzvišen, apsolutno pravedan.
Zato se treba boriti protiv navedenih osobina putem duhovnog
odgoja i uzdizanja, upoznavajući slabosti svoga nefsa i često
spominjući Allaha. Stoga vjemik i vjernica stalno čine zikru-
244
llah, uče dove i Kur'an, skrušeno obavljaju namaz, pomažu

drugim ljudima i nastoje da učine što više dobra. Na taj način
oni oplemenjuju svoje duše i suzbijaju njihove negativne oso-
bine, koje, u slučaju da budu zapuštene, mogu biti razlogom
čovjekove vječne propasti, da nas Allah sačuva!
Treće: Javno činjenje grijehaje posebno opasna dimenzi-

ja griješenja. To dodatno usložnjava i pojačava pogubnost gri-
jeha jer se na taj način promoviraju grijesi i griješenje. Tako
grijeh postaje nešto normalno, ljudi ga usvajaju u svome ži-
votu a sve to vodi katastrofi koja će zadesiti ne samo one koji
čine grijeh već i mnogo širu zajednicu. Zato Uzvišeni Allah u
Kur 'anu časnom upozorava:
/ o J. ,,..
~\kJ\--4...i_.;
/ /
Izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje (fitne) koja

neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da
Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25)
Allahov Poslanik, a.s„ je, upozoravajući na kobne poslje:-
dice javnog griješenja kazao:
,..... )r;;i ~ ...... ~
. ~ \;,J\ ':li "·1 '. / / . ~
03~ . • -r4 j>' ~
"Bit će oprošteno svim mojim sljedbenicima, osim onima
koji javno čine grijehe."
Ovo, naravno, ni u kom slučaju ne treba shvatiti u smislu
da su tajni grijesi (oni koji se čine u osami) bezazleni i bezo-
pasni. Allah, dž.š„ je Sveznajući, On je obaviješten o svemu i
od Njegau se ne može ništa sakriti. U jednom hadisi-kudsiji se
navodi da, kada se čovjek sakrije da bi u tajnosti učinio neki
grijeh, Allah, dž.š„ kaže:
245
Safvet Halilović \ ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
~\:. i:.815/~
• • r.:..r.._r:. J
.::\::4 .č~ l,•
~ ~ /.
/ /
"Robe Moj, zar si Mene učinio najbezvrednijim posma-

tračem?!"
Svaki grijeh, bio on javni ili tajni, ima teške posljedice po

čovjeka i njegov život, pa se zato treba čuvati svih grijeha, i
velikih i malih, i javnih i tajnih.
Četvrto: Za grijehe je potrebna tevba (pokajanje), a po-
sebno za velike grijehe. Na taj način se eliminišu štetne poslje-
dice koje grijesi uzrokuju. Tevba ima svoje uvjete (šartove) a
o tome ćemo opširnije govoriti kasnije. Poznato je pravilo:
->!r'I e' ;;~ ':13 _,~\ e' ;;-d ':1

"Nema velikog grijeha sa istigfarom, Ger se pokajanjem i
traženjem oprosta taj grijeh briše), kao što nema malog grije-
ha sa ustrajavanjem u njemu (tj. ukoliko se mali grijeh često
ponavlja, onda on postaje veliki grijeh)."
Posljedice grijeha
Brojne su štetne posljedice grijeha i griješenja po čo

vjeka i njegov život, još na ovome svijetu. Mnogi ljudi mi-
sle da su posljedice neposluha i griješenja vezane samo za
Budući svijet i polaganje računa na Sudnjem danu. To je, sa
islamskog stanovišta, potpuno pogrešno shvaćanje jer grijeh
izaziva katastrofalne posljedice u životu čovjeka i na ovom
svijetu. Zapravo, posljedice grijeha su pogubne, ne samo za
čovjeka kao pojedinca već i za cjelokupno društvo i ljudski
rod. Štaviše, ljudski grijesi su izazvali nered i pometnju i u
ostalim svjetovima i vidovima egzistencije na planeti Zemlji.
246
Ugroženje biljni i životinski svijet, zrak, voda, usjevi, jednom

riječju cijela priroda i okruženje. Zato je Allah Uzvišeni kazao
u Kur' anu časnom:
.LJ 81 ~f ~ (. -' /ir "/'1 · ;1 / J1 ~

'-?/J.l1 ~~/-/(.)""
/.O/ "::
,..,
'-?/- . lc":r--:-'~J'.'"'
,.,,
y / /
<t.
-:; ,,. j.
5~..r.
„ '/r+W'/ I~
/
I ;:
/
Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež (fesad) i na

kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što
rade, ne bi li se popravili. (Er-Riim, 41)
Islamski propisi su koncipirani tako da čovjeka dovedu
u sklad i red s ostalom prirodom i zakonima koji vladaju u
njoj. Stoga su neki autori, poput npr. Sejjida Kutba, islamski
vjerozakon nazvali "kosmičkim", ističući da je "šerijat koji je
Bog propisao za uređenje čovjekovog života integriran u opći
svemirski zakon i usklađen je s njim". 149 Stoga pridržavanje
odredbi i principa tog vjerozakona proističe iz neophodnosti
postizanja sklada između čovjekova života i kretanja svemira
u kojem živi. Grijesi, pak, predstavljaju odstupanje ot toga i
čovjeka dovode u konfrontaciju s prirodnim poretkom stvari,
izazivajući promjenu u životnom ambijentu i uzrokujući pore-
mećaj ravnoteže i nered. 150
Allahov Poslanik, a.s„ upozorio je u brojnim hadisima

na štetne posljedice grijeha po čovjeka i njegov život. Navest
ćemo neke od njih:
"Kad se u jednom narodu pojavi razvrat tako da ga oni

počnu javno činiti, taj se narod suoči sa zarazama i bolestima
149 Sejjid Kutb, Znakovi na putu, str. 78.

150 Mustafa Prljača, Grijeh i njegove posljedice, Takvim za 2011, str.
106.
247
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN :KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
kojih nije bilo kod njihovih predaka. Kad neki narod počne
zakidati na vagi i mjeri, on se suoči sa sušom, oskudicom i
tiranskom vlašću, a kad prestanu davati zekat, uskrati im se
voda s neba, i da nije životinja, ne bi im nikada ni pala kiša!"
(Ibn Madže u Sunenu)
"Doista, čovjeku
se i opskrba može uskratiti zbog grijeha
koji počini!" (Ahmed u Musnedu)
"Čovjeka ni trn ne ubode, ni noga mu ne posrne i ne za-
drhti mu žila od uznemirenja, a da to nije zbog nekog grijeha.
Ali, grijesi koji mu budu oprošteni još su brojniji." (Ibn Kesir
u Tefsiru)
"Ko želi da mu se dadne obilna opskrba i da mu se produ-
lji život, neka održava rodbinske veze." (El-Buhari i Muslim)
Islamski učenjaci su, na osnovu kur'ansko-hadiskih tek-
stova i posmatranja onoga što se dešava u životu ljudi, spo-
menuli brojne štetne posljedice grijeha. O tome je govorio i
istaknuti učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, u svom znameni-
tom djelu Zadu-l-me 'ad (Opskrba za Budući svijet). Spome-
nut ćemo neke od negativnih posljedica griješenja.
Grijeh udaljava čovjeka od Allaha Uzvišenog. Ovo
je, vjerovatno, jedna od najtežih i najpogubnijih posljedica
grijeha: grješnik se, ukoliko ustraje u griješenju, udaljava od
Allahovog okrilja i Njegove milosti. Na taj način on biva pre-
pušten samome sebi a to je, uistinu, teška kazna. Zato Allah,
dž.š., poručuje: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha,
pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici.
(El-Hašr, 19)
Griješenje lišava čovjeka pravilnog shvatanja i znanja.
Zbog toga grješnik, koji ustrajava u grijehu, nije u stanju raza-
znati Istinu od neistine niti biti pobornik Istine. Kada je imam
248
Šafija kao mladić došao imamu Maliku u Medinu, da kod njega

uči, ovaj mu je rekao, kada je opazio njegovu oštroumnost i
pravilno shvatanje: "Ja vidim da je Allah, dž.š., podario u tvoje
srce nur- svjetlost pa nemoj ga utmiti tminom grijeha."
Grijesi sprečavaju poslušnost Allahu. Uistinu, kad ne
bi postojala druga kazna za grijeh osim toga što sprečava čo
vjeka da bude pokoran Allahu Uzvišenom, i to bi bilo sasvim
dovoljno. Čovjek je, shodno temeljnom islamskom učenju,
stvoren da bi spoznao svoga Stvoritelja, veličao Ga i bio Mu
pokoran (ibadet Mu činio) u svim poljima ljudske egzistenci-
je. Zbog grijeha čovjek biva onemogućen da čini ibadet svo-
me Stvoritelju.
Grijesi uzrokuju da čovjek zasluži Allahov prezir i ka-
znu. U brojnim kur'anskim ajetima ističe se da su prijašnji
narodi uništeni upravo zbog toga što su griješili. Tako, npr„
Svevišnji poručuje: Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide
kako su završili oni prije njih. Bili su od njih moćniji i više
spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeho-
va njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.
(Ga.fir, 21) Istaknuti tabi'in Hasan el-Basri je rekao: "Ljudi
su svojom nepokomošću postali prezreni u Allahovim očima.
Ako bi bili čestiti, On bi ih zaštitio."
Griješenje baca čovjeka u nevolju i nesreću. Shodno
tome, Allah, dž.š„ u Kur'an časnom kaže:
,,... .fa ~ ; o / /,,.- y. "'- ~ ~
.•< . ~ .o ~..CI ~ I • ~ • ~ - <~I..;,\ ~~
~
# /
(f' ~..JI - / -
N
• <;;-:-"
/ ,;:;
·- / (_)-" '.J r-:
Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste
zaradili, a Allah mnogo i prašta. (Eš-Šura, 30)
U jednoj predaji od hazreti Alije, r.a., navodi se da je on
rekao:
249
Satvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
~._,.::.: ':ll ~ ':l3 -~~

"' „
~l ~~ Jj ~
."Neugodnost ili belaj koji zedesi ljude posljedica je gri-
jeha i neće ih napustiti osim nakon iskrenog pokajanja (te-
vbe)."
Sprečavanje opskrbe. U predaji koju bilježi Ahrned u
Musnedu Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Doista, čovjeku se
i opskrba može uskratiti zbog grijeha koji počini!" Zbog toga
su islamski učenjaci kazali da ne postoji ništa što može dove-
sti do izobilja kao napuštanje grijeha. Shodno tome, moralan
i bogobojazan život donosi čovjeku opskrbu, puno zadovolj-
stva i duševnog mira. U vezi s tim Allah Uzvišeni je rekao:
Ko bude bogobojazan (tj. čuvao se grijeha), Allah će mu dati
izlaz iz tegobe, i dat će mu opskrbu odakle se i ne nada. (Et-
Talak, 2-3).
Griješenje izaziva metež na Zemlji. Štetne posljedi-
ce učinjenih čovjekovih grijeha zahvataju i one oko njega,
uključujući i životinje, biljke i cijelu prirodu. Na taj način
stvara se nered na Zemlji, što je izuzetno opasno za sve sta-
novnike planete Zemlje. Zato je Allah, dž.š„ upozorio da će
se, kao posljedica ljudskih grijeha pojaviti nered (fesad) i na
kopnu i na moru, čije posljedice će svi trpiti. U današnje doba
svi osjećaju posljedice globalnog zagrijavanja koje je uzroko-
vao čovjek onda kada je zaboravio na svog Stvoritelja i preko-
račio granice koje je On postavio.
Jedan grijeh povlači u drugi grijeh. Ukoliko se čovjek

ne pokaje za učinjeni grijeh, većustraje u njemu, onda će ubr-
zo zapasti i u neki drugi grijeh, jer poznato je da jedan grijeh
vodi u drugi grijeh. Na taj način čovjek svikne da griješi i to
mu postaje beznačajno, tj. ne osjeća nikakvu grižnju savjesti,
što je izuzetno opasno. Grješnik, međutim, smatra da grijesi
za njega nisu nikakva opasnost i drži ih sasvim lahkim. U El-
250
Buharijevoj zbirci navodi se da je poznati ashab Abdullah ibni

Mes'ud, r.a., imao običaj reći: "Iskreni vjernik smatra svoje
grijehe kao brdo, za koje se boji da se na njega ne svali, dok
munafik (licemjer) smatra svoje grijehe kao mušicu' koja mu
padne na nos, mahne rukom i ona odleti."
Ustrajavanjem u grijehu gubi se osjećaj da je grijeh
ružan. Trajnim griješenjem grijeh prelazi u običaj i naviku, a
čovjek ne može da uvidi ružnu stranu svojih navika. Griješe-
nje dovodi grješnika dotle da se naslađuje pričanjem o svojim
grijesima jer on ne smatra da je to ružno djelo. Grijeh se tako
širi, postaje normalna pojava i mnogi počnu da ga čine.
Grijeh donosi poniženje. Poznati učenjak Ibn el-Muba-
rakje rekao: "Vidio sam kako grijesi ubijaju srca. A ustrajnost
u činjenju grijeha praćena je poniženjem. Napuštanje grijeha
oživljava srca. A još bolje je zaštititi dušu od grijeha."
Grijesi uzrokuju pečat na srcu. Kad se nepokornost
povećava, čovjekovo srce postaje zapečaćeno i postane od
onih koji su nemarni (gafiliin). Uzvišeni Allah kaže: A nije
tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (El-Mutaffifan,
14) Allahje zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima
njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. (El-Bekare, 7)
Grijesi slabe čovjekov razum, srce i tijelo. Činjenica
je da nepokornost i neposluh Svevišnjem Bogu slabi čovjeka
u svakom pogledu. Život je pun svjedočanstava da nepokor-
nost Allahu, dž.š., skraćuje životni vijek, pomućuje razum i
uništava blagodati. Sasvim je očevidno da kršenje onoga što
je Svevišnji Allah zabranio ostavlja izuzetno teške i pogubne
posljedice, koje čovjekov život čine sve težim i tjeskobnijim.
Grijeh izaziva osjećaj otuđenosti i gorčine u srcu grješ-
nika. S obzirom da su grijesi prezrene radnje, prirodno je da
251
kao posljedicu ostavljaju otuđenost i gorčinu u srcu onoga ko

ih čini. Jedan od izuzetno velikih problema savremenog čo
vjeka je problem otuđenosti. Savremeni čovjek, i pored silnog
tehnološkog napretka i najsavremenijih sredstava za komu-
nikacije, sve više postaje stran i otuđen od svakog, čak i od
svoje porodice i najbližih, pa i od samoga sebe. S obzirom da
je čovjek društveno biće, takvo stanje je potpuno neprirodno
za njega, što kao posljedicu ima pojavu mnogih drugih bolesti
i poremećaja.
Grijesi slabe volju za ibadetom i činjenjem dobra.
Ustrajavanje u grijesima kod čovjeka umanjuje poštovanje
prema Allahu Uzvišenom i slabi mu volju za ibadetom i či
njenjem dobra. Konstantnim griješenjem srce se svikava na
grijeh i on mu, postupno, postane drag i sladak a čovjek, na taj
način, zapada u duhovnu sljepoću. Takvo stanje onemogućava
čovjeka da čini ibadet i dobra djela a ako ih i čini, onda ne
osjeća slast u tome.
Kompliciranje života. Koji god posao započne, grješnik

nailazi na brojne poteškoće i otežanosti jer je on svojim kon-
stantnim griješenjem dospio u stanje kada se gubi Allahovo
okrilje i podrška. U tom pogledu mogu se razumjeti i riječi
Svevišnjeg: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će
teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim
oživjeti. (Tii-Hčt, 124) Također, navodi se daje neko od selefa
rekao: "Uistinu, kad pogriješim, primijetim posljedice svoga
grijeha u ponašanju svoje žene, djece i jahalice. Jahalica ne
sluša, djeca se prema meni ružno ophode, a žena mi je nep-
okorna." Dakle, griješenje uzrokuje brojne teškoće i kompli-
ciranosti u životu čovjeka.
Mračno lice i tamno srce. Grijeh uzrokuje tamu u srcu
grješnika. U nekim predajama se navodi "da je pokornost sv-
252
jetlo, a grijeh tama." Što je tmina gušća, izgubljenost je veća.

Grješnik koji ustrajava u grijehu sve dublje pada u novotarije,
zablude i neoprostive greške. Zatamnjenost se pojačava tako
da postaje vidljiva i na njegovom licu. U tom pogledu istak-
nuti učenjak iz generacije ashaba Ibn Abbas rekao je: "Dobro
djelo obasjava lice i srce, proširuje nafaku, daje snagu tijelu
i budi ljubav kod ostalih ljudi. Grijeh uzrokuje: mračno lice,
tminu u srcu, slabost u tijelu, oskudnu nafaku i mržnju (prezir)
u srcima ljudi." Također, poznato je da srce kada potamni,
postaje okrutno, da nas Allah sačuva!
Griješenjem čovjek ulazi u zonu prokletstva i gubi ori-
jentaciju. Na više mjesta u Kur'anu časnom, nakon spomin-
janja određenih propisa, svejedno, bile to naredbe ili zabrane,
Allah Svemilosni kaže: To su Allahove granice, pa ih ne prela-
zite! Islamski učenjaci ističu da je ono što je unutar granica
koje je Allah Uzvišeni postavio, ispunjeno milošću i dobrom
za čovjeka i svijet u kojem živi. Ono, pak, što je izvan tih gra-
nica, nosi u sebi prokletstvo. Shodno tome, prelaženjem preko
tih granica čovjek ulazi u zonu prokletstva i u tom mraku gubi
orijentaciju za ispravna mjerila i kriterije.
Grijesi uništavaju ljudskost (insanijet). Ovo je izuzet-
no teška posljedica griješenja. Ono što čovjeka čini čovjekom
jeste, zapravo, njegova ljudskost ili čovječnost (ar. insanijjet),
a to podrazumijeva humanost, čestitost, poštenje, pomagan-
je drugima i druge visokomoralne osobine. Grijesi uništavaju
kod čovjeka ono esencijalno u njemu, a to je njegova ljudskost.
Zato se grijeha treba čuvati jer, kada čovjek izgubi ljudskost,
onda će na Zemlji zavladati nered i zlo svake vrste. Allahu
Svemilosni, Tebe molimo da nas sačuvaš grijeha, i velikih i
malih, i javnih i tajnih!
253
Pokajanje od grijeha (tevba)
Allah Uzvišeni je Sveopći Dobročinitelj, Milostivi. On

ljude ne kažnjava odmah kada učine neki prijestup, već ostav-
lja priliku svakom čovjeku da se pokaje i zamoli Ga za oprost.
On, Allah Svemilosni je Onaj koji voli da prašta i da Mu se
ljudi obraćaju tražeći oprost.
Postoji više hadisa u kojimaAllahov Poslanik, a.s„ pojaš-
njava koliko se Allah Svevišnji obraduje pokajanju (tevbi) ne-
kog čovjeka koji je učinio grijeh pa se iskreno pokajao. Tako,
npr„ u jednoj predaji veli: "Allah se više obraduje pokajanju
Svoga roba od čovjeka koji se nađe u nekoj pustari sa svojom
jahalicom na kojoj je njegova hrana i voda, pa spusti svoju
glavu i tako zaspi. Kada se probudi, vidi da nema jahalice pa
je počne tražiti. Kada ga savlada žestoka vrućina i žeđ, ili ono
što Allah hoće, kaže: 'Vratit ću se na mjesto gdje sam bio i
spavati dok ne umrem.' Tako on stavi glavu na svoju ruku da
umre. Kad se prene iz sna, a ono njegovajahalica kod njega, a
na njoj njegova poputnina i voda. Allah Uzvišeni je radosniji
zbog pokajanja roba vjernika od ovog čovjeka zbog njegove
jahalice." (Prenose El-Buhari i Muslim)
Pokajanje od grijeha je vjerski imperativ. O obaveznosti
pokajanja postoj i jedinstven stav islamskih učenjaka (idžma ').
Svi su, dakle, saglasni daje čovjek, kada učini prijestup koji je
grijeh, dužanj da se pokaje (učini tevbu). U vezi s tim postoji
više kur'anskih tekstova u kojima se nalaže tevba (pokajanje).
Tako Allah, dž.š„ kaže:
5µ; ~ 5~Jll lifi I;~ i; 41Jl1y)3

/ ,.... ,..., ,,.., ,,...
I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono

što želite. (En-Nur, 31) Ova naredba je, kako ističu islamski
učenjaci, općenitog značenja.
254
Allah Uzvišeni je, također, rekao:
~~_.: ~-~<
~
" :'.'I ~l; .U1 I ~ G'
l1 J/1• I~.}-' 'r" r:..r.. '-r.: •
/ / /
O vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskreno (nesuhan).

(Et-Tahrzm, 8)
Riječ "nesiihan", koja je upotrijebljena u ovom ajetu,
znači: iskreno, tj. pokajte se iskreno radi Allaha Uzvišenog i
postizanja Njegovog zadovoljsta a ne radi nekih drugih moti-
va. Dakle, pokajanje ne smije biti samo formalno, ono mora
iskreno poteći iz srca osobe koja je uradila određeni prijestup
i počinila grijeh.
Za iskrenu tevbu postoji nekoliko uvjeta. Konkretno,
radi se o tri uvjeta ukoliko je grijeh između čovjeka i Allaha,
dž.š., a to su.
- prekidanje griješenja (terku-l-ma 'sije),

- istinsko žaljenje i tuga zbog učinjenog grijeha (en-ne-
dem),
- čvrsta odluka da se u budućnosti taj grijeh neće više či
niti (el- 'azm fi-l-mustakbel).
Ukoliko je grijeh učinjen prema ljudima pa su zakinuta
neka njihova prava (hakkovi) ili im je nanesena određena šte-
ta, u tom slučaju postoji i četvrti uvjet koji se mora ispošto-
vati a to je vraćanje tuđih prava i namirivanje nanesene štete
onima kojima je učinjena nepravda. Već je ranije isticano da
je Allah Uzvišeni apsolutno pravedan i da On, pored širka i
kufra, neće oprostiti ni tuđi hakk (pravo). Ukoliko to ne bude
regulisano na ovome svijetu, na Sudnjem danu će biti pre-
pušteno nagodbi između onoga kome je učinjena nepravda
(mazlum) i onoga ko je tu nepravdu učinio (zalim). Sudnji dan
255
Safvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIID
je dan velikih strahota, kada niko neće ni za kog znati, tog

dana će i majka bježati od svoga čeda, što znači da će onaj
ko bude prepušten nagodbi sa oštećenom stranom, tog dana
sigurno biti kažnjen.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao:
.JY.lfJI ~Lb.3..1 ~J ,„Lh>. i~T ~I J5
"Svaki čovjek je grješnik, a najbolji su oni grješnici koji
se kaju." (Prenose Et-Tirmizi, lbn Madže, El-Hakim i dr.).
Dakle, svaki čovjek može pogriješiti, to je svojstveno
svakom čovjeku. Allahov Poslanik usmjerava vjernike da ne
ustrajavaju u grijehu, već da se pokaju i povrate u Allahovo
okrilje. Tevba, zapravo, i jeste povratak Allahu i napuštanje
puta koji izaziva Njegovu srdžbu. Tevba je, dakle, vraćanje i
okretanje od onoga što Allah Uzvišeni prezire i čime nije za-
dovoljan, bilo to javno ili tajno djelo. Zato Allah, dž.š„ ističe
da on voli one koji čine tevbu:
Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se
mnogo čiste. (El-Bekare, 222)
U ovom ajetu je čistoća došla u kontekstvu govora o po-
kajanju, kao da se time htjelo istaći da prava čistoća, zapravo,
nije moguća bez istinske tevbe (pokajanja).
Poznati učenjak Ebul-Feredž ibnu-1-Dževzi, u svom dje-
lu Telblsu Jbl1s (Jblisove obmane), na jednom mjestu je zabi-
lježio divnu misao: "O ti koji žudiš da u Džennet uđeš! Samo
zbog jednog grijeha tvoj praotac Adem je iz njega istjeran, pa
zar misliš da ćeš ti ući u Džennet sa mnoštvom svojih grijeha
za koje se ni pokajao nisi!"
256
U Kur'anu časnom se učestalo govori o grijesima i njiho-

vim pogubnim posljedicama po čovjeka i svijet u kojem on
živi. Tako se na stranicama Kur'ana često spominju grješni-
ci, koje Kur'an višestruko naziva:fasiqun, iithimun, khiiti'un,
ziilimun, tiigun itd. U Kur' anu časnom se, također, iznose ve-
oma važna uputstva u vezi s grijesima i onima koji ih čine. To
bi se moglo sagledati u nekoliko sljedećih tačaka:
Prvo: Vrata pokajanja su svima otvorena. Allah Svemilos-
ni je Sebe, na brojnim mjestima u Kur'anu, opisao da je Er-
Rahman i Er-Rahlm, što ukazuje na to da je Njegova milost
opća te da je mogu tražiti sva Njegova stvorenja. To znači da
se i najveći grješnici, bez obzira na vrstu grijeha koju su učini
li, mogu pokajati i zamoliti Ga za oprost. U Kur'anu časnom
Allah Samilosni poziva sve ljude da se pokaju jer su vrata
Njegove milosti svima otvorena:
h ';;i",;; ;.o,,.. J,....,.., J. ,,..- ,;; o.Jo
~;:; 4ii10~~10 ~ Gk:-;;~~ ~i~ i_,r_;i ~0-11 ~:L;.: ~ ~

/ ,,.... / J. / ,.... „, . o -:; ;.~
i'• · ~ I 'i/ : <': JI I y l
.j I~I) .rrq.)y-"-'!\ .Y'
/ ;G1: ~ ...:::., 'l.ll
'!7 r-'.J : :r.-:::1)
y ·" y · ; : y
~ ~ /. . 'Y
/ ;. / ;. / o ;. o /
0j~ ;:,., ~;; ~1..w1~~0i

O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite
nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe opro-
stiti. On, doista, mnogo prašta i on je milostiv. I povratite se
Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna
dođe, - poslije vam niko neće moći pomoći. (Ez-Zumer, 53,
54)
Drugo: Allah će zasigurno oprostiti onome ko se iskreno
pokaje. U kur'anskim ajetima se ističe da će Allah Svemilo-
sni sigurno oprostiti onome ko se iskreno pokaje i nakon toga
bude činio dobra djela. To znači da On neće kazniti onoga ko
iskreno učini tevbu. U vezi s tim imamo i sljedeće ajete:
257
j. ~ / $ ~ / ....
-.s:GI ~ ~L;:. ~:; ~G ~G _) ~~ J~

Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i
dobra cijela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje. (Tii-Hii,
82)
~
/.
>:, ;..,,. .,,....
u2:.;. r-r1~~ .&1 J~ ..±J)~ LJ.-L;:. ~ ~:; ~G ~L; ~ '11

,,,,,. /
,....J.,,, ~
/
, ;: - ,. . .
/
,.. -:;
/ j.,,...,~ ,,,.,,,..
h-:) G~ .&1 OlSJ

... Onima koji se pokaju i dobra cijela čine, Allah će njiho-
va hrđava cijela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilo-
stan je. (El-Furkiin, 70)
Treće:Dobra djela poništavaju loša. Allah Uzvišeni je iz
Svoje beskrajne milosti prema ljudima ostavio i ovu moguć
nost, da dobra djela brišu i poništavaju loša. O tome se jasno
govori u tekstu Kur'ana časnog:
Dobra cijela zaista poništavaju loša. To je pouka za one

koji pouku žele. (Hud, 114)
Ovaj ajet ulijeva nadu svakom grješniku i poručuje mu
da se nakon pokajanja treba truditi da uradi što više dobrih
djela. Na taj način će njegovi grijesi (loša djela) biti pobrisani
a njegov život će ponovo dobiti dostojanstvo i smisao. Ovim
se, uistinu, ulijeva nada svakom čovjeku koji je pogriješio da
se ponovo vrati u okrilje Allaha Svemilosnog. Zato je Allahov
Poslanik, a.s„ rekao: "Boj se Allaha gdje god budeš i poprati
loše djelo dobrim, izbrisat ćeš ga." (Prenosi Et-Tirmizi sa sa-
hih senedom)
Istaknuti islamski učenjak Ebu Hamid el-Gazali u svom
znamenitom djelu Jhjii 'ulumiddin posvetio je veliku pažnju
258
tevbi i nenim uvjetima. U vezi s ovim segmentom (dakle, do-

bra djela poništavaju loša), smatramo korisnim navesti neko-
liko fragmenata iz ovog kapitalnog djela:
"Čovjekova pokajanje (tevba) od grijeha treba uslijediti
uz kajanje i tugovanje zbog toga što ih je počinio. Treba sra-
čunati omjer grijeha prema veličini i trajanju, tražeći za svaku
neposlušnost srazmjemo odgovarajuće dobro djelo (hasene),
pa izvršiti dobra djela srazmjemo tim lošim djelima. U tom
pogledu se podrazumijeva gore spomenuti hadis.
Znaj da je grješniku obaveza da se pokaje, zažali i zaoku-
pi razmišljanjem o dobrom djelu koje je suprotno učinjenom
grijehu. Ako mu duša (nefs) nije bila na pomoći u odlučnosti
ostavljanja zbog savladanosti prohtjevom, pa je bio nemoćan
u pogledu jedne obaveze (ostavljanja grijeha), ne treba osta-
viti drugu obavezu, a to je da odstrani dobrim djelom loše
djelo da bi ga izbrisao, pa da bude od onih koji su dobra djela
pomiješali s lošim.
Dobra djela brišu loša, bilo to srcem, ili jezikom, ili pak
organima. Neka se dobro djelo nađe na mjestu lošeg i u ono-
me za što se vežu njegovi motivi.
Kada je u pitanju srce, neka grijeh pobriše preklinjanjem
(tedarru ') Allaha Uzvišenog traženjem oprosta (magfiret) i
praštanja ( 'afv), neka bude ponizan kao odbjegli rob i neka
mu poniznost bude takva što će se pred njima nastupati bez
imalo oholosti i uzdizanja. Odbjegli i grješni rob nema nika-
kve osnove da bi se oholio nad drugim robovima. Također, u
srcu će gajiti dobro naspram muslimana i odlučnost na pokor-
nost.
Kada je u pitanju jezik: priznavanjem vlastitog nasilja
(zulum) i traženjem oprosta tako što će učiti: "Gospodaru,
259
Safvet Halilović I ŠTAKOR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
sebi sam nasilje činio, uradio sam zlo, pa mi oprosti grijehe."

I tako će na razne načine tražiti oprosta, kako smo naveli u
Kitabu o zikrovima i dovama.
Kada su u pitanju organi: pokornostima, milostinjama i ra-
znovrsnim ibadetima. Predaje nam dokazuju da ima nade za
oprost grijeha, ukoliko taj grijeh bude popraćen sa osam djela.
Četiri su vezana za djela srca: pokajanje, ili odlučnost na po-
kajanje, želja za prestankom grijeha, strah od kazne za njega i
nada za njegov oprost. Četiri su vezana za postupke organa: da
klanjaš odmah iza grijeha dva rekata, zatim da zatražiš opro-
sta od Allaha Uzvišenog (izgovarajući estagfiru-llahel-azfm)
sedamdeset puta i proučiš: Subhanallahil-azimi ve bihamdihi
(Sva slava i hvala pripadaju Uzvišenome Allahu), stotinu puta,
zatim da udijeliš milostinju i da postiš jedan dan. U jednoj pre-
daji stoji da je Allahov Poslanik rekao: " ... da temeljito uzmeš
abdest, uđeš u džamiju i klanjaš dva rekata." U nekim preda-
jama se kaže: "Kada uradiš neko loše djelo, poprati ga dobrim
djelom pa će(š) ga pobrisati. Skriveno skrivenim, javno jav-
nim." Stoga je rečeno: "Milostinja u tajnosti briše grijehe iz
noći, a javna milostinja briše grijehe iz dana." (Ihja 'ulumiddln,
tom VII, fragmenti iz poglavlja o pokajanju)
Četvrto: Čuvanje od grijeha je suština takvaluka (bo-
gobojaznosti). Allah Uzvišeni u brojnim kur'anskim ajetima
govori o takvaluku, bogobojaznosti (ar. et-takva). U tim aje-
tima se, između ostalog, ističe da su muttekije oni koji će biti
spašeni. Islamski učenjaci su, govoreći o takvaluku, u svojim
djelima spomenuli brojne definicije. Veoma lijepa i sadržajna
je definicija onih koji kažu daje takvaluk, zapravo, čuvanje od
grijeha. Drukčije kazano, takvaluk je osjećaj strahopoštovanja
prema Allahu Uzvišenom, koji se nalazi u čovjekovom srcu
i ne dozvoljava mu da čini grijehe prema svome Stvoritelju i
260
da krši Njegove propise i zabrane. U tom pogledu, kur'anska

sura Et-Talak iznosi vrlo upečatljive tekstove:
JS:/// //;. ::-" '' , v ,

/ O ,;; 0 _...
~ :)-".. 0-4.J . - "'-'--? 0-4

/ •• ~;;i·
,..- ).
•
.J. oj.
<U•. ,vv i·'>·
O/
"I
'.t~ 4.ll
l..>.<!.<\.J
'j_f..J ...r
j.-;;:; O/
.-
_.4 ,..-
.•v
• • //
'-"""- 0-4.J
/ / /
/O/~Y.X,,.. ,,.., _..,.)> -4..,;; ,....-;;:;
Gjj :~~ 41~.i.g ~;t ~~410~~~,; ~~1

A onome ko se Allaha boji (tj. ko se čuva grijeha), Allah će
izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u
Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je
odlučio; Allah je svemu već rok odredio. (Et-Talak, 3, 4)
A onome ko se bude Allaha bajao (tj. ko se bude grijeha

čuvao)-On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu
veliku nagradu dati. (Et-Taliik, 5)
Peto: U neprekidnom istigfaru je spas. U Kur'anu ča
snom se, u više ajeta, govori o istigfaru, traženju oprosta za
učinjene grijehe. Tako, npr. Allah, dž.š„ u jednom ajetu poru-
čuje:
/o ~ Jlw,,...,,,.. ,. . . ~ .N,....,.,..
03~;.:: l~J ~~ 410\.5 ~J \: ~-: ~\J ~j<! 410\.5 ~J
o
Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih

neće kazniti sve dok oni budu molili da im se oprosti (tj. dok
budu činili istigfar). (El-Enflil, 33)
Istigfar, neprekidno traženje oprosta za grijehe je, poslo-
vu Kur'ana, istinska garancija za otklanjanje Allahove kazne
zbog učinjenog grijeha. Zato treba što više činiti istigfar. U
predajama se navode veoma lijepe forme (načini) za činjenje
istigfara. Spomenu ćemo neke od njih:
261
Safvet Halilović I ŠTA KUR' AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIm
- Estagfirullahe-l-'azfm ve etiibu ilejhi, što znači: "Mo-

lim Allaha Veličanstvenog za oprost svojih grijeha i Njemu
tevbu (pokajanje) činim." U vjerodostojnim predajama se na-
vodi da je ovo izuzetno vrijedna forma za činjenje istigfara.
- Subhanallahi ve bi hamdihi. Veliki hadiski autoriteti
El-Buhari i Muslim u svojim zbirkama prenose da je Allahov
Poslanik, a.s„ rekao da će, onome ko izgovori u jednom danu
stotinu puta SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, biti opro-
šteni njegovi grijesi čak da ih ima koliko morske pjene.
- Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahi-l-'azim. U
posljednjem hadisu koji je naveo imam El-Buhari u svome
Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao
da postoje dvije riječi koje su lahke na jeziku (tj. lahko se
izgovaraju), teške na Mizanu i mnogo drage Allahu. To su
ove riječi: Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahi-l- 'azzm.
Islamski učenjaci ističu da je ovo izuzetno lijepa forma ko-
jom se veliča Allah, zahvaljuje Mu se na blagodatima i, u isto
vrijeme, čini Mu se istigfar, tj. čovjek izgovarajući ove rije-
či moli Allaha Uzvišenog za oprost svojih grijeha. Kao da je
imam El-Buhari, Allah mu se smilovao, upravo zbog toga na-
veo ovaj hadis na kraju svog čuvenog Sahiha, koji se smatra
najvjerodostojnijom zbirkom hadisa.
U nekim djelima navodi se sljedeća <lova, koja je veo-
ma sadržajna s obzirom da se njome traži oprost svih grije-
ha koje je čovjek počinio, i velikih i malih, i javnih i tajnih:
Allahummagfirlf ma kaddemtu vemii ehhartu, vemii esrertu,
vema e'alentu, vema esreftu, vemii ente e'alemu bihTminnT,
ente ilahf Iii ilahe illii ente subhaneke innf kuntu minez-
zalimfn! "Allahu moj, oprosti mi sve moje grijehe, i tajne i
javne, i ono što sam pretjerao, i ono što Ti znaš o meni, Ti si
moj Bog, nema boga osim Tebe, slavljen neka si Ti! "
262
ĆOVJEK I GRIJEH - KUR' ANSKO POIMANJE
Koristi čuvanja od grijeha
U ostavljanju grijeha brojne su koristi i dobra za čovjeka,

kako na dunjaluku tako i na ahiretu. O tome je veoma lijepo
govorio čuveni islamski učenjak lbn Kajjim el-Dževzijje, u
svom kapitalnom djelu Bedai 'u-l-fevaid, od kojeg je jedan dio
preveden na bosanski jezik i štampan pod nazivom Riznica
znanja. U tom djelu se, između ostalog, navode sljedeće kori-
sti od čuvanja i sustezanja od grijeha i griješenja:
- čistoća duše, blagost u srcu i širokogrudnost;
- lijep, miran i ugodan život;
- iščezavanje briga, tuge i žalosti (ovo je posebno važno
danas!);
- zaštita srčanog nura od tmina griješenja;
- izlaz iz svake krize, od čega su uskraćeni grješnici i raz-
vratnici;
- olakšana opskrba odakle se čovjek i ne nada;
- zaštita od patnje koja pogađa grješnike i razvratnike;
- olakšano izvršavanje ibadeta;
- olakšano saznavanje i učenje nauke;
- lijep položaj i uvažavanje među ljudima;
- lijep spomen udovi drugih čestitih robova;
- vedrina i ljupkost na licu, pomoć i zaštita od ljudi ako
bude izložen napadu ili nasilju;
- odbrana časti ako neko klevetom ili ogovaranjem poku-
ša okaljati;
: 263
Satvet Halilović I ŠTAKUR'AN KAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIJU
- brzo uslišavanje njegove <love;

- bliskost s melekima, a udaljenost od šejtana, ljudskih i
džinskih;
- natjecanje ljudi da ga usluže i ispune neku njegovu po-
trebu;
- čežnja ljudi za njegovim društvom i naklonošću;
- oslobađanje straha od smrti i smireno iščekivanje glasni-
ka smrti jer se time seli svome Gospodaru;
- spoznaja prave vrijednosti ahireta (iz čega proističe pri-
prema za ahiretskim dobrima i briga o tome kako provodi vri-
jeme);
- osjećanje slasti u pokoravanju Allahu (evo odgovora za-
što mnogi ljudi ne osjećaju slast u ibadetu);
- izbjegavajući grijeh, čovjek će osjetiti slast imana;
- onaj ko se čuva grijeha - za njega <lovu čine plemeniti
meleki, čak i oni koji nose Allahov Arš;
- radost dvojice meleka (pisara) koji zapisuju šta čovjek
radi;
- povećanje znanja, razuma, spoznaje i imana;
- postizanje Allahove ljubavi i blizine itd.
Sve ovo čovjek će doživjeti s posebnom vrstom neopisi-
ve radosti, koju nikada ne može pronaći ili osjetiti u grijehu!
Ovo su samo neke blagodati i počasti koje dolaze kao rezultat
ostavljanja grijeha na dunjaluku. A kada čovjek tako umre,
onda mu plemeniti meleki donose radosnu vijest od Gospoda-
ra svjetova, a to je da je zaslužio Džennet, da za njega nema
straha i da ne treba tugovati. Čovjek tada biva prenesen iz
264
dunjalučkog zatvora i tjesnaca u jednu džennetsku bašču, gdje

će uživati do Sudnjeg dana, dakle, još u berzahu i kaburu. A
nakon toga će biti vječno nastanjen u Džennetu!
Na kraju, molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva od
grijeha i griješenja! U tom pogledu veoma lijepom se doima
sljedeća <lova, koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, preporučio poznatom i dragom ashabu hazreti Aliji,
radijallahu anhu, a posredstvom njega i svim ostalim musli-
manima i muslimankama:
Allahummerhamnž bi terki-l-me 'asž ebeden ma ebkajtenl,
ve en etekellefe ma la ja 'nžnl, verzuknž husne-n-nezari fima
jurdlke 'annž!
"Allahu moj, smiluj mi se da ostavim grijeh i griješenje
sve dok sam živ, i da se ne bavim onim što me se ne tiče!
Allahu, podari mi da ono čime si Ti zadovoljan bude lijepo i
u mojim očima!"
265
LITERATURA
Aiša Abdurrahman Bint Šafi: El-Kur 'iin ve kadiijii el-insiin (Kur'an i

pitanje čovjeka), Daru-1-ma'rife, Kairo, 1999.
El-FejjumI: El-Misbiihu-l-mun!r, Mektebetu Lubnan, Bejrut, 1987.
El-FejriizabadI: El-Kiimusu-l-muhlt, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1994.
Ragib el-AsfihanI: El-Mufrediit li elfazi-l-Kur 'iin, Darul-fikr, Bejrut.
MuhammedAsad: Poruka Kur 'ana, s engleskog preveo Hilmo Ćerimo
vić, Sarajevo, El-Kalem, 2004.
Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1990.

Teufik Muftić: Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.
Muhammed Fuad AbdulbakI: El-Mu 'džemu-l-mefehres li elfozi-l-
Kur 'iini-l-kerlm, Daru-1-hadis, Kairo, 1994.
Harun Yahya: Kur 'anske mudžize, Sarajevo, Bosančica-print, 2001.
Safvet Halilović: Osnovi tefiira, IPA, Zenica, 2005.
Henry Margenau: Roy A. Vargesse: Cosmos, Bios, Theos, La salle IL:
Open Court Publishing, 1992.
Harun Yahya: Podvale terarije evolucije, Bosančica-print, s turskog pre-
veli Enver Ibrahimkadić i Zlatan P., Sarajevo, 2000.
Paul Davies: God and the New Physics, New York, Simon and Schuster,
1983.
Hugh Ross: The Creator and the Cosmos, Colorado Springs, CO: Nav-
Press, 1993.
267
Jusuf el-Karadavi: Kfmetu-l-insiin ve giijetu vudžiidihi fi-l-isliim, Dar-s-

sahve, Kairo, drugo izdanje, 1995.
Jusuf el-Karadavi: El-Merdži 'ijjetul- 'ulja fi-l-isliim li-l-Kur 'ani ve-s-
Sunne (Vrhovni autoritet u islamu pripada Kur 'anu i Sunnetu), Mekte-
betu Vehbe, Kairo, bez godine izdanja.
George C. Wiliams: The Third Culture: Beyond the Scienfitic Revolu-
tion, New York, Simon and Schuster, 1995.
Wemer Gitt: In the Beginning Was Jnformation, CLV, Bielefeld, Ger-
many.
Arthur Koestler: Janus: A Summing Up, New York, Vintange Books,
1978.
Caner Taslaman: Kur 'an - nenadmašni fenomen, Sarajevo, 2006.
Muslim en-NejsabiirI: Sahih Muslim, Mektebe Daru-1-fijha', Damask i
Saad Suubbar, Rijad, bez godine izdanja.
Mehmed Handžić: 'Jlmu-l-keliim, El-Kalem, 2000.
Safvet Halilović: Islam i Zapad u perspektivi Asadovog mišljenja, Novi
Pazar, 2006.
Ibn Kajjim el-Dževzijje: Knjiga o duši, s arapskog preveo Mustafa Prlja-
ča, Sarajevo, 2003.
Ibn Kajjim el-Dževzijje: Ziidu-l-me 'iidfi hedji hajri-l- 'ibiid, Muessese-

tu-r-risale, Bejrut, petnaesto izdanje, 1987.
Muhammed Husejn TabatabaI: El-A1Iziin fi teftlri-l-Kur 'iin, Bejrut,
1972.
Michael H. Hart: The 100, A Ranking ofThe Most Injluential Persons in
History, New York, Hart Publishing Company, 1978.
Sejjid Kutb: U okrilju Kur 'ana, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo,
2000.
Abbas Mahmud el-Akkad: El-Insiin fi-l-Kur 'iin, Nehdatu Misr, Kairo,
četvrto izdanje, 2005.
Alexis Carrel: Čovjek nepoznanica, Zagreb, 1941.

Svjetska unija islamskih učenjaka: Islamska povelja, s arapskog preveli
268
LITERATURA
dr. Safvet Halilović i dr. Mehmed Kico, štampano u sklopu Rezolucije o

tumačenju islama u Bosni i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 2006.
Želimir Puljić: Čovjek - biće u dijalogu, predavanje održano na

Sveučilištu u Dubrovniku, posredstvom web-sajta: www.dubrovnik.hbk.
hr.
Alija Izetbegović: Islam između Istoka i Zapada, Nova, Beograd, 1988.
Šefik Kurdić: Islamski bonton, Zenica, IPA, 2005.
Francis S. Collins: Božijijezik, s engleskog prevela Ksenija Jurišić, Pro-
fil International, Zagreb, 2008.
Bronislav Malinovski: Magija, nauka i religija, s engleskog prevela
Anđelija Todorović, Prosveta, Beograd, 1971.
Husein Đozo: Islam u vremenu, Novi Pazar, 1998.

Syed Muhammed Naquib al-Attas: Islam i sekularizam, s engleskog pre-
veo Džemaludin Latić, Sarajevo, 2003.
Henri Tort Nouguse: Masonska ideja, esej o filozofiji slobodnog zidarst-
va, s francuskog prevela Dolores Kalođera-Petrović, Beograd, Evro,
2003.
Gunar Sto!set: Štaje onda čovjek, s norveškog preveo Rasim Muratović,
Sejtarija, Sarajevo, 2003.
Živan Filippi: Sedam antroploških struktura u suvremenoj la?fiževnosti,
Zagreb, 1985.
Muhammed eš-Šejh 'Ajid Tabišat: El-Insan fi-l-Kur 'an, bez mjesta iz-
danja, 1995.
Nebil 'Abdullatif: El-Insan kemafetarehullah, El-Hej'etu-1-misrijjetu-l-
'amme li-1-kitab, Kairo, 2000.
M. Fethullah Gulen„ Istina o stvararifu i teorija evolucije, s arapskog
preveo Mehmed Kico, Sarajevo, El-Kalem, 2010.
Abu Bilal Mustafa al-Kanadi: Razjašnjenje misterije duše, s engleskog
prevela Alma Čehajić, Libris, Sarajevo, 2002.
Ez-Zehebi, Šemsuddin Ebu Abdullah: Kitiibu-l-kebair, Daru-1-gadi-l-
' arebi, Kairo, 1987.
269
Safvet Halilović I ŠTAKUR'ANKAŽE O ČOVJEKU - UVOD U KUR'ANSKU ANTROPOLOGIW
Muhammed Jasin: Priroda čovjeka u islamu, s engleskog preveli Munib

i Amra Hodžić, Libris, Sarajevo, 2003.
Linn Wilcox: Sufizam i psihologija, s engleskog prevela Amra Delić,
Tuzla, 2007.
Muhammed Seid el-Buti: Shvatanje korijena života, s arapskog preveo
Hajrudin Hodžić, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007.
Muhammed Kutb: El-Insan bejne-l-miiddijjeti ve-l-islam (Čovjek izme-
đu materijalizma i islama), Daru-š-šuruk, deseto izdanje, Kairo, 1989.
Abdullah SelUm es-SamurajT: Allah ve-l-insan (Allah i čovjek), Bagdad,

1983.
Muhammed 'Aburrahim 'Ades: Me'allah ve-l-insan, Amman, 1990.
Wilder Penfield: The Mistery oj the Mind: A Critical Study oj Consciou-
sness and the Human Brain, Princeton, New Jersey, Princeton Universi-
ty Press, 197 5.
Roger Pemose: The Emperor s New Mind, Penguin Books, 1989.
Harun Yahya: Globalno masonstvo, Bihać, 2007.
Raymond Moody: Život poslije života, Prosveta, Zagreb, 1986.
El-Gazali: Život poslije smrti, Hedijja, Mostar.
Miroljub Petrović: Nauka i problem smrti, Beograd, 2008.
Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhu-i-slami ve edilletuhu, Daru-1-fikr, Bejrut,
1996.
Sejjid es-Sabik: Fikhu-s-sunne, El-Feth li-1-'ilami-l-'arebi, Kairo, 1996.
Grupa autora: Šerhu-l- 'Akfdeti-t-Tahavijje, El-Mektebu-1-islami, osmo
izdanje, Bejrut, 1984.
Enciklopedija El-Mevsu 'atu-l-fikhijje, Ministarstvo vakufa, Kuvajt,
1993.
Tom Hartman: Poslednji dani planete Zemlje, naučni dokazi za brzi kraj
sveta, Centar za prirodnjačke studije, Beograd, 2008.
Jusuf el-Karadavi: Muškiletu-l-fakr ve kejje 'iiledžeha-l-islam, Mekte-
betu Vehbe, Kairo, 1986. .
270
LITERATURA
Sejjid Kutb: Znakovi na putu, s arapskog preveli Muhamed Mrahorović

i Mustafa Prljača, Sarajevo, bez godine izdanja.
Mustafa Busuladžić: Muslimani u Evropi, Sejtarija, Sarajevo, 1997.
Jusuf el-Karadavi: El- 'Jbiidetu fi-l-isliim, Mektbetu Vehbe, Kairo, pet-
naesto izdanje, 1985.
Alija Izetbegović: Moj bijeg u slobodu, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
El-Džessas, Ebu Bekr Ahmed ibn 'Ali er-Razi: Ahkiimu-l-Kur 'an, Daru-
l-kutubi-1-'ilmijje, Bejrut, 1994. ii
Ibnu-1- 'Arebi: Ahkamu-l-Kur 'iin, Daru-I-fila, Bejrut, bez godine izdanja.
El-Alusi, Mahmud el-Alusi el-Bagdadi: Ruhu-I-me 'ani, Daru-1-fikr, Be-
jrut, 1987.
Đukanović M. Boro: Droge, od zloupotrebe do zavisnosti, Sarajevo,
1994.
Kiril Temkov: Etika za mlade, Niš, 2003.
Mehmed Bašić: Ovisnosti - problem u razvoju, Didaktički putokazi, br.
14, Zenica, 1999.
Osman Sinanović (urednik): Ovisnost o drogama, uzroci i posljedice,
prevencija i liječenje, multidisciplinarni pristup, Tuzla, 2001.
Charles Darwin, Postanak vrsta, Zagreb, 2000.
Abdulah Šarčević: Odvažnost slobode (etika ljudskih prava), Pravni
centar Fond otvoreno društvo, Sarajevo, 2000.
Wilhelm Bemdt: Poreklo vrsta, preveo J. Popović, Nolit, Beograd,
1933.
M. Hoemes: Praistorija čovjeka, preveo B. Herman, Nolit, Beograd,
1933.
Caner Taslaman: Veliki prasak, filozofija i Bog, s turskog preveo Enver
Ibrahimkadić,Dobra knjiga, Sarajevo, 2008.
Darko Plevnik: Pravo na vlastiti smisao, Prometej, Zagreb, 2006.
Michael Nagler: Potraga za nenasilnom budućnošću, s engleskog preve-
la Željka Vojinović, Sarajevo, Gariwo, 2007.
271
Mustafa Islamoglu: Država u srcu, s turskog preveli Abdulaziz i Hulya

Rizvić, idavačka kuća Denge, lstanbul, 2009.
272
O AUTORU
Safvet (Mustafa) Halilović je rođen 1968. (1388. god

po H.), u Zenici, Bosna i Hercegovina. Profesor je tefsira i
kur'anske antropologije na Islamskom pedagoškom fakultetu
Univerziteta u Zenici, te član Vijeća povjerenika Svjetske uni-
je islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scho-
lars, IUMS). Studirao je na poznatom islamskom univerzitetu
Al-Azhar u Kairu, gdje je diplomirao (1992), završio postdi-
plomske studije i magistrirao (1997) i doktorirao na Odsjeku
za tefsir i kur'anske znanosti (2001). Kao gostujući profesor
predavao je na postdiplomskim studijama Fakulteta islamskih
nauka u Sarajevu i Intemacionalnog univerziteta u Novom
Pazaru.
Objavio je preko 150 originalnih naučnih i stručnih ra-
dova iz oblasti tefsira (tumačenja Kur'ana), sire (Vjerovjesni-
kovog životopisa), kur'anske antropologije, povijesti islama,
islamskog misionarstva, odgoja i obrazovanja. Saradnik je
više islamskih novina i časopisa. Učestvovao je na brojnim
naučnim simpozijima u Bosni i Hercegovini i svijetu.
Do sada su mu objavljene sljedeće knjige:

At-Tafszr bi al-ma ihur, ahammiyyatuhži wa dawiibituhu,
diriisa tatblqiyya ft sura an-Nisa' (Tradicionalni tefsir,
njegov značaj i postavke, primijenjena studija u suri En-
Nisa '), magistarska teza na arapskom jeziku, publikovana
273
u izdanju Darun-nešr lil-džami'at (Univerzitetska izdanja),

Kairo, 1999.
Al-Imiim Abu Bakr ar-Riiz"l al-Džassiis wa manhadžuhu fi
at-tafezr, doktorska disertacija na arapskom jeziku, odbra-
njena na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu 25. marta 2001.
godine s najvišom ocjenom martaba aš-šaraf al-ulii, uz
preporuku za štampanje zbog njenih naučnih vrijednosti.
Disertacija je publikovana 2001. u izdanju ugledne kairske
izdavačke kuće Darus-selam. Na bosanski jezik je preve-
dena 2004. a prevodilac je prof. dr. Mehmed Kico, profesor
arapskog jezika i književnosti na Fakultetu islamskih nau-
ka u Sarajevu. Prijevod je objavljen pod nazivom: Metodo-
logija tumačenja Kur 'ana u hanefijskome mezhebu - Stu-
dija na primjeru El-Džessasovog teftira Ahkam el-Kur 'an
(Propisi Kur 'ana), u izdanju Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu i El-Kalema.
Hifz- učenje Kur 'ana napamet (2003. i 2005) Knjiga je u
Torontu (Kanada) prevedena na engleski jezik a prijevod je
također objavljivan više puta.
Islam i Zapad u perspektivi Asadovog mišljenja, štampano

dva puta na bosanskom jeziku (2003. i 2006) - Ovo djelo
prevedeno je na engleski, njemački i arapski jezik te na tim
jezicima publikovano u Kairu. Predgovor engleskom i nje-
mačkom izdanju napisao je poznati njemački pisac Murad
Wilfried Hofrnann.
Osnovi teftira, opsežna studija o temeljnim postavkama
razumijevanja i tumačenja Kur'ana, Islamski pedagoški fa-
kultet, Zenica, 2005.
Islamska vjerovanje u svjetlu El-Džessasovog teftira Ah-
kam al-Qur 'an (Propisi Kur 'ana), 2005.
274
O AUTORU
Uloga Kur 'ana u životu muslimana, 2006.

Sira - Životopis posljednjeg Allahovog Poslanika, prvo iz-
danje 2007„ drugo dopunjeno izdanje 2010„ treće dopu-
njeno izdanje 2011.
Kur 'anska antropologija- Čovjek u svjetlu Kur 'ana, 2009.
Ovo djelo je pionirske naravi jer je u njemu, prvi put na
našim prostorima, studiozno tretirana ova izuzetno važna
oblast. Drugo dopunjeno izdanje ovog djela publikovano
je 2012. pod naslovom: Šta Kur 'an kaže o čovjeku, Uvod u
kur 'ansku antropologiju. Ovo djelo je, također, prevedeno
i na engleski jezik ( What the Qur 'an s~s about the human
being, Introduction to Qur 'anic Anthropology) i objavljeno
u renomiranim izdavačkim kućama u Kairu i Istanbulu.
Supruge vjerovjesnika Muhammeda i razlozi njegovog vi-
šeženstva, 2009. Prevedeno na engleski (Wives oj Prophet
Muhammad and reasons for his multiple marriages) i nje-
mački jezik (Die Ehefrauhen des Propheten Muhammed
und die Griinde far Siene Mehrene); prijevodi publikovani
u Beču (Austrija), 2009.
Šta živi mogu učiniti za umrle, prvo izdanje 2009„ drugo
izdanje 2010.
Šta moramo znati o grijesima, 2011„ drugo izdanje 2012.
S profesorom Mehmedom Kicom preveo je s arapskog na
bosanski jezik dva značajna djela: Ličnost posljednjeg Alla-
hovog Poslanika, autora Muhammeda Rewwasa Qal'ahdžija i
Islamsku povelju Svjetske unije islamskih učenjaka. Islamska
povelja je objavljena u sklopu Rezolucije o tumačenju islama
u Bosni i Hercegovini, čiji je izdavač Rijaset Islamske zajed-
nice u Bosni i Hercegovini. Kao zasebna publikacija Islamska
povelja je objavljena 201 O.
275
Dr. Safvet Halilović je urednik i recenzent brojnih knjiga

i edicija, a sa grupom intelektualaca 1999. godine osnovao je
časopis Novi Horizonti, koji na bosanskom jeziku u kontinu-
itetu izlazi već drugu deceniju. Od 2008. godine angažovan
je kao gostujući profesor na Fakultetu za islamske studije u
Novom Pazaru, gdje predaje Vjerovjesnikov životopis.
Na zasjedanje Generalne skupštine Svjetske unije islam-
skih učenjaka (International Union for Muslim Scholars) u
Istanbulu, jula 2006. godine, izabran je u Vijeće povjerenika,
uže tijelo koje rukovodi Svjetskom unijom islamske uleme,
koja okuplja nekoliko hiljada islamskih učenjaka iz raznih di-
jelova svijeta. Na zasjedanju Generalne skupštine u Istanbulu,
u julu 2010. godine, ponovo je izabran u Vijeće povjerenika
Unije.
(Opširniju biografiju vidjeti na web-portalu Islamskog
pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici: www.ipf.unze.
ba/profesori, kao i portalu Svjetske unije islamskih uče
njaka, IUMS: http://www.iumsonline.com/ar/default.asp?
MenuID=3&contentID=3169
276
SADRŽAJ
PREDGOVOR .................................................................................. 5
UVOD ............................................................................................... 11
PORIJEKO I PRIRODA ČOVJEKA U ISLAMU .......................... 17
Ljudsko znatrje o duši ................................................................. 23
Može li znanost definisati čovjeka? ............................................ 29
Misija namjesništva na Zemlji .................................................... 36
Čovjek nije nastao slučajno ........................................................ 39
Teorija evolucije: nauka ili podvala? ......................................... 52
Vjera je čovjekova iskonska potreba .......................................... 61
Postoje li nevjera i nevjernici? .................................................... 66
Ljudski život nije apsurd ............................................................. 69
KUR' ANSKI TEKSTOVI O ČOVJEKU (INSANU) ..................... 77
Priroda čovjeka predstavljena u Kur 'anu ................................... 90
Osnovi kur'anske antropologije ... „ ............................................ 99
ČOVJEK I RAD - ISLAMSKI POGLED .......................... „ ....... 103
Kur'an o radu ...................................................................... „ .... 103

Rad u hadisima i praksi Allahovog Poslanika ................... „ ..... 106
"Gornja ruka bolja je od donje ruke" .......... „ ....••...•••...••.. „ ....... 109
Kako rad pretvoriti u ibadet? ............... „ ...... „ ....................... „ .. 112
KUR' ANSKO RAZUMIJEVANJE FENOMENA SMRTI.. .. „ .... 117
Čovjek i smrt ....................................... „ ..... „ ............................. 117
Šta Kur'an kaže o smrti? .......................... „ ............................... 119
Ovaj svijet je mjesto kušnje i ispita .......................................... 123
j 277
Safvet Halilović \ ŠTA KUR' AN KAžE O ČOVJEKU - UVOD U KUR' ANSKU ANTROPOLOGIJU
Nužnost podsjećanja na smrt i Sudnji dan .. „ ............................ 125

Kur'anski nazivi Sudnjeg dana ................................................. 128
Šta su živi dužni učiniti za umrle? ............................................ 134
Šta nije dozvoljeno raditi za umrle? ......................................... 136
Od čega umrli imaju koristi? .................................................... 138
ZNAČAJ I SMISAO DOVE U ŽIVOTU ČOVJEKA .................. 143
Dova je kur' anski imperativ ..................................................... 148
Dova je čovjekova potreba ....................................................... 149
U <lovi nema posrednika ........................................................... 153
Uvjeti za primanje dove ............................................................ 154
O važnosti Bismille ................................................................... 159
Bismilla - koncept islamskog života ........................................ 163
ČOVJEK I KUR' AN ...................................................................... 167
Odnos vjernika prema Kur'anu ................................................ 170
Kako čitati (učiti) Kur 'an? ....................................................... 171
Zašto je Uzvišeni Allah objavio Kur'an? „ ............................... 174
Kur'anje nedjeljiva cjelina ....................................................... 180
ČOVJEK I GRIJEH - KUR' ANSKO POIMANJE ................... 187
Uvod .......................................................................................... 187
Islamski pogled na grijeh i griješenje ...................................... 189
Definicija grijeha ....................................................................... 192
Vrste grijeha ....... „ ..................................................................... 195
Koliko ima velikih grijeha? ...................................................... 198
Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitabu-l-kebair) ................ 200
Lista velikih grijeha nije konačna ... „ ...........•..........•.....•........... 224
Važna pojašnjenja u vezi s grijesima ........................................ 242
Posljedice grijeha ...................................................... „ .............. 246
Pokajanje od grijeha (tevba) ..................................................... 254
Koristi čuvanja od grijeha ......................................................... 263
LITERATURA ............................................................................... 267
OAUTORU .................................................................................... 273
278
ISBN 978-9958 -23 -306-7
;2)
1111 I e~alem
www.elkalem.ba

Sta Kur'an Kaze o Covjeku PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sta Kur'an Kaze o Covjeku PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

dr. htz.

Izdavači: El-Kalem, Izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH

Za izdavače: Selim Jarkoč

Recenzenti: Šefik Kurdić

Tehničko uređenje: Nurko Karaman

Štampa: "Dobra knjiga", Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Oautoru: str. 273-276. - Bibliografija: str.

Pitanje čovjeka u Kur'anuje osvijetljena sa svih aspekata

Tako, ako razmatramo aspekt čovjekove naravi, pozicije

dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne

konstantno stremi, čistim srcem i dobrim djelima, duhovnim

osvrnuo na ovaj znanstveni kolaps materijalizma i Darvinovu

Ako na internetu pretražimo ovaj termin, naići ćemo na

detalja, tretira i pitanje ljudskih grijeha, koji su nezaobilazni

Shodno temeljnom islamskom učenju Kur' an je posljednja

A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom

Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu,

Prema MuharnrneduAsadu (alias Leopold Weiss), Kur'an

Muhammed Asad, Poruka Kur'ana, El-Kalem, Sarajevo, 2004, Pred-

tivnostima ljudskog života. Postizanje te svrhe biva nemoguće

&llil 'Jfl • ~G JA-.'.wi ~L.;;~ ~ • t'_,_,i ~ J 0~)11 ~ ~

2 Safvet Halilović, Islam i Zapad u perspektivi Muhammeda Asada,.

Kur'an je kategoričan u tome da ne postoji nikakav prvi,

Niko neće nositi tuđi teret. (El-Jsra ', 15)

Gospodaru naš, poda} nam dobro i na ovom i na onom

mogu o njemu da kažu. Zato je čovjek ostao velika nepoznani-

Antropologija je disciplina koja proučava ljudski život i

3 Ovakva definicija antropologije navodi se u brojnim izvorima, vidjeti

rječnici iznose dvije mogućnosti kada je u pitanju porijeklo

se ukazalo na to da su ljudi vrsta koja je različita od džina. Pojam el-ins

Sam Kur'an časni nalaže Poslaniku, alejhisselam: A ti opominji

-:;4~ ~~ ~ 01 ~I:.~ ..?S~\~ ~J ~\)~\ ~ ~ ~ ~J

7 Muhammed Fuad Abdulbaki, El-Mu'džemu-l-mufehres li elfazi-l-

On (Allah Uzvišeni) daje vam da se koristite onim što je

,.... _,,_ ;.,.,,,....,....,....

o,....':!tJ ;. ,,, ,..-a ,....

(";_· ~ ~ :~ ~ ~_, '71)~ ~ /' ~~

1~µ .0; o:~~ J~ ~ ~ ~~ J14.Šs~ ~JI.i i)J

/ j./O_j.// .J. jO//j..J.,..-

I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka

:ii;;_ ::} J5 ~f ~~I • ~)I ~_;31 ~;1 ~ ~ li) ' . : ; 11 ~~ ~~

~ ~ 0~'11) )~\11) p1 ~ ~J ~jJ ~ ~ ~J ~I~

se, putem autentičnih seneda (lanaca prenošenja), predaja u

~ ~~ J 0~ ~ .L.:~ ~\ ~\ ~ J ~ ~~..: r-s-~1 01

~ tY:~ clll1 ~~ ~ -~~ ~ ~ ~~ 90~ ~ -~~ ~

9 Hadis prenosi poznati hadiski autoritet Muslim en-NejsabilrI u svome

stvaranja općenito, gdje su prostor i vrijeme bitni elementi,

A naš emr je feda;, __:.bude p~pu(treptaja oka. (El-Kamer,

0~ :_? 4.1 J\..9 ~ ~9 ~ ~ r~I ~~I X-:~~ 01 ~ / /

Isa je kod Allaha poput Adema: stvorio ga je od zemlje a

Ljudsko znanje o duši

Duša spada u područje gajba u koje ne prodire ljudsko

11 Ibn Kajjim el-Dževzijje, Knjiga o duši, s arapskog preveo Mustafa Pr-

U osvrtu na ovaj ajet, savremeni mufessir Muhammed

12 Muhammed Husejn Tabatabai, El-Mlziin fi tefsiri-l-Kur 'iin, Bejrut,

Interesantna su razmišljanja o duši koja je iznio istaknuti

povezan sa snagama životinjskih nagona i poticajima tjele-

14 Abbas Mahmud el-Akkad, El-Insanfi-l-Kur 'an, Nehdatu Misr, Kairo,

i uma. Zato jer se čini izvjesnim kako će uvijek biti sasvim

15 Wilder Penfield, The Mistery oj the Mind: A Critical Study oj Con-

zamijenili odgovarajućim česticama u ciglama iz njene kuće,

Šta je onda stajalište materijalizma u svjetlu ovih zaklju-

:ii;;_ ::} J5 ~f ~~I • ~)I ~_;31 ~;1 ~ ~ li) ' . : ; 11

0~ :_? 4.1 J\..9 ~ ~9 ~ ~ r~I I X-: 01 ~ / /

o čovjeku malo zna, a da bi se on upoznao, potrebno je prouča

pojavnom svijetu. Zato neki autori s pravom ističu da je čo

Kur'an časni naglašava da čovjek nije produkt slučajno